Sveučilište u Zadru

Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja

Odsjek za razrednu nastavu
Zimski semestar 2021/2022

IZVANUČIONIČKA NASTAVA

Nositelj kolegija: Tamara Kisovar Ivanda

Studentice : Iva Roguljić i Monika Radović

Zadar, prosinac 2021

SADRŽAJ

1. UVOD............................................................................................................................................3
2. IZVANUČIONIČKA NASTAVA.................................................................................................3
3. CILJEVI I ZADAĆE IZVANUČIONIČKE NASTAVE................................................................4
4. OBLICI IZVANUČIONIČKE NASTAVE....................................................................................7
4.1 Školski izlet..................................................................................................................................7
4.2 Školska ekskurzija.......................................................................................................................8
4.3 Terenska nastava..........................................................................................................................8
4.4 Nastava u prirodi ili škola u prirodi..............................................................................................8
4.5 Zimovanje, ljetovanje i logorovanje.............................................................................................8
5. PREDNOSTI IZVANUČIONIČKE NASTAVE............................................................................9
5. ZAKLJUČAK..............................................................................................................................10
6. LITERATURA:............................................................................................................................12
 1. UVOD

Izvanučionička nastava je oblik nastave koji podrazumijeva ostvarivanje planiranih

programskih sadržaja koji se realiziraju izvan školske ustanove. Radi se o nastavi koju vole
svi učenici, koja kod njih izaziva osjećaj isčekivanja i radovanja. U izvanučioničku nastavu
spadaju: ekskurzije i izleti, terenska nastava, škola u prirodi, odlazak u kino, kazalište,
galeriju, obrazovne i znanstvene ustanove, sportska događanja, te druge organizirane oblike
poučavanja i učenja izvan škole. Međutim, da bi se nastavni terenski projekt proveo u
djelo,ono iziskuje puno vremena za kreiranje i ozbiljan pristup nastavnika i učenika od
pripreme do realizacije. Zato je bitna studioznost u organizaciji koja se kreira prema zadanim
ciljevima. Cilj izvanučioničke nastave je učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj sredini,
gdje se učenici susreću s prirodnom i kulturnom okolinom, ljudima koji u njoj žive i koji su
utjecali na istu okolinu.

Sudjelujući u programu izvanučioničke nastave dijete stječe različita životna iskustva i

komunikacijske vještine, razvija snošljivost i osjećaj za suživot, spremnost za prihvaćanje
drugih i za promicanje općeljudskih vrijednosti. Takav oblik organizacije nastave omogućuje
praktičnu primjenu građanskog i zdravstvenog odgoja te prometne kulture i ostvarivanje
aktivnosti vezanih za okoliš i održivi razvoj

2. IZVANUČIONIČKA NASTAVA

Izvanučionička nastava je vrlo važan aspekt odgojno obrazovnog procesa svakog djeteta.
Premda je ovo podosta važno pedagoško područje, u nekim segmentima hrvatskog školskog
sustava poprilično zanemareno, a koje bi učinilo učioničku nastavu puno zanimljivijom i
životnijom. No, što je zapravo izvanučonička nastava?

Husanović – Pejanović u svojoj knjizi navodi da je izvanučionička nastava “ostvarivanje

planiranih nastavnih sadržaja izvan učionice”, koja omogućava znatno učinkovitije i
kvalitetnije realizacije izvanučioničke nastave.
Skok (2002.) je sam pojam nastave podijelio prema načinu izvođenja nastave, a to je
učionička i izvanučionička nastava. Međutim, izvanučionička nastava je “specifično osmišljen
i organiziran proces učenja i poučavanja koji se ostvaruje izvan škole”. Ova, podosta
jednostavna, definicija mogla bi se kvalitetnije proširiti prema Husanovi - Pejanović (2011.) u
“specifičan oblik nastave kojim se planirani nastavni sadržaji ostvaruju izvan učionice da bi se
što bolje realizirali oni nastavni sadržaji kojima je potrebno neposredno promatranje.”

Prema tome, izvanučionička nastava može biti šetnja, izlet, ekskurzija, terenska nastava, škola
u prirodi, itd. U poglavlju “Oblici izvanučioničke nastave” pomnije i detaljnije su navedeni te
objašnjeni svi oblici.

Najvažniji čimbenik za vrijeme realizacije izvanučioničke nastave je nastavni program koji

polazi od načela zavičajnosti i životne blizine, načela cjelovitosti, zatim određuje opseg i
dubinu sadržajanastave i zadovoljenje interesa učenika.

Skok (2002.) smatra da su didaktičke posebnosti izvanučioničke nastave temeljene uglavnom

na prostoru, mjestu, izvorima znanja, utjecajima pojedinaca i grupa, te da te posebnosti
otežavaju biranje nastavne strategije, odnosno lakše je ogranizirati učioničku nastavu, nego
izvanučioniku. Stoga je uglavnom nastavniku prepušteno sve, pa tako i da svojim pedagoškim
sposobnostima odabire najadekvatnija didaktička rješenja za što uspješnije izvođenje
izvanučioničke nastave.

Održavanje izvanučioničke nastave nije jednostavan posao jer se na putu nalaze mnoge
prepreke, a ona najznačajnija je: nepredvidljivost. Nepredviđene situacije, nepredviđeni
sadržaji, nepredviđeni izvori znanja, nepredviđeni objektivni uvjeti mogu na bilo koji način
preusmjeriti ili pospješiti ostvarivanje nastavnog plana i programa. Iz tog razloga je potrebno
predvidjeti i alternativne mogućnosti ostvarivanja cilja, nastavnih sadržaja i neposrednih
zadataka.

3. CILJEVI I ZADAĆE IZVANUČIONIČKE NASTAVE

Veliki dio ciljeva odgoja i obrazovanja može se realizirati u prirodnoj i društvenoj sredini za
sve stupnjeva školovajna. S pravom možemo kazati da su prirodna i društvena sredina
primarni izvori znanj, pa prema tome i najadekvatniji izvori znanja i mjesta za raznovrsne
pedagoške aktivnosti.( Poljak , 1979)
Temeljne zadaće izvan učioničke nastave, koje međusobno potiču i izazivaju nastavnike u
praksi i pedagoge, istovremeno obvezuju nastavnike da u praksi proučavaju i unaprjeđuju
razinu znanja i učenja.

Budući da su ciljevi, zadaće i sadržaji kod ostvarivanja kurikuluma izvanučioničke nastave

specifični, kako u praksi tako i u metodologiji. Prema Skoku (2002) u daljnjem tekstu navest
ćemo temeljne zadaće izvanučioničke nastave u onim pedagoškim aspektima, gdje su najviše
potrebne.

Subjektivni čimbenici izvanučioničke nastave (nastavnici, učenici-studenti i suradnici), u tom

bi smislu u praksi trebali unapređivati i proučavati sljedeće temeljne zadaće izvanučioničke
nastave:

1. Povezivanje, primjena i u praktičnom radu, provjeravanje znanja koje je stečeno u

učionici, s potrebama rada u praksi.
2. Snalaženje u novim (prirodnijim) okolnostima učenja i nastave tj. učenje u
neposrednoj životnoj praksi.
3. Upoznavanje novih (izvanučioničkih) čimbenika učenja i nastave, koji bitno utječu na
rezultat učenja.
4. Navikavanje učenika i studenata na izvanučioničke oblike komuniciranja među
subjektivnim čimbenicima nastave: profesor-učenici studenti, te stručnjaci radnoga
procesa, gdje se izvodi terenska nastava.
5. Navikavanje učenika i studenata na izvanučioničke (pretežito) primarne izvore znanja.
6. Preispitivanje svojih profesionalnih želja i stečenoga školskog znanja s profesionalnim
radom zahtijevima u neposrednoj praksi.
7. Upoznavanje učenika i studenata s radnim pretpostavkama i drugim uvjetima za
samostalno (autodidaktičko) učenje.
8. Upoznavanje učenika i studenata s temeljnim metodama rada i ergonomskim
čimbenicima u njihovoj profesiji.
9. Upoznavanje učenika i studenata s potencijalnim čimbenicima opasnosti na radu u
njihovoj profesiji.
10. Upoznavanje učenika i studenata s pravilima, metodama i sredstvima zaštite na radu u
njihovoj profesiji.
11. Upoznavanje učenika i studenata s metodologijom pristupa izazovima za uspješne 17
poslovne poduhvate u njihovoj profesiji.
 12. Upoznavanje učenika i studenata s mogućnostima inventivnoga rada i stvaralačkoga
učenja u njihovoj profesiji.
13. Odgoj i obrazovanje učenika i studenata za razumijevanje, čuvanje i unapređivanje
okoliša i svih prirodnih resursa na Zemlji, kao i navikavanje na život i rad u prirodi i u
skladu s prirodom.
14. Upoznavanje i odgoj učenika i studenata s kulturnom baštinom, vrijednostima i
civilizacijskih dostignuća drugih naroda i država u interkulturalnim aspektima.
15. Upoznavanje učenika i studenata s uzorcima i mogućim posljedicama onih
potencijalnih opasnosti koje stvaraju sami ljudi kao što su rasna, vjerska i nacionalna
mržnja, zagađivanje okoliša, nerad, iskorištavanje drugih ljudi, stvaranje socijalnih
razlika na temelju nepoštivanja tuđeg rada.
16. Odgoj i obrazovanje učenika i studenata za snalaženje u opasnim situacijama koje
proizlaze iz prirodnih pojava na Zemlji (potresi, poplave, požari) i iz drugih prirodnih i
izazvanih nepogoda.

Prema onome što Skok (2002) navodi, izvanučioničkom nastavom nazivamo sve one tipove
nastave koje se odvijaju izvan učionice. Pored toga, takav oblik nastave sadrži niz
nepredviđenih situacija, koje proizlaze spontano iz procesa života i rada. U izvanučioničkoj
nastavi mogu se nametnuti sadržaji koji su nepredviđeni, nepredviđeni izvori znanja,
nepredviđeni objektivni uvjeti koji na neki od načina limitiraju, preusmjeravaju ili pospješuju
ostvarivanje nastavnoga plana i programa. Zbog toga je potrebno predvidjeti mogućnosti
ostvarivanja cilja, nastavnih sadržaja i zadataka.

Prirodni i gospodarski resursi( park, polje, voćnjak, šuma, vinograd, bara, jezero, ribnjak,
zoološki vrt, meteorološka stanica) objektivni su čimbenici izvanučioničke nastave u
neposrednoj životnoj stvarnosti. Nabrojani prirodni i gospodarski resursi objektivni su
čimbenici izvanučioničke nastave u neposrednoj životnoj stvarnosti.

Prema Skoku (2002) s obzirom da su ovo prirodni čimbenici i rezultat ljudskoga rada, uz
ostale subjektivne čimbenike, uvijek su na raspolaganju učenicima i nastavnicima, te se mogu
koristiti kao izvori znanja u ostvarivanju ciljeva i zadaća u izvanučioničkoj nastavi. Budući da
izvanučionička nastava ima konkretne odgojne i obrazovne zadatke koje nastavnik nastoji
ostvariti, a pritom koristeći najpovoljnije godišnje doba i atmosfersko stanje u zavičaju škole,
nastavnik mora imati evidenciju svih (mogućih) subjektivnih i objektivnih čimbenika koje
može koristiti.

4. OBLICI IZVANUČIONIČKE NASTAVE

Prema Husanović – Pejanović izvanučioničku nastavu možemo podijeliti s obzirom na

različita polazišta izvođenja:

 S obzirom na vrijeme: 1 sat, blok-sat, poludnevna, dnevna i višednevna

 Prema mjestu izvođenja: školsko dvorište, naselje, uži zavičaj, širi zavičaj, dio
Republike Hrvatske
 S obzirom na prostor: u zatvorenom i otvorenom prostoru
 Prema sadržaju: mješovite, interdisciplinarne, ekološke, geografske, biološke,
povijesne, proizvodne
 Prema metodičkoj namjeni: uvodne, istraživačke, ilustrativne i sl.

S druge strane, Skok je izvanučioničku nastavu podijelio prema činjenici da je izvanučionička

nastava sva nastava koja se izvodi izvan učionice. Dakle:

 Nastavne posjete
 Nastava u prirodi
 Školski izleti
 Školske ekskurzije
 Ljetovanja, zimovanja, logorovanja
 Terenska nastava

Prema Pravilniku o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno – obrazovnih aktivnosti

izvan škole (2014; Nastavni plan i program za osnovnu školu, 2013.)

4.1 Školski izlet je oblik izvanučioničke nastave koji obuhvaća poludnevni ili cjelodnevni
zajednički odlazak učenika i učitelja/nastavnika/odgajatelja u mjesto u kojem je škola ili izvan
njega, a koji organizira škola u svrhu ispunjavanja određenih odgojno-obrazovnih ciljeva i
zadaća
4.2 Školska ekskurzija je oblik izvanučioničke nastave koji obuhvaća višednevno putovanje
radi posjeta prirodnim, kulturnim, povijesnim, sportskim i tehničkim središtima koje
organizira škola u svrhu ispunjavanja određenih odgojno-obrazovnih ciljeva i zadaća
(Pravilnik o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno – obrazovnih aktivnosti izvan škole,
2014.; Nastavni plan i program za osnovnu školu, 2013). Prema Skoku (2002.) ova vrsta
izvanučioničke nastave može se ostvariti u prirodi, na putovanju kroz prirodu i turistička
središta, te u posjetama kulturnim ustanovama i spomenicima, društvenim i sportskim
događajima.

S druge strane, školske eksurzije se razlikuju od školskih izleta po trajanju. Prema Skoku
(2002.) školski izleti su poludnevni ili jednodnevni, bez noćenja, a školske ekskurzije su
dvodnevne i višednevne s noćenjem.

4.3 Terenska nastava je prema Skoku (2002.) oblik izvanučioničke nastave koji se ostvaruje
na terenu, na otvorenom, a s obzirom na cilj, zadaće, sadržaj, prostor, mjesto, organizaciju
rada, sredstva, neplanirane izvore znanja, suradnike i sve ostale čimbenike. Međutim, prema
Pravilniku o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno – obrazovnih aktivnosti izvan škole
– terenska je nastava oblik izvanučioničke nastave koji se izvodi u izvornoj stvarnosti, s
ciljem njenog upoznavanja, u kojoj se mogu primjenjivati i istraživačke metode.

4.4 Nastava u prirodi ili škola u prirodi je oblik višednevne nastave koja se održava izvan
mjesta stanovanja, u prirodnom odredištu, s odgovarajućim uvjetima prilagođenim učenju i
poučavanju u zatvorenome i otvorenome prostoru. Prema Pravilniku o izvođenju izleta,
ekskurzija i drugih odgojno – obrazovnih aktivnosti izvan škole, nastava u prirodi se u pravilu
organizira za učenike trećeg i/ili četvrtog razreda osnovne škole. Skok (2002.) smatra da se
ovakav oblik nastave kod nas uglavnom provodi s ciljem što učinkovitijeg ostvarivanja
nastavnog plana i programa iz nastavnih predmeta tejelesne i zdravstvene kulture te predmeta
priroda i društvo.

4.5 Zimovanje, ljetovanje i logorovanje

Skok (2002.) također smatra da su djeci i mladeži potrebni posebni oblici organiziranog
višednevnog boravka izvan mjesta stanovanja, koji se ostvaruju u vrijeme zimskih i ljetnih
praznika, u što spada zimovanje, ljetovanje i logorovanje. Temeljne zadaće ovakvog oblika
izvanučioničke nastave ostvaruju se u odgojnim i obrazovnim sadržajima. U okviru nastavnih
predmeta i interdiscipliniranih sadržaja, a posebna zadaća je interkulturalni odgoj i
obrazovanje te socijalizacija (Skok 2002).

Pravilnik o izvođenju izleta, eskurzija i drugih odgojno – obrazovnih aktivnosti izvan škole
(2014.) ubraja školu plivanja, posjet ili sudjelovanje u kulturnim i sportskim manifestacijama
i događajima te druge aktivnosti koje su u funkciji ostvarivanja odgojno-obrazovnih ciljeva i
zadaća kulturne i javne djelatnosti školske ustanove. Za ovaj oblik izvanučioničke nastave kao
poseban oblik odgojno-obrazovne aktivnosti izvan škole imaju posebnu važnost i vrijednosti
kako arheološke, geološke i botaničke te druge, tako i ustanove i institucije u koje se ubraja
muzej, galerija, kazalište, kino, tvornica, elektrana, vatrogasna postaja i slično. Važno je
napomenuti da se posjet muzeju i sličnim ustanovama može provoditi i u sklopu školskih
izleta i školskih ekskurzija.

5. PREDNOSTI IZVANUČIONIČKE NASTAVE

Izvanučionička nastava, osim što predstavlja jedan dobrodošao prekid monotonosti školske
nastave, sa sobom nosi nekoliko prednosti, kako za učenike, tako iza nastavnike. Terenska
nastava kao dio izvanučioničke nastave je na žalost premalo zastupljena, iako se radi o jednoj
od najučinkovitijih metoda rada i učenja. Rad, učenje i druženje učenika na terenskoj nastavi
razvija komunikaciju među vršnjacima puno bolje nego aktualna komunikacija na društvenim
mrežama kojoj nedostaje neposrednost i izvorna stvarnost kao osnova. () libar

Kao prednosti izvanučioničke nastave, mogu se navesti iskustveno učenje u prirodnom

okruženju, po načelu zornosti, uz aktiviranje svih učenikovih osjetila. Organizacija nastave u
učionici ograničava mogućnosti za ostvarivanje iskustvenog učenja i usvajanje znanja na
zornim primjerima. Izvanučionička nastava to omogućuje. Stockwell (prema Ćosić, 2012,
250) navodi da, „želite li nešto naučiti brzo i učinkovito, morate to vidjeti, čuti i osjetiti''.
Koren i Najbar – Agičić (2007) načelo zornosti smatraju važnim jer se na taj način pojmovi
konkretiziraju i objašnjavaju u skladu s učenikovom dobi, a ono se provodi putem razgovora
sa svjedocima, uporabom tehnologija te posjetima muzejima i izložbama prilikom kojih
učenik neposredno, svojim osjetilima, promatra predmet ili pojavu.

Kao prednost izvanučioničke nastave svakako treba spomenuti i zahtjev za učenikovom

aktivnosti, odnosno, činjenicu da on postaje glavni subjekt takve nastave. Poznato je kako
uspješnost školskog učenja ima tri razine: prva bi se mogla nazvati metodom „reci mi“,
prilikom koje učenik u pamćenju zadrži 15% onoga što čuje, drugu razinu moglo bi se nazvati
metodom „pokaži mi“, u slučaju koje učenik u pamćenju zadrži 50% onoga što vidi, a treća
razina mogla bi se nazvati metodom „uključi me“, a koja je najuspješnija jer u učenikovom
pamćenju ostaje 90% onoga što je sam uradio (Skok, 2002).

Upravo je ova, treća metoda, najzastupljenija u izvanučioničkoj nastavi. Rad izvan učionice
potiče veću aktivnost učenika, potiče ih na istraživanje, otkrivanje novoga, ali i suradnju.
Ćosić (2012) to smatra i najvećom vrijednosti izvanučioničke nastave. Učenikovo je znanje u
tom slučaju šire i dublje, a rezultat je njegove vlastite kreativnosti i aktivnosti.

Husanović – Pejnović (2011) smatra da učenici izvanučioničkom nastavom stječu

kompetenciju za djelovanje. Naime, neposredno iskustvo potiče kreativnost učenika i utječe
na poticanje mišljenja u divergentnim smjerovima, a neposredni kontakt s okolišem potiče
učenika da predlaže nove ideje, da u zaključivanju upotrebljava prikupljene podatke i
radoznalo pristupa zadatku, da odstupa od utvrđenih postupaka i navika, potiče čuđenje i
igranje elementima i pojmovima (Husanović – Pejnović, 2011)

Iako izvanučionička nastava nedvojbeno pridonosi jasnoći, stabilnosti i integrativnosti znanja

te jača mogućnosti primjene znanja u novim okolnostima, neki autori, poput Higgins i Nicol
(2002, 2) napominju da se „ne radi o tome da je izvanučionička nastava bolji način učenja
nego učionička nastava, već o tome da je određena znanja bolje stjecati izvan učionice.“

5. ZAKLJUČAK

Nakon definiranog samog pojma izvanučioničke nastave, te koje su njene prednosti, ali i vrste
te ciljevi, možemo zaključiti da je izvanučionička nastava jedan veoma koristan način, ali i
ključan način izvedbe nastave, pogotovo za djecu osnovne škole. Ne samo da u tom slučaju
zaobilazimo tradicionalno prezentiranje odnosno poučavanje koje uglavnom ovisi o tome da
učitelj priča, a učenici slušaju i pamte. Ovako djeca tj. Učenici iz prve ruke vide i nauče ono
što se ispred njih nalazi.

Učenicima i njihovoj spoznajnoj perspektivi (koja polazi od učionice te se grana prema užem
i širem zavičaju) u korištenju prostora za izvanučioničku nastavu, treba početi od školskog
dvorišta i igrališta jer su ta mjesta pedagoški prostori najbliži učenicima.

Vrlo ključne tj. Temeljne odgojno-obrazovne zadaće učenici mogu stječi upravo na samom
školskom igralištu, te pogotovo u neekim drugim oblicima i vrstama izvođenja
izvanučioničke nastave. Učenici stječu znanja i razvijaju sposobnosti za snalaženje u prostoru
i vremenu, kao i interese za spoznaje o zakonitostima prirode i društva, također razvijaju
sposobnosti i navike na opažanju neposrednih izvora znanja.

Izvanučioničku nastavu učenici smatraju i percipiraju kao zabavnijom i korisnijom od

klasične učioničke nastave kao što isto smatraju i učitelji. Premda, organiziranje i proces
planiranja izvanučioničke nastave je vrlo složen i dugotrajan, obje strane bi bile zadovoljnije s
većom količinom prakticiranja iste.

Dakako, svatko bi se složio s činjenicom da nacrtani list u knjizi nije isti kao onaj koji bismo
pronašli na tlu, zatim ga dotaknuli, a možda i pomirisali kako bi se više približili nečemu što
smatramo nepoznatim. Izvanučioničkom nastavom učenici bi stekli spoznaje i razvili interes
za istraživanje vlastite neposredne stvarnosti. Na taj način učenici razvijaju svoju ekološku
svijest, fizičke sposobnosti i znanja, ali ih i podučavamo pozitivnom odnosu prema radu,
samim time razvijaju se i stječu kvalitetnije komunikacijske sposobnosti kao i kvalitetniji
međuljudski odnosi.
6. LITERATURA:

1. Ćosić, S. (2012). Šafranovci u Jasenovcu (izvanučionička nastava povijesti). Život i

škola
2. http://www.libar.media/2021/02/23/izvanucionicka-nastava/
3. Husanović – Pejnović, D. (2011). Održivi razvoj i izvanučionička nastava u zavičaju.
Zagreb: Školska knjiga.
4. Koren, S., Najbar – Agičić, M. (2007). Europska iskustva i nastava povijesti u
obveznom obrazovanju. Povijest u nastavi
5. Poljak Vladimir. 1979. Kako stjecati znanje?. Centar za dopisno obrazovanje. Zagreb
6. Skok, P. (2002). Izvanučionička nastava.Lučko, Zagreb: Pedagoški servis.
7. U Higgins, P., Nicol, R. 2002 Outdoor Education: Authentic Learning in the context
of Landscapes (Volume 2) (str. 3 – 14.)