ČETIRI SVIJEĆE

U prostoriji su polako gorele četiri svijeće. Bila je gotovo potpuna tišina i mogao se
čuti njihov razgovor.

Prva svijeća reče: „Ja sam MIR – ljudi me ne usjpevaju sačuvati, mislim da ću se
ugasiti.“ I odmah se ugasila.

Druga svijeća je rekla: „Ja sam VJERA – nažalost, mnogi ljudi smatraju da nisam
neophodna, nema smisla da gorim i dalje.“ Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani
povetarac i ugasio je.

Treća svijeća je žalosno progovorila: „Ja sam LJUBAV – nemam više snage, ljudi
me često zaboravljaju i stavljuju po strani. Čak zaboravljaju da vole one sebi najbliže“
i istog momenta se ugasila.

Nedugo zatim u sobu je ušlo dijete. „Šta je ovo? Trebalo je da gorite do kraja.“ i
rekavši to, počelo je plakati.

Tada se oglasila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo da
upalimo ostale svijeće. Ja sam NADA.“

Sa sjajem u očima, dijete je uzelo svijeću „nade“ i zapalilo ostale svijeće .

Plamen nade bi uvijek trebao da tinja u našem srcu, kako bi svatko od nas mogao da
održi, vjeru, mir i ljubav.