RASPRAVLJAČKI ŠKOLSKI ESEJ

Albert Camus francuski je književnik kasnoga modernizma. Camusjevo stvaralaštvo može se

podijeliti u dvije faze. Glavna misao prve faze je apsurd o čovjekovu životu što se jasno očituje i u
romanu Stranac. Međutim, druga faza predstavlja suprotnost prvoj, odnosno otpor apsurdu.
Camusjev roman Stranac je primjer egzistencijalističkoga romana, karakterističnog za razdoblje
kasnog modernizma, gdje je pažnja usmjerena na unutrašnji doživljaj lika umjesto na događaje koji on
doživljava u svojoj svakodnevnici. Pratimo osjećaje, razmišljanja i stavove glavnoga lika Meursaulta u
uobičajenim situacijama poput izlaska sa djevojkom i prijateljima pa do nesvakidašnjih događaja kao
što su majčin sprovod, suđenje i boravak u zatvoru te naposljetku smrtna kazna. Camusjevu
uspješnost u književnosti potvrđuje dobitak Nobelove nagrade.

Iz polaznoga teksta primjećujemo da Mersault je pomalo ravnodušan zbog majčine smrti. Iako nije
verbalno potvrdio ovu tezu, njegova djela predstavljaju dovoljno jake argumente. Dan prije sprovoda,
on već planira povratak svojemu normalnom životu. „Spavao sam gotovo za cijele vožnje.“ Ova izjava
nam govori da ga smrt rođene majke nije protresla dovoljno ni da ostane budan. Kroz roman
saznajemo još neobičnosti vezane uz ovu temu poput nepoznavanje majčinog godišta i njezinoga
društva: Na bdijenju je ponovno zaspao,na samome sprovodu nije pustio niti suzu, a dan poslije već
je bio raspoložen ići gledati komediju. Unatoč nabrojanim argumentima koji potkrepljuju glavnu
misao, za potpuno razumijevanje Meursaulta i njegove ravnodušnosti potrebno je izdvojiti i
protuargumente. Iz rečenice: „Trčao sam da ne zakasnim na autobus.“, saznajemo da mu je ipak bilo
stalo da stigne na vrijeme kako bi mogao biti i na bdijenju prije sprovoda. Potrudio se ispoštovati
običaje tako da je otišao do prijatelja po crnu kravatu i flor. U romanu se također spominju i
Meursaultovi osjećaji prema Marie dok je u zatvoru i događaj kada je htio zagrliti Celesta što se
protivi tezi da je Meursault bezosjećajan.

Na temelju ulomka, ali i cijeloga romana smatramo da je Meursault uistinu bio ravnodušan, ne samo
u vezi majčine smrti, već i u mnogim drugim životnim situacijama u kojima ma ga vidimo. Mišljenje
temeljimo na činjenici da nije znao kada mu je majka preminula niti koliko je imala godina, ali i zbog
toga što nije bio ni uzrujan zbog smrti svoje majku.

Očigledno je da Meursault ima drugačije svjetonazore od ostatka društva svoga vremena. Zbog
njegovog nepoznavanja osnovnih etičkih normi proizlazi njegova bezosjećajnost, ali i naslov dijela.
Meursault uistinu jest stranac u usporedbi sa drugima. Svaki čovjek se barem jedanput pronašao u
ulozi stranca, a osobito u vrijeme današnje pandemije kada smo preplavljeni morem statistika i
pravila. Naravno, osim Camusja mnogi književnici su okarakterizilarli svoga glavn oga lika ulogom
stranca. Na primjer, Wolfgang Goethe u dijelu Patnje mladoga Werthere prikazuje Werthera slično
poput Camus Meursaulta. Iako Werther zbog svoje prevelike osjećajnosti, a Meursault zbog svoje
ravnodušnosti, obojica su osamljeni pojedinci udaljeni od društva.

David Maglov 4.B