NOVA POST VETERA COEPIT

I. KRIZA I NJEZNI UZROCI

- Početak kraja Rimskog Carstva – od problema autoritarne vlasti i ograničenosti

slobode pojedinca, moralne bolesti ropstva, nedisciplinirane vojske, napuhane
birokracije, pogubnog utjecaja kršćanstva, veliki jaz između bogatih i siromašnih
- Vladavina Antonina Pija (138-161) i Marka Aurelija (161-180) – Gibbon – jedino
razdoblje u povijesti tijekom kojega su sreća i blagostanje cijelog naroda bili glavni
cilj vlasti
- 2. stoljeće – dominantni klasični stil carske umjetnosti; promjena gledanja na svijet
- Inflacija i pad vrijednosti novca – pad gospodarstva i proizvodnje (upad barbara,
pobuna robova, propadanje malih vlasnika, smanjenje broja stanovnika, nedostatak
radne snage)
- Ekonomska slika 3. stoljeća tmurna
- Prodori barbara sve češći - romska vojska se povlači s granica prvi puta - priznanje
nemoći i ruše mit o nepobjedivosti rimskih legija
- Pobuna pretendanata na prijestolje i građanski ratovi
- Nakon Aleksandrove smrti, posljednjeg od dinastije Severa, nižu se vrlo kratke
vladavine, građanski ratovi umjesto borbe protiv vanjskih neprijatelja, vladari
skromnog ili barbarskog podrijetla i slabog obrazovanja
- Car Maksimin (235-238) od pastira do cara (kraj 3. i 4. st. nezgrapno profilirane glave)
- Povratak na dinastijski princip nasljeđivanja u vrijeme Konstantina odgovor na krizu
carske vlasti uzrokovanu hirovitošću legija i brzim izmjenama vojnika za kormilom
država
- Dolazak novog doba – carski proglas iz 212. godine kojim je Karakala svakom
slobodnom stanovniku Carstva podario titulu rimskog građanina, isprva rezerviranu za
građane Rima – globalizacija Carstva
- Procesom globalizacije grad Rim gubi na političkom utjecaju – politička
decentralizacija koja će kulminirati u tetrarhijskom sustavu diobe vlasti na dva
Augusta i njihova dva pomoćnika i nasljednika
- U arhitekturi kasnog Carstva do izražaja dolaze velike landanjske vile s elementima
utvrde, tetrarhijske palače kao Dioklecijanova u Splitu
- U vrijeme Komoda (180-193) - Rim je ondje gdje je car, uz carevo ime javljaju se
atributi koji sadrže moralne kategorije
- Javni spomenici 2. stoljeća – razlike između prikaza Trajana i Marka Aurelija na
njihovim trijumfalnim stupovima u Rimu
- Za razliku od Trajana, Marko Aurelije je često prikazan frontalno, takav prikaz izdvaja
ga od ostalih sudionika i daje mu središnje mjesto u kompoziciji koja je čitava
podređena njegovoj figuri, izražena simetričnost kompozicije, ikonografks perspektiva
koja se udaljava od antičkog iluzionizma kako bi naglasila simboličkevrijednosti i
odnose veličine zasnovane na hijerarhiji
- Postolje Teodozijeva obeliska koji je krajem 4. st. podignut na hipodromu u
Konstantinopolu, na jednoj strani postolja prikazan tradicionalni vojnički trijumf, na
trima preostalima su scene u hipodromu, s carem koji nadgleda odvijanje igre –
reprezentacijska slika političke elite kasnog Carstva

II. NOVI POGLED NA SVIJET

- U vrijeme Antonina carevi pokazuju izrazitu sklonost prema grčkoj umjestmosti

(Hadrijan) i filozofiji (Marko Aurelije)
- 2. st – moda nošenja brade – krasi Hadrijanovo lice na njegovim portretima
- Razdoblje dinastije Antonina i Severa – druga sofistika – važnost klasične kulturei
obrazovanja te ishodište helenističko-rimske civilizacije u Grčkoj 5. st.
- Dominacija klasičnoga likovnog izraza u umjetnosti Hadrijanova doba – obilje kopija
grčkih remek-djela u skulpturi i slikarstvu te procvat neoatičkih radionica (koje
proizvode raskošne kamene sarkofage ukrašene mitološkim temama)
- Politika i religija usko povezani - problemi u politici narušuju povjerenje u stare
bogove - pojava novih kultova
- Prikaz cara kao vrhovnog svećenika koji pridonosi žrtvu bogovima (augustov Oltar
mira, tj. Ara Pacis dominira žrtvena povorka, na Trajanovom stupu 8 puta,
naglašavajući vezu između careve pobožnosti, od 8 Hadrijanovih reljefa koji su
nanovo upotrebljeni na Konstantinovom rimskom slavoluku iz 315. godine, na 4 je
prikazan car u trenutku prinošenja žrtve
- Dioklecijanov progon kršćana – treba slijediti vjeru svojih predaka, dokaz laajalnosti
prema Carstvu
- Kultni obredi, ali ne i stvari u koje treba vjerovati - nedostatak čvrstih vjerskih
uvjerenja što je olakšalo implantaciju stranih religija i kultova
- Gubitak osjećaja za sveto u helenističkom razdoblju
- Nove religije misterijske (odvijale se u podzemnim prostorijama, špiljama) svoje
sljedbenike podvrgavaju precizno razrađenim inicijacijskim ritualima, kao što su
kršćanski sakramenti, inicijacijski stupnjevi u mitraizmu
- Misterijske religije – dolazile s Istoka, razlikovale dobro i zlo te nudile nadu u
iskupljenje kao i nagradu ili kaznu za postupke na ovom svijetu, propovijedale
besmrtnost duše
- Rimljani nove bogove izjednačavali s otprije poznatima, slijedeći praksu helenističkog
svijeta
- Julije Apostat posljednji poganski car
- Pobuđena mašta kasnoantičkog čovjeka željela je znati više o mjestu na koje idu duše
poslije smrti
- Nada u besmrtnost duše i uskrsnuće tijela, a ne smrt, privukli su kasnoantičkog
čovjeka kršćanstvu, toplina kršćanske zajednice, briga o starcima i udovicama do sada
neprisutna u antičkom svijetu
- Nema više širenja teritorija, ratovi su sada obrambeni – Hadrijanov zid
- Kršćanstvo imalo svoju knjigu za razliku od antičkih religija

SVIJET SLIKE I ZNAKA

- Pobožnost vrlina vladara, car u togi u činu prinošenja žrtve – jedna od najčešćih tema
u rimskoj umjetnosti (na Trajanovom stupu 8 puta)
- Konstantinov slavoluk 315. – osam Hadrijanovih medaljona s prizorima lova i
prinošenje žrtve - podignut nakon Konstantinove pobjede nad Maksencijem kod
Milvijskog mosta 312. i nakon Milanskog edikta 312. nema traga kršćanskim
simbolima (pobožnost još u poštivanju drevnih rituala)
- Hadrijanovi medaljoni – car s pratnjom prinosi žrtvu na oltaru, postavljenom ispred
kipa božanstva na postolju; na jednom prepoznajemo nagog Apolona sa svojom lirom,
na ostala tri njegovu sestru Dijanu, Silvana i Herakla
- Tradicionalni kultovi grčko-rimske religije iza sebe nemaju pisanog nauka ili svetih
knjiga, ljudi ih doživljavaju kroz kultne kipove, preko njih komuniciraju s
božanstvom, pridaju magijska svojstva
- Slike i kipovi bogova temelj teologije antičkog politeizma
- Broj kultnih kipova počinje opadati nakon dinastije Severa, zajedno s votivnim
natpisima posvećenih tradicionalnim božanstvima (zbog utjecaja kršćanstva i
moralizatorske filozofije – ispraznost postavljanja kipova za osiguranje besmrtne
slave)
- Skulptura više nema veliku važnost, pojava mozaika i bjelokosti
- Zatvaranje hramova krajem 4. st.
- Nestankom religije ostali kao dijela velikih umjetnika
- Kipovi drugih religija nakon pljački doneseni u Rim
- U povorci nošene i slike s prikazima bitaka i osvojenih gradova, sažet i jasan način
predstavljanja podviga rimske vojske (nisu sačuvane vrlo vjerojatno slične reljefima s
trijumfalnih stupova ili slavoluka)
- Titov slavoluk 71. g podignut u čast pobjede u Židovskom ratu, trijumfalna povorka
precizno ističe najsvetije predmete iz Jeruzalemskog hrama, menoru i Zavjetni kovčeg
- Različite igre koje su isprva bile dio religijskih rituala postaju svakodnevnom rimskom
zabavom (prikazi lova u amfiteatru ili trka na hipodromu)
- Terme – redoviti odlazak u kupke dio civiliziranog života, bogato ukrašene
skulpturama, reljefima u štuku i mozaicima
- Ruševine Karakalinih termi 215. antičke skulpture, mozaici (boksači, hrvači, bacači
diska…)
- Male glave, mišićava tijela i široka, gruba lica tupih i prijetećih pogleda – portret
Karakale, čitavo 3. st ovakav prikaz sve do grotesktnosti portreta Dioklecijana i
tetrarha
- Veliko carstvo - portreti careva na kovanicama kako bi obišli cijelo carstvo kako bi
ljudi vidjeli kako izgleda, u velikim gradovima tu ulogu imaju monumentalni kipovi
- Između 3. i 7. st napuštanje fizionomijske prepoznatljivosti, teško razaznati tko je tko
- Zagrobna umjetnost – kult predaka, voštane maske pokojnika
- Grčka spaljivanje pokojnika, Rim polaganje pokojnika u zemlju, sarkofag
- Sarkofag – reljefi supružnika, odabrani trenutci iz života pokojnika, bitke, scene lova,
teme iz grčke mitologije
- U zagrobnoj umjetnosti nailzaimo na prve primjere kršćanske umjetnosti

HADRIJAN (117.-138.)
- Za vrijeme Hadrijanove vladavine nije bilo većih vojnih pohoda
- Zaokupljen proučavanjem grčke kulture, ni sam nije bio loš umjetnik
- Njegovi portreti u potpunosti izmijenili rimsku carsku tradiciju
- Prikaz cara s bradom – poveznica s grčkih herojima
- Svaki detalj na portretu pomno promišljen
- Kosa najvažniji element u povijesti rimske ikonografije
- Obilježavanje zjenice i šarenice urezivanjem rubne linije i izdubljivanja - tehnika koja
je bila primijenjena u drugim medijima, terakoti – po prvi puta se javlja na
monumentalnim portretima u kamenu za Hadrijanova vladanja
- Taj detalj znači bitnu promjenu u skulpturi, boja umanjena
- Do izražaja dolazi i tekstura skulpture, glatka obrada kože i gruba obrada kose
- Hadrijanov period vrijeme oživljavanja klasicizma – grče kopije
- Personifikacije rimskih provincija, insipracija grčkim svijetom
- Antinoj iz Delfa (109) – tehnika izrade kipa tipična za Hadrijanovo doba, naglašeni
kontrast glatke obrade površine i grublje obrade kose i brade, različito od grčkih,
zdepast u tijelu, jače poprsje, prikaz mišića
- Hadrijanova putovanja u sve dijelove carstva preporodile su umjetnost i arhitekturu u
mnogim gradskim središtima
- Efez – program glorifikacije cara i njegove dinastije potaknuo izradu Velikog
antoninskog žrtvenika, dramatične scene bitke
- Reljefi opisani kao dokument carske slave, zemaljske i božanske
- U Rimu reljefne skulpture iz vremena Hadrijana imaju monumentalnu kvalitetu i
jednostavnost, posebice u obradi tradicionalnih scena, pojednostavljenje likova
omogućava kiparu da ih uspješnije veže s pozadinom
- Carev ukus i ukus Rimljana tog razdoblja su bili raznoliki
- Važna skupina reljefa iz Hadrijanova doba – medaljoni, koji su ponovno upotrebljeni
na Konstantinovom slavoluku i koji veličaju carevu predanost užicima lova
- Prednost pravokutnim reljefnim poljima te veća monumentalnost i viši reljef u prikazu
scena
- Kultni lik božice Rome izrađen za Hadrijanov hram Venere i Rome u rimu – stroga
klasična figura, koja sjedi s Viktorijom i žezlom u ruci je nastala prema liku božice
Atene, a njen stil oponaša onaj iz 5. st pr. Kr.
- Arhitektonske inovacije – freske i štuko reljefe zamijenili obojani mramor i mozaici
(vila Tivolija) šarolikost
- Hadrijanova vila – podni mozaici, najznačajniji tragovi zidnih slika, slikarstvo
(stambena zgrada u Ostiji)
- Prvi sarkofazi ukrašeni girlandama iz Trajanove vladavine
- Glavna serije sarkofaga s figuralnim reljefima u doba Hadrijana
- Ukrašen skulpturama s tri strane
- Poklopac u obliku nisko profiliranog korva , kasnije sanduk i poklopac postali viši
- Sarkofag ukrašen girlandama od Hadrijanova razdoblja nadalje gubi na važnosti u
usporedbi sa sarkofazima s figuralnim reljefima, teme preuzete iz klasične mitologije
- Veliki broj radionica – Atena i Mala Azija
- Azijski sanduci veći od atičkih i zapadnih
- Hadrijanovo doba – oživljavanje forme, snaga i čvrstoća u modeliranju, klasična
tradicija prevladava u službenoj umjetnosti Rima, obnova ukusa za grčku umjetnost,
klasična forma i grčke teme na sarkofazima

- Karakalin edikt iz 212. g. za posljedicu ima širenje istočnjačkih kultova

- Promjena u umjetnosti - kultovi koriste sliku kao potvrdu fizičkog prisustva

božanstva, primjer reljefi i zidne slike iz brojnih svetišta boga Mitre
- Mitraističku kultnu sliku prepoznajemo po standardiziranoj ikonografiji
- Slika je božanstvo činilo razumljivim
- U prvoj polovici 3. st primjeri likovne umjetnosti i u krugu dvije religije koje su do
tada odbijale kultnu sliku – judaizam i kršćanstvo, uvode figuralnost
- Dura Europus – grad primjer vjerske tolerancije

BIANCHI – PRVA KRIZA U HELENISTIČKOJ TRADICIJI: ANTONINI

- Za Trajana, uloga Rima kao središta carstva smišljeno je naglašavana podizanjem
novih spomenika
- Za Hadrijana vidimo pokušaj povezivanja Rima i provincija pretežito helenističke
kulture u homogenu cjelinu
- Za Hadrijana i Trajana ekonomska stabilnost, ali vojni problemi na granicama
- Karakalin edikt 212. privilegij rimskog građanstva proširen na svakog stanovnika
provincije
- Problem nasljeđivanja na carskom prijestolju – riješen posvajanjem, Trajan posvojio
Hadrijana, Marka Aurelija, prema nalogu Hadrijana posvojio Antonin Pio
- Smrću Marka Aurelija nasljedstvo prešlo na njegova sina, Komoda
- Dolazi do krize u carstvu i prvog prekida s helenističkim uzorima rimske umjetnosti
- Očuvani spomenici iz vremena vladavine Antonina Pia skupina reljefa iz hrama
božanskog Hadrijana na kojem su prikazane personificirane provincije
- Prevladava klasicizam i nema pokušaja razlikovanja pojedinih figura dodavanjem
fizičkih osobina
- Težnja za vizualnim efektom, tipična za umjetnost Hadrijanova doba, jasno se
razaznaje u načinu na koji su figure dubokim rezom odvojene od pozadine
- Portreti Marka Aurelija ističu se baršunasto mekom teksturom kojom kipari već u
Hadrijanovo doba oblikuju površinu kože
- Oblikovanje kose, brade i draperije postaju glavni naglasci u skulpturi
- Dekoraciju u štuku popularne
- U slikarstvu se napuštaju tradicionalne sheme zidne dekoracije
- Atmosferska perspektiva
- Pojednostavljenje ukrasnih motiva i određena nekontrolirana grubost u stilu
- Izdvajanje motiva
- Sarkofazi – životni tip skulpture visokog reljefa, djelomice bazirane na helenističkim
modelima, scene bitaka
- Pojava patosa u rimskoj umjetnosti, prikaz agonije duha, tjeskobe
- Hadrijan i Antonin Pio uspjeli su u vođenju carstva u smislu razborite i oprezne
diplomacije
- Za vrijeme vladanja Marka Aurelija, pritisak na granicama
- Za Marka Aurelija stoička filozofija postala religija
- Vjerska tjeskoba, lako skliznuti u praznovjerje
- Tiberije Klaudije zapovjednik i oženio kćer Marka Aurelija, prikazivan uz njega
- Problematika tri reljefa na stepeništu Palazzo dei Conservatori na Kapitolu u Rimu i 8
reljefa ugrađeni u atiku Konstantinovog slavoluka, glava cara zamijenjena, u najbližoj
carevoj pratnji Tiberije Klaudije dokazuje da reljefi potječu s jednog ili više
spomenika u čast Marka Aurelija
- 3 reljefa vjerojatno pripadali slavoluku Marka Aurelija
- Izbrisan lik Komoda - posljedica domnatio memoriae
- Stup Marka Aurelija dovršen 193. g.
- Ti reljefi dokaz prekida s tradicijom, odnosno umjetnosti kasne antike u svojoj pred-
srednjovjekovnoj fazi
- 3 reljefa tradiciionalna linija razvitka, dok 8 drugih pokazuju novi trend
- 3 reljefa - Marko Aurelije prikazan u tri scene, na konju, dok prima poklonstvo
poraženih barbara, u trijumfalnoj kočiji, prazno mjesto pored njega moguće upućuje
na izbrisanog Komoda, te kako prinosi žrtvu ispred Jupiterova hrama na Kapitolu –
utjelovljenje carskih vrlina
- Razlika između 3 i 8 – teme žrtvovanja, na reljefu iz prve serije prizor je oštro
podijeljen u dvije polovice, napučen prednji plan, s figurama koje su većinom
prikazane u profilu i pozadinu na kojoj je prikazan arhitektonski motiv, još uvijek
čvrstih i preciznih linija, scena slijedi tradicionalne uzore, na način da se čitav prizor
odvija pred očima gledatelja
- Na reljefu druge serije, tradicionalni prikaz žrtve doživljava znatne promjene,
procesija je prikazana kao da se približava promatraču i kreće se s lijeva na desno,
prolazi kraj cara koji prinosi žrtvu, pa onda zakreće prema pozadini. Na ovome reljefu
je stvoren konfuzni dojam mase, prikazano realistički,
- Na gotovo svim reljefima iz ove serije, kada je car prikazan u profilu ili sjedeći, u
skladu s klasičnim uzorima takve kompozicije, kipar je unio neke motive koji
sugeriraju živahan pokret, u smjeru pozadine ili od pozadine prema gledatelju,
gledatelj postaje dio kompozicije
- Iluzionistička tehnika, atoninski reljefi s Konstantinova slavoluka predstavljaju
prekretnicu u rimskoj umjetnosti, koju moramo prepisati vremenu cara Komoda
- Prekid s klasičnom tradicijom do kraja 3. st posvuda vidljiv
- Prvi put prikaz čuda na stupu Marka Aurelija, čudo munje i čudo kiše
- Stup Marka Aurelija „anatoninski stup“ podignut je kako bi se ovjekovječili vojni
pohodi Marka Aurelija protiv Markomana, Kvada i Sarmata na Dunavu, stup je
imitacija slavnog prethodnika iz Trajanova vremena
- Samo povremeno na reljefima pronalazimo detalje koji još uvijek odaju stil Trajanova
vremena
- Reljefi sa stupa Marka Aurelija u vezi s novim konceptom umjetnosti kojeg smo već
vidjeli na reljefima na Konstantinovom slavoluku, ali s manje tragova helenističkog
utjecaja, manje odvažnosti u kopoziciji ili snage u strukturi djela
- Na Trajanovom stupu prepoznajemo velikog majstora, na stupu Marka Aurelija je
kolektivno djelo radionice, manje obrazovani, usko vezani za plebejsku rimsku
tradiciju
- Stupu Marka Aurelija nedostaje jedinstvo koncepta i jednistvo forme, reljef nikada ne
postiže onaj originalni pripovjedački slijed, događaji se ne nižu kronološki, važnije
scene pomaknute niže da bi bile lakše vidljive
- 10 metara visok otprilike, s plintom na kojoj je stajao kip cara, sveukupna visina preko
30 m
- Reljef se odvija u dvadeset i jednom spiralnom zavoju, što su dva manje nego na
Trajanovom stupu, zato su figure veće, a visina reljefa naglašenija
- Komod se ne pojavljuje niti u jednoj sceni na stupu
- Na Trajanovom stupu vidimo cara u stavu koji najbolje odgovara prikazanoj radnji;
kada je u maršu ili kada drži audijenciju, Trajan je uvijek prikazan iz profila
- Na stupu Marka Aurelija car je uglavnom prikazan frontalno, znak promjene u
umjetnikovom tehničkom i konceptualnom pristupu
- Na stupu su brojene scene umetnute samo zato da popune prostor, one od stvarnog
značaja odlikuju se dramatičnim karakterom
- Ponavljanje istih gesta, pokreta ili uobičajenih rješenja
- Nova ikonografska rješenja – zarobljenici koje obezglavljuju pomoćne trupe,
zapaljene seoske kolibe i žene koje pokušavaju spasiti djecu, prikaz cara ispred utvrde,
dok ispod njega u utvrdu ulazi glasnik – najoriginalnije u rimskoj umjetnosti
- Društvena kriza u antičkom svijetu jasno vidljiva u vrijeme Komoda, nakon
neupijelog atentata stavio se pod zaštitu božice Kibele, frigijske Velik Majke, počeo
štovati kult Neptuna, Jupitera i Mitre, religije mističnih obreda koja su obećavala
spasenja i zagrobni život
- Za vladavine Komoda nastao novi koncept vlasti – rimski princ postao bog, smatrao se
kraljem svijeta i službenikom božjim – kraj antike i rađanje srednjeg vijeka

BAZA STUPA ANTONINA PIA

- Stup nakon smrti Antonina Pia podigli Marko Aurelije i Lucije Ver, sastajao se od
maramornog postolja i baze te stupa od crvenog granita i kapitela koji je nosio
brončanu statuu
- Izrađen na tradicionalan način, pun klasičnog simbolizma i u čistpj tradiciji klasičnog
stila, prizori vojne parade, apoteoze
- Vladavina Antonina Pia nije bila obilježena velikim vojničkim trijumfima, a sačuvano
je relativno malo skulpture
- Sarkofazi ovog doba uglavnom teže korištenju istih proporcija i kompozicijskih načela
iz Hadrijanova vremena
- Zagrobni portreti u klasičnom stilu popularni
- TRIJUMFALNI STUP MARKA AURELIJA- zanimanje umjetnika za učenik
događaja na pojedince, nego za sam događaj, upotreba svrdla za postizanje tamno-
svijetlih efekata i sve oštrije konture pojedinih oblika

DINASTIJA SEVERA
- doba Septimija Severa predstavlja početak kasnog rimskog carstva
- razdoblje naranijih zidnih slika u katakombama i prvih kršćanskih spomenika visoke
kvalitete u provincijama
- kršćanstvo i polagani nestanak poganstva
- slavoluk Septimija Severa – nabraja razloge podizanja slavoluka, a to su Septimijeve
pobjede protiv Parta i uspostavljanje nove dinastije
- novina – oblik skultorskog ukraka, osobito velika, gusto izvedena polja povijesne
tematike
- nema upotrebe alegorije ili uobičajenih pojednostavljenih kompozicija

TREĆE STOLJEĆE

- doba anarhije, malo sačuvanih spomenika,

- Maksimin, okrutan vladar, prikazan zastrašujućom fizionomijom
- Na kovanicama carevi 3. stoljeća slični

DRUGO SOFISTIČKO RAZDOBLJE

- Duhovna klima, jačanje helenističkog utjecaja, običaj sahrane u sarkofazima
ukrašenim temama iz grčke mitilogije
- Helenistička kultura na razini životnog ideala
-