VELEUČILIŠTE “LAVOSLAV RUŽIČKA” U VUKOVARU

ODJEL ZA ZDRAVSTVENE STUDIJE

FIZIOTERAPIJSKA PROCJENA KOD

PAREZE NERVUSA PERONEUS
SEMINARSKI RAD

Mentor: Student:
Barbara Duspara, dipl. physioth. Sara Zetović
 Vukovar, 2019.

SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................................1

2. NERVUS PERONEUS COMMUNIS................................................................................2

2.1. Nervus peroneus superficialis..........................................................................................2

2.2. Nervus peroneus profundus.............................................................................................3

3. MOTORIČKA I OSJETNA INERVACIJA......................................................................5

4. UZROCI OŠTEĆENJA N. PERONEUS...........................................................................6

4.1. Stupnjevanje ozljede živca po Sunderlandu....................................................................6

5. KLINIČKA SLIKA OŠTEĆENJA NERVUSA PERONEUS..........................................8

6. FIZIOTERAPIJSKA PROCJENA..................................................................................11

6.1. MMT..............................................................................................................................11

6.2. Antigravitacijski testovi.................................................................................................12

6.3. Ispitivanje tonusa mišića...............................................................................................13

6.4. Ispitivanje refleksa.........................................................................................................13

6.4.1. Miotatski (vlastiti) refleksi......................................................................................14

6.4.2. Površinski (tuđi) refleksi.........................................................................................14

6.5. Ispitivanje cerebralnih funkcija.....................................................................................15

6.6. Ispitivanje hoda.............................................................................................................15

7. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................16

8. LITERATURA...................................................................................................................17
1. UVOD

Oštećenje n. peroneusa, jedno je od najčešćih oštećenja perifernih živaca. Oštećenje n.

peroneus uzrokuje viseće stopalo te dovodi do karakterističnog „pijetlovog hoda“ (Buterin, M.
2014.). Nervus peroneus nastaje odvajanjem iz nervusa ishiadicusa, najčešće u razini koljena.
Motorno inervira ekstenzore stopala i prstiju, a senzorno inervira dorzum stopala. Najčešća
neuropatija donjih udova je kompresija peroneusa kod glavice fibule. Simptomi ove
neuropatije su viseće stopalo, ispad osjeta na dorzumu stopala i lateralnoj strani potkoljenice i
pozitivan Tinelov znak u razini glavice fibule. Pacijent se može žaliti da se često spotiče ili
pada ili da mu stopalo zapinje prilikom hoda uz stepenice (Smoljenović, N. 2014.). Osobu sa
parezom n. peroneusa pri hodu karakterizira visoko odizanje stopala od podloge uz fleksiju u
koljenom zglobu i kuku. Prilikom započinjanja kretnje osoba izbacuje stopalo prema naprijed
s karakterističnim zvukom udarca prstiju od pod prije spuštanja cijelog stopala, također je
onemogućeno stajanje na petama (Buterin, M. 2014.). Fizioterapijska procjena uključuje
pregled pojedinca ili skupine koja počinje upoznavanje s liječničkom dokumenacijom. Kroz
razgovor s pacijentom o problemu sa oštećenjima, funkcionalnim ograničenjima,
nesposobnostima ili drugim stanjima zdravlja uzima se anamneza. Primjenom dodatnih
testova i mjerenja postavlja se fizioterapijska procjena. Tijekom fizioterapijske procjene
fizioterapeut raspoznaje kada pacijent ima nemogućnost izvođenja ili teškoću obavljanja
aktivnosti (HKF). Liječenje oštećenja n.peroneusa provodi se konzervativnim i kirurškim
metodama. Za rehabilitaciju je potreban stručni rad rehabilitacijskog tima kojeg čine fizijatar,
fizioterapeut, radni terapeut, ortotičar, medicinska sestra, socijalni radnik i psiholog te
motivacija i edukacija bolesnika. (Buterin, M. 2014.).
2. NERVUS PERONEUS COMMUNIS

N. ischiadicus, mješoviti je živac, najjača grana plexusa sacralisa, najdeblji je i najduži

živac u ljudskomm tijelu (Ćuk, M. 2014). Između caput longum i caput breve m. biceps
femoris, prolazi prema dolje n. ischiadicus i zatim se u različitoj razini dijeli na n. tibialis i n.
fibularis communis. N. fibularis communis prati stražnji rub m. biceps femoris (Platzer, W.
2014.). U trećine ljudi živčano stablo n.ischiadicusa podijeljeno je na tibijalni i peronealni dio
već na izlazu iz zdjelice (Buterin, M. 2014.). (Slika 2.1.)

Slika 2.1. Podijela n. ischiadicusa na n. tibialis i n. peroneus (Izvor:

https://image.slidesharecdn.com/anatomie5-100912142559-phpapp01/95/anatomie-42-
728.jpg?cb=1284301813)

Nervus peroneus communis je usmjeren prema dolje površinski duž stražnjeg ruba m. biceps
femoris (Platzer, W. 2011.) N. peroneus communis manja je grana n.ischiadicusa i inervira
mišiće i kožu anterolateralnog dijela potkoljenice i dorzalnu stranu stopala. Dijeli se na dvije
završne grane n. fibularis superficialis et profundus (Buterin, M. 2014.).
2.1. Nervus peroneus superficialis

N. peroneus superficialis jedan je od završnih ogranaka zajedničkog peronealnog živca

(Buterin, M. 2014.). N. peroneus superficialis prolazi između m. extensor digitorum longus i
mm. fibulares prema dolje te se razgranjuje po hrptu stopala, probija fasciju u donjoj polovini
natkoljenice (Platzer, W. 2011.). N. peroneus superficialis inervira m. fibularis longus et
brevis (Bojanić, I., Dimnjaković, D., Smoljanović, T. 2014). Dijeli se u dva završna osjetna
ogranka n.cutaneus dorsalis medialis et intermedius. Od ovih grana polaze nn.digitales
dorsales pedis, koji inerviraju dorzalnu stranu prstiju, osim dodirnih strana 1. i 2. i lateralne
strane 5. prsta (Buterin, M. 2014.). (Slika 2.2.)

Slika 2.2. N. peroneus superficialis (Izvor:

http://meddev.uio.no/elaring/lcms/bevegelsesapparatet_undersokelse/public/anatomi/undersok
else/ankel/images/ankel-6-4-2.jpg

2.2. Nervus peroneus profundus

N. peroneus profundus druga je završna grana zajedničkog fibularnog živca. Polazi

prema naprijed, probija prednju mišićnu potkoljeničnu pregradu, ide kroz m. extensor
digitorum longus i dolazi lateralno od prednjih potkoljeničnih krvnih žila. Polazi između
mišića m. tibijalis anterior i m. extensor digitorum longus, između mišića m. tibijali anterior i
m. extensor hallucis longus. Na stopalu prolazi između dugog i kratkog ispružača palca i
završava u prvom međukoštanom prostoru (Buterin, M. 2014.). (Slika 2.3.) N. peroneus
profundus uz motorička vlakna sadržava i osjetna vlakna iz kože područje između prvoga i
drugoga prsta (Platzer, W. 2011.).

Slika 2.3. N. peroneus profundus, označeno zelenom bojom (Izvor:

https://thumbor.kenhub.com/rHoTco_cQ-zmPfXcsrsXglHj578=/fit-
in/800x800/filters:fill(FFFFFF,true):watermark(/images/watermark_only.png,0,0,0):watermar
k(/images/logo_url.png,-10,-10,0):format(jpeg)/images/anatomy_term/nervus-peroneus-
profundus/hYjt4B7r2Qi682vcYGlFpg_qxYNj3CaZW_Nervus_peroneus_profundus_1.png)
3. MOTORIČKA I OSJETNA INERVACIJA

Nervus peroneus motorički inervira prednju i lateralnu skupinu mišića potkoljenice i

mišiće dorzuma stopala, tj. inervira ekstenzore stopala i prstiju a tu spadaju m. tibialis
anterior, m. extensor digitorum longus, m. extensor digitorum brevis, m. extensor hallucis
longus, m. extensor hallucis brevis. N. peroneus osjetno inervira kožu anterolateralne strane
potkoljenice, dorzum stopala te dorzalnu stranu 1.,2., i 3. prsta te medijalnu polovinu 4. prsta.
Nervus peroneus superficialis osjetno inervira vanjsku stranu potkoljenice i proksimalni dio
svoda stopala, a nervus peroneus profundus osjetno inervira dorzalnu stranu 1.,2. i 3. prsta i
medijalnu polovinu 4. prsta (Buterin, M. 2014). (Slika 3.1.)

Slika 3.1. Motorička i osjetna inervacija n. peroneus (Izvor:

https://fadavispt.mhmedical.com/data/books/1883/kisnerthera_ch13_f011.png)
4. UZROCI OŠTEĆENJA N. PERONEUS

Do oštećenja n. peroneusa dolazi uslijed direktnog presijecanja živca, kompresija

koštanim ulomcima kod prijeloma koštanih struktura, pritisak kalusom, vanjskim pritiskom,
posttraumatski edem. Ovisno o intenzitetu i mehanizmu ozljede u određenoj mjeri pogođene
su sve strukture živca. Prilikom oštećenja nastaje mlohava kljenut s ispadom miotatskih
refleksa, ispadi površinskog i dubokog osjeta i vegetativni poremećaji (Buterin, M. 2014).
Većinom se simptomi pojavljuju na kronični način, polagano napredujući tjednima i
mjesecima (Mujkić, F. 2018.). Nakon oštećenja živca u vrlo brzo se razvije i mišićna atrofija.
Vegetativni poremećaji se u potpunom prekidu živaca manifestiraju cijanotičnim izgledom
kože, hladnoćom, anhidrozom (smanjeno znojenje), ispadanjem dlaka, deformacijom noktiju i
distrofičnim promjenama (Sudeckova distrofija) u odgovarajućem inervacijskom području
oštećenja živca (Buterin, M. 2014.). Prema lokalizaciji oštećenja perifernog živca periferne
neuropatije dijele se na mononeuropatije, multifokalne neuropatije i polineuropatije (Mujkić,
F. 2018.). Mononeuropatije su pretežno uzrokovane mehaničkim poglavito traumatskim
oštećenjima (Buterin, M. 2014.). Mononeuropatije su kada je bolesnim procesom zahvaćen
samo jedan periferni živac. Multifokalne neuropatije su, ako bolesni proces zahvaća više
perifernih živaca na različitim mjestima. Polineuropatije simetrična su oštećenja perifernih
živaca koja su najizraženija u distalnim dijelovima donjih udova (Mujkić, F. 2018.).

4.1. Stupnjevanje ozljede živca po Sunderlandu

Stupanj ispada ovisi o stupnju oštećenja perifernog živca. Uobičajeno je stupnjevanje

ozljede živca po Sunderlandu u pet kategorija od blažih prema težima. Minimalno strukturno
oštećenje predstavlja neuropraksija ili blok provođenja, može se javiti prolazna kratkotrajna
slabost i blagi osjetni poremećaj u inervacijskom području ozlijeđenog živca. Kompletno
oštećenje aksona i mijelinske ovojnice predstavlja aksonalna lezija pri čemu su sačuvane
vezivne ovojnice, distalni segment propada, a u proksimalnom segmentu započinju
regenerativni procesi, nastaje nagnječenjem živca, razvija se atrofija mišića, oporavak moguć
kroz nekoliko mjeseci. Aksonalno i endoneurijsko rastrgnuće zajedno s bazalnom laminom.
Moguće je prognozirati regeneraciju spontanim oporavkom uz blažu do umjerenu redukciju
funkcije zbog intrafascikularnog miješanja aksona. Nepotpuna neurotmeza je prekid
kontinuiteta na aksonalnoj i perineurijskoj razini, posljedica je gubitak funkcije i potrebna je
mikrokirurška terapija. Potpuna neurotmeza predstavlja kompletno rastrgnuće svih struktura,
označuje potpuni prekid živca i živčanih vlakana, mogućnost regeneracije je mala jer mladim
proksimalnim aksonalnim pupoljcima nedostaju strukture u distalnom dijelu (Buterin, M.
2014.).
5. KLINIČKA SLIKA OŠTEĆENJA NERVUSA PERONEUS

Klinička slika polineuropatije obuhvaća osjećaj trnjenja, odrvenjelosti, žarenja,

utrnutosti, stezanja u distalnim dijelovima udova, posebice stopalima, slabiju snagu mišića i
bolne grčeve u potkoljenicama (Mujkić, F. 2018.). Oštećenje uzrokuje kljenut mišića
ekstenzora stopala, tako da ono dolazi u položaj plantarne fleksije uz malu inverziju (Buterin,
M. 2014.). Pomak diska u području L4-L5 izaziva bol koja se širi iz leđa zati stražnjom
stranom natkoljenice, prednjom stranom potkoljenice do palca. Refleks m. quadricepsa bit će
oslabljen. Prisutna je slabost dorzalnim fleksora stopala i nožnih prstiju te se razvija „viseće
stopalo“ (Ćuk, M. 2014.). (Slika 5.1.)

Slika 5.1. Pareza nervus peroneus (Izvor:

https://www.icklinika.cz/userfiles/image/Chirurgie%20nohy/parezy/DSC_0687.JPG)

Atrofija mišića je vidljivo uočljiva te se peronealne mišiće jedva uspijeva napipati. Prisutan je
slabiji osjet prednje i medijalne površine potkoljenice i stopala (Ćuk, M. 2014). Javlja se
karakterističan hod, tipičan hod kod takvog bolesnika tzv. pijetlov hod (Slika 5.2.), zbog
nemogućnosti ekstenzije stopala ono visi, a noga je flektirana u koljenu te ju osoba odiže više
od podloge i izbacuje stopalo kako mu ne bi smetalo pri iskoraku (Slika 5.3.). Stajanje na
petama je neizvedivo (Buterin, M. 2014.).
 Slika 5.2. Pijetlov hod (Izvor: https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?
q=tbn:ANd9GcQLtYax__jjhX-oqeWul00sjZWjkXzAjFo28VM_DFnrj1z380rr)

Slika 5.3. Pijetlov hod ( Izvor: https://hdfrm.org/wp-

content/uploads/2017/10/patoloski-obrasci-hoda.pdf)

Oštećenje površinskog peronealnog živca uzrokuje nemogućnost ili otežanu everziju stopala.
Oštećenje dubokog peronealnog živca onemogućuje izvođenje ekstenzije prstiju i stopala.
Razvojem atrofije mišića i kontraktura nastaje promjena stopala tzv. pes equinovarus,
„ušiljeno stopalo“. (Slika 5.4.). Javljaju se i trofičke promjene kao što su crvenilo kože,
usporeno zarastanje rana, cijanoza i ulceracije kože te demineralizacija kosti (Buterin, M.
2014.).
Slika 5.4. Pes equinovarus (Izvor: https://zdravlje.eu/wp-content/uploads/2011/04/pes-
equinovarus.jpg)
6. FIZIOTERAPIJSKA PROCJENA

Fizioterapijski proces uključuje fizioterapijsku procjenu, fizioterapijsku dijagnozu,

plan terapije, fizioterapijska intervencija, evaluacija, planiranje, organiziranje ,vođenje i
nadzor u procesu fizioterapije provodi fizioterapeut. Fizioterapijska procjena se temelji na
SOAP metodi. S označava subjektivni pregled (anamneza bolesnika) koji obuhvaća intervju
koji provodimo se bolesnikom odnosno sve informacije dobivene od pacijenta (Babić, S.
2014.). Anamneza nam daje uvid u karakter boli te saznajemo kada se bol prvi put pojavila i
gdje je lokalizirana, dali se povećava ili smanjuje. Anamneza može biti obiteljska, opća,
sadašnja, radna i socijalna (Ćuk, M. 2014.). O koji označava objektivni pregled (opservacija
bolesnika), obuhvaća opservaciju koju provodimo na temelju subjektivnog pregleda, a
obuhvaća procjenu posture, procjenu mekih tkiva, procjenu pokretljivosti bolesnika, procjenu
hoda, procjenu provođenja ciljanih mjera i testova. A označava postupke mjerenja i testove,
oni predstavljaju objektivni dio procjene. Najčešće provodimo test procjene boli, procjena
integriteta mobilnosti zglobova i kralješnice, procjena posture i hoda te specifični testovi. P
označava plan fizioterapije. Plan fizioterapije postavlja se na osnovu dobivenih podataka i
rezultata S i O pregleda i može biti kratkoročni i dugoročni. Kratkoročni je izmjenjiv na
osnovi dobivenih podataka, a dugoročni je krajnji cilj fizioterapije i nepromjenjiv je (Babić, S.
2014.). Fizioterapijska procjena jako je bitna u dijagnostici jer nam daje mnogo informacija o
stanju pacijenta (Ćuk, M. 2014.).

6.1. MMT

Manualni mišićni test je postupak za procjenu funkcije pojedinih mišića i mišićnih

skupina, ocjenama od 0-5 (Kolak, M. 2018.). MMT je subjektivna metoda mjerenja mišićne
snage (Ćuk, M. 2014.).

Ocjena 5 – prikazuje snagu agonista koji savladava vrlo snažan manualni otpor pri punom
antigravitacijskom opsegu pokreta ili 100% snage mišića.

Ocjena 4 – prikazuje snagu agonista koji savladava relativno snažan manualni otvor pri
punom antigravitacijskom opsegu pokreta ili 75% snage mišića.
Ocjena 3 – prikazuje snagu agonista koji savladava težinu dijela tijela u punom opsegu
pokreta ili 50% snage mišića antigravitacijskog položaja.

Ocjena 2 – prikazuje snagu agonista koji izvodi pun opseg pokreta pri eliminiranom
djelovanju sile teže (pokret u horizontalnoj ravnini) (Babić, S. 2014.). 25% sanage kretanja u
rasterećenom položaju (Ćuk, M. 2014.).

Ocjena 1 – prikazuje snagu agonista koji ne može izvesti pokret. Pri pokušaju izvođenja
pokreta može se palpatorno osjetiti kontrakcija mišića ili su vizualno uočljivi tragovi pokreta,
samo trzaj mišića.

Ocjena 0 – nema kretanja, prikazuje agonista u kojem se ne može vizualno niti palpatorno
utvrditi njegova aktivnost (Babić, S. 2014.).

Vrlo je efikasan alat u utvrđivanju disbalansa i deficita u jakosti, snazi i mišićnoj izdržljivosti.
Tijekom manulanog testiranja mišićne funkcije vrlo je bitan čimbenik optimalna postura
tijela. Dobra postura tijela bitna je zbog zdravlja, tj. pravilnog položaja tijela i zglobova u
prostoru. Za optimalno zdravlje zglobova i mišića tijekom izvođenja vježbi svaki zglob treba
biti centriran, odnosno, u optimalnoj poziciji za vježbanje odnosno u poziciji u kojoj postoji
najmanji rizik od ozljeđivanja (Kolak, M. 2018.). Osim manuelnog mišićnog testa za
testiranje snage mišića (sinergista) se koristi dinamometrija za koju je neophodan
dinamometar (Buterin, M. 2014.). Dinamomterija je postupak mjerenja statičke jakosti
mišićnog sustava (Ćuk, M. 2014.). Dinamometrima se obično mjeri snaga velikih mišićnih
skupina (Babić, S. 2014.)

6.2. Antigravitacijski testovi

Antigravitacijskim testovima se ispituje mogućnost održavanja udova u uzdignutom

položaju. Noge se ispituju tako da se osoba polegne na leđa, noge saviju u kuku i koljenu i
promatra se održavanje tog položaja, to je tzv. test po Mingazziniju (Butković Soldo, S.,
Titlić, M. 2012.). (Slika 6.1.)
 Slika 6.1. Pokus po Mingazziju (Izvor: https://blog.dnevnik.hr/marijaklaric/slike/m/2-4.jpg)

U testu po Barreu ispitanik leži u proniranom položaju, noge savijene u koljenima (Butković
Soldo, S., Titlić, M. 2012.). (Slika 6.2.)

Slika 6.2. Pokus po Barreu (Izvor: https://blog.dnevnik.hr/marijaklaric/slike/m/2-4.jpg)

6.3. Ispitivanje tonusa mišića

Tonus mišića ispituje se pregibanjima u zglobovima, izvodeći pokrete fleksije i

ekstenzije (Butković Soldo, S., Titlić, M. 2012.). Povišeni tonus tj. spasticitet, je poremećaj
senzomotornog sustava kojeg karakteriziraju povišeni mišićni tonus i tetivni odgovor te je
važan pozitivni znak u dijagnozi sindroma gornjeg motornog neurona (Kokotić, I. 2016.).
Povišen tonus nastaje kao posljedica oštećenja gornjeg motornog neurona tj. oštećenja po
centralnom tipu. Snižen tonus nastaje kao posljedica oštećenja donjeg motornog neurona tj.
po perifernom tipu (Butković Soldo, S., Titlić, M. 2012.).

6.4. Ispitivanje refleksa

Refleksi mogu biti miotatski (vlastiti) i površinski (tuđi). Miotatski su refleksi

monosinaptički, receptor i efektor su u mišiću. Površinski su refleksi polisinaptički jer je
receptor u koži ili sluznici dok je efektor u mišiću (Butković Soldo, S., Titlić, M. 2012.).
6.4.1. Miotatski (vlastiti) refleksi

Ispitivanje miotatskih refleksa je obilježje neurologije, ima važnu ulogu u kliničkoj

procjeni bolesnika. Izvodi se udarcem neurološkog čekića po tetivi mišića. Uvijek se gleda
simetričnost odgovora lijevo-desno na istom mišiću i intenzitet samog refleksa. Ugašeni se
refleksi nalaze kod oštećenja po perifernom tipu, a pojačani refleksi se nalaze kod oštećenja
po centarlnom tipu. Potrebno je znati da oslabljeni ili pojačani refleksi ne moraju značiti
bolest mogu jednostavno biti fiziološki, odnosno razlikuju se prema životnoj dobi (Butković
Soldo, S., Titlić, M. 2012.).

6.4.2. Površinski (tuđi) refleksi

Površinski refleksi su polisinaptički, receptor se nalazi u koži, a efektor u mišiću.

Podraživanje kože ili sluznice dobiva se mišićni odgovor. Ovoj skupini refleksa pripada
plantarni refleks. Plantarni refleks ispituje se povlačenjem po lateralnoj strani tabana do
prstiju, od malog prema palcu. Pri urednom nalazu nastaje plantarna fleksija prstiju (Butković
Soldo, S., Tiltić, M. 2012.). (Slika 6.3.)

Slika 6.3. Patelarni refleks (Izvor: https://blog.dnevnik.hr/marijaklaric/slike/m/2-8.jpg)

Patološki refleks Babinskog znaka je oštećenje gornjeg motornog neurona, kortikospinalnog

puta. Ispituje se kao plantarni refleks (Butković Soldo, S., Titlić, M. 2012.). U osoba s
oštećenim putovima prilikom izazivanja plantarnog refleksa umjesto plantarne fleksije prstiju
dolazi do ekstenzije palca i lepezasto širenje ostalih prstiju pa kažemo da je pozitivan
Babinski znak. Babinski refleks se ne može izazvati u zdravih ljudi, i među ostalima spada u
tzv. patološke reflekse (Klarić, M. 2016.). Modifikacije Babinskog refleksa su Oppenheimov,
Chaddocckov, Gordonov reflexi (Butković Soldo, S., Titlić, M. 2012.).
6.5. Ispitivanje cerebralnih funkcija

Cerebralne funkcije obuhvaćaju koordinaciju, dijadohokinezu i stajanje. Koordinacija

omogućuje pravilne i usklađene, jednostavne i složene pokrete. Poremećaj koordinacije
naziva se ataksija, a blaži poremećaj distaksija. Nemogućnost stajanja je astazija, a
nemogućnost sjedenja abazija. Dijadohokineza je mogućnost izvođenja brzih alternizirajućih
pokreta. Koordinacija se ispituje testom peta-koljeno. (Slika 6.4.) Rohmbergov pokus služi za
ispitivanje uspravnog položaja tijela. Za ispitivanje ravnoteže koriste se još zvjezdasti hod,
hod po crti i stajanje na jednoj nozi (Butković Soldo, S., Titlić, M. 2012.).

Slika 6.4. Test peta-koljeno (Izvor: https://blog.dnevnik.hr/marijaklaric/slike/m/2-13.jpg)

6.6. Ispitivanje hoda

Procjena hoda je od velike pomoći u neurološkoj procjeni stanja bolesnika. Potrebno

je promatrati veličinu koraka, brzinu kretnji, držanje tijela, sinkronizaciju pokreta ruku i nogu,
hod pri zatvorenim i otvorenim očima, hod na petama i prstima. Hod može biti spastičan,
ataktičan, spastično-ataktičan, ekstrapiramidni hod, paretični hod pri oštećenju perifernih
živaca i bizarni. Pri oštećenju perifernih živaca nastaju teškoće u hodu. Najupečatljivije i
najčešće oštećenje n. peroneusa pri čemu je nemoguća dorzalna fleksija stopala pa nastaje,
tzv. viseće stopalo i posljedično “pijetlov hod” (Butković Soldo, S., Titlić, M. 2012.).
7. ZAKLJUČAK

Oštećenje n. peroneusa uzrokuje viseće stopalo te dovodi do karakterističnog tzv.

“pijetlovog hoda”. Fizioterapijska procjena je važna kako bi se moglo pratiti napredovanje
i učinak terapije na pacijenta od prvog do zadnjeg dana rehabilitacije. Cilj fizioterapijske
procjene je utvrđivanje uzroka nastanka simptoma, mjesto lezije i njihov utjecaj na
funkciju zgloba. Fizioterapeut će kontinuirano tražiti promjene u statusu pacijenta tijekom
intervencije. U fizioterapijskoj procjeni također je važan i razgovor s pacijenom,
motiviranje pacijenta i edukacija. Postoje specifična testiranja koja su namijenjena za
specifične bolesti, bolna stanja i određena područja tijela. Fizioterapijskom procjenom se
objektivno može prikazati napredovanje u rehabilitaciji što može djelovati motivirajuće za
pacijenta.
8. LITERATURA

1. Babić S., (2014.) Fizioterapijska procjena, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru,

Dostupno na: http://www.vevu.hr/?kol=20&g=5&i=101&obav=699, [31.4.2019.] 
2. Bojanić I., Dimnjaković D., Smoljanović T., (2014.) I peronealne tetive postoje zar
ne?, Liječnički vjesnik, 136 (9-10)
3. Buterin, M. (2015). Rehabilitacija bolesnika s oštećenjem nervusa peroneusa
(Doctoral dissertation, University of Split. University Department of Health Studies.).
4. Butković Soldo, S., Titlić, M., (2012.) Neurologija, za visoku školu za medicinske
sestre, fizioterapeute, inženjere radiologije, 2012.
5. Ćuk, M. (2014). Fizioterapijska procjena i rehabilitacija stanja slabinske kralježnice
nakon operacije diskoradikularnog konflikta (Doctoral dissertation, University of
Split. University Department of Health Studies.).
6. Hrvatska komora fizioterapeuta. Dostupno na: https://www.hkf.hr/?page_id=904,
[3.4.2019.] 
7. Klarić, M., (2016.) Neurologija u svijetu, Pregled neurološkog bolesnika, Dostupno
na: https://blog.dnevnik.hr/marijaklaric/2016/10/1632045590/pregled-neuroloskog-
bolesnika-ii-dio.html, [31.4.2019.] 
8. Kokotić, I. (2016). Pozicioniranje i transferi pacijenta sa oštećenjem gornjeg motornog
neurona   (Doctoral dissertation, College of Applied Sciences" Lavoslav Ružička" in
Vukovar. Department for Medical Studies.).
9. Kolak, M. (2018). Manualno testiranje mišićne funkcije čovjeka (Doctoral
dissertation, University of Zagreb. Faculty of Kinesiology. Department of General and
Applied Kinesiology.).
10. Mujkić, F. (2018). Uloga vestibularne rehabilitacije u brinjavanju polineuropatija 
(Doctoral dissertation, College of Applied Sciences" Lavoslav Ružička" in Vukovar.
Department for Medical Studies.).
11. Platzer, W. 2011. Priručni anatomski atlas u tri sveska, Prvi svezak sustav organa za
pokretanje
12. Smoljenović, N. (2014). Rehabilitacija pacijenata s neuropatijama (Doctoral
dissertation, University of Split. University Department of Health Studies.)