Professional Documents
Culture Documents
Utjecaj Tjelesne Aktivnosti Na Osteoporozu 2 1 1 1 1 1
Utjecaj Tjelesne Aktivnosti Na Osteoporozu 2 1 1 1 1 1
SEMINARSKI RAD
Vukovar, 2019.
SAŽETAK
Ključne riječi: osteoporoza, tjelesna aktivnost, poboljšanje zdravlja, gustoća kostiju, koštana
masa
1. UVOD
Osteoporoza je metabolička bolest kod koje dolazi do gubitka koštane gustoće i
propadanja mikroarhitekture kostiju s povećanim rizikom prijeloma (Vaško, 2018). Prema
dijagnostičkoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije, osteoporoza je definirana
mineralnom gustoćom kostiju kuka ili lumbalne kralježnice manjom ili jednakom 2,5
standardne devijacije u usporedbi sa srednjom vrijednošću mineralne gustoće kosti zdrave
mlade odrasle osobe (Troglić, 2017). Osteoporoza je jedna od najčešćih metaboličkih bolesti
koja zahvaća 8-10% populacije. Kod osoba starijih od 50 godina, svaka druga ženska osoba i
svaka peta muška osoba je pod rizikom razvoja osteoporoze. Bolest se godinama razvija
bezbolno, a prvi znak je najčešće fraktura nakon beznačajne traume (Jurić, 2018). Rizici
nastanka osteoporoze mnogobrojni su: životna dob, spol (hormonski disbalans), gracilna
građa, tjelesna neaktivnost - sjedilački način života, primarne bolest (Vaško, 2018). Rizične
čimbenike koji pogoduju gubitku koštane mase je važno ukloniti te konzumaciju kave,
alkohola i cigareta svesti na najmanju razinu. Osobe s visokim rizikom razvoja osteoporoze je
važno poticati na promjenu načina života i prehrane kako bi se osigurao dovoljan unos
kalcija, vitamina D i ostalih hranjivih tvari te izlaganje kože suncu (Jurić, 2018). Najvažniji
period za zdrav rast kostiju je djetinjstvo ili adolescentno doba. Između 17. i 20. godine
života oko 90% ili 95% koštane mase je formirano (Vaško, 2018). Osteoporoza negativno
utječe na kvalitetu života pacijenta ograničavajući ih u izvršavanju aktivnosti svakodnevnog
života. Tjelesna aktivnost korisna je u postizanju bolje kvalitete života te ima velik značaj za
razvoj i održavanje koštane mase. Na povećanje koštane mase značajno utječu vježbe u
kojima se skače, opire o podlogu i podiže teret, kao što su gimnastika, trčanje i vježbanje s
utezima. Prilikom tjelesne aktivnosti važno je ne pretjerivati sa intenzitetom vježbanja i
otporima, preporučuje se prilagodba radne i životne okoline, te primjena pomagala kako bi se
smanjila mogućnost pada, a samim time i prijelom (Troglić, 2017).
2. CILJ RADA
Budući da je tjelesna aktivnost jedan od glavnih načina prevencije i borbe protiv
osteoporoze, cilje je bio utvrditi bave li se ispitanici fizičkom aktivnošću u slobodno vrijeme i
koliko često. Utvrditi smatraju li ispitanici da im je narušena kvaliteta života, te u kojim su
aktivnostima ograničeni. Utvrditi utječe li tjelesna aktivnost na prevenciju osteoporoze.
3. MATERIJALI I METODE RADA
Pretraživani su članci na portalima Hrčak Portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa,
Google znalac i Digitalni akademski arhivi i repozitoriji, PubMed, PeDro na temu utjecaj
tjelesne aktivnosti na kvalitetu života osoba s osteoporozom. Odabrana istraživanja
objavljena su u razdoblju od 2010.-2019. godine. Od ukupnog broja istraživanja radova s
najvišom razinom dokaza (N=11) pronađeno je 9 radova (randomizirano kontrolirano
ispitivanje), 1 rad (metaanalize) i 1 rad (sistemskog pregleda)
Tablica 4.1. Prikaz 11 radova na temu „Utjecaj tjelesne aktivnosti na kvalitetu života osoba s
osteoporozom“
5. RASPRAVA
U ovom istraživanju pacijenti su bili stari između 18 i 93 godina, a najviše ih je bilo u
grupi od 50 do 79 godina starosti što pokazuje da se kod nekih ispitanika ovog istraživanja
osteoporoza pojavila ranije. Potvrđeno je da je osteoporoza češća kod žena nego kod
muškaraca, s obzirom da iz tablice možemo vidjeti da broj žena prevladava.
Istraživanjem je obuhvaćeno 100 osoba u dobi od 70 do 90 godina, prosječne dobi 75,34 god.
(+/–4,36 god.), pri čemu je bilo 49 ispitanika ženskog i 51 muškog spola. Ispitanici su
podijeljeni u dvije skupine s obzirom na učestalost bavljenja tjelesnom aktivnošću. U skupinu
aktivnih svrstani su oni koje se bave tri ili više puta tjedno nekom od tjelesnih aktivnosti dulje
od 30 minuta (N = 56), a u skupinu neaktivnih oni koji nisu tjelesno aktivni (N = 44).
Rezultati ovog istraživanja ukazuju da ne postoji statistička značajna povezanost tjelesne
aktivnosti i ukupne kvalitete života, no ipak je prisutna značajna pozitivna korelacija
učestalosti bavljenja tjelesnom aktivnosti i kvalitete života u domeni zdravlja (Pjevač,
Benjak, pjevač, 2019).
Howe i suradnici (2011) su analiziranjem velikog broja studija koje uključuju 4 320
ispitanika došli do zaključka da na poboljšanje mineralne gustoće vrata femura bolji učinak
imaju vježbe s otporom za donje ekstremitete, bez prisutnost kontakta s podlogom. Za
mineralnu gustoću kralježnice najbolji rezultati se postižu kombiniranim treningom koji
uključuje vježbe s otporom, aerobni trening i aktivnosti s kontaktom o podlogu (Troglić,
2017).
6. ZAKLJUČAK
Osteoporoza je kronična progresivna bolest kostiju uzrokovana smanjenom gustoćom
kosti i poremećajem u pregradnji kosti, što kost čini lako lomljivom. Osteoporoza pogađa
starije stanovništvo i češća je u žena nego muškaraca. Na mineralnu gustoću kosti kao i na
razvoj osteoporoze utječu genetski, hormonski i okolišni čimbenici. Tjelesna aktivnost ima
velik utjecaj u smanjenju rizika osteoporoze kao i pravilna prehrana, adekvatan unos kalcija i
vitamina D. Tjelesnu aktivnost možemo definirati kao svako pokretanje tijela nastalo djelovanjem
mišića uz potrošnju energije. Pojam obuhvaća sva kretanja koja su dio posla, igre, izvršavanja
kućanskih poslova i rekreacijskih aktivnosti. Redovita tjelesna aktivnost može povećati kvalitetu
života na fiziološkom i na psihološkom planu jer redovito tjelesno vježbanje podiže razinu
psihofizičkih i funkcionalnih sposobnosti pojedinca. Kod pacijenata s osteoporozom važno je
prevenirati padove i prijelome. Uključivanje u aerobne aktivnosti s vlastitom težinom, vježbe s
otporom, posturalni trening, trening balansa dovode do poboljšanja posture, balansa, jačanja mišića,
poboljšanja mineralne gustoće kosti, smanjenja broja padova i prijeloma, a samim time poboljšava se
kvaliteta života pacijenata.
7. LITERATURA