PEDAGOGIJA

Tema: Terminologija
d r. s c . A n i t a L u k e n d a , d o c .
Fakultet prirodoslovno -matematičkih i
odgojnih znanosti Sveučilišta u
Mostaru
 ODGOJ
Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M. i Bašić, S. (2001)
Prvo, najšire značenje ➔ svi formalni i neformalni utjecaji kojima se potiče razvoj ljudske osobe
Drugo, široko značenje ➔ svjesna i namjerna djelatnost kojom odrasli nastoje pomoći, usmjeriti ili poticati
optimalan i cjelovit razvoj djece i mladih u pravcu i na način koji se u određenom društvu, kulturi i vremenu
drži poželjnim
Odgoj je najširi pojam koji obuhvaća obrazovanje i nastavu, ali i sve one društvene utjecaje kojima se
formalno i neformalno, namjerno i nenamjerno utječe na razvoj djeteta ako je pojam dobno ograničen, ili na
cjelokupan razvoj čovjeka ako se pojam shvaća u perspektivi cjeloživotnih promjena
U užem smislu odgoj se izjednačava s formalnim i neformalnim utjecajima kojima se oblikuju, učvršćuju i
mijenjaju afektivne i ponašajne osobine djeteta i odraslog (usvajanje vrijednosti, stavova i navika) za razliku
od obrazovanja kojim se utječe na razvoj kognitivnih sposobnosti (usvajanje znanja i razvoj vještina)
Kad se istodobno žele naglasiti te dvije strane svjesnih, namjernih i sustavnih utjecaja, ali i njihova
povezanost i međusobna uvjetovanost, koristi se kovanica „odgoj i obrazovanje” ili „odgojnoobrazovni
utjecaji”
 ODGOJ
Malić, J. i Mužić, V. (1989)

Odgoj u širem smislu ➔ svaka svjesna djelatnost kojom se razvijaju psihičke i fizičke
osobine čovjeka, bilo da je on ostvaruje na samom sebi (tada je to samoodgoj), bilo da je vrši
prema drugim osobama

Odgoj u širem smislu obuhvaća kognitivno, psihomotoričko i afektivno područje

Odgoj u užem smislu ➔ razvoj afektivne sfere ljudske ličnosti: stavovi, interesi, osobine
volje i sl.
 OBRAZOVANJE
Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M. i Bašić, S. (2001)

Pedagoški i didaktički osmišljeno, više ili manje sustavno organizirano podučavanje i učenje
kojim pojedinac stječe opća i posebna znanja o svijetu oko sebe, razvija intelektualna,
socijalna i praktična umijeća i navike te jača svoje sposobnosti, oblikujući tako pogled na
svijet i gradeći temelje za permanentno povezivanje znanja, vještina i sposobnosti u složen
sklop kompetencija potrebnih za uspješno sudjelovanje u društvenom, gospodarskom,
kulturnom i političkom životu zajednice kojoj pripada.

Obrazovanje je i proces i rezultat tog procesa jer se kod pojedinca koji stječe znanja i razvija
svoje sposobnosti manifestira kao osobina ličnosti (obrazovanost, izobraženost)
 OPĆE I STRUKOVNO OBRAZOVANJE
Vukasović, A. (2001)
Opće obrazovanje = namijenjeno svim ljudima; obuhvaća znanja, umijeća i
navike koje pomažu čovjeku snaći se u određenim društveno-ekonomskim
uvjetima, razumjeti svijet u kojem živi, naći svoje mjesto u tom svijetu i
osobno se uključiti u izgradnju boljeg i ljepšeg života
Strukovno obrazovanje = znanja, umijeća i navike potrebne za rad u
nekom užem području ljudske djelatnosti; služi pripremi pojedinca za šire ili
uže zanimanje, za njegovu buduću profesiju
 IZOBRAZBA
Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M. i Bašić, S. (2001)
Pedagoški termin kojim se označava proces osposobljavanja pojedinca za
neku praktičnu djelatnost ili stjecanje određene vrste stručnosti, primjerice
u srednjim i višim strukovnim ili tehničkim školama. Izobraženost je
svojstvo onoga koji je u procesu izobrazbe usvojio znanja, razvio sposobnosti
i vještine te prihvatio etiku primjerenu određenoj struci, primjerice
učiteljskoj, liječničkoj i sl.
 IZOBRAZBA
Malić i Mužić (1989)
Izobrazba ➔ osposobljavanje za određenu profesionalnu ili društvenu djelatnost. Pri tome se
misli na: a) cjelinu tog osposobljavanja ili b) samo na jedan dio
ad.a. na sve se aspekte misli, na primjer, pri izobrazbi za zrakoplovnog časnika, izobrazbi
zdravstvenog djelatnika, izobrazbi glazbenika ali i pri izobrazbi aktivista Crvenog križa, izobrazbi
instruktora u autoškolama, itd.
ad.b. na primjer, kod pedagoške izobrazbe predmetnih nastavnika, riječ je samo o jednom
aspektu te izobrazbe (pedagoškom, a osim toga postoji i stručnopredmetni aspekt)
UNESCO (1979)
Izobrazba (engl. training) ➔ sustavno usvajanje stavova, znanja i vještina nužnih kako bi
pojedinac adekvatno obavljao određene zadatke
 NASTAVA
Vukasović, A. (2001)
Nastava ➔ odgoj i obrazovanje se u velikoj mjeri provode u nastavi. Nastava
je školski, planski organizirani odgojno-obrazovni proces u kome se
primjenom nastavnih planova i programa ostvaruju temeljne odrednice
odgoja i obrazovanja. Nastava je zajednički rad učitelja i učenika
Lenzen, D. (2002)
Nastava ➔ ciljano planiranje, izvođenje i provjera procesa podučavanja i
učenja
 FORMALNO OBRAZOVANJE
Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M. i Bašić, S. (2001)
Formalno obrazovanje – uključuje sustav općeg, strukovnog i
visokoškolskog obrazovanja do razine poslijediplomskih studija

Rubenson, K. (2010)
Formalno učenje – odvija se u institucijama za obrazovanje i izobrazbu;
strukturirano je (u smislu ciljeva učenja, vremena ili potpore učenju) i vodi
ka svjedodžbi/diplomi. Iz perspektive učenika formalno učenje je namjerno
učenje
 NEFORMALNO OBRAZOVANJE
Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M. i Bašić, S. (2001)
Neformalno obrazovanje – organizirana društvena djelatnost koja zadovoljava dopunske,
dodatne ili alternativne potrebe učenja i koji može, ali ne mora biti povezana sa sustavom
formalnog obrazovanja

Rubenson, K. (2010)
Neformalno učenje – učenje koje se ne odvija u institucijama za obrazovanje i izobrazbu te
najčešće ne vodi ka svjedodžbi/diplomi. Međutim, ono je strukturirano (u smislu ciljeva učenja,
vremena ili potpore učenju). Neformalno učenje se organizira na radnom mjestu kao i u okviru
aktivnosti grupa civilnog društva. Također ga pružaju organizacije ili službe uspostavljene kao
dopuna formalnom sustavu npr. tečajevi umjetnosti, glazbe, sportskih aktivnosti. Iz perspektive
učenika neformalno učenje je također namjerno učenje
 INFORMALNO OBRAZOVANJE
Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M. i Bašić, S. (2001)
Informalno obrazovanje ili samoobrazovanje– učenje koje pojedinac
izvaninstitucionalno organizira za sebe

Rubenson, K. (2010)
Informalno učenje – učenje unutar svakodnevnog života i to na radnom mjestu, u
obitelji ili u slobodnom vremenu. Nije strukturirano (u smislu ciljeva učenja,
vremena ili potpore učenju) i ne vodi svjedodžbi/diplomi. Informalno učenje može
biti namjerno no najčešće je nenemjerno (ili slučajno/nesvjesno)
 LITERATURA
Lenzen, D. (2002) Vodič za studij znanosti o odgoju. Zagreb: Educa
Malić, J. i Mužić, V. (1989) Pedagogija. Zagreb: Školska knjiga
Rubenson, K. (2010) The Field of Adult Education: An Overview. U: Rubenson, K.
(ed)., Adult Learning and Education. Oxford: Academic Press, str. 3-13.
Spajić-Vrkaš, V.; Kukoč, M. i Bašić, S. (2001) Obrazovanje za ljudska prava i
demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO i
Projekt ‘Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole’.
Vukasović, A. (2001) Pedagogija. Zagreb: Hrvatski katolički zbor “MI”