DIPLOMACIJA

Izradila: K.Š.

Sažetak:

Diplomacija kao politička disciplina koja se koristi za svladavanje dobrosusjedskih

odnosa, danas se koristi i u druge svrhe. Osim u politici, danas diplomacija nalazi svoje
mjesto i brojnim drugim granama, koje pak ponovno dobivaju političku ulogu u
cjelokupnom gospodarstvu. Diplomacija je jedna cijenjena i tražena disciplina za koju
postoje školovani ljudi, ali je poželjna i u brojnim drugim zanimanjima.

Ključne riječi: diplomacija, Dubrovačka diplomacija, gospodarska

diplomacija

Broj riječi: 16.611

SADRŽAJ

Stranica:

1. UVOD..............................................................................................................................1

2. DIPLOMACIJA I NJEZINO ZNAČENJE......................................................................2

2.1. Sredstva diplomacije.................................................................................................3
2.2. Jezik diplomacije......................................................................................................5

3. HRVATSKA DIPLOMACIJA........................................................................................6
3.1. Povijest Hrvatske diplomacije..................................................................................6
3.2. Hrvatska gospodarska diplomacija...........................................................................7
3.3. Različite vrste diplomacije.......................................................................................8

4. ZAKLJUČAK................................................................................................................10

LITERATURA..................................................................................................................11
1. UVOD

Ovaj esej bavi se diplomacijom. Kao osnovno pitanje postavlja se što je u biti
diplomacija, čime se ona bavi i koja je njezina svrha. Da bi se odgovorilo na ovakva
pitanja rad je podijeljen u dvije tematske cjeline.

U prvom dijelu rada daje se kratki uvid u sam pojam diplomacije, njezine osnovne
značajke, te jezik kojim se diplomati koriste i što je najvažnije upoznaje se sa sredstvima
diplomacije.

Drugi dio rada baziran je na područje Republike Hrvatske. Hrvatska diplomacija nailazi
na svoje korijene još u staro vrijeme Dubrovnika kada je na temelju diplomatskih umijeća
održavao trgovinu na svojem području. Dalje se daje uvid u gospodarsku diplomaciju
koja je vrlo značajna u današnje vrijeme kapitalizma kada se sve vrti oko novca. Stoga se
i diplomatskim odnosima nastoji steći što bolja zarada. Ovakvom diplomacijom osim što
se isprepliću gospodarstvo i politika, upliću se i poduzetnici. Također se u ovome dijelu
rada daje kratki pregled različitih vrsta diplomacija koje nastaju na vrlo različite načine.

1
2. DIPLOMACIJA I NJEZINO ZNAČENJE

Diplomacija je disciplina koja se najčešće koristi u politici i međunarodnim odnosima.

Diplomacija je disciplina koja se bavi utjecajem stavova javnosti na formiranje i vođenje
vanjske politike, obuhvaća dimenzije vanjskih odnosa izvan tradicionalne diplomacije,
bavi se utjecajem vlade na formiranje javnog mišljenja u drugim zemljama, kao i
interakcijama privatnih grupa i interesa jedna zemlje s onima u drugim zemljama,
izvještavanjem o vanjskoj politici i njegovim utjecajem na politiku koju vodi vlada druge
zemlje, komunikacijom među onima čiji posao jest komunikacija – poput diplomata i
stranih dopisnika, kao i procesom interkulturalnih komunikacija. Suština diplomacije je
preobražavajući tijek informacija i ideja.1

Pregovaranje je prvo mirno i redovito sredstvo, postupak ili način u vođenju diplomacije.
Glavni ciljevi pregovaranja su: civiliziranje odnosa, postizanje razumijevanja, suglasja i
rješenja situacije. Uvijek valja imati na umu da su najviši ciljevi pregovaranja očuvanje
međunarodnog mira i sigurnosti.

Posredstvo katkada sliči obavljanju dobrih usluga ili arbitraži, ali nije ni jedno ni drugo,
nego posebno sredstvo za rješavanje međunarodnih nesporazuma ili prijepora. Zamisao o
posredovanju susreće se i u svetim knjigama, od kojih su neke napisane prije ustrojavanja
prvih država u svijetu. Posredstvo, kao sredstvo u rješavanju međudržavnih sporova,
rabljeno je u starom, srednjem i novom vijeku.

Pomirba je naročito sredstvo diplomacije koje se sastoji u razmišljanju i raspravljanju,

odnosno u pronalaženju mogućnosti za mirnu i učinkovitu pomirbu ili rješenje jednoga
međunarodnog pitanja, spora ili situacije.

Arbitraža kao sredstvo diplomacije rabljena je u starom, srednjem i novom vijeku kao
pomirbeni način u rješavanju međudržavnih sporova. Engleska i Nizozemska dogovorili
su, prema ugovoru iz Westminstera (5.4.1654.), pravila o arbitraži za rješenje njihovog
1
Geoff, R. Berridge: Diplomacija, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, str. 24.

2
spora. Slično tome, Engleska i Portugal odlučili su , u ugovoru svojih kraljeva postaviti
po dva arbitra u arbitražni sud.

Neka druga mirovna sredstva koja se mogu smatrati sredstvima diplomacije su uvodna
pregovaranja, izravno pregovaranje, posebne konferencije i dobre usluge. Osim
navedenih mirnih sredstava diplomacija razlikuje i prisilna sredstva koja također ima na
raspolaganju.

Prisilna sredstva, odnosno uporaba sile dopuštena je do izvjesnog stupnja da bi se drugu

stranu sklonilo na zakonito ponašanje, pravičnu nagodbu ili naknadu štete.2

Prve države u svijetu imale su barem jedan jezik pomoću kojega su komunicirale
međusobno. Rimskoj crkvi pošlo je za rukom uvesti latinski jezik za diplomatski u
odnosima između država zapadnog kršćanstva. Nakon toga Francuzi su poradili i uspjeli
da njihov jezik postane diplomatski u ugovorima. Na mirovnoj konferenciji u Versaillesu
1919. godine usvojen je i engleski jezik za diplomatski. Povelja OUN-a uvrstila je u
diplomatske jezike: engleski, francuski, kineski, ruski i španjolski.

Ciljevi diplomacije mogu se navesti kao sljedeći:

1. nastoji se osigurati potpora za vanjskopolitičke ciljeve jedne zemlje preko javnih i
službenih aktera u inozemstvu
2. nastoji se učvrstiti odnosi sa stranom javnošću koja je suprotstavljena domaćoj
3. nastoji se postići što veća upućenosti i prisnost s određenom zemljom
4. diplomacija se temelji na dijalogu i širokoj suradnji u radu diplomacije.

2.1. Sredstva diplomacije

Najvrjedniji međunarodni ugovor, Povelja OUN-a (1945.) odredio je mirna sredstva za

rješavanje međunarodnih sporova ili situacija.

2
Rudež, M.; Politička znanost, MMT Topografija, Zagreb, 2007., str. 334.

3
Pregovaranje je prvo mirno i redovito sredstvo, postupak ili način u vođenju diplomacije.
Glavni ciljevi pregovaranja su: civiliziranje odnosa, postizanje razumijevanja, suglasja i
rješenja situacije. Uvijek valja imati na umu da su najviši ciljevi pregovaranja očuvanje
međunarodnog mira i sigurnosti.

U Haaškoj konvenciji iz 1907. , čl.9., navodi se: „Ugovarajuće sile trebaju, ukoliko
okolnosti dopuštaju, osnovati Međunarodno povjerenstvo da bi, osvjetljenjem činjenica
putem nepristranog i savjesnog istraživanja, ubrzali rješenje ovih sporova.“ 3 Dakle, drugo
sredstvo diplomacije je ispitivanje, kojim se nastoje istražiti sve moguće činjenice i
okolnosti, te narav prijepora ili situacije kako bi se postigla mirna rješenja.

Posredstvo katkada sliči obavljanju dobrih usluga ili arbitraži, ali nije ni jedno ni drugo,
nego posebno sredstvo za rješavanje međunarodnih nesporazuma ili prijepora. Zamisao o
posredovanju susreće se i u svetim knjigama, od kojih su neke napisane pirje ustrojavanja
prvih država u svijetu. Posredstvo, kao sredstvo u rješavanju međudržavnih sporova,
rabljeno je u starom, srednjem i novom vijeku.

Pomirba je naročito sredstvo diplomacije koje se sastoji u razmišljanju i raspravljanju,

odnosno u pronalaženju mogućnosti za mirnu i učinkovitu pomirbu ili rješenje jednoga
međunarodnog pitanja, spora ili situacije.

Arbitraža kao sredstvo diplomacije rabljena je u starom, srednjem i novom vijeku kao
pomirbeni način u rješavanju međudržavnih sporova. Engleska i Nizozemska dogovorili
su, prema ugovoru iz Westminstera (5.4.1654.), pravila o arbitraži za rješenje njihovog
spora. Slično tome, Engleska i Portugal odlučili su , u ugovoru svojih kraljeva postaviti
po dva arbitra u arbitražni sud.

Države članice OUN-a mogu se obratiti područnim ustanovama ili sporazumima u

rješavanju sporova, koji su bitni za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. Jedini uvjet
je da su ustanove i sporazumi u skladu s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.

3
http://www.pca-cpa.org/upload/files/1907ENG.pdf (09.01.2011.)

4
Najmoćniji organ Ujedinjenih naroda, Vijeće sigurnosti, raspravlja i preporučuje rješenja
o sporovima koji ugrožavaju međunarodni mir i sigurnost, ali obvezno ne raspravlja niti
preporučuje mjere o drugim prijeporima u svijetu.

Neka druga mirovna sredstva koja se mogu smatrati sredstvima diplomacije su uvodna
pregovaranja, izravno pregovaranje, posebne konferencije i dobre usluge. Osim
navedenih mirnih sredstava diplomacija razlikuje i prisilna sredstva koja također ima na
raspolaganju.

Prisilna sredstva, odnosno uporaba sile dopuštena je do izvjesnog stupnja da bi se drugu

stranu sklonilo na zakonito ponašanje, pravičnu nagodbu ili naknadu štete.4

2.2. Jezik diplomacije

Prve države u svijetu imale su barem jedan jezik pomoću kojega su komunicirale
međusobno. Rimskoj crkvi pošlo je za rukom uvesti latinski jezik za diplomatski u
odnosima između država zapadnog kršćanstva. Nakon toga Francuzi su poradili i uspjeli
da njihov jezik postane diplomatski u ugovorima. Na mirovnoj konferenciji u Versaillesu
1919. godine usvojen je i engleski jezik za diplomatski. Povelja OUN-a uvrstila je u
diplomatske jezike: engleski, francuski, kineski, ruski i španjolski.

Diplomati nacionalnih država zaključuju i potpisuju ugovore, protokole, konvencije,

sporazume i akorde. Svi moraju biti sastavljeni, potvrđeni i objavljeni u skladu s
međunarodnim pravom, da bi stekli pravovaljanost.

Protokol je nekada bio zapisnik ugovora, a danas je redoviti ugovor. Riječ konvencija
primjenjuje se za utanačenje, koje nije postignuto između državnih poglavara, nego
između nacionalnih vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova.

4
Rudež, M.; Politička znanost, MMT Topografija, Zagreb, 2007., str. 334.

5
3. HRVATSKA DIPLOMACIJA

3.1. Povijest Hrvatske diplomacije

Dva glavna središta u ranom kršćanstvu, Bizant i Rim, vršili su pritisak na Srednju
Europu, što je uzrokovalo diobu Velike Hrvatske.kralj Tomislav, član vladarske obitelji
Mojmir, ustrojio je Hrvatsko kraljevstvo na južnom dijelu Velike Hrvatske. kraljevi
hrvatske krvi sudjelovali su u pregovorima i sklapanju međudržavnih ugovora i
sporazuma.

Nakon uspostave Hrvatsko-Ugarske personalne unije, hrvatski diplomati sudjelovali su u

pregovorima i sklapanju međunarodnih ugovora, ali nisu bili dovoljno učinkoviti, jer su
glavnu riječ imali strani vladari.

Prvi hrvatsko-ugarski kralj Koloman, proglasio je Dubrovnik slobodnim kraljevskim

gradom. To je potaknulo dubrovačke Hrvate da, priznajući hrvatsko-ugarske kraljeve za
svoje vrhovnike na jednoj, porade na uzdizanju svoje kneževinu u polunezavisnu državu,
na drugoj strani.

Križari i Mlečani opljačkali su Konstantinopol. Kao posljedica ovakvih događanja,

Dubrovčani su plaćali mletačkom vojvodi godišnji danak. Mlečani su u tome razdoblju
priječili trgovački razvitak Dubrovačke kneževine. I pored toga, Hrvatima Dubrovnika
pošlo je za rukom ne samo očuvati slobodu, već i svoju kneževinu prostorno uvećati.
Njihova grad – država obuhvaćala je sve krajeve od Kleka do uključivo dolinu Sutorine u
Kotorskom zaljevu.

Dubrovčani su sklopili trgovački sporazum s Turiskim carstvom 1350. i poslije toga

vodili trgovinu s kršćanskim i muslimanskim zemljama od Španjoslke i Maroka do
Indije. Istodobno je hrvatski jezik postao jedan od diplomatskih jezika u komunikaciji s
Turskim carstvom.

6
Kralj Anžuvinac izvojevao je pobjedu u spomenutom ratu. Dubrovnik je s pobjednikom
zaključio poseban ugovor u Višegadu na obali Dunava, sjeverno od Budimpešte, prema
kome je hrvatska grad-država Dubrovnik stekla nezavisnost, dobila zaštitu hrvatsko-
ugarskog kralja, pristala plaćati godišnji danak i davati hrvatskoj ratnoj mornarici po
jednu galiju u slučaju rata.

Nakon što im je opala trgovačka moć, Dubrovačka republika je sagradila trgovačku kući i
uspostavila konzulat u Konstantinopolisu, ali je dvije godine kasnije (1453.) taj grad pao
u ruke Osmanlija. Francuski kralj pristao je da dubrovački Hrvati trguju na teritoriju
njegovog kraljevstva. To isto učinio je španjolski kralj. Duborvčani su imali niz
konzulata i trgoačkih kolonija u Srednjoj, Zapadnoj i Istočnoj Europi, ali i u mnogim
lučkim gradovima sredozemnih država.

Trgovali su i posredovali u trgovini, te svojim djelovanjem pridonijeli razvitku

pregovaračkog umijeća. Povjesničar T. Macan istražio je i ustanovio (1999.)5:
1. Dubrovnik je vještom diplomacijom čuvao svoju neutralnost u ratovima
kršćanskih zemalja protiv Turaka.
2. za protuturskog rata (1538-1540) papinska je mornarica opljačkala otok Lopud, a
za rata (1570-1573) Mlečani su htjeli zauzeti sam Dubrovnik, kako ga tobože ne
bi zauzeli Turci. Tada je diplomat Frano Gundulić sjajno obranio dubrovačku
neutralnost na papinskom dvoru.

3.2. Hrvatska gospodarska diplomacija

Kao što je prethodno već opisano, klasičnom diplomacijom smatra se način oblikovanja
međunarodno-pravne političke suverenosti. Ovakav klasičan način diplomacije Republika
Hrvatska njeguje još od vremena staroga Dubrovnika, što je također već prethodno
opisano.

5
Rudež, M.; op.cit., str. 320.

7
Kada je riječ o gospodarskoj diplomaciji, tada je riječ o vrsti diplomacije koja je potrebna
unutar svakoga gospodarstva. Riječ je o diplomaciji koja se koristi ekonomskim
sredstvima, a svrha joj je ostvarenje vanjskopolitičkih ciljeva, kao i kod klasične
diplomacije.

Danas, u vrijeme super kapitalizma, nije dovoljno samo održavati diplomatske odnose,
nego je od isključive važnosti da ti diplomatski odnosi rode odgovarajućim ekonomskim
dobitcima. Dakle, javlja se potreba za diplomacijom koja političke prednosti pretvara u
ekonomske dobitke.

Dakle, u gospodarskoj diplomaciji osim političara i učenih diplomata, bitna uloga stavlja
se i na poduzetnike. Kako bi gospodarska diplomacija Republike Hrvatske bila
učinkovita, stavljena su joj dva osnovna cilja koja je potrebno zadovoljiti 6: diplomacija bi
morala osigurati što niže troškove ulaza hrvatskog gospodarstva na nova tržišta i/ili
povećavanja relativnih tržišnih udjela na postojećim izvoznim tržištima, uklanjanjem
političkih zapreka i nekomercijalnih (političkih) rizika, a hrvatski bi poduzetnici morali
osigurati konkurentsku sposobnost izlaza na međunarodna tržišta roba i usluga.

Pozitivan primjer djelovanja hrvatske diplomacije može se uočiti kod reguliranja vanjskih
dugova Hrvatske u okviru multilateralnih pregovora o sukcesiji jugoslavenske imovine i
obveza, konkretnije, kod raspodjele tzv. nealociranog jugoslavenskog vanjskog duga,
prilikom disolucije bivše SFR Jugoslavije.

3.3. Različite vrste diplomacije

Diplomacija, kao umijeće mogućeg, uz uobičajena i tradicijska sredstva nerijetko rabi i

neobična, pa i neortodoksna sredstva i prigode koja posljedično dobivaju i prigodna
imena. Primjer toga je prisustvovanje pakistanskog predsjednika, generala Haqa, koji je

6
Radošević, D. (2002.); Hrvatska gospodarska diplomacija u globaliziranom svijetu, Ekonomski pregled,
53 (11-12), 1070-1086, str. 1075.

8
na vlast došao vojnom pučem, na kriket utakmici indijske i pakistanske reprezentacije
nazvano kriket diplomacijom.

Slično, ping-pong diplomacijom nazvan je početak procesa poboljšavanja odnosa između

komunističke Kine i SAD-a 1971. godine kada je američka reprezentacija, koja je
prisustvovala 31. svjetskom prvenstvu u stolnome tenisu što se održavalo u Japanu,
primila poziv od svojih kineskih kolega da posjete Kinu uz plaćanje svih troškova.

Četiri dana nakon toga iznenađujućeg poziva devetorica američkih igrača, četiri
dužnosnika i dvije supruge prešli su mostom koji iz Hong Konga vodi u kinesko zaleđe
otvarajući eru ping-pong diplomacije.

Spomenut ćemo i šatl diplomaciju, kako se nazivaju međunarodni pregovori što ih vode
posrednici-pregovarači koji često putuju između strana (država) koje pregovaraju,
nazvanu po pregovaračkim naporima tadašnjeg američko državnog sekretara Henryja
Kissingera da osigura mir na Bliskom istoku.

Dakle, diplomacija se susreće u različitim oblicima, te pod različitim nazivima i na

različitim područjima djelovanja. Iz toga se može zaključiti kako diplomacija ima vrlo
važnu ulogu u svakom pogledu, bilo gospodarskom ili političkom, ali gotovo uvijek ima
politički rezultat svojega djelovanja.

9
4. ZAKLJUČAK

Diplomacija je disciplina kojom su se od najstarijih vremena koristili diplomati u

političke svrhe. Danas, osim političara diplomatskim odnosima i vještinama raspolaže se
i u drugim granama jedne privrede.

Diplomaciju se može nazvati najvažnijim sredstvom komunikacije od najstarijih vremena

pa sve do danas. Diplomacija je vrlo jeftino sredstvo koje može donijeti vrlo visoke
rezultate u svakom području života. Diplomacija ne podrazumijeva silu, nasilje i ratove,
riječ je o vještini vođenja razgovora koji može polučiti vrlo visoke i zadovoljavajuće
rezultate.

Radom je utvrđeno da je diplomacija kroz svoju povijest učinila brojne pozitivne

rezultate. Može je se smatrati kao dobro sklopljenim ugovorom u kojem su obje strane
zadovoljne, a da nije posegnuto za prisilnim i nasilnim sredstvima. Današnje vrijeme
nešto manje koristi ratna sredstva nego što je to korišteno za vrijeme srednjega vijeka,
kada je također postojala diplomacija, ali činjenica je da je diplomacija i danas od velike
važnosti i kao i u vrijeme srednjega vijeka.

10
LITERATURA

1. Geoff, R. Berridge: Diplomacija, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u

Zagrebu
2. Radošević, D. (2002.); Hrvatska gospodarska diplomacija u globaliziranom
svijetu, Ekonomski pregled, 53 (11-12), 1070-1086
3. Rudež, M.; Politička znanost, MMT Topografija, Zagreb, 2007.
4. http://www.pca-cpa.org/upload/files/1907ENG.pdf (09.01.2011.)

11