Visinska metoda

• 16.04.2008. u zbrojenoj poziciji ℓᶻ=45° 22,5‘S λᶻ=015° 20,0‘W,

izmjerena je visina nepoznatog nebeskog tijela u tk₁=18:18:17 a koja
iznosi V₁=20° 09,8‘, te azimut W=006°. Nakon prvog mjerenja
izmjerena je visina i drugog nebeskog tjela u tk₂=18:18:42 a koja
iznosi V₂=11° 43,6‘ te azimut W=211,5°
• Stanje kronometra iznosi St=-00:02:17, visina oka Voka=14m,
pogreška sekstanta Ki=+1,5‘, temperatura 20 °C te tlak zraka
p=985hPa.
• Potrebno je pojedinačno identificirati nebesko tijelo te odrediti
stajnice.
1. U prvom koraku potrebno je ispraviti vrijeme mjerenja za stanje kronometra

tk₁=18:18:17
+St=-00:02:17
UT₁=18:16:00
2. U drugom koraku potrebno je ispraviti izmjerenu visinu prvog nebeskog tjela za:
- pogreška sekstanta, ukupni popravak izmjerene visine zvijezde i planeta te popravak srednje refrakcije za tlak i
temperaturu (prva i druga stranica dostupnog isječka nautičkog godišnjaka iz 2008. godine).

V₁ =20° 09,8‘ K₁=-11,7‘ V₁ =20° 11,3'

+Ki= 1,5‘ k₂= -0,1‘ +Ku= -11,9'
V₁ =20° 11,3‘ k₃= -0,1‘ Vi₁=19° 59,4'
Ku=-11,9‘
3. U trećem koraku potrebno je pomoću formule za izračun deklinacije dobivene iz osnovnog astronomsko
nautičkog trokuta izračunati ɗ

sinɗ=sinℓ*sinVᵢ₁+cosℓ*cosVᵢ₁*cosW
sinɗ=0,413219809
ɗ=24°24,4'
4. U četvrtom koraku potrebno je izračunati mjesni satni kut nepoznatog nebeskog tjela pomoću formule
dobivene iz osnovnog astronomsko nautičkog trokuta

𝑠𝑖𝑛ɗ𝑉ᵢ₁−sin ℓ ∗𝑠𝑖𝑛ɗ
cos s=
cos ℓ ∗cos ɗ
cos s=0,994149735
cos s= 6° 12,0‘ (s obzirom da je azimut nebeskog tijela zadan u zadatku manji od 180° dobiveni satni kut treba odbiti od 360°)
cos s=353° 48,0'
5. U petom koraku potrebno je odrediti satni kut proljetne točke kako bi se izračunala surektascenzija (360°-α)
pomoću koje ćemo uz prethodno izračunatu deklinaciju identificirati nebesko tijelo u nautičkom godišnjaku.

Sƪ=115° 15,0‘ (godišnjak str. 76) (360°-α)=s-sƪ

+k= 4° 00,7‘ (godišnjak str. 282) (360°-α)= 249° 52,3‘
Sƪ=119° 15,7‘
λ=-015° 20,0‘ Ulazimo u nautički godišnjak te idemo u kolonu gdje
su zvijezde te ćemo vidjeti da surektascenzija koju
smo dobili približno odgovara planetu Mars, te
sƪ=103° 55,7' također i deklinacija u koloni za planet Mars (NG
str.76)
6. U koraku 6 iz NG vadimo i ispravljamo satni kut i deklinaciju za planet Mars

S=5° 19,3‘ (1.1‘)- v korekcija s dna tablice ɗ=24° 15,0‘ (0,2') – d korekcija s dna tablice
+k= 0,3‘ – ispravka za v korekciju iz NG str.282 +k= 0,1‘ – ispravka za d korekciju iz NG str 282
+k=4° 00,0‘ d=24° 15,1'
S=9° 19,6‘
+λ=-15 20,0‘
s=353° 59,6'
7. U sedmom koraku potrebno je izračunati Vr Marsa pomoću formule dobivene iz osnovnog astronomsko
nautiučkog trokuta, te izračunati ∆V.

sinVrM=sinℓ*sinɗ+cosℓ*cosɗ*coss
sinVrM=0,344673861
VrM=20° 09,7‘

Vi₁=19° 59,4‘
-VrM=20° 09,7‘
∆V₁= 10,3'
8. U osmom koraku potrebno je izračunati W pomoću formule dobivene iz osnovnog astronomsko nautičkog
trokuta

𝑠𝑖𝑛ɗ −sin ℓ ∗𝑠𝑖𝑛𝑉𝑟𝑀

cos W=
cos ℓ ∗sin 𝑉𝑟𝑀
cos W= 0,994815903
W= 6°
9. U devetom koraku potrebno je ispraviti vrijeme drugog mjerenja za stanje kronometra

tk₂=18:18:42
+St=-00:02:17
UT₂=18:16:25
10. U desetom koraku potrebno je ispraviti izmjerenu visinu prvog nebeskog tjela za:
- pogreška sekstanta, ukupni popravak izmjerene visine zvijezde i planeta te popravak srednje refrakcije za tlak i
temperaturu (prva i druga stranica dostupnog isječka nautičkog godišnjaka iz 2008. godine).

V₂ =11° 43,6‘ K₁=-11,3‘ V₂ =11° 45,1'

+Ki= 1,5‘ k₂= -0,2‘ +Ku= -11,6'
V₂ =11° 45,1‘ k₃= -0,1‘ Vi₂=11° 33,5'
Ku=-11,6‘
11. U jedanaestom koraku potrebno je pomoću formule za izračun deklinacije dobivene iz osnovnog
astronomsko nautičkog trokuta izračunati ɗ

sinɗ=sinℓ*sinVᵢ₂+cosℓ*cosVᵢ₂*cosW
sinɗ=-0,72940684
ɗ=-46° 50,2'
12. U dvanaestom koraku potrebno je izračunati mjesni satni kut nepoznatog nebeskog tjela pomoću formule
dobivene iz osnovnog astronomsko nautičkog trokuta

𝑠𝑖𝑛ɗ𝑉ᵢ₂−sin ℓ ∗𝑠𝑖𝑛ɗ
cos s=
cos ℓ ∗cos ɗ
cos s=-0,663350273
cos s= 131° 33,4‘
13. U trinaestom koraku potrebno je odrediti satni kut proljetne točke kako bi se izračunala surektascenzija
(360°-α) pomoću koje ćemo uz prethodno izračunatu deklinaciju identificirati nebesko tijelo u nautičkom
godišnjaku.

Sƪ=115° 15,0‘ (godišnjak str. 76) (360°-α)=s-sƪ

+k= 4° 06,9‘ (godišnjak str. 282) (360°-α)= 27° 31,5‘
Sƪ=119° 21,9‘
λ=-015° 20,0‘ Ulazimo u nautički godišnjak te idemo u
sƪ=104° 01,9' kolonu gdje su zvijezde te ćemo vidjeti da
surektascenzija koju smo dobili približno
odgovara zvijezdi Al Na‘ir, te također i
deklinacija. (NG str.76)
14. U četrnaestom koraku iz NG vadimo surektascenziju i deklinaciju za zvijezdu Al Na‘ir, nakon čega moramo
odrediti satni kut istoimene zvijezde za što nam je potreban satni kut proljetne točke.

Al Na‘ir s= (360°-α)+sƪ
(360°-α)= 27° 48,7‘ s=131° 49,9'
ɗ= -46° 55,1‘
Sƪ=115° 15,0‘ (godišnjak str. 76)
+k= 4° 06,9‘ (godišnjak str. 282)
Sƪ=119° 21,9‘
λ=-015° 20,0‘
sƪ=104° 01,2'
15. U petnaestom koraku potrebno je izračunati Vr Marsa pomoću formule dobivene iz osnovnog astronomsko
nautiučkog trokuta, te izračunati ∆V.

sinVrA=sinℓ*sinɗ+cosℓ*cosɗ*coss
sinVrA=0,19981923
VrA=11° 31,6‘

Vi₂=11° 33,5‘
-VrA=11° 31,6‘
∆V₂= 1,9'
16. U šesnaestom koraku potrebno je izračunati W pomoću formule dobivene iz osnovnog astronomsko
nautičkog trokuta

𝑠𝑖𝑛ɗ −sin ℓ ∗𝑠𝑖𝑛𝑉𝑟𝐴

cos W=
cos ℓ ∗sin 𝑉𝑟𝐴
cos W=-0,854519001
W= 148,5° (s obzirom da je satni kut zvijezde manji od 180° azimut treba oduzeti od 360°)
W= 211,5°
 Rješenje
∆V₁= 10,3‘ ∆V₂= 1,9‘
W= 6° W= 211,5°
Koordinatni sustavi

Srednja škola
Ambroza Haračića
Mali Lošinj
 Nebeska sfera Kugla koju zamišljamo iznad (oko) nas
kad smo nasred mora
Horizont:
Kružnica okomita na vertikalu u
kojoj se prividno spajaju nebo i Zenit
Zemlja i jan Pn
er id
Dijeli nebesku sferu na vidljivu i im Vertikala
k
nevidljivu hemisferu bes
Ne
Zemljina os
Na horizontu se moramo
orijentirati, tj. odrediti strane Σ
svijeta
N. W
Nebeski meridijan – kružnica e kv
s točkama Z,Na, Pn, Ps at
or
S N. N
hori
N i S su u točkama gdje se zont
sijeku n. horizont i n. meridijan E
Nebeska sfera
Ispod Pn (Polara, Sjevernjača)
nalazi se točka sjevera N (North)

E i W su u točkama gdje se
sijeku n. horizont i n. ekvator
Ps
Nadir
 Koordinatni sustavi
Brojevni pravac  određivanje položaja točke u jednoj dimenziji
(lijevo-desno od nule)
“Koordinatni sustav”  određivanje položaja točke u dvije dimenzije
(u odnosu na osi x i y )
Terestrička navigacija  određivanje pozicije broda u odnosu na dvije
referentne velike kružnice (ekvator – φ i nulti meridijan – λ)
Astronomska navigacija  određivanje pozicije Σ u odnosu na dvije
referentne velike kružnice (ovise o koordinatnom sustavu)

KOORDINATNI
SUSTAVI

MJESNI ASTRONOMSKI

HORIZONTSKI EKVATORSKI

EKVATORSKI EKLIPTIKE
 Mjesni horizontski
Koordinate:
Visina v – luk vertikalnog kruga od Zenit
horizonta do visinske paralele Σ; v = 0° - 90° Pn
Nebeski ω
Zenitna udaljenost z = 90° - v meridijan
z
Azimut ω – luk horizonta od točke N, Σ
preko E (retrogradno) do vertikalnog kruga Σ, ili Visin
sk
a
kut u zenitu; ω = 0° - 360° para
lela

N. W v
e kv
at
or
Prvi vertikal – kružnica koja prolazi S
N.
N

kroz točke Z –Na – E – W. hori

zont
Prvi istočni vertikal – polukružnica ω
Nebesk E
Z – E – Na.
a sfera
Prvi zapadni vertikal – Vertikalni
polukružnica Z – W – Na. krug

Ps

Nadir
 Mjesni ekvatorski
Koordinate:
Deklinacija δ – luk satnog kruga od Zenit

ekvatora do deklinacijske paralele Σ; δ = 0° - j an s

idi Pn
90° N i S m er
ski Dek
e li
Polarna udaljenost p = 90° - δ Ne
b para nacijska
lela

Satni kut s – luk ekvatora od gornjeg

meridijana (strane svijeta S), preko W
(progresivno) do satnog kruga Σ, ili kut u polu; p
Σ
s = 0° - 360° W
N.
e kv
at
or
S N
N.
δ
hori
zont
Nebesk E
a sfera
s
Gornji meridijan – polukružnica koja Satni
prolazi kroz točke Pn – Z – S – Ps. krug
Donji meridijan – polukružnica koja Ps
prolazi kroz točke Pn – N – Na – Ps
Nadir
 Prvi astronomsko nautički trokut
Z ψ
ω
Pn
s
φ z

EQ ν

HOR
N

Povezivanje dvaju mjesnih koordinatnih sustava

Vrhovi: Z – Pn – Σ
Stranice: p, z, ψ
Kutovi: ν, ω, s
 2. (astronomski) ekvatorski
Koordinate:
Deklinacija δ – luk satnog kruga od
ekvatora do deklinacijske paralele Σ; δ = 0° - Pn
90° N i S
Rektascenzija α –– luk ekvatora od
do satnog kruga Σ mjeren progresivno,
tj. u smjeru obrnutom od kazaljke na
satu
Deklinacijska
paralela
Surektascenzija 360°-α –– luk
ekvatora od  do satnog kruga Σ  Σ
mjeren retrogradno, tj. u smjeru
kazaljke na satu, SHA
N. ekvator
δ SHA

23,5° α
Ekliptika
Meridijan
proljetne
Satni
točke
krug

Ps
Astronomski sustav Ekliptike
ΠN
Koordinate:
Latituda β - luk
meridijana ekliptike od
ekliptike do paralele koja
prolazi kroz nebesko tijelo Paralela
ekliptike
Longituda λ - luk
ekliptike od meridijana
proljetne točke do 
meridijana koji prolazi kroz
nebesko tijelo
β


Ekliptika λ

Os ekliptike

Meridijan
ekliptike
Meridijan 

ΠS
 2. astronomsko nautički
 trokut
Povezivanje dvaju astronomskih
koordinatnih sustava
 Vrhovi: ΠN – Pn – Σ
 Stranice: ε = 23,5° Pn
ΠN
90°-δ; λ’ α’
90°-β; 90°-δ
90°-β
ε = 23,5° Σ
 Kutovi:
komplement rektascenzije (α’)
komplement longitude (λ’)

N. ekvator


23,5
Kutovi α’ i λ’ ovise °
Ekliptika
o položaju
nebeskog tijela

ΠS
Ps
 Sveučilište u Zadru
Pomorski odjel

ASTRONOMSKA NAVIGACIJA

mag.ing.naut. Marko Novaselić

1. Uvod u astronomsku navigaciju i nebeska sfera
2. Koordinatni sustavi
3. Nebesko nautički trokuti i veza među sustavima
4. Gibanja nebeskih tijela
5. Nautički godišnjak/almanach i navigacijske zvijezde
6. Instrumenti za mijerenje visina nebeski tijela
7. Greške izmjerenih visina
8. Vrijeme
9. Mjerenje vremena – Kronometar
10. Geometrijsko mjesto položaja broda
11. Geometrijsko mjesto položaja broda - visinska metoda
12. Posebni slučajevi u astronomskoj navigaciji (ƪM, Polara itd...)
13. Identifikacija nebeskih tijela
14. Kontrola devijacije kompasa
15. Navigacijske greške u astronomskoj navigaciji
 Preporučena literatura
- Franušić, B.: Astronomska navigacija I, Pomorski fakultet
Dubrovnik, Dubrovnik, 1990 .,
- Čumbelić P.: Astronomska navigacija II, Pomorski fakultet u
Dubrovniku, Dubrovnik, 1990.,
- Kitarović, I.: Navigacijska astronomija, Viskoa pomorska škola
Rijeka, Rijeka 2000.
- Klarin M.: Astronomska navigacija I i II, Školska knjiga,
- Bowditch N.: The American Practical Navigator.
I
 ASTRONOMIJA KROZ POVIJEST
• Stonehenge 1900 god. prije Krista
• 1800 god. Prije krista kroz Babilonske tekstove
spominju se pomrčine sunca
• 4200 god. Prije Krista Egipatski kalendar
• U trećem tisućljeću prije krista Babilonci su
matematički predvidjeli prve pomrčine Sunca
• Sumerani su podjelili zvjezde na stajačice i lutalice
• Asirci su otkrili godišnje kretanje sunca po ekliptici,
podjelili na 12 točaka tzv. „kućica”
• Sredina četvrtog stoljeća Aristotel je postavio teoriju o
geocentričnom sustavu.
• Apolonije – retrogradno kretanje planeta
• Eratosten - izračunao veličinu Zemlje
• Hiparh odredio udaljenost između Zemlje i Mjeseca, te
veličinu Mjeseca
• Sva saznanja o astronomiju Ptolomej arhivira u
Amlagestu, u kojem stoji da je Zemlja u središtu
svemira „geocentrični sustav” a oko nje kruže Mjesec,
Sunce i planeti – s teorijom epicikla i deferenta
(serdište epicikla je Zemlja a planeti se kreću po
deferentu oko epicikla).
• Nikola Kopernik – heliocentrični sustav
• Tyho Brahe – kompromisni geocentrični sustav
• Braheova istraživanja kao temelj Kepelrovi proračuna o
kretanju Marsa – čime su postavljeni temelji
astronomije kao znanosti kakvu i danas poznajemo.
• Johan Muller - Regiomontanus – izračunao prve
efemeride „po meridijanu Nurnberga” koje je koristio
Bartolomeo Dias, Vasco de Gama, Amerigo Vespuci....
• Sredinom 15. stoljeća Hentik Pomorac okupio je
najposznatije astronome i kartografe te osnovao
pomorsku školu i opservatorij u Sargesu u Portugalu.
• Portugalski astronom Ruy Faleiro izradio je upute za
upotrebu astrolaba i jakovljeva štapa koje je Magellan
goristio na svojim prvim putovanjima.
• 1837. godine Sumner je otkrio astronomsku stajnicu
koja je široku primjenu našla u metodi Marq de Saint
Hillaire koja se zadržala sve do danas.
 OPĆENITO O ASTRONOMIJI I
ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI
• Astronomija je nauka koja proučava nebeska
tijela: njihov položaj, gibanje, zakone po kojima se
ono vrši, njihove oblike, dimenzije, daljine,
veličine i mase, njihovu fizikalnu prirodu i kemijski
sastav, njihovu prošlost i budućnost.
• Astronomska navigacija je klasična grana
navigacije koja se bavi pitanjima i metodama kako
se korisitit nebeskim tijelima za određivanje i
kontrolu položaja broda na otvorenom moru.
 Prema problemima kojima se bavi,
astronomija se dijeli:
• Sferna astronomija – proučava relativne
položaje nebeskih tijela projiciranih na
zamišljenu nebeski sferu (nebeske koordinate)
i pokazuje kako se ti položaji mijenjaju pod
utjecajem različitih uzoraka
• Praktična astronomija – bavi se metodama i
instrumentima za određivanje prividnih
koordinata nebeskih tijela iz opažanja, te
određivanja položaja opažača na Zemlji.
• Nebeska mehanika – bavi se teorijskim
ispitivanjem kretanja i oblika nebeskih tijela.
Njezina je osnova opći zakon gravitacije i sva se
nebeska gibanja izvode matematički kao
posljedica tog zakona.
• Teorijska astronomija – bavi se metodama za
određivanje staza nebeskih tijela iz njihovih
prividnih gibanja i obrnuto (sastavljanje
efemerida)
• Astrofizika – proučava fizikalna svojstva nebeskih
tijela (sjaj, temperaturu, kemijski sastav itd.).
• Zvjezdana ili stelarna astronomija – bavi se
gibanjem zvijezda, zvjezdanih sustava i
njihovim međusobnim odnosima.
• Kozmogonija i Kozmologija – Kozmogonija
proučava razvoj svemira i postanak svemirskih
tijela, a kozmologija je filozofska grana koja
raspravlja o konačnosti ili beskonačnosti
svemira i njegova trajanja u vremenu.
• Radioastronomija – bavi se istraživanjem
svemira radiovalovima
• Prve dvije grane povezane skupa zovu se
astrometrija, tj. nauka o mjerenju neba, a onaj
dio koji se ograničava na proučavanje i
mjerenje radi određivanja položaja opažača na
Zemlji, zove se poziciona ili položajna
astronomija.
• Astronomska navigacija pripada pozicionoj
astronomiji.
• Prve četiri grane smatraju se klasičnom
astronomijom, dok se ostale smatraju
modernijim granama astronomije.
 SFERNA TRIGONOMETRIJA
• Sferna trigonometrija se bavi primjenom
geometrijskih funkcija za riješavanje sfernih
trokuta
• Sferni trokut je lik na sferi određen s tri točke koje
leže na istoj glavnoj kružnici (ona kojoj ravnina
prolazi kroz središte sfere).
• U presječenoj točki dviju glavnih kružnica formira
se sferni kut, dok kružnice tvore sferni dvokut.
• Sferna dužina je manji luk između dviju točaka na
glavnoj kružnici sfere izražen u kutnoj, lučnoj ili
satnoj mjeri.
• Kosokutni sferni trokut je onaj trokut koji
općenito ima tri različite sferne dužine.
Stranice i kutovi takva trokuta uvijek su manji
od 180°.
• a+b+c˂360° d=360°-(a+b+c) d-sferni defekt
• 180°˂α+β+γ˂540° Ɛ=α+β+γ180° Ɛ-sferni ekces
(višak)
• Sferni trokut kojem su vrhovi polovi glavnih
kružnica na kojem leže stranice drugog sfernog
trokuta, zove se polarni sferni trokut.
• Ako je u jednom sfernom trokutu jedan kut od
90°, tada se takav trokut zove pravokutni
sferni trokut.
• Ako je u jednom sfernom trokutu jedna
stranica iznosi 90° tada se takav trokut zove
kvadrantni sferni trokut.
SFERNA TRIGONOMETRIJA
 Pravokutni sferni trokut

• Napierovo pravilo za pravokutan sferni trokut: -

Kosinus jednog elementa jednak je produktu
kotangensa dvaju bližih ili sinusu dvaju daljih
elemenata, s tim da se pravi kut izostavlja, a
katete se uzimaju kao komplemente veličine.
 Kvadratni sferni trokut

• Napierovo pravilo za kvadratni sferni trokut: - Kosinus

jednog elementa jednak je produktu kotangensa dvaju
bližih ili sinusu dvaju daljih elemenata, s tim da se
kvadratna stranica izostavlja, a kutovi uz nju uzimaju
kao komplemente veličine, a kut nasuprot njoj kao
suplementarna veličina.
 JEDINICE ZA MJERENJE KUTOVA I
SFERNIH DUŽINA
• Pun okret odgovara punom kutu i može se izraziti u:
- Kutnoj mjeri od 360° (S=stupnjeva) punog kruga,
- Lučnoj mjeri od 2π radijana (R) punog kruga,
- Satnoj mjeri od 24 sata (h) punog kruga,
- Brojem vjetrova (krug 32 vjetra, svaki vjetar 11,25°), itd.
 NEBESKA SFERA
• Opažač koji u vedroj noći promatra nebeska tijela razasuta po
nebu ima osjećaj da su ona od njega jednako udaljena i
raspoređena po nebeskoj površini oblika polukugle u čijem se
središtu nalazi sam opažač.
• U mislima sva viđena nebeska tijela možemo projicirati na
jednu kuglastu plohu koja se zove nebeska sfera.
• Polumjer nebeske sfere je neodređen, a za središte se može
uzeti:
- Položaj opažača (topocentar)
- Središte Zemlje (geocentar)
- Središte Sunca (heliocentar)
• Projekcija Zemljina ekvatora na nebesku sferu
određuje nebeski ekvator.
• Produžena polarna Zemljina os probada
zamišljenu nebesku sferu u nebeskim polovima.
• Projekcija meridijana na nebesku sferu određuje
nebeski meridijan, odnosno projekcija mjesnog
meridijana opažača na Zemlji određuje mjesni
nebeski meridijan.
• Ravnina u kojoj se Zemlja giba oko Sunca zove se
ravnina ekliptike, a ona presjeca nebesku sferu po
velikoj kružnici koja se zove ekliptika.
• Točka iznad opažača u kojoj vertikala (linija koja
prolazi kroz središte Zemlje) probija nebesku
sferu i zove se Zenit, a ispod opažača Nadir.
• Velike kružnice (one čija ravnina prolazi kroz
središte sfere) koje prolaze kroz točke zenita i
nadira okomite su na ravninu horizonta i zovu se
vertikalne kružnice.
• Nebeski meridijani, također su velike kružnice i
one prolaze kroz nebeske polove.
• Mjesni meridijan predstavlja vertikalnu kružnicu
koja prolazi kroz pol i zenit.
• Položaj svakog nebeskog tijela na sferi određen je dvijema
sfernim koordinatama.
• Ovisno o tome koja je glavna kružnica osnovna (od koje se
određuju koordinate) postoji više koodinatnih sustava:
- Horizontski,
- Mjesno-ekvatorski
- Nebesko-ekvatorski
- Ekliptički

• Smjer brojenja koordinata može biti:

- Progresivan ili direktni smjer (od zapada prema istoku, tj.
obrnuto od kretanja kazaljke na satu)
- Retrogradan ili indirektni smjer (od istoka prema zapadu, tj. u
smjeru kretanja kazaljke na satu)
 II
KOORDINATNI SUSTAVI
 HORIZONTSKI KOORDINATNI SUSTAVI
• U ovom koordinatnom sustavu glavnina ravnina je
horizont opažača.
• Polovi ovog sustava su zenit i nadir.
• Velike kružnice koje prolaze kroz zenit i nadir su
vertikalne kružnice.
• Male kružnice s ravninom horizonta zovu se
visinske kružnice ili almukantari.
• Vertikalna kružnica koja prolazi kroz pol i zenit je
mjesni meridijan, a on siječe ravninu horizonta po
pravcu sjever-jug.
• Vertikalna kružnica koja je 90° po luku
horizonta udaljena od mjesnog meridijana i
prolazi kroz točke istoka i zapada, zove se prvi
vertikal.
• Visina nebeskog pola nad ravninom horizonta
jedanka je zemljopisnoj širini opažača.
• Položaj nebeskog tijela određen je:
- Visinom i azimutom
• Visina nebeskog tijela je kut u središtu sfere
između nebeskog horizonta i središta nebeskog
tijela (luk vertikalne kružnice od nebeskog
horizonta do središta nebeskog tijela).
• Visina nebeskog tijela mjeri se od horizonta do
zenita. Nebesko tijelo koje ima visinu 0° nalazi se
u horizontu, a nebesko tijelo koje ima visinu 90°
nalazi se u zenitu. Nebesko tijelo ne može imati
visinu veću od 90°, a nebesko tijelo koje se nalazi
ispod horizonta ima negativnu visinu.
• Komplement visine (90° - V) predočuje sfernu
udaljenost nebeskog tijela od zenita i zove se
zenitna udaljenost.
• Azimut nebeskog tijela je kut u središtu sfere između
točke sjevera (juga) i točke presjeka vertikalne kružnice
na horizontu (luk horizonta od sjeverne (ili južne)
njegove točke do vertikalne kružnice na kojoj je
nebesko tijelo).
• Azimut nebeskog tijela je ujedno i kut u zenitu na
nebeskoj sferi između mijesnog nebeskog meridijana i
vertiklane kružnice kroz nebesko tijelo.
• Azimut nebeskog tijela mjeri se od sjeverne strane
meridijana, u smjeru kazaljke na satu (retrogradno) do
vrijednosti 360°.
• Azimut se također može mijeriti u polukružnoj skali, od
0° do 180° preko istoka ili zapada, ili u kvadratalnoj
skali (od 0° do 90°).
 MJESNO-EKVATORSKI KOORDINATNI
SUSTAV
• Osnovna ravnina ovog sustava je ravnina nebeskog
ekvatora.
• Velike kružnice koje prolaze kroz polove su nebeski
meridijani (ili satne kružnice u ovom sustavu)
• Meridijan opažača je onaj koji prolazi kroz zenit i nadir, a od
horizonta dijelimo ga polarnom osi i gornji (koji sadrži zenit)
i donji (koji sadrži nadir)
• Početna točka u ovom sustavu je presječna točka nebeskog
ekvatora s gornjim meridijanom.
• Mjesno ekvatorske koordinate su:
- Deklinacija (ɗ)
- Mjesni satni kut (s)
• Deklinacija nebeskog tijela kut je u središtu sfere između
ravnine nebeskog ekvatora i središta nebeskog tijela (luk
satne kružnice od nebeskog ekvatora do središta nebeskog
tijela)
• Mala kružnica koja na nebeskoj sferi spaja sva nebeska
tijela istih deklinacija zove se deklinacijski paralel.
• Deklinacija nebeskog tijela mjeri se od nebeskog ekvatora
do pola i pozitvna je ako je nebesko tijelo sjevernije od
ekvatora (nosi oznaku N), a negativna ako je nebesko tijelo
južno od ekvatora (nosi oznaku S).
• Nebesko tijelo koje se nalazi na nebeskom ekvatoru ima
deklinaciju 0°, a nebesko tijelo na polu ima deklinaciju 90°.
Deklinacija ne može biti veća od 90°. Komplement
deklinacije (90°-ɗ) predstavlja sfernu udaljenost nebeskog
tijela od pola i zove se polarna udaljenost.
• Mjesni satni kut nebeskog tijela je kut u središtu sfere između
ravnine mjesnog meridijana (gledano od njegovog gornjeg
dijela) do satne kružnice nebeskog tijela, mjereno preko
zapada (luk nebeskog ekvatora od gornjeg meridijana do
satne kružnice nebeskog tijela, mejereno preko zapada)
• Mjesni satni kut ujedno je i kut u polu između gornjeg
mjesnog meridijana (onaj koji sadrži zenit) i satne kružnice
koja prolazi kroz nebesko tijelo.
• Satni kut nebeskog tijela broji se u kutnoj mjeri od 0° do 360°
preko zapada, ili od 0° do 180° na istok ili zapad. Satni kut vrlo
često se broji i u vremenskoj skali od o do 24 sata.
• Prolaskom nebeskog tijela kroz gornji meridijan satni kut
iznosi 0°, a prolaskom nebeskog tijela kroz donji meridijan
satni kut iznosi 180°. Dakle, prolaskom ebeskog tijela kroz
meridijan satni kut i zaimut razlikuju se za 180°.
• Ravnina nebeskog ekvatora i horizonta sijeku se u
točkama istoka i zapada.
• Zapadna točka je na vidljivoj strani sfere (prema nama)
kad je satni kut (mjeren u kružnoj skali) manji od 180°
(sjeverni pol lijevo od zenita), a na nevidljivoj kad je
satni kut veći od 180° (sjeverni pol desno od zenita).
• Horizontski i mjesno-ekvatorski koordinatni siustav
povezani su mjestom opažača, koji je u središtu sfere,i
zbog toga su oba ova dva sustava mjesna ili
topocentrična.
• U nautičkim godišnjacima dati su satni kutevi nebeskih
tijela za početni meridijan „Greenwich” (S), a njihovim
zbrajanjem sa zemljopisnom dužinom opažača dolazi se
do mijenih satnih kuteva (S)
s=S+(+/-λ)
 NEBESKO-EKVATORSKI KOORDINATNI
SUSTAV
• Osnovna ravnina ovog sustava je ravnina nebeskog ekvatora.
• Ravnina ekliptike nagnuta je na ravninu nebeskog ekvatora za
kut i=23°27‘. Ove dvije ravnine sijeku se u dvije točke koje se
zovu čvorovi.
• Točka u kojoj Sunce pri svom prividnom gibanju oko Zemlje
prelazi s negativne na pozitivnu deklinaciju zove se proljetna
točka(γ), a kad prelazi s pozitivne na negativnu deklinaciju jest
jesenska točka.
• Proljetna točka je početna točka u nebesko –ekvatorskom
koordinatnom sustavu.
• Položaj nemeskog tijela u ovom sustavu određen je:
- Deklinacijom (ɗ)
- Surektascenzijom (360-α), tj. rektascenzijom (α).
• Deklinacija je ista kao i u mjesnom koordinatnom
sustavu ekvatora, dakle to je kut u središtu sfere
između ravnine nebeskog ekvatora i nebeskog tijela (tj.
luk satne kružnice od nebeskog ekvatora do središta
nebeskog tijela)
• Surektascenzija je kut u središtu sfere između ravnine
nebeskog meridijana koji prolazi kroz proljetnu točku,
gledano prema proljetnoj točki, do ravnine satne
kružnice nebeskog tijela, mjereno u retrogradnom
smjeru (u pravcu kazaljke na satu). To je ujedno i kut u
polu između nebeskog meridijana koji prolazi kroz
proljetnu točku i satne kružnice nebeskog tijela,
mjereno u retrogradnom smjeru (ili luk nebeskog
ekvatora od proljetne točke do nebeskog meridijana
koji prolazi kroz nebeskotijelo. Broji se od 0° do 360° ili
od 0000HRS do 24000HRS (retrogradno)
• Rektascenzija (α) je kut u polu između nebeskog
meridijana koji prolazi kroz proljetnu točku i satne
kružnice nebeskog tijela, mejereno u
progresivnom smjeru (tj. to je luk nebeskog
ekvatora od proljetne točke do nebeskog
meridijana koji prolazi kroz nebesko tijelo,
mjereno u progresivnom smjeru).
• Broji se od 0° do 360° obrnuto od smjera kretanja
kazaljke na satu (progresivno)
• Budući da se rektascenzija broji suprotno od
kretanja kazaljke na satu uvedena je koordinata
surektascenzija koja se mjeri u smjeru kazaljke na
satu.
• Nebesko-ekvatorske koordinate pogodne su za
„zvijezde stajačice”, jer se ne mijenjau zbog
Zemljine rotacije i ne ovise o mjestu opažača.
• U nautičkim godišnjacima date su
surektascenzije zvijezda, a koje zbrajanje sa
griničkim satnim kutom proljetne točke (Sγ –
također u godišnjaku) i zemljopisnom dužinom
opažača daju mjesni satni kut nebeskog tijela
(s҉ zvijezde).
Sγ+(360-α)=S҉ S҉+(+/-λ)=s҉
 EKLIPTIČKI KOORDINATNI SUSTAV
• Polovi ovog koordinatnog sustava jesu sjeverni i
južni pol ekliptike. To su točke na sferi koje se
dobiju kada se os koja je okomita na ravninu
ekliptike i prolazi središtem Zemlje produži do
nebeske sfere.
• Osnovne kružnice u ovom koordinatnom sustavu
su ekliptika i meridijani ekliptike.
• Ekliptika je glavna kružnica sfere po kojoj se
Sunce prividno kreće tijekom godine, a meridijani
ekliptike su glavne kružnice koje spajaju polove
ekliptike i središte nebeskog tijela.
• Osnovne koordinate ovog sustava su:
- Latituda ili ekliptična širirna (β)
- Longitida ili ekliptična dužina (λ)
- Latituda nebeskog tijela je kut u središtu sfere
između ravnine ekliptike i središta nebeskog
tijela, mjereno po meridijanu ekliptike (luk
meridijana ekliptike od ravnine ekliptike do
središta nebeskog tijela)
- Broji se od ekliptike do pola ekliptike (od 0° do
90°) i pozitivna je ako se nebesko tijelo nalazi na
sjevernoj hemisferi koordinatnog sustava ekliptike
(s oznakom N), a negativna ako se nalazi na južnoj
(s oznakom S).
• Longituda nebeskog tijela je kut u središtu sfere
između ravnine ekliptičkog meridijana koji prolazi
kroz proljetnu točku, gledano prema proljetnoj
točki, i ravnine ekliptičkog meridijana koji prolazi
kroz nebesko tijelo.
• Može se definirati i kao kut u ekliptičkom polu
između ekliptičkog meridijana koji prolaze kroz
proljetnu točku i ekliptičkog meridijana koji
prolaze kroz nebesko tijelo (luk ekliptike od
proljetne točke do ekliptičkog meridijana kroz
nebesko tijelo).
• Broji se od 0° do 360° u progresivnom smijeru
(obrnuto od smijera kazaljke na satu)
• Na ekliptičke koordinate ne utječe Zemljina
dnevna rotacija ni mjesto opažača pa je ovaj
sustav kao i nebesko-ekvatorski koordinatni
sustav, geocentričan.
• Za središte ekliptičkog koordinatnog sustava
može se uzeti i Sunce, pa sustav postaje
heliocentričan.
• Ekliptički koordinatni sustav prikladan je za
tijela u Sunčevu sustavu jer se ona sva nalaze
u blizini ravnine ekliptike i mijenja im se samo
longituda, dok im se u ekvatorskim sustavima
mijenju obe koordinate.
 III
NAUTIČKI TROKUTI - VEZA MEĐU
SUSTAVIMA I NEBESKA TIJELA U
ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI
 Prvi astronomski sferni trokut
• Kombinacijom horizontskog i mjesnog-
ekvatorskog koordinatnog sustava dobiva se prvi
astronomsko nautički sferni trokut s vrhovima u
polu (P), zenitu (Z) i u nebeskom tijelu (A).
• Kut u točki pola je satni kut, a u točki zenita
azimut. Kut azimuta i satnog kuta u trokutu uvijek
je manji od 180°.
• Stranice širine i zenitne daljine uvijek su manje od
90°, stranica polarne udaljenosti može biti manja
ili veća od 90°.
• Kut u nebeskom tijelu zove se paralaktički kut
 Drugi astronomsko sferni trokut
• Kombinacijom nebesko-ekvatroskog i
ekliptičnog koordinatnog sustava dobiva se
drugi astronomski sferni trokut s vrhovima:
nebeski pol (P), pol ekliptike (π) i nebesko
tijelo (S).
• Ovaj trokut omogućuje pretvaranje ekliptičkih
koordinata u nebesko-ekvatroske i obrnuto.
• Ravnina ekliptike nagnuta je prema ravnin
ekvatora za kut i = 23°27‘. Za tu istu veličinu
udaljen je pol ekliptike od nebeskog pola, pa je
to i jedna stranica ovog trokuta. Druge dvije
stranice su komplementi deklinacije i latitude
nebeskog tijela.
• Kut u nebeskom polu (90°+α) jednak je
odgovarajućem luku ekvatora, a kut u
ekliptičkom polu (90°-λ) jednak je
odgovarajućem luku ekliptike.
• Kut u nebeskom tijelu (p) zove se pozicijski kut.
 Specijalni slučajevi astronomsko-
nautičkog sfernog trokuta
• Izlazak i zalazak nebeskog tijela
- Visina tijela je 0°, astronomsko nautički sferni
trokut postaje kvadrantan.
• Prolazak tijela prvim vertikalom
- Azimut jednak 90°, astronomsko nautički sferni
trokut postaje pravokutan.
• Prolazak nebeskog tijela položajem maksimalne
digresije, paralaktički kut u nebeskom tijelu
postaje pravi tj. 90°, astronomsko nautički sferni
trokut postaje pravokutan
 NEBESKA TIJELA U ASTRONOMSKOJ
NAVIGACIJI
• Mogu se podijeliti na tijela koja pripadaju
Sunčevu sustavu i tijela izvan Sunčeva sustava
• Nebeska tijela Sunčeva sustava jesu Sunce,
Mjesec i planeti sa svojim satelitima
• U astronomskoj navigaciji planeti su podijeljeni u
4 grupe:
- oni koji se mogu opažati,
- po veličini,
- po kutu elongacije,
- po položaju prema asteroidnom položaju
• Kriteriji:
- Po veličini planeti su podijeljeni na veće i manje. Veći
planeti su: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, a svi ostali su
manji. (njima pripada i Zemlja)
- Po kutu elongacije planeti su podijeljeni na planete kod
kojih kut elongacije ne može doseći 90° i planete kod
kojih kut elongacije može imati bilo koju vrijednost. Po
tom kriteriju planeti su podijeljeni na unutarnje ili
donje (oni između Zemlje i Sunca) i vanjske ili gornje
(udaljeniji od Sunca nego Zemlja)
- Po pložaju prema asteroidnom pojasu planeti su
podijeljeni na Zemljinu ili terestričku skupinu planeta
(nalaze se unutar pojasa asteroida) i Jupiterovu skupinu
ili jovijansku skupinu planeta (nalaze se izvan pojasa
asteroida.
 NEBESKA TIJELA SUNČEVA SUSTAVA
• Nebeska tijela Sunčeva sustava jesu sva tijela
koja imaju vlastito kretanje oko Sunca
• Sunčev sustav čine: Sunce kao središnje tijelo
sustava, planeti: Merkur, Venera, Zemlja,
Mars, Jupiter, Saturnu, Uran, Neptun, sa
svojim satelitima, kometima, meteorima
• Osnovna jedinica za udaljenosti u Sunčevu
Sustavu jest astronomska jedinica koja
predočuje srednju udaljenost Zemlje od Sunca
i iznosi 149,6 milijuna kilometara.
Veličine planeta i njihove udaljenosti od Sunca
 SUNCE
• Sunce je središnje tijelo Sunčeva sustava. Njegov
promjer iznosi 109 promjera Zemlje. Masa Sunca
je 333000 puta veća od mase Zemlje, a sila teže
28 puta veća od Zemaljske.
• Sunce se okreće oko svoje osi, međutim sva
mjesta na njegovoj površini ne rotiraju jednako
već je najbrža rotacija oko ekvatora i traje oko 25
dana.
• Energija koju Sunce emitira osnova je života na
zemlji; kada su zrake okomite na Zemlju, površina
od 1m2 primi Sunčevo zračenje od 1370W.
• Izvor goleme Sunčeve energije jest atomska fuzija
• Prema klasifikaciji zvijezda Sunce se ubraja u
zvijezdu patuljak, kreće se brzinom od 20km/s u
odnosu prema bliskim zvijezdama u smjeru
apeksa koji se nalazi u blizini zvijezde Vega.
Površina Sunca ima temperaturu približno 6000
°C, a središtu Sunca temperatura je otprilike 15
milijuna stupnjeva. Na površini Sunca koja se zove
fotosfera mogu se uočiti mnoge pjege i krateri
koji su znak neke vrste ključanja fotosfere.
• Sunčeva atmosfera sastoji se od triju slojeva:
- fotosfera,
- kromosfera,
- korona.
• Iz kromosfere izdižu se protuberancije
• Iznad kromosfere najveći je sloj Sunčeve
atmosfere, korona. Predstavlja sjajnu aureolu
koja se nabolje može uočiti prilikom pomrčine
Sunca. Suprotno očekivanjima, temperatura
korone mnogo je viša nego temperatura
fotosfere i iznosi gotovo milijun stupnjeva
Kelvina.
 Mjesec
• Mjesec je Zemljin satelit i ubraja se među velike
satelite, npr. veći je od Plutona, a od satelita od
Mjeseca su veći samo Triton (satelit Neptuna), Io,
Ganimed i Kalisto (sateliti Jupitera) te Titan
(Saturnov satelit). Njegov je promjer nešto veći
od četvrtine Zemljina i iznosi 3475km. Masa
Mjeseca je 81 put manja od Zemljine. Od Zemlje
je prosječno udaljen 384400km.
• Jedino je nebesko tijelo na koje je kročila ljudska
noga.
• Površina mjeseca je neravna. Na njemu su
planinski lanci i prostrane doline koje su
nazvane po morima pa tako postoje: More
vedrine, More kiša, More plodnosti itd..., dok
su planinski lanci dobili nazive identičnima
onima na Zemlji pa tako postoje Alpe, Kavkaz,
Karpati, Pirineji, Kordiljeri itd.
• Osim dolina i planinskih lanaca površina
Mjeseca prekrivena je raznim kraterima
kojima su imena dana prema istaknutim
znanstvenicima.
• Temperatura na površini Mjeseca varira od
približno 120K do 400K (-150 do 120°C) što
ovisi o tome koja je strana okrenuta Suncu.
• Mjesec se oko svoje osi okrene za 29,5 dana,
pa je određena točka njegove površine oko 15
dana izložena zrakama Sunca, a isto je toliko
dana u mraku.
 NAVIGACIJSKI PLANETI
• Venera – veličinim i masom najsličnija je Zemlji, od
sunca udaljena je prosječno 108 milijuna kilometara,
nagib putanje na ekliptiku iznosi 3,5°. Siderička
revolucija Venere iznosi 224,696 dana. Ravnina
ekvatora je praktično usporedna s ravninom putanje,
pa zapravo nema godišnjih doba. Rotacija je
retrogradna i spora, planet se oko vlastite osi okrene za
243 dana.
• Venera ima gustu atmosferu pa na površini planeta tlak
iznosi 90bara a temperature dosižu 750K.
• Površina Venere pretežno je ravničasta dok površinu
iste planine prekrivaju samo 10%
• Prividno je najveće nebesko tijelo koje se pojavljuje na
nebeskoj sferi (osim Sunca i Mjeseca)
• Mars – od Sunca je udaljen 1524 AJ. Putanja mu
je izduženija nego Venerina ili Zamljina tj. ima veći
ekscentritet. Godina mu traje 687 dana, a postoje
i godišnja doba jer mu je ekvator nagnut za d
putanjom za 25°.
• Siderički dan traje 24 sata 37 minuta i 23
sekunde. Masa mu je 10 puta manja nego
Zemljina. Atmosfera mu je rijetka te uglavnom
sastavljena od ugljik – dioksida.
• Prosječna temperatura planeta je 23 °C, ali u
doba ljeta u ekvatoru i u umjerenom pojasu
temperature su više od 0°C. Na samom ekvatoru
temperature dosižu i do 18°C
• Teren je na Marsu pretežito ravničast, ali s
velikim brojem kratera i spletova kanjona koji
su navodili znanstvenike da su nastali
djelovanjem civilizacije Marsa.
• Mars je planet koji ima dva satelita Phobos i
Deimos (Strah i Užas). Phobos je bliži planetu,
a njegovo ophodno vrijeme je približno oko
7,5 sati, pa se okreće oko planeta brže nego
sam planet oko vlastite osi. I Phobos i Deimos
uvijek su istom stranom okrenuti prema
Marsu.
• Jupiter – najveći je planet Sunčevog sustava. Na njegovu
masu otpada gotovo 71% ukupne mase svih planeta. Zbog
brze rotacije spložten je na polovima. Prosječna gustoća
Jupitera je malena. Atmosfera mu je vrlo gusta, ali njezina
debljina ne prelazi 1000km, a oblaci su na visinama od tek
100-tinjak kilometara.
• Na površini ima uočljivu crvenu pijegu koja predstavlja
stalnu meteorološku aktivnost atmosfere, ista se nalazi na
južnoj polutci, a vijetrovi unutar pjege imaju brzinu od više
stotina kilometara, i kreću se u smjeru obrnutom od
kazaljke na satu.
• Od sunca je udaljen 5,2AJ, ali mu se udaljenost mijenja
zbog putanje ekscentriteta koja iznosi 0,0483. Putanja
Jupitera gotovo je u ravnini ekliptike - nagnuta je 1,3°, dok
je ravnina ekvatora gotovo u ravnini putanje – nagib 3,1°.
• Brzina rotacije nije jednaka: površina planeta brže rotira na
ekvatoru nego u višim širinama, što dokazuje da površina
planeta nije kompaktna cjelina. Ekvator učini punu rotaciju
za 9 sati 50 minuta i 30 sekundi. Vrijeme revolucije iznosi
11,9 godina.
• Jupiter ima 16 satelita i tanak prsten. Najpoznatiji njegovi
sateliti su Europa, Io, Ganymed i Kallisto. Bili su prvi opažani
sateliti (osim Mjeseca), a otkrio ih je Galileo Galilei. Mogu
se lako uočiti običnim jačim dalekozorom. To su veliki
sateliti i svi su (osim Europe) veći od Mjeseca.
• Ostali Jupiterovi sateliti su Metis, Adrastea, Amalthea,
Thebe, Leda, Himalia, Lysitheja, Elara, Ananke, Carme,
Pasiphae i Sinope. Neki su vrlo mali (Leda imasamo 16 km).
Ustanovljeno je da na nekim satelitima postoje vulkanske
djelatnosti (Io).
• Saturn – na polovima je spljošten za 11%. Rotacija mu je različita
za različite širine, točka ekvatora izvrši rotaciju za 10,6 sati.
Revolucija mu traje 29,5 godina. Prosječno je od Sunca udaljen
9,5 AJ. Gustoća Saturna je malena jer je sastavljen od vodika i
helija. Posjeduje atmosferu s gustim oblacima. Temperatura
površine je oko 150 K (niža od minus 100 °C). U smjeru kretanja
ekvatora pušu stačni vjetrovi golemih brzina (većih od 1000
km/sat)
• Smatra se da jezgra Saturna sastoji se od tvari velike gustoće
(stjene i led)
• Saturn ima oko sebe tri prepoznatljiva prstena koji su
teleskopom jasno uočljivi, dok je stastav istih od različitih tvari
čija veličina varira od prašine pa do stjena od nekoliko stotina
metara.
• Prstenovi su karakteristično označeni sa slocima A B C od čega je
C najbliži planetu. U novije doba otkriven je i prsten D koji je uz
samu površinu planeta.
• Debljina prstenova iznosi 15km.
• Saturn posjeduje i velik broj satelita, od kojih
su najznačajniji Rhea, Titan, Hyperon, Iapetus i
Phobe. Najveći je Titan (veći je od Merkura i
Plutona). Ostali Saturnovi sateliti su Atlas,
Promtheus, Pandora, Epimetheus, Janus,
Mimas, Enceladus, Tethys, Telesto, Calypso,
Dione i Helena.
 Patuljasti planeti
• Definicija patuljastog planeta usvojena je
24.kolovoza 2006. na 26. Općoj konferenciji IAU u
Pragu.
• Da bi nebesko tijelo bilo patuljasti planet mora
zadovoljavati sljedeće uvjete:
- U orbiti je oko Sunca
- Ima dovoljnu masu da ga vlastita gravitacija
dovede u približno sferni oblik.
- Nije očistio svoju putanju od drugih tijela
- Nije satelit
 OSTALI PLANETI
• Merkur – najmanji je planet, siderična revolucija
mu traje 88 dana. Za neku točku na njegovom
ekvatoru dan traje 176 dana, pa su dnevne
temperature izrazito visoke te iznose od oko 430
°C. Noć traje jednako duko te su noći izrazito
hladne, dok temperature iznose u prosjeku od
oko -170 °C
• Površina Merkura podsjeća na površinu Mjeseca,
putanja mu je dosta izdužena i nagnuta 7° na
ravninu Zemljine putanje. Os njegove rotacije
gotovo je okomita na ravninu putanje, pa je
Sunce stalno u blizini ekvatora.
• Uran se nalazi 19,2 AJ od Sunca. Temperature na
njegovoj površini su samo 50-ak stupnjeva iznad
apsolutne nule. Ima vrlo prozirnu atmosferu. Vidljiva
površina vjerojatno je od smrznutog metana.
• U atmosferi je najviše vodika, helija i metana. Nagib
ravnine ekvatora na ekliptiku iznosi čak 82°, tako da se
planet zapravo ne okreće oko svoje osi, već se „kotrlja”
po ravnini putanje, pri čemu je ravnina ekvatora uvijek
paralelna sama sa sobom.
• Iz toga proistječe da je na određenom dijelu putanje
Suncu okrenut jedan pol planeta, a na drugom dijelu
drugi pol. Period revolucije traje 42 godine. Rotacija
Urana je brza i traje od 15 do 17 sati. Veliki Uranovi
sateliti su Miranda, Ariel, Umbrel, Titania i Oberon
• Osim spomenutih tu je i veliki niz manjih satelita.
• Neptun – veličinom, masom i sastavom sličan
je Uranu. Nalazi se 30,1 AJ daleko od Sunca.
Ima dva velika satelita Triton i Nereid i veći
broj malih. Veličina Tritona slična je
Mjesečevoj.
 OSTALA NEBESKA TIJELA SUNČEVA
SUSTAVA
• Osim Sunca, Mjeseca, planeta i njihovih satelita, u
Sunčevu sustavu ima i mnogo ostalih tzv. malih tijela.
To su planetoidi, kometi, meteori, i razdrobljena
materija koja pluta međuplanetskim prostorom.
• Planetoidi su hladna tijela promjera manjih od 1000km
(samo ih dvadesetak ima promjer veći od 250km).
Nepravilnog su oblika, a smješteni su između 2,2 i 2,5
AJ i samo nekoliko njih napušta te granice. Kod nekih
od njih ustanovljeno je čak i to da imaju vlastite
satelite. Najveći planetoid je Ceres -1000km promjer,
zatim sljede Pallas, Juno, Vesta itd. Najpoznatija
skupina planetoida poznata je pod imenom Trojanci, jer
nose imena grčkih ili trojanskih junaka. Njihova putanja
doseže Jupiterovu.
• Planetoidu koji pripadaju Apolonovoj skupini dostižu
putanje Venere, a planetoid Ikar u preihelu je bliže
Suncu od Merkura. Zemlji se najviše približava Eros na
oko 23000000km.
• Postoji hipoteza da su planeti nastali raspadom manjeg
planeta masa kojega bi bila oko jedne desetine
Mjesečeve mase.
• METEORITI – Potječu još iz vremena nastanaka Sunčeva
sustava. Veliki je broj meteorita pao na površinu zemlje
(oko 7000 komada ukupne mase 500 tona) najveći
željezni primjerak pronađen je u Namibiji (60 tona) a
najveći kamen u Kini (1 tona)
• Prije pada na površinu Zemlje prolaskom kroz
atmosferu Meteoriti se ugriju i ostavljaju za sobom
svijetli trag.
• Prolazak kroz atmosferu ih usporava te na površinu Zemlje
najčešće padaju slobodnim padom.
• Dijele se na tri osnovne skupine:
- Željezne (Siderite)
- Kamene (Aerolite)
- Željezno kamene ( Siderolite)
• METEOR je nebesko tijelo koje je prošlo kroz atmosferski omotač
Zemlje, ali nije palo na njezinu površinu. Vrlo sjajni meteori zovu
se bolidi. Meteori uglavnom izgaraju na visinama od 70 do 130km.
Pojavljuju se pojedinačno ili u rojevima u kojima katkad može biti i
više od 10000 meteora u razdoblju od jednog sata (meteorske
kiše). Veličina prosječnog meteora je samo nekoliko desetina
milimetara, a masa manja od miligrama. Ima, međutim i meteora
veće težine. Prolaskom kroz atmosferu meteori meteori ioniziraju
stupac zraka koji zbog toga zasvijetli. Najveći meteori prodiru kroz
veći sloj atmosfere koju jako ioniziraju i luminiscencija traje do
jednog sata . Ti meteori se zovu bolidi. Pojavu bolida katkad prate
posebni šumovi te udaljena tutnjava.
• KOMETI se kreću po složenim putanjama, a neki od njih se
povremeno približavaju Suncu. Smatra se da je izvor kometa u
takozvanom Oortovu oblaku na polovici udaljenosti Sunca i najbliže
zvijezde. Ovisno o udaljenosti od Sunca periodičnost njihova
pojavljivanja traje od nekoliko godina do više milijuna ili čak milijardi
godina.
• Komet se sastoji od jezgre, kome i repa. Jezgra i koma čine glavu
kometa. Jezgra je najmanji dio kometa, a sastoji se od ledenog bloka
male gustoće. Oko jezgre je koma. Veličina glave kometa može
varirati od 5000 do milijun km promjera, pri čemu na jezgru otpada
samo 1 do 10 km. Kad se komet približi Suncu, na njega djeluje
Sunčev vjetar i formira se rep kometa.
• Rep je sekundarna pojava čija veličina može doseći gotovo 150
milijuna kilometara – više od jedne Astronomske Jedinice
• Najpoznatiji komet jest Halleyev komet. Prvo njegovo viđenje
zabilježeno je 11 godina prije krista i do sad se pojavljivao 11 puta.
Posljednji put je prošao perihelom 9. veljače 1986., a sljedeći put se
očekuje tek 2061. godine.
• Osim Halleyevog kometa tu su i: Schuster, Kohoutek, Enckeov itd...
• OBLACI KORDILJEVSKOGA – otkriveni su 1961.
godine, te predstavljaju gušće dijelove
međuplanetnog praha. Nalaze se u području
tzv. liberacijskih čvorova. Postoje dva oblaga
čija površina premašuje površinu Mjeseca.
• ZODIJAČNA SVIJETLOST – najbolje se zapaža u
ekvatorijalnim i sutropskim područjuma.
Pojavljuju se u blizini ekliptike, a uzrokuju je
čestice prašine veličine od 1 do 10 milimetara.
 ZVIJEZDE I ZVIJEZDANI SUSTAVI
• Najjednostavnije rečeno, zvijezde predstavljaju
udaljena nebeska tijela koja posjeduju vlastite
izvore energije i koja emitiraju vlastitu svjetlost.
Sve su zvijezde nastale skupljanjem
međuzvijezdanog materijala do kritične mase kad
su u sredižtu započeli termonuklearni procesi
pretvaranja lakših elemenata u teže.
• Zvijezde su okupljene u galaksije, a u svakoj je
galaksiji oko stotinu milijardi zvijezda. U
poznatom svemiru približno je stotinu milijardi
galaksija.
• U promjeru od nekoliko milijuna svijetlosnih godina od Zemlje
dvadesteak je galaksija. Naša matična galaksija zove se Mliječna
staza ili Kumovska slama, gdje je Sunce naša matična zvijezda.
• Najbliže susjedstvo našoj galaksiji čini galaksija M31 koja je u
zviježđu Andromete, a od nas je udaljena dva milijuna svijetlosnih
godina. Uz M31 tu su i dvije relativno male skupine od tridesetak
ili pedesetak milijardi zvijezda koje se zovu Veliki i Mali
Magellanov oblak.
• Zvijezde su različitih veličina i različita sjaja. Neke od njih
višestruko su veće i sjajnije od Sunca, ali ih većina ima masu manju
nego što je to Sunčeva masa.
• Temperature na površinama zvijezda također su različite, većina
ima temperaturu od 20000K do 30000K, ali neke mogu imati i
100000K. U unutrašnjosti zvijezda temperature su mnogo veće i
mjere se u milijunima ili čak milijardama K
• Osim po veličinama zvijezde se razvrstavaju i po
apsolutnom sjaju. Po tom kriteriju zvijezde se razvrstavaju s
obzirom na njihov sjaj kada bi bile na udaljenosti od 10
parseka (32,56 svijetlosnih godina) od Zemlje. Po tome
kriteriju zvijezde su razvrstane u superdivove (Rigel, Spica,
Deneb), divove i patuljke (Procyon, Altair, Sunce). Prema
apsolutnom sjaju može se izračunati i udaljenost pojedine
zvijezde.
• Postoji razvrstaj zvijezda po svijetlosnom spektru. Po tom
kriteriju zvijezde su razvrstane u više klasa: klasa 0, A i B
(klase bijelih zvijezda), F je klasa žućkasto-bijelih zvijezda, G
je klasa žutih zvijezda, K je klasa crvenkastih zvijezda, dok su
M i N klase crvenih zvijezda. Bijele zvijezde klase o imaju
temperature površine oko 30000K, klasa B 20000K, a klasa
A oko 10000K, a ostale klase od 7000K do 1300K.
• U mrkloj noću opažač na nebeskoj sferi može se vidjeti
najviše 2000 zvijezda.
• DVOJNE I MNOGOSTRUKE ZVIJEZDE. Veliki broj zvijezda
formira zvijezdani sustav u kojem su im vlastita kretanja
ovisna o međusobnim gravitacijskim silama. Postoje
sustavi s dvije zvijezde koje rotiraju oko zajedničkog
težišta, sustavi s tri zvijezde ili više njih. Pojedinačna
tijela sustava višestrukih zvijezda nazivaju se
komponentama. Neki zvijezdani sustavi imaju jednu
komponentu mnogo sjajniju od druge, pa se prolaskom
tamne komponente ispred svijetle mjenja sjaj zvijezde.
• PROMJENJIVE ZVIJEZDE. Neke zvijezde mijenjaju sjaj
zbog procesa koji se u njima odvijaju. Dijele se na
nekoliko skupina:
- kratkoperiodične,
- dugoperiodične,
- nepravilno promjenjive zvijezde.
• ZVIJEZDANA JATA. To su skupine zvijezda katkad
pravilnog okruglog oblika i velike gustoće (zbijena jata)
ili nepravilnog oblika (otvorena jata). Najpoznatije
otvoreno jato poznato je pod imenom Vlašići ili
Plejade. Slobodnim okom vidi se sedam zvijezda tog
zviježđa, a teleskopom oko 200.
• Udaljenost između zvijezda iražava se svijetlosnim
godinama ili parsecima.
• Svijetlosna godina je udaljenost koju svijetlo prevali u
vakumu za vrijeme jedne tropske godine. Iznosi
9,46x10−12 km.
• Parsec je udaljenost s koje se srednji polumjer putanje
Zemlje vidi pod kutem od jedne lučne sekunde, a iznosi
3,26 godina svijetlosti.
 IV
GIBANJE NEBESKIH TIJELA
 GEOCENTRIČNI I HELICENTRIČNI
SUSTAV SVIJETA
• PTOLOMEJEV GEOCENTRIČNI SUSTAV SVIJETA
- U staroj Grčkoj smatralo se da je kugla idealno
tijelo, a kružnica idealna staza.
- Tales (7 st.p.n.e.) učio da Zemlja lebdi u praznom
prostoru.
- Pitagorejci, učili da Zemlja i nebeska tijela nužno
moraju biti kugle
- Tako nastaje prvo učenje o Zemlji u središtu
svijeta, a da se planete (uključujući Sunce) gibaju
oko nje po kružnici.
• Aristotel je postavio prividnu filozofiju u kojoj je svijet
podijelio na sublunarni (zemlja, voda, zrak, vatra) i
supralunarni (koji počinje s Mjesečevom sferom, slijede
sfere: Merkura, Venere, Sunca, Marsa, Jupitera,
Saturna, zvijezda stajačica, prvi pokretač)
• Gibanja se prenose s viših sfera na niže, a gibanje sfera
daje „prvi pokretač” (tzv. Primum immobile”), koji je
izvan svijeta.
• Da bi se objasnilo povremeno retrogradno gibanje
planeta Apolonije iz Perge (262-190 p.n.e) na kružne
staze planeta uvodi manje kružnice (epicikle), kojih se
središta gibaju po glavnoj kružnici (deferentu)
• Hiparh (2. st.p.n.e.) uvodi veći broj manjih epicikla,
čime je uskladno gibanje Sunca i Mjeseca s teorijom.
• Ptolomej (2.st.p.n.e. „Almagest”) matematičkom
teorijom dopunio Aristotelovu prirodnu filozofiju, pa je
tako dao i dokaze o geocentričnom sustavu svijeta
(zbog toga je ime Ptolomejev sustav).
• Postavke Ptolomejeva geocentričnog sustava:
- Nebeski svod ima oblik kugle i okreće se kao ona
- Po svom obliku Zemlja je također kugla
- Svojim položajem Zemlja je središte nebeskog svoda
- Zemlja je kao točka u toj kugli i ona nema gibanja koja
bi izazvala promjenu njena položaja
• Iako je Aristarh još u 3. st.p.n.e tvrdio da se
Zemlja giba oko sunca, izračunavši prvi put
veličinu i udaljenost Sunca i Mjeseca, ipak se
Ptolomejev geocentrični sustav održao sve do
16. stoljeća.
KOPERNIKOV HELIOCENTRIČNI SUSTAV
• Nikola Kopernik (1473-1543)
- Nepomična sfera zvijezda stajačica vanjska je
granica svemira.
- Idući prema unutrašnjosti su kružne staze planeta
(Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn,
sfera zvijezda stajačica).
- U sredini svijeta stoji Sunce, koje upravlja svojom
porodicom zvijezda.
- Zemlja ima tri gibanja
• Gibanja Zemlje:
- Dnevno okretanje oko svoje osi
- Godišnje gibanje oko Sunca od zapada prema
istoku
- Godišnje konusno gibanje Zemljine osi oko
normale na ravninu Zemljine staze u
retrogradnom smijeru (precesija)
• Kopernikov sustav također zahtjeva epicikle da
bi se objasnilo povremeno prividno
retrogradno gibanje planeta.
• U Kopernikovu sustavu Mjesec više nije planet
• Kopernikov sustav crkva službeno zabranjuje
1616. (ponovno dopušten 1757. god.).
• Tyho Brache (1546-1601) pokušao pomiriti
geocentrični i heliocentrični sustav „Zemlja je u
središtu svijeta i nepomična, oko koje se gibaju
Mjesec i Sunce, a ostale planete se gibaju oko
Sunca”.
• Glalileo Galilei (1564-1642) 1633.god. završio je
pred sudom inkvizicije i morao se javno odreći
Kopernikova sustava, gdje je prilikom čitanja
presude promrmljao „Eppur si mouve” (ipak se
kreće).
 KEPLEROVI ZAKONI
• Johann Kepler (1571-1630)
• 1609.g. (Nova astronomija) postavlja svoja dva prva zakona:
1) Planete oko Sunca gibaju se po elipsama kojima je u jednom
žarištu Sunce. Matematički oblik tog zakona u polarnom
koordinatnom sustavu:
2) Radijus vektori povučeni sa Sunca na planetu
u jednakim vremenima pređu jednake površine
• 1619,g, Kepler postavlja i treći zakon tz.
„Harmonija svijeta”
3) Kvadrati ophodnih vremena planeta oko
Sunca odnose se kao kubovi srednjih udaljenosti
od Sunca.
• Newtonov zakon gravitacije
- Kepler je ustvrdio zakone kretanja planeta, ali nije
ustvrdio točan uzrok takvom kretanju.
- Issac Newton je svojim Zakonom gravitacije uspio
objasniti načelo tj. uzrok takvom kretanju tijela.
- Zakon gravitacije glasi: bilo koja dva tijela u prirodi
privlače se međusobnom silom koja je proprcionalna
masi tijela, a obrnuto proporcionalna kvadrantu
njihove udaljenosti.
 MEĐUSOBNI POLOŽAJ SUNCA, ZEMLJE I
PLANETA
• U kretanjima oko Sunca planeti dolaze u
različite međusobne položaje
• Kut pod kojim opažač sa Zemlje vidi položaj
planeta u odnosu prema Suncu zove se „kut
elongacije”
• Ovisno o veličini kuta elongacije planet se
može nalaziti u položajima konjukcije,
opozicije ili kvadrature
• Konjukcija je položaj planeta kad je kut elongacije
jednak nuli (planet se sa Zemlje gleda prema
Suncu). Planet može zauzimati položaj gornje
konjukcije ili donje konjukcije.
• Položaj donje konjukcije zauzima planet koji se
nalazi između Zemlje i Sunca, a to su dva
unutarnja planeta, Merkur i Venera
• U položaju gornje konjukcije planet je na
suprotnoj strani svoje putanje u odnosu prema
Zemlji, pa se Sunce nalazi između Zemlje i
planeta. Takav položaj mogu zauzimati svi planeti,
a u tom su položaju Zemlja i unutarnji planet
najudaljeniji
• Kad se unutarnji planet najviše udalji od
Sunca, nalazi se u položaju maksimalne
elongacije
• Za Veneru on iznosi 48°, a za Merkur 28°
• Zbog toga se ta dva planeta mogu vidjeti samo
neposredno nakon zalaska ili neposredno prije
izlaska Sunca
• Ako planet ima istočnu elongaciju, nalazi se
istočno od Sunca, pa izlazi i zalazi poslije
Sunca, a ako ima Zapadnu elongaciju, nalazi se
zapadno od Sunca, pa izlazi i zalazi prije Sunca
• Opozicija je položaj kad kut elongacije iznosi
180°. Tada je planet na strani horizonta koja je
suprotna onoj na kojoj se nalazi Sunce, pa u
trenutku kad prolazi kroz donji meridijan i
obrnuto. U položaju opozicije Zemlja se nalazi
između Sunca i planeta. Položaj opozicije
mogu zauzimati samo vanjski planeti, odnosno
oni planeti putanje kojih su udaljenije od
Sunca nego što je putanja Zemlje.
• Kvadratura je položaj kada ku elongacije iznosi
90° ili 270° i taj položaj mogu zauzimati samo
planeti koji su od Sunca udaljeniji nego Zemlja.
 PRIVIDNO KRETANJE PLANETA NA
NEBESKOJ SFERI
• U antičko doba planeti su se zvali „zvijezdama
lutalicama” je su samo oni (osim Mjeseca i Sunca)
mijenjali svoj položaj na nebeskoj sferi.
• Stari astronomi primjetili su da Sunce i Mjesec
imaju ujednačenu godišnju, odnosno mjesečnu
putanju od zapada prema istoku, ali s
poremećajima : u jednom trenutku planeti se
zaustave a zatim se nastave kretati u suprotnom
smjeru, da bi se nakon napravljene nepravilne
petlje ponovo nastavilo kretanje u suprotnom
smjeru.
PRIVIDNA KRETANJA NEBESKIH TIJELA
- Paralelna nebeska sfera,
- Okomita nebeska sfera,
- Kosa nebeska sfera.
 Prividno kretanje Sunca
• Zemlja se giba oko Sunca u ravnini ekliptike u
smjeru od zapada prema istoku
• Vrijeme potrebno da Zemlja napravi pun okret
oko Sunca zove se zvjezdana godina
(365.25636 srednjih dana)
• Točke u kojima Sunce ima deklinaciju 0 i
rektascenziju 0 i 180 zovu se ekvinocijeske
točke (čvorovi), odnosno to su točke presijeka
ekliptike s nebeskim ekvatorom
• Linija koja spaja ekvinocijske točke (čvorove) zove se
„ekvinocijska linija” (ekvinocij-lat. Dan jednak noći)
• Točke u kojima Sunce postiže maksimalnu deklinaciju
zovu se „solisticijske točke”, a linija koja ih spaja
„solisticijska linija” (lat. Sunce stoji)
• Točka u kojoj se Zemlja nađe kada je najbliža Suncu
zove se „perihel” a kada je najdalje „afel”
• Kada se promatraju gibanja oko Zemlje tada se najbliža
točka zove „perigej” a najudaljenija „apogej”
• Linija koja spaja „perihel” i „afel” (perigej i apogej) zove
se „apsidna linija”
• Apsidna linija nagnuta je oko 11° prema liniji Solsticija
STVARNA I PRIVIDNA KRETANJA ZVIJEZDA
• Pojave koje mijenjaju položaj nebeskih tijela

- Precesija

- Nutacija

- Alberacija
 PRECESIJA
• Precesija (lat.prednjačenje)
U fizici općenito znači gibanje koje izvodi rotirajuće
tijelo zbog djelovanja sile koja nastoji promjeniti
smjer osi vrtnje u prostoru.
Zbog spljoštenosti Zemlje i kosog položaja polarne
osi prema ekliptici, gravitacijska sila Sunca, Mjeseca
i planeta, te centrifugalne sile na Zemlji, nastoje
polarnu os pomaknuti prema osi ekliptike.
Po zakonima zvrka polarna os Zemlje se giba tako da
opisuje plašt konusa oko pola ekliptike i ta se pojava
u atronomiji zove „PRECESIJA”
Zbog precesije mijenja se položaj nebeskih polova
na nebeskoj sferi.
Sjeverni nebeski pol kruži oko točke na nebeskoj
sferi koja ima koordinate: ϐ=+60°, 360-α=100°.
Pol opisuje spiralnu krivulju, a period jednog
kruženja iznosi 25 800 godina i zove se Platonova
godina.
Danas Zemljina os usmjerena je u točku koja se
nalazi u blizini Polarne zvijezde (2100 god. Trebali bi
se točno podudarati). Oko osam tisućite godine pol
će biti u sazviježđu Labuda, a za jedanaest tisuća
godina polarna zvijezda će bit Vega.
• Precesija:
- Lunisolarna
- Planetska

Lunarna precesija nastaje zbog djelovanja

gravitacijske sile Mjeseca i iznosi 34.48”
godišnje. Solarna precesija nastaje zbog
gravitacijske sile Sunca i iznosi 15.88” godišnje.
Zajedno to iznosi 50.36” (u retrogradnom
smjeru) i zove se lunisolarna precesija.
Planetska precesija (koju uzrokuju planete) iznosi
0.12” u progresivnom smjeru.
Ukupna precesija (opća) tako iznosi 50.24” (u
retrogradnom smjeru)
PRECESIJA EKVINOCIJA je promjena sjecišta ekliptike
i nebeskog ekvatora zbog precesije. Proljetna se
točka zbog toga pomiče u retrogradnom smjeru
(50.24” godišnje), a njezinim se pomakom mijenjaju
rektascenzije odnosno surektascenzije.
Luni-solarna precesija povećava ekliptičnu duljinu, a
na širinu ne utječe. Planetska precesija smanjuje
rektascenziju, a ne djeluje na deklinaciju.
 NUTACIJA
• Nutacija je pojava skretanja položaja nebeske osi
najveći dijelom uzrokovana promjenom položaja
Mjeseca u odnosu na Zemlju.
• Zbog nutacije Zemljina os ne pravi pravilnu precesijsku
spiralu, već su na njoj izraženi tzv. nutacijski nabori.
• Zbog djelovanja nutacije promjena deklinacije i
rektascenzije nije sasvim pravilna: u jednoj poluperiodi
koordinate se mijenjau brže, a u drugoj poluperiodi
sporije.
• Zbog nutacije pravi pol napravi jedno valovito gibanje
oko srednjeg pols u periodu od 18.6 godina (u
retrogradnom smjeru)
 ABERACIJA
• Aberacija kao pojam općenito znači od smjera
uobičajenog reda.
• Astronomska aberacija predstavlja optički efekt da
motritelj vidi zvijezde na nebeskoj sferi u položajima
koji se razlikuju od onih u kojima bi ih vidio da miruje.
Razlog tomu je što brzina svjetlosti nije beskonačna.
• Aberacija se može definirati i kao prividno odstupanje
položaja nebeskoga tijela zbog odnosa brzine svjetlosti
i brzine Zemlje na putanji oko Sunca.
• Postoji godišnja i dnevna aberacija. Prva dolazi od
godišnje revolucije, a druga od dnevne rotacije Zemlje.
• Točnija vrijednost za konstantu godišnje
aberacije, koja uključuje eliptičnost Zemljine staze
i dinamiku problema dva tijela definirana je
izrazom:

• Za epohu J2000 konstanta godišnje aberacije

iznosi
• Kut godišnje aberacije u općenitom slučaju
računa se prema izrazu:
v- kut između smjera opažačevog gibanja i smjera
nebeskog tijela
• Postoji i dnevna aberacija (zbog gibanja Zemlje
oko svoje osi) i njena je približna vrijednost na
ekvatoru 0.32”.
• Godišnja i dnevna aberacija utječu na nebesko-
ekvatorske i ekliptičke koordinate.
• Zbog utjecaja aberacije prividni pomak zvijezde je
po velikom krugu prema apeksu (točki prema
kojoj se motritelj giba), a jednak je umnošku
konstante aberacije i sinusa kuta pod kojim se vidi
zvijezda s obzirom na smjer brzine zemljina
gibanja. Zbog malog iznosa aberacije, u
astronomskoj navigaciji se njezin utjecaj
zanemaruje.
• Pojavu astronomske aberacije otkrio je u prvoj
polovini 18.st. Engleski astronom James Bradley
(1693-1762) – direktor zvjezdarnice Greenwich.
• Pored godišnje i dnevne aberacije postoji još
sekularna i planetska aberacija.
a) Sekularna aberacija posljedica je gibanja
sunčevog sustava oko galaktičkog središta i
ona se u pravilu zanemaruje.
b) Planetska aberacija pored gibanja opažača
uzima u obzir i vlastito gibanje opažanog
nebeskog tijela.
 Kretanje Mjeseca oko Zemlje i Sunca
• Putanja Mjeseca ima oblik iskivljene elipse koja se s
vremenom mijenja, a u jednom žarištu nalazi se Zemlja
• Položaj u kojem je Mjesec najbliži Zemlji zove se
perigej, a položaj u kojem je Mjesec najudaljeniji od
Zemlje zove se apogej
• U položaju apogeja Mjesec je udaljen oko 400000km, a
u položaju perigeja oko 360000km
• Točke u kojima ravnina Mjesečeve putanje siječe
ekliptiku zovu se čvorovi
• Zbog razlika u udaljenosti mjesec prividno mijenja
veličinu promjera, pa je nekad prividno veći, a nekad
manji od Sunca
• Vrijeme trajanja revolucije Mjeseca u odnosu
na neku zvijezdu zove se siderički mjesec i
traje oko 27,32166 srednjih dana. To je
razdoblje između dviju kulminacija Mjeseca i
neke zvijezde
• Sinodički mjesec je razdoblje između dviju
uzastopnih kulminacija Sunca i Mjeseca. Traje
oko 29,530588 dana. Siderički i sinodički
mjesec razlikuju se zbog promjene položaja u
odnosu na Sunce.
• Zbog promjene nagiba ravnine putanje u odnosu
prema ravnini ekliptike, linija čvorova rotira uzduž
ekliptike u retrogradnom smjeru.
• Zbog kretanja čvorova u retrogradnom smjeru, Mjesec
kroz jedan od čvorova prolazi prije nego izvrši kruženje
od 360°. Razdoblje između dvaju uzastopnih prolaza
Mjeseca kroz ulazni ili silazni čvor je razdoblje
drakonistične revolucije mjeseca, a traje oko 27,21222
dana.
• Razdoblje između dvaju uzastopnih prolaza mjeseca
kroz perigej ili apogej je razdoblje anomalističke
revolucije, a traje oko 27,5546 dana.
• Vrijeme za koje se Mjesec vraća opet istim
longitudama, tj. u isti položaj prema proljetnoj točki
definira Tropski mjesec koji iznosi 27,32158 dana
• Sinodička Mjesečeva rotacija sinkronizirana je
sa sinodičkom revolucijom, a siderička rotacija
sa sideričkom revolucijom, pa je Mjesec zbog
toga uvijek istom stranom površine okrenut ka
Zemlji.
• Sa Zemlje se vidi oko 60% površine Mjeseca, a
uzrok tome je libracija odnosno nagib
Mjesečeva ekvatora na ravninu Mjesečeve
putanje.
 Mjesečeve faze
• Mlad mjesec je trenutak kad je razlika longituda Sunca i
Mjeseca 0° (konjukcija). Kada je razlika longituda 90°,
Mjesec je u kvadraturi. Kada Mjesec dođe u opoziciju
sa Suncem, tada je razlika longitude 180°. U posljednjoj
četvrti razlika longitude je 270°.
• Osvijetljenost Mjeseca raste od faze mladog do punog
mjeseca i osvjetljeni dio uvijek mu je okrenut prema
zapadu. Osvijetljenost opada od punog prema mladom
mjesecu i osvjetljeni dio uvijek mu je okrenut prema
istoku.
• U jednoj lunaciji Mjesec prođe sve svoje faze (sinodički
mjesec)
V
VRIJEME
• Vrijeme kao pojam nije moguće jednoznačno
definirati. Ono može označavati točno određeni
trenutak nekog događaja, ali i razmak vremena
između dva uzastopna istovjetna događaja.
• Aristotel je vrijeme označavao kao „broj
odgovarajućih pokreta unaprijed i unatrag”.
• Newton je definirao: „apsolutno, pravo i
matematičko vrijeme protječe samo po sebi i po
prirodi je uniformno i nezavisno od bilo kakve
vanjske stvari”.
• Einstain je pokazao da to ipak nije tako, odnosno
povezao je prostor i vrijeme u
četverodimenzionalni prostorno-vremenski
kontinum (teorija relativitieta).
• Razdoblje od jednog dana jest vrijeme koje protekne
između dviju uzastopnih kulminacija nekog nebeskog
tijela u određenom meridijanu na površini Zemlje,
• Postoje razne vrste dana, ovisno o tome koje nebesko
tijelo kulminira dvaput uzastopno u meridijanu, tj.
koliko se ono u progresivnom ili retrogradnom smislu,
zbog čega možemo razlikovati 5 vrsta dana:
- Sunčev dan; Sunce će dva put uzastopno kulminirati u
istom meridijanu,
- Mjesečev dan; jest vrijeme potrebno da zemlja učini
punu rotaciju oko svoje osi i još oko 13 stupnjeva.
Varira oko srednje vrijednosti koja iznosi sata i minuta.
- Planetni dan; jest vrijeme potrebno da određeni planet
kulminira dva put uzastopno u istoj točci na površini
Zemlje. Može biti dulji i kraći od Sunčevog dana.
• Tropski dan; predstavlja vrijeme potrebno da
proljetna točka kulminira dvaput uzastopno u
istoj točci na površini Zemlje.
• Zvijezdani dan; to je vrijeme potrebno da
određena zvijezda dvaput uzastopno kulminira u
istom meridijanu na Zemlji. Za početak
zvijezdanog dana uzima se prolaz proljetne točke
kroz gornji meridijan (gornja kulminacija
proljetne točke), pa se zvijezdano vrijeme poklapa
sa satnim kutem proljetne točke.
• Za početak Sunčeva dana uzima se prolaz Sunca
kroz donji meridijan (donja kulminacija Sunca).
Budući da se satni kut Sunca i Pravo Sunčevo
vrijeme razlikuju za 12h ili 180 stupnjeva.
 Kalendar
• Lunarni kalendar kao osnovu za računanje vremena imao je
Mjesec. Godina je trajala 12 lunarnih mjeseci kojih je
srednja dužina iznosila 29.5 dana. Mjeseci su naizmjenice
trajali 29 i 30 dana. Takva godina ima ukupno 354 dana, a
njome se još služe neke muslimanske zemlje.
• Lunisolarni kalendar temelji se na kretanju Mjeseca koje se
u određenim razdobljima usklađivalo s kretanjima Sunca.
Godina se računala lunarnim mjesecima i trajala je 354
dana, a da bi se vrijeme uskladilo s putanjom Sunca, neke
su godine imale 13 mjeseci.
• Solarni kalendar kao osnovu uzima kretanje Sunca. Prvi su
se tom vrstom kalendara koristili Egipćani, iako postoje
indicije da su Kinezi takav kalendar koristili ranije. Osnova
za račinanje vremena je kretanje Sunca.
 Drevnoegipatski
• Stari egipćani su godinu mjerili po izlasku
Siriusa i poplavi Nila. Izlazak se ponavljao
svakih 365 dana. Taj događaj je tijekom godina
sve više odmicao od poplave i opet se pojavio
za 1460 god. To razdoblje su zvali Sotisov
period. Za početak drevnoegipatskog
kalendara smatra se da je 4241 god. p.n.e.
• Godinu su dijelili na 12 mjeseci po 30 dana,
kojima su poslije dodali još 5 dana. Svaki
mjesec je bio podijeljen u tri dekade.
 Rimski kalendar
• Rimski kalendar, koji je izračunao Romul,
temelji se na mjesečevim mijenama (lunarni
kalendar). U upotrebi je bio od 24.04.753.
p.n.e. (od osnutka grada Rima). Prvi takav
kalendar imao je godinu od 295 (ili 304) dana
u deset mijeseci.
• Općenito, kalendari su se sastavljali ili po
Suncu (solarni), po mjesecu (lunarni) ili
kombinirani.
 Julijanski i Gregorijanski kalendar
• Julijanski kalendar nazvan je po rimskom vojskovođi
Juliju Cezaru (100-44 g.p.n.e.). Cezar je uz pomoć
aleksandrijskog astronoma Sosigena dao popraviti
velike greške rimskog kalendara.
• Uzevši kao osnovu tropski godinu, Sosigen je odlučio
da svaka četvrta godina bude prijestupna, s 366
dana. Raspored dana po mjesecima i po nalogu
Cezara bio je:
• Julijanska reforma kalendara približila je način računanja
vremena stvarnim odnosima u kretanjima Zemlje oko Sunca
i Mjeseca oko Zemlje, ali zbog netočnih trajanja (tropska
godina ne iznosi točno 365,25godina) u dužem su se
razdoblju ponovno pojavile greške. Zbog toga je papa Grgur
XIII. uveo novi kalendar 1582. godine, a po proračunima
napuljskog astronoma i fizičara Aloisusa Liliusa. Kalendar je
reformiran tako da se prvo ispravila pogreška od 10 dana
prešavši od četvrtka 04/10/1582 na petak 15/10/1582
• Time su civilna i tropska godina ponovno usklađene.
Uvedena su nek poboljšanja u računanju vremena: svaka
četvrta godina je prestupna, osim stoljenih koje nisu bile
djeljive sa 400 (npr. 1600 je, a 1800 nije). Sovom reformom
kalendara toliko se približila tropska i civilna godina da
daljnje usklađivanje neće biti potrebno sljedećih 2000
godina.
• Gregorijanski kalendar bio je prihvaćen na zapadu, u početku samo
u katoličkim zemljama. Najkasnije je bio prihvaćen u Engleskoj,
1752. godine. Neke pravoslavne crkve još se pridržavaju julijanskog
kalendara.
• Ipak nakon drugog svijetskog rata ponovno je pokrenuto pitanje
reforme kalendara u sklopu OUN-a. Predloženi način računanja
nazvan je svjetski kalendar. Po tom kalendaru godina bi se podijelila
na 4 kvartala jednake dužine, a svaki bi imao po tri mjeseca. U
svakom bi kvartalu prvi mjesec imao 31 dan, a ostala dva 30 dana.
(31 dan imali bi sječanj, travanj, srpanj i listopad). Time bi se
poklapali datumi s danima u tjednu, i to jednako za svaku godinu. U
„normalnoj godini” na kraju prosinca dodavao bi se jedan dan kao
svjetski blagdan. U prjestupnoj godini bila bi takva dva dana jedan u
prosincu jedan u lipnju.
• Takvim načinom svaki bi dan prvog mjeseca u kvartalu bio bi
nedjelja, a svaki prvi dan drugog mjeseca u kvartalu bio srijeda, a
prvi dan trećeg mjeseca u kvartalu bio bi uvijek petak, tako da bi to
bio vječni kalendar.
• Svrha sastavljanja kalendara je da proljetni
ekvinocij pada 21/03 u toku više tisuća godina.
• Slavenski kalendar bio je lunisolarni, a solarni
su prihvatili zajedno sa kršćanstvom. Pri tome
neki mjeseci su zadržali staroslavenske nazive
(Hrvatska – Lipanj – period kad cvate lipa,
Ukrajina – Lypen, Poljska – Lipiec). Imena u
Hrvatskom jeziku u konačnom obliku
određena su tek krajem prošlog stoljeća.
PRAVI SUNČEV DAN I PRAVO VRIJEME
• Pravo Sunčevo vrijeme je vrijeme koje se
računa iz polžaja Sunca.
• Vrijeme koje protekne između dviju
kulminacija Sunca u nekom meridijanu je pravi
Sunčev dan.
• Pravo mijesno vrijeme (tp) može se izračunati
pomoću satnog kuta sunca (s)
tp=12h+s
• Pribrojnik 12h predstavlja vremensku razliku od
trenutka početka računanja mjesnog satnog kuta
(gornja kulminacija Sunca ili pravo podne) i početka
računanja vremena (donja kulminacija ili prava ponoć).
• Ako je Sunce prošlo gornji meridijan (ako se prošlo
pravo podne), mjesni satni kut ima zapadni predznak
(sw).
• Ako Sunce nije prošlo gornji meridijan (ako nije prošlo
pravo podne), mjesni satni kut ima istočni predznak
(se)
• Pravo se Sunčevo vrijeme tada može izračunati iz
izraza:
tp=12h-se tp=12h+sw
 SREDNJI SUNČEV DAN I SREDNJE
VRIJEME
• Budući da pravo Sunce nema ujednačeno prividno
godišnje kretanje, pojavljuju se razlike u trajanjima
dana.
• Pravo Sunčevo vrijeme nije prikladno za primjenu u
svakodnevnom životu, jer se Sunce ne giba
jednakomjerno po ekliptici pa pravi Sunčev dan ne traje
jednako u različitim razdobljima godine.
• Što je Zemlja bliža Suncu to pravi sunčev dan traje duže
(uz istu deklinaciju).
• Iz praktičkih razloga uvedeno je zemljišno srednje
Sunce koje se jednoliko giba po nebeskom ekvatoru.
 ZAMIŠLJENO SREDNJE SUNCE
• Pretpostavka (za dobiti zamišljeno srednje Sunce):
- Prividno gibanje Sunca na nabeskoj sferi ujednačeno,
- Sunce nema deklinaciju, tj. giba se po ekvatoru,
- Surektascenzija se mijenja ravnomjerno,
• Zamišljeno srednje Sunce upravo definira srednji
sunčev dan, odnosno tropsku godinu.
• Svaki meridijan ima svoje srednje (pravo) Sunčevo
vrijeme, stoga ista vremena u određenom trenutku
imaju samo ona mjesta koja se nalaze na istom
meridijanu.
 JEDNAŽBA VREMENA
• Jednažba vremena je razlika između pravog i
srednjeg Sunčeva vremena, odnosno razlika
rektascenzija srednjeg i pravog Sunca.
• Pravo Sunce može se nalaziti ispred ili iza
srednjeg Sunca, stoga jednažba vremena može
imati pozitivan ili negativan predzank.
• Četiri puta godišnje pravo i srednje Sunce se
poklapaju, pa je jednažba vremena jednaka
nuli. To se događa 15. travnja, 14. lipnja, 2.
rujna i 25 prosinca.
• Ekstremne vrijednosti javljaju se 12. veljače
(oko -14.3min i 3. studenog (oko +16,5 min.).
 VEZA IZMEĐU ZVJEZDANOG I SREDNJEG
SUNČEVA VREMENA, TROPSKA GODINA
• Zvjezdano vrijeme, prihvaćeno u astronomiji,
neprikladno je u svakodnevnom životu, jer
zvjezdani dan u toku godine počinje u raznim
trenucima dana i noći.
• Zbog toga se još od davnih dana koristi dnevno
kretanje Sunca za mjerenje vremena.
• Iz mnogobrojnih motrenja ustanovljeno je da
između dva uzastopna prolaska Sunca (srednje
ekvatorsko) kroz proljetnu točku prođe
365.242419 srednjih (sunčevih) dana. Taj
vremenski interval zove se tropska godina.
VEZA IZMEĐU VREMENA, ZEMLJOPISNE DUŽINE,
SATNOG KUTA I REKTASCENZIJE
• Svako vrijeme, bilo ono zvjezdano, sunčevo ili
srednje, povezano je s meridijanom mjesta
motrenja.
• Samo mjesta na istome meridijanu imaju u
jednom trenutku isto mjesno vrijeme.
• Mjesta koja leže istočno od izvjesnog mjesta,
imaju za toliko sati, minuta i sekunda više
mjesnog vremena koliko je njihova zemljopisna
dužina izražena u satima, minutama i sekundama
veća od one u prvom mjestu. Mjesto smješteno
zapadnije, imat će za toliko manje vremena.
• Luk ekvatora ili kut u polu između dva
meridijana mjeren u vremenskoj mjeri,
određuje razliku mjesnih vremena između ta
dva meridijana.
• Osnovni meridijan (nulti-meridijan) od kojeg
se broji zemljopisna dužina je onaj koji je
prolazio kroz optičku os instrumenta na
zvjezdarnici u Greenwichu.
• Danas je na tom mjestu muzej, ali je
postavljena oznaka od koje se Zemlja dijeli na
istočni i zapadni dio.
• Sva vremena i satne kutove koji se odnose na
meridijan Greenwicha označuju se velikim
slovom.
- Na primjer: Tz = griničko zvjezdano vrijeme = Sy
= satni kut proljetne točke u Greenwichu

• Sva druga mjesna vremena označuju se malim

slovom.
- Na primjer: tz =mjesno zvjezdano vrjeme = sy =
mjesni satni kut proljetne točke
• U astronimiji se vrijeme mjeri pomoću satnih kutova
nebeskih tijela. Satni kut proljetne točke je zapravo
zvjezdano vrijeme, a satni kut Sunca je sunčevo vrijeme,
pa se analogno o tome može pisati:

• Satni kut je 0 kad tijelo prolazi kroz gornji meridijan.

Znači da zvijezdani dan počinje kad je proljetna točka u
gornjem meridijanu, a po veličini satnog kuta proljetne
točke može se odrediti koliko zvjezdanog vremena.
• Na primjer ako je S=45°, znači da je Tz = 3h
• U građanskom životu početak sunčeva dana se računa od
trenutka prolaska Sunca kroz donji meridijan
• Zbog povezivanja s praktičnim životom i u astronomiji se od 1.
siječnja 1925. godine početak sunčanog dana počeo brojiti od
trenutka prolaska Sunca kroz donji meridijan, tj. kad mu je
satni kut 180°=12h. To znači da je sunce:

• Vrijeme brojeno od prolaska srednjeg Sunca kroz donji

meridijan zove se „građansko vrijeme”
 ZONSKO VRIJEME I DATUMSKA GRANICA
• Budući da svaki meridijan na zemlji ima valstito pravo i
srednje vrijeme, bilo bi sasvim nepraktično da svako mijesto
na zemlji ima vrijeme koje se razlikuje od susjednog mjesta.
• Da se izbjegne takav kaos, površina Zemlje je podjeljena na
24 vremenske zone, unutar kojih se vrijeme računa po
središnjemmeridijanu koji prolazi kroz svaku vremensku
zonu. Takvo vrijeme se zvone zonsko vrijeme.
• Prodjela Zamlje na vremenske zone dogovorena je na
kongresu u Rimu 1883. godine, ali su tek 1911. na
međunarodnoj konferenciji u Parizu određene zone i zonska
vremena.
• Nulta zona obuhvaća područje od: -7.5° do +7.5°, ostale se
za 15° uvećavaju, odnosno smanjuju. Prema istoku imaju
pozitivnu zonski vrijednost, a prema zapadu negativnu.
• Zonsko vrijeme (tx) određuje se prema vremenu
središnjeg meridijana zone, na način da se srednjem
Sunčevu vremenu meridijane Greenwich (UT) doda
vrijednost zone (x):
tx=UT+(+/-x)
• Površina Zemlje podijeljena je na 24 zone.
• Dvanazestu zonu presijeca datumska granica
• Ako se ide prema istoku, vrijeme teče unaprijed, a
stigavši do 12. zone dobijamo 12 sati više ne go u
griniču. Putujući prema zapadu vrijeme teče unazad.
Dakle, na meridijanu 180° vremenska razlika je 24 sata
ili jedan dan.
• Datumska granica, radi gore navedenih problema, ne
slijedi meridijan 180°, već slijedi granice država.
 Namještanje brodskih satova tijekom plovidbe
• Za vrijeme putovanja brodski satovi se namještaju
prema zoni u kojoj se brod trenutno nalazi.
• Pomicanje brodskih satova u praksi se često
pomiče u vremenu od 2000 do 4000 sljedećeg
dana po 20 minuta u svakoj straži ili u prvoj cijeli
jedan sat.
• Ako se prolazi meridijan 180 kod plovidbe od
zapada prema istoku preskače se jedan dan, a kod
plovidbe od istoka prema zapadu ponavlja se isti
dan.
 Međunarodno atomsko vrijeme
• Srednje sunčevo vrijeme se u praksi određuje iz
promatranja zvijezda (UTC vrijeme), međutim ono
nije stalno.
• Na međunarodnoj konferenciji za fundamentalne
astronomske konstante u Parizu 1950. godine
predložilo se da baza za vremensku jedinicu
umjesto rotacije bude revolucija Zemlje
• Tako se 1958. godine prihvatilo da se sekunda
izvede kao jedinica iz trajanja tropske godine.
Tropska godina se vrlo malo mijenja (oko 0,5sek u
st.) i ravnomjerno. Iz nje je izvedena efemeridna
sekunda kao 31 556 925.975-i dio
• Generalna konferencija za mjere i utege 1967. godine
uvela je novo, tzv. atomsko vrijeme. Njega registriraju
atomski satovi, koji mogu precizno mjeriti vrijeme na
principu prelaska elektrona s jednog nivoa na drugi u
atomu cezija 133. Atomski satovi imaju preciznost od
nekoliko milijuntih djelova sekunde.
• Jedinica atomskog vremena je atomska sekunda, koja
se definira kao trajanje 9 192 631 770 perioda onog
zračenja što odgovara prelasku između dviju hiperfinih
razina osnovnog stanja cezija 133.
• Ovako definirano atmosko vrijeme (AT) točnije je od
bilo kojeg drugog vremena. Razlike koje nastanu
između atomskog i svjetskog vremena (UT) usklađuju
se dodavanjem ili oduzimanjem prestupne sekunde kad
god ta razlika dostigne vrijednost +/-0.7 sec
• I najpreciznije mjereno vrijeme prilagođuje se
vremenu određenom prema gibanju Zemlje, jer je
naš praktični život povezan s matičnom planetom
i njezinim gibanjem.
• Točnost najboljih satova na njihalo bila je između
0.001 do 0.003 sekunde u 24 sata.
• Točnost običnih kvarcnih satova je oko 0.001 sec.
Bolji kvarcni satovi imaju točnost od 10−6 do
10−7 sec. Kristal u kvarcnim satovima napravi u 5
minuta vibracija kao obični kronometar u jednoj
godini.
• Točnost atomskih satova je od 10−12 do 10−13
sec.
• Međunarodno atomsko vrijeme (Time Atomic
International – TAI) je realizacija idealnog terestričkog
vremena (terestrical time – TT).
• TAI je najpreciznije determinirana vremenska skala.
Ona je rezultat analiza atomskih vremenskih standarda
(normi) mnogih zemalja koju obavlja biro za mjere i
dragocjenosti (Bureau International des Poids ed
Mesures) iz Pariza.
• Nulta točka ovog vremena poklapa se s UT vremenom
za trenutak 01/01/1958. godine. Fundamentalna
jedinica TAI je jedinica u Internacionalnom sistemu, tj.
SI sekunda. TAI vrijeme se s vremena na vrijeme
korigira kako bi se uskladilo s UTC vremenom
(Coordinated Universal Time)
 GPS - vrijeme
• GPS vrijeme također pripada atomskom
sustavu i nominalno se razlikuje od TAI
vremena za vrijednost od nekoliko sekundi
(2006. god. Je bilo 19 sekundi).
• GPS vrijeme u biti predstavlja američko
atomsko vrijeme, odnosno vrijeme na kojem
se temelji GPS sustav pozicioniranja.
• Razlika GPS i UTC vremena je poznata i
redovno se publicira.
 NAUTIČKI GODIŠNJAK
• Nautički godišnjak vrlo važna je publikacija u
astronomskoj navigaciji, koji uz sekstant i kronometar
čini temelj praktične primjene astronomske navigacije
u pomorstvu
• Nautički godišnjak (Nauitcal Almanac) je publikacija
koja sadrži podatke o položaju navigacijskih nebeskih
tijela)
• Sinonimi za nautički godišnjak:
- Almanah, dolazi od arapske riječi „al manah” i znači
računati
- Efemeride dolaze od grčke riječi „epi”, što znači „na” i
„hemere” što znači „dan”.
 POVIJESNI RAZVOJ
• Hiparhove tablice (deklinacije Sunca za epohu
128 g.p.n.e. kao i katalog od 850 zvijezda s
nebeskoekvatorskim koordinatama)
• Ptolomejev „Almagest” sarži veli broj efemerida,
te katalog od 1022 zvijezde u ekliptičkim
koordinatama.
• Toledske tablice (1080. god.)
• Alfonsove tablice (1252. god.)
• Purbach, 1457.g. (prve efemeride na tiskarskom
stroju)
• Regiomontanus izdaje efemeride za period od
1475. do 1506. godine. Ove tablice su tada davale
najtočnije podatke i njima su se koristili veliki
iztraživači tog vremena. Regiomontanus donosi i
metodu mjesečevih udaljenosti za računanje
zemljopisne dužine)
• Prve tablice temeljen na Kopernikovu
heliocentričnom sustavu 1551. g.
• Prve efemeride slične današnjima, Paris 1678. g.
• 1756. g. Prve engleske tablice (za Greenwich)
• Brown΄s nautical almanach 1858. g.
• Nautički godišnjak u izdanju hidrografskog
instituta u Splitu izdaje se od 1955. godine.
 Sadržaj nautičkog godišnaka
• Satni kutovi (Sunce, Mjesec, proljetna točka,
Venera, Mars, Jupiter, Saturn) za svaki sat
• Surektascenzija (navigacijske zvijezde, navigacijski
planeti za svaki dan)
• Deklinacija (Sunce, Mjesec, Venera, Mars, Jupiter,
Saturn, navigacijske zvijezde) za svaki sat
• Korekcijske tablice za minute (satne kuteve i
deklinacije)
• Svi podaci su u funkciji srednjeg griničkog
vremena UTC
• Vremena izlaska i zalaska Sunca
• Vremena građanskog i nautičkog sumraka
• Vremena izlaska i zalaska Mjeseca
• Vremena prolaska Sunca i Mjeseca kroz
meridijan
• Prividne veličine planeta
• Prividni polumijer Sunca i Mjeseca
• Paralaksa Mjeseca
• Jednadžba vremena (razlike pravog i srednjeg
vremena)
• Poseban dio nautičkog godišnjaka posvećen je
zvijezdi Polari, odnosno nude se tablice uz
pomoć kojih je moguće odrediti azimut polare
i korekcije visina u cilju određivanja
zemljopisne širine.
• Nautički godišnjak u pravilu sadrži i u putstvo s
riješenim primjerima, aneki daju i korekcione
tablice za ispravak utjecaja refrakcije,
depresije i paralakse nebeskih tijela.
• Ostalo: grafikoni i zvjezdane karte, služba
vremena, tablice za računanje pozicije, itd.
 KRONOMETAR
• Kronometar je izrazito precizan sat koji
pokazuje srednje vrijeme meridijana
Greenwich.
• Rainer Gamma Frisius, nizozemski
matematičar i astronom, prvi je početkom 16.
stoljeća predložio računanje zemljopisne
dužine uz pomoć točnog sata koji bi pokazivao
točno vrijeme nekog meridijana kojeg bi
uspoređivali s mjesnim vremenom.
• Povijesni razvoj

- Nizozemski znanstvenik Christan Huygens (1625-1695)

konstruirao je 1660. godine sat na njihalo.
- Huygens je konstruirao novo njihalo u obliku konusa, a
konopac je zamjenio loncem, ne bi li popravio prijašnji
negativni utjecaj. Sat je isproban 1665. godine i
pokazivao je znatno veću točnost, no to nije bilo ni
približno dovoljno.
- Huygens ne posustaje, već 1676. godine izrađuje novi
poboljšani sat sa specijalnim balansom. Ipak to nije bilo
dovoljno jer je na njega dijelovala promjena
temperature, te sat nije bio upotrebljiv na brodu.
- 1707. godine dolazi do velike pomorske nesreće: 2000
ljudi izgubilo je živote nasukavanjem britanske eskadrile.
- Komanda britanske ratne mornarice se obraća
Parlamentu i traži konkretnu pomoć.
- Parlament je 1714. godine osniva Board of Longitude
(odbor za zemljopisnu dužinu), sastavljen od
predstavnika pomoraca, brodovlasnika, astronoma i
matematičara. Odmah je izgalasana nagrada od 10, 15 i
20 tisuća funti sterlinga onome tko pronađe sredstvo za
određivanje zemljopisne dužine s točnošću od 1°, 3/4° i
1/2° poslije šest tjedana putovanja. Ovaj odbor je u 114
godina svog postojanja kontrolirao razvoj kronometra.
• John Harrison (1693-1776) 1735. godine predstavlja
Kraljevskom znanstvenom društvu u Londonu svoj prvi
kronometar poznatiji pod imenom H1 (1736. godine
provjeren, na putovanje do Lisabona i natrag imao je grešku
od 3‘).
• Harrison dobiva nagradu od 500 funta sterlinga, sa
obvezom da usavrši postojeći sat te da mu smanji veličinu
• Posljednji kronometar, H5, je napravio 1770. godine,
poznatu „Malu uru”,koja je u svemu zadovoljila nemale
uvjete Odbora. Ostatak nagrade dobio je tek tri godine
poslije.
• Brodovlasnici nisu odmah prihvatili kronometre, jer kako
kronike kažu bila je to velika investicija.
• Veli problem na koji se nailazilo na otovrenom moru, bio je
određivanje stanja kronometra
• Vrste kronometra
- Mehanički
- Kvarcni
- Atomski
• Mehanički kronometar ima precizan satni
mehanizam s ugrađenim sustavom regulacije.
• Osnovni djelovi su:
- Pogonski uređaj (čelična elastična opruga) i
sustav zubčanika,
- Regulator (osnovni dio je nemirnica koja
trepće lijevo desno do 400° s periodom oko
0.5s i spiralna opruga od specijalnog čelika ili
plemenitog metala),
- Zaporni uređaj (sprečava odvijanje pera u
jednom mahu)
• Kronometar se smješta u posebno zaštićenou
kutiju, po mogućnosti na kardanskom
ovjesištu, na zapovijedničkom mostu, zaštićen
od vanjskih utjecaja (udara, vibracija,
promjene temperature, itd.)

• Mehanički kronometar potrebno je svaki dan

navijati u isto vrijeme. Kad se zaustavi klizaljke
nije uputno micati, već treba čekati vrijeme
kad je stao i naviti ga malo prije.
• Automatski elektronski kvarcni kronometar u početku
je koristio titraje galzbenih viljuški s frekvencijom od
oko tri milijuna titraja u jednom satu. Dobivena se
frekvencija dijelila elektronskim djeliteljima frekvencije
i pretvarala u precizan broj impulsa na osnovi kojih se
mjerio protok vremena.
• Danas se umjesto glazbene viljuške koristi, posebnim
tehnikama brušeni, kristal kvarca s vrlo stabilnom
frekvencijom titranja.
• Frekvencija titranja određuje dimenzija kvarca. Titranje
kvarca stvara, zbog piezoelektričnog efekta, izmjenu
napona na njegovoj površini, koja je izrazito pravilna.
• Dijelovi kvarcnog kronometra:
- Izvor energije (baterija),
- Kvarcni oscilator (pod utjecajem električne struje
mehanički oscilira, oko 8kHz do 5 MHz),
- Djelitelj frekvencije, postupno snižava frekvenciju
osciliranja pločice na frekvenciju uspoređivanja (1 kHz
do 1 MHz) i na frekvenciju pogodnu za pogon
pokazanog uređaja (1 Hz do 50 Hz),
- Pokazni uređaj

Kvarcni kronometri mogu imati hod od jedne sekunde

godišnje, a njihova veličina danas je veličine ručnog sata.
Energija mu daje mala baterija koja traje više godina.
• Atomski sat za svoj rad upotrebljava atomsku
frekvencijsku jeku.
• Jezgra atomskog sata je mikro val čija
rezonantna šupljina sadrži ionizirani plin,
podesiv mikrovalni radio oscilator i povratni
prsten koji služi da namjesti oscilator na točnu
frekvenciju absorbcije, (karakteristično
definiran kao: „oponašatelj individualnih
atoma.”
• Dnevno odstupanje mu je 10-9 s. Treba mu 75
mW snage, što može primati preko baterije.
• Stanje i hod kronometra određuju se vremenskim
signalima. Prve vremenske signale počeo je emitirati
astronomski opservatorij u Parizu 23. svibnja 1910.
godine. Prvi sustav emitiranja vremenskih signala
davao je vremenske signale pri kraju svakog sata, tako
da bi kraj zadnjeg signala predstavljao početak novog
sata.
• Noviji sustavi su vrlo slični starom sustavu, samo što je
duljina trajanja signala skraćena. Detalji o emitiranju
vremenskih signala mogu se pronaći u priručniku
Admiralty List of Radio Signals.
• Stanje kronometra,dnevni hod, kontrola vremenskog
signala i općenito rad sa kronometrom upisuje se u
dnevnik kronometra, koji se mora voditi.
 VI
MJERENJE VISINE NEBESKIH
TIJELA
 Jakobov štap
• Prvi instrument kojim se mjerila visina
nebeskog tijela od mmorskog horizonta
• Konstrurirao ge je Jacob ben Makir, 13 st.
• Nepovoljan kod mjerenja visina nebeskih tijela
na velikim te malim visinama (najčešće
korišten za visine od 3° do 60° i u kombinaciji
sa astrolabom).
• Kvadrant
- Spominje ga Ptolomej u svojem djelu Almagest (2 st.p.n.e.)
- Izveden iz astrolaba i jedan od najstarijih instrumenata za
mjerenje visina nebeskih tijela s brodova
- Prvi kvadranti imali su razine simbole, umjesto stupanjske
podjele, koji su predstavljali imena pristaništa
- Najveći nedostatak: prevelik utjecaj valjanja i posrtanja
• Preteče današnjeg sekstanta
- Engelz, John Hadley, 1731. (oktant-osmi dio kruga)
- Amerikanac, Thomas Godfrey (kvadrant-četvrti dio kruga)
- Prvi instrumenti s dvostrukim reflektirajućim zrcalima, na
principu koje je opisao Sir Isaak Newton 1700 god.
• Sekstant
- Sekstant-šesti dio kruga
- Princip isti kao Hadleyev oktant i Godfreyev kvadrant
(princip dvostruke reflekcije)
- Prvi sekstant, John Birds, 1757. godina.
 OSTALE VRSTE SEKSTANTA
• Sekstant s umjetnim horizontom se koriste različitim
tehničkim rješenjima kojima se identificira ravnina
horizonta. Najčešće se upotrebljavaju sekstanti na libelu i
sekstanti sa giroskopom
• Sekstanti na libelu omogućuju mjerenja visina nebeskih
tijela dovođenjem odbijene slike nebeskog tijela u zračni
mjehurić libele ili dovođenjem slike zračnog mjehurića do
nebeskog tijela. Ovi su sekstanti našli svoje mjesto u
zrakoplovstvu
• Sekstant s giroskopom koriste svojstvo žiroskopa kojim se u
horizontalnoj ravnini održava posebno zrcalo ili regulira
ravnina horizonta s njihalima. Ova se vrsta ne upotrebljava
na brodovima
• Periskopski sekstanti se upotrebljavaju u zrakoplovima.
Visine nebeskih tijela mjere se kroz posebnu prozirnu
kupolu (astrodom) sustavom prelamanja svjetlosnih
zraka, a koriste se umjetni horizonti. Glavni nedostatak
ovih sekstanta jest njihova visoka cijena.
• Radiosekstant je mali radioteleskop koji omogućuje
opažanje Sunca i Mjeseca i kad se oni ne vide (za
vrijeme magle ili oblačnog vremena). Kao horizont
koriste giroskop. U sustav je ugrađen računski sklop koji
odmah izračunava poziciju.
• Fotoelektrični sekstant određuje pozicija broda
uspoređivanjem slike neba, koja je prikazana na
posebnoj ploči s obzirom na koordinate zbrojene
pozicije, i slike koja se projicira fotoelektričnim
sekstantom na istu ploču. Koristi se na zrakoplovima.
 Greške sekstanta
• Pogreške sekstanta možemo svrstati u dvije
skupine: one koje se mogu mehanički ispravljati i
one koje se nemogu mehanički ispravljati, pa se
uzimaju kao korekture za račun izmjerene visine.
• U pogreške koje se mogu ispravljati ubrajaju se
pogreške u podjeli limba i bubnjića, prizmatičnost
zrcala i obojenih stakala, pogreške dalekozora i
pogreška ekscentriciteta. Sve te pogreške svrstane
su u jednu pogrešku i naziva se pogreška
instrumenta. Novi instrumenti najčešće nemaju
nikakvih pogrešaka.
• U pogreške koje se mogu ispravljati ubrajaju se:
neokomitost zrcala prema ravnini limba, pogreška
u paralelnosti osi dalekozora prema ravnini
sekstanta i pogreška paralelnosti između zrcala.
Postupak ispravljanja tih pogrešaka zove se
rektifikacija.
• Pogreška u okomitosti velikog zrcala ispituje se
tako da se luk limba opaža izravno i kao slika
odbijena u velikom zrcalu. Ako se te dvije slike
vide kao jedna, ne postoji greška okomitosti
velikog zrcala. Ako su slike razdvojene pogreška
postoji i može se ispraviti okretanjem vijka na
stražnjoj strani zrcala.
• Paralelnost optičke osi dalekozora ispituje se
prije okomitosti malog zrcala, a u tu svrhu
služe posebno označene crte na dalekozoru.
Ispituje se pomoću dalekog objekta, a
najčešće pomoću crte horizonta: sekstant se
postavi na horizontalnu ravninu te se
promatra crta horizonta. Ako je optička os
paralelna, crta horizonta vidjet će se točno u
sredini između dvije označene crte. Ako se ne
vidi u sredini, paralelnost se namjesti vijkom
na nosaču dalekozora.
• Pogreška u okomitosti malog zrcala ispituje se
pomoću dalekog objekta, ali prije toga mora biti
ispravljena pogreška optičke osi dalekozora.
Ispituje se tako da se alhidada dovede na nulu
podjele limba te se promatra nebesko tijelo,
daleki terestrički objekt ili horizont i to izravno i
kao odraz zrcala. Ako ne postoji pogreška u
okomitosti, obije se slike stapaju u jednu, ako
pogreška postoji, odražena i stvarna slika biti će
međusobno razmaknute. Pogreška se ispravlja
posebnim vijkom smještenim na stražnjem dijelu
malog zrcala.
• Pogreška indeksa u sebi sadrži sve preostale
pogreške, a najčešće pogrešku paralelnosti
između ravnina velikog i malog zrcala.
Provjerava se pomoću crte horizonta tako da
se alhidada i bubnjić postave u nulu te se
promatra crta horizonta. Ako pogreška ne
postoji, crta horizonta koja se opaža izravno i
ona koja se opaža kao odraz međusobno se
poklapaju. Ako se ne poklapaju, dvije se crte
horizonta dovode u koincidenciju
zaokretanjem bubnjića na kojemu se pročita
veličina pogreške.
• Greška paralelnosti velikog i malog ogledala
(indeksna greška)
 Korekcija izmjerenih visina
• Visina nebeskog tijela je kut između ravnine pravog horizonta i
središta nebeskog tijela. Ravnina pravog horizonta prolazi
središtem Zemlje, a opažač se nalazi u blizini njezine površine. Da
se oko opažača nalazi u ravnini površine mora, ravnina morskog
horizonta bila bi usporedna sa ravninom pravog horizonta, a
budući da nije tako te dvije ravnine nisu usporedne. Uz to je i sam
položaj nebeskog tijela na sferi lažan jer se zraka deformira
prolaskom kroz slojeve atmosfere. Te tri činjenice uzrokuju
netočna mjerenja pa se izmjerena visina nebeskog tijela mora
ispraviti. Pri mjerenju visina Sunca i Mjeseca ne mjeri se visina
njihovih središta, već visina nekog od rubova tako da se izmjerene
visine moraju ispraviti za tu vrijednost.
• Prema tome, ispravljanje visina zapravo je svođenje izmjerenih
vrijednosti na one vrijednosti koje bi se mjerile ako bi se visina
nebeskog tijela opažala iz središta Zemlje i ako Zemlja ne bi imala
atmosferu.
• S obzirom da se oko opažača ne nalazi u razini
morske površine, već za koju vrijednost iznad
nje uzrokuje se pogreška koja se zove
depresija morskog horizonta
• Deformacija svjetlosne zrake pri prolasku kroz
atmosferu Zemlje uzrokuje pogrešku koja se
zove refrakcija.
• Visina nebeskog tijela ne mjeri se iz središta
Zemlje već sa njezine površine što uzrokuje
grešku koja se zove paralaksa nebeskog tijela.
 Depresija morskog horizonta
• Depresija je kut za koji je ravnina morskog
horizonta nagnuta pod ravninu pravog
astronomskog horizonta. Zbog loma svjetlosne
zrake kroz atmosferu razlikuje se prava i
prividna depresija.
• Kada nebi postojala atmosfera, opažač čije je
oko u točci A i ima određenu visinu oka iznad
površine zemlje, horizont bi vidio do točke B.
Taj horizont zove se geometrijski horizont. Kut
između ravnine pravog astronomskog
horizonta i geometrijskog horizonta ili kut u
središtu Zemlje iz trokuta 0AB zove se prava
depresija.
• Budući da Zamlja ima atmosferu i da se
svjetlosna zraka prolaskom kroz atmosferu
lomi, opažač će vidjeti veći krug horizonta, ti
to do točke C. Taj se horizont zove morski
horizont. Kut između pravog horizonta i
tangente na svijetlosnu zraku zove se prividna
depresija.
• S obzirom da je vrijednost depresije pod
utjecajem visine oka i pod utjecajem kretanja
broda tj. valjanja i posrtanja, poželjno je da
seosmatrač nalaz što bliže sredini broda.
 Astronomska refrakcija
• Svojstvo svijetlosne zrake da se prelaskom iz
optički rjeđeg sredstva u optički gušče sredstvo
lomi prema okomici stvara prividnu sliku
nebeskog tijela koje se ne nalazi na mjestu na
kojem bi trebalo biti, već na nekoj većoj visini
uzrokuje pogrešku koja se naziva „astronomska
refrakcija”
• Astronomska refrakcija može se definirati i kao
kut između pravca prema stvarnom položaju
nebeskog tijela (pravi položaj) i pravca uzdzž kojeg
se vidi nebesko tijelo (prividni položaj)
Astronomska refrakcija
• Astronomska refrakcija ovisi o visini nebeskih
tijela, a najveća je ona za tijela koja se nalaze u
ravnini horizonta kad iznosi 34,5‘. Zbog
utjecaja refrakcije ne opažaju se nebeska tijela
čija je visina manja od 15°, a Sunčev i
Mjesečev disk u trenutku izlaska i zalaska ima
splošten – elipsast oblik.
• Vrijednost refrakcije može se pronaći u
godišnjacima kao popravka za temperaturu i
tlak.
• Neki nautički godišnjaci nemaju posebno tablicu
refrakcije, već tablicu ukupne korekture. Međutim,
zbog refrakcije posebno se donose tablice za ukupne
visine do 10°, a posebno za visine veće od 10°.
• Brown‘s Nautical Almanac daje podatke za srednju
refrakciju za temperaturu od 50°F (oko 10°C jer je
°C=0.555xF-17.78°C) i tlak zraka od oko 29,6 palaca
(1002 hPa). Zbog te razlike u tlaku ima nekih malih
razlika u srednjoj refrakciji prema našim tablicama.
 PARALAKSA
• Paralaksa općenito znači promjenu položaja
objekta uzrokovana promjenom položaja
motritelja.
• U astronomiji paralaksa je kut između smjera pod
kojim se u jednom trenutku vidi nebesko tijelo iz
smjera pod kojim bi se to tijelo vidjelo iz jedne
središnje točke.
• Postoji:
- Dnevna paralaksa
- Godišnja paralaksa
 Dnevna paralaksa
• To je kut za koji se prividni smjer nebeskog tijela
gledan sa zemljine površine svodi na pravi smjer
koji bi se vidio iz njezina središta.
• Može se definirati i kao kut u nebeskom tijelu pod
kojim se vidi Zemljin polumjer.
• Postoji tri vrste dnevne paralakse:
- Visinska (tijelo blizu zenita, paralaksa najmanja)
- Horizontska (najveća)
- Horizontsko-ekvatorska
 Godišnja paralaksa
• To je kut za koji se prividni smjer neke zvijezde
gledan sa Zemlje svodi na smjer kao da je
gledan sa Sunca.
• Može se definirati i kao kut u nebeskom tijelu
pod kojim se vidi polumjer Zemljine staze oko
Sunca
• Za astronomska mjerenja u navigaciji važna je
dnevna paralaksa. Zbog velikih međusobnih
udaljenosti utjecaj paralakse važan je samo za
najbliža nebeska tijela (Mjesec, Veneru, Mars), a
za ostala nebeska tijela nema utjecaja.
• Vrlo važno je razlikovati visinsku od horizontske
paralakse. Horizontska paralaksa je kut pod kojim
se s nebeskog tijela vidi polumjer Zemlje u
odnosu prema opažaču ako se to nebesko tijelo
nalazi na horizontu. Visinska paralaksa je kut pod
kojim se vidi polumjer Zemlje u odnosu prema
opažaču s nebeskog tijela koje ima neku visinu.
 POLUMJER NEBESKIH TIJELA
• Jedina nebeska tijela čija s visina ne mjeri do središta
tijela jesu Sunce i Mjesec, stoga je takvu izmjerenu
visinu potrebno ispraviti za vrijednost polumjera. Visinu
ovih nebeskih tijela mjerimo do njihovog gornjeg ili
donjeg ruba.
• Srednja vrijednost polumjera Sunca iznosi 16’02”, a
mijenja se od 15‘46” (kada se Zemlja nalazi u položaju
afela) do 16‘18” (kada se Zemlja nalazi u položaju
perihela).
• Srednja vrijednost polumjera Mjeseca iznosi 15‘42”, a
mijenja se od 14‘44” u položaju apogeja 16‘40.5” u
položaju perigeja.
• Prividni polumjeri navigacijskih planeta:
• Venera od 5” do 32”
• Mars od 2,7” do 12,6”
• Jupiter od 16” do 25”
• Saturn od 7” do 10”
• Visinu središta tijela dobijemo ako izmjerenoj
visini donjeg ruba pribrojimo vriijednost
polumjera, ili ako izmjerenoj vuisini gornjeg
ruba oduzmemo vrijednost polumjera:

Vs = Vd + r Vs = Vg – r

• Nautički godišnjak daje za svaki dan u godini

vrijednost geocentričkog polumjera Sunca i
Mjeseca
 KOREKTURA ZA FAZU
• U periodima od jedne sinodičke revolucije (pun
okret u odnosu na Sunce) Mjesec i donje planete
prolaze kroz svoje mjene (faze). Zbog tih mjena
njihovo pravo središte razlikuje se od prividnog.
• Kod Mjeseca to nije bitno jer se i tako opaža
njegov donji rub, a ne njegovo središte. Mežutim,
za bliže planete, npr. Veneru, faza je mjerljiva.
• Ta korektura (može se pronaći u nekim nautičkim
godišnjacima) primjenjuje se samo kad se Venera
motri u sumrak, a za dnevna mjerenja nije je
potrebno uzimati.
 CORIOLISOVA KOREKTURA
• Na svako tijelo koje se giba po Zemljinoj površini
djeluje otklonska sila Zemljine rotacije koja se
zove Coriolisova sila.
• Coriolisova sila djeluje u smjeru rezultante
Zemljine rotacije i smjera kretanja u odnosu
prema površini Zemlje i uzrokuje skretanje
udesno na sjevernoj hemisferi, odnosno ulijevo
na južnoj.
• Skretanje valova i oceanskih struja upravo je
posljedica Coriolisove sile.
• Coriolisova sila djeluje i na libelni sekstant, pa i
na sekstant njihalo, a posljedica je grešaka u
horizontali, odnosno vertikali.
• Greška (Z) je u funkciji brzine kretanja (b),
zemljopisne širine (ƪ), pravog kursa (K) i
promjene kursa u stupnjevima (∆K) za jednu
minutu vremena.

• Uzima se u obzir samo kod velikih brzina

(avioni)
 X

ODREĐIVANJE POZICIJE
BRODA
• Terestrička projekcija nebeskog tijela jest točka na poršini
Zemlje kroz koju prolazi spojnica središta Zemlje i središta
nebeskog tijela. Njezine zemljopisne koordinate odgovaraju
koordinatama mjesnog koordinatnog sustava ekvatora
(ƪ=ϐ), (λ=s).
• Terestrička projekcija mijenja svoj položaj na površini
Zemlje, a kreće se od istoka prema zapada brzinom koja
odgovara rotaciji Zemlje.
• Ako se nebesko tijelo nalazi u gornjem meridijanu opažača,
zemljopisna širina će biti zbroj deklinacije nebeskog tijela i
komplementa visine, a zemljopisna dužina odgovarat će
vrijednosti satnog kuta meridijana Greenwicha.
• Ako se nebesko tijelo nalazi u donjem meridijanu,
zemljopisna širina opažača može se dobiti zbrajanjem visine
i komplementa deklinacije, a zemljopisna dužina opažača
razlikovat će se za 180° od satnog kuta nebeskog tijela u
meridijanu Greenwich.
 KRUŽNICA JEDNAKIH VISINA I KRUŽNICA
POZICIJA
• Točke na površini Zemlje sa kojih se u istom
trenutku mjeri jednaka visina nebeskih tijela
nalaze se na krivulji koja ima oblik kružnice, a
naziva se kružnica pozicije.
• Kružnica pozicije dobiva se ako se iz položaja
terestričke pozicije povuče kružnica radijusa
zenitne udaljenosti (90°-V).
• Negdje na kružnici pozicije se nalazi položaj
broda, dakle ona je stajnica.
• U praksi je rjetko neko nebesko tjelo u zenitu,
također crtanje kružnice pozicije na Mercatorovu
kartu nije praktično.
• Crtanje kružnice pozicije relativno bi bilo
jednostavno kada bi imali velike globuse (gdje se
sijeku dvije kružnice pozicije to bi bila pozicija
broda, svaka kružnica za centar ima terestričku
projekciju pripadajućeg nebeskog tijela).
• Krivulja pozicija (astronomska stajnica) može se
zamijeniti kružnicom jedino u slučaju kada imamo
vrlo male zenitne udaljenosti nebeskog tijela,
dakle kada se mjere nebeska tijela velikih visina, i
za nebeska tijela sa vrlo malim vrijednostima
deklinacija.
 LUK I PRAVAC POZIVINE
• Luk i pravac pozicije dobije se iz kružnice
pozicije i kruga zbrojene pozicije.
• Luk pozicije je onaj dio kružnice pozicije koji se
nalazi unutar kruga zbrojene pozicije.
• Luk pozicije dio je kružnice pozicije koji se
nalazi unutar kruga zbrojene pozicije.
• Pravac pozicije dio je tangente na kružnicu
pozicije koja se nalazi unutar kruga zbrojene
pozicije.
• Pravac pozicije (astronomska stajnica) jest
tangenta na kružnicu pozicije unutar kruga
zbrojene pozicije.
• Budući da se pozicija broda najčešće rješava
grafički na Mercatorovoj karti, pravac pozicije
je dio loksodrome.
 ASTRONOMSKA STAJNICA
• Astronomsku stajnicu je otkrio 1837. godine
američki kapetan Thomas Sumner.
• Potrebno je izračunati dvije pozicije tako da se
jedna koordinata pretpostavi, a druga izračuna.
Ovaj postupak treba ponoviti, ali za neku drugu
vrijednosti pretpostavljene koordinate.
• Nije važno koja se koordinata pretpostavlja,
međutim jednostavnije je računati zemljopisnu
dužinu kao funkciju zemljopisne širine.
• Kapetan t. Sumner procjenjivao je zemljopisnu širinu, a
računao je zemljopisnu dužinu.
- Ovaj način najbolje rezultate daje u blizini prvog
vretikala, a najlošije u blizini meridijana.
- Ako se uzme proizvoljna zemljopisna širina, dužina se
može dobiti i na sljedeći način:
cos s=(sin Vp-sinƪsinϐ)/(cosƪcosϐ)
λ=s-S
- Uzimanjem ƪ2, umjesto ƪ1, dobiti će se i λ2, a
spajanjem ove dvije pozicije dobiva se stajnica.
- Drugi način, kada se procjenjuje zemljopisna dužina, a
računa zemljopisna širina, najbolje rezultate daje u
blizini meridijana, a najlošije u blizini prvog vertikala.
PRAVAC POLOŽAJA PO METODI TANGENTE
• Terestrička projekcija zenita na zemljinu površinu daje
stajalište opažača., tj. točku broda.
• Smjer vertikalne kružnice iz položaja broda prema
terestričkoj projekciji nebeskog tijela je smjer azimuta tog
tijela.
• Kad se za pravac položaja uzme tangenta na kružnicu u
nekoj točki, tad je ona uvijek okomita na smjer azimuta.
Zato je potrebno ustanoviti koordinate neke točke na
kružnici položaja i za tu točku izračunati azimut.
• S obzirom na način kako se dobivaju koordinate određujuće
točke na kružnici položaja, razlikuju se sljedeće metode:
- Širinska
- Dužinska
- Visinska
• Širinska ili Bordina metoda
Određujuća točka ove metode je zemljopisna širina,
odnosno zemljopisna dužina procjenjuje (npr. iz
zbrojene pozicije), a širina se računa za tu procijenjenu
zemljopisnu dužinu kao i pripadajući azimut.
Pravac položaja (stajnica) prolazi kroz dobivenu točku i
okomit azimut.
Ova metoda daje najbolje rezultate u blizini meridijana,
a najlošije u blizini prve vertikale.
• Duljinska ili Johnsonova metoda
Određujuća točka ove metode je zemljopisna dužina, odnosno
zemljopisna širina se procjenjuje (npr. iz zbrojene pozicije), a
duljina se računa za tu procijenjenu zemljopisnu širinu kao i
pripadajući azimut (obrnuto u odnosu na širinsku metodu).
Pravac položaja (stajnica) prolazi kroz dobivenu točku i okomit je
na azimut.
Ova metoda daje najbolje rezultate u blizini prve vertikale, a
najlošije u blizini meridijana.
 VISINSKA METODA
• Visinsku metodu otkrio je francuski pomorac
Marq de Saint Hilare potkraj devetnaestog
stoljeća. Za zasluge radi otkrivanja ove metode
dobio je čin admirala.
• Ova metoda postala je opće prihvaćena tek u
dvadesetom stoljeću, a ubrzo je postala
dominantna metoda.
• Visinska metoda temelji se na ispravljanju
koordinata zbrojene pozicije za vrijednost razlike
između izmjerene visine i računate visine
nebeskog tijela u pravcu azimuta.
XI
 IZRAVNE METODE
• Crtanje kružnice polžaja (kružnice jednakih
visina) na globus
• Problem nepraktičnosti (da bi se 1M prikazala
duljinom od 1mm, globus bi morao imati
promjer oko 7m).
• Primjena visinske metode (za dvije stajnice)
XII
ODREĐIVANJE ZEMLJOPISNE ŠIRINE MJERENJEM
VISINE NEBESKOG TIJEL A U MERIDIJANU
• Mjesni satni kut nebeskog tijela koji prolazi
kroz gornji meridijan je nula, a onog koji
prolazi kroz donji meridijan 180.
• Ako se izmjeri visina nebeskog tijela u
trenutku prolaza istog kroz gornji meridijan
njegova će zemljopisna širina biti jednaka
zbroju komplemenata visine i deklinacije.
• Grafički postupak:
- 30ak minuta prije procijenjenog vremena prolaska kroz
meridijan početi s mjerenjem visina i očitavanjem vremena,
s tim da se učestalost opažanja povećava približavanjem
kulminacije.
- Nastaviti s opažanjem 30ak minuta poslije postizanja
kulminacijske visine.
- Ucrtati dobivene rezultate (visine u funkciji vremena), slika
gore.
- Povući paralelne linije s x osi (s dovoljno vertikalnog
razmaka između njih).
- Očitati vremena za točke u kojima paralelne linije sijeku
krivulju.
- Pronaći aritmetičku sredinu svih očitanih vremena (vrijeme
prolaska kroz meridijan)
• Računski:
- Procjenjeni vrijeme prolaska nebeskog tijela kroz gornji
meridijan.
- Kao i kod grafičkog načina bilježiti podatke o visini
neposredno prije postizanja maksimalne visine.
- Nakon što visina nebeskog tijela prestane rasti, tj. kad
krene u opadanje namjestiti sekstant na prije očitanu
vrijednost (zadnju očitanu prije kulminacije) te u
trenutku postizanje te visine zabilježiti vrijeme.
- Postupak ponoviti sukladno broju očitanih visina
nebeskog tijela prije kulminacije.
- Aritmetička sredina očitanih vremena (prije i poslije
kulminacije) dati će točno vrijeme prolaska kroz gornji
meridijan.
ODREĐIVANJE ZEMLJOPISNE ŠIRINE MJERENJEM
VISINE POLARNE ZVIJEZDE
XIII
 IDENTIFIKACIJA NEBESKIH TIJELA
• Identifikacija nebeskih tijela
- Matematički model
- Identifikatori zvijezda
- Zvijezdane karte i globusi
- Astronomske tablice
- Računala
 Identifikacija uz pomoć identifikatora
• Svi identifikatori se temlje na istom načelu,
uspoređivanjem koordinata zvijezde u
koordinatnom sustavu horizonta s koordinatama
zvijezde u prvom koordinatnom sustavu ekvatora.
• Koordinate horizontskog sustava (visina i azimut)
se mjere, a zatim uspoređuju sa efemeridama
mjesnog koordinatnog sustava ekvatora, od kojih
se deklinacija mijenja, a mjesni satni kut ovisi o
rotaciji Zemlje.
• Identifikatorom se ne mogu mogu izravno
identificirati planete.
XIV
XV
GREŠKE STAJNICE (POZICIJE)
• Navigacijske pogreške općenito se mogu
podijeliti na:
- Sustavne
- Slučajne
- Previde
 GREŠKE PRAVCA POLOŽAJA
Nastaju zbog:
a) Greške izmjerene visine:
- Greške zbog nepreciznosti, netočnosti i nepodešenosti
sekstanta,
- Greške zbog razlike između prave i srednje refrakcije
- Greške zbog razlike između prave i srednje depresije
- Greške zbog zanemarivanja paralakse i radijusa
nebeskih tijela
- Greške pri opažanju (osobna greška opažača)
- Ostale greške (valjanje, slaba vidljivost horizonta ili
nebeskog tijela, itd....)
b) Greške računate visine:
- Greške u deklinaciji, satnom kutu,
surektascenziji
- Greške u stanju kronometra
c) Greške zbog prijenosa pravca položaja
d) Greške zbog zamjene luka položaja lukom
loksodrome
e) Greške zbog zamjene ortodromskog
loksodromskim azimutom
 GREŠKE POLOŽAJA BRODA
Pozicija određena s dvije stajnice
a) Sustavnih grešaka nema, a slučajne različite od nule
- Dva pravca položaja se sijeku pod nekim kutom i pri
tome formiraju tzv. paralelogram neizvjesnosti
- Vjerojatni položaj broda može biti u bilo kojoj točki
unutar paralelograma ili na njegovim stranicama
- Prostor vjerojatnosti, pa i maksimalna greška, biti će
manji što se paralelogram više približava pravokutniku
(kvadratu), odnosno ako se stajnice sjeku pod 90° (ne
smiju se nikako sijeći pod kutom manjim od 30°).
b) Slučajnih grešaka nema, a sustavne različite od nule
- Kad se pretpostavi da su slučajne greške zanemarive, a
sustavne da su za oba pravca jednake, tad se može
konstruirati tzv. točni pravac položaja kao bisektrisa
(simetrala) kuta.
- Ukupne greške prvog i drugog pravca položaja jednake
su po veličini i predznaku, pa se pravci praralelno miču
u smjeru azimuta, ili u suprotnom smjeru za istu
vrijednost.
- Diža os paralelograma uvijek se nalazi na bisektrisi
oštrog kuta među stajnicama
- U praksi, kod odabira objekata, treba težiti da dva
nebeska tijela koja se opažaju imaju razliku azimuta od
60° do 90°, donosno uvijek oštri, a nikad tupi kut.
c) Sustavne i slučajne greške različite od nule
- Kada postoje i sustavne i slučajne greške centar elipse
pomiče se za vrijednost sustavne greške u jednu ili
drugu stranu bisektrise ovisno o predznaku.
- Kako je za smanjivanje sustavnih grešaka povoljnija
razlika azimuta manja od 90°, a za slučajne točno 90°,
to su najpovoljniji uvjeti za opažanje i uzimanje ovih
grešaka u račun razlikuju.
• Pod pretpostavkom da su obije greške jednake, tada je
najpovoljnija razlika azimuta 90°;
• Ako je sustavna greška veća od slučajne, tada je
najpovoljnije da razlika azimuta bude manja od 90°
(60° do 70°).
• Pozicija određena sa tri stajnice
- Da bi se dobila sigurnija pozicija broda, opažaju
se obično tri nebeska tijela.
- Pri ovom opažanju nastoji se da razlika azimuta
bude 120° ili 60°, a da njihove visine budu 10° do
70°.
- Tri stajnice koje se dobiju opažanjem tri nebeska
tijela rijetko će se sijeći u jednoj točki, odnosno
formirat će se veći ili manji trokut.
- Ovaj trokut nastaje zbog prije navedenih grešaka,
ali isto tako i zbog nemogućnosti da se sva
opažanja izvrše u istom trenutku.
- Kada se opažaju tri objekta simetrično
raspoređena po horizontu (razlika azimuta
120°) najvjerojatniji položaj broda trebao bi
biti u sječištu bisektrisa (središte kružnice
upisane u trokutu), ali uz određene
pretpostavke:
- da su opažanja obavljena u istom trenutku
- da su ukupne sustavne greške svih pravaca
položaja približno jednake
- da sumaksimalne vrijednosti ukupnih
slučajnih grešaka također približno jednake
• Koje od navedenih grešaka imaju dominantan utjecaj,
može se približno odrediti na temelju veličine trokuta
greške.
• Ako su stranice trokuta veće od 5M, moglo bi se
zaključiti da postoji neka konstantna sustavna greška,
odnosno da je pozicija broda izvan dobivenog trokuta.
• Ako su stranice trokuta male, može se pretpostaviti da
postoji neka slučajna greška pa bi pozicija trebala biti
unutar trokuta (sjecište bisektrisa, težište trokuta ili
točaka najmanjih kvadrata).
• Najbolje praktično riješenje je da se objekti
ravnomjerno opažaju na horizonut (težiti razlici
azimuta od 120°), jer će tada najvjerojatniji položaj
broda biti sječište bisektrisa.
• Presiječište četiri linije daje četverokut grešaka
• Sa četiri stajnice mogu se dobiti dvije neovisne
bisektrise koje su oslobođene sustavnih grešaka (za
međusobnu razliku azimuta 90°). U njihovom
presječištu nalazi se prava pozicija broda.
• Na grešku pozicije (stajnice) uvijek utječu i sustavne i
slučajne greške.
• Pozicija dobivena kao rezultat dvije bisektrise
(simetrale suprotnih pravaca položaja) ne znači da
sustavnih grešaka nema. One se samo približavaju nuli
kako se razlika azimuta dvije stajnice (od kojih se crta
bisektrisa) približava vrijednosti 180°.
• Zbog toga se upravo ucrtavaju bisektrise onih stajnica
čija je razlika azimuta što bliža 180°.
Running fix – određivanje pozicije u razmaku
vremena
• 16.02.2008. u zbrojenoj poziciji ℓᶻ=35° 48,4‘S λᶻ=126° 32,2‘W,
izmjerena je visina donjeg ruba Sunca u tk₁=16:42:56 a koja iznosi
Vʘ=32° 08,9‘. Nakon prvog mjerenja brod nastavlja plovidbu u kursu
pravom Kp=248° te brzinom b=12,9čv. U tk₂= 18:16:06 izmjerena je
ponovno visina donjeg ruba Sunca koja iznosi Vʘ=49° 48,0‘.
• Stanje kronometra iznosi St=+00:01:23, visina oka Voka=16m,
pogreška sekstanta Ki=1,3‘, temperatura 25 °C te tlak zraka
p=1018hPa.
1. U prvom koraku potrebno je ispraviti vrijeme mjerenja za stanje kronometra:

tk₁=16:42:56
+St=00:01:23
UT₁=16:44:19
2. U drugom koraku potrebno je ispraviti izmjerenu visinu donjeg ruba Sunca za korekcije:
- pogreška sekstanta, ukupni popravak izmjerene visine zvijezde i planeta te popravak srednje refrakcije za tlak i
temperaturu (prva i druga stranica dostupnog isječka nautičkog godišnjaka iz 2008. godine).

Vʘ=32° 08,9‘ K₁=+7,5‘ Vʘ=32° 10,2'

+Ki=1,3‘ k₂=+0,2‘ +Ku= 7,6'
Vʘ=32° 10,2‘ k₃=-0,1‘ Vi₁=32° 17,8'
k₄=+0,0‘
Ku=+7,6‘
3. U trećem koraku potrebno je izvaditi satni kut sunca Sʘ za 16 sati te ga ispraviti za (k) 44minute i 19 sekundi.
Zatim ispravljenom satkom kutu dodati λ kako bi dobili mjesni satni kut sʘ. Također potrebno je iz godišnjaka
izvaditi i deklinaciju Sunca ɗ. (potrebni podaci nalaze se na 37. stranici nautičkog godišnjaka)

Sʘ=56° 28,3‘ ɗ=-12° 23,4‘(0,9) – d korekcija koja se nalazi na dnu tablice u godišnjaku
+k=11° 04,8‘ +k= 0,7‘
Sʘ=67° 33,1‘ (dodati 360°) ɗ=-12° 22,7'
+λ=-126° 32,2‘
sʘ=301° 00,9'
4. U četvrtom koraku potrebno je odrediti visinu i azimut računski pomoću formule dobivenih iz osnovnog
astronomskog nautičkog trokuta (svi potrebni podaci za izračun dostupni su u prethodnim koracima)

• sinVr=sinℓ*sinɗ+cosℓ*cosɗ*cossʘ
• sinVr=0,533576738
• Vr₁=32° 14,8‘

𝑠𝑖𝑛ɗ −sin ℓ ∗𝑠𝑖𝑛𝑉𝑟

• cos W=
cos ℓ ∗sin 𝑉𝑟
• cos W=0,142581311
• W₁=81,8°
5. U petom koraku potrebno je odrediti ∆V, koji se dobije kao Vi - Vr

Vi₁=32° 17,8‘
-Vr₁=32° 14,8‘
∆V₁= 3,0'
6. U šestom koraku potrebno je ispraviti vrijeme drugog mjerenja za stanje kronometra:

tk₂=18:16:06
+St=00:01:23
UT₂=18:17:29
7. U sedmom koraku potrebno je odrediti razliku vremena između dvaju mjerenja visine Sunca ∆UT te prevaljeni
put u kursu.

∆UT=UT₂-UT₁

UT₂=18:17:29
-UT₁=16:44:19
∆UT=01:33:10
 𝑠
8. U osmom koraku potrebno je odrediti prevaljeni put pomoću osnovne formule iz fizike v=
𝑡

D=∆UT*b (prilikom računanja minute i sekunde je potrebno pretvoriti u sate)

D=20M
9. U devetom koraku potrebno je odrediti poziciju broda u drugom mjerenju Sunca koju je moguće dobiti iz
navigacijske karte ucrtavanjem prevaljenog puta u kursu ili pomoću formula iz prvog i drugog loksodromskog
trokuta – način koji je prikazan u zadataku.

∆ℓ=D*cosKp 𝐷∗𝑠𝑖𝑛𝐾𝑝
∆λ=
𝑐𝑜𝑠ℓ𝑠
∆ℓ=20*cos248°
=-7,5‘ ℓ1 +ℓ₂
ℓs= =35° 52,1'
2

ℓ₂=ℓ₁+∆ℓ
20∗𝑐𝑜𝑠248°
=-35° 55,9' ∆λ= = -9,2‘
𝑐𝑜𝑠35° 52,1′

λ₂=λ+∆λ =-126° 32,2‘ -9,2‘ = -126° 41,4'

10. U desetom koraku potrebno je ispraviti izmjerenu visinu (drugog mjerenja) donjeg ruba Sunca za korekcije:
- pogreška sekstanta, ukupni popravak izmjerene visine zvijezde i planeta te popravak srednje refrakcije za tlak i
temperaturu (prva i druga stranica dostupnog isječka nautičkog godišnjaka iz 2008. godine).

Vʘ=49° 48,0‘ K₁=+8,2‘ Vʘ=49° 49,3'

+Ki=1,3‘ k₂=+0,2‘ +Ku= 8,3'
Vʘ=49° 49,3‘ k₃=-0,1‘ Vi₂=49° 57,6'
k₄=+0,0‘
Ku=+8,3‘
11. U jedanaestom koraku potrebno je izvaditi satni kut sunca Sʘ za 18 sati te ga ispraviti za (k) 17minuta i 29
sekundi. Zatim ispravljenom satkom kutu dodati λ kako bi dobili mjesni satni kut sʘ. Također potrebno je iz
godišnjaka izvaditi i deklinaciju Sunca ɗ. (potrebni podaci nalaze se na 37. stranici nautičkog godišnjaka)

Sʘ=86° 28,3‘ ɗ=-12° 21,6‘(0,9) – d korekcija koja se nalazi na dnu tablice u godišnjaku
+k=04° 22,3‘ +k= 0,3‘
Sʘ=90° 50,6‘ (dodati 360°) ɗ₂=-12° 21,3'
+λ=-126° 32,2‘
sʘ₂=323° 59,2'
12. U dvanaestom koraku potrebno je odrediti visinu i azimut računski (za drugo mjerenje) pomoću formule
dobivenih iz osnovnog astronomskog nautičkog trokuta (svi potrebni podaci za izračun dostupni su u prethodnim
koracima)

• sinVr₂=sinℓ*sinɗ+cosℓ*cosɗ*cossʘ
• sinVr₂=0,765390419
• Vr₂=49° 56,5‘

𝑠𝑖𝑛ɗ −sin ℓ₂ ∗𝑠𝑖𝑛𝑉𝑟

• cos W₂=
cos ℓ₂ ∗sin 𝑉𝑟
• cos W₂=0,451303601
• W₂=63,2°
13. U trinaestom koraku potrebno je odrediti ∆V, koji se dobije kao Vi - Vr

Vi₂=49° 57,6‘
-Vr₂=49° 56,5‘
∆V₂= 1,1'
14. U četrnaestom koraku potrebno je na kartu ucrtati stajnice. Prvu stajnicu čine ∆V₁ i W₁ te drugu stajnicu ∆V₂ I W₂. Stajnice
će se ucrtati tako da se na navigacijskoj karti ucrta pozicija prvog mjerenja, te se iz te točke povuče pravac u smjeru 81,8° na
kojeg dolazi okomica udaljena od pozicije 3,3‘ (3,3 milje uzete s karte). Zatim se u položaju drugog mjerenja ucrta pozicija koja
odgovara prevaljenom putu u kursu plovljenja, iz koje je potrebno ucrtati pravac u smjeru 63,2° na kojeg se ucrtava okomica
udaljena od pozicije 1,1‘ (1,1 milju uzetu s karte). Nakon što su sutajnice ucrtane prvu stajnicu potrebno je paralelno prenjeti u
poziciju drugog mjerenja gdje sjecište stajnica prestavlja pravu poziciju broda, čiju je širinu i dužinu potrebno očitati s karte.