DžEVAD GALIJAŠEVIĆ, MOŠEVAC, MAGLAJ

MURISU H A Dž I S E L I M O V I Ć U, Glavnom Tužiocu Ze-Do kantona

Iako ti ovo pismo pišem kao „institucija instituciji“ ipak ne mogu u njemu napisati
ni „gospodine“ ni „poštovani“, čak ni veliko „T“! Ne mogu biti toliki licemjer.
Moje poštovanje za tvoj rad i tvoje ponašanje, ne postoji, otkada si jasno i nedvosmisleno stao na stranu
ljudi (organizovanih kriminalaca Sojkić Selvira i Latifović Zlatana) koji svojim ukupnim djelom i
ponašanjem izvršavaju zadatke i realizuju interese globalne terorističke mreže „ Al Kaide“ čak i kada
nisu svjesni uloge koju imaju, a pogotovo kada se ponašaju prirodno tj. učestvuju u organizovanoj krađi
automobila (neki to zovu Auto mafijom) u kojima prevoze oružje i drogu, vrše organizovane prevare
banaka i pojedinaca, napadaju na službenike policije, ugledne privrednike, pale im automobile ili ih
kradu, nasilnički se ponašaju a nose diplomatske iskaznice nama prijateljske Njemačke države i
učestvuju u organizaciji klasičnih razbojničkih „sačekuša“. Ti lično, si im omogućio, preko svoga šefa
odjela za imovinske delikte i saobraćaj, da njihova vozila punih pet godina, budu obilježena
najmodernijim policijskim displejima i uređajima za svjetlosnu i zvučnu signalizaciju.
Istovremeno, sam znaš da nema ništa gospodsko u tome što izvršavajući naloge svojih mentora, vršiš
prikrivanje lica, prononsiranih terorista, aktivnih operativaca najgore međunarodne terorističke mreže
„Al Kaide“ na području naselja: Šerići i Željezno Polje kod Zenice a ponekad i u Bočinji kod Maglaja.
Ovo pismo ti pišem u trenutku kada je tvoja uloga u ovome jasna i kada već relevantne službe naše
zemlje i nama prijateljskih zapadnih zemalja znaju, da su teroristi zaštićeni u zoni tvoje odgovornosti,
da se tu skrivaju i da im ljudi bliski tebi obezbjeđuju lažne identitete.
Sram te i stid bilo, murise hadžiselimoviću!
Nikada nisi učestvovao u raskrinkavanju bilo koga značajnijeg kriminalca i kriminalnog djela.
Podsjećam tebe i sebe na trenutak u kome sam kao neformalni šef Alijanse za promjene u Ze-Do
kantonu, snažno artikulisao ideju po kojoj nijedan „zeleno-crni tužilac“ (dakle tužilac koji je prethodno
radio na obavještajnim poslovima zaštite afro-azijskog elementa u BiH) ne bi smio dobiti obnovljeni
mandat.
Tad smo vas pomeli u Skupštini Ze-Do kantona jer smo bili ovlašteni i dužni da to učinimo.
Političku procjenu po kojoj se ljudima tj. Službenim licima ove zemlje, povezanim sa mudžahedinima
(kako smo ih zvali nekada) tj. sa vehabijama (kako ih zovemo danas) a u biti sa teroristima Bin Ladenove
mreže ( kako će vas uskoro zvati) ne bi trebalo dozvoliti da rade na državnim dužnostima borbe protiv
kriminala, jer su zaraženi virusom najgore vrste kriminala „terorizmom“ , pokazala se politički mudrom
i opravdanom sa stanovišta države Bosne i Hercegovine i interesa svih njenih naroda.
Načelo političke cjelishodnosti je osnovno načelo koje razumiješ i kojim se rukovodiš pa su ti onda i
naši a posebno moji politički motivi, vjerujem potpuno jasni.
Moram ti reći da si ti lično, u momentu kad smo odbili da te imenujemo tužiocem u Zenici, bio mi
nepoznat čovjek. Čak nisam ni znao nikoga iz tvoje familije ali su prvi ljudi Socijal-demokratske partije
insistirali na tome da si jedan „pokvareni AIDovac“, da si na liniji „zeleno-crne transverzale“ , da ti
je Mevludin Halilović (današnji Federalni ministar policije) najbliži rođak i, kako su tada rekli , „on je
obično SDAovsko smeće“, nemoralna osoba.
Ali iako smo te „otkačili na skupštini“ ti si otišao Ahmedu Agiću, tadašnjem kantonalnom tužiocu, molio
ga da te progura ističući vječnu lojalnost njemu, Alijansi, Skupštini, Guverneru, Bogu Ocu i ko zna kome
još.
Ti znaš da je Agić, zbog tebe molio Guvernera da potpiše tvoje imenovanje na njegov prijedlog.
Guverner je to odbio, i odbio i opet odbio. Nije htio čuti za tebe.
Agić je zbog tebe, na kraju posjetio i mene, koji sam uvijek cjenio njegov rad i njega lično, tražeći da
kod Guvernera utičem da ti iako si SDA i Marjan Jukić (Žepče), iako je HDZ, budete imenovani, jer ste,
bez obzira na boju političkog opredjeljenja u suštini poštene osobe.
Za tebe, mi je rekao, da si jako nesretan i da ti treba pomoći.
Poslije sam saznao šta je Poštovani i Pošteni Agić time htio da mi kaže.
Iz poštivanja prema njemu, njegovom životnom dijelu i stalnoj i dosljednoj borbi protiv svih oblika
kriminala, naročito onih najgorih, ja sam to uradio. Izborio se iako te nisam znao lično.
Progurao sam te kod Guvernera, uvjerio sam Predsjednika SDP-a Ze-Do kantona da te podrži, i
imenovan si, mada te je Skupština Ze-Do kantona, samo dvije sedmice ranije odbila.
Pitam te : Jesam li ikada pomenuo taj događaj i jesam li ikada tražio protiv uslugu: samo si trebao
raditi svoj posao i ništa drugo. Znaš, nezgodno je, kad državna institucija zadužena za borbu protiv
kriminala, jedina ima ovlasti da optuži kriminalca i da vodi istragu, dođe u ruke ljudi koji joj
obezvrijede značaj ili je učine značajnom u zaštiti ljudi i lica povezanih sa teroristima i kriminalca.
Nemoj mi pominjati optužnicu protiv Šemsudina Mehmedovića jer je ona naslijeđena iz vremena A.
Agića.
Ti si ona osoba i ona državna funkcija koja od tužioca Senada Hasanića očekuje da zaštiti sve vama
bliske i podobne kriminalce a da uništi vjerodostojnost poštenih i časnih.
Ti si muuuurise u dogovoru sa Senadom uveo praksu po kojoj na svaku prijavu kriminalac odgovara
„kontra prijavom“ poslije čega tvoji vajni i pokvareni tužioci, otvaraju istrage po zahtijevima i
svjedočenjima notornih kriminalaca i prevaranata, samo sa jednim ciljem: DA DEMORALIŠEŠ
POŠTENE LJUDE, da ih uvjeriš da se ne isplati svjedočiti o kriminalcima i njihovim nedjelima te da
se borbom protiv zločina ne postiže ništa osim ugrožavanje vlastitog života i života svojih najdražih,
svoje porodice, svoje dijece, kojima se prijeti da će biti zaklani.
Dabogda nikada ne imao djecu i dabogda nikad ne imao takve strahove za njih.
Iako protiv Latifović Zlatana imaš dvadest i dva izvještaja o počinjenim krivičnim djelima – iako u tvojoj
evidenciji on postoji kao prvo ime prevare u Ze-Do kantonu, ipak si ti i tvoji banditi koji su trenutno na
privremenom radu u tužilaštvu Ze-Do kantona, donijeli odluku o pokretanju istrage protiv mene: sa
obrazloženjem da sam PREVARIO PREVARANTA i uzeo mu pare. Svjedok ti je Latifović lično, njegova
žena Suada (ona ista što je falsisikatom službene isprave ostvarila protivzakoniti kredit u Gospodarskoj
banci na Usori i u Zenici, od 7.000 KM, kao lažna uposlenica Doo „Bosna“ Maglaj- prevarant koja
nije uplatila ni jednu ratu tog kredita starog četiri godine), zatim sestričina Zlatana Latifovića iz Srbije
(jedva punoljetna djevojčica, Jovanović Milena) i naravno uz lažne i falsifikovane dokumente firme
DOO „Aizia“ , (vlasništvo Dejana Mastilovića iz Beograda).
E pa sram te i stid bilo – sram i stid da bude cjele tvoje banditske klike u odeždi tužilačkoj.
Dostavljam ti u prilogu članak iz nedjeljnih „Nezavisnih novina“ od 10.12.2006. da te i putem medija
upoznam sa činjenicom ko je Zlatan Latifović.
Usput ti dostavljam Službenu izjavu DOO „Aizia“ Beograd od 11.12.2006. godine, potpisanu lično od
Vlasnika i Direktora Dejana Mastilovića te sudski ovjerenu izjavu Jovanović Milene, od
11.12.2006.godine.
Slikaj se sa njima, jer sigurno ih nećeš iskoristiti da bi se borio protiv kriminala i kriminalaca, to nije
tvoj posao, tvoj posao je da ih štitiš.
Onaj tvoj, takođe pokvareni tužilac, Senad Hasanić, advokat maglajskih kriminalaca Sojkića i
Latifovića, koji sa njima konstantno komunicira telefonom (a tebi mrsko provjeriti samo taj listing i
uvjeriti se, ili nedaj Bože, da tražiš prepise njegovih razgovora u zadnjih 60.dana) naravno, odgovoran
je u onoj mjeri u kojoj to radi na svoju ruku a zaštićen u onoj, u kojoj izvršava tvoje zapovjesti.
Moja društvena uloga je jasna: da se borim protiv organizovanog kriminala političkim sredstvima jer
je to jedini način koji prihvatam te da kroz svoju političku borbu ukažem na svu pogubnost takve
društvene uloge za državu najbitnije institucije u očuvanju reda i zakonitosti.
Ti si moj politički protivnik jer podržavaš neke neandertalce iz arapskog svijeta, koji mene o mojoj
vjeri nemaju šta učiti, a koji čine nasilje i virus terorizma infiltriraju u tkivo jedne evropske zemlje i
jednog evropskog naroda.
Ja ne pripadam nijednoj drugoj civilizaciji osim evropskoj – bliži su mi moje komšije Srbi i Hrvati (a
Boga mi su mi i draži) od Abu Hamze i njegovih vehabija koji prijeteći dižu prst prema mom narodu i
našem odnosu prema našoj vjeri dok pred njima Islamska zajednica, kojoj pripadam, ponizno sagiba
glavu i klanja se. Oni su plaćenici terorističkog mraka.
Ja se borim za svoj narod i za svoju zemlju protiv uvoznih bandita, i tebe, koji si njihova prva linija
odbrane.
Vidjećemo na kojoj će strani biti naš narod i naša jedina država Bosna i Hercegovina!
Nisam samarićanin i želim ti sve najgore, ovoga i onog svijeta.
I da me tužiš, za uvredu časti koje nemaš – da o tebi svjedočim dok sam živ i da sa svih suđenja, pokupiš
prnje poraženog i prođeš kao tvoj politički brat Šemsudin Mehmedović!

12. 12. 2006. godine

Dževad Galijašević