OSNOVE KOMUNIKACIJE U

MEDICINI

Zagreb, 4.5.2020.
• Komunikacija je proces razmjene informacija preko
dogovorenog sistema znakova.

• Komunikologija je znanstvena disciplina koja

proučava komuniciranje.
• Riječ komunikacija doslovno znači: učiniti nešto općim ili
zajedničkim.
• Komunikacija je obično opisana prema 3 glavne dimenzije:
sadržaju, formi i cilju.
• Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje
se šalju prema cilju.
• Cilj može biti sam čovjek, druga osoba (u interpersonalnoj
komunikaciji), ili drugi entitet poput tvrtke ili grupe
• Proces smatra se ključnim za stupanj razvitka
određene vrste.
• Čovjek najveći dio svog vremena provodi u
komunikaciji s drugim ljudima.
• U ljudi je najvažnije sredstvo komunikacije jezik,
koji se može ostvariti različitim sredstvima –
govorom, ali i pismom.
• Suvremeno društvo sve brže otkriva nova sredstva
komuniciranja (tisak, telegraf, telefon, film, radio,
televizija, internet i dr.).
• Pri govornom komuniciranju, svaku poruku,
osim samih riječi, čine još dvije komponente:
korištenje glasa (ton glasa, njegova boja,
brzina govora, glasnoća, izgovor, pauze u
govoru) i korištenje tijela.
 Verbalna komunikacija

= izmjenjivanje poruka govorom, odnosno

riječima
Razgovor je osnovni oblik verbalne
komunikacije.
Temelji se na dvije komunikacijske vještine:
• govorenje
• slušanje
 Verbalna komunikacija

Izbor riječi koje koristimo ovisi o situaciji u

kojoj se nalazimo:
• s kim razgovaramo?
• kakva je naša uloga u toj situaciji?
• koja je tema?
• koji je cilj razgovora?
 Verbalna komunikacija

Pogrešan izbor riječi može izazvati

probleme u razumijevanju!

a) tehnički žargon/stručni izrazi

b) dvosmisleni izrazi
c) neodređeni, nejasni izrazi
Riječi mogu izazvati različite emocije
kao i neugodne reakcije (nocebo);
• Verbalnim načinom uglavnom prenosimo informacije, a
neverbalnim prenosimo stavove i emocionalni odnos
prema informacijama koje primamo ili odnos prema
osobi s kojom komuniciramo.

• Neverbalna ponašanja služe nam za donošenje

zaključaka o dvama glavnim vrstama odnosa među
ljudima: sklonosti (ili sviđanju) i moći (statusu ili
dominaciji u društvenom životu )
• U slučajevima kada pokušavamo interpretirati
nečije neverbalno ponašanje, svakako moramo
uzeti u obzir vlastite emocije koje prilikom
percepcije vanjskog svijeta djeluju tako da
smanjuju objektivnost našeg opažanja.

• Pod utjecajem različitih emocija, stvari i ljude

ne vidimo onakvima kakvi jesu, nego “vlastitim
dioptrijama”
 Neverbalni znakovi komunikacije:
statični i dinamični
• Statični:
1. Udaljenost tijela
Prostor oko sebe čovjek dijeli na:
– intimni prostor
– osobni prostor
– socijalni prostor
– javni prostor
 2. Međusobni položaj
• Ljudi u razgovoru zauzimaju sličan položaj tijela kao i
sugovornik ako se s njim slažu ili imaju pozitivan stav prema
njemu. To se naziva posturalna kongruencija.

• Svako naginjanje prema osobi pokazuje zainteresiranost ili

zabrinutost, a odmicanje distanciranost i sigurnost u sebe.
• Položaj stola u radnom okružju , kao i njegov oblik,
daju određene informacije o osobama i njihovim odnosima,
pa čak i nameću određen način ponašanja (okrugli stol je
pogodniji za timski rad, a pravokutni za hijerarhijske
organizacije; stol smješten između osobe i posjetitelja
pojačava osjećaj kontrole i omogućava spremnost za
interakciju itd.)
 3. Stav tijela

• Položaj tijela (stav ili postura) ostavlja dojam

našeg stava prema osobama ili onome o čemu
govore.
• Slaganje ili neslaganje sukladni su s
otvorenošću našeg tjelesnog sustava.
 4. Tjelesni kontakt

• Dodir služi za pojačavanje verbalne poruke ili

umjesto nje.

• Najčešći je način rukovanje;

 Dinamični znakovi
1. Izraz lica

• Smatra se da su emocionalni izrazi urođeni i

zato univerzalni za sve ljude.

• Istraživanja su pokazala da ljudi u svim

dijelovima svijeta, u laboratorijskim uvjetima,
na osnovi izraza lica, dobro prepoznaju šest
primarnih čuvstava: radost, tugu, iznenađenje,
strah, ljutnju i gađenje
 2. Kretnje (geste)

• Kretnje dirigiranja – činimo ih da bismo naglasili ono o

čemu govorimo. Najčešće pokazujemo rukama ili
kimamo glavom, podižemo obrve i slično.

• Tjelesne kretnje mogu biti smetnja uspješnoj interakciji

jer mogu odavati nervozu i tjeskobu. ( trljanje dlanova,
uvijanje kose, trljanje čela, glađenje brade);
 3. Kontakt očima
• Vrlo je važan u komunikaciji.
• Bjeloočnice koje postoje samo u ljudi, daju posebnu
važnost prilikom određivanja smjera pogleda.
• Gledanje u oči drugih vrlo je snažan akt
komunikacije koji treba pažljivo kontrolirati.
• Važan je način gledanja;
• Raširene zjenice, nevoljni refleks koji se javlja bez
obzira na količinu svjetlosti, pokazuje emocionalno
uzbuđenje (sviđanje, laganje).
• Sami oblici ponašanja, odjeća, rasna i etnička
pripadnost, pa čak i spol, konstitucija i visina
osobe imaju važne, ako ne i odlučujuće utjecaje na
neverbalnu komunikaciju i konačno stvaranje
dojma o određenoj osobi ili o nama samima;
• Međuljudska komunikacija bila bi
nemoguća kad ne bismo mogli protumačiti
neverbalne znakove druge osobe i
prikladno na njih reagirati.

• «Ukratko, reći da je netko socijalno vješt znači da

ta osoba posjeduje perceptivnu osjetljivost, «slaže
se» s neverbalnim ponašanjem drugih, kontrolira
vlastito ponašanje i ima sposobnost da preuzme
ulogu drugoga» (Pennington, 1997: str. 240).
• U odnosu s bolesnikom je uvijek prisutno
neverbalno ponašanje, pa slušanju mora biti
pridruženo gledanje i osjećanje, kako bismo
imali cjelokupan doživljaj pacijenta.

Verbalno i neverbalno ponašanje liječnika je

uvijek isprepleteno sa onim pacijenta;
• Zdravstveni profesionalac treba biti otvoren i
upoznat sa širokim rasponom ponašanja,
treba imati razvijene «oči» i kinestetski
osjećaj, upravo jednako kao «uho».

• S neverbalnim na umu, kapacitet

zdravstvenog profesionalca se
obogaćuje.
 Komunikacija u medicini
• Najčešće korištena vještina u medicini
• Jedna od najvažnijih kompetencija zdravstevnog
profesionalca
• Kako smo podučavani o tome?
 KOMUNIKACIJA U MEDICINI
• Komunikacija u medicini je FUNDAMENTALNA
VJEŠTINA NA PUTU DO USPJEŠNE DIJAGNOZE I
LIJEČENJA TE USPOSTAVE ODNOSA S
BOLESNIKOM;

• Komunikacijske vještine su uz klinički pregled,

medicinsko znanje i rješavanje problema temeljni
uvjet procjene kompetencije liječnika;
 Komunikacijske vještine
• Povezane su s ishodom liječenja (bolesnikovo
zadovoljstvo liječenjem,, suradljivost, manja
incidencija pritužbi)
• Izrazito važne u odnosu s obitelji bolesnika;
• Izrazito važne u odnosima s javnošcu;

• Komunikacijske se vještine MOGU učiti;

• Komunikacija u više smjerova:

a) bolesnik-zdravstveni profesionalac
b) zdravstveni profesionalac – obitelj
c) interdisciplinarni tim
d) interdisciplinarni tim – ostali zdravstveni
profesionalci
e) Tim– javnost itd
f) Tim – HZZO i sl....
• Svi su djelatnici u zdravstvu prije svega ljudi, a ljudski je
griješiti.

• Samo edukacija nam može pomoći da manje griješimo.

• Sve je u ljudskom odnosu!

• Homo homini medicamentum est!

• Čovjek je čovjeku lijek!
“Biti zajedno je početak,
ostati zajedno je napredak,
raditi zajedno je uspjeh”
Henry Ford