USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-III-4780/2021
Zagreb, 15. prosinca 2021.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim

tužbama, u sastavu Branko Brkić, predsjednik Vijeća, te suci Andrej Abramović,
Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, u
postupku koji je ustavnom tužbom pokrenulo trgovačko društvo Croatia Records d. d.
iz Zagreba zastupano po direktoru Želimiru Babogredcu, kojeg zastupa Igor Svilar,
odvjetnik u Zagrebu, na sjednici održanoj 15. prosinca 2021. jednoglasno je donio

ODLUKU

Ustavna tužba se odbija.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Trgovačko društvo Croatia Records d. d. iz Zagreba (u daljnjem tekstu:

podnositelj), zastupano po direktoru Želimiru Babogredcu, kojeg u ustavnosudskom
postupku zastupa Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, podnijelo je ustavnu tužbu u
povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-4551/19-4 od
21. travnja 2021. (u daljnjem tekstu: osporena presuda).

Podnositelji je pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, upisan u Sudski

registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS 0800 34452 (rješenje Trgovačkog
suda u Zagrebu: T1-95/8942-2 od 30. siječnja 1996.) i registriran za snimanje
zvučnih zapisa i izdavanje glazbenih zapisa.

1.1. Osporenom presudom u točki I. izreke odbijena je žalba podnositelja i

potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-3465/16-26 od 9. travnja
2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda), te je u točki II. izreke odbijen
zahtjev podnositelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja kojim je zatražio

poništenje rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju klasa: UP/I-943-01/15-03/5,
urbroj: 360-03-03/01-2016-25 od 21. listopada 2016.

1.2. Rešenjem Centra za restrukturiranje i prodaju od 21. listopada 2016.,

donesenim u povodu zahtjeva strukovne udruge Hrvatske glazbene unije Zagreb,
utvrđeno je da u vrijednost društvenog kapitala u provedenom postupku pretvorbe i
 2

privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o. Zagreb

(prednika podnositelja) nisu procijenjeni fonogrami.

2. Podnositelj navodi da su mu osporenom presudom Visokog upravnog suda

(kao i prvostupanjskom presudom) povrijeđena prava zajamčena člancima 19., 29.
stavka 1., 48. stavka 1., 49. stavka 4. i 68. Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne
novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

3. Na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike

Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst; u daljnjem
tekstu: Ustavni zakon) za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis
Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-3465/16.

4. Ustavna tužba je pravodobna i dopuštena.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

Upravni postupak

5. Strukovna udruga Hrvatske glazbene unije iz Zagreba zahtjevom podnesenim

na temelju Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike
Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13., 13/16. i 89/17.), kod Centra za
restrukturiranje i prodaju zatražila je pokretanje upravnog postupka za utvrđenje
neprocijenjenog dijela imovine u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog
poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o. Zagreb (prednika podnositelja),
označenog kao fonogrami.

5.1. U očitovanju o zahtjevu podnositelj je prigovorio da strukovna udruga Hrvatska

glazbena unija iz Zagreba nije dokazala pravni interes za podnošenje zahtjeva kao
zainteresirana stranka, u smislu odredbe članka 66. stavka 1. Zakona o upravljanju i
raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.

Prigovorio je da se "fonogrami" ne mogu smatrati pokretninama iz članka 65. stavka

1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, s
obzirom na definiciju pojma "fonogram" sadržanu u odredbi članka 132. stavka 1.
tada važećeg Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj
167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13., 127/14., 62/17. i 96/18.; u daljnjem tekstu:
ZAPSP), koja je "fonogram" definirala kao fiksaciju zvukova izvedbe ili drugih
zvukova ugrađivanjem na podlogu s koje se mogu slušati, umnožavati ili priopćavati
putem nekog uređaja. Za tako definiran pojam "fonogram", podnositelj je prigovorio
da nije usporediv definiciji stvari/pokretnine u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98. - članak
12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji
stanarsko pravo, 137/99. - odluka USRH broj: U-I-58/97 i dr., 22/00. - odluka USRH
broj: U-I-1094/1999, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10.
- odluka o nedavanju vjerodostojnog tumačenja članka 41. stavka 1. i članka 42.,
143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17. - ispravak).

Navode podnositelja zahtjeva da u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog

poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o. Zagreb nije procijenjena "cjelokupna
 3

fonoteka i pravnog prednika Jugoton" podnositelj je osporio navodeći da je "fonoteka"

podrazumijevala magnetofonske trake (vrpce) na kojima su bile zabilježene
originalne snimke (tzv. masteri). Uključivanje upravo "cjelokupne fonoteke" u
provedeni postupak pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada
zvuka i slike s.p.o. Zagreb, za podnositelja je bilo razvidno iz Elaborata o
procijenjenoj vrijednosti iz lipnja 1992. u dijelu u kojem je navedeno da su procjenom
obuhvaćene "zalihe snimljenih muzičkih traka pod brojem V. 'Izvješće o utvrđenju
tržišne vrijednosti', 'Aktiva'".

Prigovorio je stoga da je "cjelokupna fonoteka" prednika podnositelja kao dio

postojećeg društvenog kapitala procijenjena u postupku pretvorbe i privatizacije i
uvrštena u temeljni kapital pretvorbom nastalog trgovačkog društva Hrvatska naklada
zvuka i slike d. d. Zagreb.

6. Podneskom od 30. kolovoza 2016. u predmetni upravni postupak uključilo se

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. U podnesku je navelo da fundus fonograma
(fonoteke) bivšeg Jugotona, a potom društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i
slike s.p.o. Zagreb nikada nije bio procijenjen u postupku pretvorbe i privatizacije.

6.1. Centar za restrukturiranje i prodaju nakon provedenog upravnog postupka o

osnovanosti podnesenog zahtjeva odlučio je rješenjem od 21. listopada 2016.

Nadležnost za postupanje po podnesenom zahtjevu obrazložio je pozivajući se na

članak 66. stavka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu
Republike Hrvatske kojim je propisano da "Centar postupke radi utvrđivanja
procijenjenih odnosno neprocijenjenih nekretnina pokreće po službenoj dužnosti ili na
prijedlog zainteresirane osobe". U konkretnom slučaju da je riječ o neprocijenjenom
dijelu društvenog kapitala društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o.
Zagreb u dijelu "fonograma" kao pokretnina u smislu odredbe članka 65. stavka 1.
istog zakona.

Uz utvrđenje da fonogrami nisu bili procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u

postupku pretvorbe društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o.
Zagreb na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj
19/91., 83/92., 94/93., 2/94. i 9/95.), niti su naknadno sukladno Zakonu o privatizaciji
("Narodne novine" broj 21/96., 71/97. i 73/00.) procijenjeni u temeljni kapital
podnositelja ustavne tužbe kao pravnog sljednika trgovačkog društva Hrvatska
naklada zvuka i slike d. d. Zagreb, Centar za restrukturiranje i prodaju pozivajući se
na članak 28. stavak 9. i članak 66. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u
vlasništvu Republike Hrvatske donio je gore navedeno rješenje.

Upravni spor

7. Tužbom podnesenom Upravnom sudu u Zagrebu podnositelj je zatražio

ocjenu zakonitosti rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju. Prigovorio je
nenadležnosti Centra za restrukturiranje i prodaju za postupanje u povodu
podnesenog zahtjeva, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u
provedenom upravnom postupku.
 4

Naveo je da strukovna udruga Hrvatska glazbena unija nije dokazala pravni interes
za podnošenje predmetnog zahtjeva (kao zainteresirane osobe u smislu odredbe
članka 66. stavka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu
Republike Hrvatske), te da Centar za restrukturiranje i prodaju niti u smislu članka 65.
stavka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike
Hrvatske nije bilo nadležan za postupanje u povodu podnesenog zahtjeva. To stoga
jer "fonogram", polazeći od članka 132. stavka 1. ZAPSP-a kojim je definirano da je
"fonogram fiksacija zvukova izvedbe ili drugih zvukova ugrađivanjem tih zvukova na
podlogu s koje se mogu slušati", dakle zbog "nematerijalne odredivosti fiksacije
zvuka" nije pokretnina iz dosega članka 65. stavka 1. Zakona o upravljanju i
raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.

Istaknuo je da i Konvencija za zaštitu proizvođača fonograma od neodobrenog

umnožavanja njihovih fonograma od 29. listopada 1971. koja je u pravni poredak
Republike Hrvatske implementirana Uredbom o pristupanju Konvenciji za zaštitu
proizvođača fonograma od neodobrenog umnožavanja njihovih fonograma ("Narodne
novine - Međunarodni ugovori" broj 12/99.) u članku 1.a. definira fonogram kao
"svako isključivo zvučno fiksiranje zvukova izvedbe ili drugih zvukova".

Također i Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno

vlasništvo od 20. prosinca 1996., koji je u pravni poredak Republike Hrvatske
implementiran Zakonom o potvrđivanju Ugovora o izvedbama i fonogramima
Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo ("Narodne novine - Međunarodni
ugovori" broj 6/00.), u članku 2.b "fonograme" definira kao "fiksiranje zvukova
izvedbe ili drugih zvukova, ili predstavljanje zvukova, osim u obliku fiksiranja zvukova
sadržanih u kinematografskim ili drugim audiovizualnim dijelovima".

U spis Upravnog suda u Zagrebu podnositelj je uz tužbu priložio i ovjereni prijevod

očitovanja Međunarodne federacije fonografske industrije (IFPI) od 21. studenoga
2016., a iz kojeg je također razvidno tumačenje "fonograma" kao nematerijalne
imovine.

Osporavajući nadležnost Centru za restrukturiranje i prodaju za postupanje po

podnesenom zahtjevu i na temelju članka 66. stavka 1. Zakona o upravljanju i
raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, podnositelj je prigovorio da
navedena zakonska odredba propisuje pokretanje postupka pred tim tijelom u
odnosu na neprocijenjene nekretnine u postupku pretvorbe i privatizacije, a
neprocijenjene nekretnine u postupku pretvorbe i privatizacije nisu bile obuhvaćene
zahtjevom Hrvatske glazbene unije iz Zagreba.

7.1. Podnositelj je u nastavku naveo da u vrijeme kada se provodio postupak

pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o.
Zagreb (1992.) pojam "fonogram" (kao pravna kategorija) nije bio poznat u pravnom
poretku Republike Hrvatske. Prvi put "fonogram" je definiran tek člankom 132.
stavkom 1. ZAPSP-a. Stoga imovina pravnog prednika podnositelja, procijenjena u
postupku pretvorbe i privatizacije niti u jednom dijelu nije mogla biti označena kao
"fonogrami".

S obzirom na to da je u upravnom postupku korišten i pojam "fonoteka", a pod kojim

su se podrazumijevale magnetofonske trake (vrpce) na kojima su bile zabilježene
 5

originalne snimke (tzv. masteri) i "fonotekom" se označavala i ukupnost

magnetofonskih traka sa originalnim snimkama, podnositelj je ustrajao u prigovoru da
je upravo "cjelokupna fonoteka" njegovog prednika i bila uključena u provedeni
postupak pretvorbe i privatizacije. Upućivao je na dio Elaborata o procijenjenoj
vrijednosti prednika podnositelja iz lipnja 1992. u kojem je navedeno da su
procjenom obuhvaćene "zalihe snimljenih muzičkih traka pod brojem V. "Izvješće o
utvrđenju tržišne vrijednosti", "Aktiva", te u dokaz tih svojih navoda predlagao
provođenje knjigovodstvenog vještačenja.

S tim u vezi ukazao je i na rješenje Fonda za privatizaciju broj: 51-04/92-02/142/1 od

5. listopada 1993. kojim nije utvrđeno da bi postupak pretvorbe i privatizacije
društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o. Zagreb bio proveden
protivno izdanoj suglasnosti Agencije za restrukturiranje i razvoj broj: 01-02792-
06/535 od 22. siječnja 1993. Ukazao je i na Izvješće Državnog ureda za reviziju o
obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije prednika podnositelja (2003.), a iz kojeg je
razvidno da u postupku pretvorbe i privatizacije nisu utvrđene nepravilnosti.

7.2. Prigovorio je i da se u upravni postupak uključilo Ministarstvo kulture

Republike Hrvatske dopisom klasa: 612-01/16-01/0671, urbroj: 532-01/7-16-01 od
30. kolovoza 2016., međutim da njemu kao pravnom sljedniku trgovačkog društva čiji
dio (ne)procijenjene imovine je bio razmatran u tom upravnom postupku nikada nije
dana mogućnost da se očituje na navedeni dopis Ministarstva. Stoga je istaknuo i
prigovor o povredi "načela sadržano u čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku".

U konačnici, prigovorio je da je izreka osporenog rješenja neodrediva i nerazumljiva

jer se ne može odrediti "o kojim se to konkretno fonogramima radi".

8. U spis Upravnog suda u Zagrebu podnositelj je priložio i dokumentaciju na

koju se pozvao u tužbi. Priložio je rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj
Republike Hrvatske broj: 01-02/92-06/535 od 22. siječnja 1993. kojim je izdana
suglasnost da se pretvorba društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike
s.p.o. Zagreb (prednika podnositelja) može provesti sukladno dostavljenoj Odluci o
pretvorbi i priloženoj dokumentaciji.

Dostavio je i rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju broj: 51-04/92-02/142/1 od 5.

listopada 1993. iz kojeg je razvidno da u postupku kontrole provođenja pretvorbe
prednika podnositelja nije utvrđeno da se pretvorba obavlja protivno izdanoj
suglasnosti Agencije i odredbama mjerodavnog Zakona o pretvorbi društvenih
poduzeća. Navedenim rješenjem utvrđeno je i da je procjena vrijednosti kapitala
društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o. Zagreb ispravno
utvrđena, s time da će se "onaj dio "fonoteke" za koji nadležni organi eventualno
utvrde da se ne smatra dijelom nacionalnog kulturnog blaga Republike Hrvatske,
naknadno procijeniti, a dionice u protuvrijednosti istoga prenijeti Hrvatskom fondu za
privatizaciju".

Sadržajno vezano uz navedena rješenja podnositelj je priložio i Izvješće Državnog

ureda za reviziju Republike Hrvatske iz studenoga 2003. o obavljenoj reviziji
pretvorbe i privatizacije prednika podnositelja u kojem je ocjenom postupka pretvorbe
društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s.p.o. Zagreb utvrđeno da je
 6

pretvorba i privatizacija prednika podnositelja u potpunosti obavljena u skladu s

mjerodavnim zakonskih odredbama.

8.1. U spis Upravnog suda u Zagrebu priložio je i rješenje Hrvatskog državnog

arhiva klasa: 612-06/08-02/09 od 12. lipnja 2008. na temelju kojeg je u Evidenciju
stvaratelja arhivskog gradiva Hrvatskog državnog arhiva podnositelj razvrstan u 1.
kategoriju stvaratelja privatnog arhivskog gradiva, pod rednim brojem C - 49.

Rješenje istog tijela klasa: 612-06/08-07/09 od 12. lipnja 2008. kojim je podnositelj
upisan u Upisnik vlasnika privatnog arhivskog gradiva i kojim mu je u točki 2. izreke
utvrđena obveza arhivsko gradivo "čuvati i održavati u primjerenim uvjetima, zaštititI
od oštećivanja, uništenja ili gubitka, te provoditi druge mjere zaštite koje su kao
obveza određene Zakonom o arhivskog gradivu i arhivima ("Narodne novine" broj
105/97.), Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj
69/99.) ili koje odredi Hrvatski državni arhiv u okviru svojih ovlasti".

Sadržajno vezano uz rješenje Hrvatskog državnog arhiva klasa: 612-06/08-07/09 od

12. lipnja 2008. Upravnom sudu u Zagrebu podnositelj je dostavio i rješenje istog
tijela klasa: UP/I-612-06/14-27/07, urbroj: 565-08/2-14-1 od 27. studenoga 2014., a
kojim je u točki 1. izreke pod točkom 6. naslova Djelatnost CR-a 1947 - 2014
utvrđeno arhivsko gradivo u posjedu podnositelja. Sastavni dio tog rješenja
Hrvatskog državnog arhiva je Popis dokumentacijskih cjelina arhivskog gradiva u
posjedu podnositelja za koje je utvrđen status kulturnog dobra Republike Hrvatske iz
kojeg su razvidne identifikacijske oznake predmetne arhivske građe.

8.2. Pozivajući se na navedena rješenja Hrvatskog državnog arhiva donesena

2008. i 2014. podnositelj je u podnesku uloženom u spis predmeta 25. svibnja 2018.
između ostalog prigovorio sljedećem:

"Predmetno rješenje Hrvatskog državnog arhiva dostavljeno je i Ministarstvu

kulture Republike Hrvatske. Iako se Ministarstvo kulture uključilo u postupak pred
CERP-om, slanjem dopisa od 30.08.2016. g., odnosno neposredno prije donošenja
spornog rješenja od 21.10.2016. g. isto nije smatralo shodnim dostaviti CERP-u
rješenje Hrvatskog državnog arhiva. Umjesto toga, Ministarstvo kulture je u
predmetnom dopisu navelo da je upoznato sa predmetnim upravnim postupkom i
pripadajućom dokumentacijom o privatizaciji, te je zaključilo da, cit. 'fundus
fonograma (fonoteke) bivšeg Jugotona, a potom Hrvatske naklade zvuka i slike, nikad
nije bila procijenjena, pa samim time niti uključena u privatizacijski postupak', a nakon
toga je i iskazalo interes da, cit. 'u ime Republike Hrvatske, po okončanju postupka u
suradnji sa strukom i nositeljima autorskih i srodnih prava koja deriviraju iz sadržaja
predmetne fonoteke u cijelosti preuzme brigu i nadzor nad daljnjim postupanjem s
fonotekom bivšeg Jugotona, uključivo zakonodavno reguliranje pravnog statusa i
uvjeta budućeg korištenja te arhivske građe od nacionalnog interesa'.
Naime, ako se rješenje Hrvatskog državnog arhiva od 27.11.2014.g. protumači
u kontekstu obrazloženja rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju broj: 51-04/92-
02/142/I od 05.10.1993.g. u kojem stoji da će se dio 'fonoteke' za koji nadležni organi
eventualno utvrde da se ne smatra dijelom nacionalnog kulturnog blaga Republike
Hrvatske naknadno procijeniti, a dionice u protuvrijednosti istoga prenijeti fondu,
dolazi se do zaključka da predmetna 'fonoteka' nije niti trebala biti naknadno
procijenjena u pretvorbi, jer ista je u cijelosti kulturno dobro od nacionalnog interesa
za Republiku Hrvatsku.
(...)
 7

Uz sve ... navedene prigovore ... koji su izneseni u dosadašnjem tijeku

postupka pred sudom i CERP-om, tužitelj naglašava da je imovina koja se prema
današnjem zakonodavstvu i knjigovodstvenim standardima definira kao fonogram,
bila predmetom procjene društvenog kapitala društvenog poduzeća Hrvatska naklada
zvuka i slike. U to vrijeme predmetna imovina se označavala kao 'snimke', 'masteri',
'snimljene izvedbe' i sl, te je bila knjigovodstveno tretirana na drugačiji način nego je
to danas slučaj. Potrebno je uzeti u obzir kontekst vremena u kojem je provođena
pretvorba i privatizacija, te zakonodavstvo i knjigovodstvene standarde koji su se tada
primjenjivali. Nisu postojali niti zakonski niti knjigovodstveni preduvjeti da se u
Elaboratu o procjeni društvene vrijednosti Hrvatske naklade zvuka i slike predmetna
imovina označi kao fonogrami.
... tužitelj smatra da je u ovom postupku stoga potrebno provesti
knjigovodstveno vještačenje kojim bi se utvrdilo je li imovina koja se prema
današnjem zakonodavstvu i knjigovodstvenim standardima definira kao fonogrami, a
tada se označavala kao 'snimke', 'masteri', 'snimljene izvedbe' i sli, bila procijenjena u
društveni kapital društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuke i slike, današnjeg
trgovačkog društva Croatia Records d.d."

9. U upravnom postupku provedena su ročišta 7. ožujka 2019. i 4. travnja 2019.,

Upravni sud u Zagrebu odbio je prijedlog podnositelja za provođenje
knjigovodstvenog vještačenja i donio prvostupanjsku presudu kojom nije prihvatio
tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju od 21.
listopada 2016.

Prigovore podnositelja o nenadležnosti Centra za restrukturiranje i prodaju Upravni

sud u Zagrebu otklonio je uz sljedeće obrazloženje:

"Prema odredbi čl. 29. st. 9. Zakona, kojim člankom je određena djelatnost i
poslovi tuženika, u st. 9. je propisano da tuženik kao javne ovlasti obavlja i poslove
utvrđivanja procijenjene i neprocijenjene imovine u postupku pretvorbe i privatizacije
društvenog poduzeća u upravnom postupku.
Člankom 77. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da je
autorsko pravo samostalno i neovisno od prava vlasništva i drugih stvarnih prava na
svari na kojoj je autorsko djelo fiksirano.
Člankom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da su
sve stvari sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, osim onih
kojima naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu.
Člankom 78. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da
raspolaganje vlasništvom na stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano ne utječe na
autorsko pravo na tom djelu.
Iz spis predmeta razvidno je kako je tuženik na zahtjev zainteresirane osobe,
Hrvatske glazbene unije, kao strukovne udruge glazbenika koja štiti njihove interese i
prava od 12. prosinca 2014. za utvrđivanjem neprocijenjene pokretne imovine u
obliku fonograma odnosno cjelokupne fonoteke pravnog prednika Jugoton, odnosno
Hrvatske naklade zvuka i slike u postupku pretvorbe navedenog društvenog
poduzeća i privatizacije - pokrenut upravni postupak sukladno čl. 28. st. 9. i čl. 66.
Zakona o upravljanju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.
(...)
Ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika i stav kako je zahtjev ovdje
zainteresirane osobe bio usmjeren upravno na utvrđenje neprocijenjenosti fonograma
kao pokretnine. Dalje se utvrđuje kako se u konkretnoj stvari primjenjuje odredba
citiranog članka 28. st. 9. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu
RH, kojom se utvrđuje kako tuženik utvrđuje u upravnom postupku procijenjenu i
neprocijenjenu imovinu u postupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća, u
 8

ovom slučaju to je društveno poduzeće Hrvatska naklada zvuka i slike, koje je bilo
subjekt pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (...) te odredba
čl. 65. istog Zakona kojom je bilo utvrđeno da neprocijenjena imovina, a između
ostalog i pokretnine koje nisu procijenjene u cijelosti ili u dijelu u vrijednost
društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o
pretvorbi društvenih poduzeća odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital
trgovačkog društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji (...)"

Prigovore podnositelja vezane uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Upravni sud u Zagrebu nije prihvatio iz sljedećih razloga:

"Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i

spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom
postupku, te je održao usmenu i javnu raspravu.
Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje financijskog knjigovodstvenog
vještačenja koje bi trebalo utvrditi koja je imovina ušla u temeljni kapital društva u
postupku pretvorbe i privatizacije, te da je imovina koja se po današnjim standardima
definira kao fonogram ušla u temeljni kapital kod pretvorbe i privatizacije, odnosno da
je procijenjena u vrijednost društvenog kapitala. Ocjenjeno je kako je iz podataka i
dokumentacije koja priležni spisu moguće utvrditi činjenično stanje. S tim u vezi
napominje se kako je prilikom pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, valja imati u
vidu relevantnu dokumentaciju te obzirom na istu kao i odredbe Zakona procijeniti da
li je fonogram procijenjen u temeljni kapital tužitelja. U konkretnom slučaju radi se o
pravnom pitanju.
(...)
Među strankama je sporno da li je fonogram bio predmet procjene u postupku
pretvorbe Hrvatske naklade zvuka i slike, te da li su iste ušle u temeljni kapital
privatiziranog trgovačkog društva Hrvatska naklada zvuka i slike d.d.
Iz svih propisa i to Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, fonogramske
konvencije, Ugovora o izvedbama fonograma, Svjetske organizacije za intelektualno
vlasništvo proizlazi da je fonogram pokretna stvar i poimanje fonograma kao
pokretnine predstavlja općeprihvaćen pravni standard.
Fonogrami su imovina koja ima veliku vrijednost za svoje vlasnike, a prava
proizvođača fonograma ne utječu na postojanje fonograma odnosno fonoteke i prava
koja proizlaze za proizvođača nisu predmet ovog postupka.
(...)
Nesporno je kako u odnosu na fonogram zaključak proizlazi upravo iz njegove
definicije kao fiksacije, odnosno ugrađivanja zvukova izvedbe ili drugih zvukova ili
onoga što predstavlja zvukove na podlogu s koje se mogu slušati, umnožavati ili
priopćavati putem nekog uređaja, a bez te podloge nije moguće niti egzistencija te
fiksacije.
Predmetni fonogrami nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u
postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i
slike. Navedeno proizlazi i iz Elaborata o procijenjenoj vrijednosti predmetnog
poduzeća iz lipnja 1992. ... a iz kojeg je razvidno da u vrijednost društvenog kapitala
u postupku pretvorbe društvenog poduzeća nisu procijenjeni fonogrami ..."

10. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je Visokom upravnom sudu podnio

žalbu u kojoj je naglasio:

"Uvidom u relevantnu dokumentaciju koja prileži spisu, prvenstveno u Elaborat

o procijenjenoj vrijednosti iz lipnja 1992. i Izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i
privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike od 21.11.2003. g.,
jasno proizlazi da je u postupku pretvorbe i privatizacije Hrvatske naklade zvuka i
 9

slike obuhvaćena i procijenjena SVA IMOVINA za koju su postojale zakonske

pretpostavke da se procijeni u društveni kapital te nakon toga privatizira te da NIŠTA
NIJE IZUZETO. Na temelju tako procijenjene vrijednosti, Hrvatska naklada zvuka i
slike na kraju postupka pretvorbe i privatizacije je državi (Fondu za privatizaciju )
platila iznos od tadašnjih 9.806.600 DEM.
(...)
.... u razdoblju od 03.07. do 21. 11. 2003. g. obavljena je revizija pretvorbe i
privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike te je Izvješćem o
obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije Državnog ureda za reviziju iz studenog
2003.g., potpisanim od strane ovlaštenih državnih revizora, a koja prileži spisu,
ocijenjeno da je postupak pretvorbe i privatizacije obavljen u skladu s odredbama
Zakona o privatizaciji društvenih poduzeća.
Također, tužitelj je ukazao na odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji, u kojoj
stoji: 'Dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog
kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu, ako ne
postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću
tehnološku cjelinu'.
Fonogrami i prava proizvođača fonograma definitivno predstavljaju imovinu
bez koje je nemoguće zamisliti poslovanje trgovačkog društva registriranog za
diskografsku djelatnost, te bi njihov prijenos na Fond odnosno na Republiku Hrvatsku
definitivno utjecao na tehnološku cjelinu takvog društva.
U svojoj presudi Sud u potpunosti ignorira i ne uzima u obzir navedenu
dokumentaciju, kao najrelevantniju u ovom predmetu.
(...)
Upravo iz navedenog razloga tužitelj je ustrajao na dokaznim prijedlozima za
saslušanje svjedoka i provođenjem knjigovodstvenog vještačenja. Predloženim
dokaznim prijedlozima tužitelj je želio utvrditi da bi imovina koja je prema
pozitivnopravnim propisima i aktualnim knjigovodstvenim kriterijima definirana kao
fonogram, a koja se u vrijeme pretvorbe i privatizacije označavala drugim terminima
(snimke, masteri), bila procijenjena u društveni kapital prednika tužitelja. Tužitelj je
dao konkretne prijedloge vještaka za koje je smatrao da su kvalificirani obavljati
predmetno vještačenje, i to revizorskih društava ili knjigovodstvenih vještaka koji
imaju potrebna stručna znanja o propisima i knjigovodstvenim standardima koji su bili
važeći odnosno primjenjivali se u vrijeme pretvorbe i privatizacije, a po mogućnosti i
posebna znanja o imovini koja se svrstavala pod pojam intelektualnog vlasništva.
Tužitelj je ujedno preložio saslušanje svjedoka, osoba koje su u vrijeme
pretvorbe i privatizacije obnašale ključne upravne i knjigovodstvene funkcije u
Hrvatskoj nakladi zvuka i slike, te sudjelovale u samom postupku procjene u vrijeme
pretvorbe i privatizacije i tako ima i neposredna saznanja o načinu na koji se
evidentirala i knjigovodstveno tretirala imovina koji danas označavamo kao
fonogrami.
Svojim argumentom da podatke o procijenjenosti imovine tuženik (CERP)
utvrđuje isključivo na temelju službenih evidencija odnosno spisa pretvorbe i
privatizacije (sud ne navodi iz kojih presuda VUS-a to konkretno proizlazi) sud je
propustio ovaj predmet razmotriti u kontekstu zakonskih propisa i knjigovodstvenih
standarda iz vremena pretvorbe i privatizacije. Jednostavno je bilo nemoguće u
Elaboratu o procjeni iz 1993. godine predvidjeti fonograme, koji su u zakonski sustav
RH uvedeni tek 2003. g. (prava proizvođača fonograma su predviđena tek 1999.
godine).
Svojim odbijanjem provođenja knjigovodstvenog vještačenja, ali i saslušanjem
svjedoka koji su sudjelovali u pretvorbi i privatizaciji Hrvatske naklade zvuka i slike,
sud je propustio na pravilan i potpun način utvrditi činjenično stanje.
Pitanje procijenjenosti imovine u postupku pretvorbe i privatizacije nije pravno
pitanje kako to pogrešno sud navodi, već se radi o egzaktnom pitanju iz
računovodstva i financija o kojima su nema potrebna stručna znanja.
 10

(...)
Također, tužitelj je više puta tijekom postupka ukazivao da je prethodno
potrebno utvrditi na što se točno misli kada se kaže 'fonoteka', s obzirom da se ne
radi o zakonskom terminu, sve kako bi se moglo utvrditi može li se ista uistinu
podvesti pod odredbu čl. 65. st. 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u
vlasništvu Republike Hrvatske.
Iz obrazloženja pobijane presude ostaje nejasno iz kojeg razloga naslovni sud
nije usvojio predložene dokazne prijedloge tužitelja kada je razvidno da bi se upravo
na taj način došlo do potpunog i točnog činjeničnog utvrđenja, a što tužitelj drži
ključnim za pravilnu primjenu materijalnog prava.
(...)
... Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima RH, ni Fonogramska
konvencija, ni Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za
intelektualno vlasništvo (WPPT) nigdje ni u jednom dijelu ne definiraju fonogram kao
stvar, niti pokretninu.
Odredbom čl. 132. st. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje u
tekstu: ZAPSP) fonogram je jasno definiran kao 'fiksacija zvukova izvedbe ili drugih
zvukova ili onoga što predstavlja zvukove, osim u obliku fiksiranja ugrađenih u
audiovizualna djela'. Na suštinski jednak način fonogram je definiran i u ostalim
spomenutim međunarodnim pravnim aktima.
Naročito se naglašava da materijalna podloga (trake ili drugi medij) nije
suština ni vrijednost fonograma. Suštinska vrijednost je u pravu koje ima tužitelj da
raspolaže snimkom kao umjetničkom izvedbom.
(...)
Sud nije dao nikakvo samostalno i neovisno obrazloženje, već je doslovno
koristio argumentaciju i pravne stavove koje su u postupku iznosili tuženik i
zainteresirane osobe. Na ovaj način sud je na očigledan način propustio ocijeniti
zakonitost pobijanog rješenja tuženika, čime je ostao neostvaren osnovni cilj Zakona
o upravnim sporovima, a to je osiguranje zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih
interesa stranaka upravnog postupka.
(...)
Prvostupanjski sud se uopće nije očitovao na prigovor tuženika, usmjeren na
nepostojeće ovlaštenje na iniciranje i sudjelovanje Hrvatske glazbene unije u
postupku pred CERP-om.
(...)
Također, sud se uopće nije očitovao na prigovor tužitelja usmjeren na to da
tuženik nije bio niti nadležan za provođenje upravnog postupka i donošenje pobijanog
rješenja.
Naime, tuženik je nadležan provoditi upravni postupak radi utvrđenja
neprocijenjene imovine samo u odnosu na i imovinu propisanu odredbom čl. 65. st. 1.
Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ...
fonogrami nikako ne mogu se podvesti pod neprocijenjenu imovinu u smislu te
odredbe iz razloga što ne predstavljaju niti jednu od taksativno nabrojenih kategorija
niti se mogu podvesti pod iste."

10.1. Visoki upravni sud osporenom presudom odbio je žalbu podnositelja, uz

obrazloženje koje se u pretežitom dijelu odnosi na navode razvidne iz podnesaka i
očitovanja stranaka priloženih u spis Upravnog suda u Zagrebu. Utvrđenje da žalba
podnositelja nije osnovana, Visoki upravni sud u bitnom obrazlaže sljedećim:

"44. Tužitelj u žalbenom stadiju postupka ustraje na tvrdnji da tuženik u

predmetnom slučaju nije bio nadležan za provođenje navedenog postupka, jer da se
u konkretnom slučaju ne radi o vrsti imovine koju definira odredba članka 65. Zakona.
Smatra da nije riječ o vrsti imovine koju podrazumijeva ta zakonska odredba, a niti o
 11

stvarima tj. pokretninama u građansko pravnom smislu. Iz tog razloga, zbog pravne
prirode fonograma, spori nadležnost tuženika. Posebno se poziva i na odredbu
članka 47. Zakona o privatizaciji i s time u vezi primjene tehnološke cjeline. Ističe da
je riječ o specifičnom pojmu koji ranija pravna regulativa nije uopće poznavala. Zbog
toga tužitelj tvrdi da su opisani fonogrami, odnosno 'fonoteka', bez obzira što takav
pojam nisu poznavali raniji propisi, bili procijenjeni u temeljni kapital tužiteljevog
prednika, društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike.
45. Dakle, tužitelj u žalbenom stadiju postupka spori pravilnost primjene
članka 28. stavka 9., kao i članka 65. stavka 1. Zakona, prije svega jer smatra da se
fonogram u pravnom smislu ne može smatrati pokretninom, pozivajući se na odredbe
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, a čije odredbe definiraju fonogram kao
nematerijalnu imovinu, a ne kao stvar u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim s
tvarnim pravima.
46. S tim u vezi izričito napominje da je pojam fonogam u pravni sustav
Republike Hrvatske uveden tek u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima iz
2003. ('Narodne novine', 167/03), što znači da u vrijeme pretvorbe i privatizacije
fonogrami kao takvi nisu bili poznati, a stoga nisu niti mogli biti predmetom procjene u
društveni kapital Hrvatske naklade zvuka i slike iz lipnja 1992.
47. Otklanjajući žalbene razloge u svezi pogrešne primjene odredbi članka 65.
stavka 1. i 28. stavka 9. Zakona, prije svega valja reći da je prema odredbi članka 28.
stavka 9. Zakona, tuženik u konkretnoj stvari bio nadležan za provođenje predmetnog
postupka. Osim podneska zainteresirane HGU ... iz podataka spisa proizlazi da se
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu uključilo u postupak ...
48. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju koju daje sud u obrazloženju
pobijane presude, a na kojima temelji zaključak da u smislu odredbe članka 65.
Zakona, neprocijenjena imovina uključuje i pokretnine koje nisu procijenjene u
cijelosti ili u dijelu u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku
pretvorbe, odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u
postupku privatizacije. Pri tome se, razmatrajući stvarnu i pravnu prirodu fonograma,
poziva i na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
(...)
51. Iz iscrpno i razložno danog obrazloženja pobijane presude, proizlazi da se
u konkretnom slučaju radi o pokretninama, a na kojima se može steći i pravo
vlasništva i imovinsko pravo autorskog djela, ...
52. Također iz podatak spisa ... proizlazi da status HGU kao zainteresirane
osobe u konkretnom slučaju nije sporan. S obzirom na strukturu pravne osobnosti i
podatke u svezi njezinog osnivanja kao udruge, koji prileže spisu predmeta, s koje
osnove je imala i pravni interes za sudjelovanje u postupku kao zainteresirane osobe.
53. Stavak 2. članka 66. Zakona izričito propisuje da u predmetnom postupku
Državno odvjetništvo ima status stranke, a prema stavku 1. tog članka Zakona,
Centar postupke radi utvrđivanja procijenjenih odnosno neprocijenjenih nekretnina
pokreće po službenoj dužnosti na prijedlog zainteresirane osobe. Iz toga dalje slijedi
da je bilo zakonske osnove da se u konkretnoj stvari postupak pokrene po službenoj
dužnosti, a na prijedlog zainteresirane osobe, odnosno po prijedlogu Državnog
odvjetništva ...
54. Stoga se ne može osporiti nadležnost tuženika, a niti njegova ovlast za
provođenje postupka za utvrđivanje neprocijenjene pokretne imovine pravnog
prednika Jugoton, odnosno Hrvatske naklade zvuka i slike u postupku pretvorbe
navedenog društvenog poduzeća, odnosno privatizacije.
(...)
56. Valja naglasiti da je predmet ovog postupka samo utvrditi je li ta imovina
bila predmet procjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Jugoton, odnosno
je li ušla u temeljni kapital trgovačkog društva Hrvatska naklada zvuke i slike d.d. i
postupku privatizacije, a na koja i kakva prava proizvođači fonograma, odnosno
vlasnika fonograma s tih osnova proizlaze za proizvođača, odnosno vlasnika ...
 12

57. Dalje je bitno utvrđenje bilo jesu li predmetni fonogrami procijenjeni u

vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije ... društvenog
poduzeća Hrvatska naklada zvuke i slike. U tom pravcu dane zaključke i stajališta
tuženika prihvaća i sud, obrazlažući svoje zaključke i navode razlozima danim u
obrazloženju pobijane presude, s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
58. Spisu predmeta prileži rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj, broj:
01-02/92-06/535 od 22. siječnja 1993. kojim se daje suglasnost društvenom
poduzeću Hrvatska naklada zvuka i slike, na provedbu pretvorbe. Rješenjem, broj:
51-04/92-02/142/1 od 5. listopada 1993. utvrđeno je da će se dio 'fonoteke' za koje
nadležna tijela utvrde da se ne smatra dijelom nacionalnog kulturnog blaga Republike
Hrvatske naknadno procijeniti, a dionice u protuvrijednosti prenijeti Fondu za
privatizaciju, što međutim nije provedeno.
(...)
60. Prema Elaboratu o procijenjenoj vrijednosti navedenog društvenog
poduzeća iz lipnja 1992., pod br. V. izvješće o utvrđivanju tržišne vrijednosti, Aktiva
35 'Sitni inventar', iskazana je i stavka "zalihe snimljenih muzičkih traka' uz napomenu
'zalihe muzičkih traka čine trake koje se čuvaju stanovito vrijeme, a zatim se otpisuju
odnosno uništavaju'. Iz toga proizlazi da u vrijednost društvenog kapitala u postupku
pretvorbe društvenog poduzeća nije procijenjena imovina koja se može smatrati
fonogramima ...
61. S time u vezi valja reći da tuženik utvrđuje podatke o procijenjenosti
odnosno neprocijenjenosti imovine isključivo na temelju službenih evidencija odnosno
iz podataka spisa provedene pretvorbe i privatizacije. Stoga izvan tog konteksta nije
moguće izvesti drugačije zaključke u svezi imovine koja je procijenjena u društveni
kapital u postupku pretvorbe i privatizacije tuženikovog prednika. ...
(...)
68. Sud je pravilno odbio provođenje daljnjeg dokaznog postupka po
prijedlozima tužitelja ... Ocijenio je da je na temelju svih podataka spisa predmeta i
priležeće dokumentacije moguće nedvojbeno donijeti ocjenu o bitnim pitanjima, Sud
je osnovano odbio dokazne prijedloge tužitelja uz pravilan zaključak da je riječ o
pravnom, a ne činjeničnom pitanju ..."

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

11. Podnositelj u ustavnoj tužbi iznosi sljedeće prigovore vezane uz povrede

istaknutih ustavnih prava:

a) za članak 19. Ustava u bitnom:

"Drugostupanjskom presudom potvrđena je Prvostupanjska presuda, kojom je

pak odbijen tužbeni zahtjev Podnositelja ustavne tužbe za poništenje Rješenja ...
Rješenje je doneseno ... pozivanjem na odredbu članka 66. stavka 1. Zakona o
upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim je
propisano da se postupak pokreće po službenoj dužnosti ili na prijedlog
zainteresirane osobe u postupku radi utvrđivanja procijenjenih ili neprocijenjenih
nekretnina. Predmet postupka nikada nisu predstavljale eventualno neprocijenjene
nekretnine ..."

b) za članak 29. stavak 1. Ustava u bitnom:

"... iz obrazloženja Prvostupanjske i Drugostupanjske presude jasno proizlazi

da nisu samostalno utvrđene činjenice na temelju kojih su sudovi donijeli
Prvostupanjsku i Drugostupanjsku presudu, već je utvrđenje činjenica isključivo
izvođeno iz činjenica i navoda koje su sudu podastrijeli donosioci prvostupanjskog
 13

rješenja i zainteresirane strane u postupku (HGU i DORH). ... iste činjenice utvrđivale
potpuno pogrešnim tumačenjem sadržaja relevantnih zakonskih odredaba koje
propisuju pravnu narav fonograma. Prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom
niti jedna relevantna činjenica koja je mogla biti od utjecaja na pravilno sagledavanje i
donošenje pravilne odluke nije samostalno utvrđena ...
(...)
Podnositelj je upirao i na meritorne zakonske odredbe kojima je dokazivao da
je postupak pretvorbe i privatizacije obavljen u skladu s tada važećim zakonskim
odredbama te da sukladno svim definicijama i normama koje proizlaze iz specifičnih
zakona koji uređuju autorsko pravo i srodna prava, proizlazi pravna priroda
fonograma kao nematerijalne imovine koja se ne može podvesti pod pojam stvari
(pokretnine) u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Niti jedan
argument utemeljen na zakonu te niti jedan dokazni prijedlog predložen od strane
podnositelja u tako složenoj materiji za koje sud nema niti nije mogao imati posebna
stručna znanja sudovi nisu uvažili. Suprotno tome, uvažili su sve činjenice koje su u
prilog svojih navoda iznijeli Centar i zainteresirane osobe (HGU, DORH, Ministarstvo
kulture). Na navedeni način podnositelju je bilo onemogućeno ravnopravno
sudjelovanje u postupku ...
... Podnositelj također ističe da je čl. 33. st. 5. Zakona o upravnim sporovima
jasno propisano da sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje
u parničnom postupku. Čl. 250. Zakona o parničnom postupku propisano je da će sud
izvesti dokaz vještačenjem kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice
potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud kao neovisno tijelo koje
odlučuje o pravima i obvezama, nema potrebna stručna znanja o knjigovodstvenoj
procjeni imovine društvenog kapitala pa je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na
pravično suđenje ... sud nije naveo zašto i kada je utvrdio činjenice od važnosti za
meritum spora ...
... podnositelju nije obrazložen niti prigovor ...pod kojim uvjetima je
Ministarstvo kulture bilo obaviješteno o postupku pred Centrom za restrukturiranje i
prodaju, a o čemu podnositelj kao osoba koja ima nesumnjiv pravni interes te o čijim
se pravima i obvezama utvrđivalo nikada nije bio obaviješten ...
(...)"

c) za članak 48. Ustava u bitnom:

"Predmet procjene u postupku pretvorbe i privatizacije jesu bile

magnetofonske trake s originalnim snimkama koje jesu procijenjene u temeljni kapital
privatiziranog trgovačkog društva, a za koji je između ostalog prednik podnositelja
ustavne tužbe isplatio državi, odnosno Fondu za privatizaciju iznos od tadašnjih
9.806.600 DEM. Činjenica da u vrijeme odvijanja pretvorbe i privatizacije, terminološki
pojam fonograma nije postojao te pod tim nazivom nije ušao u elaborate o
procijenjenoj vrijednosti, ne može umanjivati vlasnikovo pravo koje je apsolutno,
trajno i neokrnjeno.
Upravo su magnetofonske trake predstavljale fiksaciju koja će 2003. godine
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima biti po prvi puta u hrvatskom pravnom
sustavu definirana kao fonogram ..."

d) za članak 49. Ustava u bitnom:

"Podnositelj ustavne tužbe je dioničko društvo registrirano za diskografsku

djelatnost ...
Fonogrami ... predstavljaju jednu od osnovnih jedinica za poslovanje
podnositelja ustavne tužbe pa su osporavanim pojedinačnim aktima direktno
povrijeđena njegova prava stečena ulaganjem kapitala ... podnositelj je izvršio
 14

ulaganje u fonograme, financirao njihov nastanak vlastitim novcem, ... te jedino on

može biti vlasnik fonograma sa svim pravima proizvođača fonograma koja mu zakoni
Republike Hrvatske garantiraju ..."

e) za članak 68. Ustava u bitnom:

"... podnositelj tužbe je jedan od vodećih diskografa koji svojim dugogodišnjim

djelovanjem upravo potiče razvitak kulturnog i umjetničkog stvaralaštva te u
djelatnost ulaže znatna sredstva. ... Umjetničko i kulturno stvaralaštvo, kao što i sam
Ustav RH jamči, pripadaju skupini prava koja su zaštićena specijalnim zakonima koji
se ponovno trebaju promatrati i tumačiti u duhu materije kojom se bave, ... prava
podnositelja tužbe kao proizvođača fonograma ... proizlaze iz Zakona o autorsko
pravu i srodnim pravima, te su njegova prava također nerijetko nematerijalna i imaju
se promatrati u sferi zaštite intelektualnog vlasništva (...)"

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

12. Prigovore podnositelja Ustavni sud je razmotrio s aspekta eventualne povrede

ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog člancima 29. stavkom 1. i 19.
stavkom 2. Ustava.

Mjerodavni dio članka 29. stavka 1. Ustava glasi:

"Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni ... sud pravično ... odluči o
njegovim pravima i obvezama ...
(...)"

Članak 19. stavak 2. Ustava glasi:

"Članak 19.
(...)
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i
tijela koja imaju javne ovlasti."

13. Ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava
jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela.
Obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže
ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na
zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu.

Ustavni sud naglašava da je primarna zadaća redovnih sudova, a ne Ustavnog suda,

tumačiti i primjenjivati pravo na konkretne sudske predmete. Zadaća Ustavnog suda
nije ni da se bavi pogreškama o činjenicama ili pravu koje je navodno počinio redovni
sud, osim ako i u mjeri u kojoj one mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode
zaštićene Ustavom. Ustavni sud u tom smislu ponavlja da nije njegova zadaća
preuzeti ulogu viših sudova, koji su prvi pozvani rješavati probleme tumačenja
domaćeg prava. Zadaća Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li učinci
tumačenja prava sudova suglasni s Ustavom s aspekta zaštite ljudskih prava i
temeljnih sloboda.
 15

14. Polazeći od utvrđenja navedenih u točkama 9. i 10.1. obrazloženja ove odluke,

Ustavni sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju za podnositelja prijeporan način na
koji su Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud protumačili mjerodavno pravo.
Ustavni sud primjećuje da su u prvostupanjskoj presudi izražena pravna stajališta
Upravnog suda u Zagrebu povezana uz činjenična utvrđenja razvidna iz postupka
vođenog kod Centra za restrukturiranje i prodaju. Na temelju njih Upravni sud u
Zagrebu iskazao je tumačenje o primjeni mjerodavnih zakonskih odredbi u slučaju
podnositelja.

Tim se stajalištima uz ocjenu da je u slučaju podnositelja "riječ o pravnom a ne

činjeničnom pitanju" priklonio i Visoki upravni sud.

Visoki upravni sud je u obrazloženju osporene presude posredno razmotrio i

zakonitost rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju donesenog 21. listopada
2016. Ukazao je da "iz podataka priležeće dokumentacije spisa predmeta,
nedvojbeno proizlazi da predmetna imovina nije bila procijenjena u vrijednost
društvenog kapitala u postupku pretvorbe navedenog društvenog poduzeća, a niti je
naknadno procijenjena u temeljni kapital trgovačkog društva Croatia Records d. d.
kao pravnog sljednika".

Za Ustavni sud stoga je postupak koji je prethodio ustavnosudskom postupku vođen

na način koji nije rezultirao povredom ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava,
kao niti prava na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih tijela iz
članka 19. stavka 2. Ustava.

15. Ostali prigovori podnositelja vezani uz članke Ustava na način kako su

postavljeni u ustavnoj tužbi te u mjeri u kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja
osporene presude mogle utjecati na ostvarivanje sadržaja tih ustavnih normi, ne
upućuju na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih
Ustavom.

16. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno
je kao u izreci.

PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Branko Brkić, v. r.