

 1 
 JEFF GRUBB

WARCRAFT III
POSLJEDNJI ZAŠTITNIK

Naslov izvornika:

WARCRAFT
THE LAST GUARDIAN



 2 
 Za Chrisa Metzena, koji je imao viziju

MMXIII



 3 
Usamljena kula

eći od dva mjeseca večeras je izišao prvi, i sada je visio debeo i srebrno-

V bijel na vedrom zvjezdanom nebu. Ispod blistavog mjeseca vrhovi Crveno-

grebenih planina uspinjali su se prema nebu. Sunce je danju bojalo
granitne vrhove tonovima purpurne i hrđave boje, ali na mjesečini su
postajali visoki, ponosni duhovi. Na zapadu je ležala šuma Elwynna, njezin debeli
pokrivač hrastova i atlasnog drveća pružao se od podnožja planine do obala mora.
Na istoku se nalazila sumorna močvara Crna bara, krajolik lokvi i niskih
brežuljaka, bara i ustajalih voda, propalih obitavališta i neposredne opasnosti.
Sjena je na kratko prešla ispred mjeseca, sjena gavrana, na putu prema rupi u
srcu planine.
Ovdje je odlomljen komad iz glatkih stijena Crvenogrebenih planina i tu se
nalazila okrugla dolina. Nekoć je možda bila mjesto nekog drevnog udara meteora
ili uspomena na snažnu eksploziju, ali eoni su oblikovali okrugli krater u niz
strmih, okruglastih brda sada okruženih planinama. Ni jedno od drevnih stabala
Elwynna nije moglo rasti na ovoj visini, i unutrašnjost prstenastih brda bila je
ogoljena uz izuzetak mahovine i vijugavih loza.
U središtu prstenastih brda ležao je ogoljeni brežuljak, gol poput ćele velikog
trgovca iz Kul Tirasa. Uistinu, brdo je svojim oblikom bilo vrlo slično ljudskoj
glavi. Tijekom godina mnogi su to primijetili, iako je samo nekolicina bila dovoljno
hrabra, ili snažna, ili taktična kako bi to spomenula vlasniku.
Na ravnom vrhu brijega stajala je drevna kula, debela, masivna izbočina
bijelog kamena i crnog betona, erupcija koja je bila djelo ljudskih ruku uzdizala se
prema nebu, više od okolnih brda, poput svjetionika u tami. U podnožju kule
nalazio se niski zid koji je okruživao dvorište, i unutar tih zidova bili su ruševni
ostaci štale i kovačnice, ali sama je kula dominirala svime unutar prstenastih
brežuljaka.
Ovo se mjesto nekoć zvalo Karazhan. Nekoć je to bio dom posljednjih
zagonetnih i tajanstvenih Zaštitnika Tirisfala. Nekoć je to bilo mjesto života. Sada
je jednostavno napušteno i izgubljeno u vremenu.
Kula je bila okružena tišinom, ali ne i nepokretnošću. U zagrljaju noći tihe su
siluete letjele od prozora do prozora, i utvare su plesale na balkonima i terasama.
Manje od duhova, ali više od uspomena, te siluete nisu bile ništa više od djelića


 4 
prošlosti koji su se odvojili od tijeka vremena. Te sjene prošlosti oslobođene su
ludilom vlasnika kule, i sada su bile osuđene na neprekidno preživljavanje vlastite
prošlosti u tišini napuštene kule. Osuđene na preživljavanje, ali bez publike koja
bi to cijenila.
A onda se, u tišini, začulo tiho grebanje čizama po kamenu, i ponovilo se.
Tračak kretanja pod blistavim mjesecom, sjena na bijelom kamenu, lepršanje
otrcanog, crvenog plašta na hladnom noćnom zraku. Silueta se zakrivljenim
stubama uspinjala na najviši toranj koji je godinama prije služio kao opservatorij.
Vrata opservatorija odškrinula su se uz škripu drevnih šarki, a onda se
zaustavila zbog hrđe i vremena. Zakrabuljena silueta je na trenutak zastala, onda
stavila prst na jednu šarku i promrmljala nekoliko riječi. Vrata su se tiho otvorila,
šarke su bile kao nove. Uljez se nasmiješio.
Opservatorij je sada bio prazan, uređaji koji su ostali bili su polomljeni i
napušteni. Uljez je, i sam gotovo nečujan poput duha, podigao smrskani astro-lab
čija je skala bila demolirana u nekom sada zaboravljenom bijesu. Sada je bio
obična gomila zlata, inertan i beskoristan u njegovim rukama.
U opservatoriju je bilo još kretnji i uljez je podigao pogled. Sada je u blizini
stajala providna silueta, pored jednog od brojnih prozora. Duh, neduh bio je
muškarac širokih ramena, nekoć tamne kose i brade koje su sada prerano
posjedite na rubovima. Silueta je bila jedan od djelića prošlosti, oslobođena, i sada
je ponavljala svoj zadatak, bez obzira bila promatrana ili ne. Crnokosi je čovjek na
trenutak podigao astro-lab, ispravnu kopiju onog u uljezovim rukama, i petljao s
malom polugom na jednoj strani. Trenutak, provjera i okretanje poluge. Njegove
tamne obrve iskrivile su se iznad sablasno zelenih očiju. Još jedan trenutak, još
jedna provjera i još jedan okret. Naposljetku, visoka ogromna silueta je duboko
uzdahnula i položila astro-lab na stol koji više nije bio tamo i nestala.
Uljez je kimnuo. Takve su pojave bile uobičajene čak i u danima kad je
Karazhan bio naseljen, iako su sada, lišene kontrole (i ludila) njihovog gospodara,
postale drskije. Ipak, ti su djelići prošlosti pripadali ovamo, a on nije. On je bio
uljez, a ne oni.
Uljez je prešao prostoriju do stuba koje su vodile dolje, dok se iza njega starac
ponovno pojavio i ponovio svoje postupke usmjerivši astro-lab na planet koji se
odavno preselio na drugi dio neba.
Uljez se počeo spuštati u kulu, hodao je stubištima i hodnicima. Ni jedna
vrata nisu bila zatvorena za njega, čak i ona zaključana, ili zahrđala. Nekoliko
riječi, dodir, gesta i spone bi nestale, hrđa bi se pretvorila u crvenkastu prašinu,
šarke bi se obnovile. Na jednom ili dva mjesta drevne su čarolije još uvijek
blistale, moćne unatoč starosti. Na trenutak je zastao pred njima, razmislio,
pogledao i pretražio sjećanje u potrazi za ispravnim protuznakom. Izgovorio je
odgovarajuću riječ, izveo odgovarajući pokret rukom, razbio slabu magiju koja je
ostala i nastavio dalje.



 5 
 Dok je hodao kulom fantomi prošlosti postali su nervozniji i aktivniji. Sada s
potencijalnom publikom, činilo se kao da će ovi djelići prošlosti glumiti do
besvijesti, samo kako bi se oslobodili ovog mjesta. Svi zvukovi koje su nekoć
posjedovali odavno su iščezli, i ostavili samo njihove likove koji su se kretali
hodnicima.
Uljez je prošao pored drevnog batlera u crnoj odori, krhkog starca koji je
polagano hodao praznim hodnikom, nosio srebrni poslužavnik i uzde. Uljez je
prošao kroz knjižnicu gdje je mlada žena zelene kože stajala okrenuta leđima i
čitala staru knjigu. Prošao je kroz dvoranu za bankete na čijem je kraju skupina
glazbenika svirala bez zvuka i plesači nečujno plesali. Na drugom kraju gorio je
veliki grad, njegov je plamen neučinkovito napadao kamene zidove i trule
tapiserije. Uljez je prošao kroz bešumni plamen, ali lice mu se smrklo i napelo kad
je opet ugledao kako moćni grad Olujni Vjetar gori oko njega.
U jednoj sobi tri su mladića sjedila za stolom i pričala sada nepoznate laži.
Metalni pehari bili su razasuti po stolu, kao i ispod njega. Uljez je stajao i dugo
promatrao ovaj prizor, sve dok fantomska konobarica nije donijela novu rundu.
Onda je zatresao glavom i nastavio.
Gotovo je stigao do prizemlja, i izašao je na niski balkon koji je poput osinjeg
gnijezda visio na zidu iznad glavnog ulaza. Tamo, na prostranom prostoru ispred
kule, između glavnog ulaza i sada srušene štale nasuprot kovačnice, stajala je
silueta, usamljena i izolirana. Nije se kretala poput ostalih, nego je samo stajala
tamo, čekala, napeta. Djelić prošlosti koji nije bio oslobođen. Djelić koji je čekao
njega.
Nepokretna silueta pripadala je mladiću s tankim pramenom bijele kose u
neurednoj, crnoj grivi. Imao je kratku, tek izraslu bradu. Otrcani ruksak stajao je
pod mladićevim nogama, a u rukama je čvrsto držao zapečaćeno pismo.
Ovo je i bio i nije bio duh, znao je uljez, iako je vlasnik ove siluete možda
mrtav, pao u borbi pod nepoznatim suncem. Ovo je bilo sjećanje, djelić prošlosti,
zarobljen poput kukca u jantaru, koji čeka oslobođenje. Čeka njegov dolazak.
Uljez je sjeo na kameni rub balkona i pogledao dolje, iza kovačnice, iza
brežuljka, iza prstenastih brda. Vladala je tišina, kao da same planine zadržavaju
dah, čekaju njega.
Uljez je podigao ruku i izgovorio niz riječi. Rime i ritmovi prvi su put bili tihi,
onda glasniji, pa glasniji, sve dok nisu razbili tišinu. U daljini, vukovi su čuli
njegov glas i odgovorili zavijanjem.
A silueta mladićeva duha, čije su noge izgleda bile zarobljene u blatu, duboko
je udahnula, prebacila svoj ruksak tajni preko ramena i krenula prema glavnom
ulazu Medivhove kule.



 6 
Karazhan

hadgar je čvrsto stisnuo zapečaćenu pozivnicu i očajnički se pokušao

K sjetiti svog imena. Jahao je danima, pridruživao se raznim karavanima i

naposljetku sam nastavio put do Karazhana kroz beskrajne, guste šume
Elwynna. Onda dugi uspon na planinu, do ovog sumornog, praznog,
usamljenog mjesta. Čak je i zrak bio hladan i stran. Sada, iscrpljen i umoran,
bradati je mladić stajao u sumraku dvorišta, prestravljen onim što sada mora
učiniti.
Predstaviti se najmoćnijem čarobnjaku Azerotha.
Čast, govorili su učenjaci Kirin Tora. Prigoda, ustrajali su, koja se ne smije
propustiti. Khadgarovi mudri mentori, skupina utjecajnih učenjaka i čarobnjaka,
rekla mu je kako su oni godinama pokušavali dosegnuti uši karazhanske kule.
Kirin Tor je želio znati kakva je sve znanja najmoćniji čarobnjak na zemlji sakrio
u svojoj knjižnici. Željeli su znati kakvim se istraživanjima bavio. Ali najviše su od
svega željeli da taj odmetnuti čarobnjak počne razmišljati o svojoj ostavštini,
željeli su znati kad veliki i moćni Medivh planira početi obučavati nasljednika.
Veliki Medivh i Kirin Tor imali su razmirice zbog te i mnogih drugih stvari,
navodno, i tek je sada uslišio neke od njihovih molbi. Tek će sada primiti šegrta.
Khadgarovim gospodarima nije bilo bitno je li to zbog omekšavanja čarobnjakovog
navodno tvrdog srca, ili samo diplomatski ustupak ili čarobnjakov osjećaj vlastite
smrtnosti. Jednostavna je istina bila kako je taj moćni neovisni (i za Khadgara
tajanstveni) čarobnjak zatražio pomoćnika, i Kirin Tor, koji je vladao magičnim
kraljevstvom Dalarana, bio više nego sretan uslišiti njegov zahtjev.
Izabran je mladi Khadgar i otpremljen sa spiskom putova, zapovijedi,
protuzapovjedi, zahtjeva, prijedloga, savjeta i ostalih naredbi njegovih
čarobnjačkih gospodara. Pitaj Medivha o bitkama njegove majke s demonima,
rekao je Guzbah, njegov prvi instruktor. Saznaj iz njegove knjižnice sve što možeš
o vilenjačkoj povijesti, zahtijevala je lady Delth. Prelistaj njegove knjige i pronađi
bestijarije, zapovjedila je Alonda, koja je bila uvjerena u postojanje pete vrste
trolova nezabilježene u njezinim knjigama. Budi izravan, direktan i iskren,
savjetovao je Norlan, Glavni artefaktor - Veliki magus Medivh navodno je cijenio
te osobine. Budi poslušan i uvijek čini što ti se kaže. Ne budi lijen. Uvijek izgledaj
zainteresirano. Stoj uspravno. I povrh svega, drži oči i uši otvorenima.


 7 
 Ambicije Kirin Tora nisu strašno uzbuđivale Khadgara - njegovo odrastanje u
Dalaranu i rano naukovanje u konklavi pomoglo mu je da shvati kako su njegovi
mentori nevjerojatno znatiželjni u vezi svih oblika magije. Njihovo kontinuirano
sakupljanje, katalogiziranje i definiranje magije vrlo je rano usađeno mladim
studentima, i Khadgar nije bio puno drugačiji od ostalih.
Uistinu, shvatio je, njegova vlastita znatiželja bila je zaslužna za trenutni
zadatak. Njegova vlastita noćna lutanja dvoranama Ljubičaste citadele Dalarana
otkrila su više od jedne tajne koje bi konklava radije i dalje krila. Na primjer,
ljubav Glavnog artefaktora prema plamen-vinu, ili strast lady Delth prema
mladićima, ili tajna zbirka letaka Korrigana Knjižničara koji su opisivali (na
živopisan način) rituale drevnih obožavatelja demona.
A bilo je tu nešto i o jednom od najvećih mudraca Dalarana, časnom Arrexisu,
jednom od sijedih staraca kojeg su čak i ostali poštivali. Nestao je, ili umro, ili se
dogodilo nešto stravično, i ostali su odlučili to ne spominjati, čak su otišli toliko
daleko da su izbrisali Arrexisovo ime iz knjiga i više ga nikad nisu spominjali. Ali
Khadgar je saznao, ipak. Khadgar je imao načina za pronalaženje potrebnih
tekstova, za povezivanje neophodnih stvari, ili za razgovor s pravom osobom u
pravo vrijeme. Bio je to dar, ali se mogao pokazati i kao prokletstvo.
Bilo koje od ovih otkrića rezultiralo bi u njegovom izboru za ovaj prestižni (i
bez obzira na sve planiranje i upozorenja, potencijalno koban) zadatak. Možda su
pomislili kako je mladi Khadgar predobar u otkrivanju tajni - bolje za konklavu da
ga pošalje nekamo gdje će njegova znatiželja činiti dobro za Kirin Tor. Ili ga barem
smjestiti na dovoljnu udaljenost s koje neće moći otkrivati stvari o ostalim
žiteljima Ljubičaste citadele.
A Khadgar je, svojim neumornim prisluškivanjem, također čuo i tu teoriju.
I krenuo je s ruksakom punim zabilježaka, srcem punim tajni i glavom punom
zahtjeva i beskorisnih savjeta. U posljednjem tjednu prije napuštanja Dalarana
razgovarao je sa svakim pripadnikom konklave, u stvari svakim koga je zanimalo
nešto o Medivhu. Za čarobnjaka koji je živio u Nigdjezeinskoj, opkoljen drvećem i
zlokobnim vrhovima, članovi Kirin Tora bili su nevjerojatno znatiželjni u vezi
njega. Čak i više od toga.
Duboko udahnuvši (i time se podsjetivši kako je još uvijek u blizini štala),
Khadgar je krenuo prema samoj kuli, noge su mu bile teške kao da vuče svog
tovarnog konja.
Glavni je ulaz zijevao poput pećine, bez vrata ili nadstrešnice. To je imalo
smisla, jer koja bi se vojska probijala kroz šumu Elwynn do vrha kratera kako bi
se borila sa samim Medivhom? Nigdje nije bilo zapisano kako je itko ili išta čak i
pokušalo napasti Karazhan.
Mračnije otvor bio dovoljno velik za slona. Iznad njega se nalazio široki
balkon s ogradom od bijelog kamena. S tog mjesta čovjek je bio u ravnini s okolnim
brežuljcima i mogao bi promatrati planine iza njih. Uz ogradu se kretala sjena,
pokret kojeg je Khadgar više osjetio nego vidio. Sjena u plaštu, možda, koja se s


 8 
balkona vratila natrag u toranj. Zar ga čak i sada promatraju? Zar ga nitko neće
dočekati, ili se očekivalo kako će sam ući u kulu?
"Ti si Novi Mladić?" upitao je tihi, gotovo mrtvački glas i Khadgar je, još
uvijek podignute glave, gotovo iskočio iz kože. Okrenuo se i ugledao pogrbljenu,
vitku siluetu koja se pojavila iz tmine ulaza.
Pogrbljeno stvorenje izgledalo je samo naoko ljudski i Khadgar se na trenutak
zapitao je li Medivh mutirao šumske životinje kako bi mu bile sluge. Ovo je
izgledalo poput ćelave lasice, njegovo dugo lice bilo je uokvireno nečim što je sličilo
na dva crna pravokutnika.
Khadgar se nije sjećao da je odgovorio, i lasičje stvorenje je izašlo iz sjena i
ponovilo.
"Ti si Novi Mladić?" pitala je. Svaka je riječ bila izgovorena u zasebnom dahu,
u vlastitoj kutijici, s velikim slovom i odvojena od ostalih. U potpunosti je izašlo iz
sjena i pokazalo se kao ništa više ili manje prijeteće od mršavog starca u crnom
pletenom odijelu. Sluga - ljudski, ali sluga. To, ili bolje rečeno on, još je uvijek
nosio pravokutnike na rubu glave, poput pokrivala za uši, koja su se pružala sve
do njegovog poprilično dugog nosa.
Mladić je shvatio kako zuri u starca. "Khadgar", rekao je, i onda nakon
nekoliko trenutaka pokazao čvrsto stegnuto pismo preporuke. "Od Dalarana.
Khadgar od Dalarana, u kraljevini Lordaerona. Poslao me Kirin Tor. Iz Ljubičaste
citadele. Od Dalarana. U Lordaeronu." Imao je osjećaj kao da baca kamenje
razgovora u duboki, prazni bunar s nadom kako će starac odgovoriti na bilo koji.
"Naravno da jesi, Khadgare", rekao je starac. "Od Kirin Tora. Od Ljubičaste
citadele. Od Dalarana. Od Lordaerona." Sluga je uzeo ponuđeno pismo kao da je
dokument živi reptil i, nakon što je izravnao zgužvane rubove, ubacio ga u džep
tunike bez da ga je otvorio. Nakon što ga je nosio i štitio tolike milje Khadgar je
osjetio bol gubitka. Pismo preporuke je predstavljalo njegovu budućnost, i bilo mu
je mrsko gledati kako nestaje, čak i na trenutak.
"Kirin Tor me poslao kako bih pomagao Medivhu. Gospodaru Medivhu.
Čarobnjaku Medivhu. Medivhu od Karazhana", Khadgar je shvatio kako je samo
trunku udaljen od besmislenog laprdanja, i velikim je naporom čvrsto zatvorio
usta.
"Siguran sam da jesu", rekao je sluga. "Poslali te, hoću reći." Pogledao je pečat
na pismu, tanka je ruka zašla ispod kaputa i izvukla dva crna pravokutnika
povezana tankom metalnom trakom. "Zasljepljivače?"
Khadgar je zatreptao. "Ne. Hoću reći, ne, hvala."
"Moroes", rekao je sluga.
Khadgar je odmahnuo glavom.
"Ja sam Moroes", rekao je sluga. "Namjesnik Kule. Medivhov kaštelan.
Zasljepljivače?" Opet je podigao crne pravokutnike, iste kao i oni koji su
uokvirivali njegovo usko lice.
"Ne, hvala ti... Moroes", rekao je Khadgar lica napetog od znatiželje.


 9 
 Sluga se okrenuo i mršavom rukom slabašno mahnuo Khadgaru neka ga
prati.
Khadgar je podigao ruksak i morao je potrčati kako bi sustigao slugu. Unatoč
njegovoj krhkosti sluga se kretao solidnim tempom.
"Jesi li sam u kuli?" pitao je Khadgar dok su se uspinjali vijugavim, širokim
niskim stubama. Kamen je u sredini bio spušten, izlizan bezbrojnim prolascima
slugu i gostiju.
"Ha?" odgovorio je sluga.
"Jesi li sam?" ponovio je Khadgar i zapitao se hoće li morati govoriti poput
Moroesa kako bi ga ovaj razumio. "Ovdje živiš sam?"
"Magus je ovdje", odgovorio je Moroes piskutavim glasom koji je zvučao slabo i
kobno poput grobne prašine.
"Da, naravno", rekao je Khadgar.
"Ne bi bilo smisla da si ovdje ako on nije", nastavio je namjesnik. "Ovdje,
htjedoh reći." Khadgar se zapitao zvuči li starčev glas tako jer se ne koristi često.
"Naravno", složio se Khadgar. "Još netko?"
"Ti, sada", nastavio je Moroes. "Još više posla, briga za dvojicu umjesto
jednog. Nije da se mene pitalo."
"Znači, ovdje ste inače samo ti i čarobnjak?" rekao je Khadgar i zapitao se je li
namjesnik angažiran (ili stvoren) zbog svoje šutljivosti.
"I Cook", rekao je Moroes. "Iako Cook ne priča puno. Ipak, hvala na pitanju."
Khadgar je pokušao ne zakolutati očima, ali nije uspio. Nadao se kako će
zasljepljivači s obje strane namjesnikova lica spriječiti slugu da vidi njegovu
grimasu.
Stigli su na ravno, hodnik osvijetljen bakljama. Moroes je smjesta krenuo
drugim izlizanim, vijugavim stubama. Khadgar je na trenutak zastao kako bi
pogledao baklje. Približio je ruku na nekoliko centimetara od plamena, ali nije
osjetio nimalo topline. Khadgar se zapitao je li hladni plamen uobičajen u cijeloj
kuli. U Dalaranu su koristili fluorescentne kristale koji su davali postojanu,
jednoličnu svjetlost, iako je u svojim istraživanjima naišao na spomen reflektivnih
ogledala, elementarnih duhova zarobljenih u svjetiljkama i, u jednom slučaju,
ogromnih zatočenih krijesnica. Ipak, ovi su plamenovi izgledali kao smrznuti.
Moroes, koji je već krenuo drugim stubištem, se polagano okrenuo i nakašljao
se. Khadgar je požurio za njim. Zasljepljivači očito nisu toliko ograničavali starog
namjesnika. "Čemu zasljepljivači?" pitao je Khadgar.
"Ha?" odgovorio je Moroes.
Khadgar ga je dodirnuo po glavi. "Zasljepljivači. Čemu?" Moroes je napravio
grimasu za koju je Khadgar pretpostavio kako može biti samo osmijeh. "Magija je
ovdje snažna. Snažna i nepravilna, ponekad. Ovdje... vidiš... stvari. Osim ako nisi
pažljiv. Ja sam pažljiv. Ostali posjetitelji, oni prije tebe, oni su bili manje pažljivi.
Sada ih više nema."
Khadgar se sjetio utvare koju je možda vidio, a možda nije, na balkonu.


 10 
 "Cook je uzela leće od ružinog kvarca", dodao je Moroes. "Kune se u njih."
Zastao je na trenutak, a onda dodao: "Cook je ponekad pomalo budalasta."
Khadgar se nadao kako će Moroes biti pričljiviji kad se zagrije. "I, već si dugo
u Magusovoj službi?"
"Ha?" opet je ponovio Moroes.
"Već si dugo s Medivhom?" rekao je Khadgar u nadi kako je uspio prikriti
nestrpljenje u glasu.
"Aha", rekao je sluga. "Dovoljno dugo. Predugo. Čini se godinama. Ovdje je
vrijeme takvo." Suhonjavi je sluga zašutio i uspon je nastavljen u tišini.
"Što znaš o njemu?" pitao je naposljetku Khadgar. "O Magusu, hoću reći."
"Pitanje je", rekao je Moroes i otvorio još jedna vrata • iza kojih se nalazilo
novo stubište, "što ti znaš?"
Khadgarovo istraživanje bilo je iznenađujuće neproduktivno, i njegovi su
rezultati bili frustrirajuće oskudni. Unatoč pristupu Velikoj knjižnici Ljubičaste
citadele (i potajnom pristupu nekolicini privatnih knjižnica i tajnih zbirki) o tom
velikom i moćnom Medivhu nije bilo puno stvari. Ovo je bilo dvostruko sumnjivo,
pošto je svaki stariji mag Dalarana obožavao Medivha i želio je neku stvar od
njega. Neki uslugu, neki dar, neki informacije.
Medivh je navodno bio mlad čovjek, po mjerilu čarobnjaka. Bio je tek u
četrdesetima, i većinu tog vremena činilo se kako nije imao prevelikog utjecaja na
svoj okoliš. To je bilo iznenađenje za Khadgara. Većina priča koje je čuo i pročitao
opisivale su neovisnog čarobnjaka kao ekstremno bahatog, neustrašivog u
istraživanju tajni koje čovjek nije trebao znati, a zbog kojih su drugi obično
završavali mrtvi, osakaćeni ili prokleti zbog bavljenja moćima i energijama iznad
njihovih sposobnosti. Većina lekcija koje je kao dijete naučio o nedalaranskim
magovima završavale su na isti način - bez ograničenja, kontrole i razmišljanja,
divlji, neuvježbani i samouki čarobnjaci loše su završavali (ponekad su, iako ne
često, zajedno sa sobom uništavali i veći dio okoline).
Činjenica što Medivh nije srušio dvorac na sebe, ili raspršio svoje atome kroz
Izopačeno ništavilo, ili prizvao zmaja bez znanja kako kontrolirati tog zmaja,
govorila je ili o velikoj kontroli ili velikoj moći. Iz gungule koju su učenjaci
napravili zbog ovog zadatka, i spiska instrukcija koje je dobio, Khadgar se odlučio
za drugo.
Ipak, iz svih svojih istraživanja nije mogao shvatiti zašto. Ništa nije ukazivalo
na neko veliko Medivhovo istraživanje, nikakvo veliko otkriće, niti ogromno
postignuće koje bi objasnilo divljenje Kirin Tora prema neovisnom čarobnjaku.
Nije bilo velikih ratova, velikih osvajanja, ili poznatih žestokih bitki. Bardovi su
bili zamjetno nejasni kad se radilo o Medivhu, i inače marljivi glasnici samo su
kimnuli kad se potegnuo razgovor o njegovim pothvatima.
A ipak, shvatio je Khadgar, ovdje je bilo nečeg važnog, nešto što je kod
učenjaka stvaralo mješavinu straha, poštovanja i zavisti. Kirin Tor nije ni jednog
drugog čarobnjaka smatrao jednakim po znanju magije, u stvari često su


 11 
pokušavali kočiti čarobnjake koji nisu bili odani Ljubičastoj citadeli. A ipak,
Medivhu su povlađivali. Zašto?
Khadgar je imao samo sitnice - sitnice o njegovom podrijetlu (Guzbaha je
osobito zanimala Medivhova majka), neke marginalne zabilješke koje su
spominjale njegovo ime i spomen povremenog posjeta Dalaranu. Svi su ti posjeti
bili u posljednjih pet godina, i Medivh se očito sastajao samo sa starijim
magovima, kao danas nestalim Arrexisom.
Ukratko rečeno, Khadgar je znao jako malo o ovom navodno velikom magu za
kojeg će raditi. I pošto je znanje smatrao svojim oklopom i mačem imao je osjećaj
kako na skori susret dolazi potpuno neopremljen.
Na glas je rekao: "Ne puno."
"Ha?" odgovorio je Moroes i napola se okrenuo na stubama.
"Rekao sam kako ne znam puno", rekao je Khadgar, glasnije no što je
namjeravao. Glas mu se odbijao od golih zidova stubišta. Sada je bilo zakrivljeno, i
Khadgar se zapitao je li kula uistinu visoka koliko je izgledala. Noge su ga već
boljele od penjanja.
"Naravno da ne", rekao je Moroes. "Znaš, to sam htio . reći. Mladi nikad ne
znaju puno. To ih čini mladima, pretpostavljam."
"Želio sam reći", rekao je Khadgar nervozno. Zastao je i duboko udahnuo:
"Želio sam reći, ne znam puno o Medivhu. Pitao si."
Moroes je zastao na trenutak, noga mu je visjela u zraku iznad iduće stube.
"Pretpostavljam da jesam", rekao je naposljetku.
"Kakav je?" pitao je Khadgar gotovo molećivim glasom.
"Poput svih ostalih, pretpostavljam", rekao je Moroes. "Ima svojih mušica.
Ima svojih raspoloženja. Dobrih i loših dana. Poput svih ostalih."
"Navlači hlače nogavicu po nogavicu", rekao je Khadgar i uzdahnuo.
"Ne, levitira u njih", rekao je Moroes. Stari je sluga pogledao Khadgara i
mladić je primijetio tračak osmijeha na starčevom licu. "Još jedno stubište."
Posljednje stubište oštro je zakretalo i Khadgar je pretpostavio kako su
sigurno u blizini vrha kule. Stari je sluga vodio.
Stubište je završilo u maloj okrugloj sobi opkoljenoj širokom ogradom. Kao što
je Khadgar i pretpostavio, bili su na samom vrhu kule s velikim opservatorijem.
Zidovi i stropovi bili su prepuni kristalnih prozora, čistih i nezamagljenih. Tijekom
njihova uspona noć je u potpunosti pala i nebo je bilo tamno i posuto zvijezdama.
Sam opservatorij bio je u polumraku, osvijetljen nekolicinom baklji s istim,
mirnim plamenom kao posvuda drugdje. Ipak, ove su bile prekrivene, plamen je
bio zakriven zbog promatranja noćnog neba. Neupaljeni žeravnik nalazio se
nasred sobe pripremljen za kasnije, kad će prema jutru temperatura padati.
Oko vanjskog zida opservatorija nalazilo se nekoliko velikih zaobljenih
stolova, prepunih raznih uređaja. Srebrni mjerači i zlatni astro-labi glumili su
utege za papiruse, ili kao pokazivači koji su drevne knjige držali otvorenima na
određenim stranicama. Napola rastavljen model koji je prikazivao nebeska tijela


 12 
nalazio se na stolu, tanke žice i dodatne kugle ležale su pored delikatnog alata. Uz
jedan su zid stajale bilježnice, druge su bile u sanducima naguranima ispod
stolova. Karta kontinenta bila je raširena na okviru i prikazivala južne zemlje
Azerotha i Khadgarov Lordaeron, kao i udaljene patuljačke i vilenjačke kraljevine
Khaz Modana i Quel’Thalasa. Karta je bila načičkana brojnim malim
pribadačama, sazviježđa koja je samo Medivh mogao odgonetnuti.
I Medivh je bio tamo, jer za Khadgara to nije mogao biti nitko drugi. Bio je
čovjek srednjih godina, duge kose vezane u rep. U mladosti mu je kosa
najvjerojatnije bila crna, ali sada su se sjedine lagano probijale na sljepoočicama i
bradi. Khadgar je znao kako se to događalo većini čarobnjaka, od napora magičnih
energija kojima su upravljali.
Medivh je bio odjeven u odjeću preobičnu za čarobnjaka
- kvalitetnu i dobro krojenu. Kratki kaput, neurešen ukrasima, sezao mu je do
struka, preko hlača uguranih u visoke čizme. Veliki smeđi plašt visio je s njegovih
širokih ramena, kapuljača je bila skinuta. Dok su se Khadgarove oči privikavale
na tamu shvatio je kako je pogriješio u vezi čarobnjakove neukrašene odjeće. U
stvari je bila ukrašena srebrnim filigranom, toliko delikatnim da je na prvi pogled
bio nevidljiv. Gledajući čarobnjakova leđa Khadgar je shvatio kako gleda
stilizirano lice neke drevne demonske legende. Zatreptao je i u tom se trenutku
filigran pretvorio u uspavanog zmaja, a onda u noćno nebo.
Medivh je stajao leđima okrenut starom slugi i mladiću i potpuno ih
ignorirao. Stajao je za jednim od stolova, s astro-labom u jednoj ruci i bilježnicom
u drugoj. Činio se izgubljen u mislima, i Khadgar se zapitao je li to jedna od
"stvari" na koje ga je Moroes upozorio.
Khadgar je pročistio grlo i krenuo naprijed, ali Moroes je podigao ruku.
Khadgar se skamenio, kao da je začaran.
Stari je sluga tiho prišao magu i pričekao da Medivh primijeti njegovo
prisustvo. Prošla je minuta. Pa druga. A onda period za kojeg se Khadgar mogao
zakleti da je vječnost.
Naposljetku, lik u plaštu je spustio astro-lab i napravio tri brze zabilješke u
bilježnici. Zatvorio je bilježnicu uz oštar prasak i pogledao Moroesa.
Kad mu je po prvi put ugledao lice Khadgar je pomislio kako je Medivh puno
stariji od navodnih četrdeset i nešto godina. Lice je bilo izborano i upalo. Khadgar
se zapitao kakvim se Medivh magijama bavio koje su na njegovom licu napisale
toliko duboku povijest.
Moroes je gurnuo ruku u džep i izvukao zgužvano pismo preporuke, grimizni
je pečat sada na nepomičnoj svjetlosti baklji bio krvavocrven. Medivh se okrenuo i
pogledao mladića.
Magusove su oči bile duboko ispod njegovih crnih, teških obrva, ali Khadgar
je smjesta bio svjestan moći u njima.
Nešto je plesalo i treperilo u tim dubokim zelenim očima, nešto moćno, i
možda nekontrolirano. Nešto opasno. Magus ga je pogledao i Khadgar je na


 13 
trenutak osjetio kako je čarobnjak zavirio u cijeli njegov život i nije ga smatrao
intrigantnijim od bube ili uši.
Medivh se okrenuo od Khadgara i pogledao još uvijek zapečaćeno pismo.
Khadgar je gotovo odmah osjetio olakšanje, kao da je ogromni gladni grabežljivac
prošao pored njega ne obrativši pažnju.
Njegovo je olakšanje bilo kratkotrajno. Medivh nije otvorio pismo. Umjesto
toga njegove su se obrve samo lagano podignule i pergament je planuo uz
eksplozivni nalet zraka. Plamen je zahvatio suprotni dio dokumenta od onog gdje
ga je Medivh držao i gorio intenzivnim, plavim plamenom.
Kad je progovorio Medivhov je glas bio dubok i veseo.
"I", rekao je Medivh, nesvjestan činjenice kako u njegovoj ruci gori
Khadgarova budućnost, "čini se kako je naš mladi špijun napokon stigao."



 14 
Razgovor s Magusom

ešto nije u redu?" pitao je Medivh i Khadgar je opet osjetio magov pogled.

N Ponovno se osjećao poput bube, ali ovoga puta poput neke koja je slučajno
prešla preko stola sakupljača buba. Plamen je već progutao polovicu pisma,
i voštani se pečat već topio i kapao na kameni pod opservatorija. Khadgar
je bio svjestan kako je razrogačio oči, lice mu je bilo blijedo i beskrvno, usta
razjapljena. Pokušao je izbaciti zrak iz tijela, ali uspio je proizvesti samo hripavo
šištanje.
Crne, teške obrve zbunjeno su se podigle. "Jesi li bolestan? Moroese, je li ovaj
dečko bolestan?"
"Zapuhan, možda", rekao je Moroes ravnodušno. "Uspon je bio dug."
Khadgar se napokon uspio dovoljno sabrati kako bi rekao: "Pismo!"
"Ah", rekao je Medivh. "Da. Hvala ti, gotovo sam zaboravio." Prišao je
žeravniku i bacio zapaljeni pergament na ugljen. Plava vatrena kugla
spektakularno se uzdigla do visine ramena, a onda postala normalni plamen i
ispunila prostoriju toplim crvenkastim blistanjem. Od pisma preporuke,
pergamenta i grimiznog pečata sa simbolom Kirin Tora, nije bilo ni traga.
"Ali niste ga pročitali!" rekao je Khadgar, a onda se ispravio. "Hoću reći,
gospodine, s poštovanjem..."
Magus se nacerio i smjestio u veliki stolac načinjen od platna i crnog
rezbarenog drveta. Žeravnik mu je obasjao lice i duboke su se bore razvukle u
osmijeh. Unatoč tome Khadgar se nije mogao opustiti.
Medivh se nagnuo naprijed i rekao: "‘Oh Medivh, veliki i poštovani Maguse,
gospodaru Maguse Karazhana, donosim ti pozdrave Kirin Tora, najučenije i
najmoćnije od magičnih akademija, cehova i društava, savjetnika kraljeva, učitelja
učenjaka, istraživača tajni.’ Još neko vrijeme nastavljaju na ovaj način, svakom se
rečenicom sve više hvale. Kako mi ide za sada?"
"Ne bih znao", rekao je Khadgar. "Napomenuto mi je…"
"Da ne otvaraš pismo", dovršio je Medivh. "Ali ti si ga ipak otvorio."
Magus je podigao pogled kako bi pogledao mladića, i Khadgaru je zastao dah.
Nešto je zablistalo u Medivhovim očima i Khadgar se zapitao posjeduje li veliki
mag moć bacanja čini bez da to itko primijeti.



 15 
 Khadgar je polagano kimnuo i pripremio se za odgovor. Medivh se glasno
nacerio. "Kada?"
"Na... na putu od Lordaerona do Kul Tirasa", rekao je Khadgar nesiguran
hoće li ono što će reći nasmijati ili razljutiti njegovog potencijalnog mentora. "Brod
je dva dana bio bez vjetra i..."
"Znatiželja je bila jača", opet je dovršio Medivh. Nasmiješio se, bio je to vedar
bijeli osmijeh ispod prosijede brade. "Ja bih ga najvjerojatnije otvorio čim bih
izašao s vidika dalaranske Ljubičaste citadele."
Khadgar je duboko udahnuo i rekao: "Razmišljao sam o tome, ali bio sam
uvjeren kako bi zaštitne čini bile na djelu, barem na toj udaljenosti."
"I želio si biti dovoljno daleko od bilo kakve čarolije ili poruke koja bi te
pozvala natrag zbog otvaranja pisma. I zatvorio si ga dovoljno dobro da prođe
letimičnu provjeru, uvjeren kako ću ja smjesta polomiti pečat i neću primijetiti
tvoje petljanje." Medivh se nacerio, ali lice mu se smrklo. "Kako sam to učinio?"
pitao je.
Khadgar je zatreptao. "Učinili što, gospodine?"
"Znao što je u pismu?" rekao je Medivh i kutovi usana su mu se spustili.
"Pismo koje sam upravo spalio kaže kako ću otkriti da je mladi Khadgar jako
impresivan zbog svoje dedukcije i inteligencije. Impresioniraj me."
Khadgar je pogledao Medivha i veseli osmijeh od prije nekoliko sekundi je
nestao. Nasmiješeno lice sada je pripadalo nekom primitivnom kamenom bogu,
mudrom i nemilosrdnom. Oči koje su prije bile pune radosti sada su izgledale kao
da jedva zadržavaju neku skrivenu mahnitost. Obrve su se približile poput rastuće
oluje.
Khadgar je na trenutak zastao, a onda rekao: "Pročitali ste mi misli."
"Moguće", rekao je Medivh. "Ali netočno. Trenutno si izuzetno nervozan, a to
otežava čitanje misli. Jedan netočan."
"Već ste dobivali ovakva pisma", rekao je Khadgar. "Iz Kirin Tora. Znate
kakva pisma šalju."
"Također moguće", rekao je veliki mag. "Dobivao sam takva pisma i uistinu su
zamorna u svojoj samohvali. Ali ti, kao i ja, jako dobro znaš stil pisanja. Dobar
pokušaj, ujedno i najočitiji, ali također netočan. Dva netočna."
Khadgar je stisnuo usta. Um mu je grozničavo radio i srce mu je manijakalno
lupalo. "Osjećaj", rekao je naposljetku.
Medivhove su oči ostale bezizražajne, a glas nezainteresiran. "Objasni."
Khadgar je duboko udahnuo. "Jedan od zakona magije. Kad netko rukuje
predmetom ostavlja dio svoje magične aure ili vibracije na predmetu. Kako aure
variraju od pojedinca do pojedinca moguće je povezati se s jednim djelujući na
drugo. Na ovaj način pramen kose može se upotrijebiti kao ljubavna čarolija, ili se
iz novčića može saznati tko je bio njegov prethodni vlasnik."
Medivh se lagano namrštio i povukao prst preko brade. "Nastavi."



 16 
 Khadgar je zastao na trenutak osjetivši težinu Medivhova pogleda na sebi. To
je znao iz predavanja. Bio je na pola puta. Ali kako je to Medivh upotrijebio kako
bi saznao...
"Što više netko koristi predmet rezonancija je jača", rekao je Khadgar brzo.
"Znači ako predmet puno koristi imat će snažniji osjećaj." Riječi su sada dolazile
brže i sigurnije. "Znači dokument koji je netko napisao ima više aure nego prazan
komad pergamenta, i osoba se koncentrira na ono što piše, pa..." Khadgar je na
trenutak dopustio mislima da se smire. "Čitali ste misli, ali ne moje - misli onoga
koji je pisao pismo u vrijeme pisanja - pronašli ste njegove misli i naglasili riječi."
"Bez da sam fizički otvorio dokument", rekao je Medivh i u očima mu je opet
zaplesala svjetlost. "I kako bi ovaj trik bio koristan znanstveniku?"
Khadgar je na trenutak zatreptao i skrenuo pogled s velikog maga u pokušaju
da izbjegne njegov prodorni pogled. "Mogli bi čitati knjige bez da ih listate."
"Jako dragocjeno za istraživača", rekao je Medivh. "Ti pripadaš društvu
znanstvenika. Zašlo vi to ne činite?"
"Zbog... zbog..." Khadgar je pomislio na starog Korrigana koji je u knjižnici
mogao pronaći sve, čak i najmanju zabilješku. "Mislim da koristimo, ali samo
stariji pripadnici konklave."
Medivh je kimnuo. "A to je zbog..."
Khadgar je na trenutak razmislio, a onda odmahnuo glavom.
"Tko bi pisao ako bi sve znanje moglo bilo dostupno mislima i magiji?"
predložio je Medivh. Nasmiješio se i Khadgar je shvatio kako je zadržavao dah.
"Nisi loš. Uopće nisi loš. Znaš protučarolije?"
"Do pete razine", rekao je Khadgar.
"Možeš li načiniti mističnu munju?" pitao je hitro Medivh.
"Jednu ili dvije, ali trošim se", odgovorio je mladić i odjednom osjetio kako je
razgovor opet postao ozbiljan.
"A tvoji primami elementi?"
"Najjači sam u vatri, ali poznajem ih sve."
"Prirodna magija?" pitao je Medivh. "Dozrijevanje, branje, žetva? Možeš li
uzeti sjeme i izvući mladost iz njega sve dok ne postane cvijet?"
"Ne, gospodine. Odrastao sam u gradu."
"Možeš li stvoriti golema?"
"Doktrina poprijeko gleda na to, ali jasni su mi principi", rekao je Khadgar.
"Ako ste znatiželjni..."
Medivhove su oči na trenutak zablistale i rekao je: "Doplovio si iz
Lordaerona? Kakvim brodom?"
Khadgar je na trenutak bio zatečen iznenadnom promjenom teme. "Da. Uh...
Tirassijanski vjetrojahač, Graciozni povjetarac", odgovorio je.
"Iz Kul Tirasa", zaključio je Medivh. "Ljudska posada?"
"Da."



 17 
 "Jesi li ikako razgovarao s posadom?" Khadgar je opet imao osjećaj kako
razgovor postaje ispitivanje.
"Malo", rekao je Khadgar. "Mislim kako im je moj naglasak bio smiješan."
"Posadama brodova iz Kul Tirasa gotovo sve je smiješno", rekao je Medivh.
"Je li u posadi bilo neljudi?"
"Ne, gospodine", rekao je Khadgar. "Tirassijci su pričali o ljudima ribama.
Zvali su ih Murloci. Jesu li stvarni?"
"Jesu", rekao je Magus. "Kakve si još rase susreo? I tu ne mislim na varijacije
ljudi."
"Neki gnomovi bili su jednom u Dalaranu", rekao je Khadgar. "I upoznao sam
patuljačke artefaktore u Ljubičastoj citadeli. Za zmajeve znam iz legendi; u jednoj
od akademija vidio sam zmajsku lubanju."
"Što je s trolovima, ili goblinima?" rekao je Medivh. "Trolovi", rekao je
Khadgar. "Četiri poznate vrste trolova. Možda postoji peta."
"To su nebuloze koje uči Alonda", promrmljao je Medivh, ali je kimnuo
Khadgaru neka nastavi.
"Trolovi su divlji, veći od ljudi. Vrlo visoki i snažni, izduženih lica. Hm..."
Razmislio je na trenutak. "Plemenska organizacija. Gotovo potpuno protjerani iz
civiliziranih zemalja, skoro izumrli u Lordaeronu."
"Goblini?"
"Puno manji, veliki poput patuljaka. Inventivni, ali na destruktivan način.
Neustrašivi. Čitao sam kako su kao rasa ludi."
"Samo oni pametni", rekao je Medivh. "Čuo si za demone?"
"Naravno, gospodine", rekao je Khadgar hitro. "Hoću reći iz legendi,
gospodine. I znam odgovarajuće čarolije i zaštite. Svi magovi Dalarana uče ih od
prvog dana obuke."
"Ali nikad nisi prizvao nijednog", rekao je Medivh. "Ili bio prisutan kad je
netko to činio."
Khadgar je zatreptao i zapitao se je li ovo trik pitanje. "Nisam, gospodine. To
mi ni ne pada na pamet."
"Ne sumnjam", rekao je Magus, i glas mu je postao za nijansu oštriji. "Htio
Sam reći kako ti to ne bi palo na pamet. Znaš li što je Zaštitnik?"
"Zaštitnik?" Khadgar je iznenada osjetio kako je razgovor opet krenuo u
novom pravcu. "Čuvar? Stražar? Možda druga rasa? Je li to vrsta čudovišta?
Možda zaštitnik od čudovišta?"
Medivh se sada smiješio i odmahivao glavom. "Ne brini. To ni ne trebaš znati.
To je dio trika." Onda je podigao pogled i rekao: "I što ti znaš o meni?"
Khadgar je bacio pogled prema kaštelanu Moroesu i iznenada shvatio kako je
sluga nestao, stopio se sa sjenama. Mladić je na trenutak zamucao. "Magovi Kirin
Tora vas izuzetno cijene", uspio je naposljetku, diplomatski.
"Očito", rekao je Medivh ljutito.



 18 
 "Vi ste moćan neovisni čarobnjak, navodno savjetnik kralja Llanea od
Azerotha."
"Dugo se poznajemo", rekao je Medivh i kimnuo mladiću.
"Osim toga..." Khadgar je oklijevao i zapitao se može li mu mag uistinu čitati
misli.
"Da?"
"Ništa specifično što bi opravdalo veliko poštovanje..." rekao je Khadgar.
"I strah", dodao je Medivh.
"I zavist", dovršio je Khadgar i odjednom osjetio zbunjenost pitanjima ne
znajući kako odgovoriti. Brzo je dodao: "Ništa specifično što bi objasnilo veliko
poštovanje koje Kirin Tor ima prema vama."
"Tako treba i biti", prasnuo je Medivh uz osmijeh i protrljao ruke iznad
žeravnika. "Tako treba i biti." Khadgar nije mogao vjerovati kako velikom magu
može biti hladno. On je osjećao znoj nervoze kako mu se cijedi niz leđa.
Medivh je nakon nekog vremena podigao pogled i nadolazeća oluja opet se
pojavila u njegovim očima. "Ali što ti znaš o meni!"
"Ništa, gospodine", rekao je Khadgar.
"Ništa?" Medivhov se glas podigao i činilo se kako odjekuje opservatorijem.
"Ništa? Prešao si cijeli taj put zbog ničega? Nisi se čak ni potrudio saznati? Možda
sam ja samo izgovor tvojih gospodara da te uklone s puta, u nadi kako ćeš stradati
putom. Ne bi bio prvi put da je netko pokušao nešto takvo."
"Nije bilo puno toga za saznati. Niste učinili puno", odgovorio je Khadgar
žustro, a onda duboko udahnuo kad je shvatio s kime razgovara i što govori. "Hoću
reći, ništa što sam mogao saznati, hoću reći..."
Očekivao je bijes starijeg maga, ali Medivh se samo nacerio. "A što si saznao?"
pitao je.
Khadgar je uzdahnuo i rekao: "Potječete iz obitelji čarobnjaka. Vaš je otac bio
mag Azerotha, Nielas Aran. Vaša je majka bila Aegwynn, što može biti i titula i
ime, jer se spominje prije više od osamsto godina. Odrasli ste u Azerothu i od
djetinjstva poznajete kralja Llanea i lorda Lothara. Osim toga..." Khadgarov je
glas zamro. "Ništa."
Medivh je pogledao žeravnik i kimnuo. "Pa, to jest nešto. Više no što većina
ljudi uspije saznati."
"I vaše ime znači ‘Čuvar tajni’", dodao je Khadgar. "Na visokom vilenjačkom.
To sam također saznao."
"Istina", rekao je Medivh i odjednom je izgledao umorno. Nekoje vrijeme zurio
u žeravnik. "Aegwynn nije titula", rekao je nakon nekog vremena. "To je samo ime
moje majke."
"Onda je postojalo nekoliko Aegwynn, najvjerojatnije obiteljsko ime",
predložio je Khadgar.
"Samo jedna", rekao je Medivh tiho.
Khadgar se nervozno nasmiješio. "Ali onda bi ona imala..."


 19 
 "Preko sedamsto godina u doba mog rođenja", rekao je Medivh uz
iznenađujuće frktanje. "Puno je starija od toga. Ja sam bio kasno dijete u njezinom
životu. Što može biti jedan od razloga zašto Kirin Tor zanima što imam u svojoj
knjižnici. I tebe su poslali da saznaš."
"Gospodine", rekao je Khadgar najiskrenije što je mogao. "Da budem iskren,
svaki mag osim najviših u Kirin Toru želio je da saznam nešto od vas. Ispunit ću
im želje najbolje što budem mogao, ali ako postoji materijal koji želite zabraniti ili
sakriti, u potpunosti ću shvatiti..."
"Da to mislim ne bi prošao kroz šumu na putu ovamo", rekao je Medivh,
odjednom ozbiljan. "Trebam nekog za sortiranje i organiziranje knjižnice, za
početak, onda ćemo se baciti na posao u alkemičarskim laboratorijima. Da,
odgovarat ćeš. Znaš, ja znam značenje tvog imena kao što ti znaš značenje mog.
Moroese!"
"Tu sam, gospodine", rekao je sluga i odjednom izronio iz sjena. Khadgar je
unatoč svemu poskočio.
"Odvedi dečka do njegovih odaja i pobrini se da nešto pojede. Dug je dan iza
njega."
"Naravno, gospodine", rekao je Moroes.
"Jedno pitanje, gospodaru", rekao je Khadgar i zastao. "Hoću reći, Veliki
maguse, gospodine."
"Za sada me zovi Medivh. Također odgovaram na Čuvar tajni i nekoliko
drugih imena, od kojih nisu sva poznata."
"Što ste mislili s onime kako znate moje ime?" pitao je Khadgar.
Medivh se nasmiješio i u sobi je opet postalo toplo i ugodno. "Ne govoriš
patuljački", primijetio je.
Khadgar je odmahnuo glavom.
"Moje ime znači ‘Čuvar tajni’ na visokom vilenjačkom. Tvoje ime znači
‘Povjerenje’ na starom patuljačkom jeziku. I držat ću te za ime, mladi Khadgare.
Mladiću od Povjerenja."
Moroes je odveo mladića do njegovih odaja u polovici kule objašnjavajući onim
sablasnim, mrtvačkim glasom dok su silazili stubama. Obroci u Medivhovoj kuli
bili su prilično jednostavni - kaša i kobasice za doručak, hladni ručak i velika,
obilna večera, obično gulaš ili pečenje s povrćem. Cook je nakon večere išla na
spavanje, ali u hladnoj je sobi uvijek bilo ostataka. Medivhovo se radno vrijeme
najblaže moglo opisati riječju "hirovito" i Moroes i Cook odavno su naučili kako mu
ugoditi s najmanje muke.
Moroes je izvijestio mladog Khadgara kako on, kao pomoćnik a ne sluga, neće
imati taj luksuz. Morat će pomoći velikom magu kad god to ovaj bude zahtijevao.
"To sam i očekivao, kao šegrt", rekao je Khadgar.
Moroes se okrenuo u pola koraka (hodali su gornjom galerijom iznad dvorane
za prijeme ili plesne dvorane). "Još nisi šegrt, momče", zazviždao je Moroes. "Ni u
snu."


 20 
 "Ali Medivh je rekao..."
"Možeš srediti knjižnicu", rekao je Moroes. "Posao pomoćnika, ne šegrta. I
drugi su bili pomoćnici. Nitko nije postao šegrt."
Khadgar se namrštio i osjetio kako mu je lice crveno. Nije u magovoj
hijerarhiji očekivao postojanje razine prije šegrtovanja. "Koliko prije..."
"Ne mogu ti reći, stvarno", uzdahnuo je sluga. "Nitko nikada nije došao toliko
daleko."
Khadgaru su sinula dva pitanja odjednom, zastao je i onda pitao: "Koliko je
‘pomoćnika’ bilo prije mene?"
Moroes je pogledao preko ograde galerije i njegove su se sive oči zamutile.
Khadgar se zapitao razmišlja li sluga ili ga je pitanje izbacilo iz takta. Galerija
ispod njih bila je oskudno namještena s teškim stolom na sredini i stolcima. Bila je
iznenađujuće prazna i Khadgar je zaključio kako Medivh nije održavao puno
banketa.
"Deseci", rekao je Moroes naposljetku. "Najmanje. Većina iz Azerotha.
Vilenjak. Ne, dva vilenjaka. Ti si prvi iz Kirin Tora."
"Deseci", ponovio je Khadgar, i snuždio se kad se zapitao koliko je puta
Medivh uzeo mladog budućeg čarobnjaka u svoju službu.
Postavio je drugo pitanje. "Koliko su izdržali?"
Moroes je ovoga puta frknuo i rekao: "Dane. Ponekad sate. Jedan vilenjak nije
se uspio čak ni popeti na vrh kule." Dodirnuo je zasljepljivače na staroj glavi. "Oni
vide, znaš." Khadgar se sjetio siluete na glavnom ulazu i samo kimnuo.
Naposljetku su stigli do Khadgarovih odaja, u pokrajnjem hodniku nedaleko
dvorane za bankete. "Operi se", rekao je Moroes i dodao Khadgaru fenjer. "Zahod
je na kraju hodnika. Ispod kreveta je posuda. Dođi u kuhinju. Cook će ti nešto
podgrijati."
Khadgarova je soba bila uski dio kule, prikladnija za razmišljanje samotnog
svećenika nego maga. Uski krevet uz jedan zid, i jednako uzak stol uz suprotni, s
praznom policom iznad. Ormar za odjeću. Khadgar je bacio ruksak u ormar bez da
ga je otvorio i prišao malom prozoru.
Prozor je bio uski komad olovnog stakla, smješten vertikalno na osovinu u
sredini. Khadgar je gurnuo jednu polovicu i polagano ga otvorio, sasušeno ulje
počelo je curiti s osovine dok je prozor rotirao.
Još je uvijek bio visoko u kuli i brežuljci koji su okruživali kulu bili su sivi i
ogoljeni na svjetlosti dva mjeseca. Khadgaru je s ove visine bilo očito kako su
brežuljci nekoć bili krater, ogoljen i izglađen godinama. Je li neka planina
iščupana s ovog mjesta, poput trulog zuba? Ili se možda prsten brda nije uopće
uzdigao, nego se ostatak okolnih planina uzdigao brže i ostavio samo ovo mjesto
moći u svojoj sredini?
Khadgar se pitao je li Medivhova majka bila ovdje kad se zemlja uzdigla, ili
spustila ili je komad neba pao. Osamsto godina bilo je puno čak i za čarobnjake.
Nakon dvjesto godina, nakon naučene glavnine stvari, većina ljudskih čarobnjaka


 21 
bila je mrtvački mršava i krhka. Biti star sedamsto godina i imati dijete! Khadgar
je zatresao glavom i zapitao se šali li se Medivh s njim.
Khadgar je skinuo plašt i posjetio zahod na kraju hodnika. Bio je spartanski,
ali imao je vrč hladne vode, umivaonik i dobro, čisto ogledalo. Khadgar je pomislio
upotrijebiti malu čaroliju, za zagrijavanje vode, a onda se jednostavno odlučio
protiv toga.
Voda je bila osvježavajuća i Khadgar se preodjenuo u manje prašnjavu odjeću
- udobnu košulju koja mu je sezala gotovo do koljena i hlače. Njegova radna
odjeća. Izvukao je uski nož iz ruksaka i, nakon kratkog razmišljanja, ubacio ga u
jednu čizmu.
Izašao je na hodnik i shvatio kako nema pojma gdje je kuhinja. Pored štala
nije bilo kuhinje, pa se ona definitivno nalazila u kuli. Najvjerojatnije na ili blizu
prizemlja, s pumpom iz bunara. Sa slobodnim prolazom prema dvorani za
bankete, bila ona korištena ili ne.
Khadgar je lako pronašao galeriju iznad dvorane za bankete, ali morao je
tražiti stube, uske i vijugave, koje su vodile s nje. Iz same dvorane za bankete
imao je izbor brojnih putova. Khadgar je odabrao najvjerojatniji i završio u
slijepom hodniku s praznim sobama, sličnima njegovoj, s obje strane. Drugi je
izbor donio isti rezultat.
Treći je mladića doveo u žarište bitke.
Nije to očekivao. U jednom je trenutku silazio stubama, pitajući se hoće li mu
trebati karta ili zvono ili lovački rog za navigaciju u kuli. Idućeg trena strop iznad
njega se otvorio i ispunilo ga je blistavo nebo boje svježe krvi i našao se opkoljen
oklopljenim ljudima spremnima za bitku.
Khadgar je ustuknuo, ali hodnik iza njega je nestao i ostavio samo neravan,
ogoljeni krajolik kao ni jedan koji je do sada vidio. Ljudi su vikali i pokazivali, ali
njihovi su glasovi, unatoč činjenici što su bili tik pored Khadgara, bili
nerazgovijetni i prigušeni, kao da govore ispod vode.
San? pomislio je Khadgar. Možda je na trenutak legao i zaspao, i ovo je samo
neka noćna strava koja je proizvod njegovih briga. Ali ne, gotovo je mogao osjetiti
vrućinu umiranja, usijano sunce na tijelu, povjetarac i glasne ljude oko sebe.
Činilo mu se kao da je odvojen od ostatka svijeta, zatočen na vlastitom malom
otoku, sa slabašnim vezama sa realnošću. Kao da je postao duh.
Uistinu, vojnici su ga zanemarivali kao da je duh. Khadgar je posegnuo kako
bijednog zgrabio za rame i na njegovo olakšanje ruka mu nije prošla kroz izubijani
oklop. Otpor je postojao, ali samo bezoblične vrste - mogao je osjetiti čvrstoću
oklopa, i ako se koncentrirao, osjetiti grube rubove ulubljenog metala.
Ovi su se ljudi borili, shvatio je Khadgar, i žestoko i nedavno. Samo je jedan
čovjek od tri bio bez ikakvih priručnih zavoja, okrvavljeni znaci rata izvirivali su
ispod prljavih oklopa i oštećenih kaciga. Njihovo je oružje također bilo oštećeno i
poprskano tamnocrvenom bojom. Našao se na bojnom polju.



 22 
 Khadgar je proučio njihov položaj. Bili su na vrhu malog brijega, običnog
nabora u ravnici oko njih. Sva postojeća vegetacija je srušena i sada je formirala
grube bedeme koje su čuvali namršteni ljudi. Ovo nije bio siguran položaj, dvorac
ili tvrđava. Izabrali su ovo mjesto za borbu samo zato što im drugo nije bilo
dostupno.
Vojnici su se razmaknuli kad se njihov očiti vođa, ogromni, sjedobradi čovjek
širokih ramena, progurao kroz njihove redove. Oklop mu je bio ulubljen kao i
svima ostalima, ali sastojao se od prsnog dijela preko grimizne halje učenjaka, i to
vrste koja ne bi bila neuobičajena u Kirin Toru. Porub, rukavi i prsa te grimizne
halje bili su ispisani runama moći - od kojih je Khadgar neke prepoznao, ali ostale
su mu bile strane. Vođina snježnobijela brada dosezala je gotovo do struka i
sakrivala oklop ispod sebe, i nosio je crvenu kacigu s jednim zlatnim draguljem na
čelu. U jednoj je ruci držao palicu s draguljem na vrhu, u drugoj tamnocrveni mač.
Vođa je urlao na vojnike, glasom koji je Khadgara podsjetio na pobjesnjelo
more. Ipak, činilo se kako ratnici znaju što govori jer su se poredali na barikade
dok su ostali ispunjavali praznine u nizu.
Zapovjednik snježnobijele brade prošao je pored Khadgara, i unatoč svemu
mladić je zateturao unatrag, s puta. Zapovjednik ga nije trebao primijetiti, kao ni
okrvavljeni ratnici. Ali zapovjednik jest. Na trenutak je zastao, zamucao, krivo
spustio nogu na neravno tlo i gotovo pao. Ipak, okrenuo se i pogledao Khadgara.
Da, gledao je Khadgara, i budućem šegrtu bilo je jasno kako ga drevni mag-
ratnik vidi, i to jasno. Zapovjednikove su oči zaronile duboko u Khadgarove i
Khadgar je na trenutak imao isti osjećaj kao kad ga je Medivh prodorno
promatrao. Ipak, ako ništa drugo, ovaj je bio intenzivniji. Khadgar je pogledao
zapovjednikove oči. I uzdahnuo od onog što je ugledao u njima. Unatoč svemu,
okrenuo se i prestao gledati maga-ratnika.
Kad je Khadgar opet podigao pogled zapovjednik mu je kimao. Bilo je to
kratko, jedva primjetno kimanje, i starčeve su usne bile uska crta. Onda se vođa
snježnobijele brade okrenuo i izderao na ratnike ohrabrujući ih da se obrane.
Khadgar je želio poći za njim, sustići ga i saznati kako ga je on mogao vidjeti, a
ostali ne, i što mu može reći, ali oko sebe je čuo poklič, slabašni poklič umornih
ljudi posljednji put pozvanih na izvršenje dužnosti. Mačevi i koplja podignuti su
prema nebu boje zgrušane krvi, i ruke su pokazale obližnje grebene gdje su
poplave skinule purpurnu s tla boje hrđe.
Khadgar je pogledao u pravcu u kojem su ljudi pokazivali i zelena i crna
plima prelila se preko obližnjeg grebena. Khadgar je pomislio kako je to neka
rijeka, ili magični i šareni blatni val, ali je shvatio kako je val nadolazeća vojska.
Crna je bila boja njihovih oklopa, a zelena je bila boja njihove kože.
Bila su to stvorenja iz noćnih mora, parodije ljudi. Njihovim zelenim licima
dominirale su velike ralje oštrih zuba, nosovi su im bili spljošteni i njuškali su
poput pasa, oči su im bile sićušne, okrvavljene i ispunjene mržnjom. Njihovo bijelo
oružje i ukrašeni oklopi blistali su na vječno umirućem suncu ovog svijeta, i kad


 23 
su se uspeli na greben ispustili su urlik od kojeg je tlo pod njihovim nogama
zadrhtalo.
Vojnici oko njega ispustili su vlastite pokliče i dok su se zelena stvorenja
približavala brdu ispuštali su oblak za oblakom strijela s crvenim perima. Prvi red
čudovišnih stvorenja je zateturao i pao i bio istog trena pregažen od strane onih
koji su bili iza. Još jedan oblak i novi red neljudskih čudovišta se srušio, ali njihov
je pad ipak progutala nadolazeća plima mase koja je stizala. S Khadgarove desne
strane pojavile su se munje koje su plesale površinom i čudovišta su vrištala dok
im je spaljeno meso otpadalo s kostiju. Khadgar se sjetio zapovjednika ratnika-
maga, ali također je shvatio kako su ove munje samo neznatno smanjivale
nadolazeću hordu.
A onda su zelena čudovišta bila na njima, val bijelog i zelenog jurnuo je na
grubi bedem. Srušeno drveće nije bilo ništa više od grančica na putu ove oluje i
Khadgar je mogao osjetiti popuštanje crte. Jedan od vojnika pored njega je pao,
probijen crnim kopljem. Na ratnikovom je mjestu bila noćna mora zelene kože i
crnog oklopa, i urlala je dok je zamahivala prema njemu. Unatoč svemu, Khadgar
je ustuknuo dva koraka i onda se okrenuo kako bi pobjegao.I gotovo se zabio u
Moroesa koji je stajao na vratima.
"Ti", smireno je prošištao Moroes,"jako kasniš. Možda si se izgubio."
Khadgar se opet okrenuo i vidio kako se iza njega ne nalazi svijet grimiznog
neba i zelenih čudovišta, nego prazna dnevna soba, s praznim kaminom i stolcima
prekrivenima platnom. Zrak je mirisao na prašinu koja je nedavno podignuta.
"Ja sam..." prodahtao je Khadgar. "Vidio sam... ja sam..."
"Izgubljen?" predložio je Moroes.
Khadgar je progutao knedlu i onda šutke kimnuo.
"Kasna večera je gotova", progunđao je Moroes. "A sada se nemoj ponovno
izgubiti." I u crno odjeveni sluga se okrenuo i tiho kliznuo iz sobe.
Khadgar je još jednom pogledao slijepi hodnik u koji je zalutao. Nije bilo
čarobnih prolaza ili magičnih vrata. Vizija (ako je to bila vizija) završila je naglo
kao što je i počela.
Nije bilo vojnika. Nije bilo stvorenja zelene kože. Nije bilo gotovo poražene
vojske. Ostalo je samo sjećanje koje je preplašilo Khadgara do srži. Bilo je stvarno.
Činilo se stvarno. Činilo se istinito.
Nisu ga prestrašila čudovišta ili krvoproliće. To je bio mag-ratnik,
zapovjednik snježnobijele brade koji ga je mogao vidjeti. Koji mu je, činilo se,
pogledao u srce, i otkrio da je nedostojan.
I najgore od svega, bjelobradi lik u oklopu i halji imao je Khadgarove oči.
Liceje bilo ostarjelo, kosa snježnobijela, pokreti moćni, a ipak, zapovjednik je imao
iste oči koje je Khadgar ugledao u čistom ogledalu prije samo nekoliko trenutaka
(života?).
Khadgar je napustio dnevnu sobu i zapitao se nije li prekasno za nabavljanje
zasljepljivača.


 24 
Privikavanje

očet ćemo polako", rekao je stariji čarobnjak s druge strane stola. "Uzmi

P dio knjižnice. Razmisli kako ćeš ga organizirati." Khadgar je kimnuo

iznad kaše i kobasica. Većina razgovora za doručkom bila je o Dalaranu.
Što je popularno u Dalaranu i kakva je moda u Lordaeronu. O čemu se
prepiru po hodnicima Kirin Tora. Khadgar je spomenuo kako je trenutno
filozofsko pitanje kad je otišao bilo da li ste vatru, kad ste ju napravili magijom,
stvorili ili prizvali iz neke paralelne dimenzije.
Medivh je puhnuo iznad svog doručka. "Budale. Ne bi prepoznali alternativnu
dimenziju da se pojavi i ugrize ih za... A što ti misliš?"
"Ja mislim..." I Khadgar je iznenada shvatio kako je opet na ispitivanju. "Ja
mislim kako bi to moglo biti nešto sasvim drugo."
"Odlično", rekao je Medivh i nasmiješio se. "Kad ti daju dva izbora, uvijek
odaberi treći. Naravno, ti si želio reći kako kad stvoriš vatru, sve što činiš jest
koncentriranje urođene prirode vatre sadržane u okolini na jedno mjesto, to jest
stvaranje?"
"Oh da", rekao je Khadgar i onda dodao: "Mislio sam tako. Neko vrijeme. Prije
nekoliko godina."
"Dobro", rekao je Medivh i salvetom obrisao bradu. "Imaš hitar um i realno
mišljenje o sebi. Da vidimo što ćeš učiniti s knjižnicom. Moroes će ti pokazati put."
Knjižnica je zauzimala dvije razine i nalazila se negdje na trećini kule.
Stubište na ovom dijelu kule protezalo se uz vanjski zid citadele i stvaralo veliku
prostoriju visoku dva kata. Masivna željezna platforma tvorila je gornju galeriju
na drugoj razini. Uski prozori prostorije bili su prekriveni željeznim rešetkama i
smanjivali ono malo prirodne svjetlosti koja je ulazila u sobu na ne veću količinu
svjetlosti no što ju je davala pokrivena baklja. Na velikim hrastovim stolovima na
donjoj razini kristalne kugle prekrivene debelim slojem prašine blistale su
plavosivom svjetlošću.
Sama prostorija bila je katastrofa. Knjige su bile razbacane i otvorene, svici
su bili prebačeni preko stolaca i tanki sloj prašine prekrivao je sve poput lišća na
šumskom tlu. Drevnije knjige, još uvijek lancima vezan za police bile su izvučene i
visjele su poput zatočenika u nekoj tamnici.
Khadgar je pogledao štetu i duboko uzdahnuo. "Počet ćemo polako", rekao je.


 25 
 "Mogu te spakirati za sat vremena", rekao je Moroes iz hodnika. Sluga nije
želio ući u knjižnicu.
Khadgar je podigao komad pergamenta ispod nogu. Jedna je strana bila
zahtjev Kirin Tora da velik mag odgovori na njihovu posljednju poruku. Druga je
strana imala tamnocrvenu mrlju koju je Khadgar u početku smatrao krvlju, ali je
shvatio kako to nije ništa više od otopljenog voštanog pečata.
"Ne", rekao je Khadgar i potapšao svoju malu vrećicu opreme za pisanje. "To
je samo veći izazov no što sam očekivao."
"To sam već čuo", rekao je Moroes.
Khadgar se okrenuo kako bi ga upitao za komentar, ali sluga je već nestao s
vrata.
Khadgar je opreznošću provalnika krenuo kroz krš. Izgledalo je kao da se u
knjižnici vodila bitka. Hrptovi su bili pokidani, korice su bile napola poderane,
stranice su bile presavinute, knjižni blokovi bili su u potpunosti iščupani iz korica.
I to je važilo za knjige koje su još uvijek bile uglavnom cijele. Još je listova bilo
istrgnuto iz korica i prašina na stolovima prekrivala je naslage papira i pisama.
Neka su bila otvorena, ali neka su još uvijek bila nepročitana, njihovo znanje
skriveno iza voštanih pečata.
"Magus ne treba pomoćnika", promrmljao je Khadgar i očistio kraj jednog
stola i izvukao stolac. "Treba spremačicu." Pogledao je prema vratima kako bi se
uvjerio da je kaštelan uistinu otišao.
Khadgar je sjeo i stolac se opasno zaljuljao. Opet je ustao i vidio kako su
neravne noge pomaknule knjigu s metalnim koricama. Naslovnica je bila
ukrašena, a rubovi stranica presvučeni srebrom.
Khadgar je otvorio knjigu i kad je to učinio osjetio je kako se nešto u knjizi
pomaknulo, poput klizača koji se pomiče po metalnoj motki ili kapi žive koja klizi
kroz staklenu cijev. Nešto metalno odmotalo se s hrptom knjige.
Knjiga je počela kucati.
Khadgar je hitro zatvorio knjigu i ona se utišala uz oštro zujanje i prasak,
mehanizam se vratio u početni položaj. Mladić je oprezno položio knjigu na stol.
Tada je primijetio tragove vatre na stolcu koji je koristio i podu ispod njega.
"Sad mi je jasno zašto si imao toliko pomoćnika", rekao je Khadgar i počeo
lagano hodati prostorijom.
Situacija se nije popravila. Knjige su visjele otvorene preko naslona stolaca i
metalnih prečki. Pisma su u dubini sobe postala brojnija. Nešto je napravilo
gnijezdo u jednom kutu police, i kad ga je Khadgar izvukao s police, iz njega je
ispala mala lubanja rovke i razbila se kad je pala na pod. Gornja je razina bila
malo više od skladišta, knjige nisu čak ni bile na policama, samo su bile složene u
visoke gomile, brda koja su vodila do planina koje su vodile do neosvojivih vrhova.
I postojalo je jedno prazno mjesto, ali ovo je izgledalo kao da je netko potpalio
vatru u očajničkom pokušaju smanjivanja količine prisutnog papira. Khadgar je



 26 
pogledao mjesto i odmahnuo glavom - ovdje je također gorjelo nešto drugo, jer bilo
je komada tkanine, najvjerojatnije od halje učenjaka.
Khadgar je zatresao glavom i vratio se do mjesta na kojem je ostavio pribor za
pisanje. Izvadio je tanku drvenu olovku s gomilom metalnih vrhova, kamen za
oštrenje i oblikovanje vrhova, nož sa savitljivom oštricom za grebanje pergamenta,
bočicu tinte od hobotnice, malu posudu za taljenje tinte, zbirku tankih, plosnatih
ključeva, povećalo i nešto što je na prvi pogled sličilo metalnom cvrčku.
Podigao je cvrčka, okrenuo ga na leđa i, koristeći posebno oblikovano pero,
navinuo ga. Guzbahov dar kad je Khadgar završio svoj prvi tečaj za pisara
pokazao se neprocjenjivim u mladićevim lutanjima hodnicima Kirin Tora.
Unutrašnjost je sadržavala jednostavnu, ali učinkovitu čaroliju koja je
upozoravala na aktiviranu zamku.
Čim je jednom okrenuo pero metalni cvrčak je prodorno zapištao. Khadgar je
od iznenađenja gotovo ispustio detektirajućeg kukca. Onda je shvatio kako ga
uređaj jednostavno upozorava na intenzitet potencijalne opasnosti.
Khadgar je pogledao na gomilu knjiga oko sebe i tiho opsovao. Povukao se do
vrata i dovršio navijanje cvrčka. Onda je donio prvu knjigu koju je podigao, onu
koja je kucala, do vrata.
Cvrčak je lagano zapištao. Khadgar je položio knjigu sa zamkom na jednu
stranu vrata. Podigao je drugu i donio ju. Cvrčak je ostao tih.
Khadgar je zadržao dah u nadi kako je cvrčak sposoban otkriti sve vrste
zamki, magičnih i drugih, i otvorio knjigu. Bila je to monografija pisana nježnom
ženskom rukom o politici vilenjaka od prije tristo godina.
Khadgar je ostavio rukom pisanu knjigu s druge strane vrata i vratio se po
novu knjigu.
"Poznajem te", rekao je Medivh idućeg jutra uz kobasice i kašu.
"Khadgar, gospodine", rekao je mladić.
"Novi pomoćnik", rekao je stariji mag. "Naravno. Oprosti, ali pamćenje mi više
nije ono što je bilo. Puno se toga događa, bojim se."
"Trebate li kakvu pomoć, gospodine?" pitao je Khadgar.
Stariji je čovjek na trenutak razmislio o tome, a onda rekao: "Knjižnica,
Mladiću od Povjerenja. Kako idu stvari u knjižnici?"
"Dobro", rekao je Khadgar. "Jako dobro. Zaposlen sam razvrstavanjem knjiga
i papira."
"Ah, po temi? Autoru?" pitao je veliki mag.
Smrtonosne i nesmrtonosne, pomislio je Khadgar. "Mislim po temi. Većina je
anonimna."
"Hmmmfph", rekao je Medivh. "Nikad ne vjeruj nečemu na što čovjek neće
staviti reputaciju i ime. U redu, nastavi. Reci mi, što magovi Kirin Tora misle o
kralju Llaneu? Jesu li ga ikad spomenuli?"
Rad se nastavio puževim tempom, ali činilo se kako Medivh nije bio svjestan
vremena. Uistinu, svako je jutro bio lagano i ugodno iznenađen što je Khadgar još


 27 
uvijek s njima, i nakon kratkog izvješća o napretku razgovor bi skrenuo u novom
pravcu.
"Kad smo već kod knjižnica", rekao je. "Što radi knjižničar Kirin Tora,
Korrigan?"
"Što ljudi Lordaerona misle o vilenjacima? Je li koji ikad viđen tamo, sjeća li
se netko?"
"Postoje li kakve legende o ljudima s bikovskim glavama u hodnicima
Ljubičaste citadele?"
A jednog jutra, oko tjedan dana Khadgarova boravka u kuli, Medivha uopće
nije bilo.
"Otišao je", rekao je Moroes jednostavno kad ga je upitao.
"Kamo je otišao?" pitao je Khadgar.
Stari je kaštelan slegnuo ramenima i Khadgar je skoro mogao čuti škripu
kostiju u njegovom tijelu. "On to inače ne govori."
"Što radi?" bio je uporan Khadgar.
"On to inače ne govori."
"Kad će se vratiti?"
"On to inače ne govori."
"Ostavio bi me samog u ovoj kuli?" pitao je Khadgar. "Bez nadzora, sa svim
onim mističnim tekstovima?"
"Mogu doći i paziti na vas", ponudio se Moroes. "Ako tako želite."
Khadgar je odmahnuo glavom, ali je rekao: "Moroese?"
"Aha, mladi gospodine?"
"Ove vizije..." počeo je mladić.
"Zasljepljivače?" predložio je sluga.
Khadgar je opet odmahnuo glavom. "Prikazuju li prošlost ili budućnost?"
"Oboje, kad primijetim, ali inače ne", rekao je Moroes. "Primijetim, htio sam
reći."
"A one iz budućnosti, ostvare li se?" rekao je mladić. Moroes je ispustio nešto
što je Khadgar mogao smatrati samo dubokim uzdahom koji mu je protresao kosti.
"Po mom iskustvu, da, mladi gospodine. U jednoj viziji Cook je vidjela kako
razbijam komad kristala, pa ih je sakrila. Prošli su mjeseci, i gospodar je
naposljetku zatražio taj komad kristala. Izvadila ga je iz skrovišta i za dvije
minute sam ga razbio. U potpunosti nenamjerno." Opet je uzdahnuo. "Idućeg je
dana nabavila svoje leće od ružinog kvarca. Želite li još nešto?" Khadgar je rekao
ne, ali bio je zamišljen dok se stubama uspinjao do knjižnice. Sa svojom je
organizacijom otišao najdalje što se usudio i Medivhov iznenadni odlazak ostavio
ga je u škripcu, bez daljnjih naputaka.
Mladi budući šegrt ušao je u knjižnicu. S jedne strane zida nalazile su se one
knjige (i ostaci knjiga) koje je cvrčak označio kao "sigurne", dok je druga polovica
sobe bila ispunjena (uglavnom očuvanijim) knjigama koje su označene kao opasne.



 28 
 Veliki su stolovi bili prekriveni listovima i neotvorenim pismima, složenima u
dvije polu-uredne gomile. Police su bile u potpunosti prazne, lanci su visjeli bez
svojih zatočenika.
Khadgar je mogao razvrstavati papire, ali bolje je ispuniti police knjigama.
Ali većina knjiga bila je bez naslova, ili ako su ga imale, korice su bile toliko
istrošene, izlizane i poderane da bi bile čitljive. Jedini način za određivanje
sadržaja bilo je otvaranje knjiga.
Što bi aktiviralo začarane. Khadgar je pogledao na spaljeni trag na podu i
zatresao glavom.
Onda je počeo tražiti, najprije među začaranim knjigama, a onda među
nezačaranim, sve dok nije pronašao ono što je tražio. Knjigu označenu simbolom
ključa.
Bila je zaključana, debeli metalni prsten držao ju je zatvorenom, osiguran
lokotom. Khadgar nigdje u svojim istraživanjima nije našao pravi ključ, iako ga to
nije iznenadilo, uzevši u obzir organizaciju sobe. Uvez je bio čvrst, a same korice
bile su metalne i presvučene crvenom kožom.
Khadgar je izvukao plosnate ključeve iz svoje torbice, ali nisu odgovarali
velikoj bravi. Naposljetku je, koristeći vrh noža za oštrenje, Khadgar uspio ugurati
srebrni metal kroz bravu i čuo se zadovoljavajući "klik" kad je obavio posao.
Khadgar je pogledao cvrčka kojeg je držao na stolu, ali • on je još uvijek bio
tih.
Mladi je mag zaustavio dah i otvorio tešku knjigu. Kiseli smrad trulog papira
ispunio mu je nosnice.
"O zamkaama i bravaama", pročitao je naglas iskrivivši usta zbog arhaičnog
pisma i viška samoglasnika. "Pravaa monografiija o prirodi zaštitnih sredstaava."
Khadgar je privukao stolac (malo niži jer je otpilio tri predugačke noge kako
bi ga izravnao) i počeo čitati.
Medivha nije bilo puna dva tjedna, i do kraja tog razdoblja Khadgar je
knjižnicu počeo smatrati svojom. Svakog bi jutra ustajao na doručak, dao Moroesu
podrobno izvješće o napretku (o čemu kaštelan, kao ni Cook nikad nisu pokazali
nikakvu znatiželju), i onda nestao u prostoriji. Ručak i večera su mu dopremljeni, i
često je radio noću pod blagom plavičastom svjetlošću blistavih kugli.
Također se dobro prilagodio prirodi kule. Često je krajičkom oka primijetio
siluete, samo tračak otrcanog plašta koji bi nestao kad bi se okrenuo kako bi ga
pogledao. Poluzavršena riječ koja je lebdjela zrakom. Iznenadna hladnoća kao da
su vrata ili prozor ostavljeni otvoreni, ili nagla promjena tlaka, kao da se iznenada
pojavio tajni ulaz. Kula je ponekad stenjala pod vjetrom, drevno se kamenje
pomicalo nakon stoljeća od izgradnje.
Polagano, navikao se na prirodu, ako već ne potpuni sadržaj, knjiga u
knjižnici, i izbjegavao klopke koje su bile postavljene oko najvrjednijih svezaka.
Njegovo istraživanje dobro mu je poslužilo u posljednjem slučaju. Uskoro je postao
stručnjak u zavaravanju mehanizama čarolija i klopki kao stoje bio stručnjak za


 29 
zaključana vrata i tajne u Dalaranu. Trik je kod većine bio uvjeriti mehanizam za
zaključavanje (bio magične ili mehaničke prirode) kako brava nije otvorena dok je
u stvarnosti bila. Otkrivanje stoje aktiviralo pojedinu klopku, bila to težina, ili
pomicanje komada metala ili čak izloženost suncu ili svježem zraku, bilo je pola
puta do pobjede.
Bilo je knjiga pred kojima je bio nemoćan, čije su se brave oduprle čak i
njegovim modificiranim ključevima i svestranom nožu. Te su išle na najvišu
razinu, iza, i Khadgar je odlučio otkriti što je u njima, ili sam ili izvlačenjem
informacija iz Medivha.
Sumnjao je u ovo drugo i zapitao se nije li veliki mag koristio knjižnicu samo
kao skladište za naslijeđene knjige i stara pisma. Većina magova Kirin Tora imala
je barem neki privid reda u arhivi, s najvrjednijim svescima skrivenima na
sigurno. Ali Medivh je sve imao nabacano, kao da mu u stvari nisu trebale.
Osim za test, pomislio je Khadgar. Test koji će zaokupiti buduće šegrte.
Sada su knjige bile na policama, najvrjednije (i nečitke) osigurane lancima na
gornjoj razini, dok su uobičajenije vojne povijesti, almanasi i dnevnici bili na
donjem katu. Ovdje su također bili svici, varirali su od bezveznih spiskova
kupljene i prodane robe u Olujnom Vjetru do zapisa epskih pjesama. Ovo
posljednje bilo je osobito zanimljivo, postoje nekolicina bila o Aegwynn,
Medivhovoj navodnoj majci.
Ako je živjela osamsto godina, sigurno je bila moćna čarobnica, pomislio je
Khadgar. Više informacija o njoj najvjerojatnije se nalazilo u zaštićenim knjigama
u pozadini. Do sada su se te knjige oduprle svakoj čaroliji i fizičkom pokušaju
zaobilaženja brava i klopki, a cvrčak je praktički cvilio od strave kad god bi ih
pokušavao otvoriti.
Ipak, posla je bilo više nego dovoljno, s kategorizacijom izgubljenih dijelova,
sastavljanjem knjiga koje je starost gotovo uništila i sortiranjem (ili barem
čitanjem) većine pisama. Neka su bila na vilenjačkom, a još više, iz raznih izvora,
u nekoj vrsti šifre. Posljednji je tip dolazio s raznim pečatima, iz Azerotha i Kliaz
Modana, Lordaerona, kao i mjesta koja Khadgar nije mogao pronaći u atlasu.
Velika je skupina međusobno komunicirala u šiframa, i sa samim Medivhom.
O šiframa je bilo nekoliko drevnih monografija, većina se odnosila na zamjenu
slova i nagib. U tim šiframa nije korišteno ništa nalik kodu. Možda su koristili
kombinaciju metoda kako bi izmislili vlastitu.
Kao rezultat, Khadgar je imao monografije o kodovima, zajedno s
početnicama na vilenjačkom i patuljačkom, otvorene na stolu one večeri kad se
Medivh iznenada vratio u kulu.
Khadgar ga nije čuo koliko je osjetio njegovo iznenadno prisustvo, onako kako
se zrak mijenja dok se približava oluja. Mladi se mag okrenuo u stolcu i tamo je
bio Medivh, njegova široka ramena ispunjavala su vrata, plašt je svojevoljno
lepršao iza njega.



 30 
 "Gospodine, ja..." počeo je Khadgar, nasmiješio se i napola ustao. Onda je
vidio kako je kosa velikog maga raščupana, kako su njegove blistave zelene oči
razrogačene i bijesne. je ponekad stenjala pod vjetrom, drevno se kamenje
pomicalo nakon stoljeća od izgradnje.
Polagano, navikao se na prirodu, ako već ne potpuni sadržaj, knjiga u
knjižnici, i izbjegavao klopke koje su bile postavljene oko najvrjednijih svezaka.
Njegovo istraživanje dobro mu je poslužilo u posljednjem slučaju. Uskoro je postao
stručnjak u zavaravanju mehanizama čarolija i klopki kao stoje bio stručnjak za
zaključana vrata i tajne u Dalaranu. Trik je kod većine bio uvjeriti mehanizam za
zaključavanje (bio magične ili mehaničke prirode) kako brava nije otvorena dok je
u stvarnosti bila. Otkrivanje što je aktiviralo pojedinu klopku, bila to težina, ili
pomicanje komada metala ili čak izloženost suncu ili svježem zraku, bilo je pola
puta do pobjede.
Bilo je knjiga pred kojima je bio nemoćan, čije su se brave oduprle čak i
njegovim modificiranim ključevima i svestranom nožu. Te su išle na najvišu
razinu, iza, i Khadgar je odlučio otkriti što je u njima, ili sam ili izvlačenjem'
informacija iz Medivha.
Sumnjao je u ovo drugo i zapitao se nije li veliki mag koristio knjižnicu samo
kao skladište za naslijeđene knjige i stara pisma. Većina magova Kirin Tora imala
je barem neki privid reda u arhivi, s najvrjednijim svescima skrivenima na
sigurno. Ali Medivh je sve imao nabacano, kao da mu u stvari nisu trebale.
Osim za test, pomislio je Khadgar. Test koji će zaokupiti buduće šegrte.
Sada su knjige bile na policama, najvrjednije (i nečitke) osigurane lancima na
gornjoj razini, dok su uobičajenije vojne povijesti, almanasi i dnevnici bili na
donjem katu. Ovdje su također bili svici, varirali su od bezveznih spiskova
kupljene i prodane robe u Olujnom Vjetru do zapisa epskih pjesama. Ovo
posljednje bilo je osobito zanimljivo, postoje nekolicina bila o Aegwynn,
Medivhovoj navodnoj majci.
Ako je živjela osamsto godina, sigurno je bila moćna čarobnica, pomislio je
Khadgar. Više informacija o njoj najvjerojatnije se nalazilo u zaštićenim knjigama
u pozadini. Do sada su se te knjige oduprle svakoj čaroliji i fizičkom pokušaju
zaobilaženja brava i klopki, a cvrčak je praktički cvilio od strave kad god bi ih
pokušavao otvoriti.
Ipak, posla je bilo više nego dovoljno, s kategorizacijom izgubljenih dijelova,
sastavljanjem knjiga koje je starost gotovo uništila i sortiranjem (ili barem
čitanjem) većine pisama. Neka su bila na vilenjačkom, a još više, iz raznih izvora,
u nekoj vrsti šifre. Posljednji je tip dolazio s raznim pečatima, iz Azerotha i Khaz
Modana, Lordaerona, kao i mjesta koja Khadgar nije mogao pronaći u atlasu.
Velika je skupina međusobno komunicirala u šiframa, i sa samim Medivhom.
O šiframa je bilo nekoliko drevnih monografija, većina se odnosila na zamjenu
slova i nagib. U tim šiframa nije korišteno ništa nalik kodu. Možda su koristili
kombinaciju metoda kako bi izmislili vlastitu.


 31 
 Kao rezultat, Khadgar je imao monografije o kodovima, zajedno s
početnicama na vilenjačkom i patuljačkom, otvoreno na stolu one večeri kad se
Medivh iznenada vratio.
Khadgar ga nije čuo koliko je osjetio njegovo iznenadno prisustvo, onako kako
se zrak mijenja dok se približava oluja. Mladi se mag okrenuo u stolcu i tamo je
bio Medivh, njegova široka ramena ispunjavala su vrata, plašt je svojevoljno
lepršao iza njega.
"Gospodine, ja..." počeo je Khadgar, nasmiješio se i napola ustao. Onda je
vidio kako je kosa velikog maga raščupana, kako su njegove blistave zelene oči
razrogačene i bije-
"Lopove!" viknuo je Medivh i pokazao Khadgara. "Uljezu!" Stariji je čarobnjak
pokazao prema mlađem i počeo izgovarati niz nepoznatih riječi, riječi
nenamijenjenih ljudskom grlu.
Unatoč svemu, Khadgar je podigao ruku i u zraku ispred sebe ispisao zaštitni
simbol, ali mogao je jednostavno činiti nepristojnu gestu koliko je to imalo učinka
na Medivhovu čaroliju. Zid stvrdnutog zraka pogodio je mladića i odbacio i njega i
stolac u kojem je sjedio. Monografije i početnice klizale su površinom stola poput
čamaca zahvaćenih iznenadnom olujom, a bilješke su rasplesano odletjele.
Iznenađeni Khadgar odbačen je unatrag gdje se sudario s jednom od polica.
Sama se polica zatresla od siline udarca i mladić se prestrašio kako će se srušiti i
njegov će trud biti uzaludan. Polica je ostala na mjestu, iako se pritisak sile
napada na Khadgarova prsa pojačao.
"Tko si ti?" zagrmio je Medivh. "Što radiš ovdje?"
Mladi se mag borio protiv težine na prsima i uspio progovoriti: "Khadgar",
procijedio je. "Pomoćnik. Čistim knjižnicu. Vaše zapovijedi." Dio njegova uma
zapitao seje li ovo razlog zbog kojeg Moroes govori ovako sažeto.
Medivh je zatreptao na Khadgarove riječi i uspravio poput čovjeka upravo
probuđenog iz dubokog sna. Lagano je pomaknuo ruku i zid očvrslog zraka
smjesta je nestao. Khadgar se srušio na koljena i počeo pohlepno udisati zrak.
Medivh mu je prišao i pomogao ustati. "Žao mije, momče", počeo je. "Zaboravio
sam da si još uvijek ovdje. Pretpostavio sam kako si lopov."
"Lopov koji je namjeravao prostoriju ostaviti urednijom no što ju je našao",
rekao je Khadgar. Malo je boljelo dok je disao.
"Da", rekao je Medivh, pogledao prostoriju i kimnuo, unatoč neredu koji je
prouzročio njegov napad. "Da. Mislim kako nitko prije nije stigao ovako daleko."
"Sortirao sam ih po vrsti", rekao je Khadgar, još uvijek pognut. "Povijesti,
uključujući epske pjesme. Prirodne znanosti s vaše lijeve strane. Legendarni
materijal u sredini, s rječnicima i pratećom literaturom. Moćniji materijal -
alkemičarske bilješke, opisi čarolija i teorija idu na balkon, zajedno s nekim
knjigama koje nisam uspio identificirati, a izgledaju prilično moćno. Te ćete
morati sami pogledati."



 32 
 "Da", rekao je Medivh koji je sada ignorirao mladića i gledao prostoriju.
"Izvrsno. Izvrstan posao. Jako dobro." Pogledao je oko sebe, izgledao je poput
čovjeka koji se opet počinje snalaziti u vremenu i prostoru. "Uistinu jako dobro.
Dobar posao. A sada dođi."
Veliki je mag jurnuo prema vratima, zastao i okrenuo se. "Ideš li?"
Khadgar je imao osjećaj kako ga je pogodila nova mistična munja. "Idemo?
Kamo idemo?"
"Na vrh", rekao je Medivh uljudno. "Pokreni se ili ćemo zakasniti. Vrijeme je
ključno!"
Za starijeg čovjeka Medivh se hitro uspinjao stubama i žustrim tempom
preskakao dvije odjednom.
"Što je na vrhu?" prodahtao je Khadgar i napokon ga sustigao blizu vrha.
"Transport", prasnuo je Medivh, a onda na trenutak zastao. Okrenuo se u
mjestu i ramena su mu se spustila. Na trenutak se činilo kako je plamen iz
njegovih očiju iščezao. "Moram se ispričati. Za ono prije."
"Gospodine?" rekao je Khadgar, u glavi mu se zavrtjelo od ove nove
transformacije.
"Moje pamćenje nije ono što je nekoć bilo, Mladiću od Povjerenja", rekao je
Magus. "Trebao sam se sjetiti kako si u kuli. Uz sve što se događa, pretpostavio
sam kako si..."
"Gospodine?" prekinuo ga je Khadgar. "Vrijeme je ključno?"
"Vrijeme", rekao je Medivh, kimnuo i lice mu je zablistalo. "Da, tako je, idemo,
ne zaostaj!" I nakon toga starac je opet krenuo preskakati dvije stube odjednom.
Khadgar je shvatio kako opsjednuta kula i neuredna knjižnica nisu jedini
razlozi zbog kojih su ljudi odlazili od Medivha i požurio za njim.
Stari kaštelan ih je čekao u opservatoriju kule. "Moroese", zagrmio je Medivh
kad je stigao na vrh kule. "Zlatnu zviždaljku, molim te."
"Aha", rekao je sluga i izvadio tanki cilindar. Na njemu su bile ispisane
patuljačke rane koje su blistale na svjetlosti lampi. "Već sam ih pozvao, gospodine.
Ovdje su."
"Oni?" počeo je Khadgar. Iznad njih se čulo šuštanje velikih krila. Medivh je
krenuo prema ogradi i Khadgar je podigao pogled.
Velike ptice spustile su se s neba, njihova su krila blistala na mjesečini. Ne,
ne ptice, shvatio je Khadgar - grifoni. Imali su tijela velikih mačaka, ali glave i
prednje noge bile su od morskih orlova, a krila su im bila zlatna.
Medivh je uzeo uzde. "Zajaši svoga i krećemo." Khadgar je pogledao veliku
zvijer. Bliži je grifon ispustio prodoran krik i udario po podu prednjim nogama.
"Nikad nisam..." počeo je mladić. "Ne znam..." Medivh se namrštio. "Zar u Kirin
Toru ništa ne uče? Nemam vremena za ovo." Podigao je prst, promrmljao nekoliko
riječi i dodirnuo Khadgarovo čelo.
Khadgar je ustuknuo i viknuo od iznenađenja. Dodir starog maga bio je poput
guranja usijanog željeza u mozak. Medivh je rekao: "Sada znaš. Uzmi uzde,


 33 
smjesta." Khadgar je dodirnuo čelo i iznenađeno uzdahnuo. Sada je uistinu znao
kako pravilno osedlati grifona, također i kako ga jahati, i sa sedlom i (u
patuljačkom stilu) bez sedla. Znao je kako skrenuti, kako lebdjeti i, najvažnije od
svega, kako se pripremiti za iznenadno slijetanje.
Khadgar je opremio svog grifona, svjestan kako ga glava lagano boli, kao da
se znanje koje je sada bilo unutra mora malo meškoljiti kako bi si napravilo
mjesta u njegovoj glavi.
"Spreman? Prati me!" rekao je Medivh ne čekajući odgovor.
Par je poletio, velike su zvijeri zamahnule krilima. Velika su stvorenja mogla
nositi oklopljene patuljke, ali ljudi u haljama gotovo su dosegli njihove granice.
Khadgar je vješto skrenuo svog grifona i pratio Medivha dok je stariji mag
letio iznad mračnih vrhova drveća. Bol u njegovoj glavi se proširila s mjesta koje je
Medivh dodirnuo, i čelo mu je sada bilo teško, a misli zbrkane. Ipak, koncentrirao
se i precizno ponavljao pokrete velikog maga, kao da je cijeli život letio na
grifonima.
Mladi je mag pokušao sustići Medivha kako bi pitao kamo idu, što je njihov
cilj, ali nije ga mogao prestići. Čak i da jest, shvatio je Khadgar, vjetar bi prigušio i
najglasnije povike. Pa ga je pratio prema istoku dok su se iznad njih nadnosile
planine.
Khadgar nije mogao reći koliko su letjeli. Možda je nakratko zadrijemao na
grifonovim leđima, ali ruke su čvrsto držale uzde i grifon je držao tempo sa svojim
bratom. Tek kad je Medivh naglo skrenuo svog grifona u desno Khagdar se
probudio iz sanjarenja (ako je to bilo sanjarenje) i pratio velikog maga na jug.
Khadgarova glavobolja, najvjerojatnije produkt čarolije, gotovo je u potpunosti
prestala i ostavila samo lagano peckanje kao podsjetnik.
Prešli su planine i Khadgar je shvatio kako lete iznad ravnice. Ispod njih
mjesečina je bila razbijena u bezbrojnim lokvama. Velika močvara ili bara,
pomislio je Khadgar. Sada je sigurno rano jutro, obzor na njihovoj desnoj strani
počeo se osvjetljavati s eventualnim obećanjem dana.
Medivh se spustio nisko i podigao obje ruke iznad glave. Baca čarolije s
grifonovih leđa, shvatio je Khadgar, i iako ga je um uvjeravao da zna kako činiti
ovo, upravljati velikom zvijeri koljenima, u srcu je osjećao kako nikad neće osjećati
ugodu kod takvog manevra.
Stvorenja su se spustila još niže i Medivh je iznenada okupan kuglom
svjetlosti koja ga je jasno obasjala i uhvatila Khadgarovog grifona kao sjenu. Ispod
njih, mladi je mag na uzvisini koja je stršila iz okolne močvare ugledao utvrđeni
bivak. Preletjeli su nisko iznad tabora, i Khadgar je ispod sebe mogao čuti povike i
zveket naglo zgrabljenog oružja i oklopa. Što Medivh radi?
Prošli su tabor i Medivh se uspeo i skrenuo, Khadgar je kopirao njegove
pokrete. Vratili su se iznad tabora i sada je bilo svjetlije - vatre koje su prije
tinjale sada su plamtjele u noći. Khadgar je ugledao veliku ophodnju, možda čak i



 34 
odred. Zapovjednikov je šator bio velik i ukrašen, i Khadgar je iznad njega
prepoznao stijeg Azerotha.
Znači saveznici, jer Medivh je navodno bio blisko povezan s kraljem Llaneom
od Azerotha i Lotharom, viteškim prvakom kraljevine. Khadgar je očekivao kako
će Medivh aterirati, ali umjesto toga mag je podbo grifona i podigao mu glavu.
Velika krila zvijeri zamahnula su kroz mračni zrak i opet su se uspeli, i ovoga
puta jurnuli na sjever. Khadgar nije imao izbora nego pratiti, dok je Medivhova
svjetlost jenjavala veliki je mag opet uhvatio uzde.
Opet preko močvare, i Khadgar je dolje vidio tanku traku, preravnu za rijeku,
preširoku za kanal za navodnjavanje. Znači cesta koja je prelazila močvaru i
povezivala komade suhe zemlje koji su se uzdizali iz mulja.
Onda se tlo uzdiglo do novog grebena, novog suhog mjesta i novog tabora. U
ovom je taboru također bilo vatri, ali one nisu bile blistave, kontrolirane vojne.
Ove su bile razbacane čistinom i kad su se približili Khadgar je vidio kako su to
zapaljena kola, njihov sadržaj razbacan među tamnim ljudskim tijelima koja su
bila bačena poput lutaka na pijesku tabora.
Kao i prije, Medivh je preletio tabor, onda se okrenuo visoko u zraku i
skrenuo kako bi se vratio. Khadgar ga je pratio, mladi se mag naginjao u stranu
kako bi bolje vidio. Činilo se kako je karavan opljačkan i zapaljen, ali i stvari su
bile razbacane na tlu. Zar pljačkaši ne bi uzeli plijen i kola? Ima li preživjelih?
Odgovor na posljednje pitanje došao je u obliku povika i kiše strijela koja je
doletjela iz grmlja oko tabora.
Vodeći je grifon urliknuo kad je Medivh bez napora povukao uzde i maknuo
stvorenje s puta kiše strijela. Khadgar je pokušao isti manevar, toplo, lažno,
utješno sjećanje u njegovoj glavi govorilo mu je kako je ovo ispravan način
skretanja. Ali za razliku od Medivha, Khadgar je jahao previše naprijed, i nije
dovoljno snažno povukao uzde.
Grifon je skrenuo, ali nedovoljno kako bi izbjegao sve strijele. Nazupčana
strijela probila je desno krilo i velika je zvijer prodorno vrisnula, trznula se u letu i
počela očajnički lamatati krilima kako bi izbacila strijelu.
Khadgar je izgubio ravnotežu i nije ju uspio povratiti. U djeliću sekunde uzde
su mu ispale iz ruku, koljena su skliznula s grifona. Grifon je ostao bez kontrole,
propeo se i u potpunosti zbacio Khadgara sa svojih leđa.
Khadgar je zamahnuo prema uzdama. Kožne trake udarile su ga po prstima i
onda nestale u noći, zajedno s njegovom životinjom.
A Khadgar je poletio prema tami ispod sebe.



 35 
Bitka i nakon bitke

rak je izletio iz Khadgarovih pluća kad je pao na tlo. Zemlja među

Z njegovim prstima bila je rahla i shvatio je kako je sigurno pao na jednu od

pješčanih dina uz rub grebena. Mladi je mag nesigurno stao na noge.
Greben je iz zraka izgledao poput šumskog požara. S tla je izgledao poput
ulaza u sami pakao. Vatra je sada gotovo u cijelosti progutala kola, njihov je
sadržaj bio razasut i gorio je duž grebena. Bale platna bile su razmotane u prašini,
bačve probušene i razbijene, hrana uništena i smrskana. Oko njega je također bilo
tijela ljudi odjevenih u lagane oklope. Ugledao je i nekoliko blistavih kaciga i
mačeva. To su čuvari karavane koji nisu ispunili svoj zadatak.
Khadgar je slegnuo bolnim ramenom, ali bilo je samo natučeno, ne i
slomljeno. Bez obzira na pijesak, trebao se razbiti. Snažno je zatresao glavom. Svi
preostali bolovi od Medivhove čarolije bili su nadjačani jačom boli negdje drugdje.
Khadgar je ugledao kretanje i čučnuo. Glasovi su režali na nepoznatom
jeziku. Jeziku koji je Khadgarovim ušima bio i grlen i bezbožan. Tražili su ga.
Vidjeli su kako je pao sa svoje životinje i sada su ga tražili. Dok je gledao pognute
su siluete čeprkale po olupinama i ocrtavale se na svjetlosti vatre.
Nešto je kuckalo u pozadini Khadgarova uma, ah nije mogao odrediti što.
Umjesto toga počeo se udaljavati s čistine u nadi kako će ga tama sakriti od
stvorenja.
Ali to nije išlo. Iza njega je pukla grana ili je noga u čizmi pronašla rupu pod
lišćem ili je kožni oklop na trenutak zapeo za granu. U svakom slučaju Khadgar je
znao kako nije sam i smjesta se okrenuo kako bi pogledao...
Čudovište. Parodija ljudskosti u zelenom i crnom.
Nije bilo veliko poput stvorenja u njegovoj viziji, niti masivno, ali je ipak bilo
stvorenje iz noćne more. Njegovim ogromnim raljama dominirali su prema gore
zakrivljeni očnjaci, ostalo je bilo malo i zlokobno. Khadgar je po prvi puta shvatio
kako ima velike, šiljate uši. Najvjerojatnije ga je čulo prije no što ga je vidjelo.
Oklop mu je bio crn, ali to je bila koža, ne metal iz njegovog sna. Stvorenje je
u jednoj ruci nosilo baklju koja je obasjavala duboke crte njegovog lica i činila ga
još čudovišnijim. Stvorenje je u drugoj ruci nosilo koplje ukrašeno malim bijelim
predmetima. Khadgar je zapanjeno shvatio kako su predmeti ljudske uši, trofeji
masakra oko njih.


 36 
 Khadgar je sve ovo shvatio u trenu, u trenu susreta čovjeka i čudovišta. Zvijer
je uperila sablasno ukrašeno koplje prema mladiću i ispustila gromoglasan poklič.
Izazov je prekinut kad je mladi mag promrmljao riječ moći, podigao ruku i
malom munjom moći pogodio stvorenje u trbuh. Zvijer se zgrčila, njezin je urlik
naprasno prekinut.
Jedan dio njegova uma bio je zapanjen onime stoje učinio, drugi je znao kako
je vidio za što su ova stvorenja sposobna, u viziji u Karazhanu.
Stvorenje je upozorilo ostale članove svoje jedinice, i sada su se taborom
razlijegali bojni pokliči. Dvije, četiri, deset takvih karikatura krenule su prema
njemu. Još gore, čuo je slične urlike iz same močvare.
Khadgar je znao kako nema dovoljno moći da ih sve odbije. Prizivanje
mistične munje bilo je dovoljno da ga oslabi. Još jedna će ga dovesti u neposrednu
opasnost od gubljenja svijesti. Možda bi mogao pokušati pobjeći?
Ali ta su čudovišta najvjerojatnije poznavala mračnu močvaru koja ih je
okruživala bolje od njega. Ako ostane na pješčanom grebenu pronaći će ga. Ako
pobjegne u močvaru čak ga ni Medivh neće uspjeti locirati.
Khadgar je pogledao nebo, ali nije bilo ni traga Magusu ili grifonima. Je li
Medivh negdje sletio i prikrada se čudovištima? Ili se vratio do ljudskih snaga na
jugu kako bi ih doveo ovamo?
Ili se, mrko je pomislio Khadgar, Medivhovo raspoloženje opet promijenilo i
zaboravio je kako je na ovom letu netko bio s njim?
Khadgar je hitro pogledao u tamu, a onda prema mjestu same zasjede. Oko
vatre se kretalo još više sjena, i još više ih je urlalo.
Khadgar je podigao sablasno trofejno koplje i odrješito krenuo prema vatri.
Možda neće uspjeti ispaliti više od jedne ili dvije mistične munje, ali čudovišta to
nisu znala.
Možda su glupa kao što su izgledala. I neiskusna u vezi čarobnjaka kao stoje
on neiskusan u vezi njih.
Ako ništa drugo, iznenadio ih je. Posljednja stvar koju su očekivali bila je da
se njihov plijen, žrtva koju su izbacili iz sedla grifona, pojavi na rubu svjetlosti
vatre noseći trofejno koplje jednog od stražara.
Khadgar je bacio koplje u vatru pri čemu je podiglo gomilu iskri.
Mladi je mag prizvao malo vatre, malu kuglu, i držao ju u ruci. Nadao se kako
je ozbiljno ocrtavala njegovo lice kao što je baklja ocrtavala stražarevo. I trebala
je.
"Odlazite odavde", zagrmio je Khadgar i pomolio se da mu glas ne pukne.
"Odlazite odavde ili umrite."
Jedna od krupnijih zvijeri napravila je dva koraka prema njemu i Khadgar je
promrmljao riječ moći. Mistična energija nagomilala se oko njegove plamene ruke
i pogodila zelenog nečovjeka posred lica. Zvijer je imala vremena podići ruku do
uništenog lica prije no što se srušila.



 37 
 "Bježite", viknuo je Khadgar i potrudio se govoriti što je moguće dubljim
glasom. "Bježite ili vas čeka ista sudbina." U želucu je imao led, i pokušao je ne
zuriti u goruće stvorenje.
Koplje je doletjelo iz tame i s posljednjom energijom • Khadgar je prizvao
zrak, taman dovoljno da ga odgurne u stranu. Kad je to učinio osjetio je slabost. To
je bilo posljednje što je mogao učiniti. Bio je uistinu potpuno ispražnjen. Bilo je
krajnje vrijeme da njegov blef upali.
Okolna stvorenja, oko desetak vidljivih, su ustuknula jedan korak, pa još
jedan. Još jedan povik, pretpostavio je Khadgar, i pobjeći će natrag u močvaru i
dati mu dovoljno vremena da i sam pobjegne. Već je odlučio bježati na jug, prema
vojnom taboru.
Umjesto toga čulo se prodorno cerekanje koje je zaledilo Khadgarovu krv.
Zeleni ratnici su se razmaknuli i druga je silueta krenula naprijed. Bila je
mršavija i pognutija od ostalih, i nosila je halju boje sasušene krvi. Boja neba iz
Khadgarove vizije. Lice mu je bilo zeleno i izobličeno kao i kod ostalih, ali ovome
su oči blistale primitivnom inteligencijom.
Podiglo je ruku, s dlanom prema naprijed, izvadilo bodež i zabilo vrh u dlan.
Crvena je krv potekla u sakupljeni dlan.
U crveno odjevena zvijer izgovorila je riječ koju Khadgar nikad nije čuo, riječ
od koje su boljele uši, i krv je planula.
"Čovjek se želi igrati?" rekao je u crveno odjeveni monstrum na grubom
ljudskom. "Želi se igrati čarolijama? Nothgrin se može igrati!"
"Smjesta odlazite", pokušao je Khadgar. "Smjesta odlazite ili umrite!"
Ali glas mladog maga sada je zadrhtao i u crveno odjevena spodoba samo se
nasmijala. Khadgar je pogledao oko sebe u potrazi za najboljim mjestom za bijeg i
zapitao se bi li mogao zgrabiti jedan od mačeva stražara koji su ležali na tlu. Pitao
se blefira li ovaj Nothgrin poput njega.
Nothgrin je zakoračio prema Khadgaru i dvije zvijeri s čarobnjakove desne
strane iznenada su vrisnule i planule. To se dogodilo toliko naglo da je šokiralo
sve, uključujući Khadgara. Nothgrin se okrenuo prema gorućim stvorenjima kako
bi vidio da im se pridružuju još dvojica, planuli su poput suhog pruća. Također su
vrisnuh, koljena su im popustila i srušila su se na tlo.
Na mjestu gdje su bila stvorenja sada je stajao Medivh. Činilo se kako i sam
gori, jače od okolne vatre, zapaljenih kola i gorućih leševa na tlu i upija njihovu
svjetlost. Izgledao je vedro i opušteno. Nasmiješio se okupljenim stvorenjima, bio
je to divlji, brutalni osmijeh.
"Moj šegrt vam je rekao da odete", rekao je Medivh. "Trebali ste poslušati
njegovu zapovijed."
Jedna od zvijeri je urliknula i čarobnjak ju je ušutkao zamahom ruke. Nešto
čvrsto i nevidljivo pogodilo je zvijer posred lica, začuo se prodoran prasak kad se
glava odvojila od tijela, zakotrljala unatrag i pala na tlo samo trenutak prije no što
je tijelo stvorenja palo na pijesak.


 38 
 Ostatak stvorenja je ustuknuo za korak, a onda nestao u noći. Samo je vođa, u
crveno odjeveni Nothgrin, ostao, njegove velike ralje razjapile su se od
iznenađenja.
"Nothgrin te poznaje, čovječe", zasiktao je. "Ti si onaj..."
Sve ostalo što je stvorenje reklo nestalo je u vrisku kad je Medivh zamahnuo
rukom i stvorenje je poletjelo u plamenom oblaku. Letjelo je, vrištalo, sve dok mu
cijela pluća nisu spaljena i ostaci njegovog izgorjelog tijela počeli su padati dolje
poput crnog snijega.
Khadgar je pogledao Medivha i čarobnjak veselo, samozadovoljno smiješio.
Osmijeh je nestao kad je ugledao Khadgarovo pepeljasto lice.
"Jesi li dobro, momče?" pitao je.
"Odlično", rekao je Khadgar i osjetio iscrpljenost. Pokušao je sjesti, ali samo je
završio na koljenima, um mu je bio istrošen i prazan.
Medivh je u trenu došao do njega i položio dlan na mladićevo čelo. Khadgar je
pokušao maknuti ruku, ali otkrio je kako nema snage.
"Odmori se", rekao je Medivh. "Povrati snagu. Najgore je prošlo."
Khadgar je kimnuo i zatreptao očima. Pogledao je tijela oko vatre. Medivh ga
je istom tom lakoćom mogao ubiti u knjižnici. Što ga je tada zaustavilo? Neki
tračak prepoznavanja Khadgara? Neki djelić sjećanja ili ljudskost?
Mladi je mag uspio procijediti: "Ta stvorenja." Petljao je jezikom. "Što su..."
"Orci", rekao je Magus. "To su bili orci. I za sada je dosta pitanja."
Na istoku, nebo se osvjetljavalo. S juga se čuo zvuk blistavih rogova i moćnih
kopita.
"Konjica napokon stiže", rekao je Medvih uz uzdah. "Preglasno i prekasno, ali
nemoj im to reći. Oni mogu srediti zalutale. Sada se odmaraj."
Ophodnja je uletjela u tabor, polovica je sjahala, druga je nastavila cestom.
Konjanici su počeli pregledavati tijela. Određena je skupina za sahranu ljudi iz
karavana. Nekoliko mrtvih orka koje je Medivh zapalio sakupljeno je i bačeno u
vatru, tijela su im crnila dok su se pretvarala u pepeo.
Khadgar se nije sjećao da ga je Medivh ostavio, ali se vratio sa zapovjednikom
ophodnje. Zapovjednik je bio snažni, stariji čovjek, lica izboranog vremenom i
bitkama. Brada mu je bila više sijeda nego crna, a kosa se povukla iza polovice
glave. Bio je krupan, i impresivan u oklopu i velikom plaštu. Khadgar je preko
jednog ramena mogao vidjeti dršku velikog mača, štitnik je bio ogroman i optočen
draguljima.
"Khadgare, ovo je lord Anduin Lothar", rekao je Medivh. "Lothare, ovo je moj
šegrt, Khadgar od Kirin Tora."
Khadgaru se zavrtjelo u glavi i najprije je čuo ime. Lord Lothar. Kraljev
prvak, prijatelj iz djetinjstva i kralja Llanea i Medivha. Mač na njegovim leđima
sigurno je Veliki kraljevski mač, namijenjen obrani Azerotha i...
Je li Medivh maločas rekao kako je Khadgar njegov šegrti



 39 
 Lothar je kleknuo na jedno koljeno kako bi bio na istoj razini s mladićem,
pogledao ga i nasmiješio se. "Znači napokon si našao šegrta. Morao si ići u
Ljubičastu citadelu po njega, ha, Mede?"
"Pronašao sam jednu dobru osobinu, da", rekao je Medivh.
"I ako lokalni čarobnjaci lagano polude zbog toga, još bolje, ha? Oh, nemoj me
tako gledati, Medivh. Što je ovaj učinio da te toliko impresionirao?"
"Oh, uobičajeno", rekao je Medivh i pokazao zube kad se nacerio. "Organizirao
mi je knjižnicu. Ukrotio je grifona iz prve. Sam napao ove orke, uključujući
šamana."
Lothar je lagano zazviždao. "Organizirao je tvoju knjižnicu? Impresioniran
sam."
"Lorde Lothar", uspio je Khadgar naposljetku. "Vaše su vještine poznate čak i
u Dalaranu."
"Odmaraj se, momče", rekao je Lothar i spustio tešku ruku na rame mladog
maga. "Mi ćemo srediti ostatak tih stvorenja."
Khadgar je odmahnuo glavom. "Nećete. Ne ako ostane- • te na cesti."
Kraljev prvak zatreptao je od iznenađenja i Khadgar nije bio siguran je li to
zbog njegove pretpostavke ili riječi.
"Dečko je u pravu, bojim se", rekao je Medivh. "Orci su otišli u močvaru. Čini
se kako bolje od nas poznaju Crnu baru, i zato su ovdje toliko učinkoviti. Mi se
držimo putova, a oni mogu kružiti oko nas."
Lothar se rukom u rukavici počešao po glavi. "Možda bi mogli posuditi kojeg
grifona za izviđanje."
"Patuljci koji su ih uvježbali mogli bi imati nešto protiv posuđivanja grifona",
rekao je Medivh. "Ali možeš popričati s njima, kao i s gnomima. Imaju neke
stvarčice i nebeske uređaje koji bi bili pogodniji za izviđanje."
Lothar je kimnuo i počešao se po bradi. "Otkud si znao da su ovdje?"
"Naišao sam na jednog izviđača u blizini svoje zemlje", rekao je Medivh
smireno kao da razgovara o vremenu. "Od njega sam uspio saznati kako postoji
velika skupina koja hara Barskim putom. Nadao sam se kako ću stići na vrijeme i
upozoriti ih." Pogledao je uništenje oko njih.
Sunce je malo pomoglo kako bi okoliš izgledao bolje. Manje su se vatre ugasile
i zrak je zaudarao po spaljenim orcima. Crni je oblak visio iznad mjesta zasjede.
Mladi vojnik, malo stariji od Khadgara, dojurio je do njih. Pronašli su
preživjelog, prilično gadno izubijanog, ali živog. Može li Magus smjesta doći?
"Ostani s dečkom", rekao je Medivh. "Još je uvijek potresen svime." I nakon
toga veliki je mag otišao preko spaljene, okrvavljene zemlje, njegov dugi plašt
lepršao je iza njega poput zastave.
Khadgar je pokušao ustati i krenuti za njim, ali kraljev prvak položio je svoju
tešku ruku na njegovo rame i zaustavio ga. Khadgar se opirao samo trenutak, a
onda opet sjeo.



 40 
 Lothar se nasmiješio i pogledao Khadgara. "Znači stara bena je napokon uzela
pomoćnika."
"Šegrta", rekao je Khadgar tiho, iako je u srcu osjećao ponos. Taj osjećaj donio
je novu snagu u njegov um i tijelo. "Imao je puno pomoćnika. Nisu se dugo
zadržali. Barem sam tako čuo."
"Uh-huh", rekao je Lothar. "Ja sam preporučio neke od tih pomoćnika, i
vratili su se s pričama o opsjednutoj kuli i ludom, zahtjevnom magu. Što ti misliš o
njemu?"
Khadgar je na trenutak zatreptao. U prošlih dvanaest sati Medivh ga je
napao, ubacio mu znanje u glavu, odvukao ga na grifonovim leđima i pustio neka
se suoči sa skupinom orka prije no što ga je spasio. S druge strane, Khadgar je
postao njegov šegrt. Njegov učenik.
Khadgar se nakašljao i rekao: "Puno je više no što sam očekivao."
Lothar se opet nasmiješio, i u osmijehu je bilo iskreno prijateljstvo. "On je
više no što itko očekuje. To je jedna od njegovih dobrih osobina." Lothar je
razmislio na trenutak i rekao: "To je vrlo politički i uljudan odgovor."
Khadgar se uspio lagano nasmiješiti. "Lordaeron je vrlo politička i uljudna
zemlja."
"To sam i primijetio u kraljevom savjetu. Dalaranski ambasadori uspijevaju
istovremeno reći i da i ne, i pri tome ne reći ništa. Ovime nisam nikoga
namjeravao uvrijediti."
"I niste, gospodine", rekao je Khadgar.
Lothar je pogledao mladića. "Koliko imaš godina, momče?"
Khadgar je pogledao starijeg muškarca. "Sedamnaest. Zašto?"
Lothar je zatresao glavom i uzdahnuo. "To ima smisla."
"Kako ima smisla?"
"Med, hoću reći gospodar mag Medivh, bio je mladić, • nekoliko godina mlađi
od tebe, kad se razbolio. Kao rezultat toga, nikad nije proveo previše vremena s
nekim tvojih godina."
"Razbolio?" rekao je Khadgar. "Magus je bio bolestan?"
"Ozbiljno", rekao je Lothar. "Zapao je u duboki san, koma, zvali su ga. Llane i
ja smo ga držali u samostanu Sjeverne grofovije, i sveta braća su ga tamo hranila
kako bi ga održala na životu. Godinama je bio takav, a onda, bum, probudio se,
kao iz sna. Ili skoro."
"Skoro?" pitao je Khadgar.
"Pa, nedostajao mu je veliki dio mladosti, i nekoliko dodatnih desetljeća.
Zaspao je kap mladić i probudio se kao odrastao čovjek. Zabrinut sam kako ga je to
pogodilo."
Khadgar je pomislio na žestoki temperament velikog čarobnjaka, nagle
promjene raspoloženja i dječje oduševljenje kad se približio orcima. Da je Medivh
mladić bi li njegova djela imala više smisla?



 41 
 "Njegova koma", rekao je Lothar i zatresao glavom na uspomenu. "Bila je
neprirodna. Med ju naziva drijemanje, kao da je bila savršeno uobičajena. Ali
nikad nismo otkrili zašto se dogodila. Magus je to možda mogao otkriti, ali nije
pokazao zanimanje, čak i kad sam pitao."
"Ja sam Medivhov šegrt", rekao je Khadgar jednostavno. "Zašto mi to
govorite?"
Lothar je duboko uzdahnuo i pogledao greben. Khadgar je shvatio kako je
kraljev prvak u biti iskren čovjek koji u Dalaranu ne bi izdržao ni dan i pol.
Njegovi su osjećaji bili jasno vidljivi na izboranom, otvorenom licu.
Lothar je pucnuo jezikom i rekao: "Da budem iskren, zabrinut sam za njega.
Sam je u svojoj kuli..."
"Ima kaštelana. I Cook je tamo", ubacio se Khadgar.
"... sa svom svojom magijom", nastavio je Lothar. "Jednostavno se čini
usamljen. Izoliran tamo u planinama. Zabrinut sam za njega."
Khadgar je kimnuo i samome sebi dodao, i zato si mu pokušao uvaliti šegrte iz
Azerotha. Kako bi špijunirali tvog prijatelja. Zabrinut si za njega, ali također si
zabrinut za njegovu moć. Khadgar je na glas rekao: "Zabrinuti ste je li dobro."
Lothar je slegnuo ramenima, i istovremeno otkrio koliko je zabrinut i koliko se
pretvarao da nije.
"Kako mogu pomoći?" pitao je Khadgar. "Pomoći njemu. Pomoći vama."
"Pazi na njega’’, rekao je Lothar. "Ako si šegrt, trebao bi s tobom provoditi
više vremena. Ne želim da..."
"Padne u novu komu?" predložio je Khadgar. U vrijeme kad su ovi ore i
posvuda. Lothar mu je odgovorio novim slijeganjem ramena.
Khadgar se nasmiješio što je bolje mogao. "Bit će mi čast da pomognem
obojici, lorde Lothare. Ali znajte kako moja odanost najprije pripada velikom
čarobnjaku, ali ako bude postojalo bilo što, što bi prijatelj trebao znati, javit ću
vam."
Još jedno tapšanje masivnom rukom. Khadgar se divio koliko je Lothar loše
sakrivao svoje brige. Jesu li svi stanovnici Azerotha toliko otvoreni i naivni? Čak i
sada, Khadgar je vidio kako Lothar želi razgovarati o još nekoj stvari.
"Ima još nešto", rekao je Lothar. Khadgar je samo uljudno kimnuo.
"Je li ti veliki Magus spominjao Zaštitnike?" pitao je.
Khadgar je pomislio pretvarati se kako zna više no što je znao, kako bi
izvukao više od ovog starog, časnog čovjeka. Ali kad mu se misao pojavila u glavi
zanemario ju je. Najbolje se držati istine.
"Čuo sam ime od Medivha", rekao je Khadgar. "Ali ne znam detalje."
"Ah", rekao je Lothar. "Onda zaboravi da sam išta rekao."
"Siguran sam kako ćemo razgovarati o tome", dodao je Khadgar.
"Nesumnjivo", rekao je Lothar. "Djeluješ kao čovjek od povjerenja."
"Nakon svega, njegov sam šegrt tek nekoliko dana", rekao je Khadgar lijeno.
Lothar je podigao obrve. "Nekoliko dana? Koliko si točno Medivhov šegrt?"


 42 
 "Brojeći do sutrašnje zore?" rekao je Khadgar i nasmiješio se. "To će biti jedan
dan."
Medivh je izabrao taj trenutak za povratak, izgledao je divljije nego prije.
Lothar je s nadom podigao obrve, ali Magus je samo odmahnuo glavom. Lothar se
smrknuo i nakon razmjene pozdrava otišao nadgledati ostatak spašavanja i
čišćenja. Polovica ophodnje koja je otišla cestom se vratila, ali nije ništa pronašla.
"Jesi li spreman za put?" pitao je Medivh.
Khadgar je ustao i pješčani greben usred Crne bare bio je poput broda u oluji.
"Jesam", rekao je. "Ipak, ne znam hoću li moći upravljati grifonom, čak i s..."
glas mu je zamro, ali se dodirnuo po čelu.
"U redu je", rekao je Medivh. "Tvoj grifon se preplašio strijela i odletio u
planine. Morat ćemo jahati zajedno." Podigao je runama prekrivenu zviždaljku do
usana i ispustio niz kratkih, prodornih zvižduka. Odozgo čulo kliktanje grifona
koji je kružio iznad njih.
Khadgar je podigao pogled i rekao: "Znači, ja sam tvoj šegrt."
"Da", rekao je Medivh, lice mu je bilo ledena maska.
"Položio sam tvoje testove", rekao je mladić.
"Da", rekao je Medivh.
"Čast mi je, gospodine", rekao je Khadgar.
"Drago mi je", rekao je Medivh i na trenutak se nasmiješio. "Jer sada počinje
teški dio."



 43 
Pijesak u pješčanom satu

eć sam ih vidio", rekao je Khadgar. Bilo je to sedam dana poslije bitke u

V močvari. Nakon povratka u kulu (i dana oporavka za Khadgara),

šegrtovanje mladog čarobnjaka uistinu je počelo. Prvi sat dana, prije
doručka, Khadgar je vježbao čarolije pod Medivhovim budnim okom. Od
doručka do ručka i od ručka do večere Khadgar bi pomagao velikom čarobnjaku u
raznim zadacima. To se sastojalo od bilježenja brojeva koje je Medivh čitao,
jurnjave do knjižnice kako bi donio ovu ili onu knjigu, ili jednostavnog držanja
raznog alata dok bi Magus radio.
Što je i radio u ovom trenutku, kad se napokon osjećao dovoljno opušteno u
društvu starog maga kako bi mu rekao što zna o zasjedi.
"Koga si već vidio?" odgovorio je njegov mentor i gledao kroz veliku leću u
trenutni eksperiment. Veliki je mag na prstima nosio male naprstke koji su
završavali nevjerojatno tankim iglama. Podešavao je nešto što je sličilo
mehaničkom bumbaru koji je mahao krilima kad su ga igle dodirivale.
"Orke", rekao je Khadgar. "Već sam vidio orke s kojima smo se borili."
"Nisi ih spomenuo kad si stigao", rekao je Medivh rastreseno, prsti su mu
precizno plesali i zabijali igle u uređaj. "Sjećam se kako sam te upitao za ostale
rase. Gdje si ih vidio?"
"U viziji. Ubrzo nakon što sam došao ovamo", rekao je Khadgar.
"Ah. Imao si viziju. Pa, puno ih ovdje ima, vizije, znaš. Moroes ti je
najvjerojatnije rekao. On je pomalo brbljav, znaš."
"Imao sam jednu, možda dvije. Jedna u koju sam siguran bila je na bojišnici, i
ta stvorenja, ti orci, su bili tamo. Napadali su nas. Hoću reći napadali su ljude s
kojima sam bio."
"Hmmm", rekao je Medivh, vrh jezika se pojavio ispod brkova dok je polagano
pomicao igle duž bakrenog trupa bumbara.
"A ja nisam bio tamo", nastavio je Khadgar. "Ne u Azerothu ili Lordaeronu.
Gdje god da sam bio, nebo je bilo crveno poput krvi."
Medivh je poskočio kao da je doživio strujni udar. Složeni uređaj pod njegovim
alatom nakratko je jarko zablistao kad su dodirnuti krivi dijelovi, vrisnuo i umro.



 44 
 "Crveno nebo?" rekao je, okrenuo se od radnog stola i mrko pogledao
Khadgara. Energija, intenzivna i nekontrolirana, plesala je duž starčevih obrva, a
Magusove su oči bile zelene boje olujnog mora.
"Crveno. Poput krvi", rekao je Khadgar. Mladić je mislio kako se navikava na
Medivhove iznenadne i nagle promjene raspoloženja, ali ovo je djelovalo poput
udarca maljem.
Stari je mag zasiktao. "Pričaj. Svijet, orci, nebo", zapovjedio je Medivh, glas
mu je bio poput kamena. "Ispričaj mi sve."
Khadgar je prepričao svoju viziju iz prve noći u kuli, spomenuo je sve čega se
mogao sjetiti. Medivh ga je neprestano prekidao - što su orci nosili, kakav je bio
svijet. Što je bilo na nebu, na obzoru. Jesu li orci imali zastave. Khadgar je imao
osjećaj kako su mu misli secirane i istražene. Medivh je bez problema izvlačio
informacije iz Khadgara. Khadgar mu je rekao sve.
Sve osim neobičnih, poznatih očiju zapovjednika maga- • -ratnika. Imao je
osjećaj kako nije ispravno to spomenuti, a Medivhova su pitanja više bila
usredotočena na svijet crvenog neba i orke, nego na ljudske branitelje. Dok je
opisivao viziju stariji se mag smirio, ali nemirno je more još uvijek ostalo ispod
njegovih bujnih obrva. Khadgar je smatrao kako nema potrebe još više
uznemiravati starog maga.
"Zanimljivo", rekao je Medivh polagano i zamišljeno kad je Khadgar završio.
Veliki se mag zavalio u stolcu i dodirnuo usne prstom na kojem je bila igla.
Nastala je tišina koja je prekrila prostoriju poput vela. Naposljetku je rekao: "Ovo
je novo. Uistinu, jako novo."
"Gospodine", počeo je Khadgar.
"Medivh", podsjetio je veliki mag.
"Medivh, gospodine", počeo je opet Khagdar. "Otkuda dolaze te vizije? Jesu li
to odjeci prošlosti ili dijelovi budućnosti?"
"Oboje", rekao je Medivh i zavalio se u stolcu. "I ni jedno. Idi i donesi vrč vina
iz kuhinje. Za danas sam gotov s poslom, bojim se, i uskoro će večera, a ovo možda
traži malo objašnjavanja."
Kad se Khadgar vratio Medivh je zapalio vatru u kaminu i već se smjestio u
jedan od velikih naslonjača. Držao je par pehara. Khagdar ih je napunio, slatki
miris crvenog vina pomiješao se s mirisom cedra.
"Piješ?" pitao je Medivh odsutno.
"Pomalo", rekao je Khadgar. "U Ljubičasto citadeli je običaj poslužiti vino uz
večeru."
"Da", rekao je Medivh. "Ne bi trebalo kad biste se riješili olovne podloge u
vašem akvaduktu. A sada, pitao si za vizije."
"Da, vidio sam ono što sam vam opisao, a Moroes..." Khadgar je oklijevao na
trenutak u nadi kako će umanjiti kaštelanovu reputaciju brbljavca, a onda je
odlučio nastaviti. "Moroes je rekao kako nisam jedini. Ljudi su cijelo vrijeme viđali
takve stvari."


 45 
 "Moroes je u pravu", rekao je Medivh, popio vina i liznuo usne. "Kasna berba,
uopće nije loša. To što je ova kula mjesto moći ne bi te trebalo iznenaditi. Takva
mjesta privlače magove. Takva se mjesta obično nalaze tamo gdje je svemir tanak,
povlači se u sebe, ili možda čak dozvoljava ulazak Izopačenom ništavilu i ostalim
svjetovima."
"Znači to sam onda vidio", prekinuo ga je Khadgar, "drugi svijet?"
Medivh je podigao ruku kako bi ušutkao mladića. "Samo kažem kako postoje
mjesta moći, koja iz ovog ili onog razloga postaju tronovi velikih sila. Jedna takva
lokacija je ovdje, u Crvenogrebenim planinama. Nekoć davno nešto moćno je
eksplodiralo ovdje, stvorilo ovu dolinu i oslabilo stvarnost oko nje."
"I zato ste ju tražili", predložio je Khadgar.
Medivh je odmahnuo glavom, ali je rekao: "To je jedna teorija."
"Rekli ste kako je ovdje davno došlo do eksplozije koja je stvorila ovo mjesto, i
od njega je napravila mjesto magične moći. Onda ste vi došli..."
"Da", rekao je Medivh. "To je istina, ako to gledaš na linearan način. Ali što se
događa ako se eksplozija dogodila jer ću ja jednog dana doći ovamo i mjesto je
moralo biti spremno za mene?"
Khadgar se namrštio. "Ali stvari se ne događaju na taj način."
"U normalnom svijetu, ne, ne događaju se", rekao je Medivh. "Ali magija je
umjetnost iskretanja normalnog. Zato su filozofske debate u dvoranama Kirin
Tora toliko bezvezne i uzaludne. Oni traže mjesto za postavljanje racionalnosti na
svijet i reguliranje njezinih kretnji. Zvijezde se po pravilu kreću nebom, godišnja
doba dolaze jedno za drugim s predodređenim vremenskim razmakom, muškarci i
žene žive i umiru. Ako se to ne dogodi to je magija, prvo iskrivljavanje svemira,
nekoliko podnih dasaka koje su iskrivljene i čekaju vrijedne ruke koje će ih
podići."
"Ali da bi se to dogodilo, da mjesto bude spremno za vas..." počeo je Khadgar.
"Svijet bi trebao biti drugačiji no što se čini", odgovorio je Medivh, "što u
stvari nakon svega i jest. Kako vrijeme funkcionira?"
Khadgar se nije zbunio ovakvom očitom Medivhovom promjenom teme.
"Vrijeme?"
"Koristimo ga, vjerujemo mu, mjerimo pomoću njega, ali što je ono!" Medivh
se nasmiješio preko ruba svog pehara.
"Vrijeme je konstantni prolazak trenutaka. Poput pijeska u pješčanom satu",
rekao je Khadgar.
"Izvrsna analogija", rekao je Medivh. "Jedna koju sam i sam namjeravao
upotrijebiti i onda usporediti pješčani sat s mehaničkim. Shvaćaš li razliku
između njih?"
Khadgar je polagano zatresao glavom dok je Medivh pijuckao vino.
Mag je naposljetku progovorio: "Ne, nisi glup, dječače. To je težak koncept za
tebe. Sat je mehanička simulacija vremena, svaki je otkucaj kontroliran
okretanjem zupčanika. Možeš gledati sat i znati kako sve napreduje jednim


 46 
pokretom zupčanika, jednim okretom osovine. Znaš što slijedi, jer ga je urar tako
izradio."
"U redu", rekao je Khadgar. "Vrijeme je sat."
"Ah, ali vrijeme je također i pješčani sat", rekao je stari Magus, posegnuo
prema jednom na polici i okrenuo ga. Khadgar je pogledao sat i pokušao se sjetiti
je li bio tamo prije no što je donio vino, ili čak i prije no što je Medivh posegnuo za
njim.
"Pješčani sat također mjeri vrijeme, točno?" rekao je Medivh. "Ipak ovdje
nikad ne znaš koje će zrno pijeska u određenom trenutku prijeći iz gornjeg dijela u
donji. Da numeriraš zrnca redoslijed bi svaki put bio malo drugačiji. Ali krajnji je
rezultat uvijek isti - sav je pijesak prešao iz gornjeg u donji dio. Nije važno kojim
se redom to događa." Starčeve su oči na trenutak zablistale. "I?" pitao je.
"I", rekao je Khadgar, "kažete kako možda nije važno što ste ovdje smjestili
svoju kulu jer je eksplozija stvorila ovu dolinu i iskrivila prirodu stvarnosti oko
nje, ili je li se eksplozija dogodila zato što ćete vi naposljetku doći ovamo, a priroda
svemira morala vam je dati alat koji želite kako biste ostali."
"Prilično blizu", rekao je Medivh.
"Što su onda te vizije, zrnca pijeska?" pitao je Khadgar. Medivh se lagano
namrštio, ali mladić je nastavio. "Ako je kula pješčani sat, a ne mehanički, onda
postoje zrnca pijeska, samog vremena, koje se u bilo koje vrijeme kreću njome. Oni
se odvajaju ili preklapaju, pa ih možemo vidjeti, ali ne jasno. Neka su dijelovi
prošlosti. Neka su dijelovi budućnosti. Mogu li neka također biti dijelovi drugih
svjetova?"
Medivh se sada i sam duboko zamislio. "Moguće je. Znakovi. Dobro
razmišljanje. Ali najvažnije je ne zaboraviti kako su te vizije samo to. Vizije.
Dolaze i prolaze. Da je kula mehanički sat kretale bi se pravilnije i lako bi se
objasnile. Ali pošto je kula pješčani sat, to ne važi. Kreću se vlastitom brzinom i ne
daju nam objašnjenje njihove kaotične prirode." Medivh se zavalio u naslonjač. "S
čime sam ja definitivno prilično zadovoljan. Nikad mi se ne bi mogao svidjeti
uredan, isplaniran svemir."
Khadgar je dodao: "Ali jeste li ikad tražili određenu viziju? Postoji li način za
otkrivanje određene budućnosti, i onda se pobrinuti kako bi se ona ostvarila?"
Medivh se smrknuo. "Ili se pobrinuti kako se nikad ne bi ostvarila", rekao je.
"Ne, ima stvari koje čak i veliki magovi poštuju i ne diraju. To je jedna od njih."
"Ali..."
"Nema ali", rekao je Medivh, ustao i spustio prazan pehar na kamin. "Sad kad
si popio malo vina - idemo vidjeti kako to utječe na tvoju kontrolu magije. Levitiraj
moj pehar." Khadgar se namrštio i shvatio kako mu se jezik pomalo petlja. "Ali pili
smo."
"Tako je", rekao je veliki mag. "Nikad nećeš znati kakav će ti pijesak svemir
baciti u lice. Ili možeš planirati biti neprestano oprezan i spreman, živjeti život



 47 
kakav poznajemo, ili biti voljan uživati u životu i platiti cijenu. Sada pokušaj
levitirati pehar."
Khadgar sve do ovog trenutka nije shvatio koliko je popio i pokušao je
rastjerati maglu iz glave i podići teški keramički pehar s kamina.
Nekoliko trenutaka kasnije išao je u kuhinju po metlu i lopaticu.

Večer je bila Khadgarovo slobodno vrijeme, za vježbu i istraživanje, dok se

Medivh bavio drugim stvarima. Khadgar se zapitao koje su to druge stvari bile, ali
je pretpostavio kako su uključivale dopisivanje, jer dva puta tjedno na najviši dio
kule dolazio je patuljak s torbom na leđima grifona i odlazio s većom torbom.
Medivh je mladiću dao potpunu slobodu istraživanja u knjižnici, uključujući i
brojne odgovore na pitanja koje su njegovi bivši gospodari iz Ljubičaste citadele
željeli znati.
"Moj jedini zahtjev", rekao je Medivh uz osmijeh, "je da mi pokažeš što si
napisao prije no što im pošalješ." Khadgarova je nelagoda bila očita jer je Medivh
dodao: "Ne zato što se bojim kako ćeš sakriti nešto od mene, Mladiću od
Povjerenja, nego zato što bi mi bilo mrsko da znaju nešto što sam ja zaboravio."
I Khadgar se bacio na čitanje. Za Guzbaha je pronašao drevni, istrošeni svitak
s epskom pjesmom, njezine numerirane strofe detaljno su opisivale bitku
Medivhove majke Aegwynn i neimenovanog demona. Za lady Delth je popisao
pljesnive vilenjačke knjige u knjižnici. A za Alondu je prelistao bestijarije koje je
znao čitati, ali nije mogao povećati broj vrsta trolova iznad četiri.
Khadgar je slobodno vrijeme također provodio sa svojim provalničkim alatom
i vlastitim čarolijama otvaranja. Još je uvijek pokušavao otvoriti one knjige koje
su se oduprle njegovim pokušajima otvaranja. Te su knjige na sebi imale snažnu
magiju i proveo bi cijelu večer sa svojim čarolijama prije no što bi došao do prvog
nagovještaja kakva je vrsta čarolije štitila njezin sadržaj.
Naposljetku, tu je bila tema Zaštitnika. Medivh ih je spomenuo, i lord Lothar
je pretpostavio kako se Magus povjerio mladiću, ali je kraljev prvak brzo odustao
kad je saznao kako to nije bio slučaj.
Zaštitnik, činilo se, je bio fantom, ni manje ni više nego vremenom iskrivljena
vizija koja se kretala kulom. Bilo je spomena o Zaštitniku (uvijek velikim slovom)
u ovoj vilenjačkoj knjizi, spomen u kraljevskoj povijesti Azerotha kad je Zaštitnik
došao na tu sahranu ili ono vjenčanje, ili je bio vođa nekog napada. Uvijek
prisutan, ali nikad identificiran.
Je li taj Zaštitnik titula ili, poput Medivhove navodno besmrtne majke, jedno
biće?
Bilo je i drugih fantoma koji su također kružili oko tog . Zaštitnika. Neka
vrsta reda, organizacija - je li Zaštitnik sveti vitez? I riječ "Tirisfal" bila je


 48 
napisana na margini jedne monografije i onda obrisana, i to tako dobro da je
Khadgar samo zahvaljujući svojoj vještini uspio vidjeti tragove koje je pero
ostavilo na pergamentu. Ime jednog Zaštitnika, ili organizacije, ili nečeg u
potpunosti drugog?
Bila je večer kad je Khadgar pronašao tu riječ, četiri dana nakon incidenta s
peharom, a mladić je doživio novu viziju. Ili bolje rečeno, vizija mu se prikrala i
opkolila ga, cijelog ga progutala.
Najprije je osjetio miris, lagani miris bilja među pljesnivim tekstovima, miris
koji je polagano ispunjavao prostoriju. Vrućina je ispunila prostoriju, ne
neugodna, nego topao vlažni pokrivač. Zidovi su se zacrnili i pozelenili, loze su
izrasle na rubovima polica, probile se i zamijenile knjige koje su bile tamo i
raširile veliko, plosnato lišće. Veliki blijedi noćni cvjetovi i grimizne zvjezdane
orhideje niknule su između poredanih svitaka.
Khadgar je duboko udahnuo, ali više od iščekivanja nego od straha. Ovo nije
bio svijet pustare i vojske orka kojeg je vidio prije. Ovo je bilo nešto drugo,
prašuma, ali prašuma na ovom svijetu. Pomisao ga je utješila.
I stol je nestao, i knjiga, i Khadgar je sjedio pored vatre s tri druga mladića.
Izgledali su stari poput njega, i bili su na nekakvoj ekspediciji. Vreće za spavanje
bile su spremne, i kotao, prazan i već opran, sušio se pored vatre. Sva su trojica
bila odjevena za jahanje, ali njihova je odjeća bila otmjena i kvalitetna.
Tri su se muškarca smijala i šalila, iako, kao i prije, Khadgar nije mogao
razaznati riječi. Plavokosi u sredini bio je usred priče i, po pokretima njegovih
ruku, uključivala je ženu bujnih oblina.
Onaj s desna se nasmijao i pljesnuo po koljenu dok je plavokosi nastavio
priču. Onaj je provukao ruku kroz kosu i Khadgar je primijetio kako se njegova
tamna kosa već povlači. Tada je shvatio kako gleda lorda Lothara. Oči i nos bili su
njegovi, osmijeh je bio isti, ali koža još nije ostarjela i brada nije posjedila. Ali to je
bio on.
Khadgar je pogledao trećeg čovjeka i istog trena znao kako je to Medivh. Taj
je bio odjeven u tamnozeleno lovačko odijelo, kapuljača je bila skinuta i otkrivala
je mlado, veselo lice. Oči su mu blistale zeleno na svjetlosti vatre i s pokunjenim je
osmijehom slušao priču plavokosog.
Plavokosi u sredini je završio i pokazao mladog Medivha koji je slegnuo
ramenima, očito od nelagode. Priča plavokosog očito je također uključivala i
budućeg Magusa.
Plavokosi je sigurno Llane, sada kralj Llane od Azerotha. Da, rane priče o
njima trojici pronašle su svoj put čak i do arhiva Ljubičaste citadele. Njih su
trojica često lutala do granica kraljevine, istraživala i sređivala svakakve vrste
pljačkaša i čudovišta.
Llane je završio priču i Lothar je gotovo pao s panja na kojem je sjedio
grohotom se smijući. Medivh je prigušio osmijeh rukom i činilo se kako samo
kašlje.


 49 
 Lothar se prestao smijati i Medivh je rekao nešto, i pokazao dlanove. Lothar
je sada uistinu pao, Llane je rukama prekrio lice, a tijelo mu je podrhtavalo od
smijeha. Očito je nešto što je Medivh rekao u cijelosti nadmašilo Llaneovu priču.
Onda se nešto u okolnoj prašumi pomaknulo. Trojka se smjesta prestala
smijati - sigurno su čuli. Khadgar, duh na ovom susretu, to je više osjetio; nešto
zlokobno vrebalo je s ruba svjetlosti vatre.
Lothar je polagano ustao i posegnuo prema velikom maču široke oštrice koji
mu je ležao pod nogama. Llane je ustao i posegnuo iza panja kako bi uzeo veliku
dvosjeklu sjekiru, mahnuo je Lotharu neka krene na jednu stranu, Medivhu na
drugu. Medivh je u tom trenutku također ustao, i iako su mu ruke bile prazne, čak
i u ovim godinama, bio je najmoćniji od trojke.
Llane je sa sjekirom skočio na jednu stranu tabora. Možda se smatrao
nečujnim, ali Khadgar je vidio kako se kreće čvrstim, odlučnim korakom. Želio je
da se što god bilo u blizini pokaže.
Stvar je poslušala, izletjela je iz skrovišta. Bila je gotovo duplo viša od
mladića i u jednom je trenutku pomislio kako se radi o divovskom orku.
Onda ju je prepoznao iz bestijarija koje je listao za Alondu. Bio je to trol,
jedan od prašumskih, njegova plavičasta koža bila je blijeda od mjesečine, duga
crna kosa bila je lakirana u krestu koja se pružala od čela do početka vrata. Poput
orka, imao je izbočene očnjake, ali ovi su bili zaobljeni, tupi, deblji od oštrih zuba
orka. Uši i nos bili su mu izduženi, parodije ljudskog tijela. Bio je odjeven u kože, a
lanac izrađen od kostiju ljudskih prstiju plesao je na njegovim golim prsima.
Trol je ispustio bojni poklič, iskezio zube i izbacio prsa u bijesu i napao
kopljem. Llane je zamahnuo na ispruženo oružje, ali njegov je udarac promašio.
Lothar je napao sjedne strane, Medivh također, nadnaravna energija treperila mu
je na vrhovima prstiju.
Trol se izmaknuo Lotharovom velikom maču i odskočio korak unatrag kad je
Llane razrezao zrak svojom velikom sjekirom. Svaki je korak bio duži od metra i
dva su ratnika pritisnula trola svaki put kad bi ustuknuo. Koristio je koplje više
kao štit nego oružje, držao ga je objema rukama i odbijao udarce.
Khadgar je shvatio kako se stvorenje ne bori kako bi ubilo ljude, još ne.
Pokušavalo ih je navući na određeno mjesto.
U viziji, mladi je Medivh sigurno shvatio isto jer je ostalima viknuo nešto.
Ali ovoga je puta bilo prekasno, jer su druga dva trola izabrala taj trenutak
kako bi iskočila iz svojih skrovišta na oba boka borcima.
Llane je, unatoč svom planiranju, iznenađen, i koplje mu je ogreblo desnu
ruku. Široka je sjekira zagrizla zemlju dok je budući kralj bijesno opsovao.
Ostala dvojka koncentrirala se na Lothara, i sada je ratnik natjeran na
uzmak, upotrebljavao je svoj široki mač spretno, blokirao je najprije jedan udarac,
pa onda i drugi. Ipak, prašumski su trolovi pokazali svoju strategiju - razdvajali
su dva borca, razdvajali Llanea od Lothara i natjerali Medivha na biranje.



 50 
 Medivh je izabrao Llanea. Sa svom fantomskog položaja Khadgar je
pretpostavio kako je to zato što je Llane već bio ranjen. Medivh je napao, ruke su
mu gorjele...
I dobio donji dio trolovog koplja u lice kad je trol zamahnuo teškom drškom
prema Medivhovoj bradi, a onda se okrenuo i u jednom elegantnom pokretu udario
ranjenog Llanea. "Medivh je pao, Llane također, a sjekira je odletjela iz ruke
budućeg vladara.
Trol je zastao na trenutak, pokušao je odlučiti koga prvog ubiti. Odabrao je
Medivha, ispruženog na tlu pod njegovim nogama, bližeg od dvojice. Trol je
podigao koplje i vrh je zlokobno zablistao na mjesečini.
Mladi Medivh izgovorio je nekoliko riječi. Mali tornado prašine podigao se s
tla, pogodio trola u lice i zaslijepio ga. Trol je oklijevao trenutak ijednom rukom
mahnuo prema kuglama od prašine.
Oklijevanje je bilo sve što je Medivh trebao jer se bacio naprijed, ne čarolijom,
nego običnim nožem, i zabio ga trolu u butinu. Trol je vrisnuo i slijepo zamahnuo.
Koplje se zabilo na mjesto gdje je Medivh bio, jer mladi se mag otkotrljao u stranu
i sada je ustao, prsti su mu pucketali.
Promrmljao je riječ, munja je oblikovala kuglu među njegovim prstima i
poletjela naprijed. Trol se stresao od šoka i na trenutak lebdio u zraku, okružen
plavičastom maglicom. Stvorenje je palo na koljena, ali čak ni tada nije bilo
gotovo, jer je pokušalo ustati, njegove reumatične crvene oči plamtjele su mržnjom
prema čarobnjaku.
Trol nije dobio prigodu jer se iza njega pojavila sjena i Llaneova je sjekira
nakratko zablistala na mjesečini prije no što se spustila prema trolovoj glavi i
odrubila ju. Stvorenje se palo i dva mladića, kao i Khadgar, okrenula su se prema
trolovima s kojima je Lothar borio.
Buduću prvak se dobro držao, ali jedva, i povukao se preko gotovo cijelog
tabora. Trolovi su čuli samrtni vrisak brata i jedan je nastavio napadati dok je
drugi jurnuo srediti dva čovjeka. Ispustio je neartikulirani krik dok je jurio
taborom, koplje je držao pred sobom poput konjanika.
Llane je također napao, ali u posljednjem se trenutku izmaknuo u jednu
stranu i odgurnuo vrh koplja. Trol je napravio još dva koraka koji su ga doveli do
vatre gdje je Medivh stajao.
Mag je sada izgledao pun energije i, osvijetljen žarom ispred sebe, sličio je
demonu. Raširio je ruke i izgovarao nešto grubo i ritmično.
Vatra se uzdigla, uzela oblik divovskog lava i skočila na trola. Prašumski je
trol vrisnuo kad su se žar, drva i pepeo omotali oko njega poput plašta, i nije ih
mogao otresti. Trol se bacio na zemlju i počeo kotrljati prvo u jednom, pa onda u
drugom pravcu u pokušaju gašenja vatre, ali uzalud. Trol se naposljetku u
potpunosti prestao micati i gladan ga je plamen požderao.
Llane je nastavio svoj napad i zabio sjekiru u bok preživjelog trola. Zvijer je
urliknula, ali trenutak oklijevanja bilo je sve što je Lothar trebao. Prvak je


 51 
odmaknuo koplje, a onda snažnim, preciznim zamahom skinuo trolu glavu s
ramena. Glava se odbila u raslinje i nestala.
Llane je, iako je krvario iz svoje rane, pljesnuo Lothara po leđima, očito ga
zadirkujući zašto mu je trebalo toliko za ovog trola. Onda je Lothar položio ruku
na Llaneova prsa kako bi ga ušutkao i pokazao Medivha.
Mladi je mag i dalje stajao kod vatre, ruke su mu bile otvorene, ali prsti su
izgledali poput pandži. Na svjetlosti vatre oči su mu izgledale stakleno, usta čvrsto
stisnuta. Kad su dva muškarca (i fantomski Khadgar) dojurila do njega mladić je
pao na leđa.
U vrijeme kad je par stigao do Medivha on je teško disao i oči su mu bile
razrogačene na mjesečini. Ratnici i posjetitelj iz vizije nagnuli su se nad njega, dok
je mladi mag pokušavao progovoriti.
"Brini se za mene", rekao je, ne gledajući ni Llanea ni Lothara, nego
Khadgara. Onda su se oči mladog Medivha zakolutale i ostao je ukočeno ležati.
'Lothar i Llane su pokušali probuditi prijatelja, ali Khadgar je samo
ustuknuo. Je li ga Medivh uistinu vidio, kao i drugi mag, onaj s njegovim očima na
ratom poharanoj ravnici? I čuo gaje, jasne riječi koje su gotovo doprle do njegove
duše.
Khadgar se okrenuo i vizija je nestala brzo poput mađioničareva zastora.
Opet je bio u knjižnici, i zamalo se sudario sa samim Medivhom.
"Mladiću od Povjerenja", rekao je Medivh, verzija puno starija od one koja je
ležala na tlu u nestaloj viziji. "Jesi li dobro? Zvao sam te, ali nisi odgovarao."
"Oprostite Med... gospodine", rekao je Khadgar i duboko udahnuo. "Bila je to
vizija. Bojim se kako sam bio izgubljen u njoj."
Medivhove tamne obrve su se skupile. "Nije više bilo orka i crvenog neba?"
pitao je ozbiljnim glasom i Khadgar je vidio oluju u tim zelenim očima.
Khadgar je odmahnuo glavom i pažljivo birao riječi. "Trolovi. Plavi trolovi, i
bila je prašuma. Mislim kako je bila na ovom svijetu. Nebo je bilo isto."
Medivhova je briga nestala i samo je rekao: "Prašumski trolovi. Sreo sam ih
jednom, dolje na jugu, u dolini..." Magovo se lice opustilo i činilo se kao da je
izgubljen u vlastitoj viziji. Onda je zatresao glavom: "Ali ovog puta nije bilo orka?"
"Ne, gospodine", rekao je Khadgar. Nije želio spomenuti kako je svjedočio
borbi. Je li to loša uspomena za Medivha? Je li to bio trenutak kad je pao u komu?
Khadgar je gledao starog maga i u njemu je mogao vidjeti mladića iz vizije.
Bio je viši, ali pomalo pognut zbog godina i istraživanja, a ipak, tu je bio mladić u
tijelu starca. Medivh je rekao: "Imaš li ‘Pjesmu o Aegwynn’?" Khadgar se probudio
iz razmišljanja. "Pjesmu?"
"O mojoj majci", rekao je Medivh. "To je stari svitak. Kunem se kako ništa ne
mogu pronaći otkad si počistio!"
"To je među epskom poezijom, gospodine", rekao je Khadgar. Trebao bih mu
reći za viziju, pomislio je. Je li to slučajan događaj, ili je uzrokovan susretom s
Lotharom? Jesu li saznanja uzrokovala vizije?


 52 
 Medivh je otišao do police i prešao prstom preko svitaka, izvukao traženi,
stari, prilično izlizani. Napola ga je odmotao, usporedio s komadom papira u
džepu, onda zamotao i vratio na mjesto.
"Moram ići", rekao je iznenada. "Večeras, bojim se."
"Kamo idemo?" pitao je Khadgar.
"Ovoga puta idem sam", rekao je stariji mag već krenuo prema vratima.
"Ostavit ću instrukcije za tvoju obuku s Moroesom."
"Kad ćete se vratiti?" viknuo je Khadgar za njim.
"Kad me budeš vidio!" zagrmio je Medivh i već počeo preskakati po dvije stube
odjednom. Khadgar je pomislio kako je kaštelan već na vrhu kule, s frulom
ukrašenom runama i spremnim grifonom.
"Super", rekao je Khadgar i pogledao knjige. "Ja ću jednostavno sjediti ovdje i
pokušati smisliti kako ukrotiti pješčani sat."



 53 
Aegwynn i Sargeras

edivha nije bilo tjedan dana, i to je bio dobar tjedan za Khadgara.

M Smjestio se u knjižnicu i rekao Moroesu neka mu hranu donosi tamo.

Više puta nije navečer otišao u svoju sobu, radije je spavao na velikim
stolovima u knjižnici. U konačnici, tragao je za svojim vizijama. Njegova
vlastita pošta ostala je neodgovorena dok je listao drevne knjige i monografije o
pitanjima svjetlosti, tame i magije. Njegovi rani odgovori uzrokovali su brze
odgovore iz Ljubičaste citadele. Guzbah je želio prijepis epske pjesme o Aegwynn.
Lady Delth izjavila je kako nije prepoznala ni jedan od naslova koje joj je poslao -
može li ih ponovno poslati, ovoga puta s prvim odlomkom svake knjige kako bi
znala što su? A Alonda je bila ustrajna kako peta vrsta trola sigurno postoji, i
kako Khadgar očito nije pronašao prave bestijarije. Mladi je mag bio veseo što je
njihove zahtjeve ostavio neodgovorene dok je tražio način kroćenja vizija.
Ključ prizivanja, navodno, bila bi jednostavna čarolija proricanja, magija koja
je davala pogled na udaljene predmete na udaljenim lokacijama. Knjiga
svećeničke magije opisivala ju je kao magiju svete vizije, a ipak dobro je
funkcionirala za Khadgara kao i za svećenike. Dok je ta svećenička čarolija
djelovala kroz prostor, možda bi uz modifikaciju mogla djelovati kroz vrijeme.
Khadgar je smatrao kako bi ovo inače bilo nemoguće ako se u obzir uzme
predodređeni svemir mehaničkog sata.
Ali činilo se kako je, barem unutar zidina Karazhana, vrijeme pješčani sat, i
identificiranje djelića odvojenog vremena bilo je vjerojatnije. I jednom kad uhvati
jedno zrnce vremena, bit će lakše približiti to zrnce prema drugome.
Ako su drugi pokušali ovo unutar zidina Medivhove kule u knjižnici nije bilo
tragova, osim ako nisu bili među najzaštićenijim ili nečitkim knjigama
smještenima na željeznom balkonu. Zanimljivo, ali Medivhove vlastite bilješke
nisu se odnosile na vizije, dok su dominirale bilješkama ostalih posjetitelja. Je li
Medivh te informacije držao na nekom drugom mjestu, ili su ga stvari izvan zidina
citadele jednostavno više zanimale od aktivnosti unutar njih?
Promjena čarolije za novu aktivnost nije bila jednostavna kao promjena
magije ovdje, ili modificiranje pokreta ondje. To je zahtijevalo duboko i precizno
razumijevanje kako su vizije funkcionirale i što su otkrivale. Kad se promijeni
pokret ruke, ili je izbrisana vrsta korištenog tamjana, rezultat je najvjerojatnije


 54 
potpuni neuspjeh, gdje se energija potrošila na bezopasan način. Energije su
povremeno mogle podivljati i pobjeći izvan kontrole, ali obično je rezultat
neuspjele čarolije bio frustrirani čarobnjak.
U svojim proučavanjima Khadgar je otkrio kako je, ako čarolija propadne na
spektakularan način, to indicija da je neuspjela čarolija vrlo blizu konačne
namjeravane čarolije. Magija je pokušavala premostiti ponor, ostvariti nešto, iako
ne uvijek s rezultatima koje je čarobnjak želio. Naravno, ponekad ti neuspješni
čarobnjaci nisu preživjeli to iskustvo.
Tijekom procesa, Khadgar se bojao kako će se Medivh svakog časa vratiti,
otići do knjižnice u potrazi za nekom epskom pjesmom ili nekom drugom
trivijalnošću. Hoće li reći svom gospodaru što je pokušavao? I ako učini tako, hoće
li ga Medivh ohrabriti, ili mu zabraniti pokušaje saznanja?
Nakon pet dana Khadgar je imao osjećaj kako je čarolija dovršena. Ostao je
kostur proricanja, ali sada je bio pojačan slučajnim faktorom koji joj je dozvoljavao
širenje i traženje diskontinuiteta koji su čini se postojali u kuli. Ti djelići
diskontinuiranog vremena bit će malo blistaviji, malo topliji, ili jednostavno
neobičniji od ostale okoline, i kao takvi u potpunosti će privući punu snagu
čarolije.
Čarolija, ako uspije, u dodatak bi također trebala pojačati viziju. To će
sakupiti zvukove s drugog kraja i skinuti distorziju, koncentrirati ih na isti način
kao što starija osoba stavlja ruku na uho kako bi bolje čula. Neće tako dobro
funkcionirati za zvukove udaljene od središnje lokacije, ali trebala bi pročistiti
govor pojedinaca u dodatak onome što čarobnjak vidi.
U večer petog dana Khadgar je dovršio svoje proračune, uredni redoslijed
moći i čaranja napisan na jednostavan način. Ako nešto pođe stravično po zlu
barem će Medivh shvatiti što se dogodilo.
Medivh je, naravno, imao potpuno opremljen ormarić s komponentama za
čaranje, uključujući ostavu s aromatičnim i hipnotičkim travama, i lapidarij sa
smrvljenim poludragim kamenjem. Khadgar je od tih izabrao ametist za crtanje
magičnog kruga, u samoj knjižnici, ispisao ga runama moćnog ružinog kvarca.
Pregledao je riječi moći (većina je bila poznata mladom magu prije napuštanja
Dalarana) i ponovio pokrete (od kojih su gotovo svi bili originalni). Odjeven u halju
za čaranje (više radi sreće nego učinka) zakoračio je u magični krug.
Khadgar se smirio i koncentrirao. Ovo nije bila na brzinu bačena borbena
čarolija, ili neka usputna magija. Ovo je bila opsežna i moćna čarolija, čarolija koja
bi, da je bačena u Ljubičastoj citadeli, izazvala upozorenja ostalih magova i trkom
ih dovela do njega.
Duboko je udahnuo i počeo.
Čarolija mu se počela formirati u umu, topla, vruća kugla energije. Osjetio je
kako se sakuplja u njemu dok su valovi duginih boja putovali njezinom površinom.
Ovo je bila srž čarolije, obično brzo izvedena kako bi promijenila stvarni svijet
onako kako je čarobnjaku odgovaralo.


 55 
 Khadgar je opremio sferu atributima koje je poželio, da potraži djeliće
vremena koji su opsjedali kulu, pretraži ih i sakupi u jednu viziju, viziju koju će
moći vidjeti pred sobom. Činilo se kako ideje tonu u zamišljenu sferu u njegovom
umu, a zauzvrat se činilo kako sfera prodornije bruji, čeka otpuštanje i smjer.
"Donesi mi viziju", rekao je mladi mag. "Donesi mi viziju mladog Medivha."
Uz zvuk implozije jajeta magija je nestala iz njegovog uma, prešla je u stvarni
svijet kako bi mu ispunila želju. Zapuhao je vjetar i kad je Khadgar pogledao
uokolo knjižnica se počela transformirati, kao i prije, vizija je polagano dolazila u
njegov prostor i vrijeme.
Tek kad je naglo zahladilo Khadgar je shvatio kako je prizvao pogrešnu viziju.
Iznenada je hladan povjetarac krenuo knjižnicom, kao da je netko ostavio
otvoren prozor. Povjetarac je ubrzo postao polarni orkan i unatoč znanju kako se
samo radi o iluziji Khadgar je zadrhtao.
Zidovi knjižnice su se srušili kad se bjelina vizije proširila. Hladni je vjetar
zviždao oko knjiga i svitaka i ostavio snježni pokrivač kad je prošao, debeo i tvrd.
Stolovi, police i stolci bili su prekriveni, a onda i eliminirani u vrtlogu gustih,
teških pahulja.
I Khadgar se našao na obronku, noge su mu do koljena nestale u snježnom
nanosu, ali nisu ostavljale trag. Bio je duh u svojoj viziji.
Ipak, iz usta mu je izlazila para i podizala se prema gore dok je gledao uokolo.
S desne je strane ugledao šumarak, tamne crnogorice prepune snijega od nedavne
mećave. S lijeve se strane nalazila velika bijela litica. Khadgar je mislio kako je to
nekakva kredasta supstanca, a onda shvatio kako se radi o ledu, kao da je netko
uzeo smrznutu rijeku i uspravio ju. Smrznuta je rijeka bila visoka poput nekih
planina Dalarana, a iznad nje su se kretale male crne siluete. Sokoli ili orlovi, iako
su sigurno bili enormni ako su uistinu bili u blizini ledene litice.
Ispred njega se nalazila dolina, i dolinom je marširala vojska.
Vojska je otapala snijeg dok je prolazila i iza sebe ostavljala blatni crni trag
poput puža. Vojnici su bili odjeveni u crveno, nosili su velike kacige s rogovima i
duge crne plašteve. Bili su to lovci jer su nosili razne vrste oružja.
Na čelu vojske njezin je vođa nosio stijeg, a na njegovom se vrhu nalazila
odrubljena glava s koje je kapala krv. Khadgar je pomislio kako se radi o nekoj
velikoj zvijeri sa zelenim krljuštima, ali se zapanjio kad je shvatio kako je to
zmajska glava.
Vidio je lubanju takvog stvorenja u Ljubičastoj citadeli, ali nikad nije ni
pomislio kako će vidjeti jednu koja je nedavno bila živa. Koliko ga je unatrag
njegova vizija u stvari odvela?
Vojska divovskih stvorenja urlala je nešto što je moglo predstavljati
koračnicu, iako je isto tako moglo biti niz psovki ili izazov. Glasovi su bili
prigušeni, kao da se nalaze na dnu dubokog bunara, ali Khadgar ih je barem
mogao čuti.



 56 
 Kad su se približili Khadgar je shvatio što su. Njihove ukrašene kacige nisu
bile kacige, nego rogovi koji su izbijali iz njihovih glava. Njihovi plaštevi nisu bili
odjeća nego velika krila koja su im stršila iz leđa. Njihov crvenkasti oklop bila je
njihova vlastita debela koža koja je blistala iznutra i otapala snijeg.
Bili su to demoni, stvorenja iz Guzbahovih predavanja i Korriganovih tajnih
letaka. Čudovišna stvorenja koja su nadmašivala čak i orke po gladi za krvlju i
sadizmu. Veliki, široki mačevi bili su vidljivo okupani krvlju, i Khadgar je sada
mogao vidjeti kako su im tijela također okrvavljena.
Bili su ovdje, gdje god i kad to bilo, i lovili su zmajeve.
Iza sebe je čuo tihi, izobličeni zvuk, ne glasniji od koraka na debelom sagu.
Khadgar se okrenuo i shvatio kako nije sam na grebenu iznad demonskih lovaca.
Došla je iza njega neprimijećena, i ako ga je vidjela, nije mu obratila nimalo
pažnje. Kao što su i demoni zračili paklenskom energijom, tako je i ona također
zračila svojom. To je bila blistava moć koja je treperila i pojačavala se dok je
klizala površinom snijega. Bila je stvarna, ali njezine su bijele čizme ostavljale
samo slabašne tragove na snijegu.
Bila je visoka i moćna, nije se bojala strave u dolini ispod. Njezina je odjeća
bila bijela poput snijega oko njih, i nosila je kaput izrađen od malih srebrnih
krljušti. Velika bijela krznena kapuljača s podstavom od zelene svile vijorila je iza
nje, na grlu ju je držao veliki zeleni kamen koji je odgovarao boji njezinih očiju.
Njezina plava kosa bila je svezana srebrnom dijademom, i izgledala je kao da joj
hladnoća smeta manje no Khadgaru.
A ipak, njezine su oči privukle njegovu pažnju - zelene poput ljetne šume,
zelene poput poliranog žada, zelene poput oceana nakon oluje. Khadgar je
prepoznao te oči, jer je osjetio prodoran pogled sličnih očiju, ali od njezinog sina.
Ovo je bila Aegwynn. Medivhova majka, moćna, gotovo besmrtna čarobnica
koja je bila toliko stara da je postala legenda.
Khadgar je također shvatio gdje se nalaze, i ovo je bila Aegwynnina bitka
protiv demonske horde, legenda sačuvana samo u dijelovima, u kantosu epske
pjesme na polici knjižnice.
Khadgar je shvatio gdje je pogriješio u svojoj čaroliji. Medivh je tražio taj
svitak prije odlaska, posljednji put kad ga je Khadgar vidio. Je li čarolija
pogriješila prolazeći kroz nedavnu viziju Medivha osobno do same legende koju je
provjeravao?
Aegwynn se namrštila dok je promatrala demonsku hordu, tanka crta koja joj
je razdvajala obrve predstavljala je izraz njezina nezadovoljstva. Njezine zelene
oči su zablistale, i Khadgar je mogao pretpostaviti kako se u njoj sprema oluja.
Bijesu nije trebalo dugo da bude oslobođen. Podigla je ruku, izgovorila kratku,
odrješitu frazu i munje su zaiskrile iz njezinih prstiju.
Ovo nije bila obična čarobnjačka munja, čak ni najjači udar ljetnog groma.
Ovo je bila zraka elementarne svjetlosti koja je sunula hladnim zrakom i pronašla
cilj u iznenađenom demonskom oklopu. Zrak se raspao na temeljne elemente dok


 57 
je munja jurila kroz njega, i nakon njezina prolaska mirisao je oštro i oporo, zrak
je zagrmio kako bi ispunio mjesto koje je munja nakratko zauzimala. Unatoč
svemu, unatoč tome što je znao da je fantom, unatoč tome stoje znao kako je ovo
vizija, unatoč svemu ovome i činjenici kako je zvuk bio prigušen, Khadgar se
namrštio i ustuknuo od bljeska i metalnog zveketa mistične munje.
Munja je pogodila nositelja stijega, onog koji je nosio odrubljenu glavu velikog
zelenog zmaja. Spalila je demona na mjestu, a oni oko njega su odbačeni u zrak i
pali su na snijeg poput vrućeg ugljena. Neki više nisu ustali.
Ali glavnina lovačke družine bila je izvan učinka čarolije, ili slučajno ili
namjerno. Demoni, svaki veći od deset ljudi, šokirano su odskočili, ali to je trajalo
samo trenutak. Najveći je zagrmio nešto na jeziku koji je zvučao poput
polomljenih metalnih zvona i polovica demona je jurnula prema Aegwynninom (i
Khadgarovom) položaju. Druga je polovica izvukla teške lukove od crnog hrasta i
željezne strijele. Kad su ih ispalili strijele su planule i vatrena kiša se spustila na
njih.
Aegwynn se nije ni pomaknula, samo je zamahnula rukom. Nebo između nje i
vatrene kiše eksplodiralo je u zidu plavog plamena koji je progutao narančasto-
crvene strijele kao da su jednostavno pale u rijeku.
Ipak, strijele su služile samo kao diverzija za napadače koji su projurili kroz
plavi vatreni zid kad se raspao i pao na Aegwynn. Sigurno ih je bilo dvadeset, svi
do jednog divovi, i zacrnili su nebo svojim ogromnim krilima.
Khadgar je pogledao Aegwynn i vidio kako §e smiješi. Bio je to veseli,
samouvjereni osmijeh, osmijeh kakav je mladi mag vidio na Medivhovom licu kad
su se borili s orcima. Ona je bila više nego samouvjerena.
Khadgar je pogledao u dolinu gdje su bili strijelci. Ostavili su svoje
neučinkovite projektile, ali sada su stajali zajedno i naricali tihim mumljanjem.
Zrak oko njih je zaiskrio i u stvarnosti se pojavila rupa, tamno zlo na savršeno
bijeloj pozadini. I iz te je rupe izašlo još demona — stvorenja raznih oblika, sa
životinjskim glavama, platnenih očiju, krilima šišmiša, kukaca i velikih
grabežljivih ptica. Ti su se demoni pridružili zboru i pukotina se još više proširila i
izbacivala još okota Izopačenog ništavila na hladni sjeverni zrak.
Aegwynn nije nimalo pažnje obraćala na naricatelje i pojačanja, nego se
hladnokrvno koncentrirala na one koji su padali odozgo.
Mahnula je rukom, s dlanom prema naprijed. Polovica onih koji su letjeli
pretvorena je u staklo, i svi su skinuti s neba. Oni koji su pretvoreni u kristal
razbili su se kad su pali uz zvonki prasak. Oni još uvijek živi pali su uz snažan
tresak, opet ustali i izvukli svoja otrovom prekrivena oružja. Ostala su desetorica.
Aegwynn je položila lijevu šaku na otvoreni desni dlan i četiri preživjela su se
otopila, njihovo crveno meso iscurilo je s kostiju dok su padali na snijeg. Vrištali
su dok su im se grla ispunjavala vlastitim otopljenim mesom. Ostala su šestorica.
Aegwynn je zgrabila zrak i još su tri demona eksplodirala kad su se njihove
iznutrice pretvorile u kukce i rastrgale ih iznutra. Nisu imali čak ni vremena za


 58 
vrisak dok su se njihova tijela ispunjavala komarcima, pčelama i osama koje su
odletjele prema šumi. Ostala su trojica.
Aegwynn je rastavila ruke i nevidljive su ruke demonu otkinule ruke i noge.
Dva su ostala. Aegwynn je podigla dva prsta i demon se pretvorio u pijesak,
njegovu umiruću kletvu progutao je hladni povjetarac.
Ostao je još jedan. Bio je najveći, vođa, zapovjednik. Khadgar je iz ove blizine
mogao vidjeti kako su mu prsa uzorak ožiljaka, i jedna je očna duplja bila prazna.
Druga je izgarala od mržnje.
Nije napao. Nije ni Aegwynn. Umjesto toga su stali, skamenili se na trenutak,
dok se dolina ispod njih punila demonima.
Naposljetku je divovski demon zarežao. Glas mu je bio jasan, ali udaljen u
Khadgarovim ušima.
"Ti si luda, Zaštitnice Tirisfala", rekao je i izobličio usne zbog neugodnog
ljudskog jezika.
Aegwynn se nasmijala, oštro i prodorno poput staklenog bodeža. "Jesam li,
demonu? Došla sam ovamo kako bih vam pokvarila lov na zmajeve. Čini mi se da
sam uspjela."
"Ti si samouvjerena budala", promrmljao je demon. "Dok si se ti samo borila s
nekolicinom moja braća po magiji doveli su druge. Legiju drugih. Svaku tjeskobu i
nižeg demona, svaku noćnu moru i sjenu, svakog mračnog gospodara i satnika
Plamene legije. Svi su došli ovamo dok si se ti borila s nekolicinom."
"Znam", rekla je smireno Aegwynn.
"Znaš?" zagrmio je demon i grohotom se nasmijao. "Znaš da si sama u divljini,
sa svim demonima protiv sebe. Znaš?"
"Znam", rekla je Aegwynn, u glasu joj se osjetio osmijeh. "Znala sam kako ćete
dovesti najveći mogući broj saveznika. Zaštitnik će biti preveliki plijen da biste mu
odoljeli."
"Znaš? " opet je viknuo demon. "I ipak si došla, sama, na ovo pusto mjesto?"
"Znam", rekla je Aegwynn. "Ali nikad nisam rekla da sam sama."
Aegwynn je pucnula prstima i nebo se iznenada smrklo, kao da se uznemirilo
ogromno jato ptica i sakrilo sunce.
Samo što to nisu bile ptice. Bili su to zmajevi. Više zmajeva no što je Khadgar
ikad pomislio da je postojalo. Lebdjeli su u mjestu, mahali velikim krilima i čekali
signal Zaštitnice.
"Izrode Plamene legije", rekla je Aegwynn. "Ti si budala."
Demonski vođa je urliknuo i podigao svoj okrvavljeni mač. Aegwynn je bila
prebrza za njega, podigla je ruku i ispružila tri prsta. Izrodova prsa prepuna
ožiljaka su isparila i ostavila samo oblak krvave prašine. Njegove snažne ruke
pale su u stranu, noge su se savinute i srušile, a glava, koja nije registrirala ništa
osim zbunjenog šoka, pala je na otopljeni snijeg i nestala.
To je bio signal za zmajeve, jer su se kao jedan obrušili na hordu okupljenih
demona. Velika leteća stvorenja obrušila su se sa svih strana i plamen je pokuljao


 59 
iz njihovih razjapljenih ralja. Prvi redovi demona su spaljeni, u trenu pretvoreni u
pepeo, dok su ostali pokušavali izvući oružje, pripremiti vlastite čarolije, pobjeći.
U središtu vojske začulo se naricanje, intenzivno preklinjanje i molećivi krik.
To su bili najmoćniji demonski čarobnjaci koji su koncentrirali svoju energiju dok
su se oni na rubovima uz strahovite gubitke borili sa zmajevima.
Demoni su se pregrupirali i uzvratili udarac, i sada su zmajevi počeli padati s
neba, njihova su tijela bila načičkana željeznim strijelama i plamenim munjama,
čarobnim otvorima i luđačkim vizijama. Ipak, krug oko središta demona sve se
više smanjivao dok su se zmajevi osvećivali demonima za lov i vriskovi u središtu
postali su očajniji i nerazgovjetniji.
Khadgar je pogledao Aegwynn koja je poput kamena stajala u snijegu,
stisnutih šaka, zelenih očiju koje su blistale od moći, zuba stisnutih u stravičnom
osmijehu. Ona je također čarala, nešto mračno i neljudsko, nešto što Khadgar nije
uspio prepoznati. Borila se protiv čarolije koju su demoni konstruirali, ali je iz nje
također izvlačila energiju, povezivala mističnu silu sa sobom, kao što se slojevi
čelika na oštrici mača omotavaju jedan oko drugog kako bi oštrica bila čvršća i
moćnija.
Urlici demona u središtu dosegli su manijakalni vrhunac, i Aegwynn je sada
vikala, oblak energije obavio se oko nje. Kosa joj je bila slobodna i sada je lepršala,
podigla je obje ruke i izgovorila posljednje riječi svoje čarolije.
U središtu demonske horde, u središtu gdje su čarobnjaci naricali i vrištali i
preklinjali bila je pukotina u svemiru, ovoga puta blistava pukotina, kao da su
otvorena vrata u samo sunce. Spirala energije je pokuljala van i demoni nisu imali
vremena čak ni vrisnuti kad ih je progutala, spalila i ostavila samo sjene kao
njihovu jedinu ostavštinu.
Svi su demoni zahvaćeni, i nekolicina zmajeva koja se previše približila
središtu demonske horde. Bili su uhvaćeni plamenom poput moljaca i isto tako
spaljeni.
Aegvynn je duboko uzdahnula i nasmiješila se. Bio je to osmijeh vuka,
grabežljivca, pobjednika. Tamo gdje je bila demonska horda sada se nalazio oblak
dima koji se polagano uzdizao prema nebu.
Ali dok je Khadgar gledao oblak se spljoštio i sabio, postao tamniji i gušći,
poput vrha malja. Ipak, smanjivanjem je postao snažniji, srce mu je postalo crnije
i prošarano nijansama purpurne i bijele.
I Khadgar je iz tog tamnog oblaka vidio izlazak boga.
Bio je to titanski lik, veći od divova iz mitova, veći od bilo kojeg zmaja. Koža
mu je izgledala poput bronce, i nosio je crni oklop od rastaljenog opsidijana.
Njegova velika brada i raščupana kosa bile su od plamena, veliki su rogovi izbijali
iznad njegovih gustih obrva. Oči su mu imale boju Beskrajnog bezdana. Izašao je
iz crnog oblaka i zemlja se zatresla kad je spustio noge. Nosio je ogromno koplje
ukrašeno ranama iz kojih je curila zapaljena krv i imao je ogromni rep koji je
završavao vatrenom kuglom.


 60 
 Preostali su zmajevi pobjegli u pravcu mračne šume ili udaljenih planina.
Khadgar ih nije mogao kriviti. Koliku god moć Medivh posjedovao, koliku je god
moć njegova majka sada pokazivala, to je bilo poput dvije sićušne svijeće u
usporedbi sa sirovom moći ovog gospodara demona.
"Sargeras", prosiktala je Aegwynn.
"Zaštitnice", zagrmio je veliki demon glasom dubokim poput samog oceana. U
daljini, ledene litice su se radije srušile nego da proizvedu jeku tog paklenskog
glasa.
Zaštitnica se u potpunosti uspravila, odmaknula pramen plave kose i rekla:
"Potrgala sam tvoje igračke. Ovdje si završio. Bježi dok si još živ."
Khadgar je pogledao Zaštitnicu kao da je poludjela. Čak i za njegov pogled
bila je iscrpljena bitkom, gotovo prazna kao što je i Khadgar bio protiv orka. Ovaj
je titanski demon sigurno prozreo njezinu varku. Epska pjesma govorila je o
Aegwynninoj pobjedi. Zar će umjesto toga svjedočiti njezinoj smrti?
Sargeras se nije nasmijao, ali njegov se glas zakotrljao zemljom i zaglušio
Khadgara. "Vrijeme Tirisfala će uskoro završiti", rekao je demon. "Ovaj će se svijet
uskoro pokloniti Legiji."
"Ne dok Zaštitnici žive", rekla je Aegwynn. "Ne dok sam ja živa, ili oni koji će
doći nakon mene." Njezini su se prsti lagano zgrčili i Khadgar je mogao vidjeti
kako priziva moć unutar sebe, sakuplja hrabrost, volju i energiju za jedan žestoki
napad. Unatoč svemu, Khadgar je ustuknuo jedan korak, pa drugi, pa treći. Ako
ga je njegovo starije ja moglo vidjeti u viziji, ako ga je mladi Medivh mogao vidjeti,
zar ga ove dvije velike sile, mag i čudovište, nisu također mogle vidjeti?
Ili je možda bio isuviše beznačajan?
"Smjesta se predaj", rekao je Sargeras. "Imat ću koristi od tvojih moći."
"Ne", rekla je Aegwynn, šake su joj bile čvrsto stisnute.
"Onda umri, Zaštitnice, i neka tvoj svijet umre s tobom", rekao je titanski
demon i podigao svoje krvavo koplje s ranama.
Aegwynn je podigla obje ruke i ispustila krik, polupsovku, polumolitvu.
Plamena duga boja neviđenih na ovom svijetu sunula je iz njezinih dlanova i
jurnula gore poput inteligentne munje. Pogodila je točno u središte Sargerasovih
prsa.
Khadgaru je to izgledalo poput hica iz luka na brod, malo i neučinkovito.
Sargeras je ipak zateturao od udarca, ustuknuo za pola koraka i ispustio svoje
ogromno koplje. Palo je na zemlju poput udara meteora i snijeg ispod Khadgarovih
nogu se podigao. Pao je na jedno koljeno, ali je pogledao demonskog gospodara.
Kad je Aegwynnina čarolija pogodila počela se širiti tama. Ne, ne tama, prije
hladnoća, usijano brončano tkivo titanskog demona je umiralo i mijenjalo se
hladnom, inertnom masom. Sirilo se iz prsa poput šumskog požara i iza sebe
ostavljalo požderano meso.
Sargeras je pogledao rastuće uništenje s iznenađenjem, onda oprezom, pa
strahom. Podigao je ruku kako bi ga dodirnuo i proširilo se i na taj ud i ostavilo


 61 
inertnu masu grubog, crnog metala. Sada je i sam Sargeras počeo čarati, izvlačio
je svu energiju koju je posjedovao kako bi poništio proces, zaustavio širenje, ugasio
vatru koja ga je proždirala. Riječi su mu postajale sve usijanije i žešće, njegova
nezahvaćena koža počela je blistati novim intenzitetom. Blistao je poput sunca,
izvikivao psovke kad je hladna tama stigla do mjesta gdje se trebalo nalaziti
njegovo srce.
A onda je uslijedio novi bljesak, intenzivan poput onog koji je progutao
demonsku hordu, usmjeren na samog Sargerasa. Khadgar je skrenuo pogled,
pogledao Aegwynn, koja je gledala kako vatra i tama proždiru njezinog
neprijatelja. Blistavost dana nadjačala je sami dan i iza čarobnice su se pojavile
duge sjene.
I onda je bilo gotovo. Khadgar je zatreptao kad je opet mogao vidjeti. Okrenuo
se prema dolini i tamo je bio titanski Sargeras, nepokretan poput predmeta
izlivenog od željeza, lišen moći. Pod njegovom težinom zagrijana arktička zemlja
počela je popuštati i njegovo je mrtvo tijelo polagano palo naprijed i ostalo cijelo
kad je bubnulo na tlo. Zrak oko njih bio je miran.
Aegwynn se nasmijala. Khadgar ju je pogledao, izgledala je iscijeđeno, od
iscrpljenosti i ludila. Protrljala je ruke, nacerila se i počela hodati prema
srušenom titanu. Khadgar je primijetio kako više nije jedva dodirivala snijeg, sada
je morala gaziti kroz njega dok se spuštala niz padinu.
Kad ga je napustila knjižnica se počela vraćati. Snijeg se počeo pretvarati u
guste oblake pare, i sjene na policama, gornjoj galeriji i stolcima polagano su
postale vidljive.
Khadgar se lagano okrenuo, prema mjestu na kojem se trebao nalaziti stol i
sve je ponovno bilo normalno. Knjižnica se naglo vratila u stvarnost.
Khadgar je uzdahnuo i protrljao tijelo. Hladno, ali ne odveć. Čarolija je
prilično dobro funkcionirala, općenito, ako ne već detaljno. Prizvala je viziju, ali ne
željenu. Pitanje je bilo, što je pošlo krivo i koji je najbolji način popravka.
Mladi je mag posegnuo prema torbici s priborom za pisanje, izvukao prazan
komad pergamenta i alat. Stavio je metalni vrh na pero, rastopio malo tinte od
hobotnice u posudi i počeo hitro zapisivati sve što se dogodilo, kako je izveo
početnu čaroliju, do Aegwynninog potonuća u snijeg kad je odlazila.
Sat vremena kasnije još je uvijek radio kad je na vratima čuo mrtvačko
kašljanje. Khadgar je bio toliko zamišljen da nije primijetio sve dok se Moroes nije
drugi put zakašljao.
Khadgar je podigao pogled, pomalo nervozno. Morao je zapisati nešto važno,
ali nije se mogao sjetiti što. Nešto što se nalazilo u samom kutu njegovog uma.
"Magus se vratio", rekao je Moroes. "Želi te u opservatoriju."
Khadgar je nekoliko trenutaka tupo gledao Moroesa, prije no što su riječi
pronašle mozak. "Medivh se vratio?" uspio je naposljetku.
"To sam i rekao", zarežao je Moroes, svaka je riječ izgovorena gunđavo. "Letiš
s njim u Olujni Vjetar."


 62 
 "Olujni Vjetar? Ja? Zašto?" uspio je pitati mladi mag.
"Ti si šegrt, eto zašto", prekorio ga je Moroes. "Opservatorij. Pozvao sam
grifone."
Khadgar je pogledao svoje djelo - red za redom urednog rukopisa s opisom
svih detalja. Bilo je još nešto o čemu je razmišljao. Umjesto toga je rekao: "Da. Da.
Samo da uzmem stvari. Dovršim ovo."
"Imaš vremena", rekao je kaštelan. "Magus samo želi da odletiš s njim do
Olujnog Vjetra. Ništa važno." I Moroes je nestao u hodniku. "Opservatorij", došao
je njegov bestjelesni glas u znak podsjećanja.
Olujni Vjetar! pomislio je Khadgar. Dvorac kralja Llanea. Što bi mogli biti
toliko važno da ide tamo? Možda izvješća o orcima?
Khadgar je pogledao svoj tekst. S novostima o Medivhovom povratku, i da
uskoro odlaze, njegov je tijek misli poremećen i sada mu se um bavio novim
zadatkom. Pogledao je posljednje napisane riječi na pergamentu.
Aegwynn je imala dvije sjene, pisalo je.
Khadgar je zatresao glavom. U kojem je god smjeru njegov um išao, sada se
zaustavio. Pažljivo je obrisao višak tinte kako se ne bi razmazala i ostavio listove
u stranu. Onda je sakupio pribor i hitro krenuo u svoju sobu. Morat će odjenuti
putnu odjeću ako će jahati na grifonu i trebat će spakirati dobar plašt za čaranje
ako će biti predstavljen plemstvu.



 63 
Olujni Vjetar

ve do tada najviša zgrada koju je Khadgar ikada vidio bila je sama

S Ljubičasta citadela, na otoku Križa pored grada Dalarana. Veličanstveni

tornjevi i velike dvorane Kirin Tora, s debelim crjepovima od lazurnog
kamena po kojima je citadela dobila ime, bili su ponos za Khadgara. U
svim svojim putovanjima diljem Lordaerona i Azerotha ništa, čak ni Medivhova
kula, nije došlo blizu drevne veličanstvenosti citadele Kirin Tora.
Sve dok nije došao u Olujni Vjetar.
Letjeli su noću, kao i prije, i mladi je mag ovoga puta bio uvjeren kako je
spavao dok je vodio grifona kroz hladni noćni zrak. Kakvo je god znanje Medivh
usadio u njegovu glavu još je uvijek funkcioniralo, jer je bio siguran u svoju
sposobnost upravljanja krilatim grabežljivcem koljenima, i osjećao se kao kod
kuće. Dio njegovog mozga u, kojem je znanje boravilo ovoga puta nije bolio, nego je
samo treperio, kao da je mentalno tkivo zacijelilo, ostavilo ožiljak, preuzelo znanje,
ali ga je još uvijek prepoznavalo kao strani dio.
Probudio se kad je sunce iza njega izvirilo iza obzora i na trenutak se
uspaničario zbog čega je veliki letač lagano skrenuo i prestao pratiti Medivha.
Ispred njega, obasjan jutarnjim suncem nalazio se Olujni Vjetar.
Bila je to citadela od zlata i srebra. Zidovi su na jutarnjem suncu blistali sami
od sebe, sjajni poput pehara nakon kaštelanovog glancanja. Krovovi su svjetlucali
kao da su izrađeni od srebra, i Khadgar je na trenutak pomislio kako su prepuni
malih dragulja.
Mladi je mag zatreptao i zatresao glavom. Zlatni su zidovi postali obični
kamen, iako na nekim mjestima savršeno polirani, izrezbareni na drugim. Krovovi
od srebra bili su samo crni crijep, a ono što je smatrao draguljima bila je samo
jutarnja rosa koja je reflektirala zoru.
Ali Khadgar je i dalje bio impresioniran veličinom grada. Velik, ako ne i veći
od bilo čega u Lordaeronu, i viđen s ovako velike visine protezao se ispod njega.
Izbrojio je tri zida koji su okruživali tvrđavu u sredini, i manje barijere koje su
razdvajale razne kvartove. Kamo god je pogledao, ispod se nalazio grad.
Čak i sada, u zoru, bilo je aktivnosti. Dim je izlazio iz dimnjaka, i ljudi su se
već sakupljali na tržnicama i pred trgovinama. Velika kola izlazila su kroz glavni



 64 
ulaz i kretala se prema velikim, urednim poljima koja su se širila od zidina grada
poput suknje, širila gotovo do obzora.
Khadgar nije mogao identificirati polovicu zgrada. Veliki tornjevi mogli su,
koliko je mogao reći, biti sveučilišta ili žitnice. Široka rijeka bila je ukroćena
masivnim vodenicama, ali nije mogao pretpostaviti u koju svrhu. S njegove se
desne strane iznenada pojavio plamen, ali bio je misterij potječe li iz kovačnice, od
zatočenog zmaja ili neke velike nesreće.
Bio je to najveći grad kojeg je ikad vidio, a u njegovom se srcu nalazio dvorac
Llane.
Nije mogao biti ništa drugo. Ovdje su zidovi izgledali kao da su uistinu zlatni,
sa srebrom oko prozora. Kraljevski je krov bio plav, taman i blistav poput safira, a
na brojnim je tornjevima Khadgar mogao vidjeti stjegove s lavljom glavom
Azerotha, znamenom kralja Llanea i simbolom zemlje.
Sam je dvorac izgledao poput manjeg grada, s brojnim pokrajnjim zgradama,
tornjevima i dvoranama. Velike nadsvođene galerije povezivale su zgrade, toliko
duge da je Khadgar pomislio kako je to nemoguće bez magije.
Možda se takva građevina samo i može izgraditi magijom, pomislio je
Khadgar, i shvatio kako je ovo možda jedan od razloga zašto Medivha ovdje toliko
cijene.
Starije mag podigao ruku i uputio se prema jednom tornju čiji je krov bio
ravan. Medivh je pokazao dolje - jednom, dvaput, triput. Želio je da Khadgar
aterira prvi.
Khadgar je zaronio u sjećanje i elegantno prizemljio grifona. Velika zvijer
orlovske glave smotala je krila na leđima poput velikog jedra i usporila.
Delegacija ga je već očekivala. Skupina ljudi u plavim odorama jurnula je
uhvatiti uzde i na grifonovu glavu staviti tešku kapuljaču. Nepoznata sjećanja
rekla su Khadgaru kako je ovo slično sokolarevoj kapici, ograničavalo je vidno
polje grabežljivca. Drugi je imao kantu toplih kravljih iznutrica koje su oprezno
stavljene pred grifonov opasni kljun.
Khadgar je sišao s grifona i srdačno ga je pozdravio sam lord Lothar. Ogromni
je čovjek izgledao još ogromnije u ukrašenom odijelu i plaštu, s dekoriranim
oklopom na prsima i filigranom na ramenu.
"Šegrte!" rekao je Lothar i progutao Khadgarovu ruku svojom ogromnom
ručetinom. "Drago mi je što si još uvijek zaposlen!"
"Gospodine", rekao je Khadgar i pokušao ne poskočiti od stiska krupnog
čovjeka. "Letjeli smo noću kako bi došli ovamo. Ja ne..."
Ostatak Khadgarove rečenice nestao je u lepetu krila i paničnom kliktanju
grifona. Medivhova je životinja pala s neba i Magus nije bio toliko graciozan kod
ateriranja. Ogromna ptica kliznula je krovom tornja i gotovo pala na drugu
stranu, a Medivh je snažno povukao uzde. Grifonove prednje noge zaustavile su se
kod ukrašene ograde i starije mag zamalo preletio preko grifonove glave.



 65 
 Khadgar nije čekao komentar lorda Lothara, nego je jurnuo naprijed, praćen
skupinom ljudi u plavom, i Lotharom koji je tumarao za njima.
U vrijeme kad su stigli do njega Medivh je već sjahao i predao uzde prvom od
ljudi. "Vražji bočni vjetar!" rekao je nervozno stari mag. "Rekao sam ti kako ovo
nije pogodno mjesto za avijarij, ali ovdje nitko ne sluša maga. Dobro slijetanje,
momče", dodao je onako usput, dok su se sluge okupile oko grifona i pokušavale ga
smiriti.
"Med", rekao je Lothar i ispružio ruku. "Drago mi je što si mogao doći."
Medivh se samo namrštio. "Došao sam što sam prije mogao", prasnuo je
čarobnjak odgovarajući na nešto što Khadgar uopće nije shvatio. "Ponekad se
morate snaći bez mene, znaš."
Ako je Lothar bio iznenađen Medivhovim ponašanjem nije ništa komentirao.
"U svakom slučaju drago mi je što te vidim. Njegovo veličanstvo..."
"Će morati pričekati", dovršio je Medivh. "Smjesta me odvedi do prostorije.
Ne, znam put. Rekao si Huglar i Hugarin. Znači ovuda." I Magus je krenuo prema
stubama koje su vodile u toranj. "Pet razina dolje, preko mosta, tri razine gore!
Strašno mjesto za avijarij!"
Khadgar je pogledao Lothara. Krupni je čovjek pogladio ćelu i zatresao
glavom. Onda je krenuo za magom, Khadgar za njim.
Medivh je nestao kad su stigli u podnožje spirale, iako se litanija žalbi i
pokoja psovka mogla čuti ispred njih kako se hitro udaljava.
"Dobro je raspoložen", rekao je Lothar. "Otpratit ću te do prostorija za
magove. Tamo ćemo ga pronaći."
"Sinoć je bio jako ljut", rekao je Khadgar kao da se ispričava. "Nije ga bilo i
vaš je poziv očito stigao ubrzo nakon njegovog povratka u Karazhan."
"Je li ti rekao o čemu se radi, šegrte?" pitao je Lothar. Khadgar je počeo
odmahivati glavom.
Prvak Anduin Lothar se namrštio. "Dva najveća čarobnjaka Azerotha su
mrtva, njihova su tijela spaljena gotovo do neprepoznatljivosti, srca su im
iščupana iz prsa. Mrtvi su u svojim odajama. I ima dokaza…" lord Lothar je
oklijevao na trenutak, kao da pokušava izabrati prave riječi. "Ima dokaza
demonske aktivnosti. Što je razlog zbog kojeg sam poslao najbržeg glasnika po
Magusa. Možda nam on može reći što se dogodilo."
"Gdje su tijela?" viknuo je Medivh kad su ga Lothar i Khadgar napokon
sustigli. Bili su na vrhu novog tornja dvorca, grad se širio pod njima iza ogromnog
otvorenog prozora nasuprot vrata.
Soba je bila u kaosu, i izgledala je kao da su ju pretresli orci, i to nespretni
orci kad smo već kod toga. Svaka je knjiga izvučena s police, svaki je svitak
odmotan, puno je kutija razbijeno. Alkemičarski su uređaji potrgani, prašci i
napici razbacani uokolo, čak je i namještaj bio uništen.
U sredini sobe nalazio se prsten moći, urezan u sam pod. Prsten se sastojao od
dva koncentrična kruga i riječima moći između njih. Crte u podu bile su duboke i


 66 
pune ljepljive crne tekućine. Na podu su bila dva traga vatre, svaki veličine
čovjeka, smješteni između kruga i prozora.
Takvi krugovi imali su samo jednu svrhu, koliko je Khadgar znao. Knjižničar
Ljubičaste citadele uvijek ga je upozoravao na njih.
"Gdje su tijela?" ponovio je Medivh i Khadgaru je bilo drago što on ne mora
dali odgovore. "Gdje su Huglarovi i Hugarinovi ostaci?"
"Maknuli smo ih čim smo ih našli", rekao je smireno Lothar. "Nije ih bilo
prigodno ostaviti ovdje. Nismo znali kad ćeš stići."
"Hoćeš reći niste znali hoću li stići", prasnuo je Medivh. "U redu. U redu. Još
uvijek možemo nešto spasiti. Tko je dolazio u ovu sobu?"
"Gospodari čarobnjaci Huglar i Hugarin", počeo je Lothar.
"Pa, naravno", rekao je Medivh oštro. "Morali su biti ovdje ako su ovdje umrli.
Tko još?"
"Jedan od slugu ih je pronašao", nastavio je Lothar. "I ja sam pozvan. Doveo
sam nekoliko stražara kako bi maknuli tijela. Nisu još spaljena, ako ih želiš
pregledati."
Medivh je već bio duboko zamišljen. "Hmmm? Tijela ili stražare? Nema veze,
za to se možemo pobrinuti kasnije.
Znači sluga, ti i negdje četiri stražara, zar ne? I sada ja i moj šegrt, nitko
više?"
"Nitko koga se mogu sjetiti", rekao je Lothar.
Magus je zatvorio oči i u bradu si promrmljao nekoliko riječi. To je mogla biti
ili psovka ili čarolija. Otvorio je oči. "Zanimljivo. Mladiću od Povjerenja!"
Khadgar je duboko udahnuo. "Lorde Maguse."
"Trebam tvoju mladost i neiskustvo. Moje oči mogu vidjeti ono što očekujem
vidjeti. Trebam svježe oči. Sada se ne boj postavljati pitanja. Dođi ovamo i stani na
sredinu sobe. Ne, nemoj hodati po krugu. Ne znamo je li ostalo kakvih čarolija.
Stani ovamo. Sada. Što osjećaš?"
"Vidim rasturenu sobu", počeo je Khadgar.
"Nisam rekao vidiš", odgovorio je Medivh oštro. "Rekao sam osjećaš."
Khadgar je duboko udahnuo i izveo malu čaroliju, onu koja je izoštravala
osjetila i pomagala u pronalaženju izgubljenih spisa. Bila je to jednostavna
čarolija, ona koju je koristio stotinama puta u Ljubičastoj citadeli. Bila je osobito
dobra za pronalaženje stvari koje su ostali željeli sakriti.
Ali čak i nakon prvih izgovorenih riječi Khadgar je mogao osjetiti kako je
drugačija. Magija u sobi bila je spora. Magija je često davala osjećaj poleta i
energije, ali ova je imala osjećaj viskoznosti, gotovo tekućine. Khadgar nikad prije
nije osjetio nešto takvo i zapitao seje li to zbog krugova moći, ili moći i čarolija
samih pokojnih magova.
Bio je to zagušujući osjećaj, poput ustajalog zraka u sobi koja je godinama bila
zatvorena. Khadgar je pokušao povezati energije, ali opirale su se, uslišavale su
njegove želje s velikom nevoljkošću.


 67 
 Khadgar se namrštio dok je pokušao povući još više moći sobe, magičnih
energija, u sebe. Ovo je bila jednostavna čarolija. Ako ništa drugo, trebala je biti
lakša na mjestu gdje su takve čarolije bile uobičajene.
I odjednom je mladog maga progutao gusti smrdljivi osjećaj magije. Odjednom
se našla oko njega i opkolila ga, kao da je izvukao najdonji kamen iz zida i srušio
ga cijelog na sebe. Sila crne, teške magije pala je na njega poput debelog
pokrivača, smrskala čaroliju ispod njega i fizički ga natjerala na koljena. Vrisnuo
je.
Medivh se smjesta našao pored njega i pomagao mladom magu ustati. "U
redu, u redu", rekao je Magus. "Nisam očekivao kako ćeš imati toliko uspjeha.
Dobar pokušaj. Izvrstan posao."
"Što je to?" uspio je Khadgar kad je opet mogao disati. "Nikad nisam osjetio
nešto takvo. Teško. Neposlušno. Zagušujuće."
"To su onda dobre vijesti za tebe", rekao je Medivh. "Dobro što si osjetio.
Dobro što si izdržao. Magija je ovdje bila osobito izopačena, ostatak onog što se
ranije dogodilo."
"Želiš reći poput opsjedanja?" rekao je Khadgar. "Čak i u Karazhanu nikad
nisam..."
"Ne, ne poput toga", rekao je Medivh. "Nešto puno gore. Dva mrtva maga
prizivala su demone. To je zlo koje si osjetio, ta težina magije. Demon je bio ovdje.
To je ubilo Huglara i Hugarina, sirote, moćne idiote."
Uslijedio je trenutak tišine, a onda je Lothar rekao: "Demoni? U kraljevim
kulama? Ne mogu vjerovati..."
"Oh, vjeruj", rekao je Medivh. "Bez obzira koliko učen i iskusan, koliko mudar
i divan, koliko moćan i silan, uvijek postoji još jedan djelić moći, jedan djelić
znanja, jedna tajna koju svaki mag želi saznati. Mislim kako su ova dvojica upala
u tu zamku i pozvala sile iz Velike Tmine Iza, i platili zbog toga. Idioti. Bili su
prijatelji i kolege, ali su bili idioti."
"Ali kako?" rekao je Lothar. "Sigurno je bilo zaštita. Blokada. Ovo je mistični
krug moći."
"Lako se probija, lako se razara", rekao je Medivh i nagnuo se nad prsten koji
je blistao od sasušene krvi dva maga. Posegnuo je dolje i podigao tanku slamku
koja je ležala na hladnom kamenju. "A-ha! Obična slamka iz metle. Ako je ovo
mjesto na kojem su počeli prizivanje, nikakve zaštite i blokade ovog svijeta ne bi
ih spasile. Demon bi krug smatrao lukom, prolazom u ovaj svijet. Izašao bi, goreći
paklenskom vatrom i napao jadne budale koje su ga dovele na ovaj svijet. To sam
već vidio."
Khadgar je zatresao glavom. Gusta tama koja ga je sa svih strana stezala
pomalo je popustila, i došao je sebi. Pogledao je sobu. Već je bila poprište
katastrofe - demon je tijekom napada sve rastrgao. Ako je slamka iz metle
narušila krug onda se sigurno morala pomaknuti nekamo drugamo tijekom bitke.



 68 
 "Kako su tijela pronađena?" pitao je Khadgar. "Molim?" rekao je Medivh oštro
tako da je Khadgar gotovo poskočio.
"Ispričavam se", hitro je odgovorio Khadgar. "Rekli ste kako mogu postavljati
pitanja."
"Da, da, naravno", rekao je Medivh i samo za nijansu smirio svoj žestoki glas.
Kraljevom je prvaku rekao: "Pa, Anduine Lothare, kako su tijela pronađena?"
"Kad sam došao bila su na podu. Sluga ih nije dirao", rekao je Lothar.
"Na trbuhu ili leđima, gospodine?" rekao je Khadgar što je smirenije mogao.
Mogao je osjetiti ledeni pogled starog maga. "Glave su bile okrenute prema krugu
ili prema prozoru?"
Lotharovo se lice zamaglilo. "Prema krugu. Licem prema dolje. Da,
definitivno. Bili su jako spaljeni i morali smo ih okrenuti kako bi potvrdili da su to
Huglar i Hugarin."
"Na što ciljaš, Mladiću od Povjerenja?" rekao je Magus koji je sada sjedio
pored otvorenog prozora i gladio bradu.
Khadgar je pogledao dva traga vatre između neučinkovitog zaštitnog kruga i
prozora i pokušao ih zamisliti kao tijela, a ne kao nekoć žive magove. "Ako nešto
pogodite sprijeda paste će unatrag. Ako nešto pogodite s leđa past će naprijed. Je
li prozor bio otvoren kad ste stigli?"
Lothar je pogledao prozor, veliki grad iza njega na trenutak je bio
zaboravljen. "Da. Ne. Da, mislim da jest. Ali i sluga ga je mogao otvoriti. Stravično
je zaudaralo - to je u početku i privuklo pažnju. Mogu provjeriti."
"Nema potrebe", rekao je Medivh. "Prozor je najvjerojatnije bio otvoren kad je
tvoj sluga ušao." Magus je ustao i prišao tragovima vatre. "Znači ti, Mladiću od
Povjerenja, misliš", rekao je, "kako su Huglar i Hugarin stajali ovdje, gledali
magični krug i nešto je došlo kroz prozor i napalo ih s leđa." I nakon toga se radi
efekta pljesnuo dlanom po potiljku. "Pali su naprijed i bili spaljeni u tom
položaju."
"Da, gospodine", rekao je Khadgar. "Hoću reći, to je teorija."
"Dobra teorija", rekao je Medivh. "Ali netočna, bojim se. Kao prvo, dva bi
maga stajala tamo, okrenuta prema ničemu, osim ako nisu gledali magični krug.
Zbog toga su prizivali demona. Takav se krug ne bi koristio za nešto drugo."
"Ali..." počeo je Khadgar, a Magus mu je smrznuo riječ u grlu oštrim
pogledom.
"I", nastavio je Medivh, "dok bi to funkcioniralo kod napadača s mačem ili
toljagom, ne bi funkcioniralo s mračnim energijama demona. Da je zvijer rigala
vatru zahvatila bi oba čovjeka dok su stajali, ubila ih, i tek kad bi se zapalila tijela
bi pala naprijed. Rekao si kako su tijela bila spaljena i odnaprijed i odostraga?" To
je pitanje bilo namijenjeno Lotharu.
"Da", rekao je kraljev prvak.
Medivh je podigao ruku. "Demon riga vatru. Spali prednji dio. Huglar (ili
Hugarin) pada naprijed, plamen se širi na leđa. Osim ako demon nije pogodio


 69 
Hugarina (ili Huglara) u leđa, i onda ih okrenuo kako bi provjerio je li i prednja
strana spaljena, i onda ih opet okrenuo. Jako teško - demoni nisu toliko
metodični."
Khadgar je osjetio kako mu se lice crveni od nelagode. "Ispričavam se. Bila je
to samo teorija."
"I to dobra", rekao je Medivh brzo. "Samo pogrešna, to je sve. U pravu si,
prozor je bio otvoren, jer demon je tako napustio kulu. Trenutno je negdje u
gradu."
Lothar je opsovao i rekao: "Siguran si?"
Medivh je kimnuo. "Apsolutno. Ali trenutno će se najvjerojatnije skrivati. Čak
i ubijanje dvije budale poput Huglara i Hugarina uz faktor iznenađenja potrošilo
bi većinu moći stvorenja."
"Za sat vremena mogu organizirati potragu", rekao je Lothar.
"Ne", rekao je Medivh. "Ja ću to sam obaviti. Nema smisla bacati dobre živote
za lošim. Želim vidjeti ostatke, naravno. To će mi reći s čime ovdje imamo posla."
"Prebacili smo ih u hladnu sobu u vinskom podrumu", rekao je Lothar.
"Odvest ću te."
"Za trenutak", rekao je Medivh. "Želim još malo razgledati ovdje. Hoćeš li
meni i mom šegrtu dati trenutak ili deset nasamo?"
Lothar je na trenutak oklijevao, a onda rekao: "Naravno. Bit ću vani." Kad je
izgovorio posljednje riječi oštro je pogledao Khadgara i onda izašao.
Vrata su se zatvorila i sobu je ispunila tišina. Medivh je išao od stola do stola,
pregledavao poderane knjige i papire. Podigao je pismo s purpurnim pečatom i
zatresao glavom. Polagano je zgužvao papir.
"U civiliziranim zemljama", rekao je, glas mu je bio lagano napet, "šegrti ne
proturječe svojim učiteljima. Barem ne javno." Okrenuo se prema Khadgaru i
mladić je vidio kako je starčevom lice masa olujnih oblaka.
"Ispričavam se", započeo je Khadgar. "Rekli ste kako mogu postavljati pitanja,
i položaj tijela jedno mi se vrijeme nije činio ispravan, ali sada kada ste spomenuli
kako su tijela spaljena..."
Medivh je podigao ruku i Khadgar je zašutio. Zastao je na trenutak, a onda
polagano uzdahnuo. "Dosta. Postupio si ispravno, ni manje ni više od onog što sam
tražio. I da nisi progovorio ne bih shvatio kako se demon najvjerojatnije spustio
niz samu kulu i izgubio bih još vremena u pretraživanju dvorca. Ali postavljao si
pitanja jer ne znaš puno o demonima, to je neznanje. A neznanje neću tolerirati."
Stari je mag pogledao Khadgara, ali u kutovima usana plesao je smiješak.
Khadgar je, siguran kako je oluja prošla, sjeo na stolac. Unatoč sebi, rekao je:
"Lothar..."
"Će čekati", rekao je Medivh i kimnuo. "Želi dobro, taj Anduin Lothar. A sada,
što si naučio o demonima u Ljubičastoj citadeli?"
"Čuo sam legende", rekao je Khadgar. "U Prvim danima, na zemlji je bilo
demona i pojavili su se veliki junaci kako bi ih protjerali." Pomislio je na prizor


 70 
Medivhove majke koja je razarala demone i suočila se s njihovim gospodarom, ali
nije ništa rekao. Nema potrebe opet ljutiti Medivha sada kada se smirio.
"To su osnove", rekao je Medivh. "Ono što mi zovemo laprdanje. Što još znaš?"
Khadgar je duboko udahnuo. "Službeno učenje u Ljubičastoj citadeli, u Kirin
Toru, je kako demonologiju treba izbjegavati, kloniti je se i odreći. Bilo kakav
pokušaj prizivanja demona se mora otkriti i smjesta zaustaviti, a oni umiješani bit
će prognani. Ili gore. Bilo je priča, među mladim učenicima, kad sam odrastao."
"Priča temeljenih na činjenicama", rekao je Medivh. "Ali ti si znatiželjan
dečko, znaš više, pretpostavljam?"
Khadgar je zamišljeno nakrivio glavu i pažljivo birao riječi. "Korrigan, naš
akademski knjižničar, ima obimnu zbirku... materijala na raspolaganju."
"I trebao je nekoga tko će ju organizirati", rekao je Medivh suho. Khadgar je
sigurno poskočio jer je Medivh dodao: "To je samo pretpostavka, Mladiću od
Povjerenja."
"Materijal se uglavnom sastojao od narodnih legendi i izvješća lokalnih vlasti
o obožavateljima demona. Većina je bila o pojedincima koji su činili stravične
stvari u ime ovog ili onog demona iz prošlosti. Ništa o samom prizivanju demona.
Nije bilo čarolija, nije bilo misterioznih zapisa." Khadgar je mahnuo prema
zaštitnom krugu. "Nije bilo opisa ceremonija."
"Naravno", rekao je Medivh. "Čak ni Korrigan ne bi to pokazao učeniku. Ako i
ima takve stvari, držao bi ih odvojene."
"Iz toga proizlazi općenito mišljenje kako su demoni nakon poraza u
potpunosti protjerani s ovog svijeta. Protjerani su iz svijeta svjetlosti i života u
svoju domenu."
"Velika Tmina Iza", rekao je Medivh i izgovorio frazu poput molitve.
"Još su uvijek tamo, prema legendi", rekao je Khadgar, "i žele se vratiti. Neki
kažu kako u snu posjećuju one slabe i nagovaraju ih neka pronađu čarolije i
prinesu žrtve. Ponekad je to za potpuno otvaranje prolaza. Drugi govore kako žele
obožavatelje i žrtve kako bi ovaj svijet bio onakav kao nekad, krvav i nasilan, i tek
će se tada vratiti."
Medivh je neko vrijeme šutio i gladio bradu, a onda rekao: "Još nešto?"
"Ima još. Detalji i priče pojedinaca. Vidio sam drvoreze demona, slike,
dijagrame." Khadgar je opet osjetio potrebu da Medivhu kaže za viziju o
demonskoj vojsci. Umjesto toga je rekao: "I tu je ona stara epska pjesma, ona o
Aegwynn kako se u dalekoj zemlji bori protiv demona."
To je na Medivhovo lice izmamilo blagi, razdragani osmijeh. "Ah da, Pjesma o
Aegwynn. Tu ćeš pjesmu pronaći u odajama brojnih moćnih magova, znaš."
"Moj učitelj, gospodar Guzbah se zanima za nju", rekao je Khadgar.
"Stvarno?" rekao je Medivh kroz osmijeh. "Uz sve dužno poštovanje ne znam
je li Guzbah spreman za tu pjesmu. Barem ne u njezinom pravom obliku." Podigao
je obrve. "Ono što znaš u osnovi je istinito. Puno ljudi to čuva u obliku legendi i
bajki, ali mislim kako ti, kao i ja, jako dobro znaš da su demoni stvarni, i da su


 71 
tamo, i da, predstavljaju opasnost onima koji hodaju na osunčanom svijetu, kao i
ostalim svjetovima. Sada mislim, definitivno mislim, kako je tvoj svijet crvenog
neba bio drugo mjesto, drugi svijet, s druge strane Velike Tmine Iza. Iza je zatvor
za te demone, mjesto bez svjetlosti, sumorno, i oni su jako, jako ljubomorni i jako
se, jako žele vratiti."
Khadgar je kimnuo i Medivh je nastavio: "Ali tvoja pretpostavka kako su
njihove žrtve slabe volje je pogrešna, iako je kroz pogrešku izrečena s dobrom
namjerom. Ima više nego dovoljno nepoštenih seljaka koji prizivaju demonske sile
zbog osvete bivšoj ljubavi, ili glupih trgovaca koji crnom svijećom spaljuju račun
dobavljača i krivo izgovaraju drevno ime nekoć moćne demonske sile. Ali isto tako
često postoje oni koji dragovoljno odlaze u bezdan, koji se smatraju sigurnima,
samouvjerenima i punima znanja kako su iznad svake opasnosti ili prijetnje, kako
su dovoljno moćni da obuzdaju demonske energije koje ključaju iza zidina ovog
svijeta. Oni su na neki način opasniji od običnih ljudi, jer jako dobro znaš kako je
gotovo neuspjelo čaranje puno smrtonosnije od potpunog neuspjeha."
Khadgar je samo mogao kimnuti i zapitati seje li Medivh posjedovao moć
uma: "Ali ovo su bili moćni magovi -Huglar i Hugarin, hoću reći."
"Najmoćniji u Azerothu", rekao je Medivh. "Najmudriji i najbolji čarobnjaci,
magični savjetnici kralja Llanea osobno. Odani, mudri i bogati."
"Sigurno su trebali biti pametniji?" pitao je Khadgar. "To bi ti pomislio", rekao
je Medivh. "Ipak, evo, stojimo u ruševinama njihovih odaja, a njihova demonski
spaljena tijela nalaze se u vinskom podrumu."
"Zašto bi to onda učinili?" Khadgar se namrštio ne želeći uvrijediti. "Ako su
toliko znali, zašto su pokušali prizvati demona?"
"Puno je razloga", rekao je Medivh uz uzdah. "Oholost, taj lažni ponos koji
dolazi prije propasti. Prevelika samouvjerenost, prisutna kod obojice i
udvostručena kad su radili zajedno. I strah, pretpostavljam, najviše od sveg^."
"Strah?" Khadgar je zbunjeno pogledao Medivha.
"Strah od nepoznatog", rekao je Medivh. "Strah od poznatog. Strah od stvari
moćnijih od njih."
Khadgar je zatresao glavom. "Što bi moglo biti moćnije od dvojice najučenijih i
najnaprednijih čarobnjaka u Azerothu?"
"Ah", rekao je Medivh i mali se smiješak pojavio iznad njegove brade. "To bih
bio ja. Ubili su se prizivajući demona, igrajući se sa silama koje je najpametnije
ostaviti na miru, jer su se bojali mene."
"Tebe?" rekao je Khadgar, iznenađenje u njegovom glasu bilo je veće no što je
namjeravao. Na trenutak se uplašio kako je opet uvrijedio starog maga.
Ali Medivh je samo duboko udahnuo i polagano izdahnuo. Onda je rekao:
"Mene. Bili su budale, ali ja također krivim sebe. Dođi, momče, Lothar može
čekati. Vrijeme je da ti ispričam priču o Redu Tirisfala, koji je sve što stoji između
nas i Tame."



 72 
Lekcije

ako bi razumio Red", rekao je Medivh, "moraš razumjeti demone. Također

K moraš razumjeti magiju." Udobno se smjestio u jedan od neoštećenih

stolaca. Stolac je na sebi također imao nekoliko cijelih jastuka.
"Gospodaru Medivh... Maguse", rekao je Khadgar. "Ako je demon u
Olujnom Vjetru trebali bi se koncentrirati na to, a ne na povijesne lekcije koje
mogu čekati."
Medivh je pogledao svoja prsa i Khadgar se uplašio kako je riskirao novi
napad bijesa starog maga. Ali veliki je mag samo kimnuo glavom, nasmiješio se i
rekao: "Tvoja bi briga bila ispravna da je demon u pitanju opasnost za one oko
sebe. Vjeruj mi, nije. Demon, čak i ako je jedan od moćnijih časnika Plamene
legije, potrošio bi gotovo svu osobnu moć na uništenje dva moćna maga koji su ga
prizvah. Nije važan, barem za sada. Ali važno je da ti shvatiš što Red jest, što sam
ja, i zašto se ostali toliko zanimaju za njega."
"Ali Maguse..." počeo Khadgar.
"I što prije završimo prije ću znati mogu li ti vjerovati s informacijama, i prije
ću se otići pozabaviti tim jadnim demonom, i ako uistinu želiš da odem trebao bi
mi dopustiti da završim, ha?" Medivh se mrko nasmiješio mladom magu.
Khadgar je zinuo kako bi se pobunio, ali je odustao. Naslonio se na prozor.
Unatoč trudu slugu da uklone tijela iz kule, njihov je smrad, korozivni zadah, još
uvijek bio u zraku.
"I, što je magija?" pitao je Medivh na način predavača.
"Ambijentalno polje energije koje prolazi svijetom", rekao je Khadgar gotovo
bez razmišljanja. Bio je to katekizam, jednostavan odgovor na jednostavno pitanje.
"Na nekim je mjestima jača, ali je sveprisutna."
"Da, tako je", rekao je stari mag, "barem sada. Ali zamisli vrijeme kad nije
bila."
"Magija je univezalna", rekao je Khadgar i znao, čim je to izgovorio, kako će se
to uskoro pokazati netočnim. "Poput zraka ili vode."
"Da, poput vode", rekao je Medivh. "A sada zamisli vrijeme na samom početku
stvari, kad je sva voda svijeta bila na jednom mjestu. Sve kiše, rijeke, mora i
potoci, sve oluje, rječice i suze, sve najednom mjestu, u jednom bunaru."
Khadgar je polagano kimnuo.


 73 
 "A sada, umjesto vode pričamo o magiji", rekao je Medivh. "Bunar magije,
izvor, prolaz u druge dimenzije, blistava vrata u zemlje iza Velike Tmine, iza
zidina svijeta. Prvi ljudi koji su bacali čini kampirali su oko bunara i pretvarali
njegovu sirovu moć u magiju. Tada su bili nazivani Kaldorei. Ne znam kako se
nazivaju danas." Medivh je pogledao Khadgara, ali mladi je mag sada nastavio
šutjeti.
Medivh je nastavio. "Kaldorei su postali moćni od korištenja magije, ali nisu
shvaćali njezinu prirodu. Nisu shvaća li kako postoje i druge, moćne sile u Velikoj
Tmini Iza, kako se kreću između svjetova, kako žude za magijom i kako ih jako
zanimaju oni koji su ju ukrotili i prilagodili za svoju upotrebu. Te zle sile bile su
gadosti, užasi i noćne more iz stotina svjetova, ali mi ih jednostavno nazivamo
demonima. Oni su željeli pokoriti svaki svijet gdje je magija svladana i razvijana, i
uništiti ju kako bi zadržali energiju samo za sebe. I najveći od svih, gospodar
Plamene legije, bio je demon po imenu Sargeras."
Khadgar je pomislio na viziju s Aegwynn i potisnuo drhtanje.
Ako je Medivh primijetio reakciju mladog maga nije ništa rekao. "Gospodar
Plamene legije bio je moćan i profinjen, i radio je kako bi iskvario rane magove,
Kaldoreije. Uspio je, jer je mračna sjena pala na njihova srca i oni su pokorili
druge rase, pitome ljude kao i ostale, s ciljem izgradnje imperija."
Medivh je zdahnuo. "Tada, u tom vremenu osvajačkih Kaldoreija bilo je onih
koji su imali veće vizije od svoje braće, koji su željeli i govoriti protiv Kaldoreija i
platiti cijenu zbog svojih vizija. Ti hrabri pojedinci, i Kaldoreiji i ostale rase
također, vidjeli su kako srca vladajućih Kaldoreija postaju hladna i crna, i
demonska je moć rasla.
Došlo je do toga da je Sargeras iskvario Kaldoreije u tolikoj mjeri da su gotovo
uništili ovaj svijet odmah po njegovu rođenju. Kaldoreiji su ignorirali one koji su
govorili protiv njih i otvorili su prolaz za invaziju najmoćnijim demonima,
Sargerasu i njegovoj bagri. Samo zahvaljujući junačkim djelima nekolicine
blistava vrata kroz Veliku Tminu su zatvorena, čime su Sargeras i ostali izbačeni
s ovog svijeta. Ali pobjeda je imala veliku cijenu. Bunar vječnosti je eksplodirao
kad su vrata zatvorena i rezultirajuća eksplozija iščupala je srce ovog svijeta,
uništila zemlje Kaldoreija i kontinent na kojem su se nalazile. One koji su
zatvorili vrata žive oči više nikad nisu vidjele."
"Kalimdor!" rekao je Khadgar i prekinuo ga unatoč svemu.
Medivh ga je pogledao i Khadgar je nastavio: "To je stara legenda Lordaerona!
Nekoć je postojala zla rasa koja se budalasto poigravala s velikim moćima. Kao
kaznu za njihove grijehe njihova je zemlja razorena i potopljena. To se naziva
Potop Svijeta. Njihove su se zemlje zvale Kalimdor."
"Kalimdor", ponovio je Medivh. "Iako znaš dječju verziju priče, to je dio koji se
priča budućim magovima kako bi naglasili opasnosti s kojima se poigravaju.
Kaldoreiji su bili budale, i uništili su se, a gotovo su uništili i naš svijet. I kad je



 74 
Bunar vječnosti eksplodirao magične energije su se razasule na sve četiri strane
svijeta u vječnoj kiši magije. I zato je magija univerzalna - to je moć smrti bunara."
"Ali Maguse", rekao je Khadgar,"to je bilo prije tisuća godina."
"Deset tisuća godina", rekao je Medivh, "što amo, što tamo."
"Kako to da se legenda odnosi na nas? Dalaran ima povijest koja seže unatrag
samo dvadeset stoljeća, a i te najranije povijesti obavijene su velom legendi."
Medivh je kimnuo i opet nastavio s pričom. "Mnogi su izgubljeni u potonuću
Kalimdora, ali neki su preživjeli i sa sobom ponijeli znanje. Neki od tih preživjelih
Kaldoreija osnovat će Red Tirisfala. Čak ni ja ne mogu reći je li Tirisfal bio osoba,
mjesto, stvar ili koncept. Ponijeli su znanje o onome što se dogodilo i prisegnuli
kako će spriječiti njegovo ponavljanje, i to je temelj Reda.
A sad, rasa ljudi također je preživjela te mračne dane, razvila se, i uskoro, s
magičnom energijom utkanom u samu tapiseriju svijeta, su i oni počeli kucati na
vrata stvarnosti i prizivati stvorenje Velike Tmine i otvarati vrata Sargerasova
zatvora. Tada su Kaldoreiji koji su preživjeli i promijenili se istupili s pričom kako
su njihovi preci gotovo uništili svijet.
Prvi ljudski čarobnjaci razmislili su o riječima Kaldoreija i shvatili kako će,
čak i da se oni ostave svojim palica, monografija i šifri, ostali tražiti, nehotice ili
ne, načine kako bi dopustili demonima nov ulazak na naše zelene zemlje. I tako su
nastavili Red, sada kao tajno društvo njihovih najmoćnijih magova. Taj Red
Tirisfala birao bijednog iz svojih redova koji bi služio kao Zaštitnik Tirisfalena.
Taj bi Zaštitnik dobio velike moći i bio bi čuvar vrata stvarnosti. Ali vrata sada
nisu bila jedan veliki bunar, nego beskrajna kiša koja pada čak i danas. To je
najveća odgovornost na svijetu." Medivh je zašutio i pogled mu je nakratko izgubio
fokus, kao da je iznenada i sam otputovao u prošlost. Onda je zatresao glavom,
došao sebi, ali je i dalje nastavio šutjeti. "Ti si Zaštitnik", rekao je Khadgar
jednostavno.
"Aha", rekao je Medivh. "Ja sam dijete najvećeg Zaštitnika svih vremena, i
dobio sam njezinu moć odmah nakon rođenja. Bilo je to... previše za mene i platio
sam to dobrim dijelom svoje mladosti."
"Ali rekao si kako su magovi birali između sebe", rekao je Khadgar. "Nije li
Magna Aegwynn mogla izabrati starijeg kandidata? Zašto izabrati dijete, osobito
vlastito?"
Medivh je duboko udahnuo. "Prvi Zaštitnici, tijekom prvog milenija, birani su
iz odabrane skupine. Samo postojanje Reda bilo je tajno, po željama osnivača.
Ipak, tijekom vremena, umiješali su se politika i osobni interesi, tako da su
Zaštitnici uskoro postali nešto malo više od slugu, magičnih potrčkala. Neki od
moćnijih čarobnjaka bili su uvjereni kako je posao Zaštitnika spriječiti sve ostale
od uživanja u moći kojom su sami upravljali. Poput Kaldoreija prije nas, sjena zle
moći kretala se među pripadnicima Reda. Sve je više demona prolazilo, čak se i
Sargeras osobno pokazao. Samo mali djelić njegove moći, ali dovoljan da pobije
vojske i uništi nacije."


 75 
 Khadgar je pomislio na Sargerasa koji se borio protiv Aegwynn u viziji. Je li
ovo mogao biti samo mali djelić moći velikog demona?
"Magna Aegwynn", izgovorio je Medivh, a onda zašutio. Kao da nije bio
naviknut izgovarati te riječi. "Ona koja me rodila rođena je prije gotovo tisuću
godina. Bila je izuzetno nadarena i izabrana je između ostalih članova reda kako
bi postala Zaštitnica. Vjerujem kako su najveći sjedobradi tog vremena smatrali
kako ju mogu kontrolirati, i na taj način i dalje koristiti Zaštitnike kao pijune u
vlastitim političkim igrama."
"Iznenadila ih je." - i Medivh se tu nasmiješio. "Odbila je dopustiti da
upravljaju njome i uistinu se borila protiv najvećih magova svoga vremena kad su
se oni počeli baviti demonologijom. Neki su smatrali kako je njezina neovisnost
prolazna, kako će kad dođe njezino vrijeme predati svoj položaj nekome
poslušnijem. Opet ih je iznenadila, iskoristila je svoju magiju kako bi živjela
tisuću godina, nepromijenjena, i kako bi koristila svoju moć mudro i časno. I Red i
Zaštitnici su se razišli. Prvi su mogli savjetovati druge, ali drugi su morali imati
slobodu suprotstaviti se prvima, kako bi izbjegli ono što se dogodilo Kaldoreijima.
Tisućama se godina borila protiv Velike Tmine, čak je i izazvala tjelesni
aspekt samog Sargerasa koji se probio na ovaj svijet s ciljem uništenja mitskih
zmajeva dodajući njihovu moć svojoj. Magna Aegwynn mu se suprotstavila i
porazila ga, zatvorila je njegovo tijelo na mjesto za koje nitko ne zna i tako ga
zauvijek odvojila od Velike Tmine koja je njegova moć. To je u epskoj pjesmi
‘Pjesma o Aegwynn’, onoj koju Guzbah želi. Ali ona to nije mogla činiti vječno, a
Zaštitnik uvijek mora postojati."
"I onda..." Medivhov je glas opet posustao. "Imala je još jedan trik u rukavu.
Iako je bila moćna, bila je smrtna. Očekivalo se kako će predati svoju moć.
Umjesto toga rodila je nasljednika, sina čarobnjaka sa samog dvora Azerotha i
izabrala to dijete kao svog nasljednika. Zaprijetila je Redu i rekla kako, ako ne
budu poštovali njezin izbor, neće odstupiti i radije će svoju moć Zaštitnice odnijeti
u grob nego dopustiti drugome daju ima. Pomislili su kako bi mogli manipulirati
djetetom... sa mnom... lakše, pa su joj dopustili."
"Moć je bila previše", rekao je Medivh. "Kad sam bio mladić, mlađi od tebe,
probudila se u meni i spavao sam više od dvadeset godina. Magna Aegwynn imala
je toliko od života, a meni se čini kako sam izgubio većinu." Glas mu je opet
posustao. "Magna Aegwynn... moja majka..." počeo je, ali je shvatio kako više
nema što za reći.
Khadgar je na trenutak samo sjedio tamo. Onda je Medivh ustao, zatresao
glavom i rekao: "I dok sam spavao zlo se opet uvuklo na svijet. Postoji više
demona, također i orka. A sada članovi mog vlastitog Reda opet putuju mračnim
putom. Da, Huglar i Hugarin bili su članovi Reda, kao i mnogi drugi, poput
drevnog Arrexisa u Kirin Toru. Da, nešto slično dogodilo se i njemu, i iako su oni
to uredno zataškali, ti si najvjerojatnije čuo nešto o tome. Bojali su se moći moje



 76 
majke i boje se i mene, a ja moram održavati taj strah kako bih ih spriječio da se
ne unište. Takav je zadatak postavljen pred Zaštitnika Tirsfala."
Starac je skočio na noge. "Moram ići!" rekao je.
"Ići?" rekao je Khadgar iznenađen energijom mršavog čovjeka.
"Kao što si dobro primijetio, demon je u blizini", rekao je Medivh i opet se
nasmiješio. "Puhni u lovački rog, moram ga pronaći prije no što dođe sebi i povrati
snagu kako bi ubio ostale!"
Khadgar se uspravio. "Gdje ćemo početi?"
Medivh je zastao, okrenuo se i pomalo krotko pogledao mladića. "Ah. Mi
nećemo početi nigdje. Ja ću početi. Ti si talentiran, ali još nisi baš dorastao
demonima. Ovo je moja bitka, Mladi šegrte od Povjerenja."
"Maguse, siguran sam kako mogu..."
Ali Medivh je podigao ruku kako bi ga ušutkao. "Također te trebam ovdje s
naćuljenim ušima", rekao je Medivh tišim glasom. "Nema sumnje kako je stari
Lothar posljednjih deset minuta proveo s uhom na vratima, siguran sam kako na
licu ima otisak brave." Medivh se nacerio. "On zna puno, ali ne sve. Zato sam ti to
morao reći, kako iz tebe ne bi previše izvukao. Stvar je u tome kako trebam
nekoga tko će štititi Zaštitnika."
Khadgar je pogledao Medivha i starije mag namignuo. Onda je Magus prišao
vratima i naglo ih otvorio.
Lothar nije zateturao u sobu, ali bio je tamo, s druge strane. Mogao je slušati,
ili jednostavno stražariti.
"Med", rekao je Lothar uz osmijeh. "Njegovo veličanstvo..."
"Njegovo veličanstvo će savršeno shvatiti", rekao je Medivh i projurio pored
krupnog čovjeka. "Ja bih se radije susreo s bijesnim demonom nego vođom nacije.
Prioriteti i sve to. Hoćeš li se u međuvremenu pobrinuti za mog šegrta?" Rekao je
to u jednom dahu i onda je otišao, niz hodnik i stube i ostavio Lothara usred
rečenice.
Starije ratnik ogromnom rukom protrljao ćelu i skrušeno uzdahnuo. Onda je
pogledao Khadgara i još jednom uzdahnuo, ovaj put dublje.
"Oduvijek je bio ovakav, znaš", rekao je Lothar kao da Khadgar to nije znao.
"Pa, pretpostavljam kako si sigurno gladan. Da vidimo možemo li pronaći nekakav
ručak."
***
Ručak se sastojao od hladnog komada mesa divlje peradi uzetog iz hladne
sobe i zataknutog pod Lotharovu ruku, i dva pehara piva velika poput vrča, po
jedan u svakoj divovskoj ruci. Kraljev je prvak bio iznenađujuće raspoložen unatoč
situaciji, i poveo je Khadgara na visoki balkon koji je gledao na grad.
"Gospodine," rekao je Khadgar "unatoč Magusovom zahtjevu jasno mi je kako
imate drugog posla."
"Aha", rekao je Lothar, "i većina je već obavljena dok si razgovarao s
Medivhom. Njegovo veličanstvo kralj Llane je u svojim odajama, kao i većina


 77 
dvorana, pod stražom u slučaju da se demon odlučio sakriti u dvorcu. Također sam
poslao ljude u grad sa zapovijedima da dojave bilo što sumnjivo, ali da nitko ne
posumnja u njih. Posljednja stvar koju trebamo je panika zbog demona. Bacio sam
sve svoje udice i sada mi ne preostaje ništa drugo osim čekanja." Pogledao je
mladića. "I moji poručnici znaju kako ću biti na ovom balkonu, jer ionako uvijek
kasno ručam."
Khadgar je razmislio o Lotharovim riječima i kako je kraljev prvak bio nalik
Medivhu - ne samo da je planirao nekoliko poteza unaprijed, nego je obožavao
drugima govoriti kako je isplanirao stvari. Šegrt je uzeo komad prsa, dok je Lothar
uzeo batak.
Par je dugo jeo u tišini. Ptica je bila sve samo ne loša, bila je natopljena
sokom ružmarina, šunke i namazana ovčjim putrom ispod kože prije pečenja. Čak
i hladna topila se u ustima. Pivo je bilo resko, bogato hmeljem iz nizina.
Ispod njih se prostirao grad. Sama citadela nalazila se na vrhu kamene litice
koja je već odvajala kralja od njegovih podanika i s dodatne visine kule građani
Olujnog Vjetra izgledali su poput lutaka na prepunim ulicama. Ispod njih se
odvijala neka vrsta sajmenog dana, jarko ukrašena pročelja trgovina gdje su
stajali trgovci i reklamirali kvalitetu svoje robe (vrlo tiho, činilo se Khadgaru na
ovoj visini).
Khadgar je na trenutak zaboravio gdje je i što je vidio i zašto je uopće ovdje.
Bio je to prekrasan grad. Tek ga je Lotharovo potmulo gunđanje vratilo na ovaj
svijet.
"I", rekao je kraljev junak na svoj neizravan način. "Kako je?"
Khadgar je razmislio na trenutak i odgovorio: "Dobra je zdravlja. To ste i sami
vidjeli, gospodine."
"Bah", pljunuo je Lothar i Khadgar je na trenutak pomislio kako se vitez guši
velikim komadom mesa. "Vidim, i znam kako Med može plesati i izblefirati gotovo
svakog. Ono što želim reći jest: Kako /e?"
Khadgar je opet pogledao grad i zapitao se posjeduje li Medivhov talent za
muljanje starca, za izbjegavanje odgovora ne uzrokujući sukob.
Ne, zaključio je, Medivh je igrao na odanost i prijateljstvo starije od njega.
Morao je pronaći novi način odgovora. Duboko je uzdahnuo i rekao: "Zahtjevan.
Jako je zahtjevan. I inteligentan. I nepredvidiv. Ponekad imam osjećaj kako sam
postao šegrt vrtloga." Pogledao je Lothara, podigao obrve i ponadao se kako će ovo
biti dovoljno.
Lothar je kimnuo: "Vrtlog, aha. I oluja također, pretpostavljam."
Khadgar je s nelagodom slegnuo ramenima. "Ima svojih mušica, kao i svi
ostali."
"Hmmpph", rekao je kraljev prvak. "Konjušar ima mušice i šutne psa. Mag
ima mušice i grad nestane. Nisam ovo mislio kao uvredu."
"Nisam se uvrijedio, gospodine", rekao je Khadgar i pomislio na mrtve magove
u kuli. "Pitali ste kako je. On je sve navedeno."


 78 
 "Hmmmph", ponovio je Lothar. "On je vrlo moćna osoba."
Khadgar je pomislio: vi brinete za njega više nego neki čarobnjaci. Umjesto
toga je rekao: "O vama ima dobro mišljenje."
"Što je rekao?" rekao je Lothar, možda brže no što je namjeravao.
"Samo", Khadgar je pažljivo birao riječi, "kako ste mu dobro služili dok je bio
bolestan."
"Istina", progunđao je junak i napao drugi batak.
"I kako ste izuzetno inteligentni", dodao je Khadgar uz zaključak kako je ovo
odgovarajući sažetak Medivhovog mišljenja o ratniku.
"Drago mi je što je primijetio", rekao je Lothar punim ustima. Uslijedila je
stanka dok je Lothar žvakao i gutao. "Je li spomenuo Zaštitnike?"
"Razgovarali smo", rekao je Khadgar i osjetio kako se nalazi na vrlo uskoj
verbalnoj litici. Medivh mu nije rekao koliko Lothar zna. Odlučio se za tišinu kao
najbolji odgovor i ostavio izjavu da neko vrijeme visi u zraku.
"I nije na šegrtu da raspravlja o učiteljevim postupcima, ha?" rekao je Lothar
uz osmijeh koji je izgledao samo malo preusiljeno. "Hajde, ti si iz Dalarana. Ono
gnijezdo magova--zmija ima više tajni po kvadratnom centimetru nego bilo koje
mjesto na kontinentu. Opet nisam namjeravao nikoga uvrijediti."
Khadgar je slegnuo ramenima na komentar. Diplomatski je izjavio:
"Primijetio sam kako je ovdje manje vidljivog rivaliteta između magova nego u
Lordaeronu."
"Želiš li mi reći kako te tvoji učitelji nisu poslali sa spiskom stvari koje moraš
izvući iz velikog Magusa?" Lothar mu je upustio veseli osmijeh koji je gotovo
izgledao sućutan.
Khadgar je osjetio kako lagano crveni u licu. Stari je ratnik ispaljivao strijele
sve bliže zlatnom centru. "Svi zahtjevi Ljubičaste citadele su na razmatranju kod
Medivha. Bio je vrlo uslužan."
"Hmmph", frknuo je Lothar. "To sigurno znači kako traže prave stvari. Znam
kako su ga svi ovdašnji magovi, uključujući Huglara i Hugarina, neka im sveci
daju pokoj dušama, neprestano gnjavili za ovo ili ono, žalili se njegovom
veličanstvu ili meni kad to nisu dobili. Kao da ga mi kontroliramo!"
"Mislim kako ga nitko ne kontrolira", rekao je Khadgar i utopio dodatni
komentar u pivu.
"Čak ni njegova majka, koliko znam", rekao je Lothar. Bio je to usputan
komentar, ali je kliznuo poput uboda bodeža. Khadgar je želio Lothara pitati o
njoj, ali se suzdržao.
"Bojim se kako sam premlad da bih znao", rekao je. "Čitao sam o njoj. Čini se
da je bila moćna čarobnica."
"A taje moć sada u njemu", rekao je Lothar. "On je sin čarobnjaka s ovog
dvora, odgojila ga je čistom magijom i predala mu svoju moć. Da, znam sve o tome,
povezao sam konce kad je pao u komu. Previše, premlad. Čak sam i sada
zabrinut."


 79 
 "Mislite kako je previše moćan", rekao je Khadgar i Lothar ga je skamenio
iznenadnim, prodornim pogledom. Mladi se mag prekorio što se izlajao i praktički
optužio svog domaćina.
Lothar se nasmijao i odmahnuo glavom. "Suprotno, dječače, brinem se kako
nije dovoljno moćan. U kraljevini se događaju stravične stvari. Oni orci koje si
vidio prije mjesec dana razmnažaju se poput zečeva na kiši. I trolovi, gotovo
izumrli, sve su češće viđeni. I Medivh je vani u lovu na demona. Dolaze loša
vremena i nadam se, ne, molim se, kako je dorastao tome. Bili smo bez Zaštitnika
nekih dvadeset godina, kad je bio u komi. Ne želim još dvadeset, osobito u ovakvo
vrijeme."
Khadgar je sada osjetio nelagodu. "Znači kad ste pitali: Kako je? mislili ste..."
"Kako je?" dovršio je Lothar. "Ne želim da oslabi u ovakvo vrijeme. Orci,
trolovi, demoni i tko zna što još..." Lothar je zašutio, pogledao Khadgara i onda
rekao: "Do sada si već saznao za Zaštitnike, pretpostavljam?"
"Dobro pretpostavljate", rekao je Khadgar.
"Za Red također?" rekao je Lothar i nasmiješio se. "Ne moraš ništa reći,
mladiću, oči su te izdale. Nikad se nemoj kartati sa mnom, u redu?"
Khadgar je imao osjećaj kako stoji na samom rubu. Medivh ga je upozorio da
ne priča puno pred prvakom, ali činilo se kako Lothar zna koliko i Khadgar. Čak i
više.
Lothar je smireno progovorio. "Ne bi pozvali Meda u slučaju jednostavne
magične pogreške. Čak ni zbog dvojice običnih čarobnjaka koji su stradali od
vlastitih čarolija. Huglar i Hugarin bili su naša najbolja dvojica, dvojica
najmoćnijih. Bila je još jedna, čak i moćnija od njih, ali stradala je prije dva
mjeseca. Sve troje, uvjeren sam, bili su članovi tvog Reda."
Khadgar je osjetio kako mu se jeza uspinje uz kičmu. Uspio je reći: "Mislim
kako nisam slobodan razgovarati o tome."
"Onda nemoj", rekao je Lothar i obrve su mu se podigle poput podnožja nekog
drevnog planinskog lanca. "Tri moćna maga, najmoćniji u Azerothu. Nikakvi u
odnosu na Meda ili njegovu majku, napominjem, ali ipak veliki i moćni čarobnjaci.
Svi su mrtvi. Mogu popušiti kako jedan čarobnjak nije imao sreće, ili je uhvaćen
na prepad, ali troje? Ratnik ne vjeruje u toliko slučajnosti!"
"Ima još", nastavio je kraljev prvak. "Ja imam vlastite načine za otkrivanje
stvari. Karavane, plaćenici i pustolovi koji dolaze u grad često znaju popričati sa
starim Lotharom. Čujemo vijesti iz Željezokovnice i Alteraca, čak i iz samog
Lordaerona. Postoji niz takvih nesreća, jedna za drugom. Mislim kako netko, ili
još gore, nešto lovi velike magove tog tajnog Reda. I ovdje i u Dalaranu, ne
sumnjam."
Khadgar je shvatio kako mu je starac proučavao lice dok je govorio i
zapanjeno shvatio kako je ovakve glasine čuo prije napuštanja Ljubičaste citadele.
Drevni magovi, iznenada nestali, a gornji su slojevi to zataškavali. Velika tajna u
Kirin Toru, dio većeg problema. Unatoč sebi, Khadgar je skrenuo pogled na grad.


 80 
"Da, Dalaran također, čini se", rekao je Lothar. "Od tamo ne dolazi puno vijesti, ali
mogu se kladiti kako su slične, ha?"
"Mislite kako je gospodar Magus u opasnosti?" pitao je Khadgar. Želja da
Lotharu ne kaže ništa brzo je jenjavala pred iskrenom brigom starog ratnika.
"Mislim kako je Medivh inkarnacija opasnosti", rekao je Lothar. "I divim se
svakome tko se s njim usuđuje živjeti pod istim krovom." To je zvučalo poput šale,
ali kraljev se prvak nije nasmijao. "Ali da, nešto je tamo vani, i možda je povezano
s demonima ili orcima ili nečim puno gorim. I bilo bi mi mrsko u vremenu poput
ovog izgubiti naše najmoćnije oružje."
Khadgar je pogledao Lothara i pokušao pročitati bore na starčevom licu. Je li
ovaj ratnik zabrinut za prijatelja ili se brine zbog gubitka magične zaštite? Brine
li se za Medivhovu sigurnost, usred divljine, ili zato što nešto vreba sve i svakoga?
Lice starca bilo je poput maske, i njegove tamnoplave oči nisu davale znakove što
Lothar misli. Khadgar je očekivao jednostavnog ratnika, viteza odanog dužnosti,
ali kraljev je prvak bio više od toga. Pritiskao je Khadgara, tražio slabosti, tražio
informacije, ali zašto?
Treba mi netko tko će štititi Zaštitnika, rekao je Medivh.
"On je dobro", rekao je Khadgar. "Brinete se za njega, dijelim vašu
zabrinutost. Ali dobro mu je, i sumnjam kako mu netko ili nešto može uistinu
nauditi."
Lotharove nečitke oči na trenutak su se zatvorile, ali samo na trenutak.
Namjeravao je reći nešto drugo, nastaviti pritisak, prijateljsko ispitivanje, ali
zbrka u kuli skrenula je pažnju obojice s razgovora, sa sada praznih pehara i
oglodanih kostiju ptice. Pojavio se Medivh, praćen gomilom slugu i stražara. Svi
su se bunili zbog njegova prisustva, ali nitko ne bi (mudro) spustio ruku na njega,
i kao rezultat toga pratili su ga poput živog, brbljavog repa komete. Stari je mag
izašao na balkon.
"Znao sam da si stvorenje navike, Lothare", rekao je Medivh. "Znao sam kako
ćeš ovdje piti poslijepodnevni čaj!" Magus se srdačno nasmiješio, ali Khadgar je
primijetio lagano, gotovo pijano, teturanje. Medivh je jednu ruku držao iza leđa i
skrivao nešto.
Lothar se ustao i zabrinuto rekao: "Medivh, jesi li dobro? Demon..."
"Ah, da, demon", rekao je Medivh veselo i izvadio svoj okrvavljeni trofej iza
leđa. Dobacio ga je Lotharu i Khadgaru lijenim zamahom.
Crvena je kugla rotirala dok je letjela i prosipala posljednje komade krvi i
mozga prije no što je sletjela pred Lotharove noge. Bila je to demonova lubanja, još
je uvijek imala mesa na sebi, s ogromnim kamenom, poput bojne sjekire,
zabijenim u središte, između rogova. Demonov izraz lica, pomislio je Khadgar, bio
je istovremeno i zadivljen i ogorčen.
"Možda ju možeš preparirati", rekao je Medivh i ozbiljno se uspravio u punoj
visini. "Morao sam spaliti ostalo, naravno. Tko zna što bi netko neiskusan mogao
učiniti s demonovom krvlju."


 81 
 Khadgar je vidio kako je Medivhovo lice upalije nego prije, i kako su bore oko
očiju naglašenije. Lothar je to također primijetio i rekao: "Uhvatio si ga prilično
brzo."
"Dječja igra!" rekao je Medivh. "Kad je Mladić od Povjerenja istaknuo kako je
demon pobjegao iz dvorca bilo je lako pratiti ga od podnožja kule do malog tabora.
Bilo je gotovo prije no što sam shvatio. Prije no što je i on shvatio." Magus se
lagano zaljuljao.
"Dođi", rekao je Lothar uz srdačni osmijeh. "Trebamo reći kralju. Zbog ovoga
treba prirediti banket u tvoju čast, Mede!"
Medivh je podigao ruku. "Morat ćete slaviti bez nas, bojim se. Moramo se
vratiti. Treba preći milje i milje prije odmora. Nije li tako, šegrte?"
Lothar je pogledao Khadgara, opet prodornim, molećivim pogledom. Medivh
je izgledao smireno, ali iscrpljeno. Također je izgledao kao da očekuje da ga
Khadgar ovoga puta podrži.
Mladi se mag nakašljao. "Naravno. Ostavili smo opremu na peći."
"Uistinu!" rekao je Medivh smjesta prihvativši laž "U žurbi da što prije
stignemo ovamo zaboravio sam. Moramo žuriti." Magus se okrenuo i zagrmio na
okupljene dvorane. "Pripremite naše životinje! Smjesta odlazimo." Sluge su se
razišle poput ranojutarnje magle. Medivh se okrenuo prema Lotharu. "Ispričat ćeš
nas kod njegovog veličanstva, naravno."
Lothar je pogledao Medivha, onda Khadgara, pa opet Medivha. Naposljetku je
uzdahnuo i rekao: "Naravno. Dopusti mi da vas barem otpratim do kule."
"Vodi", rekao je Medivh. "Ne zaboravi svoju lubanju. Ja bih ju zadržao, ali već
imam jednu." Lothar je jednom rukom uzeo lubanju, prošao pored Medivha i poveo
ih prema kuli. Dok je prolazio činilo se kako se Magus smanjio, kako je izgubio
zrak. Izgledao je umorniji no prije, sjediji no prije nekoliko trenutaka. Ispustio je
duboki uzdah i krenuo prema vratima.
Khadgar je krenuo za njim i uhvatio ga ruku. Bio je to lagan dodir, ali stari se
mag iznenada uspravio i zadrhtao kao da je reagirao na udarac. Okrenuo se
Khadgaru i dok je gledao mladog maga oči su mu se na trenutak zamaglile.
"Maguse", rekao je Khadgar.
"Što je sad?" pitao je Medivh siktavim šaptom.
Khadgar je razmišljao što reći, kako riskirati Magusovu cenzuru. "Niste
dobro", rekao je jednostavno. Bila je to ispravna stvar za reći. Medivh je umorno
kimnuo i rekao: "Bio sam i bolje. Lothar to također zna, ali neće me gnjaviti zbog
toga. Ali radije bih bio kod kuće nego ovdje." Zastao je na trenutak i usne su mu
stvorile krutu liniji iznad brade. "Ovdje sam dugo vremena ležao bolestan. Ne
želim ponavljati iskustvo."
Khadgar je šutio i samo kimnuo. Lothar je sada stajao na vratima i čekao.
"Ti ćeš morati voditi na putu do Karazhana", rekao je Medivh Khadgaru,
dovoljno glasno da svi u okolini čuju. "Ovaj grad iscijedi čovjeka, i trenutno bi mi
pasalo malo odrijemati!"


 82 
Magusov san

vo je vrlo važno", rekao je Medivh i lagano zateturao kad je kliznuo s

U grifonovih leđa. Izgledao je iscrpljeno i Khadgar je pretpostavio kako je

bitka s demonom bila teža no što je priznao. "Bit ću... nedostupan nekoliko
dana", nastavio je stari mag. "Ako koji glasnik dođe tijekom tog vremena
želim da se pobrineš za moju poštu."
"Mogu to obaviti", rekao je Khadgar, "bez problema."
"Ne, ne možeš", rekao je Medivh i krenuo niz stube. "Zato ti moram reći kako
ćeš čitati one s grimiznim pečatom. Grimizni pečat je uvijek posao Reda."
Khadgar ovoga puta nije ništa rekao, samo je kimnuo. Medivh se poskliznuo
na rubu stuba, zateturao i počeo padati na glavu. Khadgar je skočio kako bi
zgrabio starca, ali Magus se već uhvatio za zid i uspravio. Nije izgubio
koncentraciju: "U knjižnici se nalazi svitak, ‘Pjesma o Aegwynn‘. Priča o borbi
moje majke sa Sargerasom."
"Svitak čiju kopiju Guzbah želi", rekao je Khadgar. Sada je pažljivo
promatrao maga koji je jurio stubama ispred njega.
"Upravo tako", rekao je Medivh. "Zato ga ne može dobiti - koristimo ga kao
šifru za komuniciranje u Redu. To je ključ. Identičan svitak posjeduje svaki član
Reda. Ako uzmeš standardnu abecedu i sve pomakneš dolje, pa je prvo slovo
zamijenjeno četvrtim, ili desetim ili dvadesetim. To je prilično jednostavan kod.
Razumiješ li?"
Khadgar je zaustio reći kako razumije, ali Medivh je već žurio dalje, gotovo
nestrpljiv objasniti.
"Svitak je ključ", ponovio je. "Na vrhu poruke vidjet ćeš nešto slično datumu.
Ali nije. To je referenca za strofu, stih ili riječ s kojom počinješ. Prvo slovo te riječi
postaje prvo slovo abecede u kodu. Od tuda nastavljaš normalno, iduće slovo
abecednog niza bit će drugo slovo abecede i tako dalje."
"Shvaćam."
"Ne, ne shvaćaš", rekao je Medivh, užurban i umoran. "Šifra je samo za prvu
rečenicu. Kad dođeš do navodnika ideš na drugo slovo riječi. Ono postaje
ekvivalent prvog slova abecede za šifru te rečenice. Navodnici su normalni. Brojevi
također, ali oni trebaju pisati, ne koristiti brojeve. Ima još nešto, ali ne mogu se
sjetiti."


 83 
 Sada su se nalazili pred Medivhovim osobnim odajama. Moroes je već bio tu, s
haljom prebačenom preko ruke i poklopljenom zdjelom na starinskom stolu.
Khadgar je s vrata mogao osjetiti miris ukusnog gulaša iz zdjele.
"Što trebam učiniti kad dešifriram poruku?" pitao je Khadgar.
"Tako je! " rekao je Medivh, kao da se u njegovom mozgu spojila neka ključna
veza. "Odgoda. Najprije odgoda. Dan ili dva, i možda tada ustanem iz kreveta.
Onda budi neodređen. Poslovno sam odsutan, možda se svakog časa vratim.
Upotrijebi istu šifru koju si dobio, ali pobrini se označiti datum. Ako sve drugo
ne uspije, prebaci odgovornost. Reci tko god bio neka postupi po vlastitom
nahođenju, a ja ću pomoći čim budem mogao. To im se oduvijek sviđalo. Nemoj im
reći kako sam onemogućen - posljednji put kad sam to spomenuo horda budućih
svećenika došla je pobrinuti se za moje potrebe. Još mi uvijek nedostaje srebrnina
od tog njihovog posjeta."
Stari je mag duboko udahnuo i činilo se kako je izgubio dah, pa se naslonio na
dovratak. Moroes se nije pomaknuo, ali Khadgar je krenuo.
"Borba s demonom", rekao je Khadgar. "Bila je teška, zar ne?"
"Borio sam se i u težima. Demoni! Rogati nasilnici spuštenih ramena. Pola
sjene pola vatra. Više zvijeri nego ljudi, više sirova gorčina nego oboje. Opake
pandže. Toga se pazi, pandži."
Khadgar je kimnuo. "Kako ste ga porazili?"
"Masivna trauma obično će izvući životnu esenciju", rekao je Medivh. "U ovom
sam mu slučaju odrubio glavu."
Khadgar je zatreptao. "Niste imali mač."
Medivh se umorno nasmiješio. "Jesam li rekao kako trebam mač? Dosta.
Pitanja će pričekati kad budem spreman za njih." I nakon toga je ušao u sobu i
vjerni Moroes je zatvorio vrata ispred Khadgara. Posljednji zvuk koji je mladić čuo
bio je iscrpljeno stenjanje starca koji je konačno stigao do odmorišta.
Prošao je tjedan dana, a Medivh nije izašao iz svojih odaja. Moroes bi otišao
gore s dnevnom zdjelom gulaša. Khadgar je naposljetku sakupio dovoljno
hrabrosti kako bi zavirio unutra. Kaštelan se nije bunio, samo je jednim uzdahom
primijetio njegovo prisustvo.
Medivh je izgledao poput duha, svjetlost je nestala iz njegovih zatvorenih
očiju, napetost života nestala je iz njegovog tijela. Bio je odjeven u dugu noćnu
haljinu, naslonjen na jastuke u uzglavlju kreveta, usta su mu bila otvorena, lice
blijedo, njegovo inače živahno tijelo mršavo i izmučeno. Moroes bi pažljivo žlicom
hranio Medivha, on bi progutao, ali nije se budio. Kaštelan bi također promijenio
posteljinu i onda otišao.
Khadgar se sjetio vizije i zapitao seje li ovo isti prizor koji se odigrao u
Medivhovoj mladosti, kad su se njegove moći po prvi puta manifestirale i kad se
Lothar brinuo za njega. Pitao se koliko će mag uistinu dugo spavati. Koliko mu je
bitka s demonom oduzela energije?



 84 
 Stizala su uobičajena pisma, napisana običnim i razumljivim jezikom. Neka je
dostavio jahač grifona, neka konjanik, a više ih je stiglo redovnim opskrbnim
kolima trgovaca koji su punili Moroesove zalihe. Uglavnom su bila nebitna -
brodske rute i vojne vježbe. Izvješća o spremnosti. Pokoji pronalazak drevne
grobnice ili zaboravljenog artefakta, ili otkriće zaboravljene legende. Izvješća o
vodenim tornadima, velikim morskim kornjačama ili grimiznoj plimi. Skice faune
koja je promatraču izgledala nepoznato, ali je bila bolje prikazana u bestijarijima
koji su se već nalazili u knjižnici.
I spomen orka, u sve većim i većim brojevima, osobito na istoku. Češća
pojavljivanja u području Crne bare. Pojačana pratnja karavana, lokacije
privremenih tabora, izvješća o napadima, pljačkama i tajanstvenim nestancima.
Povećanju izbjeglica koji su odlazili pod okrilje većih utvrđenih gradića i gradova.
I skice nacrtane po opisima preživjelih, pogrbljenih stvorenja velikih ralja,
uključujući i detaljne opise moćnog mišićnog tkiva koji su, zapanjeno je shvatio
Khadgar, mogli biti dobiveni samo seciranjem stvorenja.
Khadgar je počeo čitati pisma čarobnjaku dok je spavao, na glas je čitao
zanimljivije ili smješnije dijelove. Magus nije odgovarao kako bi ohrabrio mladog
maga, ali nije ni branio.
Stiglo je prvo purpurno zapečaćeno pismo i Khadgar se odmah izgubio. Neka
od slova imala su smisla, ali druga su ubrzo postala laprdanje. Mladi se, mag u
početku uspaničio, siguran kako je krivo protumačio neku od temeljnih
instrukcija. Nakon dana zatrpavanja sobe papirima i neuspjelim pokušajima
Khadgar je shvatio što nedostaje - razmak između riječi smatran je slovom u šifri
Reda, zbog čega se sve pomaknulo zajedno slovo. Kad je to shvatio bez problema je
dešifrirao poruku.
Bila je manje impresivna nego ranije kad je bila laprdanje. Poruka s dalekog
juga, zaljeva Ulmat Thondra, kako je sve mimo, nema znakova orka (iako se u
posljednje vrijeme primijetio porast broja prašumskih trolova), i novi je komet
vidljiv na južnom obzoru, s detaljnim opisom (u riječima, ne brojkama). Nije
tražen nikakav odgovor, i Khadgar ga je, zajedno s prijevodom, odložio u stranu.
Khadgar se pitao zašto Red nije koristio magičnu šifru ili pismo temeljeno na
čaroliji. Možda svi članovi Reda Tirisfala nisu bili magovi. Ili su to pokušavali
sakriti od drugih čarobnjaka, poput Guzbaha, i pisanje magičnim slovima privuklo
bi njihovu znatiželju kao pčele nektaru. Najvjerojatnije, zaključio je Khadgar, je to
bilo zbog Medivhove vlastite svojeglavosti jer je želio da ostali članovi Reda kao
ključ koriste pjesmu koja je slavila njegovu majku.
Lothar je poslao veliki paket u kojem je razradio prijavljena viđenja orka i
napada i preveo ih u veliku kartu. Uistinu, izgledalo je kao da ogromna vojska
orka izlazi iz močvarnog teritorija same Crne bare. Odgovor opet nije zatražen.
Khadgar je pomislio Lotharu poslati poruku o Medivhovom stanju, ali je odustao.
Što bi prvak uostalom mogao učiniti, osim brinuti? Poslao je poruku koju je osobno



 85 
potpisao u kojoj je zahvalio na informacijama i zatražio da bude obaviješten o
tekućim događajima.
Prošao je drugi tjedan i ušli su u treći, učitelj je bio u komi, učenik je tragao.
Sada naoružan odgovarajućim ključem Khadgar je počeo pregledavati starija
pisma, od kojih su pojedina još uvijek bila zatvorena purpurnim pečatnim voskom.
Pregledavanjem starih dokumenata Khadgar je počeo shvaćati Medivhove često
dvojake osjećaje prema Redu. Pisma su često bila samo zahtjevi - ova čarolija, ona
informacija, poziv da smjesta dođe jer krave ne žele jesti i mlijeko im je kiselo.
Opširnija pisma obično su imala neku vrstu poticaja - zahtjev za željenom
čarolijom ili izgubljenom knjigom zamotan u hvalospjeve. Mnoge nisu sadržavale
ništa osim pedantnih savjeta, detaljnog isticanja kako bi ovaj ili onaj kandidat bili
savršen šegrt (ta su uglavnom bila neotvorena, primijetio je). I bilo je stalnih
izvješća kako nema novosti, nema promjena, nema ničeg neuobičajenog.
Ovo posljednje se promijenilo s nedavnijim porukama (nisu imale datum, ali
Khadgar je zaključivao kamo spadaju, i po požutjelosti pergamenta i povećanju
broja zahtjeva i savjeta). Ton je postao utješniji s iznenadnom pojavom orka,
osobito kad su počeli napadati karavane. Ali zahtjevi za Medivhovim vremenom
su ostali, čak su se i povećali.
Khadgar je pogledao starca na krevetu i zapitao se što ga je obuzelo da
pomaže tim ljudima, i to stalno.
A onda su tu bila i tajanstvena pisma, povremene zahvale, reference na neki
magični tekst, odgovor na nepoznato pitanje: "Da", "Ne" i "Čemu, naravno".
Tijekom njegovog bdijenja uz Medivhovo uzglavlje stiglo je jedno tajanstveno
pismo bez potpisa. Glasilo je: "Pripremite odaje. Izaslanik će uskoro stići."
Na kraju trećeg tjedna jedne su večeri s putujućim trgovcem stigla dva pisma,
jedno s purpurnim pečatom, drugo s crvenim i adresirano na Khadgara. Oba su
bila iz Ljubičaste citadele Kirin Tora.
Khadgarovo pismo je počelo, vitičastim rukopisom: "Žao nam je što te moramo
izvijestiti o iznenadnoj i neočekivanoj smrti instruktora maga Guzbaha. Koliko
znamo bio si u kontaktu s pokojnim magom i u ovom trenutku dijelimo tvoju bol i
tugu. Ako imaš ikakvih pisama, novca ili informacija za Guzbaha, ili posjeduješ
neko njegovo vlasništvo (osobito njegove knjige sa zadužnicama) povrat tih
pisama, novca, informacija ili stvari vrlo će se cijeniti, poslati na dolje navedenu
adresu." Niz brojeva i lijeni, nečitki tekst nalazio se u podnožju pisma.
Khadgar je imao osjećaj kao da je udaren u trbuh. Guzbah, mrtav? Okrenuo je
pismo, ali više nije bilo informacija. Zapanjen, posegnuo je za pismom s purpurnim
pečatom. Ovo je bilo napisano istim vitičastim rukopisom, ali kad ga je dekodirao
sadržavalo je više informacija.
Guzbah je pronađen ubijen u knjižnici u večeri Gozbe pisara, usred
recenziranja Denbrawnove monografije o "Pjesmi o Aegwynn". (Khadgar je osjetio
žaljenje što svom bivšem instruktoru nije poslao svitak.) Zvijer ga je očito
iznenadila (navodno prizvana) i rastrgala na komade. Smrt je bila brza, ali bolna i


 86 
objašnjenje kako je tijelo pronađeno bilo je detaljno do boli. Iz opisa tijela i
ruševina knjižnice Khadgar je samo mogao zaključiti kako je "prizvana zvijer"
demon s kakvim se Medivh borio u Olujnom Vjetru.
Pismo se nastavilo, riječi su imale hladan, analitičan ton koji je Khadgar
smatrao pretjeranim. Pisac je naveo kako je ovo sedma smrt maga iz Ljubičaste
citadele, uključujući arhimaga Arrexisa. Nastavilo se napomenom kako je ovo
prva smrt ovakve vrste gdje žrtva nije bila član Reda. Pisac je želio znati je li
Medivh bio u kontaktu s Guzbahom, ili direktno ili preko svog šegrta (Khadgar je
doživio dejže vu kad je ugledao napisano vlastito ime). Nepoznati je autor nastavio
pretpostavljati kako, pošto nije bio član Reda, Guzbah možda odgovoran za
prizivanje zvijeri iz nekog drugog razloga, i ako je to slučaj, onda bi Medivh trebao
znati kako je Khadgar jedno vrijeme bio Guzbahov učenik.
Khadgar je osjetio oštru bol bijesa. Kako se taj tajanstveni pisac usuđuje (to je
netko sigurno visoko u hijerarhiji Kirin Tora, ali Khadgar nije imao pojma tko)
optuživati i Guzbaha i njega! Khadgar čak niti nije bio tamo kad je Guzbah ubijen!
Možda je taj pisac odgovoran, ili netko poput Korrigana - knjižničar je uvijek
istraživao obožavatelje demona. Samo tako optuživati!
Khadgar je zatresao glavom i duboko udahnuo. Ne, takva su nagađanja
uzaludna i gonjena samo osobnim mišljenjem, poput većine politike Kirin Tora.
Bijes se pretvorio u tugu i spoznaju kako moćni magovi Ljubičaste citadele nisu
uspjeli to zaustaviti, kako je sedam čarobnjaka (šest članova ovog navodno tajnog i
moćnog Reda) umrlo, a sve što je ovaj pisac uspio učiniti bilo je razbacivati se
optužbama u nadi kako neće biti novih smrti. Khadgar je pomislio na Medivhova
brza i odlučna djela u utvrdi Olujnog Vjetra i začudio se kako u njegovoj vlastitoj
komuni nije bilo nikoga jednake dosjetljivosti, poleta i inteligencije.
Mladi je mag uzeo šifrirano pismo i ponovno ga proučio na slaboj svjetlosti
svijeće. Gozba pisara bila je prije više od mjesec i pol dana. Toliko je trebalo pismu
da prijeđe more i dođe do njih. Mjesec i pol. Prije no što su Huglar i Hugarin
ubijeni u Olujnom Vjetru. Ako je umiješan isti demon trebao se jako, jako brzo
kretati između ta dva mjesta. Neki demoni u viziji imali su krila - je li moguće da
se takvo stvorenje kreće bez da ga itko primijeti?
Zapuhao je kaotičan i neočekivan povjetarac. Khadgarov se vrat naježio,
podigao je pogled na vrijeme kako bi vidio kako se u sobi pojavljuje silueta.
Najprije se pojavio dim, crven poput krvi, kuljao je iz neke sićušne pukotine u
svemiru. Uvijao se i obavijao oko sebe poput mlijeka koje se uzdiže kroz vodu i
brzo formirao vrtlog kroz koji je izašla ogromna figura velikog demona.
Njegovo je tijelo bilo smanjeno u odnosu na ono kad ga je Khadgar vidio na
snijegu u viziji izgubljenoj u vremenu. Smanjio se kako bi stao u sobu. Još je
uvijek bio od bronce, oklop crn poput noći, brada i kosa od žive vatre, a ogromni su
rogovi izbijali iz masivnog čela. Bio je bez oružja, ali činilo se kako mu oružje nije
ni trebalo, jer se kretao lagodnom gracioznošću grabežljivca koji se ničeg ne boji.
Sargeras.


 87 
 Khadgar je zapanjeno šutio i skamenio se. Sigurno će zaštita koju je Medivh
postavio uspjeti zadržati ovakvu zvijer? Ipak, bio je ovdje, ulazio je u kulu, ulazio
u Magusovu vlastitu sobu lakoćom plemića koji ulazi u sirotinjsku kolibu.
Gospodar Plamene legije nije pogledao uokolo, umjesto toga kliznuo je do
podnožja kreveta. Dugo je stajao tamo, plamen njegove brade i kose treperio je bez
zvuka dok je promatrao nesvjesno tijelo ispred sebe. Demon je stajao i gledao
zaspalog maga.
Khadgar je zadržao dah i pogledao prema radnom stolu. Nekoliko knjiga,
svijeća s ogledalom iza sebe kako bi jače svijetlila. Nož za pisma kojim je lomio
purpurne pečate. Mladi je mag polagano posegnuo prema nožu pokušavajući se
kretati bez da privuče pažnju velikog demona. Prsti su mu se stegnuli oko drške,
čvrsto.
Sargeras je i dalje stajao u podnožju kreveta. Prošao je dugi trenutak i
Khadgar se pokušao prisiliti na kretanje. Ili pobjeći ili napasti. Mišići su mu se
napeli.
Medivh se promeškoljio u krevetu i promrmljao nešto nečujno. Demonski
gospodar polagano je podigao ruku, kao da proglašava posvećenje Magusovog
nepokretnog tijela.
Khadgar je kriknuo i iskočio iz stolca držeći nož za pisma. Tek je u tom
trenutku shvatio kako nož drži u krivoj ruci.
Demon je podigao pogled, bio je to lijen, skladan pokret, kao da je i sam
demon spavao, ili bio duboko pod vodom. Pogledao je jurećeg mladića, ruke
podignute u nespretnom napadu kratkim oštrim bodežom.
Demon se nasmiješio. Medivh se promeškoljio i promrmljao u snu. Khadgar je
zabio nož za pisma u demonova prsa.
I kroz cijelo tijelo stvorenja. Zamah ga je odnio naprijed, kroz Sargerasovo
tijelo i odbacio prema suprotnom zidu. U nemogućnosti stati sudario se sa zidom i
nož za pisma zazvonio je na kamenom podu.
Medivh je otvorio oči i Zaštitnik je sjeo. "Moroese? Khadgare? Jeste li ovdje?"
Khadgar je ustao i pogledao oko sebe. Demon je nestao, rasplinuo se poput
mjehura sapunice na prvi dodir čelika. Bio je sam u sobi s Medivhom.
"Što radiš na podu, momče?" rekao je Medivh. "Moroes ti je mogao donijeti
krevet."
"Gospodaru, vaša zaštita!" rekao je Khadgar. "Srušena je. Tu je bio..."
zamucao je na trenutak, nesiguran treba li otkriti kako poznaje Sargerasa.
Medivh će primijetiti nešto takvo i gnjavit će ga sve dok ne prizna otkud.
"Demon", uspio je. "Demon je bio ovdje."
Medivh se nasmiješio, izgledao je odmorno, boja mu se vratila u obraze.
"Demon? Ne bih rekao. Čekaj." Magus je zatvorio oči i kimnuo. "Ne, zaštita je još
uvijek na mjestu. Trebalo bi joj više od drijemanja da ostane bez energije. Što si
vidio?"



 88 
 Khadgar je na brzinu prepričao pojavu demona iz oblaka ključalog mlijeka,
njegovo stajanje uz krevet, podizanje ruke. Magus je odmahnuo glavom.
"Mislim kako je to bila još jedna od tvojih vizija", rekao je naposljetku. "Neki
djelić vremena koji se odvojio i pao u kulu, ali je brzo nestao."
"Ali demon..." počeo je Khadgar.
"Demon kojeg si opisao više ne postoji, barem ne u ovom životu", rekao je
Medivh. "Ubijen je prije mog rođenja, pokopan je duboko pod morem. U tvojoj se
viziji pojavio Sargeras, iz ‘Pjesme o Aegwynn’. Tamo imaš svitak. Dešifrirao si
poruke? Da. Možda je to prizvalo tu u vremenu izgubljenu utvaru u moje odaje. Ne
bi trebao raditi ovdje dok spavam." Lagano se namrštio, kao da razmišlja bi li ili
ne trebao biti bjesniji.
"Ispričavam se, mislio sam... mislio sam kako je najbolje ne ostavljati vas
samog?" Khadgar je to izgovorio kao pitanje i zvučalo je pomalo budalasto.
Medivh se nacerio i na izboranom licu mu se pojavio osmijeh. "Pa, nisam ti
rekao da ne smiješ, i pretpostavljam kako te Moroes ne bi zaustavio, pošto bi to
smanjilo njegovu neophodnost na ovom mjestu." Liznuo je kažiprst i palac i onda
pogladio bradu. "Mislim kako sam pojeo dosta gulaša za cijeli jedan život. I kako
bih ti skinuo kamen sa srca, provjerit ću mistične zaštite kule. I također ti
pokazati kako se rade. A sada, osim vizija demona, je li se nešto dogodilo dok me
nije bilo?"
Khadgar je ukratko prepričao poruke koje je dobio. Sve više incidenata s
orcima. Lotharovu kartu. Tajanstvenu poruku o Izaslaniku. I novosti o
Guzbahovoj smrti.
Medivh je uzdahnuo na opis Guzbahove smrti i rekao: "Znači krivit će
Guzbaha sve dok neka druga sirota duša ne bude rastrgana." Zatresao je glavom i
onda dodao: "Gozba pisara. To će biti prije smrti Huglara i Hugarina."
"Oko tjedan i pol", rekao je Khadgar. "Dovoljno vremena da demon doleti iz
Dalarana do utvrde Olujnog Vjetra."
"Ili čovjeka na leđima grifona", dodao je Medivh. "Na ovom svijetu demoni i
magija nisu dežurni krivci. Ponekad je dovoljno i jednostavnije rješenje. Još
nešto?"
"Zvuči kao da orci postaju sve brojniji i opasniji", rekao je Khadgar. "Lothar
kaže kako su umjesto napada na karavane počeli napadati naselja. Mala, ali kao
rezultat sve više ljudi neprestano dolazi u Olujni Vjetar i druge gradove."
"Lothar previše brine", rekao je Medivh i namrštio se. "Zabrinut je", rekao je
Khadgar ravnodušno. "Ne zna što dalje očekivati."
"Netočno", rekao je Medivh i ispustio dugi, žalosni uzdah. "Ako je sve što si mi
rekao istina, onda se bojim kako se stvari razvijaju upravo onako kako sam
očekivao!"



 89 
Izaslanica

Medivhovim oporavkom stvari su se vratile u normalu, ili normalu koja

S je bila uobičajena za Magusovo prisustvo. Kad Magusa nije bilo

Khadgaru su ostavljene instrukcije za usavršavanje magičnih vještina, a
kad je Medivh bio u kuli od mladog se čarobnjaka očekivalo da u bilo
kojem trenutku demonstrira te vještine. Khadgar se dobro prilagodio i imao
osjećaj kako je njegova moć odjeća, dva broja prevelika, u koju je tek sada počeo
rasti. Sada je bez problema mogao kontrolirati vatru, prizivati munje bez oblačka
na nebu i mislima natjerati male predmete na ples na stolu. Također je naučio i
druge čarolije - one koje su dopuštale da saznate kada i kako je čovjek umro po
jednoj kosti njegovih ostataka, kako natjerati maglu na dizanje i kako ostavljati
magične poruke koje će netko drugi pronaći. Naučio je kako vratiti mladost neživoj
stvari, pojačati stari stolac i obrnuto, kako izvući mladost iz nove toljage i učiniti
ju starom i krhkom. Naučio je prirodu zaštitnih čini, i bilo mu je povjereno njihovo
održavanje. Naučio je vrste demona, iako Medivh nije dopušta prizivanje ni jednog
u njegovoj kuli. Posljednja zapovijed koju je Khadgar želio prekršiti.
Medivha je bio odsutan kratko, dan tu, nekoliko dana tamo. Uvijek je
ostavljao upute, ali nikad objašnjenja. Po povratku Zaštitnik je izgledao starije i
iscrpljenije, i mrzovoljno bi tjerao Khadgara da dokaže svoje vladanje čarolijama i
u detalje prepriča vijesti koje su stigle u njegovom odsustvu. Ali više nije bilo
ponavljanja njegovog komatoznog odmora i Khadgar je pretpostavio kako, što god
učitelj radio, ima veze s demonima.
Jedne večeri u knjižnici, Khadgar je čuo zvukove iz dvorišta i štala. Povike,
izazove i odgovore tihim, nerazgovijetnim glasom. Kad je stigao do prozora koji je
gledao na taj dio dvorca skupina jahača već je izlazila.
Khadgar se namrštio. Jesu li to opskrbljivači koje je Moroes odbio ili glasnici s
nekim drugim mračnim stvarima za njegovog gospodara? Khadgar je sišao dolje
kako bi otkrio.
Samo je na kratko ugledao novopridošlicu - crni plašt koji je nestao u
gostinjskoj sobi na nižoj razini kule. Moroes je bio tamo, sa svijećom u ruci,
zasljepljivačima na mjestu, kad je Khadgar preskočio nekoliko posljednjih stuba i
čuo kaštelana kako govori: "... Drugi posjetitelji, oni su bili manje pažljivi. Sada ih
više nema."


 90 
 Što god da je novopridošlica rekao bilo je izgubljeno i Moroes je zatvorio vrata
kad je Khadgar prišao.
"Gost?" pitao je mladić i pokušao vidjeti je li novopridošlica ostavio kakav
trag. Njegov je pogled nagrađen samo zatvorenim vratima.
"Aha", odgovorio je kaštelan.
"Mag ili trgovac?" pitao je mladi mag.
"Ne bih znao", rekao je kaštelan i krenuo hodnikom. "Nisam pitao i Izaslanica
nije rekla."
"Izaslanica", ponovio je Khadgar i sjetio se jednog tajanstvenog pisma tijekom
Medivhova velikog sna. "Znači, to je politika. Za Magusa."
"Pretpostavljam", rekao je Moroes. "Nisam pitao. Nije moja briga."
"Znači za Magusa je", rekao je Khadgar. "Pretpostavljam", rekao je Moroes
istim sanjivim glasom. "Bit će nam rečeno kad budemo trebali znati." I nakon toga
je otišao i ostavio Khadgara da zuri u zatvorena vrata.
Idućeg je dana imao neobičan osjećaj drugog prisustva u kuli, novog tijela čija
je gravitacija promijenila orbite svih ostalih. Ovaj je novi planet natjerao Cook na
korištenje većih tava, a Moroesa na češće šetnje hodnicima nego inače. A čak je i
sam Medivh poslao Khadgara na neki zadatak unutar kule, i kad bi odlazio mladi
bi mag čuo šapat teškog plašta na kamenju iza sebe.
Medivh nije ništa govorio, a Khadgar je čekao da mu se kaže. Davao je
nagovještaje. Strpljivo je čekao. Umjesto toga poslanje u knjižnicu kako bi
nastavio učenje i vježbanje čarolija. Khadgar se spustio do polovice spiralnih
stuba, zastao i onda se polagano vratio gore, samo kako bi vidio crni plašt koji je
kliznuo u Zaštitnikov laboratorij.
Khadgar je odtumarao stubama i razmišljao tko bi Izaslanica mogla biti.
Lotharov špijun? Neka tajna članica Reda? Možda neka od članica Kirin Tora, ona
s vitičastim rukopisom i otrovnim teorijama? Ili se možda radi o nekoj potpuno
drugoj stvari? Bilo je frustrirajuće ne znati, a ne biti u Magusovom povjerenju
samo je pogoršavalo stvari.
"Bit će nam rečeno kad budemo trebali znati", promrmljao je Khadgar i ušao
u knjižnicu. Njegove bilješke i povijesti bile su razbacane po stolovima gdje ih je
posljednji put ostavio. Pogledao ih je, i shemu čarolije za prizivanje vizija.
Napravio je nekoliko dodataka od posljednjeg pokušaja u nadi kako će bolje
podesiti rezultate.
Khadgar je pogledao bilješke i nasmiješio se. Onda je podigao epruvete
smrskanog dragog kamenja i krenuo dolje - dodao je još katova između sebe i
Medivhove dvorane za audijenciju - do napuštene dvorane za bankete.
Dvije razine niže bilo je savršeno. Eliptična soba s kamenim kaminom na oba
kraja, veliki stol koji je nekamo premješten, drevni stolci poredani uz zid nasuprot
jedinog ulaza. Pod je bio od bijelog mramora, star i raspucan, ali Moroes ga je
redovno i neumorno čistio.



 91 
 Khadgar je nacrtao magični krug od ametista i ružinog kvarca, dok je
ispisivao crte još se uvijek cerio. Sada je bio siguran u svoje čaranje i nije trebao
ceremonijalnu halju radi sreće. Dok je postavljao uzorak zaštite i odbijanja opet se
nasmiješio. U mislima je već oblikovao energiju, prizivao neophodne nijanse i
tipove magije, pretvarao ih u potrebne oblike, i držao tu plodnu energiju pod
kontrolom sve dok mu ne zatreba.
Zakoračio je u krug, izgovorio neophodne riječi, napravio pokrete rukama u
savršenoj harmoniji i otpustio energiju iz uma. Osjetio je otpuštanje kad se nešto
unutar njegova uma i duše spojilo i pozvao je magiju.
"Pokaži mi što se događa u Medivhovim odajama", rekao je, um mu je
nervozno poskočio u nadi kako se Zaštitnikove blokade nisu odnosile na njegovog
šegrta.
Smještaje znao kako čarolija nije uspjela. Ne u velikom stilu, s rušenjem
magičnih matrica, nego samo malo. Možda su blokade djelovale na njega,
preusmjerile njegovu viziju drugamo, na drugo mjesto.
Znao je da je drugdje po nekoliko stvari. Prvo, bio je dan. Drugo, bilo je toplo.
I za kraj, lokacija je bila poznata.
Do sada nije bio ovdje, barem ne u ovom tornju, ali bilo je jasno kako se nalazi
u dvorcu Olujni Vjetar i promatra grad ispod njega. Ovo je bio jedan od viših
tornjeva i soba je bila slična onoj u kojoj su dva člana Reda doživjela kraj prije
nekoliko mjeseci. Ipak, prozori su ovdje bili veliki i otvarali su se na veliku terasu,
i topli mirisni vjetar vijorio je teške zavjese. Šarene ptice kočoperile su se na
zlatnom prstenju unutar sobe.
Ispred Khadgara bio je postavljen mali stol s porculanskim tanjurima
obrubljenima zlatom, noževima i vilicama izrađenima od plemenitog metala.
Kristalne posude sadržavale su voće - svježe i prekrasno, jutarnja rosa još je
uvijek blistala na jagodama. Khadgar je osjetio lagano kruljenje u želucu.
Oko stola se kretao mršavi čovjek nepoznat Khadgaru, uskog lica, visokog
čela, tankih brkova i kozje bradice. Bio je odjeven u urešeni crveni poplun koji je
bio halja, zaključio je Khadgar, i zlatni pojas. Dodirnuo je jednu vilicu i za
milimetar ju pomaknuo u stranu, a onda zadovoljno kimnuo. Pogledao je
Khadgara i nasmiješio se.
"Ah, budna si", rekao je glasom koji je Khadgaru gotovo zvučao poznato.
Khadgar je na trenutak pomislio kako ga ova vizija može vidjeti, ali ne, čovjek
se obraćao nekome iza njega. Okrenuo se i ugledao Aegwynn, mladu i lijepu kao i
na snježnoj litici. (Je li ovo bilo prije toga? Poslije? Nije mogao reći po njezinom
izgledu.) Nosila je bijeli plašt sa zelenom podstavom, ali ovaj sada bio je od svile,
ne krzna, i na nogama nije imala čizme, nego jednostavne bijele sandale. U kosi je
imala srebrnu dijademu.
"Čini mi se kako si se uistinu potrudio", rekla je, Khadgar joj nije mogao
pročitati lice.



 92 
 "Uz dovoljno magije i želje ništa nije nemoguće", rekao je muškarac i podigao
ruku s dlanom na gore. Iznad dlana je procvjetala bijela orhideja.
Aegwynn je uzela cvijet, otmjeno ga podigla do nosa i onda spustila na stol.
"Nielase..." počela je.
"Najprije doručak", rekao je mag Nielas. "Da vidiš što dvorski čarobnjak može
srediti u rano jutro. Ove su bobice ubrane u kraljevskom vrtu prije manje od sat
vremena..."
"Nielase", opet je rekla Aegwynn.
"Za njima ide šunka s maslacem i sirup", nastavio je mag.
"Nielase", ponovila je Aegwynn.
"Onda možda jaja vrocke, pržena na stolu u ljusci jednostavnom čarolijom
koju sam naučio na otocima..." rekao je mag.
"Odlazim", rekla je Aegwynn jednostavno.
Oblak je prešao preko magova lica. "Odlaziš? Tako brzo? Prije doručka?
Mislim, nadao sam se kako ćemo imati šansu da još porazgovaramo."
"Odlazim", rekla je Aegwynn. "Moram dovršiti svoj zadatak, i imam malo
vremena za ugodnosti jutra poslije." Dvorski je čarobnjak izgledao zbunjeno.
"Mislio sam kako ćeš nakon prošle noći željeti ostati u dvorcu, Olujnom Vjetru,
neko vrijeme." Zatreptao je na ženu: "Hoćeš li?"
"Ne", rekla je Aegwynn. "Uistinu, nakon prošle noći nema potrebe da više
ostajem. Dobila sam ono po što sam došla. Nema potrebe da se više zadržavam."
U sadašnjosti, Khadgar je zadrhtao kad je povezao dijelove slagalice. Naravno
da mu je magov glas zvučao poznato.
"Ali mislio sam..." zamucao je mag Nielas, ali Zaštitnica je odmahnula
glavom.
"Ti si, Nielase Arane, idiot", rekla je Aegwynn jednostavno. "Ti si jedan od
najmoćnijih čarobnjaka u Redu Tirisfala, a ipak si idiot. To govori nešto o ostatku
Reda."
Nielas Aran se namrštio. Namjeravao je izgledati ljutito, ali samo je izgledao
patetično. "Hej, čekaj malo..."
"Sigurno nisi pomislio kako me samo tvoj prirodni šarm doveo u tvoj u sobu,
niti da su me tvoj polet i smisao za humor zbunili tijekom našeg razgovora o
čarolijama? Sigurno si shvatio kako ne mogu biti impresionirana tvojim položajem
dvorskog čarobnjaka kao što bi bila neka seoska pastirica? I sigurno si shvatio
kako zavođenje djeluje u oba smjera? Nisi toliki idiot, zar ne, Nielase Arane?"
"Naravno da nisam", rekao je dvorski čarobnjak, očito uvrijeđen njezinim
riječima, ali je to odbio priznati. "Samo sam mislio kako bi, poput civiliziranih
ljudi, mogli zajedno doručkovati."
Aegwynn se nasmiješila i Khadgar je vidio kako je to okrutan smiješak.
"Stara sam kao mnoge dinastije, i ostvarila sam djevojačke želje u svom prvom
stoljeću. Jako sam dobro znala što sam radila kad sam sinoć došla u tvoje odaje."



 93 
 "Mislio sam..." rekao je Nielas. "Samo sam mislio..." Tražio je odgovarajuće
riječi.
"Kako ćeš ti, iz cijelog Reda, biti onaj koji će očarati i ukrotiti veliku, divlju
Zaštitnicu?" rekla je Aegwynn uz osmijeh. "Kako ćeš ju moći podrediti svojoj volji,
učiniti ono što ostali nisu uspjeli, kroz svoj šarm i polet i petparačke trikove?
Upregnuti moć Tirisfalena u vlastitu kočiju? Ma daj, Nielase Arane. Izgubio si
puno svog potencijala, nemoj mi reći kako te život na kraljevskom dvoru u
potpunosti iskvario. Ostavi mi malo poštovanja prema tebi."
"Ali ti nisi bila impresionirana", rekao je Nielas, počeo je shvaćati što je
Aegwynn govorila, "ako me nisi željela, zašto smo onda..."
Aegwynn mu je dala odgovor. "Došla sam u Olujni Vjetar po jedinu stvar koju
ne mogu sama, pogodnog oca za mog nasljednika. Da, Nielase Arane, možeš reći
svojim kolegama magovima u Redu kako si uspio spavati s velikom i moćnom
Zaštitnicom. Ali također ćeš im morati reći kako si mi omogućio način za
predavanje moje moći bez daljnjeg petljanja Reda u to."
"Jesam?" Rezultati njegovih djela počeli su biti jasniji. "Pretpostavljam da
jesam. Ali Redu se neće svidjeti..."
"Što je izmanipuliran? Što mu se netko suprotstavio? Što je obmanut?" rekla
je Aegwynn. "Ne, neće. Ali neće te kazniti, iz straha da me uistinu zanimaš. I neka
ti to bude utjeha - od svih magova i čarobnjaka ti si imao najviše potencijala. Tvoje
sjeme će zaštititi i ojačati moje dijete i od njega stvoriti nositelja za moju moć. I
kad bude rođen i prestane sisati mlijeko ti ćeš ga čak i odgajati, ovdje, jer ja znam
da će krenuti mojim stopama, i čak ni Red neće htjeti propustiti tu prigodu kako
bi utjecao na njega."
Nielas Aran je odmahnuo glavom. "Ali ja..." Na trenutak je zastao. "Ali jesi li
ti..." Opet je zastao. Kad je naposljetku progovorio u očima je napokon imao malo
vatre, i čelika u glasu. "Zbogom, Magna Aegwynn."
"Zbogom, Nielase Arane", rekla je Aegwynn. "Bilo je... ugodno." I nakon toga
se okrenula na peti i izašla iz sobe.
Nielas Aran, glavni čarobnjak Azerotha, član Reda Tirisfala, i sada otac
budućeg Zaštitnika Medivha, sjeo je za savršeno postavljen stol. Podigao je zlatnu
vilicu i počeo ju vrtjeti prstima. Onda je uzdahnuo i ispustio ju na pod.
Vizija je nestala prije no što je vilica dodirnula mramorni pod, ali Khadgar je
postao svjestan novog zvuka, ovaj je dolazio iza njega. Zvuk grebanja čizama po
hladnom kamenu. Tiho šuštanje plašta. Nije bio sam.
Khadgar se okrenuo, ali sve što je vidio bio je tračak crnog plašta. Izaslanica
ga je špijunirala. Bilo je dovoljno loše što je otpravljen svaki put kad se Medivh
sastajao sa strankinjom - a sada je Izaslanica šetala dvorcem i špijunirala ga.
Khadgar je u trenu bio na nogama i jurio je prema ulazu. Kad je stigao do
vrata njegov je plijen nestao, ali čulo se šuškanje tkanine na stubištu. Dolje prema
odajama za goste.



 94 
 Khadgar je također jurnuo stubama. Zakrivljenost stuba držat će ju na
vanjskom rubu, gdje su stube bile šire i sigurnije. Mladi je mag projurio ovim
stubama toliko puta da je spretno jurio uz unutarnji zid i preskakao po dvije ili tri
stube.
Na pola puta do odaja za goste Khadgar je mogao vidjeti sjenu svog plijena na
vanjskom zidu. Kad je stigao na razinu za goste mogao je vidjeti siluetu u plaštu
kako hitro ide prema vratima sobe. Kad Izaslanica stigne do odaja za goste
propustit će prigodu. Khadgar je preskočio četiri posljednje stube i zaletio se kako
bi uhvatio siluetu u plaštu za ruku.
Ruka mu se zatvorila oko tkanine i čvrstih mišića i okrenuo je svoj plijen
prema zidu. "Magus će željeti znati zašto špijuniraš..." počeo je, ali riječi su mu
zapele u grlu kad se plašt otvorio i otkrio Izaslanicu.
Bila je odjevena' u kožno putno odijelo, s visokim čizmama, crnim hlačama i
crnom bluzom. Bila je mišićava, i Khadgar nije sumnjao kako je cijelim putom do
kule jahala. Ali njezina je koža bila zelena, i kad je kapuljača pala otkrila je lice
orka velikih ralja i dugih očnjaka. Duge zelene uši izbijale su iz guste bijele kose.
"Ork!" viknuo je Khadgar i automatski reagirao. Podigao je ruku, promrmljao
riječ moći i prizvao sile kako bi ju pogodio mističnom munjom.
Nije dobio prigodu dovršiti. Kad je otvorio usta orkinja ga je šutnula nogom u
prsa. Njezino koljeno odmaknulo je Khadgarovu ispruženu ruku i poremetilo mu
ciljanje. Njezina je noga pogodila Khadgarov obraz i omamila ga.
Khadgar je zateturao unatrag i okusio krv - sigurno se ugrizao za obraz kad je
zadobio udarac. Ponovno je podigao ruku kako bi ispalio munju, ali orkinja je i
dalje bila prebrza, brža od oklopljenih ratnika s kojima se borio. Već mu se
približila i snažno udarila šakom u trbuh izbacivši mu zrak iz pluća i
koncentraciju iz glave.
Mladi je mag zarežao i na trenutak napustio magiju u korist izravnijeg
pristupa. Još uvijek se oporavljao od udarca, okrenuo se u jednu stranu, zgrabio
ženu za ruku i izbacio ju iz ravnoteže. Na ženinom zelenom licu pojavilo se
iznenađenje, ali samo na trenutak. Čvrsto je stala, privukla Khadgara, istrgnula
ruku iz njegove i zgrabila ga.
Khadgar je osjetio začine kad ga je orkinja privukla sebi, a onda ga je bacila
niz hodnik. Kliznuo je kamenim podom, udario u zid i naposljetku se zaustavio
pred nečijim nogama.
Khadgar je pogledao gore i ugledao kaštelana kako ga promatra sa laganom
zabrinutošću.
"Moroese!" viknuo je Khadgar. "Vrati se! Dovedi Magusa! Imamo orka u kuli!"
Moroes se nije pomaknuo, umjesto toga pogledao je orkinju svojim
bezizražajnim, zaštićenim očima. "Jeste li dobro, Izaslanice?"
Žena se nacerila, napućila zelene usne i zamotala se u plašt. "Nikad bolje.
Trebalo mi je malo razgibavanja. Derište je bilo ljubazno i poslužilo je."
"Moroese!" ispljunuo je mladi mag. "Ova žena je..."


 95 
 "Izaslanica. Magusova gošća", rekao je Moroes i smireno dodao: "Došao sam
po vas. Magus vas treba."
Khadgar je ustao i mrko pogledao Izaslanicu. "Kad se budete vidjeli s
Magusom hoćete li mu reći kako njuškate uokolo?"
"Ne želi vidjeti nju", ispravio je Moroes. "Želi vidjeti tebe, Šegrte."
"Ona je ork!" rekao je Khadgar, glasnije i grublje no što je namjeravao.
"Polu-ork u stvari", rekao je Medivh. Bio je pognut nad radnom klupom i
prtljao je po zlatnom uređaju, astro-labu. "Pretpostavljam kako u njenoj domovini
ima ljudi, ili polu-ljudi, ili ih je barem nedavno bilo. Dodaj mi šestar, Šegrte."
"Pokušali su te ubiti!" viknuo je Khadgar.
"Orci, misliš? Istina, neki jesu", rekao je mimo Medivh. "Neki su me orci
pokušali ubiti. I tebe također. Garona nije bila u toj skupini. U svakom slučaju,
barem tako mislim. Ovdje je kao predstavnica njezinog naroda. Ili barem jednog
dijela naroda."
Garona. Znači vještica ima ime, pomislio je Khadgar. Umjesto toga je rekao:
"Napali su nas orci. Imao sam viziju napada orka. Čitao sam komunikacije iz
cijelog Azerotha koje govore o pljačkama i napadima orka. Svaki spomen orka
govori o njihovoj okrutnosti i divljaštvu. Čini se kako ih svakog dana ima sve više.
To je opasna i divlja rasa."
"I lako te sredila, pretpostavljam", rekao je Medivh ne podigavši pogled s
posla.
Khadgar je dodirnuo rub usana gdje se krv već sasušila. "To uopće nije bitno."
"Upravo tako", rekao je Medivh. "A što je za tebe bitno?"
"Ona je ork. Ona je opasna. I ti joj dopuštaš da slobodno luta kulom."
Medivh je zagunđao i u glasuje imao čelik. "Ona je polu-orkinja. Opasna je
poput tebe, uzevši u obzir situaciju i okolnosti. I ona je moj gost i trebao bi se
prema njoj odnositi s poštovanjem. To očekujem od tebe kad se radi o mojim
gostima, Mladiću od Povjerenja."
Khadgar je nekoliko trenutaka šutio, a onda je pokušao novi pristup. "Ona je
Izaslanica."
"Da."
"A čija?"
"Jednog ili više klanova koji trenutno žive u Crnoj bari", rekao je Medivh. "Još
uvijek nisam točno siguran kojih. Nismo došli tako daleko."
Khadgar je iznenađeno zatreptao. "Pustio si ju u našu kulu, a ona nema
službeni položaj?"
Medivh je odložio šestar i umorno uzdahnuo. "Predstavila mi se kao
predstavnica nekih klanova orka koji trenutno pljačkaju po Azerothu. Ako će se
ova stvar riješiti nečim drugim osim vatre i mača, onda netko mora započeti
razgovor. Ovo je dobro mjesto kao i svako drugo. /, onako usput, ovo je moja kula,
ne naša. Ti si ovdje moj učenik, moj šegrt, i ovdje si zato što ja to želim. I kao moj
učenik, moj šegrt, očekujem da budeš nepristran."


 96 
 Uslijedila je tišina dok je Khadgar pokušavao probaviti ovo. "I koga onda ona
zastupa? Neke, nijednog ili sve orke?"
"Trenutno predstavlja sebe", rekao je Medivh i nervozno uzdahnuo. "Svi ljudi
ne vjeruju u istu stvar. Nema razloga vjerovati kako su orci drugačiji. Moje pitanje
za tebe glasi, uzevši u obzir tvoju prirodnu znatiželju, zašto već nisi iz nje pokušao
izvući sve moguće informacije, umjesto što meni govoriš kako ne bih trebao činiti
baš to? Osim ako sumnjaš u mene i moju sposobnost da se pobrinem za jednu
polu-orkinju?"
Khadgar je zašutio, dvostruko posramljen zbog svojih postupaka i neuspjeha
sagledavanja drugog stajališta. Je li sumnjao u Medivha? Je li postojala šansa
kako će Magus raditi protiv svog Reda? Pomisao je ključala u njemu, potpaljena
Lotharovim riječima, vizijom demona i politikama Reda.
Želio je upozoriti starca, ali činilo se kako je svaka riječ okrenuta protiv njega.
"Ponekad sam zabrinut zbog tebe", rekao je naposljetku. "I ja također brinem
zbog tebe", rekao je odsutno stari mag. "Čini mi se kako ovih dana puno brinem."
Khadgar je odlučio pokušati po posljednji put. "Gospodine, ja mislim kako je
ta Garona špijun", rekao je jednostavno. "Mislim kako je ovdje da bi saznala što
više može kako bi to poslije upotrijebila protiv vas."
Medivh se nagnuo unatrag i zlobno se nasmiješio mladiću. "Ovo je kao ono
rugala se sova sjenici da ima veliku glavu, mladi magu. Ili si zaboravio spisak
stvari koje su tvoji gospodari iz Kirin Tora željeli da izvučeš iz mene kad si stigao
u Karazhan?"
Khadgarove su uši bile crvene kad je izašao iz sobe.



 97 
Garona

ratio se u svoju (pa, Medivhovu) knjižnicu i pronašao ju kako lista njegove

V bilješke. Bijes mu je planuo u prsima, ali bol njezinih udaraca, i

Medivhova jezikova juha, držali su njegov bijes pod kontrolom. "Što radiš?"
ipak je rekao oštro. Prsti Izaslanice Garone odletjeli su s papira.
"Njuškam, tako to zoveš ako se ne varam? Špijuniram?" Pogledala ga je i
namrštila se. "U stvari samo pokušavam shvatiti što radiš ovdje. Bilo je na
otvorenom. Nadam se kako ti je to u redu." To mi NIJE u redu, pomislio je
Khadgar, ali umjesto toga je rekao: "Gospodar Medivh je rekao da se prema vama
ponašam uljudno. Ipak, možda se naljuti ako vam dopustim da se raznesete
nekom zlom čarolijom."
Garonino je lice bilo bezizražajno, ali Khadgar je primijetio kako je podigla
ruke s listova. "Magija me ne zanima."
"Čuvene posljednje riječi", rekao je Khadgar. "Ima li ovdje nešto s čime bih
vam mogao pomoći, ili samo onako općenito njuškate, provjeravate što ima?"
"Rečeno mi je kako imate knjigu o kraljevima Azerotha", rekla je. "Željela bih
ju pogledati."
"Znate čitati?" pitao je Khadgar. Zvučalo je grublje no što je namjeravao.
"Oprostite. Namjeravao sam reći..."
"Da, iznenađenje, znam čitati", rekla je Garona, hitro i službeno. "Tijekom
godina pokupila sam puno talenata." Khadgar se namrštio. "Drugi red, četvrta
polica odozgora. Crvena knjiga sa zlatnim obrubom." Garona je nestala među
policama, a Khadgar je iskoristio prigodu za sakupljanje bilježaka sa stola. Morat
će ih držati negdje drugdje ako se ork može slobodno šetati kulom. Barem nisu
bila pisma Reda - čak bi i Medivh poludio ako bi joj dao "Pjesmu o Aegwynn".
Pogled mu je odletio do mjesta gdje je svitak korišten kao ključ stajao. S
mjesta gdje je stajao izgledao je nedirnuto. Nema potrebe za stvaranjem scene, ali
najvjerojatnije će ga također morati premjestiti.
Garona se vratila s masivnom knjigom u rukama i podigla guste obrve prema
Khadgaru da formiraju pitanje. "Da, to je to", rekao je šegrt.
"Ljudski jezici su pomalo... rječiti", rekla je i spustila knjigu na prazno mjesto
gdje su maločas bile Khadgarove bilješke.


 98 
 "Samo zato što uvijek imamo nešto za reći", rekao je Khadgar i pokušao se
nasmiješiti. Pitao se imaju li orci knjige? Jesu li uopće čitali? Imali su čarobnjake,
naravno, ali to nije značilo da posjeduju neko pravo znanje.
"Nadam se da nisam bila pregruba prema vama, ranije u hodniku. Jeste li
dobro?" Ton joj je bio hitar, i Khadgar je bio siguran kako bi joj bilo draže da je
ispljunuo zub. Ovo je najvjerojatnije bila isprika orka.
"Nikad bolje", rekao je Khadgar. "Trebalo mi je razgibavanje."
Garona je sjela i počela listati knjigu. Khadgar je primijetio kako miče usne
dok je čitala, a ona je smjesta okrenula kraj knjige, do posljednjih dodataka o
vladavini kralja Llanea.
Sada, ne u žestini izravne borbe, mogao je vidjeti kako Garona nije obični ork
protiv kakvih se borio ranije. Bila je vitka i mišićava, za razliku od trapavih,
teških grubijana s kojima se borio kod karavane. Koža joj je bila glatkija, gotovo
ljudska, i svjetlija od samih orka. Očnjaci su joj bili malo kraći, oči malo veće,
izražajnije nego tamni grimiz ork ratnika. Pitao se koliko je od toga ljudsko
naslijeđe, a koliko od toga što je žensko. Pitao seje li koji ork s kojima se ranije
borio bio ženka - nije bilo očito, i tada nije imao želje za provjeravanjem.
Uistinu, bez zelene kože, izopačenog lica s očnjacima i neprijateljskog,
nadmoćnog ponašanja mogla bi biti privlačna. Ipak, bila je u njegovoj knjižnici, i
listala je njegove knjige (pa, Medivhovoj knjižnici i Medivhove knjige, ali Magus ju
je povjerio njemu).
"Znači vi ste Izaslanica", rekao je naposljetku. Pokušao je govoriti veselo i
nehajno. "Spomenut mi je vaš skori dolazak."
Polu-orkinja je kimnula i koncentrirala se na riječi pred sobom.
"Čija ste vi točno izaslanica?"
Garona je podigla pogled i Khadgar je ugledao tračak nervoze ispod bujnih
obrva. Khadgar se osjećao dobro što joj ide na živce, ali istovremeno se pitao gdje
je žena povlačila granicu. Nije želio navaliti prežestoko ili prebrzo kako opet ne bi
zaradio batine ili novu jezikovu juhu od Medivha.
Barem će ovoga puta prije bitke doći do nekih informacija. Rekao je: "Hoću
reći, ako ste Izaslanica, to znači kako vam netko zapovijeda, netko vuče vaše
konce, nekome morate dati izvješće. Koga predstavljate?"
"Sigurna sam kako će ti tvoj gospodar, Starac, reći ako ga priupitaš", rekla je
Garona uljudno, ali oči su joj ostale smrknute.
"Siguran sam da bi", lagao je Khadgar. "Da ga imam drskosti pitati. Zato
pitam vas:-Koga predstavljate? Kakve su vam ovlasti dodijeljene? Jeste li ovdje
kako bi pregovarali, zahtijevali ili što?"
Garona je zatvorila knjigu (Khadgar je osjetio malo zadovoljstvo jer ju je
dekoncentrirao) i rekla: "Misle li svi ljudi isto?"
"Bilo bi dosadno da je tako", rekao je Khadgar.



 99 
 "Želim reći, slažu li se svi u svemu? Slažu li se ljudi s onime što njihovi
nadređeni ili vladari žele?" pitala je Garona. Žestina u njezinim očima malo je
popustila.
"Teško", odgovorio je Khadgar. "Jedan razlog što postoji ovoliko knjiga jest što
svatko ima mišljenje. I to su samo pismeni."
"Zato shvati kako i među orcima također postoje različita mišljenja", rekla je
Garona. "Horda se sastoji od brojnih klanova, svaki ima poglavicu i ratne vođe.
Svi orci pripadaju klanu. Većina orka odana je klanu i poglavici."
"Što su klanovi?" pitao je Khadgar. "Kako se zovu?"
"Olujni Žetelac je jedan", rekla je polu-orkinja. "Crnkamen. Malj Sumraka.
Krvava Dolina. To su glavni."
"Zvuči poput ratničke bagre", rekao je Khadgar. "Domovina orka je opako
mjesto", rekla je Garona, "i samo najsnažniji i najorganiziraniji preživljavaju. Nisu
ništa više od onoga kakvima ih je domovina stvorila."
Khadgar je pomislio na opustošenu zemlju crvenog neba koju je vidio u viziji.
To je bila domovina orka, znači. Neka pustoš u drugoj dimenziji. Ipak, kako su
došli ovamo? Umjesto toga pitao je: "I, koji je tvoj klan?"
Garona je frknula i to je zazvučalo poput kihanja buldoga. "Ja nemam klana."
"Rekla si kako sav tvoj narod pripada klanu", rekao je Khadgar.
"Rekla sam svi orci", rekla je Garona. Kad ju je Khadgar tupo pogledao
podigla je ruku. "Pogledaj ovo. Što vidiš?"
"Tvoju ruku?"
"Ljudsku ili orčku?"
"Orčku", rekao je Khadgar. Bilo mu je očito. Zelena koža, oštri žućkasti nokti,
šake malo veće od ljudskih.
"Ork bi rekao kako je to ljudska ruka - previše je vitka kako bi bila
učinkovita, nedovoljno mišićava za držanje sjekire ili razbijanje glave - preblijeda,
preslaba i preružna." Garona je spustila ruku i kroz spuštene obrve pogledala
mladog maga. "Ti vidiš dijelove mene koji su orčki. Moji orčki nadređeni, i svi
ostali orci, vide dijelove mene koji su ljudski. Ja sam oboje, i nijedno, i obje me
strane smatraju inferiornom." Khadgar je zinuo kako bi se usprotivio, ali razmislio
je o tome i nastavio šutjeti. Njegova je prva pomisao bila napasti orkinju koju je
našao u kuli, ne vidjeti ženu koja je bila Medivhov gost. Kimnuo je i rekao:
"Sigurno je teško. Biti bez klana."
"Okrenula sam to u svoju korist", rekla je Garona. "Mogu se lakše kretati
između klanova. Kao bezvrjednije stvorenje pretpostavljeno je kako uvijek ne
tražim prednost za svoj klan. Nitko me ne voli, pa nisam bitna. Neki poglavice to
smatraju dobrim. To me čini boljom pregovaračicom, i prije no što kažeš, boljim
špijunom. Ali bolje nemati nikakve saveznike, nego one s kojima si u sukobu."
Khadgar je pomislio na Medivhovo mišljenje o njegovim vezama s Kirin
Torom, ali je rekao: "I koji klan u ovom trenutku predstavljaš?"



 100 
 Garona se smrknuto nasmiješila. "Kad bih rekla Gizblaha Moćnog što bi ti
rekao? Ili sam možda na misiji za Morgaxa Sivog ili Hikapika Krvavog. Bi li ti to
dovoljno reklo?"
"Možda", rekao je Khadgar.
"Ne bi", rekla je Garona, "jer sam izmislila sva ta imena, upravo sada. I ime
frakcije koja me poslala ne bi ti ništa značilo, barem ne u ovom trenutku. Slično,
Starac je spomenuo prijateljstvo s kraljem Llaneom, ali ono našim poglavicama ne
znači ništa, a ime Lothar nije ništa više od kletve koju izgovaraju ljudski seljaci na
koje nailazimo. Prije no što dođe do mira, prije no što počnemo pregovore, moramo
saznati više o vama."
"Zbog čega si ovdje."
Garona je duboko uzdahnula. "Zbog čega se molim kako ćeš me ostaviti na
miru dovoljno dugo kako bih shvatila o čemu Starac priča kad razgovaramo."
Khadgar je šutio nekoliko trenutaka. Garona je opet otvorila knjigu i
okrenula stranicu na kojoj je stala. "Naravno, to je obostrano", rekao je Khadgar i
Garona je uz nervozan uzdah zatvorila knjigu. "Hoću reći, mi moramo saznati o
orcima što je moguće više ako ćemo učiniti više od borbe s njima. Ako ste ozbiljni u
vezi mira."
Garona je mrko pogledala Khadgara, i mladi se mag na trenutak zapitao hoće
li polu-orkinja skočiti preko stola i istući ga. Umjesto toga naćuljila je uši i rekla:
"Čekaj. Što je to?" Khadgar je osjetio prije nego što je čuo. Iznenadna promjena u
zraku, kao da je negdje u kuli otvoren prozor. Nalet vjetra koji je uznemirio
prašinu u hodniku. Val topline koji je prošao kulom.
Khadgar je rekao: "Nešto..."
Garona je rekla: "Čula sam..."
Onda je Khadgar također čuo, zvuk željeznih pandži koje grebu po kamenu, i
zrak je postao topliji kad su mu se dlake na vratu digle.
I velika je zvijer došetala u knjižnicu.
Bila je sastavljena od vatre i sjena, koža joj je bila crna i u sebi je sadržavala
iskre. Njegovo vučje lice bilo je uokvireno rogovima koji su blistali poput polirane
slonovače. Izgledalo je poput dvonošca, ali je hodalo na sve četiri, duge prednje
pandže greble su kameni pod.
"Što je..." zasiktala je Garona.
"Demon", rekao je Khadgar napetim glasom, ustao i udaljio se od stola.
"Tvoj je sluga rekao kako ovdje ima vizija. Duhova. Je li ovo jedna?" Garona je
također ustala.
Khadgar je želio objasniti kako su vizije u potpunosti mijenjale okoliš,
prebacivale vas negdje drugdje, ali je umjesto toga samo odmahnuo glavom.
Zvijer je bila na vratima i njuškala je zrak. Oči stvorenja su gorjele. Je li
zvijer slijepa i može samo njušiti? Ilije osjetila nov miris u zraku, začin koji nije
očekivala?



 101 
 Khadgar je pokušao privući energiju u um, ali prvi put mu je srce klonulo i
um je ostao prazan. Zvijer je nastavila njuškati i okretati se u mjestu dok se nije
okrenula prema paru.
"Idi u kulu", rekao je Khadgar tiho. "Moramo upozorili Medivha." Krajičkom
oka vidio je kako Garona kima, ali pogled joj se nije maknuo sa zvijeri. Niz njezin
dugi vrat cijedio se znoj. Lagano se pomaknula u stranu.
Pokret je bio dovoljan, i sve se dogodilo odjednom. Zvijer se pripremila i
skočila preko sobe. Khadgarov se um pročistio, hitrom učinkovitošću prizvao je
energiju u sebe, podigao ruku i zabio munju mistične energije u prsa stvorenja.
Energija je prošla kroz prsa zvijeri, izašla na leđima i posvuda razbacala komade
gorućeg mesa, ali ju nije nimalo usporila.
Sletjela je na stol, pandže su se zabile u drvo, i opet skočila, ovoga puta prema
Khadgaru. Um mladog maga na sekundu se ispraznio, ali sekunda je bila sve stoje
trebalo demonu spuštenih ramena kako bi prevalio udaljenost između njih.
Nešto drugo ga je zgrabilo i maknulo s puta. Namirisao je cimet i čuo grlenu
psovku dok se micao s puta letećeg demona. Zvijer je odletjela kroz prostor na
kojem se šegrt maločas nalazio i kriknula. Duga, nazubljena posjekotina pojavila
se na lijevom boku stvorenja i iz nje je potekla goruća krv.
Garona je pustila Khadgara iz svog zagrljaja (slabog, ljudskog zagrljaja, ali i
dalje dovoljno snažnog da mu istjera zrak iz pluća). U drugoj je ruci, primijetio je
šegrt, Garona imala dugi nož, okrvavljen od prvog zamaha, i Khadgar se zapitao
gdje ga je skrivala dok su se svađali.
Stvorenje se prizemljilo, okrenulo i pokušalo ponovno, nespretno, napasti,
ispružilo je željezne pandže, usta i oči su plamtjeli. Khadgar se sagnuo i onda
ustao s velikom knjigom Kraljevi Azerotha. Bacio je ogromnu knjigu stvorenju u
lice, i onda se opet sagnuo. Zvijer je proletjela pored njega i sletjela u blizini vrata.
Ispustila je grgljavi, hripavi urlik i zatresla rogatom glavom kako bi otresla tešku
monografiju. Khadgar je vidio kako goruća krv teče iz desnog boka stvorenja.
Garona je i drugi put pogodila.
"Dovedi Medivha", viknuo je Khadgar. "Ja ću ga odvući od vrata."
"A što ako u stvari želi mene?" odgovorila je Garona, i Khadgar je u njezinom
glasu po prvi puta čuo tračak straha.
"Ne želi", rekao je Khadgar smrknuto. "Ubija magove."
"Ali ti..."
"Samo idi", rekao je Khadgar.
Khadgar je jurnuo lijevo i njegovi su se strahovi obistinili, demon je krenuo za
njim umjesto da je krenuo prema vratima. Garona je krenula desno i počela se
uspinjati na policu.
"Dovedi Medivha!" viknuo je Khadgar i odjurio između polica.
"Nema vremena", odgovorila je Garona još uvijek se penjući. "Vidi možeš li ga
zadržati između polica."



 102 
 Khadgar je skrenuo kod drugog kraja dugih polica i okrenuo se. Demon je već
preskočio stol i sada je hodao između polica, između povijesti i zemljopisa. U
sjenama između polica plamene oči i usta stvorenja jasno su se vidjela, a kiseli je
dim sada kuljao iz njegovih ranjenih bokova.
Khadgar je pročistio um, zanemario strah i ispalio mističnu munju. Vatrena
kugla ili zraka svjetlosti bila bi puno učinkovitija, ali zvijer je bila okružena
knjigama.
Munja je pogodila stvorenje u lice i odbacila ga unatrag. Zarežalo je i opet
krenulo naprijed.
Ponovio je proces poput rituala - pročistio um, podigao ruku i izgovorio riječ.
Druga je munja pogodila njegove rogove i odbila se gore. Zvijer je zastala, ali samo
na trenutak. Ralje su mu sada sličile izopačenom, plamenom ispunjenom
osmijehu.
Treći je put prizvao energiju mistične munje, ali stvorenje je sada bilo blizu, i
pogodila ga je u lice, ali osim osvjetljavanja njegovog nasmijanog lica nije učinila
ništa. Khadgar je osjetio smrad njezinog ustajalog, gorućeg mesa i čuo potmulo
klikanje iz grla stvorenja - smijeh?
"Spremi se za trk!" viknula je Garona odnekud s desna i iznad.
"Što..." počeo je Khadgar koji je već uzmicao.
"Trči!" viknula je i gurnula nogama. Polu-orkinja se popela na vrh polica i
sada ih je gurala, rušila poput divovskih domina. Odjeknula je potmula
grmljavina kad su police počele rušiti susjedne, rasipavati knjige i drobiti sve na
njihovom putu.
Posljednja je polica udarila u zid i raspala se, silina udarca ju je srušila na
pod. Garona je kliznula sa svoje sada klimave police i potegnula dugi nož.
Pokušala je vidjeti kroz oblak prašine.
"Khadgare?" zazvala je.
"Tu sam", rekao je šegrt, priljubljen uz zid gdje su željezni stupovi podupirali
balkon gornje razine. Lice mu je bilo blijedo, čak i za čovjeka.
"Jesmo li ga sredili?" pitala je, još uvijek u polučučnju očekujući novi napad.
Khadgar je pokazao rub koji je prije samo nekoliko sekundi bio kraj reda
polica. Sada je cijela donja razina bila u ruševinama polomljenih polica i uništenih
knjiga. Iz krša je izvirivala mišićava, deformirana ruka od vatre i izopačene sjene.
Njezine željezne pandže već su bile crvene od hrđe, a topla krv je tekla po podu.
Ispružena ruka bila je manje od pola metra od Khadgara.
"Jesmo ga", rekla je Garona i vratila nož u korice pod bluzom.
"Trebala si me poslušati", rekao je Khadgar i iskašljao prašinu. "Trebala si
otići po Medivha."
"Rasporilo bi te prije no što bih prešla dva kata", rekla je polu-orkinja. "I tko
bi onda Starcu objasnio stvari?"
Khadgar je kimnuo, a onda se namrštio i zamislio. "Magus. Je li čuo ovo?"



 103 
 Garona je kimnula. "Trebao je sići. Stvorili smo dovoljno buke da probudimo
mrtve."
"Ne", rekao je Khadgar i krenuo prema izlazu knjižnice. "Što ako je bilo više
od jednog demona? Idemo!"
Garona je bez razmišljanja izvukla nož i jurnula iz sobe za čovjekom.
Pronašli su Medivha kako sjedi u laboratoriju, na onoj istoj klupi na kojoj ga
je Khadgar ostavio prije nekih sat vremena. Zlatni instrument na kojem je radio
sada je bio u demoliranim komadićima, a željezni je čekić počivao na jednoj strani
klupe.
Medivh je poskočio kad je Khadgar uletio u prostoriju s Garonom za petama.
Šegrt se zapitao je li cijelo vrijeme drijemao?
"Gospodaru! U kuli je demon!" izlanuo je Khadgar. "Demon, opet?" rekao je
Medivh umorno i dlanom protrljao jedno oko. "Prvi je puta bio demon. Posljednji
put ork."
"Vaš je šegrt u pravu", rekla je Garona. "Bila sam s njim u knjižnici kad je
napao. Veliko stvorenje, zvjersko, ali lukavo. Sačinjeno od vatre i tame, i rane su
mu gorjele i dimile se."
"To najvjerojatnije nije bilo ništa osim nove vizije", rekao je Medivh i vratio se
poslu. Podigao je smrskani komad uređaja i pogledao ga kao da ga vidi prvi puta.
"To se događa ovdje, vizije. Mislim kako te Moroes upozorio na njih."
"Ovo nije bila vizija, gospodaru", rekao je Khadgar. "Bio je to demon, isti
onakav s kakvim ste se borili na dvoru Olujnog Vjetra. Nešto je prošlo kroz
barijere i napalo nas."
Medivhove su se sijede obrve sumnjičavo podigle. "Nešto je opet prošlo kroz
barijere? Apsurdno." Zatvorio je oči i u zraku ispisao simbol. "Ne. Sve je u redu. Ni
jedna barijera nije aktivirana. Vi ste ovdje. Cook je u kuhinji, a Moroes je trenutno
u hodniku kod knjižnice."
Khadgar i Garona su izmijenili poglede. Khadgar je rekao: "Onda bi smjesta
trebali poći s nama, gospodaru."
"Moram li?" rekao je Medivh. "Ima drugi stvari o kojima moram brinuti, u to
sam siguran."
"Dođite i pogledajte", rekao je Khadgar.
"Vjerujemo kako je zvijer mrtva", rekla je Garona. "Ali ne želimo riskirati
živote vaših slugu na temelju naših uvjerenja."
Medivh je pogledao smrskani uređaj, zatresao glavom i odložio ga. Činilo se
kako ga živcira. "Kako želite. Šegrti ne bi trebali predstavljati ovakav problem."
Ipak, u vrijeme kad su stigli do knjižnice Moroes je stajao tamo s metlom i
lopaticom u ruci i promatrao štetu. Podigao je pogled, pomalo izgubljen, kad su
dva maga i ork ušli.
"Čestitam", rekao je Medivh i namrštio se. "Mislim kako je nered veći sada
nego kad si došao. Tada sam barem imao police. Gdje je taj navodni demon?"



 104 
 Khadgar je otišao do mjesta na kojem je demonova ruka stršila, ali sada su
ostaci polica pritiskali samo prazan pod.
Nije bilo čak ni krvi.
"Bio je ovdje", rekla je Garona, izgledala je iznenađeno kao i Khadgar. "Ušao
je i napao nas." Zgrabila je rub police, pokušala ju podići, ali masivni je hrast bio
pretežak. Nakon stoje odustala rekla je: "Oboje smo ga vidjeli."
"Vidjeli ste viziju", rekao je strogo Medivh. "Nije li vas
Moroes upozorio na to?"
"Aha", potvrdio je Moroes. "Jesam, jesam." Potapšao je stranice svojih
zasljepljivača radi naglašavanja, i
"Gospodaru, napao nas je", rekao je Khadgar. "Ranili smo ga našim
čarolijama. Izaslanica ga je dvaput ranila."
"Hmmph", progunđao je Magus. "Prije će biti kako ste se uspaničarili kad ste
ga ugledali i sami napravili većinu štete. Ovo su svježe ogrebotine na stolu. Od
demona?"
"Imao je željezne pandže", rekao je Khadgar.
"Ili su za to krive tvoje mistične munje, razbacane poput perli na sajmu u
Olujnom Vjetru?" Medivh je odmahnuo glavom.
"Moj je nož zarezao nešto čvrsto i kožno", rekla je Garona.
"Nema sumnje u neke od knjiga", rekao je Magus. "Ne, da je demon bio ovdje,
njegovo bi tijelo još uvijek bilo tu.'
Osim ako ga netko nije uklonio. Moroese, imaš li možda demona u kanti za
smeće?"
"Ne bih rekao", rekao je kaštelan. "Mogu provjeriti."
"Ne brini, ali ostavi alat za ovo dvoje." Mladom magu i polu-orkinji je rekao:
"Očekujem da se slažete. U svjetlosti ovoga, vas dvoje ćete počistiti knjižnicu.
Mladiću od Povjerenja, izdao si svoje ime, pa se sada moraš iskupiti." Garona nije
željela popustiti: "Ali ja sam vidjela…"
"Vidjela si utvaru", prekinuo ju je Medivh autoritativnim glasom i smrknutim
pogledom. "Vidjela si dio negdje drugdje. Ne bi vas povrijedio. Nikad to ne čini.
Tvoj prijatelj", i pokazao je Khadgara, "ima običaj vidjeti demone tamo gdje ih
nema. To me pomalo brine. Pokušaj ne vidjeti ni jednoga dok čistite. I dok ne
završite ne želim biti uznemiravan! " I nakon toga je otišao. Moroes je odložio
metlu i lopaticu na pod i krenuo za njim. Khadgar je pogledao ruševine sobe.
Ovdje će biti potrebno više od metle. Police su srušene i nekoliko ih je u potpunosti
uništeno, knjige su bile razbacane, neke su imale polomljene hrptove i otkinute
korice. Je li to mogla biti vizija izgubljena u vremenu?
"Nas nije napala iluzija", rekla je Garona smrknuto.
"Znam", rekao je Khadgar.
"A zašto on to ne vidi?" pitala je polu-orkinja.
"E to ne znam", rekao je šegrt. "I zabrinut sam zbog otkrića mogućeg
odgovora."


 105 
Ratni život

a uređenje knjižnice bilo je potrebno nekoliko dana. Većina rasutih knjiga

Z barem je bila u blizini mjesta na kojem su trebale biti, a rjeđe, magičnije i

zaštićene knjige bile su na gornjem balkonu i bile su nedirnute neredom.
Ipak, popravak nekih polica oduzeo je vrijeme i Garona i Khadgar su
prazne štale pretvorili u privremenu stolarsku radionicu i pokušali su popraviti (i
u nekim slučajevima izraditi) polomljene police.
Demonu nije bilo ni traga, osim nereda. Tragovi pandži ostali su na stolu i
stranice Kraljeva Azerotha bile su jako izgužvane i poderane, kao da su ih zagrizle
masivne ralje. Ipak, nije bilo tijela, nije bilo krvi, nije bilo ostataka koje bi bacili
Medivhu pod noge.
"Možda je spašen", predložila je Garona.
"Bio je prilično mrtav kad smo ga ostavili", odgovorio je Khadgar koji se
trenutno pokušavao sjetiti je li epska poezija išla na policu iznad ili ispod
romatične poezije.
"Nešto je spasilo tijelo", rekla je Garona. "Ista osoba koja ga je dopremila
ovamo mogla ga je i otpremiti."
"I krv također", podsjetio je Khadgar.
"I krv također", ponovila je polu-orkinja. "Možda je to bio uredan demon."
"Magija ne funkcionira tako", rekao je Khadgar. "Možda to nije tvoja magija,
magija koju si učio", rekla je Garona. "Drugi narodi imaju drugačije magije. Stari
šamani orka imaju jedan način magije, vještaci koji bacaju čini imaju drugi.
Možda je to čarolija za koju nisi nikad čuo."
"Ne", rekao je Khadgar jednostavno. "Ostavila bi neku vrstu traga. Neki djelić
onoga koji ju je izveo. Neki ostatak energije koji bih osjetio, čak i ako ga ne bih
mogao identificirati. Jedini aktivni čarobnjaci u kuli bili smo ja i Magus. Znam to
kroz svoje čarolije. I provjerio sam barijere. Medivh je bio u pravu - sve su
funkcionirale. Nitko nije mogao ući u kulu, na magičan ili neki drugi način."
Garona je slegnula ramenima. "Ali ima neobičnih stvari u ovoj kuli, točno?
Možda stara pravila ovdje ne važe?" Sada je bio red na Khadgarovo slijeganje
ramenima. "Ako je tako, u većoj smo nevolji no što sam mislio."
Činilo se kako se Khadgarov odnos s polu-orkinjom poboljšao tijekom
popravka knjižnice i kad mu je bila iza leđa, ili među policama glas joj je zvučao


 106 
gotovo ljudski. Ipak, ostala je tajanstvena u vezi onoga koga je predstavljala, a
Khadgar je ostao oprezan. Pamtio je koje je knjige čitala i koja je pitanja
postavljala.
Također je pokušavao pratiti njezine komunikacije, u tolikoj mjeri da je odaje
za goste obavio vlastitim čarolijama detekcije koje su ga obavještavale kad je
napustila sobu ili poslala poruku. Ako jest, njezine su metode zavarale čak i
Khadgarovu detekciju, zbog čega je bio nervozniji umjesto da bude smireniji. Ako
je nešto radila sa znanjem koje je stekla držala je to za sebe.
I poštujući svoju riječ, Garona je počela dijeliti svoje znanje o orcima. Khadgar
je počeo sastavljati sliku kako se orcima vladalo (snagom i hrabrošću ratnika) kao
i raznim klanovima. Kad se jednom raspričala Izaslanica je vrlo jasno izrekla
svoje misli o raznim Hanovima čije je vođe smatrala totalnim glupanima koji su
samo razmišljali gdje će se odigrati njihova iduća bitka. Dok je opisivala
višeklansku naciju orka, Hordu, Khadgar je brzo shvatio kako se dinamika
neprestano i tečno mijenja, u najboljem slučaju.
Veliki dio Horde bio je konzervativni klan Krvava Dolina. Moćna skupina s
dugom osvajačkom povijesti, klan je bio manje moćan zbog toga što njihov ostarjeli
vođa, Kilrogg Mrtvooki, više nije želio uzalud gubiti živote u borbi. Garona je
objasnila kako u politici orka stariji orci postaju pragmatičniji, što se često krivo
protumači kao kukavičluk od strane mlađih generacija. Kilrogg je već ubio tri
vlastita sina i dva unuka koji su mislili kako mogu bolje voditi klan.
Klan poznat kao Crnkamen bio je drugi veći dio Horde, njegov je vođa bio
Crnoruki, kojem je glavna osobina vođe bila sposobnost da razbije svakog tko je
poželio titulu. Dio Crnkamena se već odvojio, izbio zub, i nazvao se Crnozubi
Cerek. Šarmantna imena.
Bilo je i drugih klanova: Malj Sumraka koji je uživao u uništavanju, Gorući
Mač koji čini se nije imao vođu, nego je služio kao anarhični skup unutar kaosa
Horde. I manji klanovi poput Olujnih Žetelaca koje su vodili vještaci. Khadgar je
posumnjao kako se Garona javlja nekome od Olujnih Žetelaca, samo zato što se na
njih žalila manje nego na ostale.
Khadgar je bilježio sve što je mogao i radio izvješća za Lothara. Velik dio
komunikacija dolazio je iz svih dijelova Azerotha i sada se činilo kako se Horda iz
Crne bare širi u svim smjerovima. Orci koji su prije godinu dana smatrani samo
glasinom sada su bili sveprisutni, i utvrda Olujnog Vjetra se pripremala za sukob.
Khadgar je krio sve gore vijesti od Garone, ali je Lotharu slao sve što je mogao, do
klanskih rivaliteta i omiljenih boja (klan Crnkamena je, na primjer, iz nekog
razloga obožavao crvenu).
Khadgar je također pokušao svoja saznanja prenijeti Medivhu, ali Magus je
bio iznenađujuće nezainteresiran. Uistinu, Magusovi razgovori s Garonom nisu
bili česti kao prije, i Khadgar je nekoliko puta otkrio kako je Medivh napustio kulu
bez da ga je obavijestio. Čak i kad je bio tu, Medivh se činio udaljen. Khadgar je
više nego jednom došao i našao ga kako sjedi u jednom od stolaca u opservatoriju i


 107 
zuri u azerothsku noć. Sada je izgledao mrzovoljnije, brže je izražavao neslaganje i
volio je manje saslušati nego prije.
Njegovo nezainteresirano ponašanje također je bilo jasno i ostalima. Moroes
bi Khadgaru uputio dugi bolni, žalosni pogled kad je napuštao gospodarove odaje.
I sama je Garona to spomenula kad su pregledavali karte poznatog svijeta (koje su
izrađene u Olujnom Vjetru, i bile toliko nedovršene čak i kad se govorilo o
Lordaeronu).
"Je li uvijek ovakav?" pitala je.
Khadgar je stoički odgovorio: "Ima svojih mušica."
"Da, ali kad sam ga upoznala djelovao je životno, veselo, pozitivno. Sada se
čini više..."
"Smeten?"
"Zbunjen", rekla je Garona i s gađenjem iskrivila usnu.
Khadgar se morao složiti. Kasnije te večeri, Khadgar je Magusu donio gomilu
novih prijevoda poruka, svih s purpurnim pečatom, i sve su preklinjale za pomoć u
borbi protiv orka.
"Orci nisu demoni", rekao je Medivh. "Oni su krv i meso, i kao takvi briga su
ratnika, ne čarobnjaka."
"Poruke su prilično hitne", rekao je Khadgar. "Čini se kako se zemlje u blizini
Crne bare napuštaju i izbjeglice bježe u Olujni Vjetar i ostale gradove Azerotha.
Prepuni su."
"I ovise o Zaštitniku koji će ih dojuriti spasiti. Dovoljno je loše što moram
paziti promatraju li stražarske kule na Izopačenom ništavilu demone, nego
moram i ispravljati pogreške tih amatera. Sada ih moram spašavati od drugih
nacija? Hoće li idući put Azeroth tražiti potporu u trgovačkom sporu s
Lordaeronom? Takve nas stvari ne bi trebale brinuti."
"Možda bez vaše pomoći više ne bude Azerotha. Lothar je..."
"Lothar je budala", promrmljao je Medivh. "Stara kvočka koja posvuda vidi
opasnost. A ni Llane nije puno bolji, ne vidi ništa što bi moglo porušiti njegove
zidine. I Red, sve moćni magovi, svađali su se, prepirali, pljuvali jedni po drugima
pa sada nemaju snage odbiti novog uljeza. Ne, Mladiću od Povjerenja, to su
sitnice. Čak i ako orci uspiju u Azerothu, trebat će im Zaštitnik, a ja ću biti ovdje
za njih."
"Gospodaru, to je..."
"Svetogrđe? Bogohuljenje? Izdaja?" Magus je uzdahnuo i uštipnuo se za vrh
nosa. "Možda. Ali ja sam čovjek koji je ostario prije vremena i platio sam veliku
cijenu za svoju neželjenu moć. Dopusti mi da se pobunim protiv satova koji
upravljaju mojim životom. Odlazi sada. Ujutro ću se vratiti tvojim pričama o
očaju."
Dok je zatvarao vrata Khadgar je čuo Medivha kako je dodao: "Umoran sam
od brige o svemu. Kad ću se moći brinuti zbog sebe?"



 108 
 "Orci su napali Olujni Vjetar", rekao je Khadgar. Bilo je to tri tjedna kasnije.
Spustio je poruku na stol između njega i Garone.
Polu-orkinja je zurila u crveno zapečaćenu kovertu kao da je otrovna zmija.
"Žao mije", rekla je naposljetku. "Po pravilu neće uzimati zarobljenike."
"Snage orka su ovoga puta odbijene", rekao je Khadgar. "Llaneove trupe su ih
odbile prije no što su stigle do dveri. Po opisu zvuče kao Kilroggova Krvava Dolina
i Malj Sumraka. Čini se kako glavnim snagama manjka koordinacija." Garona je
kihnula, zarežala poput buldoga i rekla: "Malj Sumraka uopće nije trebao početi
sa opsadom. Kilrogg najvjerojatnije pokušava smanjiti snagu rivala i koristi
Olujni Vjetar kao oruđe."
"Znači čak se i usred napada nastavljaju međusobno boriti i izdavati", rekao
je Khadgar. Zapitao se jesu li njegova izvješća Lotharu dala informacije potrebne
za odbijanje napada.
Garona je slegnula ramenima: "Slično kao i ljudi." Pokazala je visoku gomilu
knjiga na stolu. "U vašoj povijesti postoje beskrajna opravdanja za paklenska
djela. Tvrdnje o plemenitosti, naslijeđu, časti kako bi se prikrio genocid, umorstvo
i masakr: Horda je barem iskrena u svojoj žudnji za moći." Na trenutak je
zašutjela, a onda dodala: "Mislim kako im nisam mogla pomoći."
"Orcima ili Olujnom Vjetru?" pitao je Khadgar. "Oboma", rekla je Garona.
"Nisam znala za nikakav napad na Olujni Vjetar, ako na to ciljaš, iako bi svatko s
malo soli u glavi znao kako će Horda što je moguće prije udariti na najveći cilj. To
znaš iz naših razgovora. Također znaš kako će se povući, pregrupirati, ubiti
nekoliko vođa i onda se vratiti u većem broju."
"Da, pretpostavljam", rekao je Khadgar.
Garona je dodala: "I ti si već poslao pismo prvaku Olujnog Vjetra s tim
informacijama."
Khadgar je mislio kako mu je lice bezizražajno, ali izaslanica orka se
nasmijala. "Da, jesi."
Khadgar je sada osjetio kako mu lice gori, ali je nastavio. "U stvari, pitanje
koje ja imam glasi: zašto se ti nisi javljala svojim gospodarima?"
Žena zelene kože se zavalila u stolcu. "Tko kaže da nisam?"
"Ja", rekao je Khadgar. "Osim ako nisi bolji mag od mene." Garonu je izdao
lagani osmijeh u kutu usana. "Nisi se uopće javljala, zar ne?" pitao je Khadgar.
Garona je nekoliko trenutaka šutjela i Khadgar je dopustio tišini da ispuni
knjižnicu. Naposljetku je počela: "Recimo kako imamo problem s podijeljenom
odanošću."
"Mislio sam kako nisi nikome odana", rekao je Khadgar.
Garona ga je ignorirala. "Poslana sam ovamo, zapovjeđeno mi je da dođem
ovamo, od strane vješca Gul’dana. Čarobnjaka. Vođe Olujnih Žetelaca. Vrlo
utjecajnih u Hordi. Jako ga zanimaju magovi vašeg svijeta."
"I orci imaju tendenciju najprije napasti najveće ciljeve. Medivh", rekao je
Khadgar.


 109 
 "Gul’dan je rekao kako je Medivh poseban. Kojom je tajnom čarolijom ili
meditacijom došao do tog zaključka nije mi poznato." Garona je izbjegla
Khadgarov pogled. "Nekoliko sam se puta susrela s Medivhom vani, i onda
pristala doći u kulu kao izaslanik. Trebala sam davati osnovne informacije i
Gul’danu javiti što je moguće više o Medivhovoj snazi. Znači bio si u pravu od
početka - ovdje sam kao špijun." Khadgar je sjedio nasuprot nje. "Ne bi bila prva",
rekao je. "I zašto nisi poslala izvješća?"
Garona je neko vrijeme šutjela. "Medivh..." počela je, a onda zastala.
"Starac..." još jedna pauza. "Odmah je sve shvatio, naravno, i ipak mi je rekao ono
što sam željela znati. U stvari većinu."
"Znam", rekao je Khadgar. "I na mene je imao isti učinak."
Garona je kimnula. "Isprva sam mislila kako se bahati, siguran u svoju moć,
poput nekih poglavica orka koje sam poznavala. Ali ima tu još nešto. Kao da osjeća
kako će me davanjem znanja promijeniti i kako neću iznevjeriti njegovo
povjerenje."
"Povjerenje", rekao je Khadgar. "To je značajna stvar za Medivha. Čini se
kako uživa u njoj. Kad stojiš pored njega čini ti se kako zna što radi."
"Točno", odgovorila je Garona, "i orci su prirodno privučeni moći.
Pretpostavila sam kako Gul’danu mogu reći da sam zatočena, ne mogu se javljati,
saznati više i naposljetku..."
"Nisi ga željela vidjeti povrijeđenog", dovršio je Khadgar.
"Kao što bi Moroes rekao ‘aha’", rekla je Garona. "Poklonio mi je puno
povjerenje, i tebi također. Nakon što sam pogledala tvoju viziju rekla sam mu za
nju. Pretpostavila sam kako je to moglo dovesti demona. Rekao je kako zna za to i
nije imao ništa protiv. Kako si ti prirodno znatiželjan i to ti je dobro poslužilo. On
stoji uz svoje ljude."
"A ti ne možeš povrijediti nekog takvog", rekao je Khadgar.
"Aha. Zbog njega sam se osjećala poput čovjeka. A tako se nisam osjećala jako,
jako dugo. Starac, Magus Medivh, čini se ima san o više sila koje se bore za
prevlast. S njegovom moći mogao nas je sve uništiti, ali nije. Mislim kako vjeruje u
nešto bolje. Ja također želim vjerovati u njegov san."
Neko su vrijeme sjedili u tišini. Negdje u daljini Moroes ili Cook prolazili su
hodnikom.
"A nedavno..." rekla je Garona. "Je li ikad prije bio ovakav?"
Zvučala je poput Lothara - pokušavala je pitati i ne zvučati odveć zabrinuto.
Khadgar je odmahnuo glavom. "Oduvijek je bio kaotičan. Ekscentričan. Ali nikad
ga nisam vidio ovako... depresivnog."
"Zamišljenog", dodala je Garona. "Neutralnog. Sve do sada pretpostavljala
sam kako će biti na strani kraljevine Azerotha. Ali sam Olujni Vjetar je napadnut
i on još uvijek nije ništa učinio..."



 110 
 "To je možda zbog njegove obuke", rekao je Khadgar i pažljivo birao riječi.
Nije želio Garoni spomenuti Red, bez obzira na njezine trenutne osjećaje. "On
mora jako dugo sagledavati stvari. To ga ponekad udalji od ostalih."
"Pretpostavljam kako zato i odlazi u osamu", rekla je Garona. Još jedna
tišina, a onda je dodala: "Nije mi žao što je Olujni Vjetar odbio napadače. Ne
uništavaš nešto takvo izvana. Moraš učiniti nešto kako bi najprije oslabio zidine."
"Drago mi je što nisi tamo kao general", rekao je Khadgar.
"Poglavica", rekla je Garona. "Kao da bih dobila prigodu."
"Ima nešto", rekao je Khadgar, a onda zastao. Garona je nagnula glavu prema
njemu.
"Zvučiš kao netko tko treba uslugu", rekla je.
"Nikad te ne bih pitao o snazi trupa, položaju..."
"O očitim špijunskim stvarima."
"Ali", rekao je Khadgar, "bili su zapanjeni brojnošću ork ratnika na bojnom
polju. Odbili su ih, ali su iznenađeni kako močvare Crne bare mogu primiti toliko
vojnika. Čak su i sada zabrinuti zbog snaga koje bi se mogle skrivati u močvari."
"Ne znam ništa o položaju trupa", rekla je Garona. "Bila sam ovdje,
špijunirala tebe, sjećaš se?"
"Istina", rekao je Khadgar. "Ali također znam kako si pričala o svojoj
domovini. Kako ste došli ovamo? Nekom čarolijom?"
Garona je nekoliko trenutaka šutke sjedila, kao da pokušava donijeti odluku.
Khadgar je očekivao usputni komentar ili promjenu teme ili čak pitanje umjesto
odgovora. Umjesto toga rekla je: "Naš se svijet zove Draenor. To je divlji svijet,
ispunjen pustoši, kamenjarom i oskudnom vegetacijom. Negostoljubiv i olujan..."
"I ima crveno nebo", dodao je Khadgar.
Garona je pogledala mladog maga. "Razgovarao si s drugim orcima?
Zarobljenicima možda? Nisam znala da ljudi uzimaju ork zarobljenike."
"Ne, vizija", rekao je Khadgar. Sjećanje se činilo udaljeno polovicu života.
"Slično kao što si vidjela kad smo se prvi puta sreli. To je bio prvi put što sam vidio
orke. Sjećam se kako su bili izuzetno brojni."
Garona je frknula poput buldoga. "Tvoje vizije najvjerojatnije otkrivaju više
no što govoriš, ali dobro si vidio. Orci su plodni i velika su legla uobičajena, jer
puno ih umire prije no što postanu ratnici.
To je težak život, i samo snažni, moćni i pametni prežive. Ja sam bila u trećoj
skupini, ali sam i dalje bila gotovo izopćenica, preživljavala sam najbolje što sam
mogla na rubovima klana. To su bili Žeteoci Oluje, neko vrijeme, barem dok
zapovijed nije stigla."
"Zapovijed?"
"Zapovjeđen nam je marš, svaki ratnik i svatko sposoban. Radnici i ratnici,
svima je zapovjeđeno da spakiraju oružje, oruđe i imovinu i krenu prema
Pakloplamenom zaljevu. Tamo su Gul’dan i ostali moćni vješci podigli veliki
portal. Portal koji je premostio prostor između svjetova." Garona je liznula prst


 111 
sjećajući se. "Bila je to velika gomila uspravnog kamenja, podignuta kako bi
rasparala sam svemir. U pukotini su se nalazile boje tmine, vrtlog poput ulja na
površini zagađenog jezera. Imala sam osjećaj kako je ta pukotina djelo moćnijih
ruku, a vješci su ju samo kontrolirali.
Mnogi od najhrabrijih ratnika su se bojali svemira između stupova, ali
poglavice i njihovi zamjenici održali su motivirajuće govore o onome što ih čeka na
drugoj strani. Svijet bogatstva. Svijet obilja. Svijet mekih stvorenja kojima će lako
zagospodariti. Sve su to obećali.
Neki su se i dalje opirali. Ubijeni su, a drugi su natjerani sjekirama
prislonjenima na leđa. Ja sam uhvaćena s velikom skupinom radnika i gurnuta u
svemir između stupova."
Garona je na trenutak zašutjela. "To je nazvano Izopačeno ništavilo, i
istovremeno je bilo trenutno i vječno. Padala sam vječno i kad sam izašla na
neobičnu svjetlost bila sam na novom ludom svijetu."
Khadgar je dodao: "Nakon obećanja raja Crna bara bila je prilično
razočaravajuća."
Garona je odmahnula glavom. "Bio je to šok. Sjećam se prvog pogleda na
plavo, neprijateljsko nebo. I zemlju, prekrivenu vegetacijom dokle je god pogled
sezao. Neki to nisu mogli podnijeti i poludjeli su. Mnogi su se pridružili Gorućem
Maču, orcima kaosa koji su tog dana marširali pod svojom vatrenonarančastom
zastavom."
Garona se počešala po bradi. "Bojala sam se, ali sam preživjela. I otkrila kako
mi moj život mješanca daje uvid u te ljude. Bila sam dio zasjede koja je napala
Medivha. Ubio je sve ostale, ali mene je poštedio i poslao vješcu Gul’danu s
porukom. Nakon nekog vremena Gul’dan me poslao kao svog špijuna, ali sam
otkrila kako imam... problema... s izdavanjem Starčevih tajni."
"Podijeljena odanost", prokomentirao je Khadgar.
"Ali da odgovorim na tvoje pitanje", rekla je Garona, "ne, ne znam koliko je
klanova izašlo iz Mračnog portala na
Draenoru. I ne znam koliko će im trebati za oporavak. Ali ti, Khadgare, možeš
saznati."
Khadgar je zatreptao. "Ja?"
"Tvoje vizije", rekla je Garona. "Čini se kako možeš prizvati duhove prošlosti,
čak i iz daleka. Gledala sam kako prizivaš viziju Medivhove majke kad sam te
upoznala. To je bio Olujni Vjetar, zar ne?"
"Da", rekao je Khadgar. "I zato i dalje mislim kako je demon u knjižnici bio
stvaran - u viziji nema pozadine." Garona je odmahnula na njegov komentar. "Ali
ti možeš prizvati te vizije. Možeš prizvati trenutak kad je stvoren prvi prolaz.
Možeš saznati tko je doveo orke u Azeroth."
"Aha", rekao je Khadgar. "I kladim se kako je to isti mag ili vještac koji pušta
demone. Ima smisla, da je to povezano." Pogledao je Garonu. "Znaš, to nije bilo
pitanje kojeg bih se sjetio."


 112 
 "Ja ću ti davati pitanja", rekla je Garona izgledajući jako zadovoljna sama
sobom, "ako ćeš ti davati odgovore."
Opet prazna dvorana za bankete. Uvijek vrijedni Moroes je očistio stari krug
za čaranje i Khadgar ga je morao ponovno nacrtati komadićima smrvljenog
ružinog kvarca i ametista. Garona je smjestila upaljene baklje u zidne nosače i
onda stala u središte kruga, pored njega.
"Upozorit ću te", rekao je polu-orkinji. "Ovo možda ne upali."
"Bit će u redu", odgovorila je Garona. "Već sam te vidjela na djelu."
"Najvjerojatnije ću dobiti nešto", rekao je Khadgar. "Samo ne znam što."
Mahnuo je rukama i izgovorio riječi. Želio je da sve bude pravilno pošto je Garona
gledala. Na kraju je otpustio mističnu energiju iz kaveza svog uma i viknuo:
"Pokaži mi podrijetlo prolaza između Draenora i Azerotha!"
Došlo je do promjene tlaka, same težine zraka oko njih. Bilo je toplo, bila je
noć, ali noćno nebo izvan njihovog prozora (jer sada je ovdje bio prozor) bilo je
tamnocrveno, boja stare, sasušene krvi i samo su se pojedine zvijezde probile kroz
pokrov.
Bile su to nečije odaje, najvjerojatnije vođe orka. Na podu su bila krzna i
ogromna platforma koja je služila kao krevet. Plitka rupa na sredini prostorije bila
je puna žara. Oružje je visjelo na kamenim zidovima, a bila je i hrpa ormara.
Jedan je bio otvoren, prikazivao je niz sačuvanih stvari, od kojih su neke nekoć
mogle pripadati ljudima ili čovjekolikim stvorenjima.
Lik na krevetu se zgrčio, okrenuo i onda naglo sjeo, kao da se budi iz ružnog
sna. Zurio je u tamu, a njegovo divlje ožiljcima prošarano lice bilo je jasno vidljivo.
Čak i po standardima orka bio je ružan predstavnik svoje rase.
Garona je oštro uzdahnula i rekla: "Gul’dan."
Khadgar je kimnuo i rekao: "Ne može te vidjeti." Znači ovo je vještac koji je
poslao Garonu u špijunsku misiju. Izgledao je pun povjerenja poput savinutog
zlatnika. Trenutno se zamotao u svoja krzna i progovorio.
"Još te uvijek mogu vidjeti", rekao je. "Iako mislim kako sam budan. Možda
sanjam kako sam budan. Dođi, stvorenje iz snova."
Garona je zgrabila Khadgarovo rame, i on je mogao osjetiti zabijanje oštrih
noktiju u meso. Ali Gul’dan se nije obraćao njima. Umjesto toga pojavio se novi
duh.
Bio je visok, širokih ramena, viši od sve troje. Bio je providan, kao da također
nije spadao ovdje. Imao je kapuljaču, promukao i dalek glas. Iako je jedina
svjetlost dolazila od žara lik je bacao dvije sjene - jednu iza, od plamena, drugu u
stranu, kao da je osvijetljen drugim izvorom svjetlosti.
"Gul’dane", rekla je silueta. "Želim tvoje ljude. Želim tvoju vojsku. Želim tvoju
moć kako bi mi pomogla."
"Pozvao sam moje duhovne zaštitnike, stvorenje", rekao je Gul’dan i Khadgar
je mogao čuti podrhtavanje orkovog glasa. "Pozvao sam svoje vješce i oni su
klonuli pred tobom. Pozvao sam svog mističnog gospodara i on te nije uspio


 113 
zaustaviti. Opsjedaš mi snove i sada dolaziš, stvorenje iz snova, u moj svijet. Što i
tko si ti, u stvari?"
"Bojiš me se", rekla je visoka silueta i na zvuk njegovog glasa Khadgar je
osjetio ledenu ruku kako mu klizi leđima, "jer me ne shvaćaš. Pogledaj moj svijet i
shvati svoj strah. Onda se više nemoj bojati."
I nakon toga visoka silueta s kapuljačom stvorila je kuglu iz zraka, blistavu i
providnu poput mjehura sapunice. Lebdjela je, promjera oko trideset centimetara,
i unutar nje nalazila se zemlja plavog neba i zelenih polja.
Zakrabuljena silueta pokazivala mu je Azeroth.
Pojavila se još jedna kugla, pa još jedna, a onda i četvrta. Osunčana polja
prepuna ljetine. Močvare Crne bare. Ledenjaci na sjeveru. Blistave kule utvrde
Olujni Vjetar.
I kugla koja je prikazivala usamljenu kulu opkoljenu kraterom brda,
osvijetljenu mjesečinom. Pokazivao je čarobnjaku orka Karazhan.
Pojavila se još jedna kugla, treperava, koja je prikazivala neki mračni prizor
duboko ispod valova. To se činilo poput smušene misli, misli koja je brzo izbrisana.
Ali Khadgar je ipak imao osjećaj moći. Ispod valova se nalazio grob, kripta koja je
pulsirala moći poput srca. Bila je tu na trenutak i onda nestala.
"Sazovi svoje snage", rekla je zakrabuljena silueta. "Sakupi svoju vojsku,
ratnike, radnike i saveznike, pripremi ih za putovanje kroz Izopačeno ništavilo.
Pripremi ih dobro, jer sve će ovo biti tvoje ako uspiješ."
Khadgar je zatresao glavom. Glas ga je proganjao poput dosadnog komarca.
Onda je shvatio tko je to i srce mu je klonulo.
Gul’dan je bio na koljenima, ruke je sklopio ispred sebe. "Učinit ću tako, jer
tvoja je moć najveća. Ali tko si zapravo ti, i kako ćemo doći na taj svijet?"
Silueta je podigla ruke do kapuljače i Khadgar je zatresao glavom. Nije želio
vidjeti. Znao je, ali nije želio vidjeti.
Izborano lice. Prosijede obrve. Zelene oči koje su blistale skrivenim znanjem i
nečim opasnim. Pored njega, Garona je uzdahnula.
"Ja sam Zaštitnik", rekao je Medivh vješcu orka. "Otvorit ću ti put. Krug će
biti razbijen i ja ću biti slobodan."



 114 
Drugi sjena

e!" viknuo je Khadgar i vizija je istog trena nestala. Opet su bili sami u

N dvorani za bankete, u središtu ukrašenog uzorka nacrtanog smrvljenim

ahatom i ružinim kvarcom. U ušima mu je zvonilo i činilo mu se kako se
kutovi njegove vizije zatvaraju oko njega. Pao je na jedno koljeno, ali nije
bio svjestan kako se pomaknuo. Iznad njega i desno Garonin je glas zvučao
prigušeno, gotovo nečujno. "Medivh", rekla je tiho. "Starac. Ne može biti."
"Može", rekao je Khadgar. Imao je osjećaj kako mu je želudac pun nemirnih zmija.
Um mu je već jurio, i iako je to žestoko želio negirati, znao je njegovo odredište.
"Ne", rekla je Garona mrko. "Sigurno je pogreška. Lažna vizija. Otišli smo
tražiti jednu stvar i pronašli smo drugu. Rekao si kako se to već događalo."
"Ne ovako", rekao je Khadgar. "Možda nam nije pokazano ono što smo željeli,
ali uvijek nam je pokazana istina."
"Možda je to samo upozorenje", rekla je polu-orkinja.
"Ima smisla", rekao je Khadgar, a u glasu mu se čulo žaljenje i tuga.
"Razmisli malo. Zato su barijere bile netaknute kad smo napadnuti. On je već bio
unutar barijere, i prizvao je demona."
"Ne sliči na njega", rekla je Garona. "Možda je to bila iluzija, neka magična
laž. Nije sličilo na njega."
"To je bio on", rekao je šegrt i ustao. "Poznajem gospodarov glas. Poznajem
gospodarovo lice. Sva njegova raspoloženja i geste."
"Ali izgledalo je kao da netko drugi nosi to lice", rekla je Garona. "Nešto lažno.
Kao da je odjeća, oklop, koji nosi netko drugi."
Khadgar je pogledao polu-orkinju. Glas joj je bio napet, a suze su tekle iz
kutova njezinih velikih očiju. Željela je vjerovati. Uistinu je željela vjerovati.
Khadgar je također želio vjerovati. Polagano je kimnuo. "Možda se radi o
triku. Možda je to ipak bio on. Možda je zavarao tog orka, uvjerio ga da dođe
ovamo. Možda je to vizija budućnosti?"
Sada je bio Garonin red za odmahivanje glavom. "Ne. To je bio Gul’dan. On je
već ovdje. Natjerao nas je kroz portal. Ovo je bilo u prošlosti, ovo je bio njihov prvi
susret. Ali zašto je Medivh želio dovesti orke u Azeroth?"
"To objašnjava zašto nije činio puno kako bi im se odupro", rekao je Khadgar.
Zatresao je glavom i pokušao osloboditi misli koje su se uglavile u njoj. Toliko je


 115 
stvari odjednom dobilo smisao. Tajanstveni nestanci. Malo zanimanje za porast
broja orka. Čak i dovođenje polu-orkinje u kulu.
Pogledao je Garonu i zapitao se koliko je duboko umiješana u zavjeru.
Izgledala je potpuno osupnuta događajem, i je li bila zavjerenica, ili još jedan pijun
u mračnoj igri kojom je Medivh očito upravljao?
"Moramo saznati", rekao je jednostavno. "Moramo saznati zašto je bio tamo.
Što je radio. On je Zaštitnik - ne bi ga trebali osuđivati na prvi pogled."
Garona je polagano kimnula. "Znači pitat ćemo ga. Kako?"
Khadgar je zaustio odgovor, ali drugi je glas odjeknuo hodnikom.
"Kakva je to buka?" rekao je Medivh i stao pred ulaze dvorane za bankete.
Khadgarovo se grlo stisnulo i osušilo.
Magus je stajao pred vratima i Khadgar ga je pogledao, tražio je nešto u
njegovu hodu, njegovoj pojavi, njegovom glasu. Bilo što, što bi izdalo njegovo
prisustvo. Nije bilo ničega. Ovo je Medivh.
"Što ste to, djeco, naumili?" rekao je Magus i lagano podigao sijede obrve.
Khadgar je počeo tražiti odgovor, ali Garona je rekla: "Šegrt mi je pokazivao
čaroliju na kojoj je radio." Glas joj je zadrhtao.
Medivh je progunđao. "Još jedna tvoja vizija, Mladiću od Povjerenja? Dovoljno
su loše i bez tvog prizivanja prošlosti. Smjesta dođi ovamo - imamo posla. Vi
također, Izaslanice."
Glas mu je bio odmjeren i blag, ali odrješit. Strogi glas mudrog mentora.
Khadgar je zakoračio naprijed, ali Garona ga je uhvatila za ruku.
"Sjene", zasiktala je.
Khadgar je zatreptao i opet pogledao Magusa. Na licu mu se sada vidjelo
nestrpljenje, i neodobravanje. Ramena su mu i dalje bila široka, stajao je uspravno
unatoč svim pritiscima. Bio je odjeven u odjeću u kojoj ga je Khadgar često viđao.
A iza njega su se nalazile dvije sjene. Jedna točno suprotno od baklje, a druga,
jednako tamna, pod čudnim kutom.
Khadgar je oklijevao, Medivhovo se neodobravanje povećalo i na licu mu se
pojavila oluja. "Što je, Mladiću od Povjerenja?"
"Trebamo počistiti nered koji smo napravili", rekao je Khadgar pokušavajući
zvučati veselo. "Ne želim previše opterećivati Moroesa. Odmah stižemo."
"Pregovori nisu dužnost šegrta", rekao je Medivh. "Smjesta dođi ovamo."
Nitko se nije pomaknuo. Garona je rekla: "Zašto ne uđe unutra?"
Da, zašto, pomislio je Khadgar. Umjesto toga je rekao: "Jedno pitanje,
gospodaru?"
"Što je sad?" progunđao je veliki mag.
"Zašto ste orka Gul’dana posjetili u snovima?" rekao je Khadgar i osjetio kako
mu se grlo steže kad je pitao: "Zašto ste pokazali orcima kako da dođu na ovaj
svijet?"
Medivh je mrko pogledao Garonu. "Nisam znao da ti je Gul’dan pričao o meni.
Nije mi djelovao poput glupana, ili brbljavca."


 116 
 Garona je ustuknula za jedan korak, ali ovoga puta Khadgar je zaustavio nju.
Rekla je: "Nisam znala. Do sada."
Medivh je frknuo. "To nije nimalo važno. A sada dođite ovamo. Oboje."
"Zašto ste orcima pokazali put ovamo?" ponovio je Khadgar.
"Ne pregovaraš s onima iznad sebe!" prasnuo je mag. "Zašto ste doveli orke u
Azeroth?" pitao je Khadgar, sada molećivim glasom.
"To nije tvoj problem, dijete. Doći ćeš ovamo! Smjesta!" Magusovo je lice bilo
zajapureno i izobličeno.
"Uz sve dužno poštovanje, gospodine", rekao je Khadgar i riječi su mu bile
poput uboda bodežom, "ne, neću." Medivh je bijesno zagrmio. "Dijete, imat ću te..."
i dok je govorio ušao je u prostoriju.
Iskre su se odmah pojavile i okupale starog maga kišom svjetlosti. Magus je
zateturao korak unatrag, onda podigao ruke i promrmljao kletvu.
"Sto?" počela je Garona.
"Krug zaštite", prasnuo je Khadgar. "Kako bi prizvane demone držao podalje.
Magus ga ne može prijeći."
"Ali ako samo djeluje na demone, zašto ne? Osim..." Garona je pogledala
Khadgara. "Ne", rekla je. "Može li ga krug zadržati?"
Khadgar se sjetio slamke postavljene preko zaštite u kuli Olujnog Vjetra i
energije koja je izbijala kod vrata. Odmahnuo je glavom.
Umjesto toga povikao je na Magusa: "Ovo ste učinili i Huglaru i Hugarinu? I
Guzbahu? I ostalima? Jesu li oni shvatili?"
"Bili su dalje od istine od tebe, dijete", rekao je osvijetljeni Magus kroz
stisnute zube. "Ali morao sam biti pažljiv. Oprostio sam ti znatiželju zbog
mladosti, i mislio sam kako odanost…" Zagunđao je dok mu se zaštitna čarolija
odupirala. mislio sam kako odanost još uvijek nešto vrijedi na ovom svijetu."
Zaštitne su čarolije gorjele dok je Medivh ulazio u njih i Khadgar je mogao
vidjeti kako se polja savijaju oko Magusovih ispruženih ruku. Činilo se kako su
treperave iskre zapalile Medivhovu bradu, a s čela mu je kuljao dim kao da ima
rogove.
A onda je Khadgarovo srce usahnulo jer je shvatio kako vidi drugi prizor,
prizor koji je prekrivao sliku njegovog voljenog maga. Sliku koja je pripadala
drugoj sjeni.
"Probit će se", rekla je Garona.
Khadgar je zaškrgutao zubima: "Naposljetku. Koristi velike količine moći za
razbijanje kruga."
"Može li to učiniti?" pitala je polu-orkinja.
"On je Zaštitnik Tirisfala", rekao je Khadgar. "Može učiniti što god poželi.
Samo mu treba vremena."
"Pa, možemo li izaći odavde?" Garona je sada zvučala panično.
"Jedini je izlaz pored njega", rekao je Khadgar.
Garona je pogledala uokolo. "Onda sruši zid. Novi izlaz."


 117 
 Khadgar je pogledao kamenje kule i odmahnuo glavom.
"Pa, pokušaj nešto!"
"Pokušat ću ovo", rekao je Khadgar. Ispred njih Medivhov se lik, sada viši i
okupan munjama, uzdizao iz dima.
Smirio se i povukao magičnu energiju u sebe. Ponovio je pokrete od prije samo
nekoliko minuta i izgovorio riječi izgubljene za smrtne ljude, i kad je sabio
energiju u jednu kuglu svjetlosti pustio ju je.
"Donesi mi viziju", rekao je Khadgar, "one koja se već borila protiv ove
zvijeri!"
Uslijedio je trenutak dezorijentacije i Khadgar je pomislio kako čarolija nije
uspjela i prebacila ih je u opservatorij na vrhu kule. Ali ne, oko njih je sada bila
noć i veličanstveni bijesni ženski glas prerezao je zrak.
"Usuđuješ se udariti vlastitu majku?" viknula je Aegwynn, lice joj je bilo
maska bijesa.
Aegwynn je stajala na jednom kraju opservatorija, Medivh na drugom. Bio je
to Medivh kojeg je poznavao - visok, ponosan i očito zabrinut. Ni ona ni prošli
Medivh nisu nimalo pažnje obratili ni Khadgaru ni Garoni. Khadgar je zapanjeno
shvatio kako je sadašnja inkarnacija Medivha također prisutna, kako iskri uz
jedan zid. Par iz prošlosti također ga je ignorirao, ali sadašnji je Medivh
promatrao spektakl koji se odvijao pred njima.
"Majko, mislim kako histeriziraš", rekao je prošli Medivh.
"I mistična će me munja vratiti u stvarnost?" prasnula je bivša zaštitnica.
Khadgar je vidio kako je sada puno starija. Kosa joj je bila bijela, oko očiju i ustaje
imala sićušne bore. Ipak, posjedovala je karizmu ranijih verzija koje je vidio. "A
sada", rekla je, "mi odgovori na pitanje."
"Majko, krivo gledaš na stvari", rekao je prošli Medivh.
"Odgovori" strogo je prasnula Aegwynn. "Zašto si doveo orke u Azeroth?"
"Nije ni čudo što je bio toliko bijesan kad si ga to pitao", rekla je Garona.
Khadgar ju je ušutkao i promatrao sadašnjeg Medivha. Sadašnja inkarnacija je
prestala napadati zaštitni zid i činilo se kako mu je lice preplavljeno emocijama.
"Majko?" rekao je sadašnji Medivh. Lice mu je izgledalo lakovjerno.
"NEMAŠ odgovor, zar ne?" rekla je Aegwynn. "Ovo je neka mala igra koju
igraš. Neki izazov kako bi se Llane i Lothar zabavili? Moć Tirisfalena nije igra,
dijete. Cijelo vrijeme dolazi sve više i više orka, a čula sam i za karavane koje su
napadnute u blizini Crne bare. Šegrt bi mogao pronaći tvoj Portal, ali samo bi tvoj
a majka mogla okusiti moć koja ga obavija. Ponavljam, dijete, što imaš za reći u
svoju obranu?"
Khadgar je zadrhtao od ženinih riječi i napola je očekivao kako će prošli
Medivh pobjeći iz prostorije. Umjesto toga Medivh ga je iznenadio. Potmulo se
nasmijao.
"Zar te majčino neodobravanje zabavlja, dijete?" rekla je strogo Aegwynn.



 118 
 "Ne", rekao je Medivh i uputio joj podao i zao osmijeh. "Ali majčina glupost
da."
Khadgar je pogledao preko sobe i vidio kako je sadašnji Medivh zadrhtao na
riječi svoje prošle inkarnacije.
"Usuđuješ se", zagrmjela je Aegwynn i podigla ruku. Sfera usijane bijele
svjetlosti izbila je iz njezinog dlana i jurnula prema prošlom Medivhu. Magus je
podigao ruku i s lakoćom ju skrenuo u stranu.
"Usuđujem se, majko","rekao je fantom iz prošlosti. "I imam moć za to. Moć
koju si mi dala prilikom mog začeća, moć koju nisam želio ili tražio." Fantom
Medivh je mahnuo i gornji se kat zapalio od usijane munje. Aegwynn je uhvatila
energiju, ali Khadgar je primijetio kako je morala podići obje ruke i ipak je
zateturala unatrag.
"Ali zašto si pustio orke u Azeroth?" prosiktala je starica. "Nema potrebe.
Riskirao si cijeli narod, a zbog čega?"
"Kako bih polomio krug, naravno", rekao je prošli Medivh. "Kako bih razbio
svemir mehaničkog sata koji si izgradila za mene. Sve je na svom mjestu,
uključujući tvoje dijete. Ako ti ne možeš nastaviti kao Zaštitnica, tvoj izabrani,
rođeni i odgojeni nasljednik može, ali bit će ograničen scenarijem poput tvojih
ostalih pijuna."
Sadašnji je Medivh pao na koljena, oči su mu se prikovale za sobu ispred
njega. Šaptom je ponavljao riječi koje je njegovo prošlo ja izgovorilo.
Garona je povukla Khadgara za rukav i on je kimnuo. Par je napustio središte
zaštite i počeo se primicati rubu prostorije u pokušaju da prođu iza sadašnje
Magusove inkarnacije.
"Ali opasnost, dijete..." rekla je Aegwynn.
"Opasnost?" pitao je Medivh. "Opasnost za koga? Ne za mene, ne s moći
Tirisfalena na raspolaganju. Za ostatak Reda? Oni više brinu za unutarnju
politiku nego za demone. Za ljudske nacije? Debele i sretne, zaštićene od opasnosti
za koje čak ni ne znaju? Je li itko važan doista u opasnosti?"
"Poigravaš se sa silama većima od sebe, sine", rekla je Aegwynn. Khadgar i
Garona bili su blizu vrata, ali sadašnji je Medivh bio opčinjen vizijom.
"Oh, naravno", rekao je Magus prošlosti i zarežao. "Misliti kako se mogu
nositi s takvim silama bio bi grijeh Ponosa. Nešto kao smatrati kako možeš
nadmudriti demona i izaći kao pobjednik."
Sada su bili iza Medivha, i Garona je posegnula za bodežom ispod bluze.
Khadgar joj je zaustavio ruku i odmahnuo glavom. Kliznuli su iza Medivha. U
starčevim su se očima počele pojavljivati suze.
"Što će se dogoditi ako orci pobijede?" rekla je Aegwynn. "Oni obožavaju
mračne bogove i sjene. Zašto si im dao Azeroth?"
"Kad pobijede", rekao je prošli Medivh, "imenovat će me vođom. Om poštuju
snagu, majko, za razliku od ostatka ovog bijednog svijeta. I ja ću polomiti okove
koje ste vi i ostali stavili na mene, i ja ću vladati."


 119 
 U viziji je uslijedila tišina i Khadgar i Garona su se skamenili i zadržali dah.
Hoće li ih sadašnji Medivh primijetiti u tišini?
Aegwynn je, govoreći iz prošlosti, zadržala njegovu pažnju. "Ti nisi moj sin",
rekla je.
Sadašnji je Medivh pokrio lice rukama. Njegova prošla verzija je rekla:
"Nisam. Nikad nisam bio tvoj sin. U svakom slučaju nikad nisam bio potpuno
tvoj."
I prošli se Magus nasmijao. Bio je to dubok, gromoglasan smijeh kojeg je
Khadgar već čuo, na ledenoj litici, kad su se ovo dvoje borili.
Aegwynn je izgledala šokirano: "Sargeras?" Ispljunula je kad ga je napokon
prepoznala. "Ubila sam te."
"Ubila si tijelo, vještice. Ubila si samo moj tjelesni oblik!" zarežao je Medivh iz
prošlosti, i Khadgar je već mogao vidjeti drugo stvorenje, alternativnu sjenu, koja
ga je proždirala. Stvorenje od sjene i plamena, s vatrenom bradom i velikim
bijelim rogovima. "Ubila si ga i sakrila u grobnici pod morem. Ali bio sam ga
voljan žrtvovati kako bih došao do veće nagrade."
Aegwynn je položila ruku na trbuh.
"Da, draga majko", rekao je prošli Medivh, vatra mu je lizala bradu, rogovi na
njegovom čelu su se formirali iz dima. On je bio Medivh, ali i Sargeras. "Sakrio
sam se u tvojoj utrobi i ušao u uspavane stanice tvog nerođenog djeteta. Rak,
nametnik, mana, koju nikad nećeš osjetiti. Bilo je nemoguće ubiti te, zavesti
također. Pa sam se učinio tvoj im nasljednikom."
Aegwynn je uzviknula kletvu i zamahnula rukama, njezin je bijes bio omotan
oko riječi koje nisu bile namijenjene za ljudske glasove. Munja zasljepljujuće
šarene energije pogodila je Medivh/Sargeras stvorenje u prsa.
Fantom prošlosti zateturao je jedan korak unatrag, onda dva, podigao jednu
ruku i uhvatio energiju usmjerenu na njega. Soba je zaudarala po pečenom mesu i
Sargeras Medivh je zarežao i pljunuo. Prizvao je vlastitu čaroliju i Aegwynn je
odbačena preko sobe.
"Ne mogu te ubiti, majko", prasnuo je demonski lik. "Neki dio mene sprječava
me u tome. Ali slomit ću te. Slomit ću te i protjerati, i u vrijeme kad ozdraviš, u
vrijeme kad dođeš s mjesta na koje ću te poslati, ova će zemlja biti moja. Ova
zemlja, i moć Reda Tirisfala!"
U sadašnjosti, Medivh je ispustio urlik izgubljene duše, vrištao je nebu tražeći
oprost koji nikad neće doći.
"To je naš znak", rekla je Garona i povukla Khadgara za halju. "Idemo dok je
još vrijeme."
Khadgar je oklijevao na trenutak, a onda ju pratio do stuba.
Preskakivali su po tri stube odjednom i gotovo se sudarili s Moroesom.
"Uzbuđeni", smireno je primijetio. "Problem?"
Garona je projurila pored kaštelana, ali Khadgar je zgrabio starca i rekao:
"Gospodar je poludio."


 120 
 "Više nego obično?" odgovorio je Moroes.
"To nije šala", rekao je Khadgar i onda su mu oči zablistale. "Imaš li
zviždaljku za pozivanje grifona?"
Sluga je podigao runama ukrašen komad metala "Želite da pozovem..."
"Ja ću", rekao je Khadgar, zgrabio mu zviždaljku iz ruke i jurnuo za Garonom.
"Ganjat će nas, ali bolje da i vi također pobjegnete. Javi Cook i bježite koliko vas
noge nose."
I Khadgar je nakon toga odjurio.
"Bježim?" rekao je Moroes šegrtu koji se udaljavao; onda je frknuo. "Kamo bih
otišao?"



 121 
Bijeg

rešli su nekoliko milja kad je grifon otkazao poslušnost. Samo je jedna

P zvijer odgovorila Khadgarovom pozivu i propinjala se kad se Garona

približila. Mladi je mag samo čistom snagom volje natjerao grifona da
prihvati prisustvo polu-orkinje. Mogli su čuti Medivhovo vrištanje i
psovanje još dugo nakon što su napustili prsten brežuljaka. Usmjerili su grifona
prema Olujnom Vjetru, i Khadgar ga je snažno podbo petama.
Imali su dobru brzinu, ali sada se grifon propeo, pokušao je istrgnuti uzde,
okrenuti se natrag prema planinama. Khadgar je pokušao slomiti zvijer, zadržati
ju na kursu, ali ona je postala izuzetno nervozna.
"Što je s njim?" pitala je Garona preko njegovog ramena.
"Medivh ga zove natrag", rekao je Khadgar. "Želi se vratiti u Karazhan."
Khadgar je natezao uzde, čak je i pokušao sa zviždaljkom, ali je naposljetku
morao priznati poraz. Spustio je grifona na niski, goli brežuljak i skliznuo mu s
leđa kad je Garona sišla. Čim je dodirnuo tlo grifon je opet uzletio, zamahnuo
svojim moćnim krilima kroz noćni zrak i poletio odgovoriti pozivu svog gospodara.
"Misliš kako će nas pratiti?" pitala je Garona.
"Ne znam", rekao je Khadgar. "Ali ne želim biti ovdje ako bude. Idemo u
Olujni Vjetar."
Hodali su veći dio večeri i noći, pronašli stazu, i pratili ju u smjeru Olujnog
Vjetra. Nije bilo potjere ili neobičnih svjetala na nebu i prije zore par se nakratko
odmorio ispod velikog cedra.
Tijekom idućeg dana nisu vidjeli nikog živog. Bilo je kuća spaljenih do temelja
i gomila svježih humaka koji su označavali sahranjene porodice. Prevrnuta i
razorena kola bila su uobičajena, kao i veliki spaljeni krugovi puni pepela. Garona
je prokomentirala kako su orci tako postupali sa svojim mrtvima, nakon što su
tijela opljačkana.
Jedine životinje koje su vidjeli bile su mrtve - rasporene svinje pored srušene
farme, ostaci konja, pojedeni osim prestravljene, deformirane glave. Šutke su išli
od jedne do druge uništene farme.
"Tvoj je narod bio temeljit", rekao je Khadgar naposljetku.
"Ponose se takvim stvarima", odgovorila je Garona smrknuto.



 122 
 "Ponos?" rekao je Khadgar i pogledao oko sebe. "Ponos u razaranju? U
uništenju? Nijedna ljudska vojska, nijedna ljudska nacija ne bi spalila sve na
svom putu, ili ubijala životinje bez razloga."
Garona je kimnula. "To je način orka - nemoj ostavljati ništa da stoji kako
neprijatelj to ne bi mogao upotrijebiti protiv tebe. Ako to ne mogu odmah
upotrijebiti - kao hranu, mjesto za spavanje, plijen, onda to treba spaliti. Granice
klanova orka često su opustošena mjesta, pošto svaka strana želi resurse one
druge."
Khadgar je zatresao glavom. "Ovo nisu resursi", rekao je žestoko. "Ovo su
životi. Ova je zemlja nekoć bila zelena i plodna, s poljima i šumama. Sada je
pustoš. Pogledaj ovo! Može li biti mira između ljudi i orka?"
Garona nije ništa rekla. Taj su dan nastavili u tišini i smjestili se u
ruševinama konačišta. Spavali su u zasebnim sobama, on u ruševinama
gostionice, ona u kuhinji. Nije predložio da ostanu zajedno, a nije ni ona.
Khadgara je probudilo kruljenje želuca. Pobjegli su iz kule s onim što su imali
na sebi, i osim nešto bobica i plodova nisu ništa jeli duže od jednog dana.
Mladi se mag iskobeljao iz od kiše mokrog slamnatog madraca koji mu je
poslužio kao krevet dok su mu se udovi bunili. Nije logorovao na otvorenom od
dolaska u Karazhan, i imao je osjećaj kako nije u formi. Strah prethodnog dana u
potpunosti je iščezao i razmislio je o sljedećem potezu.
Olujni Vjetar bio je njihovo planirano odredište, ali kako će nekoga poput
Garone uvesti u grad? Možda da pronađe nešto čime bi ju prerušio. A je li ona
uopće željela ići? Sada kada je bila slobodna od kule možda bi joj bilo bolje da se
pridruži Gul’danu i klanu Žetelaca Oluje.
Nešto se kretalo uz srušenu zgradu. Najvjerojatnije Garona. Sigurno je bila
gladna kao i Khadgar. Nije se bunila, ali je po ruševinama na koje su nailazili
zaključio kako su orci trebali puno hrane da bi ostali u borbenoj formi.
Khadgar je ustao, otresao paučinu s misli i nagnuo se kroz ostatke prozora
kako bi ju pitao je li u kuhinji ostalo nešto za jelo.
A dočekala ga je jedna strana oštrice ogromne dvosjekle sjekire i priljubila mu
se na grlo.
Na drugom kraju sjekire nalazilo se zeleno lice orka. Pravog orka. Khadgar
sve do sada nije shvatio koliko se navikao na Garonino lice, jer su mu ogromne
ralje i nisko čelo djelovali šokantno.
Ork je zarežao: "Što ovo…?"
Khadgar je polagano podigao obje ruke, dok je cijelo vrijeme u um prizivao
magičnu energiju. Jednostavna čarolija, dovoljna da stvorenje odbaci u stranu,
pronađe Garonu i pobjegne.
Osim ako ih Garona nije dovela ovamo, pomislio je iznenada.
Oklijevao je, i to je bilo dovoljno. Čuo je nešto iza sebe, ali nije se stigao
okrenuti jer ga je nešto veliko i teško pogodilo u potiljak.



 123 
 Sigurno nije bio dugo u nesvijesti - ali dovoljno dugo da se šest orka Dojavi u
sobi i počne sjekirama pretraživati krš. Nosili su zelene marame na rukama. Klan
Krvave Doline, reklo mu je njegovo sjećanje. Promeškoljio se, i prvi ork, onaj s
dvosjeklom sjekirom, opet se okrenuo prema njemu.
"Gdsitvojstvri?" pitao je ork. "Gdjsihskro?"
"Molim?" rekao je Khadgar, i zapitao se je li orkov glas ili su njegove vlastite
uši izobličavale jezik.
"Tvoje stvari", rekao je ork sporije. "Tvoja oprema. Nemaš niš. Gdje si ju
sakrio?"
Khadgar je progovorio bez razmišljanja. "Nemam stvari. Izgubio sam ih
ranije. Nemam stvari."
Ork je frknuo. "Onda umri", zarežao je i podigao sjekiru.
"Ne!" viknula je Garona s uništenih vrata. Izgledala je kao da je provela lošu
noć, ali je na kožnoj uzici oko pojasa imala nekoliko zečeva. Bila je u lovu.
Khadgar je osjetio laganu nelagodu zbog prijašnjih misli.
"Gub se, polutanko", zarežao je ork. "Ovo te se ne tiče."
"Ubijaš moje vlasništvo, onda je to moj posao", rekla je Garona.
Vlasništvo? pomislio je Khadgar, ali je držao jezik za zubima.
"Vlassništvo?" promucao je ork. "Ko si ti da imaš vlassništvo?"
"Ja sam Garona Polu-ork", zarežala je žena i iskrivila lice u masku bijesa.
"Služim Gul’danu, vješcu klana Žetelaca Oluje. Oštetite moje vlasništvo i morat
ćete se njemu opravdavati!"
Ork je opet frknuo. "Žeteoci Oluje? Pah! Čujem da su slab klan, gospodari im
vještac!"
Garona ga je mrko pogledala. "A ja sam čula kako Krvava Dolina nije pružila
potporu Dolini Sumraka u nedavnom napadu na Olujni Vjetar i kako su oba klana
poražena. Čula sam kako su vas ljudi pobijedili u poštenoj borbi. Je li to istina?"
"To ti ni bitno", rekao je ork Krvave Doline. "Imal’ su konje."
"Možda bih ja mogao..." rekao je Khadgar i počeo ustajati.
"Dolje, robe!" viknula je Garona, snažno ga ošamarila i odbacila unatrag.
"Govorit ćeš kad ti se obratim, a ne prije!"
Vođa orka iskoristio je priliku za približavanje, ali čim je Garona završila opet
se okrenula i nož duge oštrice bio je uperen u orkov trbuh. Ostali su se orci
odmaknuli od moguće borbe.
"Osporavaš moje vlasništvo?" zarežala je Garona s vatrom u očima i mišićima
napetima kako bi nožem probila kožni oklop.
Uslijedila je kratka tišina. Ork Krvave Doline pogledao je Garonu, pogledao
ispruženog Khadgara i opet pogledao Garonu. Frknuo je i rekao: "Idi najprije nađi
nešto za što se vrijedi boriti, polutanko!"
I vođa orka se nakon toga udaljio. Ostali su se opustili i počeli izlaziti iz
srušene gostionice.



 124 
 Dok su napuštali zgradu jedan od njegovih podređenih ga je pitao: "Što ć’ joj u
stvar’ ljudski rob?" Vođa orka rekao je nešto što Khadgar nije mogao čuti.
Podređeni je izvana viknuo: "Toj’ odvratno!"
Khadgar je pokuša ustati, ali Garona mu je mahnula neka ostane ležati.
Khadgar se, unatoč sebi, stresao.
Garona je otišla do praznog prozora, pogledala na trenutak, i onda se vratila
do Khadgara koji se naslonio na zid.
"Mislim da su otišli", rekla je naposljetku. "Bojala sam se kako bi se mogli
vratiti da bi izravnali račune. Njihovog će vođu večeras najvjerojatnije izazvati
neki od podređenih " Khadgar je dodirnuo obraz. "Dobro sam, hvala na pitanju."
Garona je odmahnula glavom. "Ti idiote blijede kože! Da te nisam udarila
vođa orka smjesta bi te ubio i onda napao mene jer te nisam držala pod
kontrolom."
Khadgar je duboko uzdahnuo. "Oprosti. U pravu si."
"U pravu si da sam u pravu", rekla je Garona. "Držali su te na životu dovoljno
dugo kako bih se ja vratila samo zato što su mislili kao si nešto sakrio u konačištu.
Kako nisi toliko glup da se nađeš usred bojišnice bez ikakve opreme."
"Jesi li morala udariti onako jako?" pitao je Khadgar. "Kako bih ih uvjerila.
Da. Nije da nisam uživala." Dobacila mu je zečeve. "Drži, oguli ih i pristavi vodu.
U kuhinji još ima posuda i zdjela."
"Unatoč tome što si rekla svojim prijateljima", rekao je Khadgar, "ja nisam
tvoj rob."
Garona se nacerila. "Naravno. Ali ja sam uhvatila doručak, ti ga skuhaj!"
Doručak se sastojao od ukusnog zečjeg gulaša i krumpira, začinjenog biljem
koje je Khadgar pronašao u ruševinama vrta i gljivama koje je Garona ubrala u
divljini. Khadgar je provjerio je li koja od gljiva otrovna. Ni jedna nije bila.
"Orci koriste svoje mlade kao kušače", rekla je Garona. "Ako prežive, znaju
kako je to za dobro društva."
Opet su nastavili put prema Olujnom Vjetru. Šume su još jednom bile
sablasno tihe, i sve na što su nailazili bili su ostaci rata.
Oko podneva su opet naišli na orke Krvave Doline. Bili su na velikoj čistini
oko srušene kule stražare, svi su ležali potrbuške. Nešto veliko, teško i oštro
rastrgalo im je oklope na leđima, a nekolicina nije imala glave.
Garona je hitro išla od tijela do tijela i uzimala opremu. Khadgar je pogledao
obzor.
Garona je viknula: "Hoćeš li mi pomoći?"
"Za trenutak",, rekao je Khadgar. "Želim se uvjeriti kako onaj koji je pobio
naše prijatelje više nije u blizini."
Garona je pogledala rubove čistine, a onda i nebo. Nije bilo ničega osim malih
crnih oblaka.
"I?" rekla je. "Ja ništa ne čujem."



 125 
 "Nisu ni orci, sve dok nije bilo prekasno", rekao je Khadgar i pridružio joj se
kod tijela vođe orka. "Napadnuti su s leđa, dok su bježali, od napadača višeg od
njih." Pokazao je tragove kopita u prašini. Pripadali su potkovanim, teškim
konjima. "Konjica. Ljudska konjica."
Garona je kimnula. "Barem se približavamo. Uzmi sve što možeš. Možemo
iskoristiti njihovu hranu - odvratna je, ali hranjiva. I uzmi oružje, barem nož."
Khadgar je pogledao Garonu. "Razmišljao sam." Garona se nasmijala. "Pitam
se koliko je ljudskih katastrofa počelo s tom rečenicom."
"Nalazimo se u području ophodnja Olujnog Vjetra", rekao je Khadgar. "Mislim
kako nas Medivh ne prati, barem ne izravno. Možda bi se trebali rastati."
"Razmišljala sam o tome", rekla je Garona i kopala po ruksaku jednog od orka
i najprije izvukla plašt, i onda mali zamotuljak. Odmotala ga je i pronašla kremen
i bočicu uljaste tekućine. "Alat za paljenje vatre", objasnila je. "Orci vole vatru i
ovo je potpaljivač."
"Znači misliš kako bi se trebali razdvojiti", rekao je Khadgar.
"Ne", rekla je Garona. "Rekla sam kako sam razmišljala o tome. Problem je
što nitko ne kontrolira ovo područje, ni ljudi ni orci. Možeš prijeći pedeset metara i
naletjeti na novu ophodnju klana Krvave Doline, a mene mogu zaskočiti tvoji
prijatelji na konjima. Ako ostanemo zajedno imamo bolje šanse za preživljavanje.
Jedno je rob onog drugog."
"Zatočenik", rekao je Khadgar. "Ljudi nemaju robove."
"Naravno da imate", rekla je Garona. "Samo ih drugačije zovete. Znači, trebali
bi ostati zajedno."
"I to je to?" rekao je Khadgar.
"Uglavnom", rekla je Garona. "A tu je činjenica kako se neko vrijeme nisam
javila Gul’danu. Ako i kad naletimo na njega objasnit ću kako sam u Karazhanu
bila zatočenica, i kako je trebao biti mudriji nego poslati jednog od svojih
sljedbenika u klopku."
"Misliš kako će povjerovati u to?" pitao je Khadgar. "Nisam sigurna hoće li",
rekla je Garona. "Što je još jedan dobar razlog da ostanem s tobom."
"Mogla bi si kupiti dosta utjecaja s onime što si saznala", rekao je Khadgar.
Garona je kimnula. "Aha. Ako ne dobijem sjekiru u glavu prije no što stignem
ikome ispričati. Ne, za sada ću riskirati s bljedokožnima. A sad, treba mi još jedna
stvar."
"Koja?"
"Trebam sakupiti tijela na gomilu, pokriti ih granama i drvima. Možemo
baciti ono što nam neće trebati, ali moramo spaliti tijela. To je najmanje što
možemo učiniti."
Khadgar se namrštio. "Ako su konjanici još uvijek u blizini oblak dima će ih
smjesta privući."
"Znam", rekla je Garona i pogledala ostatke ophodnje. "Ali to je ispravna
stvar. Da pronađeš ljudske vojnike ubijene u zasjedi zar ih ne bi želio sahraniti?"


 126 
 Khadgar se smrknuo, ali nije ništa rekao. Umjesto toga otišao je zgrabiti
najdaljeg orka i dovući ga do ruševina kule stražare. Za sat vremena su
razodjenuli tijela i zapalili ostatke.
"Sada bi trebali krenuti", rekao je Khadgar dok je Garona gledala kako se dim
diže u nebo.
"Neće li ovo privući konjanike?" pitala je Garona. "Da", rekao je Khadgar. "Ali
također će poslati poruku - ovdje su orci. Orci koji se osjećaju dovoljno sigurni da
spaljuju tijela svojih poginulih. Radije bih stvari objašnjavao izbliza nego suočen s
jurećim bojnim konjem, puno hvala."
Garona je kimnula i, s ukradenim plaštevima koji su lepršali na vjetru,
napustili su zapaljenu kulu stražaru.
Garona je govorila istinu u vezi hrane orka koja je uistinu bila odvratna
smjesa stvrdnutog sirupa, oraha i nečeg za stoje Khadgar mogao prisegnuti kako
je kuhani štakor. Ipak, hrana im je dala energiju i dobro su napredovali.
Dan i dan su prošli i zemlja se otvorila u beskrajna polja prepuna ljetine.
Zemlja ipak nije bila manje pusta, prazne štale i već srušene kuće. Pronašli su još
nekoliko spaljenih mjesta sahrana orka i sve veći broj humaka koji su označava li
smrt ljudskih porodica i ophodnja.
I dalje su se držali raslinja i ograda koliko su god mogli. Otvoreniji teren
olakšao je promatranje, ali ih je i činio izloženijima. Smjestili su se u gotovo
nedirnutoj farmi dok se mala vojska orka kretala grebenom.
Khadgar je gledao kako prolaze. Pješaci, konjica na velikim vukovima i
katapulti ukrašeni lubanjama i zmajevima. Pored njega Garona je gledala
procesiju i rekla: "Idioti."
Khadgar ju je upitno pogledao.
"Ne mogu biti izloženiji", objasnila je. "Mi ih možemo vidjeti, i bljedokožni ih
također mogu vidjeti. Ova skupina nema cilj - samo lutaju uokolo u potrazi za
borbom. Traže časnu smrt u borbi." Zatresla je glavom.
"Ne misliš jako dobro o svom narodu", rekao je Khadgar.
"Trenutno ne mislim jako dobro o nijednom narodu", rekla je Garona. "Orci su
me protjerali, ljudi će me ubiti. I jedini čovjek kojem sam uistinu vjerovala bio je
demon."
"Pa, ja sam tu", rekao je Khadgar i pokušao zvučati neuvrijeđeno.
Garona se stresla. "Da, ti si tu. Ti si čovjek, i vjerujem ti. Ali mislila sam,
stvarno sam mislila, kako će Medivh promijeniti stvari. Moćan, važan, voljan
razgovarati. Bez predrasuda. Ali zavarala sam samu sebe. On je samo još jedan
luđak. Možda je to moje mjesto — raditi za luđake. Možda sam samo još jedan
pijun u igri. Kako ju je Medivh nazvao? Nemilosrdni sat svemira?"
"Tvoja uloga", rekao je Khadgar, "je što god poželiš biti. Medivh je to oduvijek
želio."
"Misliš li kako je bio normalan kad je to rekao?" pitala je polu-orkinja.



 127 
 Khadgar je slegnuo ramenima. "Normalan koliko je to mogao biti. Vjerujem
da jest. I zvuči kao da i meni također želiš vjerovati."
"Aha", zijevnula je Garona. "Bilo je tako jednostavno, kad sam radila za
Gul’dana. Njegove male oči i uši. Sada ne znam tko jest, a tko nije u pravu. Koji je
narod moj narod? Oba? Ti barem ne moraš brinuti zbog podvojene odanosti."
Khadgar nije ništa rekao, samo je pogledao nadolazeći sumrak. Negdje, iza obzora,
vojska orka naletjela je na nešto. Na tom rubu svijeta vidjelo se blistanje lažne
zore, isprekidano iznenadnim munjama niskih oblaka, a jeka bojnih bubnjeva i
smrti zvučala je poput udaljene grmljavine.
Još jedan dan i noć su prošli. Sada su prolazili kroz napuštene gradove i
tržnice. Zgrade su sada bile sačuvanije, ali i dalje napuštene. Bilo je znakova
nedavne naseljenosti, i od strane ljudi i vojske orka, ali sada su jedini stanovnici
bili duhovi i uspomene.
Khadgar je provalio u trgovinu i, iako su police bile ispražnjene, u peći je još
uvijek bilo drva, a u malom sanduku u podrumu našli su krumpir i luk. Bilo što će
biti bolje od hrane orka.
Khadgar je zapalio vatru, a Garona je s kotlom otišla do obližnjeg bunara.
Medivh je bio opasnost, možda veća opasnost od orka. Može li ga se sada
urazumiti? Uvjeriti da zatvori portal? Ilije prekasno?
Samo saznanje o postojanju portala bit će dobra vijest. Ako ga ljudi uspiju
pronaći, čak i zatvoriti, to će zarobiti orke na ovom svijetu. Uskratiti im pojačanja
s Draenora.
Šegrt se trgnuo iz svojih razmišljanja zbog buke izvana. Zveket metala na
metalu. Grmljavina ljudskih glasova.
"Garona", promrmljao je Khadgar i krenuo prema vratima.
Pronašao ih je kod bunara. Ophodnja od desetak pješaka, odjevenih u plavo
Azerotha, sa izvučenim mačevima. Jedan je držao okrvavljenu ruku, ali drugi je
par čvrsto držao Garonu za ruke, svaki za jednu. Njezin dugi nož bio je na zemlji.
Kad je Khadgar obišao ugao zgrade narednik ju je ošamario rukom u rukavici.
"Gdje su ostali?" zarežao je. Iz usta polu-orkinje potekla je crnocrvena krv.
"Ostavite ju na miru!" viknuo je Khadgar. Bez razmišljanja je prizvao
energiju u um i izveo malu čaroliju.
Jarka svjetlost zablistala je oko Garonine glave, minijaturno sunce koje je
iznenadilo ljude. Dva pješaka koji su držali Garonu su ju pustili i ona je kliznula
na zemlju. Narednik je podigao ruku kako bi zaštitio oči, a i ostatak ophodnje bio
je dovoljno iznenađen, pa je Khadgar bio među njima i pored Garone za nekoliko
trenutaka.
"Iznenad’o me", promrmljala je Garona kroz puknutu usnu. "Daj da dođem do
zraka."
"Ostani dolje", tiho je rekao Khadgar. Zasljepljenom je naredniku viknuo: "Ti
zapovijedaš ovom bagrom?"



 128 
 Do sada se većina pješaka oporavila i podigla mačeve. Dvojica pored Garone
su ustuknula za korak, ali gledali su nju, ne Khadgara.
Narednik je pljunuo. "Tko si ti da se miješaš u vojne stvari? Vodite ga odavde,
dečki!"
"Čekaj!" rekao je Khadgar i vojnici su se, okusivši jednu čaroliju, približili
samo jedan korak. "Ja sam Khadgar, šegrt Medivha Magusa, prijatelja i saveznika
vašeg kralja Llanea. Imam posla s njim. Smjesta nas vodite u Olujni Vjetar."
Narednik se samo nacerio. "Sigurno, a ja sam lord Lothar. Medivh ne uzima
šegrte. Čak i ja to znam. A tko je onda tvoj a dragana, ha?"
"Ona je..." Khadgar je na trenutak oklijevao. "Ona je moja zatočenica. Vodim
ju u Olujni Vjetar na ispitivanje."
"Huh", progunđao je narednik. "Pa, dečko, mi smo pronašli tvoju zatočenicu
ovdje, naoružanu, a tebe nije bilo nigdje. Ja kažem kako je tvoja zatočenica
pobjegla. Šteta što bi ork radije umro nego se predao."
"Ne diraj ju!" rekao je Khadgar i podigao ruku. Plamen je plesao između
njegovih zgrčenih prstiju.
"Igraš se sa vlastitom smrću", zarežao je narednik. U daljini, Khadgar je
mogao čuti topot kopita. Pojačanje. Ali hoće li oni biti voljniji saslušati polu-
orkinju i čarobnjaka od ove gomile?
"Činite stravičnu pogrešku, gospodine", rekao je Khadgar smireno.
"Ne miješaj se, dečko", zapovjedio je narednik. "Uhvatite orka. Ubijte ju ako
se bude opirala!"
Pješaci su napravili još jedan korak prema njima, oni najbliži Garoni sagnuli
su se kako bi ju opet uhvatili. Pokušala se izmaknuti i jedan ju je šutnuo nogom.
Khadgar je zaustavio suze i pustio čaroliju na narednika. Plamena kugla
pogodila ga je u koljeno. Narednik je vrisnuo i pao na zemlju.
"A sada prestanite", prosiktao je Khadgar.
"Ubijte ih!" viknuo je narednik, očiju razrogačenih od boli. "Ubijte oboje!"
"Stani!" rekao je drugi glas, mračniji, dublji, prigušen velikom kacigom. Oko
dvadeset jahača, i Khadgarovo je srce klonulo. Više no što bi i Garona uspjela
srediti. Njihov je vođa bio potpuno oklopljen, s vizirom na kacigi. Khadgar mu nije
mogao vidjeti lice.
Mladi je šegrt jurnuo naprijed. "Gospodine", rekao je. "Zaustavite ove ljude.
Ja sam šegrt Magusa Medivha."
"Znam tko si", rekao je zapovjednik. "Stoj!" zapovjedio je. "Pazite na orka, ali
ju pustite!"
Khadgar je progutao knedlu i nastavio: "Imam zatočenicu i važne informacije
za kralja Llanea. Moram smjesta vidjeti lorda Lothara!"
Zapovjednik je podigao vizir. "I hoćeš, momče", rekao je Lothar. "I hoćeš."



 129 
Ispod Karazhana

iskusija u dvorcu Olujnog Vjetra nije dobro prošla i sada su kružili oko

D Medivhove kule na leđima grifona. Ispod njih, u sumraku, Karazhan je

bio ogroman i prazan. Ni najednom prozoru nije bilo svjetlosti, a
opservatorij na vrhu bio je mračan. Ispod neba bez mjeseca čak je i bijelo
kamenje kule bilo tamno i sablasno.
Sinoć su održali žestoku raspravu u kraljevim privatnim odajama. Khadgar i
Garona bili su tamo, iako je od polu-orkinje zatraženo da preda nož Lotharu u
prisustvu njegova veličanstva. Kraljev prvak također je bio tamo, i gomila
savjetnika i dvorana koji su trčkarali oko kralja Llanea. Khadgar u skupini nije
mogao osjetiti nijednog čarobnjaka i pretpostavio je kako su oni koji su preživjeli
Medivhov krivolov ili na bojnom polju ili su skriveni na sigurno.
Što se tiče kralja, mladić iz vizija je odrastao. Imao je široka ramena i oštre
crte lica svoje mladosti, samo se sada počeo predavati srednjim godinama. Od svih
prisutnih on je bio najotmjeniji, i njegovo je plavo odijelo blistalo među ostalima.
Sjedne strane svog stolca držao je kacigu s bijelim krilima, kao da svakog trena
očekuje poziv u bitku.
Khadgar se pitao nije li taj poziv nešto što je Llane priželjkivao i sjetio se
odvažnog mladića iz vizije s trolovima. Izravan sukob na bojnom polju, sa
sumnjom u eventualnu pobjedu njegovih trupa. Zapitao se koliko je
samopouzdanja dobivao iz vjere u eventualnu Magusovu potporu. Uistinu, činilo
se kako jedno prirodno vodi drugome - kako će Magus uvijek biti na strani Olujnog
Vjetra i Olujni Vjetar nikad neće pasti zbog Magusove potpore.
Liječnici su se pobrinuli za Garoninu rasječenu usnu, ali nisu mogli ništa
učiniti s njezinim temperamentom. Khadgar se nekoliko puta stresao kad je bez
dlake na jeziku opisala mišljenje orka o zdravom razumu velikog maga, o
bljedokošcima općenito i osobito Llaneovoj vojsci.
"Orci su nezaustavljivi", rekla je. "I neće odustati. Vratit će se."
"Nisu se približili zidinama na domet strijela", usprotivio se Llane. Khadgaru
je njegovo veličanstvo izgledalo više zabavljeno nego uzbuđeno Garoninim
izravnim ponašanjem i otvorenim upozorenjima.



 130 
 "Nisu se približili zidinama na domet strijela", ponovila je Garona. "Ovaj put.
Idući put hoće. A nakon tog puta preći će zidine. Mislim kako orke ne shvaćate
dovoljno ozbiljno, gospodine."
"Uvjeravam vas, ovo shvaćam vrlo ozbiljno", rekao je Llane. "Ali također sam
svjestan snage Olujnog Vjetra. Njegovih zidina, njegove vojske, njegovih
saveznika, njegovog srca. Kad biste ih vidjeli, možda biste prestali biti toliko
sigurni u moć orka."
Llane je bio isto tako nepopustljiv u vezi Magusa. Khadgar je sve rekao pred
savjetom, s Garoninom potvrdom i dodacima. Vizije prošlosti, hirovito ponašanje,
vizije koje nisu vizije nego prava ukazanja Sargerasa u Karazhanu. O Medivhovoj
krivnji za trenutni napad na Azeroth.
"Da imam srebrnjak za svakog čovjeka koji mi je rekao kako je Medivh lud bio
bih bogatiji no što sam sada", rekao je Llane. "On ima plan, mladi gospodine.
Jednostavno. Više puta no što mogu izbrojiti otišao je iz ovog ili onog razloga, a
Lothar je od brige počupao bradu. I svaki je put dokazao kako je u pravu.
Posljednji put kad je bio ovdje nije li otišao u lov na demona i za nekoliko sati
donio njegovu glavu? Sumnjam kako će netko opsjednut demonom skinuti glavu
nekome od svojih."
"Ali možda je to postupak kojim je pokušavao skinuti sumnju sa sebe", ubacila
se Garona. "Nitko ga nije vidio kako ubija tog demona, u srcu vašeg grada. Nije li
ga mogao prizvati i onda ubiti i reći kako je on odgovoran?"
"Pretpostavka", progunđao je kralj. "Ne. Uz sve dužno poštovanje prema
oboje, ne negiram kako ste vidjeli ono što ste vidjeli. Čak ni te ‘vizije’ prošlosti.
Alija mislim kako je Magus lud kao šiba, i kako je sve to dio nekog njegovog većeg
plana. Uvijek je spominjao velike planove i velike cikluse."
"Uz sve dužno poštovanje", rekao je Khadgar. "Magus možda ima veći plan,
ali pitanje je imaju li Olujni Vjetar i Azeroth uistinu mjesto u tom planu?"
I tako se nastavilo većinu večeri. Kralj Llane bio je odrješit u svakom pogledu
- Azeroth može, uz pomoć svojih saveznika, uništiti ili odbiti hordu orka na njezin
matični svijet, kako Medivh radi na nekom planu kojeg nitko drugi ne može
shvatiti i kako Olujni Vjetar može izdržati bilo kakav napad "sve dok ljudi
odvažnih srca stoje na zidinama i sjede na tronu".
Lothar je uglavnom šutio, javljao se samo kad je postavljao važna pitanja, a
onda odmahivao glavom kad su mu Khadgar ili Garona dali iskren odgovor.
Naposljetku je progovorio.
"Llane, nemoj da te tvoja sigurnost zaslijepi!" rekao je. "Ako ne možemo
računati na Magusa Medivha kao saveznika, oslabljeni smo. Ako negiramo
sposobnosti orka, izgubljeni smo. Slušaj što govore!"
"Slušam", rekao je kralj. "Ali nisam samo slušao glavom, slušao sam i srcem.
Proveli smo puno godina s mladim Medivhom, i prije i poslije njegovog dugog sna.
On se sjeća svojih prijatelja. I kad napokon otkrije svoj plan siguran sam kako ćeš
cijeniti prijatelja kojeg imamo u Magusu."


 131 
 Kralj je naposljetku ustao i sve raspustio uz obećanje kako će ozbiljno
razmotriti stvari. Garona je mrmljala u bradu, a Lothar im je dao sobe bez prozora
sa stražarima ispred vrata, samo kako bi bio siguran.
Khadgar je pokušao spavati, ali od frustracije je gotovo cijelu noć šetao.
Naposljetku, kad ga je umor svladao, na vratima se čulo kucanje.
Bio je to Lothar, u oklopu, s odorom prebačenom preko ruke. "Spavao si kao
mrtav, zar ne?" rekao je i uz osmijeh mu dodao odoru. "Odjeni ovo i za petnaest
minuta dođi na vrh kule. I požuri, momče."
Khadgar se uvukao u odjeću koja se sastojala od hlača, teških čizama, plave
bluze s lavom Azerotha i velikog mača. Dvaput je razmislio o maču, ali ga je
prebacio na leđa. Možda se pokaže koristan.
Na tornju je bilo šest grifona koji su nervozno lepetali krilima. Lothar je bio
tamo, Garona također. Bila je odjevena slično Khadgara, s plavom bluzom s lavom
Azerotha i velikim mačem.
"Nemoj", zarežala je, "reći ni riječ."
"Jako ti dobro stoji", rekao je. "Ide ti uz oči."
Garona je frknula. "Lothar je rekao isto. Pokušao me uvjeriti govoreći kako
ćeš i ti također nositi odoru. / kako se želio osigurati da me ostali neće ustrijeliti
misleći kako sam netko drugi."
"Ostali?" rekao je Khadgar i pogledao oko sebe. Na svjetlosti zore bilo je jasno
kako na ostalim tornjevima također čekaju eskadrile grifona. Oko šest, uključujući
njihovu, krila grifona bila su ružičasta od još uvijek neizašlog sunca. Nije bio
svjestan kako na svijetu postoji ovoliko uvježbanih grifona, a kamoli u Olujnom
Vjetru. Lothar je sigurno otišao popričati s patuljcima. Zrak je bio hladan i oštar
poput bodeža.
Lothar je požurio do njih i podesio Khadgarov mač kako bi mogao jahati
grifona s njime.
"Njegovo veličanstvo", zagrmio je Lothar, "ima neizmjernu vjeru u snagu ljudi
Azerotha i debljini zidina Olujnog Vjetra. Ne šteti što također ima dobre ljude koji
će srediti stvari kad je u krivu."
"Poput nas", rekao je smrknuto Khadgar.
"Poput nas", ponovio je Lothar. Mrko je pogledao Khadgara i dodao: "Pitao
sam te kako je, znaš."
"Da", rekao je Khadgar. "I rekao sam vam istinu, ili barem koliko sam ju
shvaćao u to vrijeme. I bio sam mu odan."
"Shvaćam", rekao je Lothar. "Ja također osjećam odanost prema njemu. Želim
se uvjeriti kako je ono što kažeš istina. Ali također želim da budeš spreman učiniti
ono što treba, ako bude potrebno."
Khadgar je kimnuo. "Vjerujete mi, zar ne?"
Lothar je mrko kimnuo. "Davno, kad sam bio tvojih godina, brinuo sam se za
Medivha. Bio je u komi tada, taj dugi san oduzeo mu je puno mladosti. Mislio sam
kako sanjam, ali prisežem kako je nasuprot mene bilo drugo biće, također je pazilo


 132 
Magusa. Činilo se kao da mu je tijelo od polirane mjedi, na čelu je imao ogromne
rogove, a brada mu je bila od vatre."
"Sargeras", rekao je Khadgar.
Lothar je duboko uzdahnuo. "Mislio sam kako sam zaspao, kako sanjam, kako
to što sam vidio ne može biti. Znaš, bio sam mu odan. Ali nikad nisam zaboravio
što sam vidio. Kako su godine prolazile počeo sam shvaćati kako je ono što sam
vidio bila istina, i kako može doći do ovoga. Možda možemo spasiti Medivha, ali
možda otkrijemo kako je tama preduboko pustila korijenje. Onda ćemo morati
učiniti nešto brzo, stravično i apsolutno neophodno. Pitanje je - jesi li sposoban za
to?"
Khadgar je razmislio na trenutak, a onda kimnuo. Imao je osjećaj kako mu je
želudac pun leda. Lothar je podigao ruku. Na njegovu zapovijed sve ostale
eskadrile grifona su poletjele, oživjele kad su prve zrake zore preskočile rub
svijeta, pale na njihova krila i obojile ih u zlatno.
Ledeni osjećaj u dnu Khadgarova želuca nije nestao tijekom dugog leta do
Karazhana. Garona je letjela iza njega, ali nitko nije govorio dok je zemlja
promicala ispod njihovih krila.
Tlo ispod njih se promijenilo. Velika polja bila su malo više od crnih ruševina,
istočkana ostacima srušenih zgrada. Sume su bile srušene kako bi nahranile
strojeve rata i stvoreni su veliki ožiljci na zemlji. Duboke su jame zijevale, sama je
zemlja bila ranjena i skinuta kako bi se došlo do metala u njezinoj utrobi. Stupovi
dima uzdizali su se duž obzora, iako Khagdar nije mogao reći jesu li bili s bojnih
polja ili kovačnica. Letjeli su kroz dan i sunce je sada nestajalo na obzoru.
Karazhan se podigao poput bijele sjene u središtu svog kratera i upijao
posljednje umiruće zrake ne dajući ništa natrag. Ni jedno svjetlo nije svijetlilo s
kule ili bilo kojeg prozora. Baklje koje su svijetlile bez goriva bile su ugašene.
Khadgar se zapitao je li Medivh pobjegao.
Lothar je spustio svog grifona, Khadgar ga je pratio, brzo aterirao i skliznuo s
leđa krilate zvijeri. Čim je dotaknuo tlo grifon je smjesta uzletio, kriknuo i odletio
na sjever.
Prvak Azerotha već je bio na stubama, njegova ogromna ramena napeta,
krupno tijelo kretalo se tihom, mačjom gracioznošću, izvukao je mač. Garona je
također krenula naprijed, ruku je zavukla pod bluzu i potegnula svoj dugi nož.
Veliki mač Olujnog Vjetra lupao je Khadgara po butini i u odnosu na prvo dvoje
osjećao se nespretno poput stvorenja od kamena. Iza njega, još se grifona spustilo i
ratnici su skočili s njih.
Balkon opservatorija bio je prazan, i gornja razina radne sobe velikog maga
napuštena, ali ne i prazna. Još je uvijek bilo razbacanog alata, smrskani ostaci
zlatnog uređaja, astro-laba, počivali su iznad kamina. Ako je kula napuštena,
napuštena je u žurbi.
Ili uopće nije napuštena.



 133 
 Zapaljene su baklje i ekipa se spustila nizom stuba, s Lotharom, Garonom i
Khadgarom na čelu. Nekoć su ovi zidovi bili poznati, bili su dom, brojne stube
dnevni izazov. Sada su baklje na zidovima s njihovim hladnim, smrznutim
plamenom bile ugašene, i pokretne baklje uljeza bacale su niz naoružanih sjena po
zidovima dajući hodnicima strani, gotovo stravični ugođaj. Činilo se kako sami
zidovi sadrže zlo. I Khadgar je očekivao kako svaka zamračena vrata skrivaju
smrtonosnu klopku.
Nije bilo ničega. Galerije su bile prazne, dvorane za bankete napuštene,
dvorane za sastanke lišene života i namještaja kao i uvijek. Odaje za goste su još
uvijek bile namještene, ali prazne. Khadgar je provjerio vlastite odaje: Tamo se
ništa nije promijenilo.
Sada je svjetlost baklji stvarala čudne sjene na zidovima knjižnice i
pretvarala police u bedeme. Knjige su bile nedirnute, čak su i Khadgarove
posljednje bilješke bile na stolu. Zar Medivh nije knjižnicu smatrao dovoljno
važnom da bi uzeo nekoliko knjiga?
Khadgarov su pogled privukli komadi papira i otišao je do polica s epskom
poezijom. Koarndi svitka, sada izgužvani i poderani. Khadgar je podigao veliki
komad, pročitao nekoliko riječi i kimnuo.
"Stoje?" pitao je Lothar izgledajući kao da očekuje da knjige svaki tren ožive i
napadnu ih.
‘"Pjesma o Aegwynn’", rekao je Khadgar. "Epska pjesma o njegovoj majci."
Lothar je progunđao u znak razumijevanja, ali se Khadgar zamislio. Medivh
je bio ovdje kad su oni otišli. I to samo zato kako bi uništio svitak? Zbog užasnih
uspomena na Magusov sukob s majkom? Iz osvete zbog Sargerasovog poraza od
Aegwynn? Ili je čin uništavanja svitka, šifre koju su koristili Zaštitnici Tirisfala,
simbolizirao njegovu rezignaciju i konačnu izdaju skupine?
Khadgar je riskirao jednostavnu čaroliju - onu korištenu za otkrivanje magije
- ali nije dobio ništa više od normalnog odgovora kad ste okruženi magičnim
knjigama. Ako je Medivh ovdje izveo čaroliju, u dovoljnoj je mjeri maskirao njezino
prisustvo kako ju Khadgar ne bi mogao otkriti.
Lothar je vidio kako mladi mag crta simbole u zraku i kad je završio rekao je:
"Najbolje da čuvaš snagu za trenutak kad ga pronađemo."
Khadgar je odmahnuo glavom i zapitao se hoće li pronaći Magusa.
Umjesto toga pronašli su Moroesa, na najnižoj razini, u blizini ulaza u
kuhinju i ostavu. Njegovo zgrčeno tijelo nalazilo se nasred hodnika, krvavi luk
prostirao se preko cijelog poda. Oči su mu bile otvorene, ali lice mu je bilo
iznenađujuće smireno. Čini se kako čak ni smrt nije mogla iznenaditi kaštelana.
Garona je uletjela u kuhinju i vratila se trenutak kasnije. Lice joj je bilo malo
svjetlije nijanse zelene i nešto je pokazala Khadgara.
Ružičaste leće, smrskane. Cook, Khadgar je kimnuo.



 134 
 Čini se kako su vojnici zbog pronađenih tijela sada postali oprezniji, krenuli
su prema ogromnom ulazu i izašli na dvorište. Medivhu nije bilo ni traga, samo
nekoliko polomljenih tragova njegovog prolaska.
"Ima li možda drugu jazbinu?" pitao je Lothar. "Drugo skrovište?"
"Često ga nije bilo", rekao je Khadgar. "Ponekad ga nije bilo danima, onda se
bez upozorenja pojavljivao." Nešto se pomaknulo na balkonu iznad glavnog ulaza -
samo lagano treperenje zraka. Khadgar se okrenuo i zagledao, ali sve je izgledalo
normalno.
"Možda je otišao orcima, voditi ih", predložio je prvak.
Garona je odmahnula glavom. "Oni nikad ne bi prihvatili ljudskog vođu."
"Nije mogao samo tako nestati!" zagrmio je Lothar. Vojnicima je viknuo: "Svi
ovamo! Idemo natrag!"
Garona je ignorirala prvaka i rekla: "Nije. Natrag u kulu." Razmaknula je
vojnike poput broda na valovitom moru.
Opet je nestala u velikim raljama glavnog ulaza. Lothar je pogledao
Khadgara koji je slegnuo ramenima i krenuo za polu-orkinjom.
Moroes se nije pomaknuo, krv mu je bila razmrljana po podu u četvrtini
kruga, dalje od zida. Garona je dodirnula zid, kao da je nešto pokušavala napipati.
Namrštila se, opsovala i udarila po zidu koji je dao vrlo čvrst odgovor.
"Trebala bi biti ovdje", rekla je.
"Što bi trebalo?" pitao je Khadgar.
"Vrata", rekla je polu-orkinja.
"Ovdje nikad nisu bila vrata", rekao je Khadgar.
"Ovdje su uvijek bila vrata, najvjerojatnije", rekla je Garona. "Samo što ih ti
nisi nikad vidio. Pogledaj. Moroes je umro ovdje", spustila je nogu pored zida. "I
njegovo je tijelo onda pomaknuto, pri čemu je stvorilo polukružnu mrlju, do mjesta
gdje smo ga našli."
Lothar je progunđao u znak slaganja i počeo dodirivati zid.
Khadgar je pogledao navodno prazan zid. Prolazio je tuda pet, šest puta
dnevno. S druge strane ne bi trebalo biti ničega osim zemlje i kamena. Ipak...
"Maknite se", rekao je mladi mag. "Da pokušam nešto."
Prvak i polu-orkinja su se udaljili, i Khadgar je prizvao energiju za čaroliju.
Već ju je koristio, na pravim vratima i zaključanim knjigama, ali ovo je bio prvi
pokušaj na vratima koja nije mogao vidjeti. Pokušao je vizualizirati vrata,
nagađajući koliko su morala biti velika kako bi pomaknula Moroesovo tijelo za
četvrt kruga, gdje su šarke, gdje je dovratak i, ako ih je želio osigurati, gdje bi
postavio brave.
Zamislio je vrata i bacio malo magije na nevidljivi okvir kako bi otključao te
skrivene brave. Na njegovo iznenađenje zid se pomaknuo i s jedne se strane
pojavila pukotina. Ne velika, ali dovoljna za definiranje rubova vrata koja maločas
nisu bila tu.



 135 
 "Otvorite ih mačevima", zarežao je Lothar i vojnici su skočili naprijed.
Kamena su se vrata nekoliko trenutaka opirala, sve dok neki mehanizam u njima
nije glasno prasnuo i vrata su se otvorila prema van, prilikom toga odgurnula
Moroesov leš i otkrila stube koje su se spuštale u dubinu.
"Nije ispario", rekla je mrko Garona. "Ostao je ovdje, ali je otišao na neko
mjesto za koje nitko drugi nije znao."
Khadgar je pogledao Moroesovo zgrčeno tijelo. "Gotovo nitko. Ali pitam se što
je još krio."
Krenuli su stubama i u Khadgaru je počeo rasti neki osjećaj. Dok su gornje
razine bile sablasno prazne, dubine ispod kule posjedovale su opipljivu auru
neposredne zlobe i opasnosti. Grubi zidovi i pod bih su vlažni, i na svjetlosti baklji
se činilo kako se gibaju poput živog tkiva.
Khadgaru je trebao trenutak kako bi shvatio, dok su se stube nastavile
spiralno spuštati, da su sada promijenili smjer, kreću se suprotno nego gore u
kuli, kao da je njihov silazak odraz u ogledalu onoga gore.
I stvarno, tamo gdje bi u kuli bila prazna dvorana za sastanke, ovdje se
nalazila tamnica opremljena praznim željeznim lancima. Gdje je na površini bila
dvorana za bankete ovdje je bila soba prepuna otpada i označena mističnim
krugovima. Zrak je ovdje težak i gust, kao i u kuli Olujnog Vjetra, gdje su Huglar i
Hugarin ubijeni. Ovdje je prizvan demon koji ih je napao.
Kad su stigli do razine koja je odgovarala knjižnici naišli su na niz željezom
okovanih vrata. Stube su se nastavile spuštati, ali društvo je ovdje zastalo i
pogledalo mistične simbole urezane u drvo i ispunjene smećkastom krvlju. Činilo
se kako samo drvo krvari. Dva ogromna željezna prstena visjela su na vratima.
"Ovo bi bila knjižnica", rekao je Khadgar.
Lothar je kimnuo. On je također primijetio sličnosti između kule i ovog
podzemlja. "Da vidimo što je držao ovdje, ako su sve knjige gore."
Garona je rekla: "Njegova radna soba je na vrhu dvorca, s opservatorijem, pa
ako jest ovdje, trebao bi biti na samom dnu. Morali bi nastaviti."
Ali bilo je prekasno. Kad je Khadgar dodirnuo željezom okovana vrata iskra je
s njegovog dlana skočila na vrata, signal, magična zamka. Khadgar je imao
vremena za psovku kad su se vrata s treskom otvorila u tamu knjižnice.
Štenara. Sargeras nije imao potreba za znanjem, pa je sobu namijenio svojim
ljubimcima. Stvorenja su živjela u tami vlastitog stvaranja i kiseli je dim pokuljao
na hodnik.
Unutra je bilo očiju. Očiju i plamenih ralja i tijela od sjena i vatre. Krenuli su
naprijed, režeći.
Khadgar je u zraku nacrtao rune, sakupio energiju u umu kako bi opet
zatvorio vrata dok su se vojnici hrvali s velikim prstenovima. Ni čarolije ni sirova
snaga nisu mogli pomaknuti prstenove.
Zvijer je ispustila oštar, isprekidani kašalj i pripremila se za skok.
Khadgar je podigao ruke kako bi izveo novu čaroliju, ali Lothar ih je spustio.


 136 
 "Ovo je za gubljenje tvog vremena i energije", rekao je. "Da nas uspori. Idi
dolje i pronađi Medivha."
"Ali oni su..." počeo je Khadgar, a onda je velika demonska zvijer skočila na
njih. Lothar je napravio dva koraka naprijed i podigao mač kako bi dočekao zvijer.
Dok je podizao mač rune urezane duboko u metal zablistale su jarkom žutom
svjetlošću. Khadgar je na pola sekunde ugledao strah u očima demon-zvijeri.
A onda se Lotharov mač susreo s tijelom demon-zvijeri u skoku i oštrica se
zabila duboko u tijelo stvorenja. Lotharov mač izašao je na leđima stvorenja i
uredno ju je presjekao na dva dijela. Zvijer je imala samo trenutak za urlik boli
dok joj je oštrica prolazila kroz glavu i dovršila zamah. Zadimljeni ostaci demon-
zvijeri, plačući vatru u krvareću sjenu, pali su pred Lotharove noge.
"Idite!" zagrmio je prvak. "Mi ćemo se pobrinuti za ovo i stići vas."
Garona je zgrabila Khadgara i povukla ga niz stube. Iza njih, vojnici su
izvukli mačeve i rune su plesale blistavim plamenom dok su pohlepno pile iz tame.
Mladi mag i polu-orkinja su tijekom silaska čuli krikove umirućih, i iz ljudskih i
neljudskih grla.
Silazili su u tamu, Garona je u jednoj ruci nosila baklju, nož u drugoj.
Khadgar je sada primijetio kako zidovi svijetle sami od sebe, crvenkastim tonom
poput nekih noćnih gljiva duboko u šumi. Također je postajalo toplije, i čelo mu se
orosilo znojem.
Kad su stigli do jedne od dvorana za bankete Khadgarov se želudac okrenuo i
bili su negdje drugdje. Brzo im se približavao, poput prethodnice ljetne oluje.
Bili su na vrhu jednog od viših tornjeva Olujnog Vjetra, i grad oko njih bio je
u plamenu. Stupovi dima dizali su se sa svih strana i širili se u crni pokrivač koji
je prekrio sunce. Sličan crni pokrivač opkoljavao je gradske zidine, ali taj se
sastojao od vojske orka. S ovog mjesta Khadgar i Garona su mogli vidjeti kako se
vojske šire poput buba na trulom lešu koji je nekoć bio polja Olujnog Vjetra. Sada
su tu bili samo opsadni strojevi i naoružani vojnici, boje njihovih zastava odvratna
duga.
Šume su također nestale, pretvorene u katapulte koji su sada sipali vatru na
sam grad. Većina donjeg grada bila je u plamenu, i dok je Khadgar gledao, srušio
se dio vanjskog zida i male lutke odjevene u zeleno i plavo počele su se boriti među
ruševinama.
"Kako smo...?" počela je Garona.
"Vizija", rekao je otvoreno Khadgar, ali se zapitao je li ovo slučajan događaj
tornja ili još jedno Magusovo usporavanje. "Rekla sam kralju. Rekla sam mu, ali
nije želio slušati", promrmljala je. Khadgaru je rekla: "Znači ovo je vizija
budućnosti? Kako ćemo izaći iz vizije?"
Mladi je mag odmahnuo glavom. "Nećemo, barem ne za sada. LI prošlosti su
dolazile i odlazile. Ponekad ju je razbijao šok."
Plameni krš, vatreni projektil katapulta proletio je u blizini tornja. Khadgar
je mogao osjetiti njegovu vrućinu dok je padao na zemlju.


 137 
 Garona je pogledala uokolo "To je barem samo vojska orka", rekla je mrko.
"To su dobre vijesti?" rekao je Khadgar, oči su ga zapekle kad je oblak dima
prekrio toranj.
"Nema demona u vojsci orka", primijetila je polu-orkinja. "Daje Medivh s
njima definitivno bismo vidjeli gore. Možda smo ga uvjerili da pomogne."
"Ni među našom vojskom ne vidim Medivha", rekao je Khadgar i na trenutak
zaboravio s kime priča. "Je li mrtav? Je li pobjegao?"
Iza njih su se začuli glasovi koji su se prepirali. Par se okrenuo od ograde i
shvatio kako se nalaze ispred kraljevskih odaja za audijenciju, sada pretvorenih u
središte obrane. Na stolu se nalazio mali model grada i igračke vojnika u obliku
ljudi i orka bile su razasute oko njega. Izvješća su neprestano dolazila dok je kralj
Llane zajedno sa svojim savjetnicima bio pognut nad stolom.
"Proboj kod zida u trgovačkom kvartu!"
"Novi požari u donjem gradu!"
"Velike snage opet se okupljaju kod glavnog ulaza. Izgledaju poput
čarobnjaka!"
Khadgar je primijetio kako nije prisutan nitko od prijašnjih dvorana,
zamijenili su ih namršteni ljudi u odorama sličnima njihovima. Ni traga Lotharu
kod stola, i Khadgar se nadao kako je on na prvoj crti i donosi bitku neprijatelju.
Llane se kretao odlučno, kao da je njegov grad napadan svakoga dana.
"Dovedite četvrtu i petu brigadu za pojačanje kod proboja. Neka policija organizira
gašenje - uzmite vodu iz javnih kupališta. I dovedite dva odreda kopljanika na
glavni ulaz. Kad orci budu spremni za napad započnite protunapad. To će ih
slomiti. Dovedite dva maga iz Zlatarske ulice; jesu li tamo gotovi?"
"Napad je odbijen", došlo je izvješće. "Magovi su iscrpljeni."
Llane je kimnuo i rekao: "Neka se onda odmore, povucite se na sat vremena.
Dovedite mlade magove s akademije. Pošaljite dvostruko više, ali recite im neka
budu oprezni. Zapovjedniče Borton, želim vaše snage na istočnom zidu. Tamo bih
ja izveo idući napad, da sam na njihovom mjestu." Llane je svakom zapovjedniku
dao zadatak. Nije bilo protivljenja, diskusije, prijedloga. Svaki je ratnik kimnuo i
otišao. Na kraju, sve što je ostalo bio je kralj Llane i njegov mali model grada koji
je gorio pod njegovim prozorima. Kralj se nagnuo naprijed i položio ruke na stol.
Lice mu je izgledalo ispijeno i staro. Podigao je pogled i u zrak rekao: "Sada možeš
dati svoje izvješće."
Zavjese nasuprot njega su zašištale na podu i pojavila se Garona. Polu-orkinja
pored Khadgara je uzdahnula od iznenađenja.
Buduća Garona bila je odjevena u uobičajene crne hlače i crnu svilenu bluzu,
ali nosila je plašt s lavljom glavom Azerotha. U očima je imala divlji pogled.
"Loše vijesti, gospodine", rekla je Garona i prišla kraljevom stolu. "Razni
klanovi surađuju u ovom napadu, ujedinjeni pod Crnorukim Razaračem. Nitko
neće nikoga izdati sve dok Olujni Vjetar ne padne. Gul’dan će navečer dovesti



 138 
svoje vješce. Sve do tada klan Crnkamen će pokušavati zauzeti istočni zid."
Khadgar je čuo drhtaj u glasu polu-orkinje.
Llane je duboko uzdahnuo i rekao: "Očekivao i sređeno. Odbit ćemo i ovaj, kao
i ostale. I izdržat ćemo do dolaska pojačanja. Sve dok ljudi odvažnih srca stoje na
zidinama i sjede na tronu Olujni Vjetar neće pasti."
Buduća Garona je kimnula i Khadgar je sada ugledao krupne suze u
kutovima njezinih očiju. "Vođe orka slažu se s vašom procjenom", rekla je i
gurnula ruku pod svoju crnu bluzu.
I Khadgar i prava Garona viknuli su kao jedno dok je buduća Garona vadila
svoj dugi nož i zabila ga u lijevu stranu kraljevih prsa. Kretala se brzo i graciozno
i ostavila je kralja Llanea sa zbunjenim izrazom na licu. Razrogačio je oči i na
trenutak je sjedio, zadržan njezinom oštricom.
"Vođe orka slažu se s vašom procjenom", ponovila je, i suze su slobodno
potekle njezinim širokim licem. "I angažirali su ubojicu koji će ukloniti to odvažno
srce s trona. Netko kome dopuštate da vam priđe. Netko s kime se sastajete sami."
Llane, kralj Azerotha, gospodar Olujnog Vjetra, saveznik čarobnjaka i ratnik,
kliznuo je na pod.
"Zao mije", rekla je Garona.
"Ne!" viknula je Garona, sadašnja Garona dok je i ona također padala na pod.
Odjednom su ponovno bili u lažnoj dvorani za bankete. Ruševine Olujnog Vjetra
su nestale, kao i kraljev leš. Suze polu-orkinje su ostale, sada u očima prave
Garone.
"Ubit ću ga", rekla je piskutavim glasom. "Ubit ću ga. Dobro se ponašao
prema meni, slušao je dok sam govorila, a ja ću ga ubiti. Ne."
Khadgar je kleknuo pored nje. "U redu je. To možda nije istina. Možda se ne
dogodi. To je vizija."
"Istina je", rekla je. "Vidjela sam i znam da je istina." Khadgar je nekoliko
trenutaka šutio, proživljavao vlastitu viziju budućnosti, ispod crvenog neba i borio
se s Garoninim narodom. Vidio je to i također znao kako je to istina.
"Moramo ići", rekao je, ali Garona je samo odmahnula glavom. "Nakon svega
ovoga, pomislila sam kako sam našla mjesto bolje nego kod orka. Ali sada znam,
sve ću uništiti." Khadgar je pogledao uz i niz stube. Nije imao pojma kako
Lotharovi ljudi stoje protiv demona, nije imao pojma što se nalazi u dnu podzemne
kule. Lice mu se smrklo i duboko je udahnuo.
I snažno ošamario Garonu.
Dlan mu je prokrvario od udarca u očnjak, ali Garonin je odgovor bio
trenutan. Njezine suzne oči su se raširile i lice joj se pretvorilo u masku bijesa.
"Ti idiote!" viknula je, skočila na Khadgara i odgurnula ga unatrag. "Nikad
više to nemoj učiniti! Čuješ me! Ako to ponoviš, ubit ću te!"
Khadgar je bio na leđima, polu-orkinja na njemu. Nije čak ni vidio kad je
izvukla bodež, ali sada je oštrica počivala na njegovu vratu.



 139 
 "Ne možeš", uspio je uz opaki osmijeh. "Imao sam viziju vlastite budućnosti.
Mislim kako je također istinita. Ako jest, onda me sada ne možeš ubiti. Ista stvar
važi i za tebe." Garona je zatreptala i zaljuljala se na petama, naglo je povratila
kontrolu. "Znači ako ću ubiti kralja..."
"Odavde ćeš izaći živa", rekao je Khadgar. "Ja također."
"Ali ako smo u krivu", rekla je Garona. "Što ako je vizija lažna?"
Khadgar je ustao. "Onda ćeš umrijeti sa saznanjem kako nikada nećeš ubiti
kralja Azerotha."
Garona je na trenutak sjela, um joj je proračunavao mogućnosti. Naposljetku
je rekla: "Daj mi ruku da ustanem. Moramo dalje."
Nastavili su silaziti spiralom kroz lažne analogije gornje kule. Naposljetku su
stigli do razine koja bi bila najviša,
Medivhov opservatorij i gnijezdo. Umjesto toga stube su završile na
crvenkastoj ravnici. Činilo se kao da je izlivena iz ohlađenog opsidijana, tamni,
refleksivni dijelovi slagalice plutali su na vatri pod njihovim nogama. Khadgar je
instinktivno odskočio unatrag, ali pod se činio čvrst i vrućina, iako osjetna, nije
bila prevelika.
U središtu velike pećine nalazio se jednostavan namještaj. Radna klupa i
naslonjač, nekoliko stolaca i ormari. Na trenutak je izgledalo neobično poznato, a
onda je Khadgar shvatio kako je ovo kopija Medivhove sobe u kuli.
Među željeznim namještajem stajala je Magusova silueta širokih ramena.
Khadgar se napinjao kako bi primijetio nešto u njegovim manirama, u držanju,
nešto što će ga izdati, što će otkriti kako ova silueta nije Medivh koga je upoznao i
vjerovao mu, starac koji je pokazao svoje povjerenje prema njemu i hrabrio ga.
Nešto što će ovu siluetu označiti kao uljeza.
Nje bilo ničega. Ovo je bio jedini Medivh kojeg je poznavao.
"Zdravo, Mladiću od Povjerenja", rekao je Magus i brada mu je planula dok se
smiješio. "Zdravo, Izaslanice. Očekivao sam vas oboje."



 140 
Magov slom

ilo je lukavo", rekao je Medivh koji je i bio i nije bio Medivh. "Lukavo što si

B prizvao duha moje prošlosti, djelić koji će me zaustaviti u potjeri za tobom.

Naravno, dok si bio vani i sakupljao snagu, ja sam sakupljao vlastitu."
Khadgar je pogledao Garonu i kimnuo. Polu-orkinja se pomaknula
nekoliko koraka u desno. Opkolit će starca ako bude potrebno.
"Gospodaru, što vam se dogodilo?" rekao je Khadgar i napravio jedan korak u
pokušaju da se Magus usredotoči na njega.
Stari mag se nasmijao. "Dogodilo mi se? Ništa mi se nije dogodilo. Ovo sam ja.
Zaražen sam od rođenja, zagađen prije začeća, zlo sjeme koje je dalo gorak plod. Ti
nikad nisi vidio pravog Medivha."
"Maguse, što god da se dogodilo, siguran sam kako se može ispraviti", rekao je
Khadgar i polagano krenuo prema njemu. Garona je išla desno, i njezin dugi nož
opet je nestao - ruke su joj bile naizgled prazne.
"Zašto bih ispravljao?" rekao je Medivh uz zlokobni osmijeh. "Sve ide po
planu. Orci će pobiti ljude i ja ću ih kontrolirati preko vještaca-poglavica poput
Gul’dana. Vodit ću te nakazne kreacije do izgubljene grobnice gdje je Sargerasovo
tijelo, zaštićeno protiv ljudi i demona, ali ne i orka, i moje će tijelo biti slobodno. I
onda ću se moći riješiti ovog trapavog tijela, slabašnog duha i spaliti ovaj svijet
kao što i zaslužuje."
Khadgar je krenuo lijevo dok je govorio. "Vi ste Sargeras."
"Da i ne", rekao je Magus. "Jesam, jer kad je Aegwynn ubila moje tijelo sakrio
sam se u njezinu utrobu i ispunio njezine vlastite stanice svojom mračnom
esencijom. Kad se napokon odlučila pariti s ljudskim magom ja sam već bio tamo.
Medivhov mračni blizanac, u potpunosti sadržan u njegovom tijelu."
"Čudovišno", rekao je Khadgar.
Medivh se nacerio. "Malo drugačije od Aegwynninog plana, jer ona je djetetu
također dala i moć Tirisfalena. Nije ni čudo što nije bilo dovoljno mjesta za samog
mladog Medivha, s demonom i svjetlošću koji su se borili za njegovu dušu. I kad se
moć uistinu manifestirala u njemu, na neko sam ga vrijeme isključio, sve dok ne
počnem ostvarivati svoje planove."



 141 
 Khadgar se nastavio kretati lijevo, pokušavajući ne gledati Garonu koja se
prikradala iza starog maga. Umjesto toga rekao je: "Ima li u vama išta od pravog
Medivha?"
"Nešto", rekao je Medivh. "Dovoljno za bavljenje s vama, nižim stvorenjima.
Dovoljno da zavaram kraljeve i čarobnjake u vezi svojih namjera. Medivh je
maska - ostavio sam ga dovoljno na površini za druge. I ako sam u svojim djelima
izgledao čudno ili čak ludo, to su pripisali mom položaju i odgovornosti, i moći koju
mi je dala moja draga majka."
Medivh se opako nacerio. "Najprije sam bio oblikovan politikom Magne
Aegwynn kako bih bio njezino oruđe, a onda oblikovan demonskim rukama kako
bih bio njihovo oruđe. Nije nimalo iznenađujuće što nisam ništa više od sume
mojih dijelova."
Garona je sada bila iza maga, izvukla je nož i tiho se kretala opsidijanskim
podom. U očima nije imala suze, samo čeličnu odlučnost. Khadgar je ostao
usredotočen na Medivha, nije ju želio izdati nekom sitnicom.
"Znaš", nastavio je ludi mag, "ja nisam ništa više od jednog dijela velikog
stroja, stroja koji radi otkad je Bunar vječnosti razoren. Jedina stvar u kojoj se
originalni dijelovi Medivha i ja slažemo jest kako se ovaj krug mora razbiti. U
tome smo, uvjeravam te, složni."
Garona je sada bila na korak od njega, podigla je bodež. Napravila je
posljednji korak.
"Ispričavam se", rekao je Medivh i zamahnuo šakom. Mistična energija
zaplesala je na starčevoj šaci i pogodila je polu-orkinju u lice. Zateturala je
unatrag od siline udarca.
Khadgar je opsovao i podigao ruke kako bi bacio čaroliju. Nešto je izbacilo
maga iz ravnoteže. Nešto jednostavno. Nešto brzo.
Medivh je bio brži, okrenuo se prema njemu i podigao ruku zgrčenih prstiju.
Khadgar je istog trena osjetio kako se zrak oko njega pretvara u plašt koji mu je
zarobio ruke i noge i onemogućio mu kretanje. Viknuo je, ali glas mu je zvučao
prigušeno i daleko.
Medivh je podigao drugu ruku i bolje prostrujala Khadgarovim tijelom. Činilo
se kako su zglobovi njegovog tijela povezani usijanim klinovima koji su ubrzo
počeli stvarati tupu, stravičnu bol. Prsa su mu se stegnula, i meso je bilo kao
sasušeno i kretalo se njegovim kosturom. Imao je osjećaj kao da su tekućine
isisane iz njegovog tijela i ostavile smežuranu ljušturu. A s time je također osjetio
i isisavanje magije, tijelo mu je ostajalo bez sposobnosti čaranja, prizivanja
neophodnih energija. Osjećao se poput kutije koja se prazni.
I iznenada, dok je napad bio u punoj žestini, sve je prestalo i Khadgar je pao
na pod i ostao bez zraka. Boljelo ga je kad je disao.
Garona se u tom trenutku oporavila, i ovoga je puta urliknula, zamahnula
nožem prema gore kako bi Medivha pogodila u srce. Umjesto da pokuša



 142 
uzmaknuti Medivh je krenuo prema jurećoj polu-orkinji, u njezin udarac. Podigao
je ruku i uhvatio njezinu. Skamenila se usred napada.
Mistična energije odvratne žute boje pulsirala je ispod njegove ruke i polu-
orkinja je visjela tamo, tijelo joj se bespomoćno grčilo dok ju je mag držao za čelo.
"Sirota, sirota Garona", rekao je Medivh. "Mislio sam kako ćeš ti, sa svojim
pomiješanim naslijeđem, jedina od svih ljudi shvatiti kroz što prolazim. Kako ćeš
shvatiti važnost slobodnog izbora. Ali si ista kao i svi ostali, zar ne?"
Polu-orkinja je razrogačenih očiju uspjela samo grgljati i pljuvati u odgovor.
"Dopusti mi da ti pokažem svoj svijet, Garona", rekao je Medivh. "Dopusti mi
da ti podarim vlastite podjele i sumnje. Nikad nećeš znati kome služiš i zašto.
Nikad nećeš pronaći mir."
Garona je pokušala vrisnuti, ali vrisak je umro u njezinom grlu kad joj je lice
okupao blistavi bljesak iz Medivhova dlana.
Medivh se nasmijao i pustio polu-orkinju da jecajući padne na pod. Pokušala
je ustati, ali je opet pala. Oči su joj bile razrogačene i divlje, dah joj je bio brz i
isprekidan, rastrgan suzama.
Khadgar je sada mogao disati, ali disanje je bilo kratko i bolno. Zglobovi su ga
pekli, a mišići boljeli. Vidio je svoj odraz na opsidijanskom podu...
I promatrao ga je starac iz vizije. Teške, umorne oči okružene borama i
sijedom kosom. Čak mu je i brada posijedila.
I Khadgarovo je srce klonulo. Lišen mladosti, magije, više nije mislio kako će
preživjeti ovu bitku.
"To je bilo zanimljivo", rekao je Medivh i opet se okrenuo Khadgaru. "Jedna
od negativnih stvari ove ljudske ćelije u kojoj sam zarobljen je što ljudski dio
neprestano pokušava izaći na površinu. Stvara prijatelje. Pomaže ljudima. Toliko
ih je teško kasnije uništiti. Gotovo sam zaplakao kad sam ubijao Moroesa i Cook,
znaš? Zato sam došao ovamo dolje. Ali to je poput svega ostalog. Jednom kad se
navikneš, možeš ubijati prijatelje lako kao i bilo koga drugoga."
Sada je stajao nekoliko koraka ispred Khadgara, uspravnih ramena,
prodornog pogleda. Izgledao je više kao Medivh nego što ga je Khadgar ikad vidio.
Izgledao je samouvjereno. Izgledao je opušteno. Izgledao je zastrašujuće, prokleto
normalno.
"I sada je vrijeme da umreš, Mladiću od Povjerenja", rekao je Magus. "Čini se
kako je tvoje povjerenje ipak bilo usmjereno prema krivoj osobi." Medivh je
podigao ruku obavijenu magičnom energijom.
Oglasio se grleni krik s desne strane. "Medivh!" zagrmio je Lothar, prvak
Azerotha.
Medivh je podigao pogled i lice mu se na trenutak smekšalo, iako mu je ruka i
dalje gorjela mističnom moći. "Anduin Lothar?" rekao je. "Stari prijatelju, što ti
radiš ovdje?"
"Smjesta prestani, Mede", rekao je Lothar i Khadgar je mogao čuti bol u
prvakovom glasu. "Stani prije no što bude prekasno. Ne želim se boriti s tobom."


 143 
 "Ni ja se ne želim boriti s tobom, stari prijatelju", rekao je Medivh i podigao
ruku. "Nemaš pojma kako je činiti stvari koje sam učinio. Opake stvari. Potrebne
stvari. Ne želim se boriti s tobom. Zato odloži oružje, prijatelju, i dopusti da
dovršim ovo."
Medivh je otvorio šaku i djelići magije poletjeli su prema prvaku i okupali ga
zvijezdama.
"Želiš mi pomoći, zar ne, stari prijatelju", rekao je Medivh, na licu mu se opet
pojavio zlokobni osmijeh. "Želiš biti moj sluga. Dođi i pomogni mi riješiti se ovog
djeteta. Onda možemo ponovno biti prijatelji."
Treperave .zvijezde oko Lothan su nestale i prvak je napravio polagani,
odlučni korak naprijed, pa drugi, treći, i Lothar je sada jurišao. Dok je jurišao
prvak je podigao ranama prekriven mač. Jurišao je na Medivha, ne na Khadgara.
Opsovao je, psovka koju su pratile tuga i suze.
Medivh je bio iznenađen, ali samo na trenutak. Ustuknuo je i Lotharov je
udarac bezopasno proletio kroz prostor na kojem je Magus bio prije pola sekunde.
Prvak je zaustavio zamah i pretvorio ga u blokadu i natjerao maga na još jedan
korak uzmaka. Onda zamah odozgo i još jedan korak unatrag.
Medivh je sada došao sebi i idući je udarac završio na štitu plave energije,
žuta vatra mača bezopasno je zaiskrila. Lothar je pokušao zamahnuti prema gore,
onda ubosti, pa opet zamahnuti. Svaki je napad dočekan i blokiran štitom.
Medivh je zarežao, podigao stisnutu šaku, u dlanu mu je plesala mistična
energija. Lothar je vrisnuo kad mu je odjeća naglo planula. Medivh se nasmiješio
svom djelu, onda mahnuo rukom i odbacio gorućeg Lothara u stranu poput krpene
lutke.
"Samo. Postaje. Lakše", rekao je Medivh s mukom i opet se okrenuo prema
mjestu na kojem je Khadgar klečao. Samo što se Khadgar pomaknuo. Medivh se
okrenuo i ugledao ne više tako mladog maga iza sebe, s mačem kojeg mu je Lothar
dao izvučenim i pritisnutim na lijevu stranu Magusovih prsa. Rune na oštrici
blistale su poput minijaturnih sunca.
"Nemoj čak ni trepnuti", rekao je Khadgar.
Pauza, i kap znoja se zakotrljala niz Medivhov obraz.
"Znači do ovoga je došlo", rekao je Magus. "Mislim kako nemaš vještinu ili
volju koristiti to na odgovarajući način, Mladiću od Povjerenja."
"Ja mislim", rekao je Khadgar i činilo se kako mu glas popušta i grglja dok je
govorio, "kako ljudski dio tebe, Medivh, drži ostale u blizini unatoč tvojim
planovima. Kao osiguranje. Kao plan kad konačno poludiš. Kako bi te prijatelji
mogli srediti. Kako bi mogli polomiti krug koji ti ne možeš polomiti."
Medivh je lagano uzdahnuo i crte lica su se smekšale. "Nikad nisam nikome
namjeravao nauditi", rekao je. "Samo želim imati vlastiti život." Dok je govorio
podigao je ruku, dlan mu je gorio mističnom energijom s ciljem da poremeti
Khadgarov um kao što je učinio s Garoninim.



 144 
 Medivh nikad nije dobio prigodu. Na prvi pokret Khadgar je krenuo naprijed i
zabio tanku oštricu mača s runama kroz Medivhova rebra i u srce.
Medivh je izgledao iznenađeno, čak i šokirano, ali usne su mu se i dalje
pomicale. Pokušavao je nešto reći.
Khadgar je gurnuo oštricu do balčaka, vrh je probio magovu odjeću na leđima.
Mag je pao na koljena i Khadgar je također pao s njim čvrsto držeći mač. Stari je
mag uzdahnuo i pokušao nešto reći.
"Hvala ti", uspio je naposljetku. "Borio sam se koliko sam mogao..."
Onda se lice velikog maga počeo transformirati, brada je počela gorjeti, na
čelu su niknuli rogovi. S Medivhovom smrću Sargeras je napokon u cijelosti izašao
na površinu. Khadgar je osjetio kako drška mača s runama postaje topla dok su
vatre plesale Medivhovim tijelom i pretvarale ga u stvorenje sjene i plamena.
Iza kleknulog, ranjenog Magusa, Khadgar je mogao vidjeti kako zadimljena
Lotharova silueta ponovno ustaje. Prvak je zateturao naprijed, tijelo i oklop još su
mu se uvijek dimili. Još je jednom podigao svoj mač s runama i spustio ga u
snažnom skladnom zamahu.
Oštrica mača zablistala je poput sunca kad je pogodila Medivhov vrata i
jednim udarcem odrubila glavu velikog maga.
Bilo je to poput otvaranja boce, jer je sve unutar Medivha izjurilo van kroz
uništene ostatke vrata. Ogromna količina energije i svjetlosti, sjene i vatre, dima i
bijesa, sve je pokuljalo gore poput fontane i udarilo u strop podzemne kripte i
raspalo se na sve strane. Khadgaru se učinilo kako unutar vrtloga energije vidi
lice s rogovima koje urla od očaja i bijesa.
I onda je bilo gotovo, sve što je ostalo bila je Magusova koža i odjeća. Sve što je
bilo u njemu izjedeno je, i sada, kada je ovo ljudsko tijelo bilo razoreno, nije bilo
mogućnosti za zadržavanje toga.
Lothar je vrhom mača pomaknuo dronjke i meso koji su nekoć bili Medivh i
rekao: "Moramo ići."
Khadgar je pogledao uokolo. Garoni nije bilo ni traga ni glasa. Magusova se
glava skuhala i sve je meso otpalo s nje, ostala je samo blistava crvena lubanja.
Bivši šegrt je zatresao glavom. "Moram ostati ovdje. Pobrinuti se za neke
stvari."
Lothar je zarežao. "Najveća je opasnost možda prošla, ali očita je još uvijek
ovdje. Moramo odbiti orke i zatvoriti portal."
Khadgar se sjetio vizije, Olujnog Vjetra u plamenu i Llaneove smrti. Sjetio se
vlastite vizije, svog sada starog tijela u posljednjoj bici s orcima. Umjesto toga je
rekao: "Moram sahraniti Medivhove ostatke. Trebam pronaći Garonu. Nije mogla
daleko otići."
Lothar je progunđao u znak slaganja i krenuo prema izlazu. Naposljetku se
okrenuo i rekao: "Nije moglo drugačije, znaš. Pokušali smo ju promijeniti, ali bila
je dio većeg plana."



 145 
 Khadgar je polagano kimnuo. "Znam. Sve je bilo dio većeg kruga. Kruga koji
napokon može biti slomljen."
Lothar je ostavio bivšeg šegrta ispod citadele i Khadgar je sakupio Magusove
tjelesne ostatke.
U štali je pronašao lopatu i drvenu kutiju. Stavio je lubanju i poderane
ostatke ‘Pjesme o Aegwynn’ u kutiju i sve duboko zakopao u podnožju kule. Možda
će kasnije podići spomenik, ali trenutno će biti bolje da ostali ne znaju gdje su
ostaci velikog maga. Nakon što je pokopao Magusove ostatke, iskopao je još dva
groba, normalne veličine i položio Moroesa i Cook da počivaju sa svake Medivhove
strane.
Duboko je uzdahnuo i pogledao kulu. Karazhan od bijelog kamena, dom
najmoćnijeg maga Azerotha, Posljednjeg Zaštitnika Reda Tirisfala, uzdizao se
iznad njega. Iza njega nebo se osvjetljavalo i sunce je prijetilo dodirnuti najvišu
razinu kule.
Nešto drugo mu je privuklo pogled, na balkonu koji se nadnosio iznad velikog,
praznog ulaza. Pokret, djelić sna. Khadgar je duboko uzdahnuo i kimnuo
fantomskom uljezu koji je promatrao svaki njegov pokret.
"Znaš, sada te mogu vidjeti", rekao je na glas.



 146 
Puni krug

ljez iz budućnosti pogledao je s balkona na više ne tako mladog maga iz

U prošlosti. "Koliko si me dugo mogao vidjeti?" pitao je uljez. "Osjećao sam te

sve vrijeme boravka ovdje", rekao je Khadgar. "Od prvog dana. Koliko si
dugo ovdje?"
"Veći dio večeri", rekao je uljez odjeven u otrcanu crvenu halju. "Ovdje dolazi
zora."
"Ovdje također", rekao je bivši šegrt. "Možda zato možemo razgovarati. Ti si
vizija, ali drugačija od svih koje sam vidio. Možemo se vidjeti i razgovarati. Jesi li
ti budućnost ili prošlost?"
"Budućnost", rekao je uljez. "Znaš li tko sam?"
"Tvoj je izgled drugačiji otkad sam te posljednji put vidio, mlađi si, smireniji,
ali da, znam", rekao je Khadgar. Mahnuo je prema tri humka svježe zemlje - dva
velika ijednom malom. "Mislio sam kako sam te upravo sahranio."
"Jesi", rekao je uljez. "Barem si sahranio ono najgore u meni."
"A sad si se vratio. Ili ćeš se vratiti", rekao je Khadgar. "Različit, ali isti."
Uljez je kimnuo. "Na mnoge načine, nikad ni nisam bio ovdje."
"Šteta", rekao je Khadgar. "I što si u budućnosti? Magus? Zaštitnik? Demon?"
"Ne boj se. Bolji sam nego što sam bio", rekao je uljez. "Slobodan sam od
Sargerasove zaraze zahvaljujući tvojim današnjim djelima. Sada se mogu izravno
pozabaviti gospodarom Plamene legije. Hvala ti. Nema uspjeha bez žrtve."
"Žrtve", rekao je Khadgar, riječi su mu izazvale gorčinu u ustima. "Reci mi
onda ovo, duše budućnosti. Je li sve što smo vidjeli istina? Hoće li Olujni Vjetar
uistinu pasti? Hoće li Garona ubiti kralja Llanea? Moram li ja umrijeti, u ovom
starom tijelu, u nekoj paklenskoj zemlji?"
Stvorenje na balkonu napravilo je dugu pauzu, i Khadgar se uplašio kako će
nestati. Umjesto toga je reklo: "Sve dok Zaštitnici postoje postojat će Red. I sve
dok postoji Red, uloge se moraju odigrati. Odluke donesene prije milenija odredile
su i tvoj i moj put. To je dio većeg ciklusa, onog koji nas je držao u svom naručju."
Khadgar je nakrivio glavu prema gore. Sunce je sada dodirivalo vrh kule.
"Možda onda Zaštitnici ne bi trebali postojati, ako je ovo bila cijena."



 147 
 "Slažem se", rekao je uljez, i dok je svjetlost dana počela jačati on je počeo
blijediti. "Ali za trenutak, tvoj trenutak, svi moramo odigrati svoju ulogu. Svi
moramo platiti cijenu. A onda, kad nam se ukaže prigoda, počet ćemo ispočetka."
I uljez je nakon toga nestao, posljednji dijelovi njegovog bića nestali su u
budućnost na lutajućem vjetru magije.
Khadgar je zatresao svojom starom glavom i pogledao tri novoiskopana groba.
Lotharovi preživjeli ljudi pokupili su sa sobom svoje mrtve i ranjene u Olujni
Vjetar. Garoni nije bilo ni traga ni glasa, i iako će Khadgar još jednom pretražiti
kulu, sumnjao je kako je unutra. Uzet će knjige koje smatra vrijednima, zalihe, i
podići zaštitne čarolije oko ostalog. Onda će i on također otići i pratiti Lothara u
bitku.
Podigao je lopatu i vratio se u sada napuštenu karazhansku tvrđavu i zapitao
se hoće li se ikad vratiti.
Dok je uljez govorio podigao se vjetar, običan slabašni povjetarac, ali bio je
dovoljan da razori viziju. Ne više mlad čovjek je raspao i nestao poput umiruće
magle, i ne više stari čovjek gledao ga je kako odlazi.
Jedna suza kliznula je Medivhovim licem. Toliko žrtava, toliko boli. Oboje
kako bi se plan Zaštitnika ostvario, a onda toliko žrtava kako bi osujetio taj plan,
kako bi oslobodio svijet iz njegove kolotečine. Kako bi donio pravi mir.
A sada, čak je i to bilo u opasnosti. Sada se mora prinijeti još jedna žrtva.
Morat će izvući moć iz ovog mjesta ako želi uspjeti u onome što slijedi. U
posljednjem okršaju s Plamenom legijom.
Sunce se sada podiglo više, i bilo je gotovo na razini balkona. Sada će morati
biti brz.
Podigao je ruku i oblaci su se počeli vrtložiti iznad vrha kule. Najprije
polagano, a onda brže, sve dok gornje razine same kule nisu bile opkoljene
orkanom.
Sada je posegnuo duboko u sebe, izgovorio riječi, riječi koje su istovremeno
sadržavale tugu i bijes, riječi zarobljene u njemu onog dana kad mu je život po
prvi puta zaustavljen. Riječi koje su opisivale cijeli taj bivši život, i dobro i zlo.
Prihvatio je njegovu moć, i čineći to, prihvatio je odgovornost za ono što je učinjeno
kad je posljednji put nosio tijelo.
Orkan oko kule je zavijao i sama kula se opirala njegovom zahtjevu. Opet ga
je ponovio, pa treći put, vikao je kako bi se čuo iznad vjetra kojeg je sam prizvao.
Polagano, gotovo nevoljko, kula je otpustila svoje tajne.
Moć je gorjela iz kamena i žbuke, istjecala je van, usmjerena silom vjetra
prema podnožju, prema Medivhu. Sve su vizije počele slobodno lepršati gubeći
tkanje i spuštati se. Pad Sargerasa, sa stotinama vrištećih demona, pao je na
njega, kao i posljednji okršaj s Aegwynn i Khadgarova vlastita bitka pod mutnim
crvenim suncem. Medivhovo pojavljivanje pred Gul’danom i dječačke bitke tri
mlada plemića, Moroesovo razbijanje Cookinog omiljenog kristala, sve su uvučene



 148 
u njega. I s tim su vizijama došle uspomene, a s tim uspomenama odgovornosti. To
se mora izbjeći. Ovo se nikad više ne smije dogoditi. Ovo se mora ispraviti.
Moć i prizori također su dolazili do njega ispod zemlje, iz dubina ispod same
kule. Pad Olujnog Vjetra i Llaneova smrt, gomila demona prizvana usred noći i
puštena na one članove Reda koji su bili blizu istine. Sve je jurilo gore i završilo u
tijelu maga koji je stajao na balkonu.
Svi djelići, svi komadi povijesti, poznati i nepoznati, spuštali su se niz kulu ili
se uzdizali iz tamnica i ulazili u čovjeka koji je bio Posljednji Zaštitnik Tirisfala.
Bolje bila ogromna, ali Medivh se namrštio i prihvatio ju je, uzeo je energiju i
gorka sjećanja i podnio ih u jednakoj mjeri.
Posljednji prizor koji je izblijedio bio je onaj ispod samog balkona, prizor
mladića s ruksakom pod nogama, s pismom s grimiznim pečatom Kirin Tora u
rukama, s nadom u srcu i trncima u želucu. Taj je mladić posljednji nestao, dok je
polagano išao prema ulazu, magija koja je opkolila njegovu viziju jurnula je gore,
otkrila ga i dopustila energiji da uđe u bivšeg Magusa. Dok je posljednji djelić
Khadgara ulazio u njega suza se pojavila u kutu Medivhovog oka.
Medivh je stavio obje ruke na prsa i zadržao ono što je dobio. Karazhanska
kula sada je bila samo kula, gomila kamenja u pustoši, udaljena od putova. Sada
je moć mjesta bila u njemu. I odgovornost daju ovoga puta upotrijebi na bolji
način.
"I počinjemo ispočetka", rekao je Medivh.
I s tim se riječima pretvorio u gavrana i nestao.

KRAJ



 149 
 eff Grubb je autor romana Starcraft: Liberty’s Crusade. Također je

J suautor knjiga u serijalima Forgotten Realms, Dragonlance i Magic:

The Gathering.
Njegov je posao izgradnja svjetova, hobi objašnjavanje tih svjetova
drugim ljudima. Živi u Seattleu sa suprugom, spisateljicom Kate Novak i
dvije mačke.

U maglom obavijenoj prošlosti, davno prije početka vremena, postojao je

svijet Azerotha. Sve vrste magičnih stvorenja hodale su među ljudima i
posvuda je vladao mir - sve do dolaska demona i strave Plamene legije i
njihovog stravičnog lorda Sargerasa, mračnog boga kaotične magije. Sada se
zmajevi, patuljci, vilenjaci, goblini, ljudi i orci bore za prevlast nad
raspadnutim kraljevinama, dijelom velikog, zlog plana o kojem ovisi sudbina
svijeta Warcrafta. Čuvari Tirisfala: red junaka božanskih moći, tijekom
godina su bili zaduženi za vođenje usamljeničkog tajnog rata protiv Plamene
legije. Medivhova je sudbina od rođenja bila postati najveći i najmoćniji u
tom plemenitom redu. Ali tmina je od početka zaprljala njegovu dušu,
iskvarila njegovu nevinost i na stranu zla preokrenula moći koje su trebale
biti na strani dobra. Medivh je rastrgan između dvije sudbine i njegova
vlastita borba protiv zla postaje borba za sudbinu samog Azerotha... i
zauvijek će promijeniti svijet.

Ova izvorna priča mača, magije i bezvremenske borbe temeljena je na

popularnoj i nagrađivanoj računalnoj igri tvrtke Blizzard Entertainment.



 150 