/

/
Dr I V A N BEUC

POVIJEST INSTITUCIJA DRŽAVNE

VLASTI U HRVATSKOJ (1527-1945)

Z A G R E B , 1 9 6 9
L
 Dr I V A N B E U C , < .

POVIJEST INSTITUCIJA D R Ž A V N E
VLASTI U HRVATSKOJ (1527-1945)

ZAGREB,
 Izdavač: ARHIV HRVATSKE, Zagreb, Marulićev trg 21

Za izdavača: Metod Hrg, arhivist Arhiva Hrvatske

Tisak: Prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, U L socijalističke revolucije 17

 1

I D I O

J A V N A UPRAVA I PRAVOSUDJE U HRVATSKOJ

I S L A V O N I J I Z A VRIJEME HABSBURGOVACA

Glava prva

Struktura vlasti (1527 - 1848)

Ì . Hrvatskougarska državna zajednica u državnopravnom svjetlu 1

2. Teritorij, naziv i grb hrvatske staleske države 9

3. Krali U
4. Kraljevska vlast 14
5. Kraljevi ured? 1 organi 24
i Razdoblje !527 - ;74o, 25
a) Tajno vijeće 26
b) Dvorsko vijeć e ! Ugarsko viječe 26
c) Dvorska kancelarija i Ugarska kraljevska kancelarija 27
d) Dvorska komora I Ugarska kraljevska komora 29
e) Dvorsko ratno vijeć e 31
f) Kraljevsko ugarsko namjesničko vijeće 32
II Terezijsnske reforme > !74o - !78o ) 34
a) Kućna, dvorska I državna kancelarija
b) Direktorij 34
c) Komercdirektorij 35
d) Ujedinjeni dvorski ured 35
e) Austrijsko državno vijeće 35
f) Ujedinjena češko-austrijska dvorska kancelarija 35
g) Generalna blagajna 35
h) Dvorska računska komora 36
i) Kraljevsko vijeće za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju 36
III Period jozeflnskog apsolutizma ( !78o - l79o ) 39
a) Ujedinjeni dvorski uredi 39
b) Carski kabinet 39

à
 IV Restauracija pod Leopoldom II (1790 - 1792) 39

V Period novih reformi (1792 - I8O2) 39

a) Direktorij u komorskim predmet ima 39

b) Češko - austrijska dvorska kancelarija 40
c) Dvorski ured za financije 40
d) Direkcija kredita 40
e) Državno konferencministarstvo 40
VI Organizaciono ustaljen je kraljevih ureda i organa (I8o2 - !848 40

a) Ujedinjena dvorska kancelarija 40

b) Opć a dvorska komora 40
c) Državno vijeće 41
d) Konferencijsko viječe 41

6. Staleži i redovi kraljevstva, plemstvo, svećenstvo, slobodnjaci i po-

danici ( sluge, ćinjženjaci i kmetovi ) 41
7. Hrvatsko « slavonski sabor 48
8. Državni deputati, Državna konferencija i Konzistorij 4
9 . Hrvatsko « ugarski sabor 7

10. Ban, viceban i banski namjesnik, protonotar i blagajnik kraljevstva 6

11 . Županije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikH o
12. Vojna krajina

a) Pojava Vojne krajine u Hrvatskoj i Slavoniji s državno-pravnog

gledišta i njezino uredjenje (1527-1737)
b) Terezijanske reforme
c) Kantonalni sistem u Vojnoj krajini i ponovno reguliranje krajiških
odnosa . 08
T
d) Završni oblik ured jenja Vojne krajine (l85o - 1871) 11
e) (Jvodjenje civilne uprave i reinkorporacija područja
Vojne krajine u bansku Hrvatsku • 16
 3.

Giova druga
A. Javna uprava ( 1848 - 1918 )
I Organizacija vlastite vrhovne javne uprave (1848 - !85o)
1. Politički programi Narodne stranke marta i travnja 1848. 133
2. Osnivanje Banskog vijeća i njegov status do i poslije zasjedanja
Sabora 1848. godine 137
3. Bansko vijeće kao izvršni organ Upravi ja jućeg ocbora Sabora
( 2 2 . - 29. VI 1848.) 139
4. Razvoj organizacione strukture Banskog vijeća i njegov status
poslije proglašenja Oktroiranog ustava iz 1849« god. 14o

li Struktura javne uprave !85o - 1854.

1. Apsolutističke tendencije kralja i banov proglas od 26.VI !85o. 142
2. Nova organizacija upravnih organa od 12.VI IB5o. 144
a) Položaj bana i Banske vlade 144
b) Nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova u Beču 145
c) Nadležnost ostalih ministarstava i njihovih organa u
Hrvatskoj i Slavoniji 147
d) Županije, županijski kotari i općine prije i poslije naredbe
od 12,VI l85o. 151

III Apsolutistički upravni aparat ( 1854 - 1861 )

1. Silvestarski patent od 31 .XII 1851. 154

2. Primjena Silvestarskog patenta u Hrvatskoj i Slavoniji 155
3. Položaj i nadležnost Namjesništva 156
4. Sistem okruga ( županija ) 158
5. C.k kotari 159

IV Privremena državna uprava ( 1861 - 1869 )

1. Kraj Bachovog oblika apsolutističkog vladanja i oblikovanje novih po-

litičkih pravaca 16o
2. Oktobarska diploma i reforma centralne vlade u Beču - formiranje
Hrvatskog dvorskog dikasterija ( poslije Kr. dvorska kancelarija
za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju) 161
3. Februarski patent i Hrvati te novo upravno uredjenje u Hrvatskoj
i Slavoniji na temelju Februarskog patenta 163
4.

4, a) Kraljevsko namjesničko viječe Kraljevina Dalmacije,

1
Hrvatske i Slavonije i Sabor 64
b) Zamisao narodnjaka i pravaša o vladi i saboru te formiranje
Samostal ne strank e i c:
c) Županije, kotari, gradovi i općine ls>7

V Državna uprava na osnovu Austrougarske i Hrvatskougarske nagodbe

( 1869 - 1918 )

1. Pozadina Austrougarske i Hrvatskougarske nagodbe 169

2. Primjena nagodbi iz 1867. god. na državno uredjenje u Hrvatskoj
i Slavoniji
171
a) Vladar
b) Zajednički poslovi Austrije i Ugarske u Delegacijama
i zajedničkim ministarstvima na temelju Austrougarske nagodbe 171
c) Hrvatskougarska državna zajednica i njeni zajednički poslovi
na temelju Hrvatskougarske nagodbe kao i njihovo vršenje
u zajedničkom saboru i zajedničkoj vladi 173
d) Organi zajedničkih ministarstava na području Hrvatske i
Slavonije 176
e) Struktura vrhovne vlasti i uprave te njihovih organa u
Hrvatskoj i Slavoniji na temelju Hrvatskougarske nagodbe 177
1) Sabor 177
2) Ban 179
3) Zemaljska vlada i njeni pomoćni uredi 18o
4) Županijska uprava u trima razdobljima (I87O-I874,
1874-1886, i 1886-1918) te područni kotari 188
5) Gradovi 194
6) Općine 185

3. Hrvatskougarska nagodba u programima političkih stranaka i pokreta

u Hrvatskoj i Slavoniji (1869 - 1918 ) 195

B. Pravosudje (1848 -1918 )

I Organizacija sudova ( 1848 - 1918 )
1. Sudovi pred 1848. god. 21o
2. Reorganizacija sudova l85o. god. 21 o
3. Nova organizacija sudova iz 1854. god. 211
4. Reorganizacija sudova iz 1874. god. 212
5. Nova organizacija sudova iz 1884-1886. god. 212
 5.

11 Stvarna nadležnost sudova ( 1848 - 1929 )

1. Gradjanska sudbenost u prvom stepenu

a) Kotarski uredi kao sudovi i gradsko delegirani ko-

tarski sudov? ( 1854 - 1874 ) te kotarski sudovi i
mjesni sudovi ( 1874 - 1929 ) 215
b) Sudišta prve molbe ( 1854 - 1874 ) i sudbeni stolovi
(1874 -1929 ) ^ 2]8
2. Kaznena sudbenost u prvom stepenu ( kotarski sudovi i sudbeni
stolovi 224
3. Drugostepeni sudski organi
a) Banski stol u Zagrebu 226
b) Sudbeni stolovi i kotarski sudovi 227
4. Trećestepeni sudski organi
a) Vrhovno sudište u Beču 228

b) Stol sedmorice u Zagrebu 228

III Državna odvjetništva 23o

IV Organi pravosudne uprave 232

u d i o
JAVNA URIA VA I PRAVOSUDJE U DRUGIM HRVATSKIH
POKRAJINAMA DO 1918. god.

Glava prva

Istra do 1918. godine 234

Glava druga

Rijeka do 1918. godine 26o

Glava treća
Dalmacija do 1918. godine 284
Glava četvrta
Vladavina u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te u okupiranoj
turskoj Bosni i Hercegovini 303

III D I O
DRŽAVA SLOVENACA, HRVATA I SRBA 3fó
ó.

IV D I O
KRALJEVSTVO SRBA, HRVATA I SLOVENACA (1918-1929)
POSLIJE KRALJEVINA JUGOSLAVIJA ( 1929 - 1941 )

A . Javna uprava ( 1918 - 1941 )

Glava prva
Kraljevstvo S H S
i Od Ujedinjenja do Vidovdanskog ustava ( 1918 - 1921 ) 328

1 . Mjere centralne vlade u Beogradu da Ustavom osigura monarhiju i centralizam 328

2, Centralna vlada u Beogradu u sprovodjenju faktičnog centralizma prije
donošenja Ustava ^3]

I! Provizorij na osnovu Vidovdanskog ustava ( 192! 1924 ) ^3^

1 » Vidovdanski ustav i odugovlači van je formiranja oblasti 235

2, Organizacija i djelokrug Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju 333

Hl Veliki župan oblasti (1924-1929) i oblasna samouprava na osnovu 35)

Vidovdanskog ustava (1927-1929) te podredjeni upravni organi 351
(1924-1929)
3oi

Glava druga
Kraljevina Jugoslavija 362

I Pripreme za apsolutistički režim i uvodjenje pseudokonsti tue to-

nai izma i62
II Organizacija vrhovne državne uprave (1929-1939) 366
III Organizacija opče uprave ( banovine, kotari i opčine 1929-1939) 371
IV Put do sporazuma C ve tko vic-Mac ek od 26. VIII 1939, 386
V Banska vlast banovine Hrvatske, njena oiganizacija, područne
banovinske i državne institucije te niži organi «pće uprave (1939-1941) 388
 7

B. Pravosudje ( 1918 - 1941 ) 4o 3

I Organizacija i nadležnost redovnih sudova 4o3

1. Kotarski odnosno sreski sudovi 4o4

2. Sudbeni stolovi odnosno okružni sudovi 4o7
3. Trgovački sudovi 412
4. Apelacioni sudovi 413
5. Kasač ioni sud 414

II Državno tužilaštvo - organizacija i nadležnost 417

III Organizacija i nadležnost vanrednih sudova 419

1. Općinski sudovi 419

2. Mjesni sudovi 4] 9
3. Duhovni sudovi 419
4. Uprava za zaštitu industrijskog vlasništva 42 0
5. Starateljska povjerenstva 42o
6. Starateljski savjeti 42 0
7. Siročadski stolovi 42 0
8. Državno pravobranilaštvo 421
9. Konzulati 421
lo,Izbrani sudovi socijalnog osiguranja 42]

a) Izbrani sudovi za osiguranje radnika 421

b) Izbrani sud za osiguranje državnog saobraćajnog
osoblja 421
c) Sud za osiguranje rudara 421
d) Izbrani sud za pobijanje odluka Penzijskog fonda za
privatne namještenike 421
e) Invalidski sudovi 422
 8.

] 1. Izbrani sudovi za sporove izmedju poslodavaca i radnika 422

a) Sudovi dobrih ljudi (postavljeni od upravnih
vlasti) 422
b) Sudovi dobrih ljudi (postavljeni od udruženja) 422
c) Obrtni sudovi 422
d) Izbrani sudovi za sporove izmedju novinara i 422
vlasnika listova 422

12. Izbrani sud za presudjivanje štete od lova i divljaci 422

13. Općinski odbori za uredjenje prolaza 422
14. Izbrani sud Zagrebačke berze za robu i vrijednote 422
15. Izbrani sudovi komora za trgovinu, industriju i zanatstvo 423
16. Upravni sudovi i Državni savjet 423
17. Glavna kontrole i mjesne kontrole 423
1B. Državni" sud za zaštitu države 423
19. Komascciona povjerenstva 423
20. Odjeljenje ministarstva poljoprivrede za agrarnu reformu
Ì agrarne pravne poslove 423
1, Lučke kapetanije 423
2, Vojni sudovi 424

IV Administrativno poslovanje sudova i državnih tuži I asta va 425

V DIO

RIJEKA I ISTRA od 1918 - 1943, G O D I N E 437 437

VI DIO

NE2LAV1SNA DRŽAVA HRVATSKA 446

 9.

A. Javna oprava ( 1941 - 1945 ) 445

B. Pravosudje ( 1941 - 1945 ) 455

VI! D I O

K P J TE FORMIRANJE I RAZVOJ NOVE JUGOSLAVIJE

(1941-1945) ^

Bilješke, izvori, literatura 476

I

L
 I DIO

Javna uprava i pravosudje u Hrvatskoj i Slavoniji za vrijeme

Habsburgovaca

Glava prva

Struktura vlasti ( 1527 - 1848 )

1. Hrvatskougarska državna zajednica u državnopravnom svjetlu

Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije te Kraljevstvo Ugarske dobivši u Fer-

dinandu I Habsburgovcu i njegovim nasljednicima zajedničkog vladara sačinjavali
su poslije 1527. god. ponovo zajednicu dvaju kraljevstava svako s vlastitim držav-
nim uredjenjem. Koliko je ta zajednica bila uska ovisilo je od više faktora, ali
glavni je bio svakako zaštita staleških interesa od kraljevih apsolutističkih preten-
zija.

Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije je predstavljalo u toj zajednici zasebnu

državnu tvorevinu čija se egzistencija zasnivala u osnovi na staleškim pravima i
privilegi jama koja su osiguravala hrvatskoj vlada jućoj klasi na području Hrvatske
i Slavonije isključivu poziciju najviše vlasti i u odnosu prema drugim društvenim
klasama i s obzirom na vladajuću klasu u Ugarskoj. Otuda Hrvatski sabor 1.1 1527.
god. samostalno bira Ferdinanda I za hrvatskog kralja pred Ferdinandovim komi-
sarima, iako je Ferdinand već 16.XII 1526. god.bio izabran u Požunu (Bratislavi)
za ugarskog kralja. Otuda je Slavonski sabor 6.1 1527. izabrao Ivana Zapolju za
svog kralja, iako je Zapolja već 11 .XI 1526. bio izabran za ugarskog kialja u
Stolnom Biogradu. Otuda Hrvatski sabor tvrdi 2 6 . I V 1527. " da se ne može naći
(zabil ježerio) da bi ikoji vladar silom zavladao Hrvatskom, jer po smrti našega
posijednjeg kralja sretne uspomene Zvonimira slobodne se volje pridružismo svetoj
kruni Kraljevstva ugarskog,a poslije toga Vašem Veličanstvu "-! Otuda se Slavo-
nski sabor, nakon smrt? svog bana Krste Frankopana glavnog pobornika kralja Z a -
r

-2-
polje, ponovo odlučuje o svom kralju birajući Ferdinanda za kralja Slavonije.
Otuda sjedinjeni Hrvatsko-slavonski sabor 1578. god. naglašava u svom saborskom
protokolu da je Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo bilo uvijek slobodno te da se podre-
dilo radi obrane domovine i vlastitih obitelji svojevoljno samo vlasti ("autoritati")
2
ugarskih kraljeva. Otuda 1712. god. Hrvatski sabor samostalno donosi zaključak
da svoj prijesto daje i ženskoj liniji Habsburške kuće ako izumru ovlašteni muški
potomci (što su Madjari prihvatili 1723.god.), ističući po svojim izaslanicima:
"mi smo doduše kako zakoni kažu zemlje pridružene Ugarskoj (partes adnexae),
ali joj nismo podanici. Nekada smo imali naše kraljeve domaće krvi a ne ugarske
kraljeve. Nije nas Ugrima podvrgla ni jedna sila, ni jedno ropstvo već se sami od
svoje volje pokorismo ne kraljevstvu nego kralju njihovom. Njihova kralja tako-
djer priznajemo dok bude gospodar Austrije, a ako se dogodi da to ne može da bu-
de nećemo slušati zamamljiv glas slobodnog izbora (tj. onaj koji daje zakon od
1687.), niti poruku da smo dužni ner&zrješivo slijediti Ugarsku, slobodni smo a
ne robovi. "
Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije imalo je s Kraljevstvom Ugarske posli-
je 1527.god. kao i ranije samo zajedničkog kralja, zajedničku krunidbu i zajed-
nički sastanak s kraljem na kojem su rješavali poslove koji su se mogli riješiti samo
s kraljem zajednički. Ovo je shvatljivo kada se uzme u obzir da je sjedinjeno Hrvat-
sko-slavonsko kraljevstvo bilo u vremenu od 1558. - 1848. god. staleška država u
kojoj je vlast bila podijeljena izmedju kralja i staleža.
Postavlja se pitanje kakvog je bila tipa hrvatsko-ugarska državna zaje-
dnica. Da I? se može govoriti o personalnoj ili realnoj uniji. Pojmovi personalne i
realne unije su produkti novije pravne nauke. Tek 1625. god. bude po prvi puta u
povijesti analizirano pitanje državnih zajednica. Tada su ove bile podijeljene u
dvije grupe i to tako da su se države mogle ujediniti bilo time što su uzele jednu
te istu osobu za svog vladara bilo time da su sklopile ugovorom savez. Ovo je mi-
šljenje zastupao Hugo Grotius, autor djela "De jure belli ac pacis", otac te dvo-
diobe državnih zajednica (unije i savezi). Otada je moralo proći još blizu 16o go-
dina dok se pojavio Potter otac izraza personalne i realne unije. Njemu je perso-
nalna unija značila zajednicu država u kojoj se nalaze dvije ili više države, koje

L
imaju zajedničkog vladara, ali koje ostaju po svojim zasadama različite tako da
svaka država pri potpunom dijeljenju od ostalih država ostaje uvijek za sebe vla-
stita i nezavisna država.
Realna unija naprotiv je obični skupni naziv te obuhvata sjedinjenja ko-
ja nisu samo personalne naravi, koja obično u onim slučajevima postoje, kad od v i -
še nekad država postane jedna. Iza 1777. god., kada je ta teorija prvi puta postav-
ljena, pojmovi personalne i realne unije su se sve više usavršavali tako, da su se u
drugoj polovici XIX st. definitivno pojmovno razvili.
Pojmovi dakle personalne i realne unije ustvari su produkti novije nauke
o državnim zajednicama te se ne mogu primjeniti na odnose Hrvatskog kraljevstva
prema Ugarskom u toku XVI do XIX st. Prema tome, u konkretnom slučaju ne može
biti govora ne samo o personalnoj i realnoj uniji nego ni o saveznoj državi ni držav-
nom savezu. Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije i Kraljevstvo Ugarske egzistirala su
kao dvije staleške države kojima je vladao jedan te isti kralj pa se je ta državna za-
jednica sa stanovišta vladara smatrala kao Regnum Hungariae partiumque eidem
annexarum . Otuda takodjer shvatanje još XVII st. kod historičara (Gephardi) da go-
4
vore o ugarskom rajhu i o državama koje su povezane s tim rajhom (Geschichte des
Reiches Ungarn und der damit verbundenen Staaten, Leipzig 1778) tj. o rajhu kojim
je vladao kralj na područ ju Ugarskog i Hrvatskog kraljevstva i o državama koje su
bile u tom rajhu tj. Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Kraljevina Ugarska.
Jednakopravni položaj Hrvatskog i Ugarskog k ral je vstva našao je svoj od-
raz već u srednjem vijeku u doba Arpadovaca u ideji "corona regia". Tada ona do-
duše nije imala verbCcijansku boju i smisao iz XVI st.po kojem su sva prava pa i
kraljevska pa čak i virtuelna pojedinih kraljevstava proisticala iz tada ne više "co-
rona regia" nego "sacra corona", ali ideja o kruni i njezinim pravima je već tada
objedinjavala te kraljevstva u jednu zajednicu medjusobno strogo odjeljenih konzi-
stencija. Stoga su diplomatički izrazi za državnu zajednicu u toku XVI do XVIII st.
bili jasni u svojoj koncepciji o unutrašnjim odnosima izmedju Kraljevine Hrvatske i
Slavonije s jedne i Kraljevine Ugarske s druge strane. U XVI st.Hrvatski sabor je
smatrao da je Hrvatska kraljevina bila poslije smrti kralja Zvonimira do 1527. god.
"privezana za svetu krunu" (coadjuncta circa sacram coronam regni Hungariae") a
r

-4-
1527. god. do je privezano uz kralja Ferdinanda ("coadjuncta erga maiestatem

vestram"). Verbòczy je početkom XVI st. tumačio da se Kraljevine Hrvatska i Sla-

vonija i Kraljevina Ugarska ne bi razlikovale, ne bi bila "distincta regna", kad

bi ban vršio jurisdikcijuu Kraljevini Ugarskoj a ugarski redovni suci kraljevskog

suda u tim kraljevinama pa je stoga predvidio odredbu da ovi smiju suditi samo

unutar svojih kraljevina. Jedino je u slučaju znaka nevjere (notae infidelitatis)

VerbSczy predvidjao sudbenost krune koja se protezala na sve kraljevine jednako,

jer da du sve kraljevine "podložne svetoj kruni kraljevstva" ("subjectae Sacrae

Coronae Regni").

Početkom XVII st. Hrvatsko-slavonski sabor je upozorio kralja da pita-

nje vjere riješi na način kako je Sabor zaključio, jer inače dolazi u pitanje da li

treba da ta kraljevstva budu "skopčana sa svetom krunom ili da se od nje odjele"

(connecta cum sacra Corona aut ab il la divelli"). Ili pak na drugom mjestu u istom

pitanju gdje postavlja Hrvatski sabor mogućnost da se Hrvatsko kraljevstvo oslobo-

di od recipročne veze s Ugarskom ("a mutuo . . . cum Hungariae vinculo liberaren-

tur")7

Kralj je takodjer smatrao početkom XVII st.da su Kraljevine Hrvatska

i Slavonija kraljevstva podložna njihovoj kruni ("regna subjecta eiusdem Coronae")?

Početkom X V I I I st. (1712) Hrvatsko-slavonski sabor je tumačio izraz da

su Hrvatska i Slavonija zemlje privezane Ugarskoj ("partes adnnexae) tako da taj

odnos nije bio odnos podi ožništva ih kraljevina Ugarskoj kraljevini nego kralju,
9
a da su te kraljevine bile slobodne. Isto tako Sabor se ogrado 1725. god. povo-
dom pisma Ugarskog namjesničkog vijeća, koje je ovo Vijeće uputilo Hrvatskom sa-
boru da dade svoje mišljenje o ispravljanju granica, posebnim zaključkom kojim
se deklarira da ovaj Sabor i ove kraljevine nisu a niti će priznati kakvu svoju
ovisnost ili podložnost od tog Vijeća.
Krajem X V I I I st. i početkom XIX st. Hrvatsko-slavonski sabor nije
izmijenio svoj raniji stav o karakteru svoje unije s Ugarskom kraljevinom o čemu
nas uvjerava sam saborski protokol iz 1791. i 1832. god. u kojem se iznosi tvrdnja
staleža i redova da su ove kraljevine imale već u svom početku vlastitu konzisten-
ciju i da su se one ujedinile ("univerint") s Kraljevinom Ugarskom upravo pod jed-

L
 -5-
nim jedinim uvjetom da u toj uniji sačuvaju svoju vlastitu konzistenciju."

Ideja dakle "svete krune" održala se sve do X V I I I st.kod hrvatskih stalež

ža i redova, da bi onda bila postepeno i povremeno zamijenjena idejom o podlož-

nosti tih staleža i redova ne kruni nego kralju čime se jače naglašavala misao o

vlastitim odnosima izmedju kralja i ovih staleža s jedne te ugarskih staleža s dru-

ge strane. Ideju svete krune hrvatski staleži su tim radije napuštali, jer su ugarski

staleži već krajem X V I I st. pa ponovo početkom X V I I I st. pokazali namjere da

sjedine područje Hrvatskog kraljevstva s Ugarskim posrednim putem po ko{em bi

Hrvatski sabor postao organ sličan županijskim skupštinama, koji ne bi više mogao

donositi zakone nego pravila koja pak ne bi smjela biH u protivnost sa zakonima

koje je donosio Ugarski sabor, u kojem bi se području plaćale iste daće i porezi kao

i u Ugarskoj, u kojem bi protestanti dobili ista prava kao i u Ugarskoj, koje bi da-
12
kle područje bilo jednostavno uključeno u iistem ugarskih županija.

Diplomatički izraz "anektirati", koji se često nalazi u raznim ispravama

i koristi za označavanje hrvatsko-ugarske državne zajednice, nema smisao koji da-

nas ima. Prije je "anektirati" značilo pridružiti

13 ili kako Pergošić kaže složiti koga s
kim u stanoviti odnos ne dirajući njegovo biće i l i kako Belostenec u svom G a z o -
14
filaci ju iz prve polovine X V I I I st. kaže da adnexus znaci "privezan". Stoga je
razumljivo da se Hrvatski sabor 1655.god. protivio tome da se u zakonu i u kralje-
vskim pismima i poveljama Hrvatsko kraljevstvo označava kao " pars subjecta"
što su pokušavali uobičajiti madžarski biskupi u Ugarskoj u kraljevskoj kancelari-
ji kao kancelari pri ispostavljanju kraljevih akata ili madžarski protonotari pri
ispostavljanju teksta zaključaka donesenih na zajedničkim'Hrvatskougarskim sabo-
rima , jer " pars subjecta" znači u osnovi podložnu zemlju, dok je Hrvatska po
shvaćanju tog Sabora iz 1655. g^ "Regnum" koji Ima
15 isti pravni položaj i prava
(' eandem libertatem") kao i Ugarsko kral jevstvo. Medjutim, Hrvatski sabor n i -
je protestirao kada je kraljevska kancelarija koristila izraz "pars adnnexa" iako
ne može se tvrditi da je bio zadovol jan, jer je tražio da se naziv Hrvatske koristi
Upunoj formi t j . "regnum Croatiae, Slavoniàe et Dalmatiae". Da i sami ugarski
službeni krugovi nisu smatrali "pars adnnexa" drugo nego što je protumačio njihov
suvremenik Pergošić svjedoče sami ugarski staleži i redovi 1791. god., kada su u
 - ó -

jednoj svojoj protestnoj noti kralju zalažući se da krdj ne uspostavi "Ilirsku dvor-

sku kancelariju" dokazivali da "Hrvatska, Slavonija i Dalmacija nemaju posebnu

dvorsku kancelariju već dugo vremena nego opće s kraljem u svojim poslovima kroz
zajedničku kancelariju", pa onda dalje "premda one nisu dio Kraljevine Ugarske
nego samo združene Kraljevini Ugarskoj ipak one nemaju svoje kancelarije" .
To stanovište je tim važnije, jer je dato nakon privole Hrvatskog Sabora 179o,god.

da se Hrvatsko kraljevstvo podvrgava upravnoj djelatnosti Ugarskog namjesničkog v i -

jeća i volji većine Hrvatsko-ugarskog sabora, ako se budu tretirala pitanja od z a -
jedničkog interesa. Istina, ugarski staleži i redovi tvrdili su da je Hrvatsko kralje-
vstvo združeno Ugarskom kral jevstvu a ne kruni, što predstavlja novost, no, usprkos

tome ti staleži i redovi koliko god su nastojali stvoriti jedinstvenu ugarsku državu
služeći se raznim metodama ( pokušajem nametanja svog j e z i k a , proširivanja pojma

zajedničkih poslova i dr.) ipak su oni i nadalje posredno priznavali da su Kraljevine

Hrvatska, Slavonija i Dalmacija "regna socia" Kraljevini Ugarskoj,'^ pa kad nisu
mogli Hrvatsku inkorporirati u madžarski nacionalni teritorij, to su pokušali u č i n i -

ti barem s jednim di jelom Hrvatske-Ri jekom-za njih tada najvažnijim dijelom, jer
im je ona otvarala komercijalni put na sva mora. O n i nisu ni u tom uspjeli, iako

su de facto koristili riječku luku kao svoj posjed pa i upravljali njom kao svojim
posjedom.

U periodu I 7 9 O - I 8 4 8 . hrvatska staleška država je više virtuelno nego

faktično postojala. Iza apsolutističke vladavine Josipa U hrvatski staleži i redovi

su tražili uži «»vez sa ugarskim staležima i redovima, jer su vidjeli da su toliki

zakl jučci njihovog sabora, gravamina njihovih poslanika kao i njihovi zahtjevi,

posebno vraćanje područja Vojne krajine pod bansku jurisdikciju, ostali samo papir

bez vrijednosti. Uži savez s ugarskim staležima imao je bolju perspektivu, jer su

i ugarski staleži i redovi trpjeli vrlo slične ili identične povrede svojih prava kao i

hrvatski staleži i redovi. Stoga je Hrvatski sabor u instrukcijama svojim poslanicima

na zajedničkom Hrvatsko-ugarskom saboru naredio da predlože ugarskim staležima

i redovima da se ustroji za Hrvatsku i Ugarsku zajednički vrhovni organ uprave

"senat kraljevstva" č i j e bi članove birali Hrvatski i Ugarski sabor,a koji bi b i l i

odgovorni tim saborima. Za vojne poslove i za čitavu Vojnu krajinu na području
Hrvatske i Ugarske funkcionirala bi "curia militaris" umjesto dotadašnjeg bečkog i
gradačkog Hofkriegsratha. Ban bi bio takodjer član tog tijela. Ako taj prijedlog
ne bi ugarski staleži i redovi prihvatili, poslanici bi trebali predložiti da se
Hrvatska podloži Ugarskom namjesničkom vijeću u onim poslovima uprave za ko-
je je to Namjesničko vijeće bilo nadležno pod uvjetom da ugarski staleži i redo-
vi priznaju pravo hrvatskim staležima i redovima da ovi kasnije uvedu svoje vla-
stito namjesničko vijeće kada bude Hrvatska imala toliko poslova da će se isplatiti
držati vlastito namjesničko vijeće, a to će biti onda kada se s Hrvatskom bude pri-
pojila Vojna krajina i kada se budu utjelovile Hrvatskoj ponovo zemlje koje su
18
Turci i Mlečani odcjepili od Hrvatske.
Prijedlog o formiranju senata nije došao u raspravu, a drugi su prijed-
19
log ugarski staleži i redovi prihvatili kao čl.58 Sabora iz l79o. god. No, u
taj član nije ušla klauzula o privremenom podvrgavanju Hrvatske Ugarskom namje-
sničkom vijeću, pa je Hrvatski sabor 1791. god. zaključio da se to ima izreći na
slijedećem zajedničkom saboru. Medjutim to nije bilo učinjeno. Klauzula iz 1791.
god. je ovako glasila "Pošto su Kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalmacija od
svog postanka imale svoju posebnu konstituciju,pa pošta su se samo uz uvjet po-
sebne konstitucije združili s Ugarskom kraljevinom i pošto se nezgodom vremena
dogodilo da s otrgnute mnoge strane Kraljevstva, koje je spalo na tri sada posto-
jeće hrvatske i tri slavonske županije, uslijed čega su se i poslovi veomaj umanji-
l i , to se član 58. ima tako razumi jet? da će ove županije ovih kral jevina dotle
ovisiti od Ugarskog v?jeća dok ne bude prošireno područje jurisdikcije ove Kra-
ljevine i time se povećao broj agenada, koji će biti dovoljan za formiranje po-
sebnog dikaster?ja u ovoj Kraljevini pod predsjedništvom bana"
Druga značajna promjena u životu hrvatske staleške države, nastala
l79o.god., bila je odluka Hrvatskog sabora da se pitanja poreza u Hrvatskoj
ne rješava više u Hrvatskom saboru nego na zajedničkom, ali na način da o njemu
ne odlučuju ugarsk? staleži i redovi nego poslanici Hrvatskog kraljevstva s kraljem
za vrijeme zasjedanja zajedničkog sabora. Budući da su ugarski staleži i redovi
21
pristali na tu odluku pa je ova i bila uvrštena u zakone zajedničkog sabora,
ali opet tako formulirana da se mogla krivo državno-pravno tumačiti, to je Hrvatici
sabor 1791 .god. i tu ne jasnoću otklonio svojim zaključkom koji je glasio: staleži
i redovi zaključuju da će oni čl .59 .za sva buduća vremena u tom smislu uzimati
da pitanje kontribucije (poreza) Kraljevine Hrvatske hrvatski staleži imaju neposre-
dno s Njegovim Veličanstvom raspravljati. Zbog toga gospoda poslanici ove Kralje-
vine, koji će se odaslati na Ugarski sabor bit? će posebno informirani i upućeni na
to da u ovom smislu i nikako drugačije imaju pristupiti raspravljanju pitanja kontri-
bucije u skladu s prijašnjim zakonima, koji govore o kontribuciji ove kraljevine a
22
koji nisu ukinuti na posebnom saboru.
Treća značajna promjena u životu hrvatske staleške države,nastala i79o,
bila je odluka Hrvatskog sabora da će u buduće hrvatski poslanici na zajedničkom
saboru u zajedničkim poslovima privoljeti na ono što većina u saboru zaključi. Hrvat-
ski sabor se time odrekao dotadašnjeg prava da preuzme za svoje zakone samo one z a -
kone zajedničkog sabora, koje je prihvatio Hrvatski sabor odnosno njegovi poslanici
bez obzira da li je zakon na zajedničkom saboru bio izglasan od sviju ili većine u
Saboru. Načelo majoriteta moglo se primjeniti samo u zajedničkim poslovima
23 ("ea

vero,quae regna haec et regnum Hungariae communiter respiciunt"). Pojam zaje-

dničkih poslova nije bio definiran. Istina, Hrvatski sabor nije prepustio zajedničkom
saboru ni jedno pitanje koje se odnosilo na njegova " jura municipalia", no, ova nisu
bila sasvim definirana, iako se Hrvatski sabor pobrinuo da ih sakupi i objelodani kao
publikaciju da bi ih na taj način uglavnom registrirao, al i i po vlastitom priznanju ova
nisu bila sva.Teko se svodilo definiranje zajedničkih poslova na sve one poslove, ko-
je je imalo u svom djelokrugu Ugarsko namjesničko vijeće, a ono je upravo bilo na pu-
tu da od kraljevog centralističkog vrhovnog organa uprave postane nacionalna vlada ko-
ja je naravno nastojala da prisvoji što više prava koja je do tada vršio kralj lično ili po
svojim drugim tijelima koja su postojala uz njega u Beču. Načelo majoriteta postalo je
dakle izvrsni instrument za lagano posredno uništavanje pojedinih značajki samostalno-
sti hrvatske državne uprave. Jedino,ilirski pokret tj.hrvatski nacionalni pokret s je-
dne strane i sam kralj, koji često nije sankcionirao zakone donešene na zajedničkom
saboru, a koji su bili upereni na uništenje posi jednih karakteristika državne
samostalnog ti Hrvatske i koji je vrlo rijetko sazivao hrvatsko - ugarske sabore, jer
je s sam nastojao što više ojačati Mefternichov apsolutistički režim pa stoga uma-
njivao madžarsku ekspanziju gdje god je mogao s druge stran e, pomogli su da je
Hrvatska sačuvala svoju državnu individualnost u okviru staleške države, sve do
1848.god., istina, više de jure nego l i de facto.

2) Teritorij,naziv i grb hrvatske staleške države

Nekoć jedinstveno Hrvatsko kraljevstvo razdvojilo se već prije mohačke

2
bitke u dva posebna teritorija: Regnum Croatiae et Dalmatiae i Regnum Sclavoniae.
Van granica ovih kraljevstava običavali su nazivati oba kraljevstva Regnum Scla-
voniae, jer su često nazivali etnički jedinstveno stanovništvo obaju kraljevstava
Slavenima. Ipak, redoviti naziv kralja Slavonije počinje tek za Vladislava II
oko l49o. god., a redovito se koristi od vremena Ferdinanda I. Obzirom da je u
toku XV st. otpala i Dalmacija,to se početkom XVI st. ustalio naziv "regnum
Croatiae" za svo područje od mora (tj. obale od Rijeke do Baga) do Kapele, dapa-
če poslije turskog zauzimanja južnih hrvatskih zemalja l sjeverno od Kapele prema
Kupi, Savi i donjoj Uni tj. na području dijela zagrebačke županije, koji je za-
jedno s ostalim teritorijem izmedju Drave i Kapele do tada sačinjavao Slavoniju.
Naime, Turci su do Mdhačke bitke otkinuli od Kraljevine Hrvatske svo južno po-
dručje Hrvatske (gotovo do Gvozda) osim Klisa,Obrovca,Pounja te jajačke bano-
vine, koja je bila tada otok u turskom moru. No, do sredine XVI st. ; Kraljevini
Hrvatskoj oteli su Turci još čitavu jajačku banovinu (1528), Liku do blizu Otočca
(1527 - 1528), Obrovac (1527), Klis (1537) tako da je^ral jevini Hrvatskoj ostalo
samo područje uz more od Rijeke odnosno Trsata do Starigrada ispod Velebita,
Gorski kotar, Otočac, Bihać i gornje Poun je. Kraljevini pak Slavoniji nakon što
su Turci otkinuli do sredine XVI st. Srijem, Slavoniju do linije Sisak - Čazma -
Pitomaca (dakle blizu Bjelovara) ostale su samo još varaždinska, križevačka ? za-
grebačka županija sa uskim područjem oko Karlovca. Takvo ogromno smanjivanje
teritorija obaju kraljevstava davelo je do njihovog spajanja 1558.god. u Regnum
Croatiae et Sclavoniae. No, njihov? kraljevi su i nadalje nosili naslov kralja
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Da bi se opravdao naziv kralja Dalmacije kat-
kada se nazivalo Dalmacijom područje uz more od Bakra do Zrmanje te teritorij
Vinodola,Prozora,Otočca i Brinja u unutrašnjosti.
 -lo-

Med ju tim, teritorij ujedinjenog Hrvatsko-slavonskog kraljevstva i

dalje bude smanjivan uslijed turskih osvajanja s jedne strane i uslijed osnivanja
Vojne krajine s druge strane. Turci su uspjeli svoju zapadnu granicu prema Hrvat-
skoj proširiti već u toku druge polovine XVI st. na liniju Sisak - Skrad - Koreni-
ca, a bečki dvor je osnivanjem Vojne krajine oduzeo jurisdikciji Sabora i bana
najprije koprivnički, križevački i ivanički k ape tana t, a zatim karlovački i žum-
berački natkapetanat te turnski, ogulinski, barilovički i tounjski kapetanat, a
onda natkapetaniju u Senju £ t z v . Primorska vojna krajina obuhvata jući područje
oko Otočcajl U toku X V I I st. nakon pogibije knezova Petra Zrinjskog i Nikola
Frankopana, Bansko područje se još više smanjilo, jer su područja sviju konfiscira-
nih imanja došla pod upravu Dvorske komore. Tako su konačno izgledali "ostaci
ostataka" Hrvatskog kraljevstva. Taj izraz nestaje iz saborskih zapisnika tek na-
kon Karlovačkog mira (1699.). Tada je naime hrvatsko-slavonskom području vra-
ćena Lika, linija Skrad - Sisak je pomaknuta na piavac Slunj - Novi - Kostajni-
ca - Dubica, te vraćena Slavonija (Srijem tek dva decenija kasnije 1718 god.).
God. 1776. Hrvatskoj bude pripojena Rijeka i dio Gorskog kotara, koji se prote-
zao uz liniju C e t i n j - Bihać - Ostro vica. Novo područje u Lici i Gorskom kotaru
bude pripojeno većim dijelom Vojnoj krajini (osim onog oko Rijeke gdje je formi-
rana Severinska županija) a područje Slavonije zajedno s Srijemom bude uklju-
čeno većim dijelom (1745.god.) u redovni županijski sistem. Područje uz Savu !
Dunav do Petrovaradina obuhvata jući prilično širok pojas uz obalu Save a naro-
čito prema Vinkovcima te uz Savu i Dunav (gotovo pola Srijema), ušlo je u sastav
Vojne krajine što je znacilò da je bilo time izuzeto od banske jurisdikcije. Tako
je ostalo uglavnom do 1848. god.

Sjedinjeni Hrvatsko-slavonski sabor upotrebi javao je kao svoj grb onaj

isti koji je Vladislav II god. 1496. potvrdio Kraljevini Slavoniji, tj.kunu u bije-
gu izmedju dvije rijeke (Drave i Save ) sa zvijezdom (Marsom) u znak hrabrostfT
Medjutim, grbovi kraljevina Hrvatske i Dalmacije ostali su u upotrebi kod Dvorske
kancelarije pri izradi kraljevih akata i u kovnici pri kovanju novca.
 -II-

3) Krol j
I

Ide fa "svete krune11, onakvu kakvu je Verbòczy izradio u Tripatitum-u

početkom XV! s t . , nije se mogla za vrijeme Habsburgovaca ostvariti u svojoj c j e -
lini posebno u odnosu na vladara. Tripartit vjerojatno baš zbog svog stava o juris-
dikciji svete krune, po kojemu je vrhovna državna vlast pripadala kruni, a kralj
ju je vršio tek ako je bio zakonito okrunjen,pa i zbog svog negativnog odnosa
prema oligarhiji velikaša nije nikad bio publiciran kao zakon. Prema shvatanju
Habsburgovaca kruna je mogla biti samo emblem kraljevskog dostojanstva ali ne
i nosilac kraljevske vlasti. Koliko god su se trudili ugarski i hrvatski staleži da se
što više uvrste misli o svetoj kruni i njezinim pravima u tekst nfihovih zakonskih
zaključaka koje je kralj potvrdjivao dopustivši često njihovu stilizaciju i z raznih
faktičkih razloga, centralističke i apsolutističke težnje Habsburgovaca su bile
očite već u prvim godinama njiho/og vladanja u Ugarskoj i Hrvatskoj, a naročito
u doba kada su uspjevali svojim oružjem osvojiti ona područja, koja su Turci oteli
od Ugarske i Hrvatske Stoga je jasno da treba (razlikovati kraljevsku vlast de jure
r od one de facto. Svakako njezin opseg nije bio u vremenu od XVI - X I X st. uvijek

jednak.

Hrvatska i Ugarska za vrijeme Habsburgovaca bile su nasi jedna monarhi-

ja. Sve do 1687. god. red nasljedstva nije bio odredjen. Hrvatski i ugarski stale-
ž i imali su pravo preelekcije. Habsburška dinastija je imala pravo nasljedstva, ali
staleži i redovi obiju kraljevina imali su pravo birati kralja izmedju preostalih
članova dinastije. Tek 1687. god. kralj je uspio da su hrvatski i ugarski staleži
stvorili zakonski zaključak po kojem je pravo nasljedstva pripadalo [najstarijem^
kraljevom sinu odnosno najstarijem kral jevom bratu,ako kralj nije imao sinove.
U Ugarskoj je tako ostalo do 1723. a u Hrvatskoj do 1712. god, kada je Hrvatski

sabor donio zaključak da pravo nasljedstva pripada i ženskoj lozi dinastije, ako
26
kralj nije imao muških rod jek a . Jedini uvjet je bio za žensko nasljedno pravo da
je žena vladala Austrijom, Koruškom, Kranjskom i Štajerskom.
Budući da je vladar donio 1713. god.kućni red nasljedstva u austrijskim
nasljednim zemljama ( u stvari pragmatičku sankciju) , koji je sadržavao razradjenu
osnovu prava nasi jedstva članova dinastije,to je Hrvatski sabor ponovo donio odluku
o pravu nasljedstva ženske loze na hrvatski pri jesfo na način koji je odgovarao

pragmatičkoj sankciji iz 1713. god. i k o j i su prihvatili I ugarski sfaieži i redovi

/
na zajedničkom saboru 1723. g o d . " Po tom zakonskom zaključku tek onda kad bi
izumrlo potomstvo u muškoj i ženskoj lozi dinastije Hrvatska i Ugarsko su sticale
ponovo pravo slobodnog izbora.
Da bi stekao vrhovnu državnu vlast i druga kraljevska prava kandidat
je morao prema pravnom sh va tanju staleža \ redova Ugarske i Hrvatske imati ne

samo nasljedno pravo nego i biti: zakonito okrunjen. Značaj krunidbe je bio de

facto ipak relativnog karaktera baš kao i odredba o nerazrješivosti vezo izmedju

austrijskih, ugarskih i hrvatskih zemalja uslijed odredbe pragmatičke sankcije koja

28
je važila sve dotle dok je postojao zakonom ovlašteni član dinastije ili odredba
zakonskog članka 1 : 1723. o nerazrješivosti veza izmedju Ugarskog i Hrvatskog
29
kraljevstva . Ipak, krunidba je prije 1687. god. bila veoma važan čin,što je
razumljivo, jer je ona bila povezana do te godine s kraljevim izborom.
Osnovni element krunidbe bila je inauguracija kralja a pod ovom se nisu
razumjevale samo crkvene svečanosti, stavljanje krune na kraljevu glavu, nego i svi
državno pravni čini koji su bili unešeni u obred krunjen ja. Da bi krunidba bila 3o
va-
Ijana trebalo je prvo da se krunidba obavi za šest mjeseci poslije kraljeve smrti,
drugo da se sazove u tu svrhu Sabor koji se zvao "diaeta inaugura I is,f i treće da se
obave zakonom odredjeni obredi. Obredi pak sastojali su se od tri bitna dijela:
1. izdanje inauguralne krunidbene diplome, 2. crkveni krunidbeni obred i 3. pri-
sega koju je okrunjen? kralj polagao da bi osigurao staleže i redove Ugarske i
Hrvatske da će sve ono poštivati i izvršavati na što se obavezao inauguralnom dip-
lomom,
inauguralna diploma prije 1687. god., kada je važilo pravo staleža i
redova na izbor kralja unutar dinastije, sadržavala je materijalne uvjete za izbor
kao i sadržaj buduće vlasti izabranog (tzv. kapitulacije). Kakvi su bili uvjet? ovisilo
je o snazi i utjecaju staleža i redova kao i onog koga se biralo za kralja. Poslije
1687, god. ili još jasnije poslije 1712. god. odnosno 1723.god. kada je pragma-
tičkom sankcijom ustanovljeno jus haereditarium prijestolonasljedni red i priznato
pravo nasljedstva, sadržaj inauguralne diplome se ustalio time da su otpale sve reče-
nìce koje su bile izvedene iz prava na slobodni izbor kralja,pa su bile tako od

Marije Terezi je, koja je prva došla na hrvatsko-ugarski prijesto na temelju prag-

matičke sankcije gotovo sve inauguralne diplome jednake sve do raspada Monarhije

1918. god. Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo je dobivalo posebnu inauguralnu diplo-

mu još u XVII st.^'

Inauguralna diploma je imala uglavnom 5 važnih točaka:

1. kralj se obavezivao da će poštivat? zakonske propise o krunidbi, prava i

teritorijalni integritet Ugarske i Hrvatske, zakone koje će u buduće donijeti

Sabor u sporazumu s kraljem, zlatnu bulu Andrije II iz 1222 (jus resistendi tj.

pravo dignuti se oružjem protiv kralja, ako bi ovaj kršio prava samo do 1687.

god., jer tada je to pravo bilo ukinuto);

2. kralj se obavezivao da će kraljevska kruna ostati u zemlji i da će ju dvojica

moći čuvati;

3. kralj se obavezivao da će sve dijelcve Ugarske i Hrvatske, koje bude natrag

osvojio, združiti ponovo tim kraljevinama;

4. kralj je priznavao pravo ponovo na slobodni izbor kralja, ako budu izumrli po-

tomci oba spola kraljeva Karla I I I , Josipa I , i Leopolda I, kako je to bilo

32
utvrdjeno pragmatičkom sankcijom;
5. kraljevi su se obavezivali da će inauguralnu diplomu prije krunidbe prihvatit?
prisegom.
Kada su dakle svi nabrojeni uvjeti bili ispunjeni, u tom slučaju je kralj
bio zakonito okrunjen. Prema zak.članu 3. i 12. iz 1791. god. zajedničkog sa-
bora samo zakonito okrunjeni kralj je mogao sankcionirati i ukidati zakone te
autentično ih tumačiti. Kralj nije mogao prije krunidbe ni privilegije podjeljiva-
ti, ali je mogao vršiti sva prava nasljednog kralja, koja su se odnosila na javnu
33
upravu.
Za vrijeme habsburških kraljeva nije se vršila posebna krunidba za hrva-
tskog kralja nego se krunidba za ugarskog i za hrvatskog kralja vršila kao jedan
čin. Za akt izbora novog kralja ( do 1687.god.) ne bi se moglo isto reći, jer se
vidi iz zapisnika Hrvatskog sabora da su staleži i redovi davali posebnu instrukciju
svojim izaslanicima za krunidbeni sabor u pogledu "izbora novog kralja". God.
1655. staleži su na pr. naredili svojim izaslanicima da pristanu na izbor novog
kralja, ali da pokušaju na svaki način isposlovati da se gravamina (pritužbe,
poteškoće i zahtjevi), staleža i redova izravnaju pred krunidbom novog kralja,
te da se u inauguralnoj diplomi i kapitulacijama novog kralja koristi naziv Hrvat-
skog kraljevstva u punoj formi, kao i u Kraljevskoj dvorskoj kancelariji, jer
"Kraljevstvo Slavonije i Hrvatske ima istu slobodu kao i Kraljevstvo Ugarske"
34
1
("Regnum Sclauoniae et Croatiae eiusdem cum Regno Hungariae sit libertatis ').

Iz izloženog slijedi da su se izaslanici Hrvatsko - slavonskog kraljevstva na inaugu-

ralnom saboru odvojeno izražavali u pogledu izbora novog kralja. Med ju tim, kru-

nidba je bila kroz čitavo vrijeme od 1527 - 1848. god. jedna jedinstvena. Može se

sa sigurnošću reći da je krunidba tì la zajechička a ne jednostrana, što znači da kralj

nije bio okrunjen samo za ugarskog kralja pa time neizravno i za hrvatskog kralja

nego za oba kraljevstva. Iz zakonskih zaključaka zajedničkih hrvatskougarskih sa-

bora vidi se da je Hrvatsko kraljevsh/o moralo jednako sudjelovati kao i Ugarsko

kraljevstvo u troškovima čuvanja kraljevske krune i slanja poslanika raznim stranim
35
državama, što ukazuje ne samo na jedndce dužnosti nego i na jednaka prava u

odnosu na kraljevsku krunu, koja ne bi bila evidentna kad krunidba ne bi bila z a -

jednička nego jednostrani akt, a niti bi Hrvatski sabor mogao tvrditi da Hrvatsko

kraljevstvo ima jednaka prava kao i Ugarsko, niti bi mogao Verbtfczy, ugarski p a -

latin, tvrditi u svom Tripartitum-u, koji predstavlja većim dijelom običajno pravo,

da su Hrvatska i Ugarska "distincta regna".

4 . Kraljevska vlast

Kraljevska vlast se sastojala od niza prava u raznim oblastima državne

strukture. Ona je bila u nekim oblastima ograničena pravima staleža i redova

Hrvatsko - slavonskog i Ugarskog kraljevstva. Ograničenja su naravno bila pravnog

karaktera što ne znači da su bila uvijek i faktična.

Prava koja su sačinjavala kraljevsku vlast uglavnomt su bila slijedeća:

1 . pravo havjestiti rat, zaključiti mir, sklopiti ugovore s drugim država-

ma i vladarima, ugovoriti saveze, voditi vanjsku politiku i držati

predstavništva u inozemstvu te slati poslanstva drugim vladarima i

državama.
 2. pravo na vrhovno vojno zapovjedništvo (jus armorum)
3. pravo na vrhovnu policiju i nadzor
4. pravo na vrhovno zemljišno gospodstvo

5. pravo podjeljivanja i imenovanja najvažnijih službi,

časti i dostojanstvenika države
6 pravo ù oblasti religije i crkvenih organizacija
7 pravo na odredjenu vrhovnu vlast u vršenju zakonodavnih, sudskih i
izvršnih funkcija te vlast?
8 regal na! prava i monopoli.

Prava nav jesti ti raf, zaključiti mir, sklapati ugovore s drugim vladari-

ma kao i držati svoja poslanstva ili slati svoje poslanike drugim vladarima pred-

stavljalo je ustvari pravo kralja da reprezentira Kraljevine Ugarsku i Hrvatsku

u inozemstvu a time i da vodi vanjsku politiku.

Prema zakonima Hrvatsko-ugarskog zajedničkog sabora proizlazi da su

ta prava reprezentacije bila ograničena voljom staleža i redova obiju kraljevina

36
(tako pravo navjestiti rat kralj nije mogao bez znanja Ì suglasnosti kraljevstva -,

pravo zaključiti mir bez mišljenja savjetnika koje je kralj običavao imenovati sa
37
područja obaju kral jevstava ; pravo sklopiti ugovore s drugim državama i vladariffia

bez sudjelovanja poslanika odnosno scy jetnika koje su imenovali staleži i redovi
38
obaju kral jevstava \ pravo diplomatskog saobraćaja bez suradnje zajedničkog
39
sabora. Kadkada se dapače posebno ističe med ju zakonima zajedničkog
Hrvatskougarskog sabora da je kralj bio dužan ili da je sam pozvao izaslanike
Hrvatsko - slavonskog kraljevstva da sudjeluju prilikom sklapanja ugovora o miru
4o . .
ili u drugom predmetu ili se ističe med ju zakonima Hrvatskog sabora da je kralj
dužan pozvati i izaslanika iz Hrvatskog kraljevstva na ugovaranje o miru kao Što
je to ranije činio pozivajući se n a č l . 4 ? z ! 6 8 1 i č 1.41 iz 1715.god. zajedničkog
sabora. ^
Praksa je medjutim pokazivala da se kralj u najveći broj slučajeva nije
obraćao staležima i redovima obaju kral jevstava posebno u vodjenju vanjske poli-
tike. Otuda u zakonskim člancima zajedničkog sabora tolik? broj odredaba, koje
je dapače kralj i sankcionirao, a u kojima se ističe ograničenje kralja u vršenju
 -16-

prava reprezentacije. Otuda se i Hrvatski sabor 1811. god. tuži što nije u smislu
čl .4 iz 1681. i č l . 4 1 . iz 1715. zajedničkog sabora te zakona Hrvatskog sabora iz
1737.god. bio pozvan na sklapanje Šenbrunskog mira 18o9. god. i izaslanik iz
42
Hrvatske i Ugarske. Otuda Hrvatski sabor daje nalog svojim nuncijima na z a j e -
dničkom saboru 1811. god. da protestiraju i da se žale kralju zbog njegove i z j a -
ve da je odstup 18o9. god. kralj morao učiniti bez sudjelovanja hrvatskih i 43
ugar-

skih izaslanika iz važnih motiva čije prosudjivanje da pripada samo kralju.

Pravo na vrhovno vojno zapovjedništvo obuhvatalo je ne samo pravo
vrhovnog vod jenja oružanih snaga i vojnih operacija nego i pravo za vrijeme mira
i rata brinuti se za sigurnost države od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Obzirom
da su se u kraljevstvima Hrvatskoj i Ugarskoj razlikovale tri vrsti oružanih snaga
(plemićka insurekcija, stajaća vojska i graničari) to su i prava kralja bila razli-
čita.
S obzirom na plemićku insurekciju (koja se u ranija vremena odnosila
samo na plemstvo i privilegirane staleže) kralj ju je mogao samo zatražiti od sta-
leža i redova obaju kral jevstava. Pod insurekcijom podrazumjevala se ne samo mobi-
lizacija nego i sama vojska koja je proizašla mobilizacijom. Ona je mogla biti
opća (generalis) i djelomična (partialis) što je ovisilo da li je zahvatala čitavo po-
dručje kraljevstva ili samo jedan dio tog područja. Svaka pak od njih je mogla biti
personalna, banderi jalna i portal na insurekcija. Ako su plemići sami lično morali
vojevati bila je personalna insurekcija, ako su prelati i magnati sa svojim vazalima
vojevali s trupama koje su sami moral? formirati pod vlastitim banderi um-om onda je
insurekcija bila banderijalna, a ako su ostali privilegirani staleži vojevali s trupa-
ma čiji je brojni sastav ovisio od obaveznog broja sei jačkih kuća, u tom slučaju se
insurekcija nazivala portalnom. Insurekcije su se zaključivale po pravilu u Saboru,
opće uvijek posebnim zckonom. Insurekcija unutar
44 granica kraljevstva išla je na
teret plemstva, a van granica na teret kralja.
Uslijed dugih ratova s Turcima i pritiska bečkog dvora koji je težio za tim
da raspoloža stalnom stajaćom vojskom zajednički sabor je konačno popustio u ču-
vanju svojih prava, koja su predvidjela samo insurekciju, pa je donio zakonski
član 8. iz 1715. kojim je privolio na promjenu u vojnom sistemu i to tako da je bila
 -17-
plemićka insù rekcija rezervirana samo za izvanredne slučajeve a obrana zemlje

da je bila redovito povjerena stojećoj regularnoj plaćenoj vojsci.

S obzirom na pravo kralja da drži svoju stajaću regularnu vojsku treba

podvući da su staleži i redovi već u XVI st. utvrdili to pravo a i kasnije to pri-
45
znavali, jer im je to bilo u interesu radi obrane njihove zemlje To se pra-*

vo odnosilo na formiranje stalnih kraljevih regularnih trupa, plaćanje vojnih l i -

ca u tim trupama,nabavka oružja f municije i uniforme u tim trupama na teret

kralja, imenovanje (posredno ili neposredno) njihovog višeg i nižeg oficirskog

kadra, izgradnja u unutrašnjosti zemlje tvrdjava, obrambenih zidina, utvrdjenja,

te popunjavanje njihovo posadama kao i snabdjeven je njihovo artiljerijom i mu-

nicijom, izgradnja fabrika oružja, barutana, logora, bolnica, vojarna, zimskih

kvartira, briga za održanje discipline i dr. Zajednički sabori i hrvatski sabori su

medjutim često naglašavali da oni doduše odobravaju postojanje kraljevih regularnih

trupa,ali da te trupe ne smiju biti na štetu prava i imuniteta državi jana,ustvari sta-

leža i redova. Oni su dapače izglasavali često i pomoći u novcu i naturi tim tru-

pama, ali nisu dozvoljavali da seljaci budu opterećeni

46 mimo sabora raznim radnja-

ma, podvozima i davanjima u novcu i naturi. Držanje vlastitih trupa bilo je

od posebnog značenja za kralja, jer je on po njihovoj bojnoj snazi odmjeravao svo-
je držanje i poštivanje prava staleža i redova a po potrebi i ukazanoj prilici i
uništavao svojeprotivnikeiz njihovih redova čime je postizavao ekonomske uspjehe,
jer je konfiskacijama njihove imovine sticao nove izvore za jačanje svojih vojnih
snaga (npr. konfiskacijama svih tvrdjava, gradova, poljoprivrednih površina, fu-
žina, dragocjenosti obitelji Zrinskih i Frankopana).
Na kraju pravo kralja da štiti granice, posebno prema Turskoj, bilo
je od značenja prvotno za same hrvatske, kranjske i štajerske te ugarske staleže i
redove, jer su im štitili njihove posjede, dok su te granične trupe bile stabilni
defenzivni kordun, ali kasnije, kada je kralj na području uz granicu uspostavio
sustav vrlo sličan srednjev jek ovnom lenskom sustavu i tako stvorio teritorij u kojem
je on crpio vrlo jeftino vojne snage a staleži i redovi izgubili svaku vlast i juri-
sdikciju, tada su graničari na tom području kóje nazivamo Vojnom krajinom
(vojnim graničnim područjem), dobili posebni značaj za kralja, jer su mu pove-

/ R R 3 I Ž N I C A
HRVATSKI d r ž a v n i a r h i v
z a c ; 1 r -
 -18-
ćavali efektivnu vojnu moć a onda i njegov položaj prema tim staležima i redovima.

Tako su se, naročito poslije 1715.god. kada su se plemićke insurekcije sazivale samo

u izuzetnim prilikama, našle u obim kraljevstvima brojčano jake kraljeve oružane

snage, koje su bile opasne ne samo za održanje posebnih prava staleža i redova

nego koje su manevrirale po nàlogu kralja i pod njegovim rukovodstvom a ne pod

rukovodstvom bana u Hrvatskoj i palatina u Ugarskoj što je naravno, značilo povre-

du osnovnih zasada staleške države.

Pravo kralja na vrhovnu policijsku vlast i nadzor ne može se argumenti-

rati ni zakonima zajedničkog ni Hrvatskog sabora. No, čitav niz reskripata, edikata,

patenata,intimata kralja ili njegovih ureda pokazuje da je kralj vršio takvo pravo

propisujući mjere za održanje poretka, sigurnosti i javnog mira s jedne i u dobrobit

i interesu državljana s druge strane. Ipak, i med ju zakonima koje je donio npr. z a -

jednički sabor nalaze se odredbe kojima se posredno daje kralju pravo vrhovne poli-
4 7
cijske vlast? i nadzora • tako u odnosu na tajna udruženja i asocijacije , održava-
4 8 # . 4 9

nje javnog reda i mira , verbalne i realne in juri je , trgovinu i saobraćaj te ko-
munikaciona sredstva , odgoj i nastavu te cenzuru koje je proizlazilo iz patro-
natskog prava kralja i dr. Tako iz tih propisa proizlazi da je kralj ne samo po
svojoj inicijativi razvijao, posebno za vrijeme uvod jenja apsolutističke forme
vladanja, pojmovni sadržaj svoje vrhovne policijske vlasti, nego i staleži i redo-
v i , ukoliko su bili zainteresirani na čuvanje društvenog poretka. Policija i poli-
cijski nadzor su svakako kralju bili uz njegove regularne trupe glavni oslonac
stvaranju feudalno apsolutističke uprave.
Prava kralja na vrhovno zemljišno gospodstvo predstavljalo je jedno od
važnih prerogativa kralja baš kao i pravo da postavlja, imenuje razne važne svje-
tovne i crkvene dostojanstvenike. Iz vrhovnog zemljišnog vlasništva proizlazilo je
načelo da kralju pripadaju sve slobodno stojeće ili slobodno ležeće stvari. Otuda
je proisticao pravni osnov i dohodak iz izvora iz kojeg su tekli mnogobrojni pri-
hodi kraljevskog erara poznatog pod imenom regalia. Iz vrhovnog zemljišnog v l a -
sništva kralju je pripadalo pravo darovanja plemićkih dobara (donacionalni sistem).
Stoga su se, po izumrću ovlaštenika na plemićko dobro ili po gubitku plemićkog
dobra radi veleizdaje, plemićka dobra vraćala kruni pa je kralj ostajao njihov uni-
verzalni nasljednik^'. Donacionalni sistem je odigrao veoma važnu ulogu u razvoju
 -19-
kraljevske vlasti a i raspolaganje plemićkim dobrima kao vlastitom imovinom nije

bilo bez utjecaja na kraljevu ekonomsku snagu. Iz vrhovnog pak zemljišnog go-

spodstva proizlazila su kralju prava na prihode iz carina, lučkih pristojbi i dru-

gih daća iz trgovine, saobraćaja, kolonizacije i dr. Regalia, razni prihodi, ple-

mićka dobra, osvojena zemljišta oružanom silom, vakantne biskupije i drugi bene-

ficiji davali su kralju jake izvore za jačanje njegove vlasti i širenje njegove juris-

dikcije na štetu prava staleža i redova.

S druge strane, pravo kralja da u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu imenuje

bona, velike župane na vraćenim dijelovima Turske, Hrvatske i Slavonije, kraljev-

ske savjetnike i dvorske časti ( u Ugarskoj u znatnoj široj osnovi ), te pravo da ime-

nuje katoličke prelate (nadbiskupe, dijacezanske i titularne biskupe, opate, proste

kaptola i samostana), osniva nove biskupije, nove redove, da ih ukida na osnovu

svog kraljevskog prava, posebno svog vrhovnog patronatskog prava, predstavljali

su takodjer jedan oslonac za vršenje utjecaja na priličan broj magnata i prelata

radi slabljenja moći staleža i redova. Ako se tome pribroji pravo kralja da vodi

vrhovni nadzor nad odgojem, školstvom (koje se tada smatralo kao accessorium Cr -

kve), zakladama, seminarima, samostanima,konviktima i da može osnovati, orga-

nizirati i reformirati više i niže škole te imenovati u njima nastavno osoblje i na-
52
pokon podjeljivati po svojoj volji stipendije , u tom slučaju je očito kakav je

značaj imao kralj u ovim oblastima a i ove oblasti za kraljev ugled i položaj.

Zakonodavne funkcije su bile podjeljene izmedju kralja i sabora, kra-

lja zakonito okrunjenog i sabora zakonito sastavljenog od staleža i redova obaju

kral jevstava ili samog Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. N o , treba tu istaknuti

pravo kralja da sazove zajednički sabor (od 1791. god. da utječe na saziv Hrvat-

skog sabora) i da ih raspusti što je bilo od presudnog značenja za vršenje onih z a -

konodavnih funkcija koje su pripadale saborima. Kralju je pripadalo pravo inici-

jative u saborima, t j . predlagati zakonske nacrte (propositiones regiae), no,

to pravo nije umanjivalo značaj njegovog prava da uopće ne sazove sabor i da v l a -

da prema odredbama koje je sam donio svojim patentima. Stoga je razumljivo da

su sabori u povoljnim prilikama izglasavali zaključke koji su tada

53 dobili kraljevu
sankciju, pa je kralj bio dužan češće i redovito sazivati sabore. Upravo u tom kra-
ljevom pravu, da nazove zajednički sabor i da svojom sankcijom saborskog zakon-
 -2o.-
skog zaključka omogući donošenje zckona ogledala se odredjena vrhovna vlast
kralja u vršenju zakonodavnih funkcija.

No, kralj je imao i isključivo pravo da vrši zakonodavne funkcije bez

utjecaja i suradnje sabora i to u predmetima kao što su tumačenje i izvršenje z a -
kona te kraljevskih prava, reguliranje svih predmeta u hitnim slučajevima, obnav-
ljanje zaboravljenih zakona, zapostavi janje zakona koji su postali štetni za staleške
privilegije i dr. Posebno je kral j bez učešća sabora imao pravo podjeljivati privile-
gije svake vrsti fizičkim i jurističkim osobama. Privilegij od najvećeg značenja
je bio svakako onaj kojim se sticao plemićki stalež, a kojim je kraljevska vlast
vršila stalno sebi povoljan utjecaj.

U kraljevsku vlast spadalo je nadalje pravo vrhovnog nadzora, vodjenje

i održavanja pravosudja. U oblasti normiranja i reguliranja gradjanskih pravnih
sporova te gonjenja i kažnjavanja zbog kaznenih čina, kao i vršenja sudskih fun-
kcija kralj je bio ograničen saborskim zaključcima staleža i redova. No, usprkos
tome kralj je, posebno u toku XVIII st., donosio niz reskripata u pogledu organiza-
cije, poslovanja i odvijanja civilnog i kaznenog postupka kod sudova. Kralju je
pripadalo konačno pravo pomilovanja i smanjivanja kazne te je općenito vršio po-
sredno funkciju vrhovnog sudskog organa.
Jednog od najznačajnijih kraljevskih prava predstavljalo je svakako pra-
vo vrhovne izvršne vlasti. Ova se nije odnosila samo na poštivanje i izvršavanje
zajedničkih hrvatskougarskih i posebnih hrvatsko-slavonskih zakona nego i na ut-
jecanje i djelovanje na sve odnose unutrašnjih i vanjskih poslova staleške države.
Da je vrhovna izvršna vlast pripadala kral ju vidi se iz same inauguralne diplome
kralja u kojoj je stajala klauzula "sve ovo i sami ćemo izvršavati i učiniti da će i
54
drugi to izvršavati". Ovo pravo je davalo ovlaštenje kralju da osniva, organizi-
ra i održava razne svoje urede, koji će od izvršnih oigana vremenom postepeno
postajati i naredbodavni organi koji će ustvari preuzimati razna prava i funkcije
koje su dotada vršili isključivo staleži i redovi na svojim saborima. Jedan od
takvih bio je najvažniji Hrvatsko kraljevsko vijeće u XVIII st. i Kr.ugarsko na-
55
mjesničko vijeće od 1723 - 1848. kojem je čak i zajednički sabor 1791. god.
priznao punu važnost odredivši da egzekutivnu vlast treba da vrši kral j u okviru
 -21-
zakona a tu je tada vršilo umjesto kralja pomenuto namjesništvo uvidjevši u tome
modernizaciju svoje staleške države. Namjesničko vijeće je naime kao stalni
upravni organ vodilo konstantno i sistematski brigu ne samo za poštivanje i izvr-
šavanje zakona nego i za unapredjivanje ekonomskih, prosvjetnih i drugih odnosa
u državi .
Kraljevskoj vlast? su pripadale osim raznih funkcija vrhovne vlasti još
i regalije odnosno regalna prava (jura regalia) pod kojima su se razumijevala u
užem smislu ovlaštenja kralja koja su donosila kraljevskom fisku imovinski prihod.
U širem smislu pod regalnim pravima podrazumijevala su se sva kraljeva prava u
zakonodavstvu, sudstvu i egzekutivi. Regalna prava kral ja iz kojih je kralj dobi-
vao prihod nazivala su se i manjim i l i uzgrednim regalnim pravima (jura regalia
minora seu accidentalia) od kojih je bilo vise vrsti:

I . kraljevski rudarski regal (jus reg.metallifodinarum et minerarum), predstavljao

je neograničeno kral jevo pravo, pa je prema tome sadržavao pravo na reguli-

ranje rudarskih odnosa mandatima i reskriptima, pravo sve rudarske poslove

voditi i nadzirati, osnivati rudarske urede, vršiti rudarsku sudbenost vlastitim

rudarskim sudovima, ubirati sve prihode kraljevskih rudnika, ubirati rudarsku

daću (urbura) od privatnih rudnika,pravo prvokupa zlata i srebra iz privatnih

rudnika, izdavati privilegije i oslobodjenja za otvaranje rudarskih polja,

56
rudokopa i rudarskih postrojenja %

2 . kraljevski regal soli(sales regii)davao je isključivo pravo kralju da ima i drži

solane i to na čitavom teritoriju obaju kraljevstava te da jedino on može trgovati

sa soli (monopol), nadalje da je on mogao podjeliti privilegij privatnom licu

da kopa i l i kuha sol na svom vlastitom zemljištu, a ako bi se oikrilo nalazište

soli na privatnom zemljištu da je on mogao to nalazište oduzeti i u naknadu dati

vlasniku drugo zemljište, nadalje da je vječno i trajno mogao zabranjivati uvoz

(stanovništvo (Hrvatsko-slavonskog kraljevstvu je moglo uvoziti i upotrebljavati

morsku s o l i d a je mogao osnivati urede radi administracije s tfm monopolom i

radi uskladištavanja soli, donositi naredbe o cijenama soli i kaznama za

prekršaje}^
 -22-
3. kraljevski regal kovanja novca je bio takodjer isključivo kraljev regal, što je
značilo da u doba Habsburgovaca nitko osim kra! ja nije smio kovati novac pod
prijetnjom kazne zbog nevjere. Taj regal je ovlastio kralja da organizira upravu
i vodjenje poslova kovanja i cirkuliranja novca domaćeg i stranog u zemlji, da
pazi da zlatni ili srebrni novac ne izlazi iz države, a strani novac da u zemlji
vrijedi samo kolika je njegova nutarnja vrijednost i napokon da paz? da u zem-
lji ne kola krivotvoreni n o v a c ^

4 . kraljevski poštanski regal je takodjer pripadao samo kralju te nije bio obavezan
na suradnju sa staležima i redovima. On je odigrao značajnu ulogu posebno od
XVIII st. dalje, kada ga je kralj ponovno organizirao da bi unapredio trgovinu
i svakidašnji saobraćaj. Kralj je bio jedino obavezan da organizira poštanske
stanice na onim mjestima koja su to iziskivala i da te stanice popuni potrebnim
59
personalnom, Prihodi iz pošttanske prometne i pismonosne službe tekli su u
kraljevu blagajnu te su predstavljali vrlo jak izbor kraljevih prihoda^

5. kraljevski tridesetnički ili carinski regal je predstavljao stari kraljev regal iz

kojeg su kraljev? crpili znatne prihode. Tridesetnica odnosno carina je predstav-
ljalo ovlaštenje kralja da prema kakvoći i količini nezabranjene i toj daći podvr-
gnute robe koja se uvozi u državu, izvozi iz nje ili provoz? njezinim područjem,

na odred jenim mjestima (tri dese tn i čama) i od neizuzetih lica zakonitim načinom
naplaćuje izvjesnu pristojbu. Carina se odmjerivala po propisanoj tarifi a napla-
ćivala se od iste robe samo jedamput.
Oslobodjeni od plaćanja carine bili su
!. plemići svih redova s obzirom no robu koju su uvozili za svoju kućnu potre-
bu kao i za izvoz svojih vlastitih proizvoda, a ako su trgovali, u tom slu-
čaju su morali i oni plaćati carinu. Plemići su morali imat? putnice rad? do-
kaza o svom identitetu^
2. kral jevski slobodni gradovi
3. predi jal isti i svi koji su dobili takav privilegij
4. kmetovi samo za stvari pri uvozu i izvozu koje su pripadale plemićima,
ako su ovi bili oslobodjeni za istu robu»
 -23-
Kral ju je pripadalo pravo da organizira carinsku službu, premješta sta-
nice za naplaćivanje carine po svom nahodjenju i na taj način utječe na oživ-
ljavanje komerca, kažnjava one koji krijumčare robu i da uopće regulira nared-
benim putem čitavu tu službu

6. regal javnih cesta, putova i mostova obuhvatao je pravo kralja da daje dozvo-
lu ubirati maltarinu i prijevozninu (jus telonii et nauli). Pod pravom malte i
prijevoza razumijevala se propisanim načinom dobiveno ovlaštenje da se od
putnika koji nisu bili izuzeti a po svojoj volji prolazili, radi ured jenja i
održavanja prelaza nužnima i korisnim cestama, mostovima, ladjama i skelama,
zakonitim načinom naplaćuje od kola i voznog blaga izvjesna pristojba. Malta-
ri na se pobirala na stalnim mostovima, nasipima i izgradjenim cestama, a prije-
voznina na ladjama, pontonskim mostovima i skelama.
Pravo malte i prijevoza moglo se steći privilegijem koji je kralj podje-
ljivao. Od plaćanja maltarine i prevoznine bili su oslobodjeni:
1. svi domaći plemići bilo kojeg reda kad su putovali po svom poslu
2. gradjani kraljevskih slobodnih gradova
3. crkveni službenici
4. predi jal isti crkvenih velikodostojanstvenika i
5. stanovnici mjesta koja su imala taj privilegij.
Ma I tarino i prevoznina se naplaćivala samo od voznog blaga i od kola
a nikada od lica ni od robe. Tarifu je odredjivala županija. Pravo malte i prije-
ći
voza običavalo se davati u zakup}

7. sajamsko pravo (jus nundinarum), pravo mlinarenja (jus molae), pravo mesarenja
(jus macelli), pravo krčmarenja (jus educilli) su takodjer regalna prava koja je
kralj podjelivao privilegijem kao i ostala regalna prava. Pod sajamskim se pravom
razumijevalo ovlaštenje držati na izvjesnom mjestu i u odredjeno vrijeme javne
i svečane zborove prodavača i kupaca. Pod pravom mlinarenja razumjevalo se
ovlaštenje držati mlin na vodr. Pod pravom mesaren ja razumijevalo se ovlašte-
nje stalno, na malo, prodavati meso za hranu prema odred jenim cijenama i u
 -24-
zakonskim ispravno odmjerenim težinama. Pravo krcmarenja je bilo ovlaštenje
u odredjeno vrijeme i na propisani način, stalno, na malo, u ispravnim:zakon-
skim mjerama prodavat? žestoka pića. Pravo krčmarenja, mesarenja i mllnarenja
bilo je vezano uz vlastelinstvo, što znači da je kralj ta prava dodjeljivao dru-
gim državljanima kroz privilegi jj

8 . osim nabrojenih regala postojali su još šumski, lovni i dr. (za barut, lutriju

i * . > f

Neke vrsti kraljevskih regia vremenom su se pretvorili u monopole

(soli, kovanje novca, pošta i dr.) Postepeno su se stvarali novi monopoli, kao

što je prodaja duhana, č a j a , šećera, kave, kolonijalne robe i dr.

Kako se vidi opseg prava koja su proisticala iz kraljevske vlasti bio je

veoma širok te zahvatao vanjske poslove, naravno u ondašnjim okvirima koji

su se stalno širili, unutarnje poslove ukoliko su bili povezani sa egzekutivom,

podjeljivanjem privilegija, upravljanjem vladarevih i krunskih imanja te r e -

gala (financijski poslovi tada komorski poslovi) te upravljanjem oružanih i p o -

licijskih snaga.

5) Kral jevi uredi i organi

Habsburški vladari u Hrvatskoj i Ugarskoj bili su vladari i u drugim

zemljama (Češkoj, Koruškoj, Kranjskoj, Štajersko], obim Austri jama, Tirolu,
Gorici, Trstu, Istri, Rijeci i dr.) a uz to su bili uglavnom svi rimski carevi njemačke
narodnosti. Njihovi su interesi bili veoma rasprostranjeni i različiti u raznim zem-
ljama u kojima su vladali. Osim toga, stepen razvoja staleških država u tim zem-
ljama bio je različit pa je značilo da su u njima vladali razni pravni i državnopravni
odnosi. Isto tako i položaj vladara u raznim zemljama u kojima su vladali je bio
različit, pa su i njegova prava bila različita*Osim toga,prije nego su Habsburgovci
došli na hrvateko-ugarski prijesto,oni su poduzeli već niz akcija da se i njihova
vladarska vlast ojača a ona raznih staleža štoviše smanji, pa su organizirali razne
centralne urede koji su ne samo pomagali vladaru u vršenju njegovih prava,nego
su i širili postepeno tu vlast preuzimajući neke funkcije, koje su do tog vremena
 -25-
vršili staleži putem svojih organa.

Nakon dolaska Habsburgovaca na hrvatsko-ugarski prijesto rano su

počele pritužbe staleža i redova ovih kraljevstava radi povreda njihovih prava

òd strane kralja. U historiji zajedničkog Ugarsko-hrvatskog sabora najveći dio

rada zasjedanja odnos? se upravo na "gravamina" t j . pomenute pritužbe, koje

su dapače dobile svoj stalni službeni redosl jed u radu sabora. Od ovih pritu-

žbi najvažnije su bile one po kojima je kralj rješavao poslove koji su se odnosili

na Ugarsku i Hrvatsku savjetujući se "sa strancima" i otpremajućih ih po svojim

ili kako ih ugarski i hrvatski staleži nazivaju "stranim uredima" (mislilo se na

63
kraljeve urede u Beču koji su uredovali njemački) .
Od kada su Habsburgovci postali kraljevi Hrvatske i Ugarske njihove
potrebe i čežnje za dobro organiziranim svojim uredima i organima nisu prestale.
Osim toga on? su pokušali nastaviti svoju staru politiku centralizacije vlast? pa
su u doba 1527- do 174o. pokušavali ? s obzirom na Ugarsku ? Hrvatsku učvrstiti
feudalno apsolutidtičku upravu da bi u razdoblju 178o - 179o. konačno pokušali
potpuno odstraniti staleže i redove od vršenja vlasti. Apsolutistički način v l a -
danja Josipa II nije se medjutim održao, pa već 179o. god. dolazi do restauracije
staleškog državnog uredjenja. No, Habsburgovci se ipak nisu odrekli svojih na-
mjera, pa dolazi do Metternichovog apsolutističkog oblika vladanja, koji nije
doduše neposredno ugrozio opstojnost municipalnih prava Ugarske i Hrvatske, ali
ih je faktično sveo na ograničeno značenje i utjecaj u rješavanju poslova moder-
ne države. Niti je kralj običavao redovito sazivati sabore a niti je redovito potvr-
djivao njihove zaključke,pa su tako forme stare staleške države jedva još živo-
tarile. No, u Ugarskoj uslijed pojačanog djelovanja nacionalnog pokreta, isti-
canja ekonomskih interesa i težnji posebno srednjeg i nižeg plemstva, od kralje-
vog upravnog organa Ugarskog namjesničkog vijeća postojao je sve više novi organ
koji je sve više odgovarao nacionalnim ciljevima, težnjama i svrsi nacionalnog
pokreta.
64
Evo razvoj pojedinih kraljevih ureda i organa:
I) razdoblje 1527 - 174o.
U tom periodu postojali su slijedeći kraljevi uredi i organi:
 -26-
1 . Tajno viječe ( Der Gehelme Rat )

Tajno vijeće je bilo stalno kraljevo vijeće č i j i su članovi davali

samo svoje mišljenje. Stoga je sastav toga Vijeća bio ograničen na izvrsne

pravnike, stručnjake za pojedina pitanja, koji su uživali povjerenje vladara.

Članovi tog V i j e ć a su bili i vrhovni dvorski dostojanstvenici. Med ju njima je

imao najvidjeniji položaj dvorski kancelar. G o d . 1646. po prvi puta postaje

članom toga Vijeća jedan sa hrvatsko - ugarskog područja. Tada su se i počele

osnivati pojedine komisije za odredjena pitanja. N o , tada je počelo i opadati

značenje tog V i j e ć a , jer je na njegovo mjesto došla Dvorska kancelarija.

God. 1659. vladar je osnovao od četvorice najobrazovanijih tajnih

savjetnika Tajnog vijeća "Tajnu konferenciju", koja je preuzela djelomično z a -

datke Tajnog vijeća. Preostalim savjetnicima ostala su u nadležnosti judicialia

t j . predmeti sa pravnom problematikom. Tajna konferencija je bila privremeno

ukinuta,ali je bila brzo i uspostavljena. Na čelo te Konferencije stavio je Jbsip

I 17o5. god. svog vrhovnog dvorskog meštra kao ministra premijera. G o d . l 7 o 9 .

Tajna konferencija bude podijeljena u Užu i Siru konferenciju. Užoj konferenci-

ji su bili dodjel jeni u nadležnost vanjski poslovi a Široj unutrašnji.

2 . Dvorsko vijeće i Ugarsko vijeće

Dvorsko vijeće se sastojalo od većeg broja plemića a manjeg broja
rzučenih pravnika. U Dvorsko vijeće su bili pozvani zastupnici staroaustrijskih
pokrajina i Njemačkog rajha kao savjetnici a njihovi vrhovni dostojanstvenici
bili su smatrani stalnim članovima. Stalež? nisu imali upliv na sastav Vijeća,
jer je savjetnike imenovao vladar. Kad je Ferdinand I postao rimskim carem 1556.
god. Dvorsko vijeće je postalo isključivo uredom carstva. Ugarska i Hrvatska
bile su izuzete od nadležnosti tog Vijeća od 1537. god.dal je. Od tada je kralj
običavao služiti se savjetima i mišljenjima svojih savjetnika sa hrvatsko-ugarskog
područja (biskupi i velikaši), koje je on imenovao. Da 11 su ti savjetnici bili
članovi jednog tijela, koje je stalno uredovalo,ne može se sa sigurnošću utvrditi.
U vrelima se krajem XVI i početkom XVII st. spominje "Ugarsko vijeće" (Consi-
lium hungaricum) u Požunu , koje je kralj sazivao redovito u Beč da bi mu dao svo-
 -27-
je mišljenje o raznim pitanjima s područja Hrvatskog i Ugarskog kraljevstva, a koja
su se odnosila uglavnom na odredjena prava staleža i redova tih kraljevstava.^
Medjutim,kralj je ustvari pozivao k sebi svoje "kraljevske savjetnike" koji su po-
jedinačno davali svoje mišljenje na postavljeni upit, pa kada su svi ti savjetnici
zajedno držali sjednicu s kraljem ili njegovim predstavnikom na čelu, oni su na
taj način sačinjavali "consilium" i to "hungaricum", jer su bili savjetnici sa hrvat-
sko-ugarskog područja. Na takvo tumačenje nas učvršćuje činjenica što u vrelima
nema spomena o tome da bi se netko nazivao članom tog Vijeća. Kral j se služio
tim savjetnicima do l69o. god., kada je reformirao Ugarsku kraljevsku kancela-
riju osnovavši kod te kancelarije oficije savjetništva, koje su popunjavali ugarski
i hrvatski staleži predlažući svoje kandidate a kralj bi ih imenovao.Otada se
66
kralj služio savjetima i mišljenjima ovih savjetnika.

3. Dvorska kancelarija i Ugarska kraljevska kancelarija

Dvorska kancelarija je predstavljala izvršni organ koji u početku

nije donosio nikakove odluke nego je služio dvoru kao pisarnica. U početku je
bila ured jena po od jelima, djelomično po predmetnom, djelomično po teritorijal-
nom kriteriju. Na čelu odjela je bio sekretar, a na čelu kancelarije vrhovni
kancelar, kasnije vicekancelar. Do l62o. god.Dvorska kancelarija je bila zaje-
dnička za sve habsburške zemlje uključujući i Njemački rajh. God. I62o. za
austrijske zemlje bila je formirana Austrijska dvorska kancelarija a l69o. god.
za ugarske i hrvatske zemlje Ugarska dvorska kancelarija. No, ne može se reći
da Ugarska kraljeva kancelarija nije i ranije postojala. Medju zaključcima
Hrvatsko-ugarskog sabora zapaža se da je ona dobila izvjesno uredjenje već 1569.
god. Ona je trebala funkcionirati kao samostalna ustanova,ali ustvari ona je
ostala uvijek samo vladareva pisarnica koja je izradjivala tekstove privilegija ko-
je bi kralj podjeljivao, dekreta, koje bi kralj izdavao u vršenju svojih prava po-
sebno u odnosu na crkvu u Hrvatskoj i Ugarskoj.

Austrijska Dvorska kancelarija u Beču postala je 1654. god. medjutim

organ koji je odlučivao te dobila kolegijalnu organizaciju. U njezin djelokrug
su ušli zadaci iz resora vanjskih i unutarnjih pa i vojnih poslova. Za područje
 -28-
austrijskih pokrajina ona je postala vrhunski sudski i upravni organ, koji je kon-
kurirao u sudskim poslovima Tajnom vijeću a u vojnim Tajnoj konferenciji. U obla-
st? vanjskih poslova Dvorska kancelarija je bila oiganizirana u njemačku 5 lat?nsku
ekspediciju. Njemačka ekspedicija je rjesvala predmete koji su se odnosili na
države Njemačkog rajha a latinska na predmete ostalih država. God. l72o. na
čelu Dvorske kancelarije su došla dvojica kancelara od kojih je jedan postao
nadležan za poslove carske kuće i vanjske poslove, a drugi za unutarnje i pravo-
sudne poslove.

Ugarska dvorska kancelarija poslije l69o. god. koliko god. je imala

utvrdjen svoj djelokrug baš svojom reformom iz te godine nije se ni kasnije sasvim
osamostalila. To vidimo iz zakonskog člana 13. iz 1741 god. zajedničkog sabora
u kojim se još uvijek nalazi stara stilizacija kojom se tvrdi da je ova Kancelarija
ravnopravna drugim kraljevim dikasterijima te da stoga može direktno s njima
dopisivati a ne putem Dvorske kancelarije.

Djelokrug Ugarske dvorske kancelarije poslije l69o. god. sastojao se

od slijedećih poslova u koliko su se odnosili na Ugarsku i Hrvatsku:
1 . poslovi kraljeve pisarnice tj.izrada kraljevih pisama i ugovora sa stranim
dinast?jama ? državama rad? objave rata, zaključ?vanja mira, primirja,osni-
vanja saveza, zaštite ?nteresa Ugra ? Hrvata u inozemstvu ili stranaca u Ugar-
skoj i Hrvatskoj.
2. poslovi u vezi sa izdavanjem privilegija, časti i službi koje je kralj podjeljivao
f?z?čk?m i jurističkim osobama, zatim izrada kraljevskih dekreta u pitanju osta-
vina, koje su bile konfiscirane zbog izvršenog zločina, izdavanje osiguranja,
nesmetanog prolaza i zaštite (salvi conductus) te pisma posebne zaštite (literae
protectionales), legitimiranje (pozakonjenje), oslobadjanje od stanja bez č a -
sti, uvod nezakonitog djeteta u prava zakonito rodjenih, pupilarni poslov?,
imenovanje tutora ili skrbnika ako takav nije postojao na osnovu oporuke ili
zakona, imenovanje kuratora za fidejkomise ? sekvestriranu ?mov?nu ? drug? po-
slovi vezani uz nabrojane .
3. poslovi u vezi s kraljevim pravima u egzekutivi, upravi, sudstvu i općenito u
brizi za održanje poretka što znači poslovi policije, pravosudja, nastave i
 -29-
odgoja, crkve, zdravlja, poljoprivrede, obrta, manufakture, izgradnje kanala
i vodovoda, reguliranje rijeka, nadzor nad javnim cestama i saobraćajnicama,
te prometom na kopnu i moru, zaštita od zloupotrebe zemljišne feudalne vlasti,
poslovi slobodnih kraljevskih gradova koji su upravne prirode, poslovi osiguranja
vršenja pravosudnih funkcija, kasači je nepravilnih sudskih odluka, delegiranje
sudske vlasti u slučajevima u kojima je Kralj sam sudac, istraživanja radi utvr-
djivanja statusa plemstva, izdavanje instrukcija za sudove i dr.

4) poslovi koji su proizlazili iz statusa po kojem je Ugarska dvorska kancelarija

bila vjerodostojno mjesto (locus credibilis) kao izdavanje punomoći, oporuka,
transakcija i drugih ugovora slične vrsti, izdavanje svjedočanstava o takvim
ugovorima kao i izdavanje njihovih prepisa, držanje i vodjenje kraljevskih
knjiga (libri regii) u koje su se upisivale sve donaci je, pod jele plemstva i imeno-
. 67
van ja.

4. Dvorska komora i Ugarska kraljevska komora

Dvorska komora je osnovana l527.god. Njezin zadatak se sastojao u savje-

tovanju kod poslova prihoda i rashoda, nadzoru zemal jskih komora, preuzima-
nju prihoda, koji su preostali u zemljama nakon podmirenja troškova njihove
uprave i koji su nastali propisivanjem izvanrednih poreza u austrijskim zemlja-
ma te davanje novčanih pomoć i Njemačkog rajha i u financiranju troškova dvora
i pojedinih organa uključujući i vojsku.

Početkom XVIII st. Dvorska komora bude reorganizirana, Već l7o5. god.
bude osnovana Bečka gradska banka (Wiener Stadtbank), koja je trebala reguli-
rati dio državnih dugova preuzimanjem indirektnih poreza. Rukovodstvo te ban-
ke je pripadalo Ministeri jalnoj bankovnoj deputaciji (Ministeriai-Bancodeputation
God.1714. bude daljnjom reorganizacijom Dvorske komore osnovana Opća banka
(Universalbankalitdt), koja je bila jedna vrst državne banke sa sjedištem u Beču
i podružnicama u glavnim gradovima pojedinih habsburških zemal ja. Opća banka
je imala funkciju centralne blagajne i organa koji se brinuo i vodio državne du-
gove. Nadzor nad Bečkom gradskom bankom i Općom bankom vršila je Tajna
 -44-
financijska konferencija ( osnovana 1714. a ukinuta 1741.god.)
Obzirom na prevladavanje merkantilističkih gledanja i jačanje agrarne
i vanagrarne privredne djelatnosti već u XVII st.nalazimo uz Dvorsku komoru je-
dan organ koji se brinuo oko unapredjivanja trgovine. Taj organ je bio Komercijal-
ni kolegij u Beču, koji je osnovan 1666.god. Početkom XVIII st. bio je osnovan
organ, koji je u svoje planove unio i unapredjenje obrta i industrije pod nazivom
Glavni komercijalni kolegij (Haupt-Kommerzioenkollegium)u Beču, osnovan 1718.
god. U pojedinim pokrajinama budu osnovani slični kolegiji i komercijalne depu-
tacije. S djelatnošću Komercijalnog kolegija je povezano osnivanje Orjentalne
trgovačke kompanije u Trstu, proglašenje Trsta i Rijeke slobodnim lukama, osniva-
nje raznih tvornica, trgovački ugovor s Turskom, razni propisi o zaštiti carina i
dr.

Uz Dvorsku komoru u Beču postq ala je za područje Hrvatske i Ugarske

Ugarska komora koja je bila često više ili manje zavisna od bečke Dvorske komore,
God. 1715. zajednički sabor je zaključio a kralj sancionirao da Ugarska komora ne
ovisi od bečke Dvorske komore osim u slučaju ako su se predlagale kakve odluke
kral ja, jer u tom slučaju je trebalo te prijedloge reprezentirati bečkoj Dvorskoj
komori. Ugarska komora je dobila osnovno uredjenje već 1569. god. No, i z -
gleda da saborski zaključci nisu pomagali, jer vidimo da se ista ponovo regulira
1715, 1723. i 1741. god. te naglašava da Ugarska kraljevska komora mora biti
neovisna od Dvorske komore. Povod takvim zaključcima zajedničkog sabora slu-
žila je vjerojatno odredba kralja od 1714. god., kojom je osnovana Opća banka u
Beču a kojoj je bila podredjena i Ugarska komora. No, 1741. god. bude ipak uz
obostrano popuštanje odlučeno da Ugarska kraljevska komora može doduše kralju
direktno slati svoje reprezentacije iz svoga djelokruga, ali da naredbe kralja mora
i dalje primati preko Dvorske komore. Te godine je ujedno odredjeno da predmeti,
koji se odnose na kraljevski erar, a time i na probleme soli i ruda,spadaju u nad-
ležnost Krdjevske ugarske komore i u tom slučaju, ako je takav predmet sa podru-
, 69
č ja Hrvatske.
Ugarska komora dakle nije bila organ koji je odlučivao u vodjenju politike
kraljevih prihoda na području Hrvatske i Ugarske. Osnovni zadatak Ugarske komore
sastojao se u vršenju nadzora nad kraljevim prihodima, upravljanju krunskih i fiškal-
 -31-
nih dobara u onom smislu i namjeni za koju su bila namjenjena, vodjenju svih ko-
morskih ureda u zemlji, kontroliranju ekonomskih poslova kraljevskih slobodnih
gradova i slanju komisija u te gradove koje će poboljšati njihovo gospodarenje, su-
djenju u slučajevima krijumčarenja, davanju mišljenja kralju u slučaju da kralj ž e -
li podjeliti nekome odredjeno dobro i napokon, obzirom da je Ugarska komora u -
pravljala svim krunskim i fiskalnim dobrima na temelju kraljevog vrhovnog zemlji-
šnog gospodstva, to je kralj mogao imat? pravne sporove s drugim zemljišnim po-
sjednicima, to je Ugarska komora putem svog organa Kraljevskog fiska (causarum
regalium director) zastupala kralja pred sudom. Ugarska komora je napokon vodi-
la evidencije prihoda, preuzimala dohotke iz raznih naslova ( u Hrvatskoj preu-
zimala sakupljene kraljevske poreze - dica), regala iz rudnika i dr. Ona je ima-
la na području Hrvatske izvjesno vrijeme u toku XVIII st. i svoju vlastitu admi-
nistrativnu mrežu. Ugarska komora je bila ipak ustvari pomoćni organ vladareve
Dvorske komore u Beču za područje Hrvatske i Madžarske. U okvirima ugarsko -
hrvatske državne zajednice Ugarska komora kao kraljeva ustanova u Hrvatskoj ima-
la je posebni značaj tek kada je 1772. god. preuzela uzdržavanje organa upravnih
vlasti u Hrvatskoj. Otada je Ugarska komora preuzimala sama sve prihode na os-
novu poreza u Hrvatskoj a od ovih davala Hrvatskoj koliko je bilo potrebno za
uzdržavanje organizacije vlasti.

5. Dvorsko ratno vijeće ( Der Hofkriegsrat )

Dvorsko ratno vijeće je osnovano 1556. god. kao stalni organ kojem je
bila povjerena vrhovna vojna uprava i rukovodjenje vojnom silom. Naravno, to-
me su se protivili hrvatski i ugarski staleži, jer su ban u Hrvatskoj i palatin u
Ugarskoj izgubili ustvari vrhovnu vojnu komandu. Tek 1715. god. na zajedničkom
saboru ugarski i hrvatski staleži su priznali da se njihova država ne može braniti
samo insurekcijom nego da treba održavati i stalnu stajaću vojsku. Time su se ustva-
ri staleži i redovi Ugarskog i Hrvatskog kraljevstva podredili Dvorskom ratnom v i -
jeću, jer je upravo ono bilo najjače angažirano brigom i rukovodjenjem stalne
vojske. Dvorsko ratno vijeće je vršilo svoje zadatke kroz svoje odjele i to: mili-
tare iudiciale (pravosudni poslovi), militare publico-politicum (opća uprava) i
 -32-
militare oeconomicUm (financijska uprava). Krajem X V I I st. datiraju prvi počeci

formiranja regularne stajaće vojske a od god.l7o5. Dvorsko ratno vijeće je direk-

tno rukovodilo poslovima Vojne krajine na području Hrvatske i Slavonije podčini-

vši te godine Dvorsko ratno vijeće u Grazu, koje je to obavljalo od 1578. god.

do I7O5. god. Dvorsko ratno vijeće u Grazu je ukinuto 1743.god. a ono u Beču

1848. god.

6) Kral jevsko-ugarsko namjesničko vijeće

7o
Kraljevsko ugarsko namjesničko vijeće je osnovano 1723. god. kao kra-

ljev ured koji će uredovati kao instrument vrhovne kraljeve egzekutivne vlasti na

području Kraljevine Ugarske. Na teritoriju Kraljevstva Hrvatske i Slavonije on je

počeo djelovati tek l78o. god. nakon što je kralj 1779. god. ukinuo slični takav

svoj ured u Hrvatskoj ( Kraljevsko vijeće za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i

Slavoniju) da bi uštedio na svojim izdacima, jer je oba ureda on uzdržavao i pla-

ćao, koji su njemu stoga jedino i bili podredjeni i odgovorni.

Ugarsko namjesnico vijeće dobivalo je naloge od kralja putem Ugarske

dvorske kancelarije putem koje je takođjer Vijeće davalo kralju svoja mišljenja

i prijedloge. Vijeće nije moglo korespondirati s drugim kraljevim gubernijima u

austrijskim nasljednim zemljama.

Vijeće se sastojalo od 22 savjetnika, koje je kralj imenovao iz redova pre-

lata, magnata i plemstva ( od 1791.god. jedan savjetnik je bio s područja Hrvatske),

Na čelu je stajao palatin, odnosno namjesnik, a ako ovih nije bilo judex curiae

ili tavernik. Pored savjetnika bio je niz sekretara i drugog činovništva koji su

obavljali razne uredske poslove.

Pitanja koja su bila u djelokrugu Vijeća rješavala su se na sjednicama sa-

vjetnika, na kojima se odlučivalo većinom glasova. Akti koje je Vijeće slalo

podložnim županijama , privilegiranim distriktima i kotarima te kraljevskim slo-

bodnim gradovima nazivali su se intimatima ( po latinskom glagolu intimare tj.

dati nešto na znanje).

Kraljevsko ugarsko namjesničko vijeće je imalo u svom djelokrugu osnovni

zadatak da se brine da se svagdje znaju, poštuju i izvršuju zemaljski zakoni i

kraljevi nalozi te da predlaže kralju donošenje novih odredaba koje će unaprije-

 -33-
diti i razraditi izvršavanje zakonskih i kraljevih propisa. U pojedinostima Vijeće

je imalo u djelokrugu ove poslove:

1. problematika religije i crkve, studija, škola i odgoja te ovima spadajuće po-

božne zddade i institucije kao univerziteti, akademije, liceji, gimnazije i

druge srednje škole, osnovne škole, konvikti, odgojne ustanove

2. uvodjenje i pravilno izvršavanje urbarijalnih propisa t^ svi predmet? koji su se

odnosili na održanje i zaštitu poreznih obveznica te oni poslovi koji su se od-

nosili na fond kontribucije

3. odredjivanje carina i carinarnica

4. istraživanja povodom ustanovljivanja prava izvjesne osobe na plemstvo

5. briga o pristojbama koje su morali Židovi plaćati u ime tolerancije

Da bi Vijeće moglo obavljati sve te poslove bili su formirani razni podredje-

ni uredi, koji su bili neposredno odgovorni Vijeću, kao:

a) Centralna komisija za studije s kojom je bio povezanCenzurski kolegij, a ko-

joj su bili podredjeni akademijini senat? i direktori fakulteta, visi školski i
studijski direktori u školsk?m distriktima ( kasnije i zagrebačkog distrikta),
centralni i distriktualni cenzori i revizori knjigp, viši školski inspektor za
pravoslavne škole ( posebno Liceja u Karlovcima)

b) Direktorat svih političkih fundacija u pravnim poslovima, kome su bili na

raspoloženju svi fiškali studijskih (nastavnih) i vjerskih fondova

c) Kraljevski gremijalni prefektoratski ured svih političkih fundacijskih blagajni

(posebno u Rijeci i Karlovcu)

d) Kraljevski gospodarski i šumski uredi političkih (javnih) fundaci jskih dobara

6) uprava državnih dobara i unapred jivan je poljoprivrede

7) unapred jivan je poljodjelstva naseljavanjem kolonista
8) reguliranje malta
9) briga za zemaljske ceste čija je reparacija pripadala županiji, ali nisu dosta jal i
ili nije bilo prihoda iz ma I tarine
10) reguliranje mjera i utega
lì) davanje mišljenja pri podjeljivanju privilegija sajamskog prava
I
j -34-

12) briga za unapređivanje obrta, trgovine i prometa

13) reguliranje rijeka i kanala te saobraćaja

14) briga u slučaju elementarnih nepogoda i nesreća (poplave, požari i si.)

15) briga za unapredjivanje šumarstva, rudarstva, svilogojstva

16) briga za siromašne ( policija, humanitarne ustanove, bolnice i dr.)

Za obavljanje poslova nabrojenih od 6 - 16 djelovali su razni podredjeni

organi kao npr.:

a) Protomedikat - briga za zdravstvo stanovništva i veterinarstvo

b) Direkcija vodnih gradjevina s odjelom za brodarstvo i šumsko gospodarstvo

c) Direkcija pošta i prometa

I

17) Poslovi kontribucije radi opskrbe regularne vojske u zemlji, podjela i ukona-

čivan je vojske te podjela svih davanja stanovništva u novcu, prirodninama i pre-

vozimo. O v e poslove su obavljali provincijalni komesarijati koji su bili pod-

ložni Ratnom komesarijatu, a ovaj Dvorskom ratnom vijeću.

Ugarsko namjesničko vijeće je ukinuto 1848. god?'

II) Terezijanske reforme ( I74O-I78O)

U prvom periodu tog razdoblja ( I74O-I76O) kralj se posvetio reformama

prvenstveno svoje Dvorske kancelarije. Već 1742.god.bude osnovana Kućna, dvor-
ska i državna kancelarija ( ili skraćeno Državna kancelarija) koja je predstavljala
ustvari odjel Dvorske kancelarije, koji se od l72o. god. bavio pitanjima vanjske
politike, a 1742. god. postao samostalno nadleštvo. Državna kancelarija se bavi-
la još i poslovima Habsburške kuće i dvora. Tako su ostali Dvorskoj kancelariji
samo unutarnji poslovi i predmeti pravnog karaktera.

Reorganizirajući dalje svoj organ unutrašnje uprave vladar ukine god.

1749. Austrijsku i češku kancelariju i formira novo nadleštvo pod nazivom Direk-
torij (Directorium in publicis et cameralibus ili Directorium in internis), koji je
dobio u djelokrug ne samo problematiku vod jenja vladareve unutarnje politike nego
i financijsku upravu osim s obzirom na vojsku, jer je ova spadala u nadležnost Dvors-
kog ratnog vijeća i s obzirom na uzdržavanje dvora, jer je ono spadalo u nadlež-

1
 -35-
nost Državne kancelarije. Direktorij je dakle dobio dio nadležnosti Dvorske komo-
re, tako da je ova u razdoblju postojanja Direktorija I749-I7Ć© god. zadržala samo
poslove kovanja novca i rudarstva te poslove koje je do tada imala na teritoriju Hrva-
tskog i Ugarskog kraljevstva.

God. l76o. vladar je dodijelio Dvorskoj komori još neke financijske poslo-
ve, ustvari nadzor, upravljanje i brigu za povećanje dohodaka dvora. Nadležnost
Direktorija bude proširena 1753. god. na taj način što mu bude priključen Komerci-
jalni direktorij (Commerz-directorium) koji je bio osnovan 1746. god. za promicanje
trgovine i privrede uopće ne samo na području austrijskih zemalja nego i na podru-
čju Hrvatske i Ugarske. Oba ureda su zajednički predstavljali Ujedinjeni dvorski
ured (Die Vereinigten Hofstelle).

Val reforme vladareve uprave koji je u osnovi počeo Karlo VI početkom

XVIII st. a koji je dobio veći zamah u prvom periodu uredskih reformi pod Mari-
jom Terezijom u vremenu I74o-I76o. god., u drugom periodu tj. od I7ĆO-I78O, osta-
vio je za sobom temeljite promjene. God. l76o. bude osnovano Austrijsko državno
vijeće (Oesterreichischer Staatsrat) tj. kolegij izvrsnih činovnika koji su služili
vladaru kao savjetnici u pojedinim pitanjima njegovog vladanja. Državno vijeće
se sastojalo od tri člana iz redova velikaša koji su dobili naziv ministra i od tri
člana iz redova nižeg plemstva i stručnjaka koji su imali pravo na titulu državnog
savjetnika. Državno vijeće je davalo svoje mišljenje o svim predmetima koji je vla-
dar morao riješiti, izradjivalo nacrte tih rješenja, Vrši lo je nadzor nad izvršenjem
tih odluka, upozoravalo na manjkavosti, vodilo brigu o stalnom zadatku da se
sačuva red i mir, poredak, zaštiti religija, unaprijedi zemljoradnja, industrija i
trgovina, te da se konstruiraju stalne zasade i regulativi državne uprave. Državno
vijeće je bilo savjetodavni organ ne samo vladara lično nego i njegovih velikih
centralnih ureda. Nadležnost Državnog vijeća obuhvatila je i područje Hrvatskog
i Ugarskog kraljevstva.
Iste l76o. god. budu oduzeti poslovi financijske uprave Direktoriju te mu
bude dat novi naziv i to C k .ujedinjena češko-austrijska dvorska kancelarija a
oduzeti poslovi budu podijeljeni dijelom Dvorskoj komori, dijelom Generalnoj
blagajni, osnovanoj iste godine, te dijelom Dvorskoj računskoj komori (Rechnenkam-
mer) osnovanoj takodjer te godine. Generalna blagajna je bila ovlaštena na isplate i.
 -36-
I primanje prihoda a Dvorska računska komora na kontrolu Dyorske komore, General-
ne blagajne i sviju knjigovodstava, na ispitivanje uzroka povećavanja i opadanje do-
hodaka te davanje prijedloga u vezi s tim i sistemom mal tarine i carine.
U istom razdoblju kralj se konačno odlučio da ukine preimućstvo Hrvatsko-
slavonskog kraljevstva, koje je ovo uživalo u odnosu na Ugarsko kraljevstvo, rješa-
vajući po svojim staležima i redovima na svojim saborima sve poslove javne uprave
samostalno bez utjecaja kralja ili njegovog Namjesničkog vijeća u Ugarskoj. Kralj
naime osnuje 1767. god. svoje Kraljevsko vijeće za kraljevine Dalmaciju, Hrvat-
sku i Slavoniju, tijelo s identičnim namjenama i djelokrugom kao i Ugarsko namje-
sničko vijeće u Ugarskoj. Na čelo tog Vijeća postavi bana a u sastav Vijeća odredi
5 savjetnika ( jedan iz redova prelata, jedan iz redova magnata i trojica iz redova
plemstva). Za sjedište tog Vijeća kralj odredi Varaždin, no, ono bude doskora pre-
mješteno u Zagreb. Staleži i redovi Hrvatsko-slavonskog kraljevstva nisu odmah
prihvatili taj kraljev nalog pa su odvratili kralju da se osnivanjem tog Vijeća nano-
si prejudicij guberniju, koji su vršili ban.i staleži i redovi (Regnum) kroz stoljeća
na osnovu saborskih zakona te stoga staleži i redovi smatraju:

1) da se gubernij staleža i redova te bana ne može mijenjati izvan zajedničkog

Hrvatsko-ugarskog sabora, jer se sve pravosudne i upravne funkcije ustanovljuju
u takvim saborima
2) da se osnivanjem Vijeća prejudiciraju prerogative staleža i redova ovog Kralje-
vstva, jer se svi upravni, gospodarski i vojni poslovi koje su do sada rješavali
staleži i redovi prenose na ovo Vijeće
3) da se osnivanjem Vijeća prejudiciraju i prava bana, jer mu se oduzimaju odredje-
ni poslovi pa ih se daje nekolicini u Vijeću da ih ona ubuduće rješava
4) da je i sam kralj priznao da je s dosadašnjim gubernijem staleža i bana bio za-
dovoljan i
5) da se osnivanjem Vijeća još više novčano opterećuje kraljeva blagajna pa se
moli kralja da ostavi staleže i redove u vršenju dosadašnjeg gubernija.

No u instrukciji deputaciji Hrvatsko-slavonskog sabora koja je bila upu-

ćena kralju Sabor je predvidio ujedno i slučaj da kralj ne bi htio odustati od for-
miranja pomenutog Vijeća pa je naložio deputaciji za taj slučaj da bi se ubuduće
sačuvale prerogative i slobode Kraljevstva i bana da zahtjevaju od kralja:
1, da kralj diplomom zajamči staležima i redovima o konzistenciji tog Vijeća te
da preda jurisdikciji bana i Kraljevstva fri slavonske županije i to u sudskim, uprav-
nim i vojnim poslovima a da te županije podredi Vijeću samo u gospodarskim i raču-
narskim poslovima, 2, da kralj imenuje banom, ako ovaj umre ili bude mu data
druga funkcija ili pak sam dade ostavku, osobu koja je bila zaslužna za kralja i
sv. krunu, ali koja je bila podložna kruni po svom rodjenju i koja je bila poznata
po svojim vojničkim djelima, 3, da ban, bez obzira na to što je bio predsjednik
Vijeća i njegovi nasljednici budu uvijek u posjedu komande Banske krajine u smislu
kraljevske diplome iz l75o. god., 4, da Vijeće, formirano u smislu zakonskog čla-
na lol:l723 zajedničkog sabora (po kojem Vijeće ne smije ovisiti od ni jednog dvor-
skog ureda) bude ovisilo samo od kralja i to putem Kraljevske ugarske kancelarije
te da će Vijeće upravljati u smislu zakona zajedničkog sabora i Hrvatskog sabora
i to na način kao i gubernij Ugarske čijoj svetoj kruni Hrvatska pripada kao neras-
kidiva zemlja, 5, da formiranjem Vijeća neće biti prejudicirano ništa od prava sta-
leža i redova te bana s obzirom na predlagan je bana, imenovanje kapetana i pod-
kapetana Kraljevstva, konstituiranja podbana, slanje izaslanika na zajednički sa-
bor, izbor protonotara, egzaktora i komesara Kraljevstva kao i upotrebu pečata,
održavanje sabora Kraljevstva, insurekcije te reguliranja drugih poslova koji su se
odnosili na javnu upravu Kraljevstva,6, da Vijeće može imati vlastiti tok rješava-
nja uz onaj Ugarskog namjesničkog vijeća s obzirom na vojne poslove, koji se spa-
dali u njegov djelokrug te mješovite upravne i vojne poslove koje je rješavalo
Ugarsko namjesničko vijeće, 7, da kralj dade Vijeću još dvojicu savjetnika:
jednog iz reda velikaša i jednog iz reda plemstva s obzirom da su se nagomilali
poslovi koje će Vijeće obradjivati i s obzirom da će uvijek biti dovoljno onih ko-
ji su rodjeni u zemlji i podložni ovom Kraljevstvu, 8, da se Vijeće potpuno izjed-
nači u djelokrugu i u plaćama s Ugarskim namjesničkim vijećem, 9 , da se Vijeće
premjesti u Zagreb, čim se sagradi zgrada za to Vijeće, jer se Zagreb nalazi ne-
kako u središtu Kraljevstva pa je pogodniji za stanovništvo posebno s obzirom na una-
predjivanje komercija, l o , da kralj dozvoli da sve ovo nabrojeno bude na zaje-
dničkom saboru uvršteno med ju zakonske članke i da osigura staleže i redove u svim
 -38-
72
njihovim pravima, uzusima i preroga ti vama.
Kralj ( ustvari kraljica Marija Terezi ja ) je u roku od 14 dana nakon
primitka delegacije odgovorio deklaracijom da će Kraljevsko vijeće za Dalmaciju,
Hrvatsku i Slavoniju biti u svemu jednako Ugarskom namjesničkom vijeću tako i
s obzirom na djelokrug te s obzirom na ovisnost i da neće dopustiti da Vijeće pre-
dje svoj djelokrug bilo u vojnim bilo u javnim poslovima nego dapače da će se bri-
nuti da u ovim poslovima djelokrug staleža i redova Kraljevstva i banska vlast
ostanu nepovrijedjeni. Kralj je nadalje pristao da se osnivanje Vijeća koje je on
stvorio inartikulira na zajedničkom saboru te da primorsko područje Hrvatske, koje

je do sada spadalo pod Komercijalno vijeće u Trstu, odsada spada po Hrvatsko kra-
73
Ijevsko vijeće kao i slavonske županije, ali ove samo u pitanju kontribucija.
Već 2o.VIII 1767. je Vijeće započelo radom ( svega 2o dana nakon
kraljeve deklaracije ). Iz kraljeve instrukcije o saitavu, djelokrugu, personalu i
načinu rada koja je odmah uslijedila, vidi se da je zaista djelokrug Vijeća bio isti
kao i onaj Ugarskog namjesničkog vijeća. Jedino se ovom instrukcijom daje Vijeću
jedan zadatak više, tj. da vodi nadzor nad kaznenim postupkom županija, slobod-
nih kral jevskih gradova i zemljišne gospode koji su imali jus gladii na taj način
što će to Vijeće ovim ovlaštenicima izvještavati godišnje po tim procesima, pa ako
Vijeće bude pronašlo da se nešto ima ispraviti, da dade kralju o tom svoje mišlje-
74
nje i prijedlog.
Kraljevsko vijeće za kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju je
ukinuto 1779. god. Od tada je Ugarsko namjesničko vijeće vršilo iste agende i
na području Hrvatsko-slavonskog krd jevstva. U državno-pravnom položaju
Hrvatske prema Ugarskoj ta promjena nije imala nikakvog značaja.
 -39-

i!i) Period Jozefìnskog apsolutizma ( i78o - !79o )

Ovo razdoblje predstavlja doba feuda!no-prosvjetiteljske apsolutističke v l a -

v
davine. Razdoblje !78o-l79o predstavlja odlučni period provodjenja apsolutističkih

tendencija dvora. Već 1782. god. car dade sjediniti Ujedinjenu češko-austri jsk u

dvorsku kancelariju, Dvorsku komoru i Ministeri jalnu bankodeputaci ju u jedno nad-

leštvo koje je nazvao Ujedinjeni dvorski uredi (Vereinigte Hofstelle). U isto vrije-

me car je proširio inadleznost Dvorske računske komore time što joj je podredio k n j i -

govodstva i u Ugarskoj, a Ugarsku komoru sjedinio sa Ugarskim namjesničkim v i j e -

ćem davši ovim institucijama zajedničkog šefa. Koliko god se na taj način osamo-

stalio najviši upravni organ u Ugarskoj, koji je vladao u ime kralja, ipak ta je

samostalnost bila samo prividna, jer su svi kraljevi uredi u Beču, Pozunu i drugdje

bili podložni Carskom kabinetu u Beču. Kabinet se sastojao od savjetnika kaje je

imenovao car.

IV) Restauracija pod Leopoldom II (179O-I792)

Neposredno iza smrti Josipa II raspušteni su Ujedinjeni dvorski uredi.

Financijska uprava i rukovodjenje poslovima trgovine bili su oduzeti Dvorskoj

k a n c e l a r i j i , t e je ponovo uspostavljena Dvorska komora kojoj »e dodata Bankode-

putaci j a . Dvorskoj kancelariji je ostala briga o sustavu kontribucija.Dvordka komo-

ra je ponovo dobila upliv na rudarstvo i kovani novac u Ugarskoj i Hrvatskoj ,

a Ugarska kraljevska komora bude odvojena od Ugarskog namjesničkog v i j e ć a , pa

su tako oba ureda ovako odvojena ostala sve do njihovog ukidanja 1848. god.

V ) Period novih reformi ( 1792-18o2)

U tom razdoblju k r a l j se ponovo posvetio organiziranju svojih organa a

posebno u resoru f i n a n c i j a . U vremenu od 1792 do 1797. postojao je D i r e k t o r i j u

komorskim predmetima ugarsko-erdeljskih i njemačkih nasljednih zemalja te u

javno-upravnim predmetima njemačkih nasljednih z e m a l j a . Direktorij je nastao

spajanjem Ujedinjene češko-austri jske dvorske k a n c e l a r i j e i Dvorske komore

tako da je Direktorij dobio u nadležnost javnu upravu, financijsku upravu (uklju

 -54-

čivši i predmete Ugarske komore) i trgovačke p r e d m e t e . Dvorska računska komora

pak bude sjedinjena s Državnim v i j e ć e m , kojemu je p r i p a d a l a državna kontrola.

N o , Dvorska računska komora bude usko vezana i & Direktorijem kao Glavno

državno knjigovodstvo.

G o d . 1 7 9 7 . bude ukinut D i r ^ torij i uspostavijena ponovo Češko- austrijska

dvorska k a n c e l a r i j a ( z a p o l i t i č k u upravu ) te formiran ujedno Dvorski ured za

financije na č e l u s ministrom financija k o j i je nosio još naslov predsjednika D v o r -

ske komore. O v a j Dvorski ured je dakle preuzeo od D i r e k t o r i j a financijsku upra-

v u , komercijalne, komorske i bankovne predmete.

Dvorski ured z a financije i Češko-austrijska kancelarija budu već I80I.

god. sjedinjeni pod rukovodstvom Dvorskog k a n c e l a r a , time da su izdvojeni
kreditni poslovi k o j i su b i l i povjereni D i r e k c i j i kredita, te bankarski poslovi

k o j i su b i l i dodjeljeni jednoj deputaciji. Direkcijom kredita je rukovodio dirigi-

rajući prvi državni ministar. Tako sjedinjenom uredu bududodjeljeni i poslovi

vrhovnog sudstva. Iste godine bude formirano Državno i konferencministarstvo

umjesto ukinutog Državnog v i j e ć a . Ministarstvo je postalo vrhovno reviziono ti-

jelo za sve državne poslove. Državno ministarstvo se sastojalo od tri departemen-

ta: I . vanjski poslovi, 2 . resor rata i mornarice i 3 . unutrašnji poslovi . Vanjske

poslove je vodio državni kancelar, vojne ministar rata a unutrašnje dirigirajući

državni ministar ( ovom je bio podredjen i ugarski kancelar ) .

VI) Organizaciono ustaljen je kraljevih ureda i organa (I8O2-I848)

Odmah u početku tog perioda bude osnovana l8o2. god. Ujedinjena dvor-
ska kancelarija kao najviši oigan čitave političke uprave. Kraljevsko ugarsko n a -
mjesničko vijeće koliko god je dobivalo kraljeve naloge kroz Ugarsku dvorsku kan-
celar?ju, ti su nalozi nastajali najčešće u Ujedinjenoj dvorskoj kancelariji.
N a d a l j e , iste god?ne budu ponovo uspostavijeni Dvorska komora i Bankodeputacija
za poslove državne privrede, kojoj budu podredjene komisije za financije i kredit
te za domene, Komisija za kornere i Rudarski dvorski ured. O v a j resor bude kona-
čno ustaljen i organiziran osnivanjem Opće dvorske komore. (1816.god.) koja bu-
de sastavljena od samostalnih nekih odjela Dvorske komore (montanistički, kornere-
 -41-
ured, Kreditna dvorska komisija i Ministeri jal bankodeputaci ja) i same Dvorske
komore. Kreditne ustanove i kreditne operacije bile su povjerene Ministru finan-
cija koji je ujedno izradjivao državne proračune i osnovne postavke za sve vrsti
poreza te vršio nadzor nad Općom dvorskom komorom.
Napokon, 1808. god. bude ponovo uspostavijeno Državno vijeće nakon
što je ukinuto Državno i konferencministarstvo.

Vršenje nadzora nad cijelom državnom upravom osim u resoru vanjskih

poslova bude povjereno 1814. god. Konferencijskom vijeću.

Svi ovi ured? i organi vladara u vremenu (8o2-l8l6. osnovan? ostali su

djelovati sve do 1848. god. te su vršili jak utjecaj na donošenje kraljevih odluka
u odnosu na hrvatskougarsko područje posebno na rad Ugarskog namjesničkog v i -
jeća. Vanjsku, unutrašnju i financijsku politiku u monarhiji vodio je dvor i nje-
govi organi a ne staleški organi u Hrvatsko-ugarskoj drža/noj zajednici. To nije
neshvatljivo, kad se uzme u obzir da je razdoblje 1815-1848. bilo doba Mef ni-
chove vladavine, a ta je bila jasna u svojim apsolutističkim koncepcijama.

6) Staleži i redovi kraljevstva

Iz dosadašnje analize kraljevskih prava očito je da je kralj dodijelio vlast

na području Hrvatsko-slavonskog i Ugarskog kraljevstva sa staležima tih kraljevsta-
va a u nekim oblastima da je kralj imao isključivo svoja a stalež? takodjer isklju-
čivo svoja prava koja n?su medjusobno dijel?!?. Hrvatska staleška država u vreme-
nu od 1527. do 1848. god. upravo je i predstavljala Regnum Croatiae et Sclavo-
niae tj. vladavinu kralja i staleža odnosno njihovih organa i ureda na području
Hrvatske i Slavonije neovisnu od vlasti i vladajućih slojeva bilo koje druge drža-
ve u interesu zaštite vlastitih prerogativa i onih koje oni predstavljaju na terito-
riju Kraljevstva. Kao što je kralj posjedovao niz organa radi vršenja kraljevske vla-
sti tako su i staleži imali svoje vlastite radi vršenja svojih prava (jura et Iiberta-
tes statuum et ordinum regni).

Izraz "status et ordines" pojavljuje se u vrelima tek dolaskom Habsburgova-

ca na hrvatsko ? ugarsko prijestolje ( već 1527. god. a godinu dana ranije on? su
se još nazivali universitas dominorum et ceterorum nobilium r e g n i ) . ^ No, počeci
 -42-
staleške države datiraju znatno ranije (negdje sredinom XIV s t . ) . Pod izrazom sta-
tus et ordines regni t j . stalež? i redovi kraljevstva (misli se Hrvatsko-slavonskog l)
podrazumijevali su se one fizičke i jurističke osobe koje su prema postojećim prav -
nim propisima Kraljevstva imali pravo na sjedište i glas u Hrvatsko-slavonskom sa-
boru da bi na tom saboru kao vladajući sloj rješa/ao javne poslove države. R a z l i k o -
vale su se četiri klase staleža. Prvu klasu su sačinjavali prelati-crkveni dostojan-
stvenici Katoličke crkve, drugu - neki državni funkcioneri i v e l i k a š i , treću - plem-
stvo i četvrtu klasu - kraljevski slobodni gradovi \ privilegirani di štrik t i .

Staleži i redovi su predstavljali samo vladajući sloj, ali nisu obuhvataii i

čitavo plemstvo. Najveći broj plemića nije imao pravo sjedišta i glasa u saboru

nego je bilo već od X V I I st, samo zastupano i to po zastupnicima koji su se birali

u županijama na čijem području je plemstvo ž i v j e l o . Isto tako nisu svi gradjani

slobodnog i kraljevskog grada spadali medju staleže nego samo oni koji su konkretno

zastupali t a j grad na saboru, Nepiemićko stanovništvo nije imalo bilo kakav udjel u

pravima staleže i redova. Ono nije posjedovalo ni mnoga prava koje je uživalo
7
plemstvo a koje se takodjer nije ubrajalo u staleže -^dove.

Prerogative staieža pred ostalim plemstvom bile su slijedeće:

1) pravo birati novog kralja u skladu s uvjetima iz 1527. odnosno 1687.

odnosno i712, i !723, god,

2) pravo predlagati kralju osobu radi imenovanja banom, birati kapetana

i vicekapetana kraljevstva, konstituirati podbana, birati protonotara k r a -

l j e v s t v a , egzaktora i druge neke funkcionere

3) pravo birati izaslanike kraljevstva na inauguralni sabor i drugi z a j e d n i -

čki Hrvatsko-ugarski sabor te davati im obavezna uputstva po kojima će ovi

zastupati interese staleža ! redova Hrvatsko-slavonskog kraljevstva pred

kraljem odnosno suradjivati s ugarskim staležima i redovima u donošenju

zajedničkih zakona odnosno braniti pravo staleža od kraljeve samovolje

I l i presezanja ugarskih staleža i redova

4) pravo održavati vlastite sabore na kojima im pripada pravo sjedišta i

glasa, pravo učestvovanja u donošenju zakona i rješavanja svih javnih

poslova državne uprave (gubernium) ukoliko nisu bili prepušteni kralju

u nadležnost
 -43-
5) pravo proglasiti insurekciju

6) pravo na korištenje pečata i grba kral jevstva na aktima koje su

staleži d o n i j e l i . ^

Plemstvu su pripadala slijedeća prava:

1) Pravo glasa u županijskim skupštinama a fime i pravo da sudjeluje u
rješavanju raznih poslova koji su bili od interesa za županiju, bira županijske
funkcionere, bira predstavnika županije u Saboru i da im daje obavezne instrukcije,
pasivno izborno pravo za razne funkcije a prvenstveno da vii? sudačku službu u ko-
tarima i okružjima ili na samom županijskom sudu

2) pravo na nesmetanu ličnu slobodu i nesmetani posjed što je značilo da se

plemića nije moglo bez zakonitog sudskog poziva pred sud i bez pravosnažne pre-
sude nadležnog suda i ni na čiji zahtjev ograničiti u ličnoj slobodi ili smetati u
posjedu. Izuzeti su bili on? plemići koji su bili okrivljeni zbog veleizdaje, koji su
zatečeni bili na zločinu, koji su dezertirali iz vojske, koji su izvršili zločin a
nisu posjedovali nekretnine osim kuće, skitnice i još neki drugi

3) pravo plemića da bude podložan samo zakonito okrunjenom kralju, a i

ovaj ga je mogao sudski goniti samo redovitim sudskim putem
4) pravo po kojem su bili oslobodjeni od svih javnih daća i podavanja osim
vojne obaveze za obranu zemlje, što je značilo da su plemići zemljoposjednici imali
pravo da slobodno raspolažu unutar granica svog zemljišta svim plodovima i prihodi-
ma svog zemljišta te da su bili oslobodjeni od plaćanja desetine, maltarine i carine
ukoliko se nisu bavili trgovinom
5) pravo na oružani otpor kralju, ako bi kralj pokušavao povrediti njihova
prava (samo do 1687.god.)
6) razna druga prava kao: pravo na grb, da mu se sudi na plemićkom sudu,
pravo na državne funkcije i službe, na lični nastup kao stranka na sudu, na razna
manja regalna prava, da sudi svojim kmetovima i slugama, pravo na viši homagium t j .
novčani iznos kojim se otkupljivao zločina zbog ubojstva a taj je bio različit što je
ovisilo kojeg staleža a unutar tog kojeg je bio reda u b i j e n i . ^
 -44-
Prelati su sačinjavali prvi stalež ukoliko su pripadali K a t o l i č k o j c r k v i .
Pod prelatima su se podrazumijevali dijecezanski i titularni biskupi, opati, pre~
p o z i t i na čelu kaptola i l i redovničkog samostana, kòji su posjedovali plemićko do-
bro iz naslova kraljeve donacije. Njihova prerogativa pred plemstvom sastojala
se u pravu da lično sudjeluju u radu Sabora i da imaju viši hcrnagiurn. Dijacezon-
ski biskupi su vršili vlastitu sudbenost na dijecezanskim sudovima u č i j u su nadlež-
nost spadali izmedju ostaloga bračni sporovi katolika bez razlike, sporovi oko p l e -
mićkih oporuka u pogledu njihove vanjske forme. Izvršavanje presuda tih sudova
spadalo je, ako su stranke b i l i svjetovnjaci, u nadležnost svjetovnih sudova. Zagre-
bački biskupi su imali još jednu prerogativu, koju nisu posjedovali drugi prelati,
velikaši i plemići, a to je bilo pravo na predi jalne lenske vezale ( biskup je davao
manji posjed crkve praedia svom podaniku da ga korist? uz obavezu da vrši za bis-
kupa vojnu službu pod biskupovim banderijumom. Predijalisti su se smatrali plemi-
ćima k o j i su b i l i oslobodjeni od svih daća, mal tarine, carine te nisu b i l i dužni
ukonačivati vojnike).

Velikaši su predstavljali drugi stalež kraljev<*va. Med ju velikaše su se

ubrajali ban iza kojega su slijedili po redovima rangovno razni dvorski dostojan-
stvenici, zatim v e l i k i župani županija a onda grofovi pa baruni. O n i su uživali
takodjer prerogativu pred ostalim plemstvom da su imali pravo da lično sudjeluju
u Saboru i na viši homagium.

Plemstvo je spadalo o treći stalež po ranglisti. Po načinu sticanja ono se

razlikovalo:

1) plemstvo po staležu (nobilitas status) koje je pripadalo samo lično nekim držav-
Ijariima dok su b i l i zakoniti članovi odredjenog staleža te se nije prenosilo na
nasljednike npr. katoličko svećenstvo)
2) plemstvo po zvanju (nobilitas o f f i c i i ) pripadalo je službenicima izvjesnih z a n i -
manja kojima su propisi izričito priznavali plemićka prava i povlastice (npr.
činovnici Ugarske komore)
3) plemstvo po udaji ( nobilitas communicata) pripadalo je neplemkinji udatoj za
plemića dokle god je nosila prez?me svog muža
4) plemstvo po pripadnosti jednom odredjenom mjestu (nobilitas locaiis) pripadalo je
svim općinarima općine koja je dobila takvo plemstvo
 -45-
5) plemstvo po rodu (nobilitas gentilicia, hereditaria) jednom po privilegiju stečeno
prelazi I o je na sve bračne potomke ovlaštenika, a sticalo se je izvornim i i z -
vedenim načinom. Izvornim načinom sticalo se putem grbovne povelje, kraljev-
ske darovnice, prefekcije i adopcije (za državljane) i svečanim primanjem
stranog plemića za državljana ( indigena!" ), a izvedenim načinom bračnim po-
rijeklom od plemića oca ili preficirane majke.

Pod grbovnom poveljom (litterae armales) razumijevao se privilegij kojim

se bez darovanja plemićke nekretnine izrično nekom podjeljivalo plemstvo.
Plemići na osnovu grbovne povelje nazivali su se armalistae a bili su posve je-
dnaki u pravima ostalom plemstvu^ Kraljevskom darovnicom sticalo se plemstvo
dobivanjem plemićke nekretnine. Prefekci ja je bila kraljevski privilegij kojim
se za slučaj izumrća muške loze izvjesnog roda, koja je bila prema kraljevskoj
darovnici jedino ovlaštena da nasljedjuje plemićko dobro osposobljavala i žen-
ska loza za nasljedstvo. Pod adopcijom se razumijevalo takovo primanje stranog
lica u izvjesnu porodicu po kome je primljeni sticao sva prava zakonitog nje-
. 78
zinog elana.
Kraljevski slobodni grad kao jedna cjelina predstavljao je plemićku ju-
rističku osobu i kao takav spadao je rangovno u četvrti stalež.

Kraljevski slobodni gradovi su samo kao cjeline imali pravo na plemićke

privilegije, što znači da su imali pravo na dva sjedišta u saboru (svaki od ovih
gradova) , da su bili posjednici svih regalnih beneficija u svojim teritorijima, pa-
tronatskog prava ( pravo birati župnika i predlagati ga biskupu na potvrdu). Me-
djutim gradjani pojedinačno imali su pravo na jednaki homagij kao i plemstvo,
bez propisanog poziva pred sud da nije mogao bit? uhapšen niti sudjen, da nije
plaćao maltarinu i prijevozninu niti carinu osim.ako nije roba bila sa njihovog
urbarskog posjeda, No, gradjani su bili dužni da ukonačuju vojnike, da plaćaju
državne poreze i crkvenu desetinu i da snose sve javne terete. Gradjani nisu mo-
gi i imati u vlasništvu plemićke nekretnine a niti lično sudjelovati u sudskom pro-
cesu, ako su se parničili s plemićem nego ih je morao zastupati gradski odvjetnik.
U popis gradjana mogla je biti primljena svaka osoba koja je posjedovala u gradu
nekretnine ili se u gradu bavila obrtom, trgovinom ili kojim drugim časnim z a -
 -46-
nimanjem.

Kraljevski slobodni gradovi su b i l i vlasništvo krune pa kao krunska dobra

nisu mogli b i t i predmetom kraljevske donacije. Svoje gradsko područje nisu mogli

širiti (amortizacioni zakon), ^

Privilegirani distrikti su kao i kraljevski slobodni gradovi b i l i izuzeti od

jurisdikcije županija te su imali svoje vlastite magistrate po kojima su se upravljali

kao posebne slobodne opčine na temelju posebnog p r i v i l e g i j a . Disrrikfi su se r a z l i k o -

vali po tome da l i je svaki njihov stanovnik bio lično plemićem (nobilis unius sessio-

nis) i l i su samo kao zajednica imali plemićki značaj. Privilegirani disfrikfi u H r v a t -

skoj su b i l i npr. Turopolje I Draganići (svaki stanovnik je bio plemić) i Rovišre (ple-

mićka župa). Turopoljski knez, koga su birali Turopoljci imao je pravo sjedišta i

glasa na Sa bor u.

Vladajući sloj u državi predstavljali su dakle prvi ? drugi stalež (prelati i

velikaši; te u zakonitom broju izabrani predstavnici plemstva po županijama, k r a l j e v -

skih slobodnih gradova i privilegiranih distrikata . N o , vladajuća klasa je bila zna-

tno brojnija, jer je obuhvatala svo svećenstvo \ $>'•-> plemstvo bez obzira koje vrsti

i reda (ordines). Svo ostalo stanovništvo bilo je isključeno od vršenja funkcija vlasti.

Medju tim stanovništvom postojale su znatne razlike u njihovom pravnom statusu.

Tako su se razlikovali slobodnjaci (libertini) od ostalih k o j i su b i l i podredjeni juris-

d i k c i j i gospodareve vlasti (potestas dominica), te su se smatrali podanicima.

Slobodnjaci, iako nisu b i l i gradjani ni plemići,nisu b i l i podredjeni v l a s t e l i -

nu Slobodnjaci su se smatrali sinovi plemkinje majke i nepiemića oca te neplemići

muževi plemkinja žena, sinovi grkokatoličkih svećenika te svi oni k o j i su neovisno

ž i v j e l i { l i j e č n i c i , o d v j e t n i c i , zakupnici, trgovci i d r . ) . O n i su spadali pod p l e -

mićku sudbenost a u gradovima gradskoj, ako nisu vršili kakvu državnu f u n k c i j u .

Medju podanicima treba razlikovati: sluge (servi), činženjake (censualistae

i il iaxalistae) i kmetove (coloni)«

Sluge, k o j i su i z n a j m l j i v a l i svoju radnu snagu, pa makar b i l i i p l e m i ć i , p o t -

padali su gospodarevoj vlasti što je značilo da su ga morali slušati,cb ih je gospodar

mogao kazniti šibanjem i da im je gospodar sudio u slučaju spora (osim plemića) u p o -

dručju svojih dobara.

 -47-
Č!nženjaci su bili slobodnjaci, katkada i plemići, koji su se naselili na
zemljište jednog vlastelinstva pa su dobrovoljno preuzeli neke kmetske dužnosti.
Oni su potpadali pod sudbenost vlastelina. Ako je činjženjak bio plemić, u tom
je slučaju,ali samo u ličnim i pokretnim stvarima potpadao pod plemićki sud.

Pravni položaj kmetova bio je u različito doba različit. Pravo selenja kme-
tovi su izgubili još za Ladislava II, radi seljačke bune pod Dožom.No, oni u Sla-
voniji su se ipd< mogli sei iti, ako su ispunili izvjesne uvjete (podmirili davanja,
ostavili u redu gospodarstvo i dobili dozvolu za selenje od plemićkog suda ) . Vre-
menompraksa nije ostala jedinstvena tako da su se jedni kmetovi mogli seliti a
drugi nisu (glebae adscripti). Josip II je konačno dao pravo svim kmetovima na slo-
bodu selenja. U kmetskim podavanjima su bile takodjer nejednakosti. Tek je Marija
Terezija svojim urbarima ujednačila praksu odredjujući uzajamna prava i dužnosti
kmetova i vlastelina (Slavonski urbar obnovljen 1756. godHrvatski urbar izdan
l78o.god., primljeni od zajedničkog sabora tek 1791. god.). Konačno su kmetski
odnos? bili urédjeni na zajedničkom saboru iz 1836, i l84o. god.

Kmetovi su živjeli na svom seljačkom posjedu koji se je nazivao kmetskim

selištem (sessio colonicalis) a to se sastojalo od unutrašnjeg (okućnice) i vanjskog
zemljišta (oranica i livada) čije su površine bile ograničene ali i različite što je
ovisilo u kojoj se županiji nalazilo kmetsko selište. Kmetovi koji su imali čitava
selišta zvali su se sei išn jacima (coloni sessionati), ani sa polovinom selišta polovi-
narima, (coloni dimidii), sa četvrtinom četvrtinarima (coloni quartalistae), a sa
osminom selišta osminarima (coloni octavalistae). Kmetovi na posjedu manjem od
osmine selišta i oni koji su imali samo kuću sa okućnicom pa su se bavili obrtom
ili nadničarenjem nazivali su se želirima (inquilini), a oni bez kuće želirima bes-
kućnicima (subinquilini). No, kmetovi su mogli posjedovati ! vanselišne zemlje
(fundi extrasessionales)a te su bile prvenstveno vinogradi i krčevine. Kmetska seli-
šta su bila urbarska zemljišta a ova su se razlikovala od alodi jalnih zemljišta t j .
onih koje su obraćfjivali kmetovi vlastelini van svojih selišnih zemlji. Kmetovi su
mogli prodavati i zamjenjivati svoje urbarske posjede te oporučno raspolagati samo
sa znanjem vlastelina. Krčevine su pripadale kmetu, ako su bile izvedene uz pis-
menu dozvolu vlastelina. Napokon, kmet je imao pravo na ispašu svoje stoke, ogrje-
vno i gradjevno drvo besplatno a na žirovinu uz naplatu.
 -48-
Kmet je bio dužan u naknadu za uživanje selišnih zemljišta na kmetska
podavanja (praestationes urbariales), koja su se sastojala u plaćanju u gotovom
(census), u prirodninama (naturalia) i radnoj snazi (praestationes operarum). U
novcu se plaćala dimnica (census fundualis, - domalis, fumag i um), u prirodninama
devetina (nona) od sveg zemljišnog priroda osim sa pofkućnice i livada (u stalnoj
količini bez obzira na žetvuVod vinograda (gornica odnosno jus montanum).
Prije donošenja urbara postojale su i druge daće od pčela , teladi, janjadi, peradi,
jaradi i masla. U davanju radne snage kmet je bio dužan na rabotu ili tlaku i to,
ako je bio cijeloselac, godišnje na 52 vozna težaka (operae jugales) ili Io4 ručna
težaka (operae manuales) ili pak kombinirano time da je jedan vozni težak važio
kao dva ručna težaka, koji su radili na alodijalnoj zemlji. Osim ovih podavanja
kmetovi su bili dužni na davanje jednog gonića u lovu, dva podvoza izvan ora-
nja i dr. Prije urbara ta su podavanja bila brojnija. Plemići jednoselci nisu imali
pravo na kmetska podavanja, jer nisu imali kmetova. Na kraju, kmetovi su bili
dužni davati desetinu crkvi. Katoličko svećenstvo je naime imalo pravo da u
izvjesno vrijeme i na propisani način traži, bilo neposredno, bilo putem zakupaca,
deseti dio od pšenice, prosa, ječma, zobi, kukuruza i vina a prije urbara i od
janjadi, jaradi i rojeva pčela.

7) Hrvatsko-slavonski sabor

Pomenuto je već da su se sabori Hrvatskog i Slavonskog kraljevstva uje-

dinili u zajednički 1558. god. No, već 1533. god. kralj je bio sazvao staleže i
redove obaju kral jevstava da prisustvuju zajedničkom saboru u Zagrebu, koji je
82
bio i održan , ali do 1558. god. još uvijek su se sabori obaju kral jevstava drža-
li odvojeno.
Naziv sabora u hrvatskim ispravama je bio spravišće i stanak a u latinskim
javnim aktima generalis diaeta,generalis congregatio, regni conventus. U pečatu
Sabora medjutim naziv je glasio: universitas nobilium regni Sclavoniae, ustvari
naziv za staleže i redove prije 1527. god. Pomenuti latinski naziv u javnim akti-
ma je zapravo nepotpun, jer bi prema saborskim protokolima on trebao ovako gla-
siti : General is congregatio do mi no rum statuum et ordinum Regni što i odgovara stvar-
 -49-
nom značenju Sabora kao kolegijalnom tijelu koje je s kraljem zajedno predstav-
83
ljalo najviše organe državnog aparata.
Pod Saborom se podrazumijevala skupština staleža i redova Hrvatskoslavon-
skog kraljevstva, koju je sazvao ban (rijetko kralj) u svrhu raspravljanja i zakon-
skog normiranja onih važnih javnih poslova države koji se nisu mogli zakonito r i -
ješiti bez skupštine tih staleža i redova i bez njihove suglasnosti. Kasnije, 1791.
84
god.dal je Hrvatsko-slavonski sabor nije se mogao sazvati bez dozvole kralja.

Sabor je dakle sazivao po pravilu ban. Ako banska stolica nije bila popu-

njena, Sabor je sazivao banski namjesnik. Sabor je ban sazivao posebnim pozivni-

cama (litterae bana les) koje su bile upućene prelatima i velikašima lično a nižem

plemstvu posredno putem županija. Pozivnice su bile izravno upućene i slobodnim

kraljevskim gradovima i privilegiranim distriktima. Kada je 1693. god. osnovano

u Zagrebu Sveučilište, otada je u Saborbio pozivan i rektor Sveučilišta, a od

1776. god. i gubernator Rijeke nakon što je Rijeka bila utjelovljena Hrvatskoj.

Velikaši su imali pravo da ih u slučaju spriječenosti zastupa njihov zastupnik a

isto tako i udovica velikaša. N o , takvi zastupnici nisu imali pravo glasa.

Sabor se najviše održavao u Zagrebu a onda i u Varaždinu, Krapini i na

bojnom pol ju.

Sabor je predstavi jao jednodomnu skupštinu te su svi staleži i redovi zajedno

zasjedali. Jedino 1621. i l7o9. god. prelati i velikaši su zasjedali na svojoj skup-

štini, a plemstvo i gradjani na svojoj.

Na Sabor su imali pravo dolaziti i kraljevi izaslanici, koji su pred Saborom

iznosili kraljeve prijedloge da bi o njima raspravio Sabor i donio z a k l j u č a k . Kada

su Saboru prisustvovali kraljevi izaslanici,staleži i redovi su običavali poslije

kraljevih prijedloga iznositi kralju svoje prijedloge i pritužbe. Ako k r a l j e v i i z a -

slanici nisu sudjelovali u Saboru, ipak prvo se čitalo kraljeva pisma, prijedloge,

imenovanja i odmah potom o njima rješavalo.

Saborski zaključci su mogli biti acta i a r t i c u l i , no formalno u zapisnik

o zasjedanju svi zaključci su b i l i ustvari inartikulirani, što znači da je svaki

zaključak u zapisniku bio formuliran kao č l a n k o j i * j e dobio svoj tekući broj

(articulus). Ipak svi z a k l j u č c i , iako su imali obaveznu snagu z a k o n a , nisu hrebal

 -óo-
kraljevu sankciju t j . da ih kralj potvrdi nego samo oni zaključci koji su regulirati
sve slične slučajeve u buduća vremena na odredjeni način. Stoga se u saborskom pro-
tokolu govori i o aktima t j . o zaključcima o konkretnom slučaju, koji se primjenjuje
samo u odredjenom poslu. Odredbe Sabora, koje su predstavljale zakon u užem smi-
slu nazivali su se statuta.
Ugarski staleži i redovi su pokušali početkom XVIII st. da posrednim putem
unište pravo Hrvatsko-slavonskog sabora da donosi zakone za područje svoje prisdik-
cije. Naravno, ugarski staleži su ustvari pokušali time uništiti osnovno uporište z a -
sebnog hrvatskog državnog ured jenja. Na zajedničkom saboru održanom I7O8. god.
ugarski staleži i redovi su donijeli zakonski članak, koji medjutim kralj nije sankcio-
nirao pa nije postao niti zakonom, da Hrvatsko-slavonski sabor može donositi zaklju-
čke koji će imati obaveznu snagu samo ako se ne protive zakonima koje je donio
85
Hrvatsko-ugarski sabor. Istina je da svi zaključci tog Sabora nisu bili izglasani
i od strane predstavnika Hrvatsko-slavonskog sabora na tom zajedničkom saboru pa
su takvi važili samo za Ugarsko kraljevstvo, ali su se smatrali zakonima zajedničkog
sabora. Ipak očito je bilo kad bi na zajedničkom saboru ugarski staleži i redovi do-
nijeli i takve zaključke koji bi regulirali pravni položaj Hrvatske prema Ugarskoj,
da bi takav zaključak bio svakako na štetu samostalnosti Hrvatske i da bi taj zaklju-
čak mogao dobiti katkada i kraljevu sankciju, jer je kralj davao sankcije, ako je
bio na to prilikama prisiljen. Osim toga, kada ugarski stalež? i redovi i ne bi otvo-
reno prišli uništenju dinsiikcije Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, da je njihov z a -
ključak iz l7o8.god. dobio kraljevu sankciju, Sabor bi postao jednak županijskim
skupštinama, pa u tom slučaju ne bi bio održan status predstavnika Hrvatskoslavon-
skog kraljevstva na zajedničkom saboru sa svojim pravima veta i protestiran ja.
Umjesto konkordancije zakona ugarskih staleža i redova iz l7o8. god. kralj
je sankcionirao drugi zakon donesen na zajedničkom saboru iz 1715. god. vjero-
jatno na njegovu inicijativu, a sigurno uz suglasnost predstavnika Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva na tom saboru, kojim je kralj jasno utvrdio:
1) da Hrvatsko-slavonski sabor ima oduvijek pravo donositi zakone za svoje
područ je
2) da zakoni tog Sabora,, koji su već potvrdjeni, što znači da ih je Sabor donio a
 kralj sankcionirao, ne mogu doći više u raspravu s obzirom na vjernost i
val janost
3) da svi zakoni tog Sabora, stvoreni do 1681. god. i generice potvrdjeni, ostaju
i dal je na snazi i
4) da se svi zakoni tog Sabora koji nisu bili ni posebice ni generice potvrdjeni
86
imaju u roku od godinu dana podnijeti kralju na potvrdu.
Ovaj zakonski član zajedničkog sabora pokazuje da je Hrvatsko-slavonski sa-
bor ne samo samostalno nego i neovisno od zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora
stvarao zakone te da su zaključci Sabora postali zakonom, ako ih je kralj potvrdio.
No, čl.l2o pomenutog zajedničkog sabora utvrdjuje se koji zaključci moraju dobi-
ti kraljevu sankciju da bi postali zakonom, pa se njime izričito navodi da kralju
pripada pravo sankcionirati one zaključke Sabora koji se odnose na kraljevu juris-
dikciju, administraciju pravosudja i sudski postupak. Pod kraljevom jurisdikcijom
treba podrazumijevati ona prava kraljevske vlasti čije je vršenje bilo uvjetovano
suradnjom staleža i redova (kraljevsko pravo reprezentacije,pravo vrhovne vojne
komande, vrhovne policije i egzekutive na području kraljevstva, imenovanja bana,
vršenja regalnih prava i dr.).
Nadležnost Sabora je bila odredjena pravima odnosno prerogativama stale-
ža i redova Hrva tsko-slavonskog kraljevstva, koje su ranije već bile analizirane.
Nadležnost Sabora bila je dakle znatno šira nego što su ju zacrtavali poslovi čije
je reguliranje bilo uvjetovano kraljevom sankcijom. Svakako, ona je bila kvanti-
tativno znatno smanjena gubitkom pojedinih dijelova državnog teritorija (turska
osvajanja, formiranje Vojne krajine, formiranje komorske jurisdikcije), ali ona se
kvantitativno smanjila i uslijed sve većeg učešća kraljeve egzekutivne vlasti
(formiranje centralnih kraljevih ureda i organa posebno Hrvatskog kraljevskog v i -
jeća i Ugarskog namjesničkog vijeća i dr.). Napokon i sami staleži i redovi Hr-
vatsko-slavonskog kraljevstva su neke poslove Kraljevstva rješavali na zajedničkom
Hrvatsko-ugarskom saboru.
Već sumarni pregled zajedničkih zakona pokazuje da su hrvatski i ugarski
staleži rješavali zajednički na svom saboru u svim slučajevima načelnog osiguravanja
prerogativa staleža i redova bana, drugih funkcionera kraljevstva, čuvanja i rein-
113
-52-
tegracije državnog teritorija te osnivanja nòvih pravosudnih i upravnih funkcija.

Na osnovu zaključka Hrvatsko-slavonskog sabora iz I79o.god. nadležnost

Hrvatsko-slavonskog sabora je umanjena utoliko što je Sabor one poslove koje je on

rješavao a koje je kralj oduzeo 1767. god. davši ih Hrvatskom kraljevskom vijeću

a potom Ugarskom namjesničkom vijeću kao njihov djelokrug pravno, doduše privre-

meno, delegirao Ugarskom namjesničkom vijeću. Nadalje je Sabor iste godine svoje-

voljno predao svoju nadležnost u pogledu kontribucije zajedničkom Hrvatsko «ugars-

kom saboru, istina, pod uvjetom da se poslovi kontribucije na tom Saboru rješavaju

odvojeno od poslova Ugarskog kraljevstva, ali ipak ostaje jasno da su ti poslovi b i -

88
li oduzeti iz nadležnosti Hrvatsko-slavonskog sabora* Kontribucija je naime bila
porez (dica, contributo regia) koji se davao kralju kao pomoć a koji plemstvo nije
plaćalo, jer je ono lično polazilo u rat. Kontribuciju je votirao kralju Sabor, a izno-
sila je polovicu onog iznosa od porezne jedinice u Ugarskoj koja se morala plaćati
na osnovu zaključka zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora (media dica). Slavonske
županije (od 1751. god.dalje) nisu imale kraljevu privilegiju da plaćaju polovicu
iznosa koji je bio odredjen po jednoj poreznoj jedinici, jer su se smatrale ekonomski
dovoljno sposobne da plaćaju pun iznos kao i županije u Ugarskoj. Kontribuciju
su ubirali dicatores regii, i predavali ju kraljevoj Ugarskoj komori, a često izravno
banu za pokriće troškova koje je on imao za održavanje vojske na teret kralja.
Od kontribucije treba razlikovati dimnicu (pecuniae fu ma les) t j . porez koji je Sa-
Bbr odredjivao po potrebi a plaćali su ga plemići i kmetovi te se koristio za domaće
potrebe. Nadzor nad ubiranjem
89 kontribucije i dimnice vršio je vrhovni zemaljski

blagajnik (exactor regni). No, Sabor je vršio obračun samo za dimnice. Votiranje
dakle kontribucije predano je u nadležnost zajedničkog sabora, što se može i ra-
zumi jeti, jer je kralj često salijetao Hrvatsko-slavonski sabor radi votiranja kontri-
bucije zbog svojih ogromnih troškova koje je imao ne samo s Turcima nego i s dru-
gima radi oružanog rješavanja svojih dinastičkih interesa. Votiranje kontribucije
medjutim na zajedničkom saboru bio je teži problem za kral ja, jer su pred njim bili
udruženi ugarski i hrvatski staleži pa su i njegovi zahtjevi morali biti rjedji i umje-
reniji.
 -53-
No, Hrvatsko-slavonski sabor je rješavao i poslove koji su spadali u nad-
ležnost Zagrebaoke,Križevačke i Varaždinske županije, da bi se vjerojatno sma-
njili izdaci plemstva rad? čestih saborskih zasjedanja ( po pravilu najmanje jedam-
put godišnje). Ona su se morala često održavati zbog hitnih i neodloživih poslova
s obzirom na stalni pritisak turske vojske na granicu kroz čitavo vrijeme X V I , XVII
i početkom XVIII st. i opasnosti koje su iz toga proizlazile, tako da je razumljivo
da se najveći broj saborskih zaključaka odnosio upravo na reguliranje vojnih poslo-
va, uključujući ne samo insurekciju i sve poslove oko nje nego i ceste, mostove, pre-
laze kojima se je vojska morala poslužiti, hranu, oružje, municiju / popravak i di-
zanje obrambenih objekata, podavanja u naravi, prevozu i novcu za potrebe vojske,
sigurnost kretanja, uredjenje vodnog sistema kanalima i drugim mjerama odvodnja-
vanja i dr. Obzirom dakle na česta zasjedanja Sabora, à i činjenicu da se je Kra-
ljevstvo teritorijalno sastojalo od svega tri županija (1527-1745) , od kojih je jedna
već I6O7. god. postala nasljedna, pa se vel iki župan te županije nije trebao niti
birati, a funkcije velikog župane Zagrebačke i Križevačke županije su bile spojene
s funkcijom podbana, kojega je birao ban,to je ostalo još kao nerješeno pitanje
jedino izbori podžupana i plemićkih sudaca tih županija, te vršenja njihovih fun-
kcija. Uobičajilo se da županije Zagrebačka i Križevačka uopće više ne održavaju
vlastite županijske skupštine nego da i njihove poslove obavlja Sabor, pa tako je
Sabor birao podžupane, plemićke suce i podsuce i notare, rješavao sve poslove tih
županija ukoliko ih nisu mogli rješavati podžupani i suci a naročito razne kraljeve
naloge koji su bili upućeni u vez? s tim županijama.

Uzevši sve nabrojene poslove kao i sve ranije nabrojene prerogative sta-
leža i redova Sabor je vršio:
I. izborne funkcije ( izbor kralja, sam odnosno po svojim zastupnicima na Saboru,
predlagao kandidate za funkciju bana, instalirao bana u funkciju, konstituirao
podbana a time i velikog župane Zagrebačke i Križevačke županije, birao proto-
notara i i blagajnika kraljevstva, postavljao i druge funkcionere - agenta kod
kraljevskog dvora, komésare, ubiračć poreza i dr, - birao podžupane, plemićke
suce i podsuce, te notare Zagrebačke i Križevačke županije, birao svoje zastup-
nike na zajedničkom saboru, birao svoje delegate koje je slao na kraljev dvor
 -54-
po pojedinim pitanjima, birao razna privremena tijela i komisije radi rješavanja

pojedinih poslova).

2 . zakonodavnu funkciju regulirajući po potrebi sve odnose iz života staleške

države

3. pravosudne funkcije ( brinuo se za redovno vršenje pravosudja odredjujući sud-

ske dane, birajući prisjednike oktavalnog suda pazeći na redovito obavljanje

pravosudnih funkcija u svim županijama i poštivanje nadležnosti sudskih instan-

cija u državi, rješavao ili povjeravao odredjenom funkcioneru rješavanje sporo-

va zbog smetanja posjeda plemićkih nekretnina po pravilu medju velikašima ili

med ju velikašima i slobodnim kraljevskim gradovima)

4 . upravne funkcije iz nadležnosti državne uprave obavljajući državne poslove u

oblasti državne obrane, financija,reguliranja voda, cesta,mostova, školstva, bo-

goštovlja ( zaštita privilegiranog položaja Katoličke crkve)^državijanstva, prizna-

vanja statusa plemstva i dr.

5. upravne funkcije iz nadležnosti županija obavljajući poslove županijskih skup-

ština i rješavajući sve poslove koje je inicirao kralj i l i koji njegov ured odnosno

organ a odnosio se na pitanja sa područja županija.

8) Državni deputati, državna konferencija i konzlstorij

Sabor je trebao često rješavati upravne poslove, koji se nisu mogli na

zadovoljavajući način riješiti u toku samog zasjedanja, koje je trajalo nekoliko
dana. Neki poslovi su se morali pažljivo proanalizirati. Trebalo se posavjetovati
o njima, a sve to je iziskivalo vrijeme i često sastajanje Sabora, što nije bilo mogu-
će posebno u toku XVII st. kada su borbe s Turcima bile vrlo česte . Da bi se ola-
kšalo i poboljšalo vod je nje, rješavan je i poduzimanje odred jenih akcija u raznim
državnim poslovima (negotia regni) kòji ne bi bili od većeg značenja za državu
Sabor je osnovao već sredinom XVII st. privremeno svoje tijelo sastavljeno od dr-
žavnih deputata (deputati regni), koje je on i. izabrao. Prvi državni deputati su
bili izabrani l65o. god. u poslu oko tzv. Vlaške komisije u Varaždinu, da bi se
savjetovali i odlučili te izradili instrukcije izaslanicima, ako budu smatrali da ih
 -55-
treba poslati u ime države kralju. Tada su b i l i izabrani deputatima kraljevstva

ban, zagrebački biskup, dva velikaša, podban, protonotar, nekoliko predstavnika

9o
nižeg svećenstva i plemstva. O n i su održali sjednicu na kojoj je bila izvršena
# 91
konzultacija i doneseni zaključci, a onda su donijeli i instrukcije za izaslanike
92
kralju u povjerenom poslu, Zaključci i instrukcije su bile unesene u saborski
protokol poput ostalih zaključaka sabora što znači da ih je Sabor naknadno prihvatio
i dao inartikul irati,
Nekoliko godina kasnije (1658' Sabor je izabrao državne deputate na dvije
godine i to ne samo za odredjeni posao nego i za sve manje državne poslove, jer je
veće zadržao u svojoj nadležnosti. Ovoga puta državni deputati su predstavljali
Kjelo kojemu je bio na čelu predsjednik i to ban i l i u njegovoj odsutnost? podban.
Tijelo je bilo sastavljeno od predstavnika svih staleža tako iz staleža prelata d v o j i -
ca ( biskup i prepozit zagrebačkog kaptola }, iz staleža velikaša takodjer
93 dvojica
a iz staleža plemstva protonotar i podžupan Zagrebačke županije. God. 1664.
94
budu dodani takvom tijelu i predstavnici gradova
Izgleda medjutim da praksa sa izborom državnih deputata nije bila redovi-
ta, iako je Sabor običavao naknadno odobravat? zaključke državnih deputata, pa
je bio prema tome i upoznat s njihovim radom. Očito je da su stalež? i redovi i z b j e -
gavali redovito izabirati, da se ne bi stvorio običaj da se oni ubuduće moraju redo-
vito izabirati, jer su državni deputati u osnovi vršili ipak važne državne poslove,
k o j i su spadali u nadležnost Sabora, pa je prijetila opasnost da odredjene poslove
Sabor napokon i izgubi iz svoje nadležnosti, ako bi se stvorila stalna institucija
državnih deputata. No, prilike u ratnom dobu ; koje su bile bremenite s mnogim pro-
blemima, zahtjevale su da se povremeno, ne redovito, formira ponovo takvo i l i
slično tijelo Sabora opet iz razloga što se Sabor nije mogao tako često sastajati. God.
i 685. Sabor je stoga ovlastio bana da sve tekuće državne poslove rješava i s jedni -
čki zaključuje zajedno sa tijelom koje će on sastaviti uzevši izmedju staleža dvamaest-
oricu i to iz redova klera šestoricu i šestoricu iz redova svjetovnjaka. Njihov zak-
ljučcima moral? su se pokoravati svi staleži i redovi. Ako je ban bio na bojnom po-
l j u , zamjenjivao ga je u funkciji predsjednika tog tijela zcg rebački biskup. Sabor
je ustvari prenio na ovo svoje tijelo sva svoja ovlaštenja ukoliko su se odnosila na
 -56-
poslove koji su bili upravo aktualni, što znači da Sabor nije prenio svoju vlast na
95
državne poslove, koji nisu bili tekući (omnia occurentia negotia). Takvo tijelo
96
doskora se nazivalo državna konferencija (conferentia Regni) poznata pod nazi-
vom banska konferencija, jer joj je ban bio na čelu. Termin konferencija je bio
u to doba veoma dobro poznat u Beču. Vladar ga je koristio za imenovanje svojih
dvorskih ureda odnosno organa.
Državna konferencija nije bila zakonodavno tijelo kao Sabor, ali ipak je
našla doskora većinu u Saboru koja nije bila za njezin daljnji opstanak, jer je ta
većina smatrala da je konferencija onerozna i prejudiciozna za prerogative stale-
ža » redova, pa je bila ukinuta, te je Sabor ponovo preuzeo sve poslove sam rje-
97
šavati. Takav zaključak je Sabor donio l7ol. god. No, ni ovaj zaključak Sabor
nije mogao dugo održati na snazi, jer su prilike ponovno prisilile saborsku većinu
da se vrati instituciji državne konferencije. Godine 1714. ona je dobila čak i svog
98
tajnika. Osnivanjem Ugarskog namjesničkog vijeća državna konferencija je do-
bila još više na značenju, jer je ona na neki način nadomještavala Namjesničko v i -
jeće u Hrvatskoj, ali kada je osnovano Hrvatsko kraljevsko vijeće ona je izgubila
svoj značaj, iako je ona bila zakonita ustanova, jer ju je formirao Sabor a Kra-
ljevsko vijeće u Hrvatskoj protuzakonita ustanova, kako 99
je to već obrazloženo,

jer je oduzimala bez suglasnosti Sabora njegove agende.

Vrlo je značajan pokušaj staleža i redova kraljem XVII st. da formira je-
dan svoj upravni organ koji bi se brinuo za unapredjivanje ekonomskih odnosa da
bi se na taj način povećali državni prihodi. Tako je sabor 1697. god. donio zaklju-
čak da se osnuje takvo tijelo pod nazivom konzistorij. Ban ga je odmah i oformio sa-
stavi vši ga od šest vijećnika na čelu s predsjednikom. Funkciju prvog vijećnika vr-
šio je prepozit zagrebačkog kaptola, a ostalih vijećnika protonotar i dva podžupana
te dvojica iz redova nižeg plemstva. Konzistorij bi bio organ koji bi i ubirao sve
redovne i izvanredne državne prihode te pokrivao troškove učinjene u javne svrhe.
On bi se brinuo za krajiške utvrde, njihove popravke, ishranu vojske, isplatu
njihovih plaća, a prije isplate sa znanjem bana vršio bi nadzor na Krajinom. Kon-
zistorij bi imao ovlaštenje vršiti nadzor nad redom u Krajini i vlast da ga mijenja te
da o tom obavještava staleže i redove. U svom redu konzistorij bi bio ovlašten po-
služiti se vojnom silom, ako je to bilo potrebno. Sabor je čak predvidio izgradnju
posebne zgrade u Zagrebu. Konzistorij bi bio dužan po potrebi i svakodnevno dr-
žati svoje sjednice kojima bi predsjedavao predsjednik. Ipak nove ekonomske mje-
re konzistorij ne bi smio provoditi nego bi ih bio dužan predlagati Saboru koji bi
onda konačno o d l u č i o . ' 0 '

Konzistorij nije bio dugog vijeka, jer ga je već par mjeseci kasnije Sabor
ukinuo, jer da konzistorij predstavlja povredu sloboština i prava staleža i redova ^

9) Hrvatsko-ugarski sabor

Ugarski stalež? i redovi imal i su iste prerogative pred ostalim plemstvom i

onima koji su uživali plemićka prava u Ugarskom kraljevstvu kao i hrvatskoslavon-
ski staleži i redovi u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. I ugarski staleži i redovi
vršili su svoje prerogative u saborima,

Otkada je Ugarski sabor postao zatvoreno tijelo koje su sačinjavali prelati

i veh'kaši lično te predstavnici nižeg plemstva (kasnije i gradova) pa se ovo pojav-
ljuje odvojeno od kralja kao nosilac i dionik vlasti ;<ao protuteža kraljevo! neogra-
ničenoj vlasti ( krajem prve polovice XV st.) , otada su prelati, vei ikcši ? oierr-
stvo Slavonskog kraljevstva povezali obranu postojećih svojih prava kao i širenje
tih prava i privilegija s istim namjerama ugarskih velikaša i plemstva. Do rada
(od XIII - XV st.) je kralj običavao izdavati dekrete u formi privilegija kojimo
je potvrdjivao prava ugarskog, hrvatskog, slavonskog i dalmatinskog plemstva,
No, dekret? iz tog vremena nisu b i l i izraz vršenja zakonodavnih funkcija plemstva
nego kraljeve volje, koja se ravnala isključivo vlastitim interesima.
Prvi kraljev dekret, koji je bio izraz zakonodavne volje ugarskog, slavon-
skog i hrvatskog plemstva, datira iz 1435, god. Kralj je unio u ovaj dekret sve sa-
borske zaključke koje je sankcionirao, a med ju njima su b i l i svakako najvažniji
oni koji su odredjivali kome pripada pravo vršiti funkciju redovnog suca k r a l j e v -
stva, plemićkog suca i njihovih zamjenika te kako treba da izgleda tekst zakletve
onih k o j i će vršiti te sudske funkcije, Prema tom dekretu funkciju redovnog suca
kraljevstva na području Hrvatske i Dalmacije (koliko je još pripadala kralju) mogao
je vršit? samo ban Kral jevine Dalmacije i Hrvatske, a na području Slavonije samo
i » « P1 lo3
ban Kraljevine Slavom je.
 -58-
Kasniji kraljevi dekreti su predstavljali uvijek skup sankcioniranih zakonskih
zaključaka koji su bili doneseni po pravilu na zajedničkom Hrvatsko-ugarskom sabo-
ru. No, svi Ugarski sabori nisu bili zajednički hrvatsko-ugarski sabori. Neki Ugarski
sabori su se katkada držali mimo i protiv volje kralja bez njegovog saziva. U Corpus
juriš hungaricil, gdje su sakupljeni kraljev? dekreti, objavljen je niz zaključaka
ugarskih staleža ? redova koji su doneseni mimo kralja (npr. oni iz 1474. ? 1485.god.)
ili pak koji nemaju kraljevu sankciju (npr. zaključci doneseni u vremenu od 1527-
1542.god.). Ti sabori su najčešće rješavali unutarnje probleme same Ugarske te nisu
bili od interesa za slavonsko plemstvo. Ono je dolazilo na Ugarske sabore da bi
osiguralo svoje pri vi legije, prava i prerogative, najčešće na krunidbene sabore za-
tim da stekne od kralja ista prava koja je kralj davao ugarskim prelatima, vel ikaši-
ma i plemićima što je značilo uglavnom ono što je još Hrvatskoslavonski sabor 1767.
god. utvrdio da su hrvatski i ugarski stalež? odredjivali svoj gubernij u upravnim i
sudskim poslovima na zajedničkom saboru , dakle zajedno s vladarom organizirali
upravu i pravosudje u zemlji te utvrdjivali toj organizaciji nadležnost (upravu sva-
kako u znatno manjoj mjeri, jer je ova tada bila veoma ograničena i odnosila se
uglavnom na ubiranje poreza, daća i pristojbi a osim toga bila dijelom sastavni dio
sudske vlast? - jurisdikcija!). Stoga je očito da zastupnici Hrvatsko-slavonskog
sabora n?su sudjelovali na takvim saborima na kojima nije bio kralj ili njegov po-
vjerenik.

Ako analiziramo sva mjesta u kraljevskim dekretima, koji datiraju od

1435 - 1527. god., te se izričito odnose na hrvatsko plemstvo u Slavoniji, Hrvat-
skoj i Dalmaciji (rjedje), u tom slučaju zapažamo da se odredbe u tim dekretima
odnose na prava i privilegije tog plemstva, organizaciju i funkcioniranje organa
pravosudja, mjere kojima se onemogućavalo širenje kraljevske vlasti i smanjivanje
lo4
plemićkih prava, te povećavanje tereta plemstva, a to su upravo bili i razlozi
zbog kojih su se pridružili vladajući slojevi u Slavoniji onima u Ugarskoj odmdi pri
formiranju staleškog sabora u zajedničkoj borbi protiv jačanja kraljevske vlasti a
za jačanje vlastitih prerogativa. Nema sumnje da najvažnije mjesto med ju pomenutim
odredbama pripada organiziranju organa pravosudja. Da je ono došlo do izražaja
u tolikoj mjeri u radu zajedničkih sabora treba pripisati dotadašnjem razvoju
organizacije pravosudja. Ono je bilo izraz najviše vlasti,pa je pripadalo još prema
 -59-
shvaćanju Arpadovića samo kralju.Donacionalni sistem i slabljenje kraljevske
vlasti doprinijeli su da je vršenje jurisdikcije došlo na reguliranje u staleški sabor

0 kojem neće više kralj samostalno odlučivati nego zajednički sa staležima u sabo-
ru. Budući da je kralj dolazio lično na sabor (sada već staleški), k o j i je on sazivao u
mjesto koje je bilo blizu njegovog sjedišta, to je otpala mogućnost da hrvatsko plem-
stvo rješava s kraljem pitanje pravosudja na svojim saborima, a pogotovo da dobiva
od novog kralja potvrdu svojih prava i privilegija koja je kralj običavao davati od-
nosno potvrditi prije i za vrijeme krunidbe, jer se je krunidba vršila u XV i kasnijim
stoljećima samo jedamput i to opet u saboru k o j i je bio po mjestu održanja najbliži
kraljevom sjedištu i prebivalištu. Stoga je kralj običavao pozivati nakrunidbeni

1 drugi sabor ne samo ugarske prelate, velikaše i predstavnike nižeg plemstva,nego

i hrvatskoslavonske prelate, velikaše i plemiće. S kojim brojem se ovo plemstvo
odazvalo kraljevom pozivu ne može se sa sigurnošću utvrditi .Svakako oni koji su
prisustvovali zajedničkom saboru b i l i su izloženi dugim i velikim te opasnim puto-
vanjima, a onda i velikim troškovima, k o j i nisu b i l i laki za državu. Stoga je vrlo
vjerojatno da je hrvatsko plemstvo dolazilo u vrlo malenom broju na zajednički sa-
bor. Sabor kraljevine Hrvatske čak uopće nije slao svoje predstavnike na zajednički
sabor. Njihove interese su zastupali predstavnici kraljevine Slavonije, a l i i ugarsko
plemstvo, jer se radilo o zajedničkim staleškim interesima.Stoga njihov ban npr. dobi-
va ista prava kao i slavonski, njihovom plemstvu se potvrdjuju prava kao i slavonskom
i dr.

Hrvatski i Slavonski sabori nisu medjutim izgubili svoja prava da samostal-

no reguliraju način vršenja svojih prava i privilegija, time što je kralj zajedno s
ugarskim plemstvom i predstavnicima hrvatskog plemstva rješavao pomenute odnose
na zajedničkim saborima. Hrvatski i Slavonski sabori su regulirali i nadalje sve dru-
ge odnose pa čak su samostalno i bez utjecaja sa strane zajedničkog sabora donosili
odluke o izboru nove dinanstije (1527.god.) . Iz kraljevog dekreta iz 1492. god. u
kojem su zasebno uvriteni zakonski zaključci Slavonskog sabora, koje je kralj istim
dekretom potvrdio, vidimo,da je uz ove zaključke zajedničkog sabora, kojima je
kralj dao potvrdu prava prelata, velikaša, plemstva sviju kraljevina, dakle i Sla-
vonije, zatim da se kralj obavezao da će bansku funkciju podjeljivati samo držav-
 -74-
Ijanima, da je ban redovni sudac kraljevstva, da se u Slavoniji plaća marturina,
a ne kakva druga daća koju bi kralj odredio i dr. U zakonskim člancima Slavonskog
sabora u istom dekretu nalazimo dva od II članova koja ponovo odred ju ju da kralj
potvrdjuje slavonskom plemstvu sva njegova prava, posebno pravo na plaćanje pola
kontribucije koja se plaćala po poreznoj jedinici u Ugarskoj, zatim da se reguliraju
prava kraljevstva u vezi sa soli ( u Ugarskoj je sol bila kraljev regal !) i trgovanjem
(pod uvjetom da se isplati carina), zatim da se izdaje zabrana županima da vrše
egzekuciju bez naloga i konačno da se na području Slavonskog kraljevstva imaju pri-
mjeriiK propisi koji su donešeni na zajedničkom saboru a odnosili su se na remisije o -
kupiranih plemićkih dobara, što:znači da se remisije imaju vršiti na isti način kao u
Ugarskoj.

Ove odredbe Slavonskog sabora nisu značajne samo zbog toga što nam pokazuju
predmet reguliranja nego i zbog toga što dokazuju da zakoni koji su bili donešeni na
zajedničkom saboru nisu samim tim postai lij obavezne norme na području Slavonskog
kraljevstva, osim ako su se izričito odnosili na to Kraljevstvo, nego da su ti zakoni
zajedničkog sabora postali zakonima u Slavonskom kraljevstvu tek kada ih je Sla-
vonski sabor prihvatio za svoje područje donijevši takav zaključak koji je kralj nakna-
dno i potvrdio. No, ni oni zakoni zajedničkog scbora koji su se izričito odnosili na
Slavonsko kraljevstvo,ako su bili donešeni protiv volje predstavnika Slavonskog
kraljevstva nisu važili u Slavoniji. On? su b?l? donešen? prot?v volje, ako su prestav-
o c i tog Kraljevstva protestirali u zajedničkom saboru protiv tom zaključku ili ako je
Slavonski sabor na svom prvom zasjedanju, nakon sto su predstavnic? ?zvjest?l? Sabor
o takvom zakl jučku zajedničkog sabora, protestirao ? ogradio se od važenja tog za-
ključka na području Slavonskog kraljevstva. Istina, nadjeni protesti predstavnika
Slavonskog kraljevstva datiraju iz kasnijeg vremena, ali nema razloga tvrdit? da ni-
je to pravo protesta, ustvari pravo veta važilo ? u vremena pred 1527. god.
Jedna od najvažn?j?h funkcija koje su obavi jal i"nuncii , , ili, kako su predstav-
nike Hrvatsko-slavonskog kraljevstva 1577 r god.nazivali "solemues oratores" na z a -
jedn?čkom saboru, bila je zastupanje interesa hrvatsko-slavonskih staleža ? redova
pred kraljem, sudjelovanje u ?zboru novog kralja u okv?ru d?nast?je u sm?slu sabor-
skog zaključka ?z 1527. god. (do 1687.god.), briga da u uvjetima koji se redaju u
 -61-
u krunidbe no i zavjernici budu zastupani interesi trajni i momentalni hrvatsko-sla-
vonskih staleža i redova, sudjelovanje i u izboru novog palatina, koji doduše nije
imao nikakvu jurisdikciju u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu, ali je bio utjecajna
osoba med ju ugarskim staležima i redovima, a pogotovo otkada je formirano Ugarsko
namjesničko vijeće, kojemu je palatin bio na čelu.
Ako analiziramo odredbe kraljevih dekreta izdanih u razdoblju poslije 1542.
god., koje dakle imaju kraljevu sankciju a izričito se odnose na Hrvatsko-slavon-
sko kraljevstvo ( od 1558. god.dal je), tada možemo utvrditi da su izaslanici tog
Kraljevstva uspjevali u lom periodu nastavili staru praksu, t j . da nastoje da im
kraljevi redovito potvrdjuju njihove staleške prerogative, posebno atribute
banske vlasti, što im je bilo u tom periodu od naročitog značenja, s obzirom na
tendencije kralja da vlada ne po banu i staležima nego po svojim uredima i orga-
nima, zatim, da na području tog Kraljevstva osiguraju posjedovna prava i slobodu
lo8
vjeroispovjesti ( ali samo rimokatoličke) , koje su pravo staleži i redovi smatrali
posebnim pravom od velikog značenja, jer su tim pravom pored ostalih kada je bi-
lo potrebno dokazivali ugarskim staležima ako bi zapoceLi s pretenzijama
da ovo Kraljevstvo priključe sistemu ugarskih žufkinija, da je Hrvatsko-slavonsko
kraljevstvo neovisno kraljevstvo u kojem se postivaju samo vlastiti zakoni i samo
oni zakoni zajedničkog sabora koje oni na saboru ili naknadno prihvate (u Ugarskoj
su naime važili ugovori Bečka
i pacifikacija od lóoó. god. i Linačka od 1645. god.
te čl .26: l79o. zajedničkog sabora, kojima je bila data protestantima sloboda
vjeroispov jedan ja, ali koji nisu važili u Hrvatskoslavonskom kraljevstvu), nadalje da
prošire svoja prava, bilo da se obzirom na podjelu svjetovnih i crkvenih beneficija
i oficija imaju Hrvati, Slavonci i Dalmatinci smatroH Ungarima, što je značilo da
im time postaju pristupačne sve funkcije i lo9
časti koje je kraljpodjel jtvao pripadnicima
Kraljevine Ugarske,iako nisu bili Ungari, bilo da carinu I kontribuciju sakuplje-
ne sa područja Kraljevstva ne predaju kraljevoj Komori nego da njima pokrivaju
vlastite troškove javne uprave i Vojne krajine," 0 bilo da ne plaćaju poštarinu,
ako bi službeno pisali, nadalje da sačuvaju izvjesna svoja prava koja su vreme-
nom postala pravnim običajima, bi lo da očuvaju svoj postupak u insurekciji ,koji je
bio propisan vlastitim zakonom, bilo da sačuvaju svoje pravo sijela u novo-
 -62-
113
organiziranom dvodomnom zajedničkom saboru, bilo da ne potpadnu pod Ugarsko
||4
namjesničko vijeće, koje je kralj osnovao 1723. god. ili pak napokon da prihva-
te kraljev prijedlog o reformiranju sudstva (1723.god.
Naravno, uz nabrojene odredbe u kojima se Hrvatsko-slavonsko kralje-
vstvo izričito spominjalo, postojalo je u dekretima niz drugih odredaba koje su bile
općenito formulirane, ali koje su se primjenjivale i na području Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva, jer ih je Hrvatsko-slavonski sabor prihvatio, posebno iz oblasti privat-
nog prava i sudskog postupka ili čak iz oblasti javne uprave, kao što su odredbe o žu
pani jama ( nakon što je 1756.god. uveden u tom Kral je vstvu ugarski tip županija).
Da bi Hrvatsko-ugarski sabor zakonito zasjedao morao ga je kralj sazvati
posebnim pismom o sazivu sabora (litterae regales) u kojem je kralj odredio početni
dan zasjedanja, mjesto zasjedanja i predmet raspravljanja. Pismo o sazivu je ispo-
stavljala Ugarska kraljevska kancelarija, a morala ga je uputit? Hrvatsko-slavonskom
saboru, banu, prelatima ? magnatima lično a ostalim ovlaštenicima u Ugarskoj putem
županija, kaptola, redovničkih redova, gradova i privilegiranih distrikata. Hrvatsko
slavonski sabor je slao nakon što je zajednički sabor postao dvodomno tijelo (počet-
kom XVII st.) t j . bio podjeljen na
116gornju (velikašku) i donju (stalešku) kuću jednog
u gornju i dvojicu u donju kuću. Ove je Sabor izabrao, ali uz njih je redovito bio
protonotar kao član izaslanstva Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Samo ova četvori-
ca su predstavljali nuncije Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Samo on? su mogli zaje-
dnički prihvatiti ili odbaciti u ime Kraljevstva kraljeve prijedloge ? predložiti slu-
žbeno tegobe Hrvatsko-slavonskog kraljevstva (gravamina). Svi ostali učesnici na
zajedničkom saboru s područja Hrvatsko-slavonskog kraljevstva prisustvovali su u svo
je ime i njihovi glasovi prilikom glasanja podlijegali su načelu majoriteta t j . od-
luci većine glasova. Na zajednički sabor naime dolazili su uz delegaciju Hrvatsko-
slavonskog kraljevstva obično ban, zagrebački biskup, prepošt zagrebačkog kapto-
la, velikaši, veliki župani, podžupani i zastupnici Požeške,Virovitičke i Srijemske
županije (od 1751. god. dalje), zastupnici slobodnih i kraljevskih gradova te privile-
giranih distrikata (Turopolje) i gubernator Rijeke. Tek poslije 1791. god.ali samo u
pitanjima od zajedničkog interesa izaslanstvo Hrvatsko-slavonskog kraljevstva se
podvrgavalo načelu majoriteta.
 -63-
Kralj je najčešće (gotovo redovito) sazivao zajednički sabor u Bratislavu
(madžarski Požun), što je razumljivo, jer je Bratislava udaljena od Beča, sjedišta
vladara, svega nekoliko desetaka kilometara. U Bratislavi, u neposrednoj blizini
svojih dvorskih organa i ureda kralj p sastavljao svoju krunidbenu zavjernicu s
famoznim kondicijama, obavljao krunidbeni čin za oba kraljevstva odjednom i rje-
šavao gravamina hrvatskih i ugarskih staleža i redova.
Zajednički sabori trebali su se održavati redovito u tri godine jedamput.
Medjutim dok se taj propis još u XVI st. poštivao u XVII st. sabor se sazivao pro-
sječno tek svakih šest, a u XVIII st. čak svakih četrnaest godina. Stoga je razumlji-
vo da su u gravamina XVII a pogotovo XVIII st. bili redovito zahtjevi za redovito
održavanje sabora.
Trideset dana prije početka zasjedanja pa do povrata ablegata sa zasjedanja
bilo je zabranjeno održavanje sudskih procesa (osim kod gradskih i u nekim iznimnim
118
slučajevima kod županijskih sudova) . Obično se tada sastojao Hrvatsko-slavonski
sabor da izabere svoje odaslanstvo za zajednički sabor, da izradi upute za njihovo
vladanje na saboru posebno kod glasanja, da izradi gravamina staleža i redova kral je
vstva (često su se sastavljala za vrijeme samog zasjedanja na konferenciji kojoj bi
predsjedao ban, a kojoj bi prisustvovali većinom svi velikaši i prelati učesnici na
saboru), te da izda punomoći svojem poslanstvu (litterae credentionales). Slično
su postupale i slavonske županije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani dis-
trikti.
Zastupnici kao i svi ostali ovlaštenici su se morali legitimirati
119 prije početka
zasjedanja predsjednicima njihovih kuća svojim punomoćima. Nakon što su pod
vodstvom svojih predsjednika prisustvovali bogoslužju u crkvi, zajednički su posjeti-
li kraljevu palaču da bi primili na znanje kraljeve prijedloge. Potom su se svi upu-
tili u svoju kuću: prelati i velik cei u Gornji dom (kuća velikaša) a predstavnici ni-
žeg plemstva, kaptola i redova, slobodnih kraljevskih gradova te privilegiranih dis-
trikata u Donji dom (kuća staleža). Velikaškom kućom je predsjedavao palatin, a
Kućom staleža personal. U Gornjoj kući su bili sano virilni članovi t j . koji su ima-
li osobno pravo sijela i glasa u saboru, te jedan predstavnik Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva, a u Donjoj samo delegati Hrvatsko-slavonskog kraljevstva i pojedinih
 -64-
korporacija iz Ugarske.

U Velikaškoj kuć! t j . u dvorani stajao je dugi stol uz koji su sjedili uz pala-

tina s desne strane prelati (medju njima i prepozit Zagrebačkog kaptola), a s lijeve
strane ban i drugi državni baroni te jedan zastupnik Hrvatio-slavonskog kraljev-
stva, pa veliki župani i ostali velikaši, riječki guverner, a zatim titularni velikaši.
U dvorani Kuće staleža na povišenom podiju nalazio se posebni stol (tabula
regia) uz koji su sjedili predsjednik - personal, a uz njega odmah nunciji Hrvatsko-
l2o
slavonskog kraljevstva, da bi zatim slijedili prisjednici Kraljevskog sudbenog sto-
la a oko njih notari tog sudišta. Zastupnici kaptola, opati i prošti, te oni koji su
zamjenjivali odsutne prelate, a potom zamjenici odsutnih velikaša sjedili su uz svoj
vlastiti stol, koji se nalazio s desne strane predsjednikovog stola. U sredini je sta-
jao stol uz koji su sjedili predstavnici županija, slobodnih kraljevskih gradova i pri-
vilegiranih distrikata s jedne i druge strane Dunava. S lijeve pak predsjednikovog
stola stajao je stol predstavnika županija, gradova i distrikata s jedne i druge strane
Tise.
Ugarski staleži i redovi nisusmatrali nuncije Hrvatsko-slavonskog kraljev-
stva predstavnicima županija, gradova f privilegiranih distrikata nego čitavog kraljev-
stva, pa su im dodijelili najpočasnije mjesto uz samog predsjedavatelja. Iz tog raz-
loga logično je bilo da ti nunciji nisu bili rasporedjeni u cirkulušima, u kojima se
ustvari odlučivalo da li će izvjesni prijedlog postati zakonski prijedlog.
Tako je bilo u obim kućama do 1843. god. da bi uz neke unutrašnje izmjene
ostalo na snazi i do 1848. god.
Kraljeve prijedloge (propositiones regiae) čitao je kralj sam, ako je prisustvo-
vao, inače njegovi povjerenici (kraljevski komesari). Čitanjem kraljevih prijedloga
pred skupom obijuh kuća započelo je ustvari saborsko zasjedanje.
Nakon što su kraljevi prijedlozi bili pročitani na zajedničkoj sjednici obiju
kuća oni su bilii upućeni pojedinoj kući na diskusiju i donošenje zaključaka. U Ku-
ći staleža takvi prijedlozi prije nego su bili prihvaćeni ili odbijeni ili preinačeni
moiali su proći diskusiju manjih grupacija (kasnije klubovi političkih stranaka) u
početku onih koji su prijedlog zagovarali i onih koji nisu zagovarali, poslije kroz
grupacije zastupnika, koje su se formirale po tome iz kojeg su bili područja da li
s ove ili s one sirane Dunava ili Tise (dakle kroz četiri grupacije), kasnije, kroz
 -65-
dvije grupe (Dunavsku I Ti&u) i napokon, jednu grupu tj.sviju koj? su pripadali
Donjoj kući s tom razlikom da toj grupaciji nije predsjedavao personal nego izabra-
ni zastupnik.
Nakon te diskusije koja je ustvari predstavljala glavnu raspravu, prijedlog
se predavao na diskusiju u redovnu sjednicu Kuće staleža s personalom na čelu. Ako
bude odredjeni zaključak donesen većinom glasova s obzirom na neki kraljev prije-
dlog u tom slučaju je Kuća staleža izabrala svoje deputate, koji su morali obavi-
jestiti Kuću velikaša o zaključku po kraljevom prijedlogu. Isto takav nuncij je mo-
rala izvršiti Kuća velikaša, ako je njezina većina izglasala svoj zaključak po od-
redjenom prijedlogu. Ako se obe kuće nisu mogle složiti u tom slučaju su obe držale
zajedničku sjednicu (sessio mixta) u kojoj je odlučivala većina (tri stdeža prema jed-
nom). Ako se ni u takvoj sjednici nije mogla postići većina za odredjeno rješenje,
u tom slučaju je kraljev prijedlog ostao nerjesen i ostavljen da čeka pogodniji
trenutak u budućnosti.

Kad je prijedlog ili zaključak prošao povoljno kroz obe kuće, dobio bi
svoju stilizaciju, a potom u novoj stilizaciji pročitan na zajedničkoj sjednici
obiju kuća. Ako je dobio suglasnost^palatin i primas bi ga potpisali i osnažili pe-
čatom te predali kralju na potvrdu. Kralj je mogao zaključak prihvatiti, odbiti i
izmijeniti. Ako je kral j odbio ili mijenjao zaključak ovaj se morao vratiti obim
kućama, pa ako se nije mogao postići sporazum izmedju kralja i kuća t j . staleža
i redova, takav je predmet bio prepušten kasnijim vremenima, često veoma dugom
nizu godina, da pričeka na zadovoljavajuće rješenje.

Kada su se iscrpili svi prijedlozi kral ja,točku po točku, slijedila su gravami-

na i postulati točku po točku. Prvo su bili iznijeti tegobe i zahtjev? (gravamina i
postulata) ugarskih staleža ? redova, pa ?h je kralj pr?hvat?o ili otklon?o, a onda
su slijedila gravamina i postulata hrvatsko-slavonskih staleža i redova, koje je
čitao protonotar a koje je mogao takodjer samo kralj prihvatiti ili odbaciti. Nit?
su ugarski staleži mogli utjecati na tegobe i zahtjeve hrvatsko-slavonskih staleža
a niti su ovi mogli utjecati na ugarska gravamina i postulate. Izaslanici hrvatsko-
slavonskih staleža i redova n?su mogli glasat? za prijedloge koji su se odnosil? is-
ključivo na Ugarsku, jer su se oni izjavljivali samo u ime Hrvatsko-slavonskog
 -66«
kraljevstva, ali su mogli zamoliti kralja da ugarski zakon protegne i na područje
121
Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. U diskusijama nunciji Hrvatsko-slavonskog
122
kraljevstva imali su pravo da prvi govore.
Ako bi kralj svojim prijedlogom ili ugarski staleži i redovi putem svojih tego-
ba i zahtjeva dodirnuli rješavanje odredjenog pitanja koje se odnosilo na Hrvatsku
i Slavoniju ili njezine staleže i redove, izaslanici Hrvatsko-slavonskog kraljevstva
su morali prihvatiti ili odbiti što je ovisilo o njihovom mišljenju ili o tekstu instrukcija
koje je dao Hrvatsko-slavonski sabor. Ako to pitanje nije bilo instrukcijama predvi-
djeno, ni kralj ni ugarski staleži ni redovi nisu mogli na zasjedanju donijeti bilo ka-
kavzaključak koji bi obavezivao Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo. Mišljenja i
glasanje drugih učesnika na zajedničkom saboru s područja Hrvatsko-slavonskog kra-
ljevstva, pa makar su ona potjecala od samoga bana, nisu bila pravno relevantna,
ako se o konkretnom kraljevom prijedlogu ili ugarskih staleža izaslanstvo Hrvatsko -
sIavorskog sabora nije uopće izjasnilo ili je odbilo prijedlog. Kako je već ranije
bilo naglašeno, jedino u zajedničkim poslovima u razdoblju od 1791-1848.god. v a -
žilo je načelo majoriteta što znači da nije bio mjerodavan stav izaslanstva Hrvatsko-
slavonskog kraljevstva nego samo broj glasova koji je bio za prijedlog, a taj je bio
prihvaćen,ako je glasala većina za taj prijedlog.
Obe kuće su zajednički zasjedale, ako se vršio izbor kralja i palatina i ako
su se rješavali vrlo važni poslovi.
Svi zcključci koji su proizašli iz sporazuma ugarskih staleža i redova te slu-
žbenog izaslanstva Hrvatsko-slavonskog kraljevstva nakon kraljeve potvrde inartikulira-
li su se i stavi jali u kraljev dekret koji bi se objavio.

lo) Ban, viceban i banski namjesnik, protonotar i blagajnik kraljevstva

Gubernij u hrvatsko-slavonskoj staleškoj državi dijelili su staleži i redovi

djelujući kroz Sabor i ban poslujući sam ili u slučaju odsutnosti po vicebanu odnosno
banskom namjesniku a djelomično i po protonotaru.
 -67-
Ban, koga je imenovao kralj med ju kandidatima koje su predložili hrvatsko-

slavonski staleži i redovi, koga je ugarski propalatili Nikola Ištvanfi nazivao u X V I

123
st."prorex" - potkrdjem, i za čiju su se funkciju staleži borili kroz stoljeća, bio

je odgovoran kral ju,ali istovremeno je bio i najviši izvršni organ Hrvateko-slavonskog

sabora, te nosilac vlastitih prava po čemu je i dijelio gubemij tj.vladanje u državi

sa staležima i redovima. I sam kralj priznavao je te višestruke odnose. Kada je 1615.

god. kralj imenovao bana a onda i svoje komisare koji će obaviti u Hrvatsko-slavon-

skom saboru uvodjenje bana u posjed banskog oficija (introductio) i njegovo ustoliče-

nje (instailatio), uputio je staležima i redovima zahtjev da ustoličenog bana priznaju

banom i da ga slušaju kao kraljevog bana (prò bano nostro ) i kao svoju magistra turu
.124
koja je prva iza kralja. Sabor pak sa svoje strane je fdcodjer smatrao da ban nije
samo njihova najviša magistratura nego da je ban zaista i kraljev oficij. Stoga, ako
je ban povrijedio prerogative i prava staleža i redova, a onda i pojedinaca plemića
i grad ja na, služeći se banskom vlašću,Sabor bi u tom slučaju podnosio tužbu kralju.
Ako su povrede njihovih prava bile stalne i mnogobrojne^Sabor bi podnosio tužbu u
svečanoj formi pred kraljem na zajedničkom saboru. Staleži i redovi su tužbu smatra-
li čak svojim gravamina. Takav spor bi rješavao sam125
kralj i l i po njemu odredjeni

komisari kojima bi povjerio na rješavanje taj spor.

Ban je dobivao naloge od kralja, a bio je dužan i obavještavati ga o z a -
traženom . Kraljevi nalozi su naravno bili ispostavljeni u kraljevoj kancelariji
za hrvatsko-ugarsku državnu zajednicu (Ugarska kancelarija), ali vremenom nije b i -
la isključena mogućnost da je nalog ispostavila i sama Dvorska kancelarija. Jača-
njem centralnih kraljevih ureda počeo je ban primati naloge i od tih kraljevih ureda
posebno Dvorskog ratnog vijeća i l i čak Nutarnjo-austrijskog ratnog vijeća, koje je
bilo podredjeno Dvorskom ratnom vijeću, zatim od Kraljevske ugarske komore, koja
je štitila i unapredjivala imovinske kraljeve interese u hrvatskko-ugarskoj državnoj
zajednici kako je ta već ranije izloženo.
N o , isto tako je ban izvršavao sve zaključke Hrvatsko-slavonskog sabora.
Vidjeli smo da je Sabor povremeno običavao ovlastiti bana da rješava izvjesne
hitne poslove čak iz kompetencije Sabora pod uvjetom da poštiva zaključke tijela ko-
je je Sabor formirao ili sam ban sastavljajući ga iz redova staleža i redova.
 -68-
Ban je bio i zaštitnik prerogativa staleža i redova te uopće feudalnog prav-
nog poretka, jer je on raspolagao i zapovijedao vojnim snagama koje je po potrebi
koristio u pomenute svrhe.

No sve te upravne funkcije bana koje su proizlazile iz njegovog odnosa

prema kralju i Saborua pogotovo nakon osnivanja Kraljevskog vijeća u Hrvatskoj
(i767.god.) ili još više pri proširivanju teritorijalnog djelokruga Ugarskog namjesni-
čkog vijeća na hrvatsko-slavonsko područje (1779. god.) nisu bile ni u XVI i u XVII
st. od.takvog značenja kao njegova samostalna ovlaštenja u oblasti vojne sile i pra-
vosudja. Da su ta banska prava bila osnov najvišeg ugleda banske časti pa i samog
shvatanja da je ban potkralj pokazuje ceremonije u Saboru prilikom instalacije bana
koje su bile veoma slične ustoličavanju vojvoda (hercoga) u Njemačkoj.
Ustoličenje bana je bio preduvjet da bi banove odluke postale izraz vrše-
nja banske vlasti. U koliko bi kral j odugovlačio s uostaličenjem ne šaljući svoje
komesare kojima je ban pred Saborom polagao zakletvu za vrijeme ustoličenja, kralj
je morao na prijedlog Sabora banove javnopravne odluke naknadno sankcionirati
da bi se ove mogle smatrati pravosnažnim.
Ban je polagao zakletvu kralju a ne Saboru, iako ju je polagao u Saboru,
što se vidi iz same zakletve kojom je jamčio ne samo da će poštivati sudski postu-
pak (rectum judicium), pravednost (justitiam) i izvršenje presude odnosno ovrhu pre-
sude (executionem) nego i da će banski oficij vršiti vjerno kralju čak da će ga se i
127
odreći,ako to bude kralj zahtjevao.
Sastavni dio ceremonija ustoličenja bana bili su predavanje banu banske z a -
stave, tog simbola raspolaganja vojnom silom, i banskog žezla simbola prava na vrše-
nje vrhovne sudske funkcije u državi« Ta prava nije imao ni Sabor. Sabor je doduše
odred jivao insurekciju, al i je ban ovu proglašavao i odred jivao gdje će se sastati
vojska. Ban je tak od jer zapovjedao tom vojskom, ne po ovlaštenju Sabora, nego
na osnovu banskih prava. Vrhovno zapovjedništvo je pripadalo kral ju,ali onaj tko
je zapovjedao vojskom bio je ban Stoga ga je Sabor smatrao vrhovnim zapovjednikom
vojske (supremus capitaneus croaticus). Staleži i redovi su doduše izabirali kape-
tana kraljevstva, no,ako je tu funkciju obavljao ban,onda je kapetan kraljevstva
bio pod komandom bana. Jedim u odsutnosti bana kapetan je samostalno vodio
vojne poslove.
 -m-

No, vojna ovlaštenja bana odmah po dolasku Habsburgovaca ha hrvatsko -

slavonski prijesto počela su se smanjivati. U izlaganju o postanku i razvoju te uki-
danju Vojne krajine vidjet će se proces smanjivanja pomenutih banskih prav?, a
ovdje se može istaknuti da se je to smanjivanje odnosilo prvenstveno u podredjivanju
bana tijelima vojne administracije i komande koja su se nalazila izvan države i bez
utjecaja staleža i redova, oduzimanju prava zapovjedništva nad vojnom silom širokih
područja u državi, te njihovo predavanje stranim vojnim komandama kao i u oduzima-
nju prava vodjenja vlastite strategije i taktike. Otuda i podredjeni odnos prema

Nutarnjo-austrijskom dvorskom ratnom vijeću. Već 1615. god. ban je morao moliti
128
Dvorsko ratno vijeće da mu kod instalacije preda banderij tj. bansku zastavu.
Uzalud su hrvatsko-slavonski staleži na svojim saborima tokom XVII i XVIII st.traži-
li neka se stara banska vlast vojna i sudska129
obnovi po starodavnim zakonima i pravima
Kral jevstvaod Drave do Jadranskog mora. U XVII i XVIII st.staleži i redovi su se
morali zadovoljiti svojom uobičajenom praksom da imenuju bana vrhovnim kapetanom
kraljevstva, tako da bi na taj način barem na području Banske krajine, koja je jedi-
no bila ostavljena banu, ban bio zaista vrhovni vojni zqpovjednik i sa stanovništva
staleža i redova.
Uz osobu bana u toku XVI i XVII st. stajalo je looo konjanika kao banov
banderij. Drugi velikaši su imali takodjer vlastiti banderij sa znatno manjim brojem
vojnika, a broj pojedinog banderija odredjivoo se u Saboru. No, u XVI i XVII st.
svi su banderiji bili pod komandom bana.
Koliko god je banska zastava gubila svoj sjaj smanjivanjem prava u banovim

vojnim kompetencijama toliko je ipak bansko žezlo održavalo svoje značenje bez

obzira na napadaje na njegove sudske kompetencije posebno početkom X V I I I st.

prilikom reorganizacije sudstva. Još sredinom X V I I st. Hrvatsko-slavonski sabor jej ^

smatrao bana vrhovnim sudskim funkcionerom u državi (supremus justitiarius regni) •

Kralj je smatrao bana redovnim sucem kraljevstva baš kao i palatina, suca kraljevske
kurije, personala i tavernika. Na području Hrvatsko-slavonskog kraljevstva ban je
bio jedini redovni sudac (judex regni ordinarius).
Ban nije vršio svoje sudske funkcije sam nego zajedno sa svojim prisjednicima
(asesorima), koje su birali staleži i redovi u Saboru. Stoga « banovo sudište nazivalo
 -84-
Banski stol (tabula banalis) a taj je bio sličan Kraljevom sudu u Ugarskoj (tabula
regia). Oba sudišta su se nazivala i oktavalnim sudovima (judicia octavalia) ; jer su
se sazivala prvotno osmi dan (octava) Iza odredjenog crkvenog praznika.

U razvoju banskog sudišta treba razlikovati dva perioda: prvi do 1723. i

drugi od 1723. do 1858. god. Bansko sudište u periodu do 1723. vrela najčešće na-
zivaju oktavalnim sudom a u razdoblju od 1723. god. dalje Banskim stolom.
Oktava I ni sud je bio sastavljen od bana, vicebana, protonotara, nekoliko
predstavnika iz redova prelata i velikaša,(obično dva do četiri) od većeg broja
131
predstavnika nižeg plemstva i svećenstva (1584 god. desetorica). Ako koji prelat
ili velikaš ne bi mogao prisustvovati sudovanju, oktava I ni sud bi se ipak mogao odr-
žavati, ako su prisustvovali ban,
132 viceban, protonotar, plemićki suci iz županija i
drugi zaprisegnuti prisjednici.
Oktavalni sud u XV st. mogao je funkcionirati primjenjujući ili redovni
ili skraćen? sudski postupak. Ako je primjenjivao redovni, u tom slučaju se nazivao
velikim oktavalnim sudom, a ako je primjenjivao skraćeni sudski postupak nazivao
se judicium breve. Presude su se donosile u toku jednog zasjedanja. Ako se optuženi
nije prijavio na sudu prema pozivu,gubio je proces. Ipak i kod primjene redovnog
sudskog postupka postojala su vremenska ograničenja u donošenju presude ti. rokovi u

kojima su se pojedini procesi morali završiti (najduži rok je predstavljalo vri-

133
je me koje je obuhvatalo četiri oktavalnih sudovanja). Po skraćenom sudskom
postupku vršilo se sudovanje zbog otimačine i okupiran ja plemićkih dobara, z l o -
stavljanja plemića, koja su učestala u vrijeme čestih turskih ratova.
Krajem XVI st. oktavalni sud se odijelio od sudišta kratkog postupka kao
posebni sud, dok se kod samog oktavalnog suda razlikovalo da li je taj sud rješavao
u prvom stepenu ili u drugom kao apelacioni sud. U Ugarskoj, ako je oktavalni sud
rješavao kao prvostepeni sud, nazivao se Kraljevski stol (tabula regia ), a u Hrvat-
skoj i Slavoniji on je zadržavao svoj naziv Oktavalnog suda ili Banskog stola
(tabula banalis). Ako je pak rješavao kao prizivno sudište, oktavalni sud nije imao
posebni naziv nego se uobičajenom nazivu dodavao izraz "ad appelationes" (za ape-
laci je). U Ugarskoj sastav obaju nije bio identičan. Oktavalni sud kao apelaciono
 -71-
sudište je Imao širi sastav prisjednika (povećani broj predstavnika prelata i velika-

ša). (J Hrvatskoj i Slavoniji da bi oktavalni sud bio apelaciono sudište tražilo se

134
jedino da bude u punom svom sastavu (in piena sede banali) - i da ban bude pri »

sutan sudovanju. Naime, u slučaju odsutnosti bana (šta je bio čest slučaj obzirom

na ratno doba) bana je zamjenjivao u funkciji

135 predsjednika oktavalnog suda proto-
notar (rijetko viceban uglavnom u XVI st.) # Protonotar nije ipak mogao predsjeda-

vat? oktavalnom sudu,ako ban nije bio imenovan ni ustoličen.

136 On je dakle bana zamje-
njivao samo u slučaju njegove zakonske spriječenosti. Protonotara je birao Sabor
137
na prijedlog bana, koji bi Saboru podnio nekoliko kandidata. Protonotar je uje-
dno Čuvao banov sudski pečat, koji se morao uništiti,ako je ban umro ili se zahva-
lio na funkciji.
Oktavalni sud za apelaci ju u Hrvatskoj rješavao je sve prizive na presude
oktavalnog suda kojemu je predsjedavao protonotar, županijskih sudova te sudova
kratkog postupka.
Sudište kratkog postupka sazivao je u Ugarskoj palatin uz prethodnu suglas-
nost kralja na osnovu prava po kojem je vršio vlast kraljevog namjesnika u Ugars-
koj, a u Hrvatskoj i Slavoniji je sazivao Hrvatsko-slavonski sabor i to obično po-
sebno za područje zagrebačke i križevačke županije i posebno za teritorij varaž-
dinske županije. Krajem XVI st. Sabor je pri sazivanju tih sudova odredjiv oo-
četka trajanja sudovanja (obično 6 dana), mjesto sudovanja i sastav suda. Tako su
1585. god. ušli za područje zagrebačke i križevačke županije u sud viceban, vice-
protonotar i plemićki suci županija
138 a za područje varaždinske županije vicežupan
i plemićki suci te županije, a slijedeće godine samo župan i podžupan te žu-
139 l4o
panije ili pak doiduće godine župan i viceprotonotar kraljevstva.
S obzirom na oktavalne sudove Sabor je takodjer odred jivao kada će se
|4|
održavati oktavalni sudovi (obično uz blagdan sv. Jakova) a ban ih je objavi j i -
142
vao. Prema odredbama zajedničkog sabora iz I6O2. god.oktavalni sud se mo-
rao održavati dva puta u jednoj godini,ali ako to ratne prilike nisu dozvoljavale
Sabor je morao-odredit? da se barem jedamputa održi. 143 Prema propisu iz I486.
god. oktavalni sudovi su se moral? održavat? na Bogojavljenje ? praznik sv.
144
Jakova te da traju po potrebi odnosno 4o dana. Sudov? pak skraćenog postupka
 -72-
trebali su se prvotno održavati redovito za blagdan sv. Jurja mučenika i sv. Mihajla
Arkandjela time da se sudovanje započme 15 dana prije pomenute svetkovine a da
traje 15 dana.
Prizive protiv presuda koje je donio oktavalni sud pod predsjedništvom bana
146
rješavao je Kral jev sud u Bratislavi (curia regia).
Reformom sudske organizacije kralja Karla III iz 1723. god. oktavalni sudovi
budu ukinuti (tj. onaj na čelu s banom i u punom sastavu i onaj na čelu s protono-
tarom kada je bio odsutan ban). Formiran bude redovan sud, koji je stalno uredovao
147
osim za blagdana i sudskih ferija, a nazivao se Banski stol (tabula banalis).
Na čelu Banskog stola stajao je ban, a ako je on bio odsutan, viceban. U
sastavu Banskog stola bili su još protonotar kao stalni izvjestioc pojedinih predmeta,
predstavnici prelata i velikaša, nekoliko redovnih i nekoliko počasnih prisjednika
plemića. Organizaciono, kako se vidi^promjene nisu bile od većeg značaja, osim
što je formirano stalno uredujuće sudište. N i u nadležnosti nije bilo znatnih pro-
mjena. Banski stol je ostao sud prve instancije i prizivno sudište.
Banski stol kao sud prve instancije sudio je u svim predmetima kao i ranije
oktavalni sud, osim toga, u slučajevima nevjere i uvrijede veličanstva te po svim
zločinima protiv sigurnosti tijela ili časti saborskih članova za vrijeme zasjedanja
148
sabora. Banski stol je preuzeo od viših sudova skraćenog postupka (judicia bre-
via) njihov postupak te se od 1723. god. kod tog Stola primjenjivao i dugoročni ;
kratkoročni postupak (processus longae litis i processus brevis litis). Po dugoročnom
postupku rješavala su se pitanja osnovnog prava na plemićkim dobrima (causae ju-
riš) i pobijani su pravni poslovi zbog toga što se njima stvaraju protupravna ošteće-
nja (invaiidatoriae ex praejudicio). Po tim sporovima proces se dijelio na glavni po-
stupak (processus fundamentalis) koji je započinjao tužbom a završio presudom,po-
stupak odbijanja (processus repulsionis), kada je stranka, koja je izgubila parnicu,
ostala u posjedu spornog dobra i iznijela novi dokaz za svoju tužbu, i na obnovlje-
ni postupak putem milosti (via novi cum gratia) kojim stTanka, koja je izgubila u
postupku odbijanja i izgubila posjed spornog dobra, obnavlja proces kao tužitelj.
Sve druge parnice vodile su se kod Banskog stola kao suda prve instancije po
krivičnom postupku kod kojeg nije bio dozvoljen proces odbijanja. 149
 -73-

Banski stol kao prizivno sudište je rješavao žalbe protiv presuda Zemaljskog
l5o
sudbenog stola (tabula judiciaria), svih županijskih sudova i svih kaznenih sudova.
Osnivanje Zemaljskog sudbenog stola na području Hrvatske i Slavonije pred-
stavljalo je ustvari krnjenje sudskih prava bana, jer je ovaj sud dobio upravo nad-
ležnost koju je imao protonotar, kada je predsjedavao banskom oktavalnom sudu.
U nadležnost Zemaljskog sudbenog stola spadali su izmedju ostalog sporovi
koji su nastali
1. ako obdareni ne može uzeti u posjed darovanu imovinu, jer mu to sprečava
posjednik
2. u sporovima zbog likvidnih dugova čija je glavnica prelazila iznos od I ,ooo
florena, a u ispravi o osnivanju duga nije spomenut sudac nadležan za taj
spor
3. u sporovima diobe i nasi jed jivan ja pokretne i nepokretne imovine, ako se
ona nalazila u raznim županijama
4. u sporovima koji nisu nastali iz obaveze i njezine pravnosnažnosti nego zbog
nevršenja prema ugovorenoj obavezi, ako u ispravi nije odredjen nadležni su-
dac
5. u parnicama u kojima su sporni pravni lijekovi iz obaveze ili zakona
6. u parnicama ponovne ovrhe nad imovinom koja se je nalazila u više županija
u korist onih koji nisu bili tužitelji u procesu pred protonotarskim sudom
7. u parnicama protiv osobama koje su sprečavale ovrhu protono tarsk ih presuda
ili su ponovno uzele u posjed njima ovršenu imovinu na osnovu protonotarske
presude
8. u parnicama protiv skrbnika i tutora zbog uskraćivan ja pologanja računa nad
upravom imovine koja se je nalazila u više županija
9. u parnicama koje su nastale uslijed uskraćivanja predaje pokretnina ovlašte-
nicima na temelju legata, miraza i paraferme
10. u sporovima zbog depozita, koji nisu bili ugovoreni s kaznom, ali kod kojih
se odbija isplata troškova u vezi s depozitom
11. u parnicama koje su nastale zbog toga što je stranka u svoje ime i u ime
svojih nasljednika stavila prigovor i pokrenula pitanje realne tužbe a zatim
 -74-
151
umrla bez nasljednika pa je prigovorem pravni čin ostao nerjesen.
Povrh ovih sporova Zemaljski sudbeni stol je rješavao tužbe protiv župa-
na i vicežupana u ličnim i stvarnim pravima, a kao prizivni sud Zemaljski sudbeni
152
stol je rješevao žalbe na presude županijskih sudova.
Zemaljski sudbeni stol je takodjer bio kolegijalno sudiste kao i ono ra-
nije protonotarsko. Ovaj se sud sastojao od četiri prisjednika s predsjednikom na
čelu te s jednim notarom i sirotinjskim odvjetnikom. Većinom je sud imao i nekoliko
153
honorarnih prisjednika. Sjedište je bilo u Zagrebu.
Hrvatskoslavonski sabor pristao je već 1723. god. da reformira svoje sud-
stvo, pa je tako i sam formirao Banski stol u Zagrebu. No već 1725. i 1726. god.
kralj je Saboru oduzeo pravo izabirati redovne prisjednike, pq ih je sam imenovao
te odredio da seapelacije
154od Banskog stola imaju predavati Kraljevom sudu, a od
ovog na Stol sedmorice, Predsjedničku funkciju je dao ipak banu, a uz bana je
postavio 6 prisjednika od kojih je jedan bio viceban, jedan protonotar, dvojica iz
155
redova velikaša, jedan iz redova prelata i jedan iz redova plemića.
Kako se vidi, banove sudske kompetencije reformom sudstva 1725. god.
su bile smanjene ne samo formiranjem Zemaljskog sudbenog stola nego i podredji-
vanjem u izvjesnom smislu Banskog stola Kraljevom sudištu, koje je po nadležnosti
inače bilo u potpunosti jednako Banskom stolu. Ono što je na području Hrvatsko-
slavonskog kraljevstva bio Banski stol, to je na području Ugarskog kral jevstva bio
Kraljevski sudbeni stol (tabula regia judiciaria) t j . spomenuto kraljevo sudište
Ova deminucija banskog položaja u sudstvu je ispravljena tek l8o7. god. kada
je žalbe Banskog stola kao i one Kraljevskog sudbenog stola neposredno rješavao
Stol sedmorice. N o , najteži gubitak hrvatsko-slavonskih staleža i redova u
oblasti pravosudja je predstavljalo oduzimanje prava Saboru da izabire članove
nabrojenih sudskih oigana. Pravo izabiranja i imenovanja po reformi pripalo je
samo kralju, što znači da je kralj preuzeo presudni utjecaj na pravosudje.
Na kraju treba napomenuti da je ban vršio i funkciju posrednika izmedju
hrvatsko-slavonskih staleža i redova fe kralja. Sabor je stalno imao razloga, ot-
kada su došli Habsburgovci na hrvatski prijesto,da na njihovom dvoru ili kod
njihovih dvorskih ureda i organa urgiraju razna rješenja svojih potreba ili svojih
saborskih zaključaka ili pak da mole vojnu pomoć ili pak da se smanji teret zbog
 -75-
pružanja vojne pomoći, da se otklone povrede i pljačka od stTane kraljevih vojnika

i zapovjednika. U doba turskih ratova ban nije mogao stalno putovati u Beč radi tak-

vih urgencija pa je Sabor plaćao jednog stalnog svog Agenta, koji se brinuo oko r j e -

šavanja tih problema, izvještavao bana i Sabor o stanju tih problema te pomogao

delegacijama sabora koje su bile upućene na dvor da uspješno obave svoj zadatak.

Državni agent (Agens Regni,Agens aulicus, Agens Viennensis) koji je stalno živio

u Beču na ovaj način je mnogo doprinosio unapredjenju rješavanja državnih poslova

Hrvatske i Slavonije, a banu uštedio vremena i truda tako da je mogao lično dola-
157
ziti na dvor i l i u dvorske urede samo zbog rješavanja najvažnijih problema.

Banska vlast je dakle predstavljala komplet prava iz oblasti egzekutive,

uprave^sudstva i vojnih snaga. Ova prava su se vremenom umanjivala uslijed kralje-

vih težnji da poveća svoja prava a naročito da uvede centralistički način vlada-

nja. Jozefinske reforme u razdoblju 1785 - l79o. su sistirale potpuno bansku vlast

u onom smislu u kakvom su hrvatsko-slavonski staleži smatrali da je legalna. N a j -

veće ograničenje banske vlasti u upravnoj funkciji nastupilo je krajem X V I I I st.,

kada se ban po odluci Hrvatsko-slavonskog sabora morao podrediti Ugarskom namje-

sničkom vijeću u zajedničkim poslovima Hrvatske i Ugarske.

U slučaju odsutnosti i l i spriječenosti bana je zamjenjivao viceban. Njega

je birao ban odmah iza svog ustoličenja a Sabor ga je kao takvog priznavao nakon

što je položio zakletvu pred Saborom da će poštivati prava Kraljevstva.Viceban je

bio tako dugo u funkciji dok je ban koji ga je birao bio u funkciji. S funkcijom

vicebana bile su povezane i funkcije velikih župana zagrebačke i križevačke ž u -

. . 158
pani je.
U toku XVI st. i u prvoj polovini X V I I st. funkcija vicebana je bila u
punom opsegu. Kada je ban 1581. god. pokušao .da mimoidje tu funkciju tražeći od
Sabora da mu se dade namjesnik,Sabor je to odbio obrazlažući svoju odluku posto-
janjem starih pravnih običaja da bana u njegovoj odsutnosti može zamjeni ti samo
159
viceban. I u oktavalnom sudu viceban je držao prvo mjesto iza bana. Ako ban
nije prisustvovao sudovanju, samo viceban je mogao opravdati odsustvovanje ase-
sora na banskom oktavalnom sudu. Pa i sam kralj je još u prvoj polovini X V I I st.
poštivao stari običaj da bana u njegovoj odsutnosti zamjenjuje viceban. No, on je
 -76-
prenio na vicebana i protonotara samo vojne I upravne funkcije bana.'^' Ovom kra-
ljevom odredbom se po prvi puta očitovala njegova težnja da se upliće u pitanje
odredjivanja zamjenika bana, što je inače spadalo u nadležnost bana. Medjutim
Sabor je dao vicebanu još veće značenje, kada je 1648. god. osnivajući svoj organ
sastavljen od državnih deputata, stavio mu na čelo bana odnosno vicebana, kada

je ban bio odsutan. Tada je vicebanova funkcija bila u najvišoj točci svog razvo-
162
ja. 6 o - tih godina XVII st. je viceban čak počeo sazivati staleže i redova na
vijećanje na kojem su se donosili važni zaključci vojne naravi, što je ustvari pred-
163
stavljalo saborovanje staleža i redova. Ipak, viceban nije u XVII st. zamjenji-
vao bana u sudskoj funkciji, iako je bio prisjednik oktavalnog suda i po položaju
najviši. Tu zamjenu je vršio protonotar,ako je ban bio odsutan. Stoga je razumljivo
da je Sabor l67o. god. upozoravao kralja da se u Hrvatskoj i Slavoniji ne vrši su-
djenje na oktava Inom sudu, jer nema bana, pa protonotar ne može suditi s obzirom
da protonotar sudi na oktavanom sudu samo u ime bana,pa kad bana nema nema ni
164
protonotari jatci.
Prvi ozbiljan napadaj kralja na bansku vlast a time i onu vicebana de-
sio se l67o.god.,kada je kralj koristivši urotu bana Petra Zrinjskog (banovao
1665.-167o.) uveo novu funkciju banskog namjesnika. Kralj je tada dapače ime-
novao umjesto jednog bana dva banska namjesnika, pa je jednom - zagrebačkom bi-
skupu " dao privremeno banska prava u pravnim poslovima a drugom - jednom vjer-
nom velikašu - privremeno banska prava u vojnim pitanjima. Nekoliko godina ka-
snije (1673) kralj je ukinuo dvije funkcije banskih namjesnika te uveo samo jednu
banskog namjesnika, koju je povremeno vodjen svojim interesima koristio a kojoj
je dao sva prava, privilegije, jurisdikciju i prerogative te vlast da imenuje svog
zamjenika
• -L i 1protonotara,
65 pa je na kraju čak uveo instalaciju takvog banskog
namjesnika.
U medjuvremenu Sabor je i nadalje priznavao dotadašnjeg vicebana,
pa je čak nakon njegove smrti izabrao novog dajući mu ipak samo funkciju nam jesni-
166
ka vicebanskog oficija. Naravno, viceban je u taj čas bila samo čast, jer prava
vicebana je vršio banski namjesnik kojeg je imenovao kralj a ne ban. Jednom je
samo kralj iznimno dozvolio da ban imenuje banskog namjesnika ( 1 7 4 9 . a l i uz
 -77-
opasku da faj banov čin ne predstavlja prejudicij kraljevom pravu da imenuje banskog
namjesnika.'^ No, i Sabor u težnji da sačuva utjecaj na vodjenje uprave i egze-
kutive u zemlji a da ne bi ujedno suviše ojačao vlast vicebana, koji je obično bio
168 .
jedan od najbogatijih plemića, i koji je kao viceban upravljao dvjema županija-
ma, imenovao banskog namjesnika odsutnom banu i to u javnopravnim i169
vojnim poslo-

vima, ali ipak uz uvjet da taj namjesnik radi sporazumno s vicebanom.

Nakon restauracije banske vlasti (1681.god.) Sabor je izmijenio svoje sta-
novište iz 1649. god. da viceban može zamijeniti protonotara kao suca i prisjednika
na oktavalnom sudu, samo u slučaju da je protonotar zainteresirana stranka u sudskom
procesu na tom sudu,'^° pa je ovlastio vicebana da može zamijeniti protonotara, kada
je ovaj bio zainteresirana stranka u svim parnicama bez obzira da li su se one vodile
na oktavalnom sudu ili van ovog suda, čime je Sabor nešto proširio funkcije v i -
cebana, ali ta su ovlaštenja vicebana bila ujedno i jedina u oblasti sudstva.
Značajno je takodjer da ne samo kralj nego ni Sabor nije davao vicebanu
šira ovlaštenja, iako je nosio naslov zamjenika172
bana. Sabor je po pravilu sazivao
ban ,a povremeno mu je predsjeda/ao viceban. No, često se dešavalo da je Sabor
sazivao zagrebački biskup, pa makar po nalogu bana (ex edicto bani) a katkada i po.
svojoj inicijativi, ali nikada nije viceban sazivao. Kada je biskup sazivao po svojoj
inicijativi, u tom slučaju se njegov poziv opravdavao starim pravnim običajem, po
kojem je Sabor sazivao u odsutnosti bana zagrebački biskup, jer da je on "primas
regni", što de jure ovaj nije bio. Kada su bile uvedene
174 državne konferencije,
predsjedništvo je opet pripalo biskupu, a ne vicebanu. No, koliko god Sabor
nije dozvoljavao znatno ojačan je funkcija vicebana, ipak nije dozvoljavao početkom
XVIII st.ni to da bi viceban izgubio privilegij po kojem je on bio ujedno veliki žu-
pan zagrebačke i križevačke ž u p a n i j e . ' ^ Isto tako se početkom XVIII st. zapaža
tendencija Sabora da proširi sudske kompetencije vicebana dajući mu ovlaštenje
da lično ili po nekom od podžupana zagrebačke ili križevačke županije
vodi kaznene procese protiv neplemića i plemića jednoselaca i izvan svog sje-
dišta ( županijskog sudbenog stola ) poštujući samo odgovarajuće propise o vodjenju
-u procesa. 1 7 6
takvih
 -78-

No, otkada suZagrebačka i Križevačka županija bile reorganizirane do-

bivši vlastite županijske skupštine sa svojim pravima (1756.) pa je kralj preuzeo pravo
imenovati njihove velike župane, ne samo da je ban izgubio svoje pravo imenovanja
v4Sikih župana tih županija nego je i položaj vicebana bio znatno oslabljen, jer
viceban nije bio više i veliki župan spomenutih županija. Vicebanu je ostala samo
čast da sjedi u Saboru na čelu plemstva'^ tim više što je zamjenu bana vršio uglavnom
banski namjesnik.

No, kraljev napad nije bio usmjeren tada samo na položaj bana i vicebana
nego i na prerogative Sabora, jer je formiranjem županijskih skupština u Zagrebačkoj
i Križevačkoj županiji Sabor izgubio i sve dotadašnje kompetencije koje su se odno-
sile na te dvije županije te sav utjecaj koji je iz tog proizlazio ( izbor podžupana,
plemićkih sudaca i njihovih zamjenika, županijskog notara i obavljanje upravnih
funkcija koje su bile dodijeljene županiji a time oduzete Saboru i napokon ulogu pos-
rednika izmedju županija i kralja). Iste godine tj. 1756., novoimenovani ban morao
je čak priseći kralju da će se svake treće godine zahvaliti na funkciji, dapače da
178
će to učiniti odmah čim to bude kralj zahtjevao.
Položaj bana, vicebana i banskog namjesnika nije se izmijenio nakon
restauracije stanja koje je vladalo prije 1785. god. Istina ban je opet imenovao v i -
cebana, ali njegova su ovlaštenja bila beznačajna ukoliko su se odnosila izvan nje-
govih prava kao prisjednika Banskog stola (ostala sudska ovlaštenja je izgubio prili-
kom reorganizacije sbdstva 1723. god.).
Funkcija protonotara je tak od jer doživjela promjena posebno u odnosu na
sudska ovlaštenja, koja su se nakon sudske reforme ograničila na referentstvo kod
Banskog stola. Ipak, protonotar je ostao čuvar državnog pečata (authenticum sigillum
179
Regni) , vodio knjigu saborskih zaključaka i ovjeravao ih svojih potpisom i držav-
l8o
nim pečatom, čuvao državne dokumente (acta Regni) te predvodio hrvatske nuncije
u Donju kuću zajedničkog sabora i čitao gravamina i postulata Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva pred Donjom kućom. Protonotar je čuvao i banov pečat a on se sastojao
od grba i imena novog bana. Kada je ban bio instaliran, predao bi novi svoj pečat
protonotaru na čuvanje. Kada je ban prestao vršiti svoju funkciju,protonotar je morao
 -79-
javno uništiti banov pečat u znak da je vlast pod dotadašnjim banom prestala. Uz

protonotara postojao je i viceprotonotar koji je vršio zapisničarsku službu kod

oktavalnog suda kojemu je predsjedavao protonotar, jer je ban bio odsutan. Vice-
protonotarska funkcija je ukinuta 1743. god.
Pri odredjivanju kompetencija Hrvatsko-slavonskog sabora bila je već
naglašena razlika izmedju kontribucije (dica) i dimnice (pecuniae ftjmales) tj.
poreza koji je Sabor izglasavao kao pomoć kralju i poreza koji je Sabor raspisivao
za pokrivanje troškova svojih poslanstava, plaća prisjednika oktavalnog suda i plemić
182
kih sudaca i dr. Kontribuciju su sabirali u XVI st. posebni ubirači (dicatores
ili exactores dicarum regiarum za razliku od ubirača dimnice exactores fumaiium
183
pecuniarum), Ubirači kontribucije su ju doznačivali u XVI st. kraljevoj Ugar-
skoj komori. No kralj je običavao nalagati Komori da iz te kontribucije isplati
odredjene iznose Saboru ili banu za održavanje banskih četa, 184 na Što bi Komora
naredjivala svojim ubiračima da osiguraju svotu korisnicima ili ako bi kralj nekoga
oslobodio od plaćanja kontribucije Komora bi obavještavala glavnog ubirača
185
(dicator Sclavoniae) radi ravnanja. Krajem XVI st. Komora je ovlastila bana
da on izabira birače kontribucija, a otada je bio običaj da se glavnog ubirača
proglašava u Saboru. Otada su i ubirači polagali račun Saboru, a ako je Komora
htjela da joj polože račun, trebala je to posebno platiti. 187 Početkom XVII st.
bilo je ponovo popisivanje poreznih jedinica tako da se kontribucija nije više ubi-
188
rala po kućama kao dokada nego po dimovima. Jedan dim su tada sačinjavala
četiri kmetska selišta. Ubirači su bili dužni polagati račun pred komisijom ko-
l9o
ju bi odred jivao Sabor. Još polovicom XVIII st. vladao je takav običaj u zagre-
bačko j,križevačko j i varaždinskoj županiji, dok u slavonskim županijama, koje su
bile upravo formirane, morali su račun polagati Ugarskoj dvorskoj kancelariji, tj.
kralju a poslije Ugarskom namjesničkom vijeću. 191 Ubirači su bili dodijeljeni po
kotarima u županijama a ubranu kontribuciju su morali predavati državnom blagaj-
.192
niku (exactoratus seu perceptoratus contributionum regni ili kratko exactor
193 . . 194
Regni ili supremus exactor Regni) f Državni blagajnik nije samo primao
ubrane kontribucije nego je prema zaključcima Sabora i isplaćivao ovlaštenicima.
 -94-
Vrhovnim nadzornikom svih ubirača smatrao se ipak ban i zato je dobivao od Sabora
196
posebnu novčanu naknadu. Kako se m di hrvatske županije su uživale privilegij
da koriste ubrane daće uglavnom za svoje potrebe, ali i za potrebe kraljeve vojske.
Sredinom XVI st. dimnicu kao porez za pokriće domaćih potreba predavali su ubira-
či posebnom blagajniku koji je odgovarao za svoj rad Saboru odnosno
|97komisiji koju
je Sabor izabrao a kojoj se foogao priključiti i koji kraljev čovjek. U kasnija
vremena ne spominje se više posebni blagajnik nego samo državni blagajnik kojeg
je Sabor imenovao i proglašavao .On je pored ostalog pripremao nacrte izdataka Sa-
bora za upravu zemljom, koje je Sabor usvajao ili mijenjao. N o , god. 1772. Sabor
je izgubio pravo donositi svoj proračun što je bilo povezano s odlukom kralja da
sve prihode od poreza carina i dr. unapred preuzima samo Ugarska kraljevska komo-
ra, te da ona naknadjuje troškove uprave i sudstva u Hrvatsko-slavonskom kraljev-
stvu. Tako je ustvari državni blagajnik postao činovnik kraljevog ureda, kojemu je
naravno i postao odgovoran.

II) Županije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikti

Županije su bile u osnovi plemićke zajednice (universitas nobili um). U

razdoblju od 1527. do 1848. god. one su prošle kroz tri organizaciona perioda i to:

I . od 1527 - l76o, 2. od !76o - 1848. i 3. 1785 - l79o. god. Treći period je pred-

stavljao ustvari kratki intermezzo u drugom periodu.

U razdoblju 1527 - 1761. god. županije i to zagrebačka, križevačka i

varaždinska kao jedini ostaci Hrvatskog i Slavonskog kraljevstva nakon mohačke

bitke na kojim su vladali Sabor i ban (ne uzimdjući u obzir slavonske županije,

koje su bile ponovo u sastavu državnog teritorija tek od 1745. god.) predstavljale

su u državnoj organizacionoj strukturi tog doskora ujedinjenog kraljevstva admini-

strativno sudske teritorijalne i plemićke zajednice. One su bile u osnovi više sud-

ske teritorijalno organizacione jedinice nego li upravne,jer su upravne poslove vrši-

li sudski organi kao egzekutivni organi Sabora i bana. U njihovu upravnu djelatnost

spadali su briga za očuvanje poretka i mira, razrez poreza, obavještavanje pučanstva

o propisima i odredbama Sabora te briga da se oni poštuju i izvršuju naročito i z obla-

sti odbrane zemlje (popravak puteva, mostova, izgradnja i održavanje obrambenih

 -81-
utvrdjenja, ukonačivanje i ishrana vojske te briga za uspjeh insurekcije i dr.).
198
Objavljivanje saborskih zakona i naredaba vršilo se u župnim crkvama. Prema

* shvatanju staleža i redova ovi poslovi i nisu spadali u upravu, jer rješavanje svih pro-

blema u županijama vršili su stalež? i redovi u Saboru. Ono što je spadalo u nadlež-

nost velikim županima, koji su bili na čelu županije, i županijskim funkcionerima,

po shvaćanju staleža i redova bilo je vršenje njihovih

199 sudskih funkcija (sola admini-
strandae justiae potestà te et activitate relieta). Svi poslovi županije izvan sud-
skih sačinjavali su njezinu egzekutivnu funkciju. Sabor je od vajkada rješavao, vla-
dao ? upravljao s banom zajedno sa snagama županija konzultirajući se medjusobno u
svim pitanjima javnog interesa, uprave, vojske i fhancija u tim županijama. Javni
poslovi nikada se nisu rješavali u ime jedne županije nego uvijek u Saboru pod pred-
sjedništvom bana ili njegovog zam|enika u ime svih staleža i redova,pa su se fj z a -
ključci autentizirali pečatom ? potpisom državnog protonotara koji je tom prilikom
koristio ne banov pečat nego državni pečat.
Županije nisu istupale prema kralju i zajedničkom Hrva tsko-ugarskom sa-
boru kao samostalna tijela. Sabor je slao deputacije kralju ili njegovim uredima radi
rješavanja odred jenih problema u župani ja ma, al i ne kao problemi tih županija, nego
* kao probleme staleža i redova sjedinjenog kraljevstva. Tako je i kralj te deputacije
shvatao. Isto tako, nisu županije slale u zajednički sabor svoje delegate nego je
Sabor iz svoje sredine izabirao ablegate pa oni nisu u zajedničkom saboru predstavlja-
li županije nego državu u cjelini. Naredbe županijama su mogli izdat? samo ban ?
staleži i redcvi na osnovu svoje vlasti. Stoga županijski funkcioneri nisu bili ho-
norirani iz županijskih blagajni nego iz državne blagajne, koja je poslovala po
nalozima staleža ? redova.Stoga takodjer županije nisu odredjivale ubirače poreza
nego su ban i Sabor konstituirali i imenovali vrhovnog ubirača ili blagajnika,koji
je onda sam imenovao svoje podredjene ubirače poreza po županijom te ih plaćao.
Zagrebačka ? Križevačka županija nisu održavale redovite svoje županij-
ske skupštine, jer su se i funkcioneri županija (vicežupan,plemićki suci i podsuc? te
notari) birali u Saboru na taj način da su ih staleži i redovi izabirali med ju kandida-
tima, koje je ban predlagao.^ 00 Velikog župana nije kralj imenovao (kao u Ugar-
skoj), nego ban za obe županije time što je imenovao vicebana, jer je s tom funkci-
 -82-
jom bilo povezano pravo, kako je već naglašeno, vršiti i funkciju velikog župana

u obi m županijama. Ovo je pravo bgn izgubio tek 1715.,god. kada je na osnovu
2oI
zakona č l . 123 zajedničkog sabora iz 1715. god. to pravo vraćeno kralju.
2o2
Kralj je prvi put stvarno primjenio to pravo 1729. god. tvrdeći da je funkcija

velikog župana oficij, koji tangira kraljevsku vlast. Istina, hrvatsko-slavonski sta-

leži i redovi su nastojali da se izmijeni taj zakonski član, ali bez uspjeha, jer se

kralj nije htio odreći svojih regalnih prava, tim više što je pravom imenovanja vršio

izvjestan utjecaj medju velikašima i što je u interesu velikaša a takodjer i u svom

vlastitom interesu umanjio ugled vicebana, budući da je taj predstavnik nižeg

plemstva postajao vršenjem funkcije vicebana najjači velikaš, koji je od tri župani-

ja držao u svojoj vlasti dvije, a treća (varaždinska) je i onako bila nasljedna, pa

prema tome je bila nedostiživa i ona velikašima.

Interesantno je da je i sam podban baš 3o-tih godina X V I I I st. pokušao

križevačku županiju izdvojiti i osamostaliti, no bez uspjeha jer se većina u Saboru
2o3
tome usprotivila.
Varaždinska županija je održavala svoje županijske skupštine, ali s
obzirom da su se svi važniji poslovi rješavali u Saboru,to su te skupštine uglavnom
predstavljale biračko tijelo za konstituiranje županijskih funkcionera, a samo po-
vremeno i kao samoupravno tijelo, koje je donosilo propise za područje svog dje-
2o4
I ovan ja.
Funkcija velikog župana u varaždinskoj županiji je bila nasljedna i na
osnovu kraljevskog privilegija iz I6o7. god. pripadala je ra jstarijem punoljetnom
članu porodice Erdody (sve do 1845.god.).Ona nije bitno mijenjala
2o5 status te župa-
nije prema Saboru, jer su veliki župani bili po svojoj zakletvi prvenstveno sud-
ski organi a osim toga, funkcija velikog župana se manifestinola 2oó
još u vršenju

prava imenovanja vicežupana uz suglasnost županijske skupštine, vršenju

općeg nadzora nad radom vicežupana (od početka X V I I st. i podvicežupana koji je

zamjenjivao vicežupana u vršenju pregleda terenskih tehničkih radova na cestama,

mostovima,prelazimo i dr.),plemićkih sudaca i podsudaca,odredjivanju mjera ràdi

pospješivanja rada u sudovanju, sazi van ju županijskih skupština i dr. što nije bilo u

protivnosti s nadležnosti bana i Sabora jer se veliki župan morao brinuti prvenstveno

za čuvanje zakonitosti i izvršenje saborskih i banskih odluka.

Teritorij županije dijelio se u kotare ( processus ) , a ovi u dislrikte

 -83-
2o7
(districtum) . Na području čitave županije djelovao je županijski sudbeni stol
(sedes judiciaria ili skraćeno sedria). On je poslovao u redovno sudskom postupku.
Krajem XVI st. kako je već izloženo, počeo je poslovati i sud kratkog postupka
(judicia brevia). Zagrebačka i križevačka županija su imale zajednički županijski
sudbeni stol, koji se nazivao Vicebanski stol, jer je tom ujedinjenom sudu predsje-
2o8
davao viceban kao veliki župan obiju županija (sedes vicebanalis), Isto tako
i sudište kratkog postupka je djelovalo (negdje do sredine XVII st.) posebno za
područje zagrebačke i križevačke županije, a posebno za varaždinsku županiju.
Po sastavu obiju vrsta sudova vjerojatno nije bilo znatne razlike (veliki župan i
vicežupan područne župani je ili vicežupan i plemićki
2o9suci područne županije koji
je sastav bio predvidjen Verb'ócijevim Tripartitom).
Sudovi kratkog postupka su bili samo prvostepeni sudovi a vicebanski
odnosno županijski sudbeni stol prvostepeni i prizivni sudovi. Županijski sudbeni
stolovi su kao sudovi prve instancije sudili u gradjanskim parnicama i kaznenim
procesima. U gradjanskom postupku evi su sucbvi rješavali sporove iz likvidnih
dugova i založnog prava čija vrijednost nife prelazila odredjeni iznos)koji se vre-
menom povećavao )( diob« i nasljedstvo dobara koja su se nalazila na području samo
jedne županije, reambulaci fe med ja, urbarska prava na temelju desetine, a u
kaznenom postupku posebno nasilja izvršena nad imovinom i imovinskim pravima^.'0
Kao prizivni sud županijski sudbeni stol je rješavao žalbe protiv presuda vicežupa-
na i plemićkih sudaca te vlastelinskih sudova,
Nakon reforme sudsfva d723.god,) županijski sudbeni stol je postao
prvenstveno apelaciono sudište i kazneno sudište, Od gradjanskih parnica rješavao
je sporove iz likvidnih dugova čija je vrijednost premašivala iznos od l2,ooo florena,
zatim sporove iz urbarskog prava u kojima su bili tuženici vlastelini, te sporovi koji
211
su nasfali u vezi s vršenjem ekonomskih i upravnih funkcija županije,
Vicežupani i plemićki suci su vršili kao egzekutivni organi Sabora i ba-
na mnoge poslove, a pogotovo plemićki suci, koje je morao Sabor katkada čak opo -
minjart na njihovu dužnost da se pokoravaju naredbama b a n a . ^ Osim toga, oni
su bili zauzeti radom u županijskom sudbenom stolu tako da je i njihova nadležnost
kao samostalnih sudskih organa bila dosta ograničena.
 -84-
Vicežupani su sudili u gradjanskom i kaznenom postupku. Koliko se može
na osnovu dokumenata utvrditi, oni nisu rješavali žalbe plemićkih sudaca i vlaste-
linskih sudaca U gradjanskom postupku bili su ovlašteni da sude u sporovima oku-
213
paci je oranica, livada i šuma ukoliko sporna površina nije bila veća od lo jutara,
likvidnih dugova i založnoc^rava, ako vrijednost duga ili zaloga nije bila manja od
25, a veća od 5o florena.
U kaznenom postupku vicežupani su imali jus gladi! tj. pravo kaznene 215
sudbenosti pa su bili nadležni da sude zbog nasilja neplemića i plemića jednoselaca,
216 217
zatim zbog obeščašćenja, u varaždinskoj županiji sudili su i zbog svakog razbojstva,
koje je pravo kasnije bilo prošireno i na druge županije, zatim zbog falsificiranja
218
novca i nepravilnog mijenjanja novca, zbog izvoza artikala koji je izvoz zabra-
219 22O
nio Sabor, bijega kmeta sa svog sei išta i napokon vršili su istražni postu-
222
pak za sve zločine za koje je bio nadležan oktavalni odnosno banski stol.
Nakon reforme sudstva vicežupan je dobio znatno širu nadležnost u gra-
djanskom postupku. U sporovima iz založnog prava mogao je rješavati bez obzira
na visinu iznosa sporne vrijednosti. U parnicama iz likvidnih dugova bio je nadle-
žan sve dok sporna vrijednost nije premašivala iznos od I2.ooo florena. U kaznenom
procesu kažnjavanje nasilja spadalo je u isključivu nadležnost vicežupana,
223 ali osta-
le kaznene predmete je mogao rješavati tek županijski sudbeni stol.
Plemićki sudac (judex nobilium) prije sudske reforme mogao je suditi (od
sredine XVII st.) u sporovima iz 224
likvidnih dugova i zaloga, ako vrijednost spora nije
premašivala iznos od 25 florena, zatim mogao je privremeno poravnati sporove
zbog nasilja vrativši u posjed nasilno izbačene pod uvjetom da taj spor konačno rije-
225 226
š| nadležni sud, zatim je mogao suditi kmetu zbog bijega sa selišta, a u ka-
znenom postupku vršio je istrage za više sudske instancije u svim zločinima po njiho-
227
vom zahtjevu,. Plemićki suci su bili nadležni samo na području svog kotara (pro-
cessus), a na drugim samo po nalogu Sabora. U slučaju sprečenosti suca je zamjenji-
vao plemićki podsudac (vicejudex nobilium) koji je bio zadužen sa upravnim poslo-
vima na području distrikta.
Poslije sudske reforme plemićki suci su dobili široka ovlaštenja. U likvidnim
dugovima i za I oz ima oni su bili nadležni u sporovima čija vrijednost spora nije prela-
zila 3.000 florena. No, ako vrijednost nije premašivala 2oo florena spor je spadao
 -85-
isključivo u njegovu nadležnost, a inače je mogao takav spor preuzeti na rješavanje
• . „ 228
i vicezupan.
U razdoblju 1761 - 1848. god. zagrebačka, križevacka i varaždinska žu-
panija živjele su samostalnim životom na isti način organizirane kao i tri slavonske
(virovitička, požeška i srijemska) kod kojih je organizacija i način rada bio odre-
djen već u času njihovog oformljena (1745. god.) . Nalog za saobražavanje tih žu-
panija sa slavonskim dao je kralj već 1756. god., ali su hrvatsko-slavonski staleži
i redovi odugovlačili sa izvršenjem, jer je nova organizacija županija znatno smanji-
vala nadležnost a onda i značaj Sabora. Još 1758. god. izradili su staleži i redovi
prijedlog kralju po kojemu se je pitanje restauracije županijskih funkcionara trebalo
ostaviti u dotadašnjem stanju, a organizacija sudstva u kaznenom postupku
229
nešto izmijeniti kao i organizacija državne blagajne.
zzv
organizacija državne blagajne. Kralj nije prihvatio prijedlog Hrvatsko-slavonskog
sabora, jer se čvrsto odlučio za centralistički način vladanja u kojem bi kralj slu-
žbeno saobraćao kroz svoju Dvorsku kancelariju t$ Ugarskim namjesničkim vijećem ili
takvim Vijećem u Hrvatskoj, a preko ovog $ županijama tako da ban I Sabor ne br
više odlučivali u upravi i egzekutivi, pa bi te funkcije vremenom izgubile svoje zna-
čenje i mogle otpasti kao suvišne institucije. Kralj ih je uputio da izvrše zakonski
čl .56 zajedničkog sabora 1723. god. tako da je velike župane imenovao i plaćao
kralj, a ostali furikcionerl da su se svakog navršenog trogodišta birali iznova u žu-
panijskoj skupštini (sedes restauratoria) svake pojedine župo nije i to tako da je ve-
liki župan predlagao skupštini iz redova pravih plemića koji su bili zemljišni po-
sjednici i nisu bili ni kod koga zaduženi. Veliki župan je bio dužan predložiti žu-
panijskoj skupštini kandidate 1 to četvoricu za funkciju vicežupana time da i proš{o<3
vtcežupana obuhvati tim brojem tj.onog vicežupana kojemu je istekao rok službe.
Da bi pak Sabor osigurao da neće krnjiti njegova i banska prava saobraćajući direktno
s županijama kralj je odredio da su županije dužne primati kraljeve reskripte i slati
mu reprezentacije i informacije samo putem bana što se već uobičajilo kod slavon-
231
skth županija.
No, novost nove organizacije županija nije bila samo u uvodjenju prin-
cipijelne samostalnosti županija I restauracije županijskih funkcionera,nego i u
 -86-
promjeni čitave unutrašnje organizacione strukture županija.

Sudske funkcije u županiji nisu promijenile ni sadržaj ni oblik. Ostala

je nadležnost pojedinih županijskih sudišta kakva je bila oiganfzirana 1723, god.
a dovršena uglavnom 1729. god. No, u oblasti, samouprave županija je dobila ši-
roku kompetenciju. U toj oblasti s jedne strane je stajao veliki župan, a $ druge
plemstvo sakupljeno na županijskoj skupštini. Izmedju njih je stajao županijski ma-
gistrat, sastavljen od županijskih funkcionera, koje je birala skupština, ali koji
je stajao pod vodstvom velikog župana.

Na čelu županije stajao je veliki župan (supremus comes) kao vrhovni

upravitelj i rukovodilac svih županijskih poslova. Pod njegovim je vodstvom stajao
županijski magistrat koji se sastojao u svakoj županiji od dvaju vicežupana, ple-
mićkih sudaca, podsudaca, notara, ubirača poreza, fiškala, prisežnika i komisara
svake vrsti te podredjenog županijskog činovništva.
Veliki župan je imao slijedeća prava i dužnosti:
1, Veliki župan nije smio biti stranac nego je morao potjecati baš iz županije
kojoj je stajao na čelu, morao se odlike 'ati po rodu, rangu, ličnim sposobno-
23 2
stima i zaslugama, te po značajnom zemljišnom posjedu,
2, Cast velikog župana pripadala je punoljetnom muškarcu a samo iznimno u
slučaju da je čast bila nasljedna mogao ju je nosit? i nedorasao,ali u tom
slučaju moralo mu se postaviti
233administratora, koji je vladao županijom do
punoljetnosti velikog župana.
3, Pri nastupu na dužnost svaki veliki župan je morao položiti prisegu vjernosti
234
kralju ili njegovom zastupniku.
4, Veliki župan je bio nadležan kao glavar županije u ime kralja da upravlja
<vim upravnim, sudskim i vojnim (uglavnom u slučaju plemićke insurekcije)
poslovima djelomično sam neposredno,djelomično posredno po svojim z a -
mjenicima kao što su bili vicežupani i druge magistrature«
5, Veliki župan je vršio dužnost predsjedavatelja generalnih i partikularnih
kongregacija - županijskih skuština (velikih i malih), svih sudskih vijećanja
u svojoj županiji i ujeeho predstavnik županije u Saboru (kod slavonskih žu-
panija od 1751. god^ i u zajedničkom Hrvatska-ugarskom saboru tj. u Gornjoj
 -87-
kući.
6. Da bi mogao zadovoljavati svim tim dužnostima veliki župan je bio dužan sta-
236
Ino prebivati u svojoj županiji.

Po svom položaju slijedili su velikog župana vicežupan! (vicecomes or-

237
dinarius i vicecomes substitutus). Budući da su veliki župani često bili odsutni,
jer su prisustvovali sjednicama Sabora ? u domovini i na zajedničkom, jer su u ovima
bili često izabirani kao članovi u razne komisije ili delegacije, to su vicežupani
najčešće gotovo stalno zamjenjivali velikog župana i to vicežupan ordinarius u
županijskim i sudskim poslovima a vicežupan supstitutor u upravnim poslovima.
Vicežupani su se služili notarima, od kojih je jedan bio ordinarius, a drugi vicenotar,
koji su vodili brigu o županijskom arhivu i ek spedi tu u kancelariji, a posebno su č i -
tali na županijskoj skupštini razne akte, vodili zapisnik sjednica, sastavljali z a -
ključke i reprezentacije, te druge pismene sastavke.
Uz vicežupane najvažniji županijski funkcioneri su bili plemićki suci
(judices nobilium judlium) i podsuci (vicejudices nobilium ili vicejudlium).Svaki
županijski kotar imao je dva ili više plemićkih sudaca i podsudaca, koji su objavlji-
vali općinama naredbe i naloge županije, Hrvatskog kraljevskog vijeća, kasnije.
Ugarskog namjesničkog vijeća , Sabora, pazili na mir i red u kotaru i u zckonom od-
red jenim slučajevima uz pomoć jednog zaprisegnutog pomoćnika (jurassor) izricali
presude i dijelili pravdu. Njima se mogu pribrojiti zaprisegnuti prisjednici županij-
skog sudbenog stola (jurati tabulae judiciariae comitatus assessores). Jurasori nisu bi-
li podvrgnut? restauracijama,nego ih je veliki
238 župan imenovao izmedju plemića koji
su se isticali većim zemljišnim posjedima.
U svakoj županiji postojali su jedan i I i'više županijskih odvjetnika -
fiškala i vice fiškal a župan i je, čija je bila dužnost da nastupaju pred sudom kao
tužitelji protiv javnih zločinaca i kao branitelji u procesima siromašnih osoba i udo-
vica, koje nisu imale dovoljno novčanih sredstava da sami plate parnične troškove,
pa ih je morao fiškal zastupati po službenoj dužnosti.239
Fiškali su morali takodjer
uzimati u zaštitu kmetove protiv njihovih vlastelina.
 -88-
Pored nabrojenih magistratura postojao je još jedan čitav niz funkcija

od kojih je svakako bila najvažnija ona ubirača poreza, županijskih inžinjera,

liječnika, knjigovodja, arhivara, kancelista i dr.

Svaka županije je posjedovala svoj vlastiti pečat,koji je čuvao vicežu-

pan, i svoj arhiv u koji su se odlagala akta po djelatnostima i o čijem se čuvanju bri~
24O -
nuo i zajednički sabor predVidjajuči kaznene sankcije za nesavjesni rad. Župani-
je su bile vjerodostojna mjesta na kojima je mogla zainteresirana stranka dobiti pri-
jepis isprave ili akta koji je imao pravosnažnost originala.
Uprava županijske samouprave zahvatala je dijelom vojne, di ìelom upra-
vno-financijske i dijelom pravosudne poslove. Vojni poslovi županije su se odnosili
na razne akcije u vezi s insurekcijom. U upravne poslove spadalo je prvenstveno
ubiranje kontribucije i drugih daća, briga za normalno odvijanje ubiranja deseti-
ne i pitanje selenja kmetova, reguliranje mitnica, carinarnica, cesta, mostova,
puteva, težina i mjera, taksiran je najvažnijih
241 živežnih namirnica, reguliranje
nadnica, te najamnog odnosa uopće i dr. Sudski poslovi ostali su neizmjenjeni
kako je to već obrazloženo za doba nakon reforme sudstva.
Raspravljanje i odlučivanje u okviru upravnih i financijskih poslova vr-
šilo se javno u županijskoj skupštini. Ona je bila opća ili posebna odnosno velika
Ili mala (congregatio general is ili particularis). U velikim županijskim skupštinama
su se sastajali sva četiri staleža;prelati, velikaš? i plemići u punom broju a slobodni
kraljevski gradovi i privilegirani distrikti po predstavnicima, ako su imali na podru-
čju županije svoje nekretnine ili su tu prebivali pa su imali kao takvi u skupštini
svoje mjesto i glas. Pozive na skupštinu bio je dužan slati ovlaštenicima veliki
župan ili njegov zamjenik, ako je veliki župan bio odsutan. U malim skupštinama,
(spravišće) su se sastajali samo županijski funkcioneri, prisjednici i oni prelati,
plemići i drugi ovlaštenici koji su prebivali u okolini, ili koji su bili najodličniji
po položaju. U tim skupštinama rješavali su se tako tekuć? i hitni poslovi koje je
trebalo kasnije u slijedećoj velikoj skupštini pročitat? i dati na naknadno odobre-
nje. Zaključke skupštine, koje su sastavljali notari, trebala je velika skupština
takodjer odobrit?, jer su inače b?l? bez vrijednosti.
 -89-
Velika je važnost bila novih županija u njihovom pravu da kontroliraju
kralja i njegove organe da li su njihove odredbe i naredbe u skladu s pravima sta-
leža i redova, plemstva i poredka uopće. Županije su se naime služile pravom
remonstracije (adrese) protiv nezakonitih kraljevskih naredbi. Županije su u slu-
čaju povrede prava izvještavale kralja ili njegovog namjesnika pismeno, usmeno
ili deputacijom o toj povredi, pa ako kralj nije izmijenio svoju odluku, županije
bi odložile primjenu takve naredbe do neodredjenog vremena, pa čak bi vršile i
represalije, tako da ne bi davale ubirati porez u korist kralja, iako je to Sabor
242
već zaključio ( jus inertiae ili pasivitet).
U trećem razdoblju t j . u vremenu izmedju 1785 - l79o. god. županije
nisu poslovale više kao plemićke zajednice sa samoupravnim pravima nego kao
vladareve najniže teritorijalno upravne organizacione jedinice u zemlji. Župani-
jske skupštine su bile suspendirane. Ban je postao samo posrednikom izmedju kralja
i Ugarskog namjesničkog vijeća s jedne i županija s druge strane. No , on je po-
sredništvo izvršavao samo kao viši činovnik a ne na temelju nekadašnje banske vlasti.
Veliki župani su takodjer postali izvršni organi viših upravnih organa pa ih je morao
stoga kralj imenovati. Oni su postali predstojnici županijskih ureda, koji su bili po-
dredjeni okružnim predstojnicima, t j . kraljevim komisarima, koje je takodjer kralj
imenovao. Oni su svi pojedinačno po načelu subordinacije vodili brigu da se spro-
vedu u djelo svi kraljevi reskripti, i tako stvarali novu apsolutističku državnu or-
ganizaciju, ali i unosili napredak u raznim oblastima društvenog i ekonomskog ž i -
243
vota. Vicežupana je mogao imenovati same predstojnik okružja. Kralj je 1785.
god. podijelio naime čitavo područje Ugarske i Hrvatske ne gledajući na njihove
graniče na lo okružja (circulus) od kojih je svako bilo sastavljeno od nekoliko
županija. Tako su slavonske županije zajedno s.baranjskom sačinjavali jedan okrug
sa sjedištem u Peć uh u, a ostale hrvatske županije sa zaiadskom okrug sa sjedištem
u Zagrebu. Svi su okruži bili podčinjeni Ugarskom namjesničkom vijeću ( s kojim je
bila ujedinjena i Ugarska kraljevska komora). Pored toga je kralj formirao 1786.
god. novu upravnu teritorijalnu jedinicu nUgarsko primorje11 (Littorale hungaricum)
od južnog dijela Severinske županije, koja je bila osnovana 1778. god., time da je
sjeverni dio te županije (Gorski kotar) pripojio zagrebačkoj županiji. Tako se tzv.
 -90-
Ugarsko primorje sastojalo od riječkog, bakarskog i vinodolskog kotara. Tim podru-

čjem je upravljao gubernator sa svojim uredom u Rijeci, a brinuo se prvenstveno za

trgovinu i zdravstvene poslove. Kralj je ovaj ured, kao i druge okruge, podvrgnuo

Ugarskom namjesničkom vijeću.

Sudske kompetencije kralj je oduzeo banu i županijama pa je tako sud-

stvo odijelio od uprave. Županijski sudovi su postali samostalni kolegijalni sudovi.

Banski stol je 1787. god. postao zagrebački okružni sud, kojemu je bilo dodjeljeno

područ je zagrebačkog okruga.

Hrva tsko-slavonski i Hrvatsko-ugarski sabori nisu se vise sazivali, pa je

propise donosio sam kralj na osnovu svojih reskripata.

Razdoblje od 1785. do !79o< god. može se ipak smatrati samo kratkotrajnim

intermezzom, jer od svih reformi iz l79o. god. ostala je samo ona kojom je bio for-

miran Riječki gubernij.

Slobodni i kraljevski gradovi fliberae et regiae civitates) su bili oni

gradovi koji su pred sudovima važili kao jurističke osobe plemićkog staleža i kao

takvi imali pravo članstva u Saboru, koji su dakle predstavi jal i zatvorena područja,

koja nisu bila podvrgnuta ni jednoj teritorijalnoj sudbenosti osim kraljevoj. Ti su

gradovi kao zajednica gradjana uživali sve povlastice plemića te su stajali samo pod

.raljevom vlašću i pod upravom svog glavarstva. Grad ja ni pak pojedinačno tih grado-

va uživali su samo neke prerogative plemstva, kako je to već napomenuto. Slobodni

kraljevski gradovi su se razlikovati od privilegiranih distrikata time što su gradovi

svaki za sebe predstavljali teritorijalno jedinstvo gradskog područja, dok su privile-

girani distrikti obuhvata I i više mjesta. Gradovi su sticali ovakav povlašteni položaj

samo na osnovu privilegija, koji je mogao samo kralj podijeliti. Ako je kralj podije-

lio plemićku nepokretnos t i l i naslov nekom gradjaninu, nije ga time oslobodio tereta
244
Koji su morali snositi ostali gradjani po odluci svoje gradske uprave.
 -91-

Prava i dužnosti slobodnih i kraljevskih gradova su bila slijedeća:

1) Svaki slobodni kraljevski grad je imao sjedište i glas u Hrvatsko-slavonskom
saboru i u zajedničkom Hrvatsko-ugarskom saboru medju nuncijima Donje
kućef pa su svi nunciji takvih gradova i privilegiranih distrikata zajedno sa-
činjavali četvrti stalež,
2) Ako su se ubrajali u peculium sacrae coronae (stečevina svete krune), kralj
ih nije mogao prodati ni založiti.
3) Kao kolektiv grad je imao ne samo prerogative i prava plemstva nego i svoje
dužnosti što znači da je morao polagati kralju prisegu vjernosti, poštovati
sve zakone i običaje, priznavati vlast redovnih sudaca, koristit? samo zako-
nom propisani pravni put, sudjelovati u plemićkoj insurekciji i dr.
4) Uslijed amortizacionih zakona slobodni^^ kraljevski gradovi nisu mogli
proširivati svoje područje (inače je postojala mogućnost da kraljevski fisk ne
dobije nikada plemićka dobra darovana gradu, jer ovaj ne može umrijeti
bez potomka).
5) Gradovi uživaju na svojim gradskim dobrima, koja su b?la zakonito stečena
sva ona regal na pravg, koja je zakon davao plemićima posjedn?c?ma plemić-
kog dobra, koja su mogli koristiti putem privilegija svi gradjan? ?I5 pojedinci
i 247
na osnovu zakupa«
6) Gradovima je pripadalo kaducitetno pravo po kojem su u slučaju da grad ja-
nin umre bez zakonskih nasljednika, gradovi nasijedjivali svu njegovu po-
248
kretnu i nepokretnu imovinu (osim plemićkog dobra),
7) Slobodni kraljevski gradovi nisu potpadali pod sudbenost županije nego su
stajali pod svojim slobodno izabranim magistratom u svim upravnim ? sudskim
(c?v?ln?m i kaznenim) poslovima. No to ovlaštenje pripadalo je samo vlastitim
gradjanima i stanovnicima koji nisu bili plemićkog roda.
8) Gradski magistrat je u prvom stepenu bio nadležni sudac gradjana u svim
parbenim i vanparhenim predmetima, kao i u kaznenoj sudbenosti (jus gladii)..
Magistrat u sporazumu s gradjanstvom je stvarao statute koji se nisu smjeli pro-
tiviti zakonima a važili su samo na gradskom području. Plemići kao gradjani
odgovarali su na sudu samo u onim sporovima i procesima u kojima predmet
 -92-
spora nije bio plemićko dobro ili plemićko provo, jer je taj spadao u

nadležnost plemićkih ili viših sudaca u županiji. Svi kupoprodajni ugo-

vori (fassiones perennales) i intabulacije u vezi sa osobama i stvarima ko-

je su potpadale pod gradsku sudbenost morali su se ovjeriti pred gradskim

249
magistratom,
9) Gradovi su imali tzv. patronatsko pravo (pravo postavljati župnika)^pravo
držanja sajma, nekoliko puta godišnje, pravo držanja autentične vage i
druga prava od kojih treba svakako spomenuti posebno pravo na svoj pe-
čat, koji je davao aktima izdatim u gradskoj upravi vjerodostojnu snagu.

Sama organizacija gradske vlasti, iako je tokom X V I I st.tendirala zatvaranju

kruga gradjana koji će sudjelovati u njezinom vršenju,u osnovi nije se mijenjala

kroz stol jeća.

U toku X V I st. vodjenje i uprava javnim poslovima u gradu bili su povjereni

tijelu sastavljenom od gradskog suca (judex civitatis) i 8 - 12 prisežnika (jurati
cives). Pored ovih gradjani su birali na godinu dana još 2o ili više vijećnika (con-
siliari!, viri communes). Gradski sudac, prisežnici i vijećnici su zajedno sačinjavali
gradsko vijeće, koje je donosilo stđtute i u osnovi vodilo upravu grada.

Početkom X V I I st.ustalila se praksa da su gradjani birali umjesto prisežnike

8 - 1 2 doživotnih senatora medju kojima su onda izabirali gradskog suca i bilježni-
ka. Sudac, senatoriii bilježnik zajedno su sačinjavali gradsko poglavarstvo, odnosno
gradski magistrat uključivši naravno I potrebno činovnlštvo. Pored gradskog magistrata
gradjani su morali izabrati kao I ranije 2o - J o o uglednih gradjana, koji su stvarali
uglavnom izborno tijelo (electa communttas) na čelu s tribunom (tribunus plebis),
koje je popunjavalo izborom upražnjena mjesta u senatu i raznim funkcijama. Izbor
senatora nije se mogao opozvati. Samo kralj bi mogao udaljiti senatora s dužnosti.
Na taj način stvarao se u gradovima viši sloj utjecajnih gradjana, koji sù često
naslijedili funkciju senatora od svog oca, jer su poslije njegove smrti bili odmah
izabrani za senatora, pa su tako izvjesne obitelj? postale tako reći senatorske obi-
telji a senatorska funkcija ustvari nasljedna. Slična praksa se provodila i kod izbora
županijskih funkcionera u Saboru, kasnije u županijskim skupštinama, pa su se funk-
cije dodijel jivale članovima samo nekoliko obitel j i .
 -93-

Upravl janje gradskim poslovima može se podijeliti u upravne (publica),

gospodarstvene (oeconomica) i sudbene (juridica) poslove. Medju najvažnije uprav-
ne i gospodarske poslove spadala je manipulacija s kontribucijama i daćama (raz-
rez medju gradjanima, ubiranje i slanje kraljevskoj blagajni), briga za javni red
i mir, podjeljivanje gradjanstva, briga za crkve i škole te uopće za gradske insti-
tucije i zaklade.

Sudske funkcije gradske vlasti vršio je gradski sudac u manjim sporovima

sam, a u većim zajedno sa senatorom ili nekolicinom iz senata, koji su poznavali
sudski postupak i pozitivno pravo. U primjeni zakona oni su morali poštivati zaje-
dničke zakone, tavernikalne članke, zakone Hrvatsko-slavonskog sabora i statute
vlastitog grada. Prizive protiv presuda gradskog suda rješavao je još u XVI st. kra-
ljevski tavernik odnosno njegovo kolegijalno sudište, a od ovog se moglo priziv
predati sudu kraljevskog personala. No, izgleda da već u XVI st. nisu svi slobodni
kraljevski gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji slali prizive kraljevskom taverniku, nego
odmah kraljevskom j^rsonalu, pa su se čak i po tome razlikovali gradovi u taverni-
kalne i personalne. Stoga i gradovi nisu priznavali bana kao svog redovnog su-
251
ca, iako je ban pokušao katkada narinuti im svoju jurisdikciju. Tavernikalni
gradovi su slali na tavernikalni sud svoje izaslanike koji su ondje vršili dužnost
prisjednika tog sudišta. Tako imamo još lólo. god. poziv kralja upućen gradu
Zagrebu kojim ga obavještavajući o novom kraljevskom taverniku
252 poziva da tom
sudu aktivno učestvuje i da mu šalje prizive ncfrješavanje, što dokazuje ujedno
da je grad Zagreb spadao još početkom XVII st. medju tavernikalne gradove.
Privilegirani distrikti, jednako kao i slobodni kraljevski gradovi i druge
privilegirane općine, izuzeti od županijske sudbenosti uživali su takodjer neovi-
snu administraciju koristeći vlastite organe uprave i sudstva. Jedan od poznatih
privilegiranih distrikata je svakako bila plemenita općina Turopolje
Stanovnici Turopolja kao općine sa svojim sloboštinama počeli su živjeti na
osnovu kraljevog privilegija iz 1278.god, Medjutim tek polovinom XV st.(1455.)
Turopolje se počelo nazivati
253plemenitom općinom (universitas seu comunitas nobi-
lium Campi Zagrabiensis). Ova se općina sastojala od teritorija koji se dije-
lio u dva kotara: Vrhovi ja (montes s.Catberinae) i Polja (Campus). Svaki se
 -94-
kotar sastojao od manjih "zajednica" t j . sela od kojih je svako uglavnom predstav-
ljalo jednu suci ju (judicatus). Stanovnici suci je su bili ovlašteni na uživanje općin-
ske imovine (šume i pašnjaci) i zajedničke imovine te suči je.
Poslovi koji su se odnosili na cijelu plemićku općinu rješavali su se u
velikoj skupštini .One na kojima su se birali župan i ostali funkcioneri nazivale
su se izbornim skupštinama (restaurationes) a držale su se svake godine jedamput.
Od XVII st.dal je velike skupštine su se održavale i više puta godišnje. Polovicom
XVIII st.izbor su vršili u izbornoj skupštini samo suci (2) svake sučije (sela), čime
se prekinula stara praksa da su velikoj skupštini mogli prisustvovati i glasati svi
samosvojni Turopoljci plemići. Osim velike skupštine često su se održavale i male
u kojima su se sastajali samo plemići pojedinog sela ili nekoliko sela ukoliko su se
raspravljala pitanja od zajedničkog interesa. I ove skupštine su učestale poslije
XVII st.

Velike i male skupštine rješavale su razna pitanja kao razrez poreza

i drugih daća, gospodarenje šumama, uživanje raznih regala (krčmarenja, mesare-
nja, ribolova i dr.), davanje u uživanje ili u zakup zemlje i pašnjake, gradnja
cesta, mostova, uredjivanje mal tarine i prevoznine, izabiranje nuncija ove op-
ćine za Hrva tsko-slavonski i Hrvatsko-ugarski sabor i dr.
No, pored velikih i malih skupština plemićke općine Turopolje posto-
jale su i skupštine pojedinih suči ja na kojima su se rješavala pitanja te sučije.
Na čelu plemićke općine stajao je župan (comes terrestris). Još u XVI
st. u statutu te općine (l56o.god.) spominje se kao nadredjeni funkcioner turopolj-
skom županu velik? župan zagrebačke županije , koji je rješavao parnice koje su *
254
vodili Turopoljci s Neturopoljcima.
Turopoljski župan je izdavao turopoljske isprave o raznim pravnim ugo-
vorima ? poslovima. Župan je predsjedavao velik?m ? mal?m skupštinama općine,
predstavljao općinu pred kraljem, banom i velikim županom zagrebačke županije,
vodio sve parnice medju Turopol jcima i kazneni postupak protiv svih zločinaca na
području Turopolja. Izricao je presude i globe, provodio ovrhe. U većim parnicama
? u kaznenim procesima župan je sudio uz pomoć prisjednika sačinjavajući tako
Sudbeni stol Turopolja (sedes judiciaria). Turopoljski župan je imao sijelo i glas
u Hrvatsko-slavonskom i Hrvatsko-ugarskom saboru.
 -95-
Krajem XVI st. župan je dobio svog zamjenika vicežupana (vicecomes
terrestris), ako bi bio ovaj odsutan po službenom poslu. Inače je vicežupanu bila
povjerena briga za kotar Vrhovi je u kojem je trebao podržavati općinsku upravu u
centru, koji je bio prilično udaljen od Vrhovlja. Od 1749. god.dalje po zakonu
Hrvatsko-slavonskog sabora župan je dobio posebnog zamjenika a vicežupan u Vrho-
vi ju je postao posebna funkcija, kojoj je bila povjereno vršenje sudstva i uprave na
tom području.

Krajem XVI st. župan je dobio još bilježnika (za izradu isprava i spisa)
! fiškala (tužitelj u kaznenim predmetima i funkcioner koji je vodio nadzor i brigu
nad općinskim dohocima da bi se ovi sačuvali pa i povećavali, poljsko i šumsko re-
darstvo i dr.). Sredinom XVIII st. osnovana je funkcija blagajnika koji je upravljao
općinskom blagajnom i koji se morao zajedno s fiškalom trudiH da se povećavaju
općinski dohoci. Starodrevna je bila funkcija kapetana, koji je Turopoljce pred-
vodio u banovom banderiju za vrijeme insurekcije. Osim ovih funkcionera bili su
od važnosti još kaštelan (grada Lukovca), lugar! i vojvode (Šumski čuvari), zastav-
nik i dr. Suci, koji su bili na čelu sučijama bili su doduše čuvari reda i mira u
selu, predsjedavali sučijskim skupštinama, poslije 1735. god.birali magistrat, ali
nisu sudili u pravnim sporovima (možda u bagatelnim sporovima ° kojima nema
pismenih dokumenata u tom). U sučijama medjutim povremeno su se stvarali ad hoc
po sporazumu parbenih stranaka mirovni sudovi (judices arbitri) koji su rješavali
konkretni spor bez prava nezadovoljnog s presudom da podigne redovnu tužbu kod
suda. Na kraju treba spomenuti prisjednike županovog suda (12) med ju kojima se
birao župan, njegov zamjenik i bilježnik . Izborne skupštine općine birale su pri-
sjednika samo ako je mjesto ostalo prazno. Župan i viši funkcioner! općine sačinja-
vali su magistrat te općine.

Od velike važnost! je b!o i privilegirani distrikt koji je sačinjavao Ri-

ječki primorski kotar, lako je bio sastavni dFo Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, on
nije bio podvrgnut zagrebačkoj županiji pa čak ni banskoj vlasti. Njime je uprav-
ljao Kral jevski riječki gubernij doduše pod izvjesnim vodstvom i nadzorom Ugarskog
namjesničkog vijeća, koje je tada bilo nadležno u zajedničkim poslovima i banu
i Saboru, ali ipak ne samo u upravnim, ekonomskim i sudskim poslovima, nego i u
 -96-
pomorstvu i pomorskoj trgovini s pravom može se tvrditi da je Gubemij upravljao
samostalno. Gubemij je imao vlastitu upravnu organizaciju za te poslove. Tako
su pod Gubernijem bili Gubernijalni komesarijat, Direkcija brodogradnje za po-
dručje čitavog primorskog kotara, zdravstveni uredi ( kao Riječki sanitetski kole-
gij, Lazaret sv. Franje u Martinsici ), sanitetske deputacije ( u Bakru, Kraljevi-
c i , Bakarcu, Žurkovu, Selcima, Novom i drugdje ) zatim lučki uredi ( u Rijeci,

Bakru i Kraljevici ), poštanski uredi i napokon Trgovačko mjenbeni sud zajedno s

255
Pomorskim konzulatom u Rijeci.
 -97-

12. Uredjenje Vojne Krajine

a) Pojava Vojne krajine u Hrvatskoj i Slavoniji s državno-pravnog gledišta 1

njezino uredjenje ( 1527 - 1737 )

25Ó
Vojna krajina, kao pogranično područje Hrvatsko-slavonskog kralje-
vstva prema turskoj carevini, koje je bilo izuzeto od jurisdikcije staleža i redova te
bana, počela je egzistirati pravno l63o. god. No, već u prvoj polovini XVI st. po-
čele su se formirati neke manje teritorijalne zajednice doseljenika uz granicu prema
Turskoj koje su dobile privilegij da njihovi stanovnici u naknadu za obavljanje voj-
ničke službe uživaju zemljište bez obaveze na podavanja zemljišnim gospodarima i
crkvi, što je značilo ustvari izuzeće od jurisdikcije Sabora. Kada je područje ko-
privničke (djurdjevačke), križevačke i ivaničke kapetanije u prostoru izmedju Save
i Drave te hrastovičke i ogulinske, bihaćke i senjske kapetanije izmedju Save i
Jadranskog mora došlo na osnovu Bruškog libela (1578.god.) pod upravu nadvojvode
i tako izuzeto u vojnom pogledu iz banove vlasti,tada je kralj poduzeo prvu siste-
matsku mjeru da ovo područje pretvori u teritorij kojim će,dok ga budu neposredno
financirali staleži Štajerske,Koruške,Kranjske i Gorice, kao izdvojenim vojnim
područje upravljati Nutamjo-austrijsko dvorsko ratno vijeće u Grazu (do l7o5.god.)
a potom Dvorsko ratno vijeće u Beču,(jer mu bude Ratno vijeće u Grazu podredje-
no). No, Vojna krajina kao obrambeni sistem u kojem su bile koncentrirane vojne
snage radi obrane zaledja od turskih upada našao je svoju prvu vojnu organizaciju
već odmah nakon pada Bosne 1463.god.
Naseljavanjem Vlaha na napuštene zemlje graničnog područja, a naro-
čito u vrijeme austrijsko-turskog rata (1593 - I606), sve više se zaoštravalo pitanje
kmetskih podavanja sa zemlje koju su Vlasi uživali, jer su vlastelini tražili svoja
feudalna prava a naseljenici su ih uskraćivali. Osim toga, dosadašnja organizacija
a posebno dužnost krajišnika da vojuje samo u granicama kraljevstva nije odgova-
rala bečkoj vojnoj politici. Tako se već l63o. god.kralj odlučio da područje ko-
privničke, križevačke i ivaničke kapetanije izdvoji iz jurisdikcije staleža i redova
 -98-
te bana formirajući na tom području vojnu upravu, kojoj će biti na čelu general
sa sjedištem u Varaždinu a čija će organizacija počivati na pomenutim kapetani-
jama a ovih pak na seoskim knezovima, koje će izabirati selo. U svakoj kapetaniji bi-
rali su svi knezovi i dvojica trojica starijih krajišnika iz svakog sela velikog suca te
kapetanije (supremus judex) i osam prisjednika (assessores). Izbor suca i prisjednika
morao je general potvrditi. Ako bi nastao kakav spor u tom izboru, trebalo ga je
dati kralju ne rješavanje. Knezovi i suci su se birali na godinu dana, ali im se
mandat mogao produžiti, ako je to odobrio general. Knez je rješavao manje sporo-
ve, a veliki sudac sa prisjednicama zajedno veće, no, smrtnu kaznu je izricalo
Nutarnjo-austrijsko ratno vijeće u Grazu. Apelaci je protiv presuda velikog suca je
rješavao general. Pravomoćne presude je izvršavao knez ili jedan od prisjednika
kapetanijskog suda. Knezovi su izgubili svaku sudsku ingerenciju tek 1755. god.
Od tada je tužbezbog štete od stoke, zbog diobe zemlje, izgradnje kuća i si
rješavao komandant kompanije, No, knez i suci u kapetanijama su vršili i razne
upravne funkcije, posebno su vodili brigu za održanje rnira i reda, lične i imovin-
ske sigurnosti, te evidentiranje vojno sposobnih lica. Krajišnici su imali pravo ne-
kretnine i pokretnine otudjiti, založiti, opteretiti ugovorom sklopljenim pred kne-
zom i dvojicom svjedoka a ? oporučno raspolagati.

Na području kapetan?i; prebivali su krajišnici plaćenici i oni koji nisu biii

plaćeni. No, vojnom zakonu nisu bili podredjeni samo plaćenici nego i oni drugi^
jer su ovi umjesto plaće uživali privilegij iz l63o. god. Na ovaj način kralj je
mimoišao Hrvatsko-slavonski sabor naročito u odnosu na odobravanje insurekcije,
a dobio je vojsku koja će se moći boriti bez dozvole Sabora i van granica kraljev-
H 257

stva.
Kao što se područje pomenutih kapetanija počelo nazivati varaždinskim ge-
neralatom tako se je i područje Vojne krajine oko Karlovca počelo nazivati
Karlovačkim generalatom, jer je ovim područjem takodjer zapovijedao general.
Karlovački generalat je obuhvatao teritorij s ove i s one strane Kapele.
U istočnom dijelu generalata bile su dvije nadkapetanije (karlovačka i žumberačka
sa Slunjem) i: četiri kapetanije (turnska, oguli nska, bari I ovič ka i tunjska). U zapad-
nom dijelu, s one strane Kapele ("Primorska vojne krajina") , bila je jedna nadkapeta-
ni ja u Senju i tri podložne vojvodine te kapetanija u Otočcu. Na području žumbera-
čke nadkapefanije bile su takodjer uvedene institucije kneza, sudišta (sa pravom ma-
ča), ali u apelacijl nije rješavao karlovački general nego Nutamjoaustrijsko dvorsko
258
ratno vijeće u Grazu. U krivičnim predmetima je konačno rješavao sam nadkapetan.
No, pored varaždinskog i karlovačkog generalata postojala je Petrinjska
ili Pokupska krajina, kojoj je bio na čelu ban, a koja je obuhvatala Petrinju, Sisak,
Kostajnicu, Zrinj, Pokupsko, Hrastovicu, Orlovac na Lonji i druga okolna mjesta.
Komandu bana na tom području je Dvorsko ratno vijeće u Beču službeno priznalo
tek I7O4. godine, pa se od tog vremena taj dio Vojne krajine naziva "Banskom kra-
•• i« 259

I inom .
God.l7ol. i I7O2. formirana su još dva generalata i to savsko-dunavski
(slavonski generalat) i tiško-maroški generalat (Generalat an der Theiss und Maros).
Slavonski generalat je imao jednog generala (do 1783.god.) u Osijeku i jednog u
Petrovaradinu, a tiškomaroški samo jednog generala. Tiško-maroški generalat je zadr-
žao stare institucije županije a osim toga, u pogledu vojnog štanda, bio je vezan za
Ugarsku dvorsku kancelariju.
Kada je pak 1712. god.bila povojničena Lika i Krbava, bude za to područje
osnovana jedna nadkapetanija, koja je bila u vojnim pitanjima kasnije i u sudskim pod-
vrgnuta karlovačkoj genera I komandi a obzirom na gradjanske i gospodarske odnose
Nutamjoaustrijskom dvorskom ratnom vijeću u Grazu.
God. 1732. bude reorganiziran varaždinski generalat i to tako da su dota-
dašnja 4o vojvodstva smanjena na 3o, tako da je koprivnička nadkapetanija imala 8
vojvodstva, križevačka nadkapetanija 8, ivanička nadkapetanija 7 a Sv. Jurja (djur-
djevačka) nadkapetanija takodjer 7 vojvodstva. Svako vojvodstvo odgovaralo je je-
dnoj kompaniji.No, već 1736. godine budu vojvodstva u Varaždinu i Petrinji uki-
nuta. U Varaždinu i Petrinji bile su samo četiri njemačke kompanije.Mjesta petrinj-
skog vojvodstva bila su priključena Banskoj krajini.Generalat je bio pod komandom
predsjednika Ratnog dvorskog vijeća u Beču.
b) Terezi janske reforme
Sistem kapetanija i vojnih dužnost? stanovništva u tim kapetanijama nije
davao vladaru one efektivne vojne snage, koje je Vojna kraj?na mogla davat? kada b?
 -loo-

bio barem jedan dio stanovništva uvršten u redovne trupe stajaće vojske s odgovara-
jućom opremom i vojnom namjenom. Reformu tog sistema je započeo kralj Karlo I I I .
On se odlučio na ukidanje kapetanija i tog sistema pa je izdao 1737. god. Varaždin- *
ski krajiški statut po kojem su bili drugačije uredjeni uprava sudovanje, zemljišni
posjed i vojne dužnosti. Statutom bude varaždinski generalat podijeljen u dvije
regimente. Svaka regimenta je bila podijeljena u četiri bataljona, a svaki bata-
Ijon u pet kompanija. Posebno je formirano pet kompanija husara i artil jerijska je-
dinica. Ovoj reorganizaciji slijedila je adekvatna teritorijalna podjela.
Komandantima regimente bude povjerena kao posebna služba: civilno-
sudska i upravna te gospodarska uprava nad područjem regimente. Ipak ova nova or-
ganizacija nije bila odmah do kraja sprovedena, jer je kralj naredio obustavu te
reorganizacije zbog protivljenja gradačkog Ratnog vijeća kome je bila ostavljena
nadležnost samo u poslovima artiljerije i pravosudja. Tek kada je gradačko Ratno
vijeće ukinuto (1743.god.), dovršena je reforma u varaždinskom generalatu (1749.
god.), ali tako da su mjesto pet ostale samo dvije husarske kompanije. Područ ja dvi-
26o
ju regimenti budu konačno i podijeljena.
Karlovu zamisao o reorganizaciji Vojne Krajine, koja je našla svoju prvu
y
primjenu u varaždinskom generalatu nastavila je ostvarivati davši joj svu širinu
Karlova kćer kraljica Marija Terezi ja. Otuda bude god. 1746. karlovački generalat
tako reorganiziran da se je otada sastojao od 4 pješadijskih regimenti i jedne husar-
ske regimente. Regimente su dobile naziv po svojim komandantima. Tako se slunj-
ska regimenta nazivala Petazzi-Regiment, ogulinska Dillis-Regiment, otočačka
Herberstein-Regiment, a lička Quiccardi-Regiment. Petazzijeva regimenta obu-
hvatala je dosadašnje kapetanije Turn, Barilović, Slunj i Zumberak (Sichelburg).
Svaka dosadašnja kapetanija postala je bataljon. Diliševa regimenta bude formirana
od dosadašnjih kapetanija Trsić, Tounj i Ogulin tako da se sada sastojala od četiri
bataljona. Herbersteinova regimenta nastala je od dosadašnjih kapetanija Senj i
Brinje te Otočac. I ova regimenta je podijeljena u četiri bataljona. Quiccardijeva
regimenta je formirana od šest bataljona, koji su se dalje dijelili u kompanije. Svaka
regimenta dobila je svoj samostalni sud, koji se sastojao od auditora i asesorija t j .
skupa od pet osoba (oficira i jednog vojnika). Gradjanske sporove mogao je rješavati
 -lol-
komandant bataljona i to putem nagodbi. Ako spor nije mogao riješiti, predmet je
rješavao komandant regimente odnosno auditor regimente prilikom redovitog svog
posjeta bataljonu. Do tada samo hrvatski ili talijanski ispostavijeni sudski akti
imali su dobiti njemački prijevod, a presude su se morale njemački i hrvatski proči-
tati osudjenlku. Husari su takodjer potpadali regimentskom sudu. Serežani su bili
zadržani i nadalje za održanje nutarnje sigurnosti.

1747. god. Marija Terezi ja je proglasila karlovačke i varaždinske regi-

mente regularnim regimentama.

Doskora (1748.god.) bude reorganizirana i Banska krajina. Formirane su

bile dvije pješadijske regimente i jedna husarska regimenta. Vrhovna komanda ovim
jedinicama pripadala je i nadalje banu. Vrhovno pak rukovodstvo Banskom krajinom
pripadalo je Dvorskom ratnom vijeću u Beču,što je važilo već od l7o4.godine. Da
bi hrvatski staleži mogli izdržavati te regimente, bili su ovlašteni da propišu posebni
namet primorskim dobrima,nekadašnjem vlasništvu Zrinjskih i Frankopana, kojima
je upravljala Ugarska dvorska komora,zatim dobrima grofa Perlas tj.Ribniku i Pišetka-
ma. Posebno su bili ovlašteni ubirati tridesetinu na svim tridesetnicama u Kraljev-
stvu.

Slavonijom je upravi jalo od osvojen ja Slavonije do 1737. god. Dvorsko

ratno vijeće u Beču u zajednici sa Dvorskom komorom. Komora je imala u Osijeku
svoju podložnu jedinicu pod nazivom Viši direktorij (Oberdirektorium), kojem su
bili podložni provizorati. Čitava ekonomija zemlje bila je u nadležnosti Komore.
l737.god. bude osnovana pokrajinska uprava pod nazivom "Zemaljska deputacija"
(Landesdeputation). Predsjedništvo bude povjereno šefu generalata. U Deputaciji
bili su još komorski naddirdc tor, fiskalni prokurator i ratni komesar. Ona je vodila
sve političke,upravne, policijske i pravosudne poslove, dok su gospodarski poslovi
ostali u nadležnosti Komore, a vojni u nadležnosti generalkomande. Naredbe je
dobivala Deputacija od Dvorskog ratnog vijeća u Beču i Dvorske komore u Beču.
No, uredjenje Slavonije iz 1737. godine nije dugo potrajalo. Krajem
1744. godine bude Slavonija podjeljena na područje provincijala i Vojne krajine.
Na provincijalu budu osnovane virovitička,požeška i sremska županija. Virovi-
tičkoj županiji su predat? teritoriji domini ja Virovitica,Vučin, Orahovica, Našice,
 -lo2-
Valpovo, D jek ovo, Ridfaln, komorski grad Osijek sa svojim kotarom, Almoš, Dal j
i ErdSd, požeškoj županiji dominiji Podvorje, Sirac, Pakrac, Cernik, Požega,
Stažiman, Velika, Brestovac, Plačko, Kaptol i Pleternica a sremskoj županiji dontf-
nji Nuštar, Vukovar, I log, Neradin, Karlovci, Ruma i Zemun. Tadašnja podjela
slavonske Vojne krajine izmedju Lonje i Petrovaradina na Dunavsku, Sremsku, Donju,
Srednju i Gornju savsku granicu bila je ukinuta već 1747. godine. Na području uz
Savu do Petrovaradina, koje nije dodijeljeno novoosnovanim županijama, bile su
tada formirane tri pješadijske regimente (petrovaradinska, brodska i gradiška) i dvi-
je husarske regimente (sremska i slavonska). Dvije regimente su se sastojale od tri,
a jedna od dva bataljona, dok su se bataljoni sastojali od pet kompanija. Kompani-
ja bilo pješadijska bilo husarska dijelila se na četiri jednaka dijela-divizije ili k l a -
se, od kojih su tri bile dužne na izvršenje vojne obaveze a četvrta samo na vodjenje
k uć nog gospodarstva.

Regimente su bile ovlaštene samostalno donositi presude u svim krivičnim

predmetima, ako je zločin bio u vezi sa vojnom dužnošću. U gradjanskim parnicama
osudjenom je pripadalo pravo žalbe na Slavonskosremski auditori ja tsk i ured (Das sla-
vonisch-sirmische Auditoriatsamt) u Osijeku. U trećoj instanciji je odlučivalo
Dvorsko ratno vijeće u Beču. Komandanti kompanija mogli su kažnjavati radi svih
pogrešaka i prestupaka protiv vojnih pravila, običaja i regulamenata. Kompanijama
je bila takodjer dopuštena administracija gradjanske sudbenosti, ako kazna nije pre-
lazila odredjeni novčani iznos. Protiv presude kompanije osudjeni je imao pravo žalbe
regimenti.
Za pokrivanje redovnih i izvanrednih izdataka bila je zadužena Slavon-
ska krajiška blagajna (Siavonische Grenzcassa), koja je ujedno ubirala razne daće od
gostionica, mesnica, za korištenje šuma,kontribucije četvrte divizije, za oslobodje-
262
nja od vojne dužnosti petrovaradinskih i zemunskih grad ja na.
Uhutrašnja struktura regimenti u Banskoj krajini, varaždinskom, karlo-
vačkom i slavonsko-srijemskom generalatu već 1752. god. bude izmjenjena,ali u
toliko da je svaka regimenta bila podjeljena na četiri bataljona, a svaki bataljon
na četiri pješadijskih kompanija. Pored toga, regimenta je trebala imati dvije gre-
nadirske kompanije. Na području siavonsko-srijemskog generalata regimenta se sasto-
 -lo3-
jala od šest eskodrona na dvije kompanije. Da bi se ogromni troškovi za uzdržava-
nje tih formacija nešto smanjili, 1764. god.bude broj momčadi u regimenti osjetno
smanjen pa je tako svaka regimenta umjesto dotadašnjih četiri sada bila podjel jena
na tri bataljona. Dva bataljona su imala šest a treći bataljon četiri kompanije.

No, reformom sudstva Vojne krajine bude regulirano i osnivanje kraji&ih

gradskih općina odnosno slobodnih vojnih komuni teta. Tako 1748. god. budu Stara
Gradiška, 1749. god. Zemun i Brod, a 1753. god. Karlovci, Bukovica proglašeni
slobodnim vojnim komunitetima. Prednost vojnih komuniteta u prvo doba sastojala
se u oslobodjenju od vojnih dužnosti, u uvrštavanju stanovnika u status slobodnih
krajiških gradjana, koji su imali pravo birati vlastiK magistrat prve instancije, koji
nije bio podložan jurisdikciji regimente nego direktno generalkomandi, u oslobodje-
nju od zeml jišnovlastelinskih rabota, u pravu da sami odred ju ju kontribucije i da ih
sami medju sobom podijele te u slobodnom uživanju drva. Petrovaradinski magistrat
npr. birao se svake treće godine u prisutnosti jednog izaslanika regimente. Sudac
se birao izmedju vijećnika takodjer na tri godine. Stari magistrat bio je dužan,
kada je bio izabran novi, položiti račun izaslaniku. Kod izbora magistrata bila
je dužnost komuniteta doznačiti Krajiškoj blagajni odredjeni iznos.

Položaj slavonskih gradića bio je doskora (1755.god.) jednoobrazno

uredjen. Petrovaradin, Stara Gradiška, Zemun, Brod, Karlovci i Bukovci potpada-
li su pod slavonsku general-koma ndu u Osijeku. Svake treće godine gradjani su bira-
li magistrat koji se sastojao od suca, dva prisežnika, jednog sindikata i gradskog pi-
sara. Magistrat je predstavljao u gradjanskim i zemljišnim sporovima I instanciju,
general-komanda I I , a Dvorski ratni pravosudni kolegij Ili instanciju. Gradjani su
bili oslobodjeni svih podavanja regimenti i vojne dužnosti osim u turskom ratu,kada
je došao u pitanje život i imovina. Magistrat je bio dužan paziti da zemlja ne do-
263
dje u ruke stranca, t j . svakog onog tko nije bio gradjanin.
Nakon što su reorganizirani varaždinski, karlovački, slavonsko-srijemski
generalat te Banska krajina car je prišao rješavanju pitanja Tiškormaroške krajine,
Senja i Banata. Tako bude Tiškomaroška krajina, formirana l7ol. i !7o2. godine,
inkorporirana 1741. god. Ugarskoj. Jedan dio teritorija Tiške krajine (Titel, Lok,
Gardinovac, Mošorin i Kosilj); bude odredjen za formiranja Sajkaškog korpusa.
 -io4-
God. 1764. bude objavljen Regulament za formiranje dviju Sekler pješadijskih
regimenti i jedne husarske regimente. 1764. godine je formiran šajkaški bataljon
na području ugla Dunav-Tisa. U vremenu od 1747. do 1751. god. bude organizirana
Zemaljskamilicija (Zemaljski bataljon) u Banatu (Banater Landmiliz), koja je bila
u početku podložna civilnim vlastima pokrajine, a kasnije 1751. godine dobivši novi
naziv "Landesbataillon", bude odjeljena od civilne uprave i podredjena vojnoj u -
pravi. Godine 1753. bude formirana u Banatu Banatska zemaljska milicija (Banater
Landmiliz), koja je bilo sastavljena od 6 kompanija, čija je dužnost bila vršiti
službu sigurnosti i sprečavati kontraband robe na granici. Na kraju, god. 1752.
bude Senj odvojen od Vojne krajine i podložen Komercijalnom direktoriumu u Beču
odnosno neposredno Intendenci u Trstu. Senj je dobio tada jednog kapetana, koji
je bio ovisan od Tršćanske intendenci je, a koji je vodio sve poslove kako vojne
tako i civilne (kome rei ja I ne, grad ja nske, ekonomske i zdravstvene).

Reorganizacija Vojne krajine pod Marijom Terezijom je obuhvatila i naj-

viši organ Vojne krajine gradačko Ratno vijeće te je ono 1743.god. bilo ukinuto
a umjesto njega formiran Vojni direktorij (Mi I i tardi rektor i um), koji je preuzeo svu
nadležnost u pogledu Vojne krajine. Rukovodilac tog Vojnog direktorija bio je
komandirajući general Nutarnje Austrije, varaždinskog i karlovačkog generalata i
ličkog natkapetanata. God. 1748. bude ukinuto neposredno uzdržavanje dvaju
hrvatskih krajiških generalata od strane Nutarnjoaustrijskih staleža (Kranjska, Šta-
jerska i Koruška), pa su ti staleži svoju kvotu unapred mjesečno uplaćivali vojnoj
kasi odnosno naknadno djelomično kameralnoj kasi. Time je ujedno bio dokinut
"Bruški libel" iz 1578.god. Tako bude 1749. godine ukinut i Vojni direktorij, a
vodjenje generalata bude odvojeno i predato samostalnim genera I komandama, koje
budu podredjene bečkom Dvorskom ratnom vijeću. Ekonomski poslovi obaju gene-
ralata budu povjereni Generalnom ratnom komesarijatu (GeneraIkriegscommissari-
at). No, već 1763. god. budu karlovačka i varaždinska generaIkomanda sjedinjene
pod jednim zapovjednikom. Tako je trajalo do 1768. godi ne, kada su opet te general-
komande odvojene. Godine 1776. kralj je premjestio sjedište Banske genera I koma nde
iz Varaždina u Zagreb.
 -lo5-

Godlne 1765. bude formiran generalni krajiški inspektorat, koji se brinuo

za obradu zemljišta, obrtnu djelatnost a i za vojne probleme. Iz Generalnog krajiškog

inspektorata razvio se Odjel za krajinu Dvorskog ratnog vijeća, koji se formirao 1768.

godine (Grenzabteilung). Djelokrug generalnog inspektora obuhvatao je Varaždinsku,

Bansku i Slavonsku te Karlovačku krajinu. Prva pozitivna odredba inspektora bila je

uvodjenje sanitetskih komisijà i sanistetskih regulativa iz 1767. god. Godine 1775.bu-

de formiran Vojni delegirani sud (Judicium delegatum militare)kod generalkomandi,ko-

ji je predstavljao prvu instanciju kao regimentski i husarski du, a drugu instanciju kao

viši generaltski sud.

U vremenu od 1775. do 1784. god.budu ekskorporirana sva mjesta na podru-

2 6 4

£ ju Vajne krajine koja su spadala pod civilnu jurisdikciju«

Kada je kraljica završila u razdoblju 1737 - 1753. reorganizaciju Vojne Kra-

jine pretvorivši krajišku miliciju u redovnu vojsku što je učinila formiranjem regimenta

i ujednačenom njihovom unutrašnjom strukturom umjesto dotadašnjih kapetanija preostalo

joj je još jedno važno pitanje da riješi:regulirati krajiška prava.Već 1754.g.izdala je
265
Krajiška prava koja su regulirala primjenu dotadašnjih propisa,uredjenje krajiških
(

sudoya, civil ni i kazneni postupak, zeml jišni posjed, vojna lena, nasi fedj i va nje oporukom
i bez oporuke,ostavštine,popularna pitanja i takse. Ove su odredbe važile s manjim pro-
mjenama do I8O7. godine, kada je donesen Osnovni zakon o Vojnoj krajini.
Po odredbama Krajiških prava iz 1754.god.svaki generalat je imao Viši odno-
sno Generalatski sud,a svaka regimenta regimentski sud, Generalatski sud je vodio ge-
neralbtski auditor, kojem je bio pridjeljen sudski pisar. Regimentski sud je vodio regi-
mentski auditor kome je pomogao sindik. Osim sudovima bili su dodijeljeni-po dva viša
i po dva niža oficira kao asesori,bez kojih sudovi nisu mogli poslovati i donositi odluku.
Izbor auditora vršio je komandirajući general a morao ga je potvrditi Pravosudni od je
Dvorskog ratnog vijeća u Beču.
Regimentski sudovi su predstavljali u gradjanskim i krivičnim predmetima sud
I instancije. Njihovoj jurisdikciji bili su podložni svi viši i niži oficir i , vojnici i drugo
krajiško stanovništvo,ukoliko riije bilo izuzeto privilegijem i ukoliko nisu bili u prvoj
instancije podložni Generalatskom sudu.
Viši ili Generalatski sud fungirao je u odnosu na regimentski sud kao apela-
cioni sud i ujedno kao sud instancije. Kao sud I instancije bio je nadležan
 -loó-
za husarske oficire varaždinskog generalata ( jer husari nisu imati vlastiti sud), za
pravoslavno svećenstvo ( dok su njihove obitelji potpadale pod regimentski sud),
za turske podanike koji nisu imali stalni boravak, za putujuće plemiće i druge od-
lične osobe, koje nisu imale stalni boravak na području Vojne krajine te za vojne
komesare,koji su radili u generalatu, za službenike blagajne i fortifikacija, za
oficire i vojnike artiljerije, ako su u gradjanskom postupku bile tužene na osnovu
ugovora sklopljenog u jednom mjestu, a u krivičnim predmetima samo u toliko, da
je Generalatski sud mogao takve osobe uhapsiti i prijaviti ih Kolegiju Dvorskog
ratnog vijeća da bi on odredio daljnje mjere; nadalje za gradjane Karlovca ili
za tzv. venturine time da manje slučajeve rješava gradski sudac i konačno za
gradjane Koprivnice, ako nisu kao gradjani bili podvrgnuti civilnoj jurisdikciji,
a niti su bili pripadnici jedne od dviju varaždinskih regimenti ( stanovnici Križeva-
ca koji nisu bili podredjeni civilnoj jurisdikciji, potpadali su pod križevačku re-
gimentu). Podoficiri i vojnici varaždinskog husarskog korpusa bili su podložni u
gradjanskim sporovima onom regimentskom sudu na čijem teritoriju su imali svoju
kuću. U krivičnim predmetima tužba se podnosila generalkomandi, a jedna od regi-
menti je delegirala istražnog suca, dok su asesore imenovale husarske kompanije,
pa ako te kompanije nisu imale dovoljno ljudi, asesore su davale regimente.

Katoličko svećenstvo bilo je podložno svjetovnoj jurisdikciji samo u

slučaju, ako je to iziskivalo sudsko načelo "ratione rei sitae".
Štabski oficiri, auditor i sindik su po pravilu potpadali pod jurisdikciju
regimente, ali je tužitelj protiv ovih mogao postupiti i pred Generalatskim sudom.
Sporove izmedju općine zbog posjeda koji se nalaze na području dviju
regimenti rješavala je komisiia, koiu ie odred jivala general komanda odnosno ar-
bitražni sud odnosno sam Generalatski sud.
Kompaniju su takodjer vršile pravosudnu funkciju. U stvari,tu funkciju
je vršio komandant kompanije pod uslovom da vrijednost spora nije bila veća od
deset forinti i ako se taj iznos nije morao isplaćivdti u ratama,zatim ako novčana
kazna nije bila rezervirana regimentskom sudu ili Generalatskom sudu, zatim ako
se tužba nije odnosila na zločin ili takav čin, koji je tražio zadovoljštinu društva.
Strankama je Ipak pripadalo pravo da podnesu svoju tužbu bilo regimentskom bilo
 -lo 7-
• kompanijskom bilo Generalafekom sudu. Optuženi je bio dužan komandantu odgovoriti

i sačekati presudu. Osudjeni je imao pravo žalbe u roku od 14 dana na regimenski sud
Komandant je bio dužan voditi pismeni zapisnik o vodjenju spora. Protiv odluke druge
instancije sfranka je mogla uložiti utok na Justicialni kolegij Dvorskog ratnog vijeća
samo u slučaju, ako je vrijednost spora prelazila sumu od loo forinti i ako je stranka
uložila utok u roku od lo dana po proglašenju presude.

Zemljišne parcele predstavljale su u Vojnoj krajini vojnički leno s pravom

na plodoživanje za naknadu radi vršenja vojne službe ù i izvan zemlje, lako leno u
načelu ne može biti predmetom slobodne trgovine, ipak bilo je dozvoljeno uz suglas-
nost komandanta sklopiti kupoprodajni ugovor, pogotovo, ako jedna obitelj, koja je
imala više vojnih obveznika time omogući i olakša svoje uzdrža/anje. Nitko nije
bio ovlašten bez prethodne suglasnosti generalkomande adoptirati nekog stranca u
kuću. Poslije smrti nosioca lena, nasijedjivali su ga muški descendenti, ako tih nije
bilo, ženski descendenti ukoliko su živjeli u kući u zajedničkom kućanstvu. U dru-
goj liniji nasljedstvo je pripadalo deseendentima koji su živjeli izvan kuće, ali nisu

• imali dovoljno zemlje, a ako takvih descendenata nije bilo , nasljedstvo je pripada-
lo braći i drugim rodjacima koji su živjeli zajedno sa ostaviteljem u kući, napokon
braći, koja je živjela izvan kuće, ako nije imala dovoljno zemlje za uzdržavanje.
Ako nije bilo ni sinova ni kćeri ni braće, u tom slučaju leno je pripadalo fisku.
Osobe koje nisu pripadale krajiškoj jurisdikciji nisu mogle posjedovati leno. Obite-
lji koje su živjele u zadrugama mogle su se podijeliti prema broju vojnički sposobnih
članova te zadruge, ako je svaki od njih mogao sa svojim dijelom sebe uzdržavati.
Sva pitanja oko lena rješavala je regimenta odnosno komandant regimente. Regimenta
je vodila zemljišni protokol (Grundprotocoll) u koji je upisivala posjednika zemlji-
šta. Upisivao se samo najstariji u kući. O podjeli zemljišta davao je komandirajući ge-
neral posebni patent.

Svaki kućedomaćin, kao i svaka druga osoba, pravno i djelatno sposobna,

mogli su oporukom raspolagati s imovinom ukoliko to nije bila vojničko leno. Ukoliko
je ostavitelj umro bez oporuke, primjenjivali su se propisi Nasljednog reda Cara Karla
• V I iz 1721. godine. U pupilarnim i skrbničkim predmetima primjenjivali su se Pupilarni
red Cara Leopolda I od 18.11 1664. godine kao i propisi carskog edikta od 12.IV 1753.
• godine.
 -lo8-
Pri provodjenju krivičnog postupka primjenjivali su se ratni propisi, od-
redbe o smrtnim kaznama Karla V , Ferdinanda I I I , Josipa I , te običajno pravo
(Die Halsgerichtsordnungen). Smrtne osude prije izvršenja trebale su biti potvrdjene
po auditoru Generalatskog suda. Kod krajiških sudova tada nije bilo dozvoljeno imati
advokata, nego je auditor vršio ne samo sudsku nego i advokatsku funkciju. Prema
odredbama Krajiških prava iz 1754. godine jus gladii bio je pridržan samo generalima
u Varaždinu i Karlovcu, koji su morali svake godine tražiti Dvorsko ratno vijeće da
im to pravo produži.

c) Kantonalni sistem u Vojnoj krajini i ponovno reguliranje krajiških odnosa

Militarizacija civilne uprave opteretila je komandni kadar , jer je morao

obavljati istovremeno vojnu i-civilnu upravu. Stoga bude reorganiziran takav sustav
pa je godine 1787. uveden kantonalni sistem što u stvari znači da je vojnička uprava
regimente odjeljena od civilne uprave na području te regimente. Teritorij jedne re-
gimente bude nazvan kanton. Na čelu kantona i drugih podredjenih organizacionih
jedinica u civilnoj upravi stajao je takodjer oficir. Kao što se regimenta dijelila na
dva bataljona tako se kanton dijelio na dva distrikta, a svaki distrikt na dva kota-
ra, svaki kotar na tri feldkomapanije. Kantonu je bilo podložno osoblje zaposleno
u školstvu, šumarstvu, zatim inspektor za kulturu svile te drugo osoblje (npr. voditelj
zemljišnih knjiga). U nekim mjestima bili su na čelu seoski inspektori koji su se brinu-
li za održanje reda i poretka. Sindik se brinuo za vojno a auditor za civilno sudstvo
kantona. Regimenta je imala svoje a kanton svoje računovodstvo i knjige. Komunite-
ti su dijelom bili ukinuti i utjelovljeni u kanton. Medju ukinutim komunitetima su
bili Vinkovci, Mitrovica, N . Gradiška, Bela Crkva, Glina, Ivanić, Otočac, Gos-
pić, Ogulin, Gomirje i Brinje, Jedino Senj je imao važniji položaj. Ipak magistrati
su ostali osim što su izgubili jedan dio vršenja vlasti. Petrovaradin, Zemun i Karlovci
naprotiv su i dalje uživali vlastitu upravu (Bukovci su sjedinjeni sa Petrovaradinom).
Žal be protiv magistrata rješavala je generalkomanda u Zagrebu. U sudskom postupku
magistrat je ostao I instancija, apelaciono sudište u Petrovaradinu druga, a Pravosu-
dni odjel Dvorskog ratnog vijeća treća instaocija. Judicium delegatum je zadržao
 -lo9-
nadležnost nad visim oficirima, koji su živjeli u gradu, zemaljskim činovnicima,
svećenstvom koje nije spadalo pod komunitet, nad samim komuni tetom kao pravnom
osobom, nad ženama spomenutih osoba, turskim podanicima i u fiskalnim predmetima .
Pravo mača imali su krajiški apelacioni sudovi u Zagrebu i u Petrovaradinu.
Kantonalni sistem nije odgovorio svojoj svrsi, pa ni onda kada su brigadiri
preuzeli 1799. godine kontrolu nad regimentama, tako da je taj sistem ukinut sa I . X I
I800. godine, a time je prestala radom i samostalno kantonalno sudstvo. Iste godine
prišlo se reorganizaciji krajiških apelacionih i regimentskih sudova, Mjere su se od-
nosile uglavnom na zadatak da se osigura brže rješavanje sporova. Jedino apelaciono
sudište je doživjelo veću promjenu, jer je od sada bilo nadležno samo za reviziju
akata koje su izdali vojni sudovi kao ratni sudovi.
Nakon ukidanja kan tona Inog sistema, ukazala se potreba da se ipak odijeli
gospodarska i politička uprava od vojne, te su stoga 1821.godine odredjeni za vodje-
nje uprave posebni upravni oficiri. Tako je u štabu svake regimente bio predvidjen za
poslove uprave upravni kapetan kao političko-gospodarski referent. Osim toga, godine
1821. učinjen je prvi korak, razbijanju ekskluzivističke Vojne krajine prema gradjan-
skoj upravi. Te godine je car donio odluku da se vojne osobe mogu pozivati pred gradjan
ske sudove. Od te odredbe bile su izuzete osobe komuniteta, koji su još opstojali
nakon uvodjenja kantonalnog sistema ( Senj, Karlobag, Petrinja, Kostajnica, Bjelovar,
Ivanić, Grod, Petrovaradin, Karlovci, Zemun, Pančevo i Bela Crkva ).
Med ju tim, generalkomande su se u doba Josipa II takodjer morale uskladiti
Josipovim centralističkim težnjama.
Do 1783. godine Karlovačka genera I komanda imala je sjedište u Karlovcu,
Banska u Zagrebu, Varaždinska u Koprivnici, Slavonsko-sremska u Osijeku, Banatska
u Temišvaru, a Erdeljska u Hermannstadtu. Med jutim, godine 1783. bude Varaždinska
i Banska general komanda sjedinjena a sjedište ostane u Zagrebu. Banatska 5 Slavonsko-
sremska genera I komanda budu takodjer sjedinjeni a sjedište bude prebačeno iz Osije-
ka u Petrovaradin. Status zemaljske vlasti bio je još uvi jek jednostavan. On se sasto-
jao od nekoliko službenika za političke, školske i crkvene poslcve, zatim od ne-
koliko službenika za gospodarstvene poslove, posebno za financijske i posebno za
pravosudne poslove, tako da su postojali ovi odjeli:
 -Ho-

I Odjel za isključivo vojne poslove

il Administrativni odjel, koji je rješavao spomenute ostale poslove.

Godine 1786. bude Karlovačka genera I komanda prenešena u Zagreb,

gdje bude sjedinjena s Varaždinskom i Banskom genera I komandom u zajedničku
general-komandu pod nazivom Hrvatska generalkomanda. No, već 1791 .god.bude
Banska generalkomanda ponovno reaktivirana kao i Temišvarska generalkomanda
1792. godine za područje banatskih regimenti. Slavonska generalkomanda imala je
sada 6 odjela:

Prvi odjel ( FelcBcriegsexpedition)

Drugi odjel ( Oberkriegscommissariat)
Treći odjel ( Slavonisch - banater Appelationsgericht)
Četvrti odjel ( Judicium delegatum militare )
Peti odjel ( Kriegskassa )
Šesti odjel ( Stab des General commandos )
Prekretnicu u razvoju Vojne krajine predstavljala je svakako !8o7. godina, kada
je I . novembra stupio na snagu Krajiški osnovni zakon (Grenzgrundgesetz). Odredbe
Krajiških prava su zastarjele, jer su se naročito gradjanski odnosi u gradovima iskom-
plicirali,pa nisu više odgovarale. Zakon je stupio na snagu I . X I l8o7. god. Prema
ovom zakonu sve zemlje u Vojnoj krajini pripadale su caru i to na osnovu jus do-
minii altum et eminens a krajišnicima koristovno vlasništvo (dominium utile). Prema
tome nad je li se na jednom zemljištu blago ili ruda ono se dijeli na tri djela, jedna
trećina pripada caru zbog njegovog dominium altum et eminens, polovica od druge
trećine opet caru, jer ima jus dominii direct?, a druga polovica te trećina onom
koji je 5mao koristovno vlasništvo - kraj?šn?ku, a treća treć?na onom koj? je pronašao
blago ili rudu. Nadalje, zakonom se reguliralo pravo krajišnika na bavljenje obrtom
i drugim djelatnostima, zatim odnosi u kućnim zadrugama, vojna dužnost krajišnika,
erari jal na podavanja krajišnika, invalidska prava, prava krajišnika u trgovačkoj i
industrijskoj djelatnosti, zaštitni porezi i dr.

Dalje usavršavanje organizacije Vojne krajine nakon ukidanja kantonal-

nog sistema je prekinuo kratkotrajni intermezzo francuske vladavine u Hrvatskoj
 -111-
južno od Save. U razdoblju francuske vladavine ( !8o9 - 1813. god. ) bile su četiri
karlovačke i dvije banske regimente pod francuskom vlašću. Na njihovom čelu sta-
jao je vojni komandant sa sjedištem u Karlovcu gdje je bila osnovana Centralna di-
rekcija sa predsjednikom na čelu. Vojni komandant je imao odlučujuću riječ u toj
Direkciji, a podložan je bio Generalnom guverneru Ilirije.

Francuska je uprava reorganizirala doskora svoj dio Vojne krajine, pa je

lička i otočačka regimenta postala I provizorna regimenta, ogulinska I slunjska II,
dvije banske regimente III provizorna regimenta. Na čelu uprave stajalo je regi-
mentsko vijeće. Te su regimente dobivale vojne zapovjedi direktno od ministarstva
rata. Godine 1813. bude formirana Hrvatska husarska regimenta, ali je doskora bila
266
raspuštena u Francuskoj, jer je prestalo francusko vladanje u Hrvatskoj.

d) Završni oblik Vojne krajine ( I85o - 1871 )

Nakon što je Vojna krajina učinila izvcnredne usluge bečkom dvoru

1848. god./* 0 je bilo očito cb Vojna krajina nije izgubila svoj značaj, iako su pre-
stali razlozi zbog kojih je bila osnovala ( obrana od Turaka ). Stoga se dvor odlučio
da još bolje uredi krajiške odnose.
Osnovni Krajiški zakon iz !8o7. godine bude zamijenjen novim Osnovnim
267
zakonom od 7 . V l85o. godine kojim se naglasilo da je Vojna krajina nedjel jivi
dio Austrijske monarhije na kojem se mora i nadalje primjenjivati Osnovni zakon
iz l8o7. godine ukoliko nije izmjenjen . Prema ovom Zakonu iz l85o. godine Vojna
krajina postaje zemlja na kojoj se primjenjuje sistem općina i čije stanovništvo
može koristiti sva ona prava koja uživaju stanovnici austrijskih krunovina ukoliko
je to u skladu s njihovom vojnom dužnošću. 268
Sistem općina je naknadno uredjen i to tek 1862. godine. Te godine .
bude donesen naime Zakon o opći nana kojim su se formirale općine i odredila njihova
stvarna i mjesna nadležnost. Općine su mogle biti mjesne, kotarske i okružne ili
regimentske općine. Kotarske općine obuhvatale su općine jedno kompanije, a okru-
žne ili regimentske općine 12 kotarskih općina jedne regimente i 6 ča jkističkog ba-
taljona. Izbor mjesnih općinskih glavara i odbora bio je ovisan od potvrde koman-
danta regimente. Općindci odbor zajedno sa komandantom kompanije Imao je tačno
odredjeni djelokrug koji je obuhvatao sva važnija i načelna pitanja. Djelokrug
opčinskog glavara obuhvatao je sva nutarnja pitanja te prenesene javne poslove,
koje su mu povjerili organi upr ave^On je bio odgovoran za stanje u opčini. Opće
interese mjesnih općina na području kotara zaštićivala je i upravljala komanda
kompanije u sudjelovanju reprezentanata tih općina - općinskih glavara. Interesima
svake pojedine mjesne općine upravljala je komanda kompanije uz sudjelovanje op-
ćinskog glavara i odbora odredjene mjesne općine.

Sve poslove pojedinih mjesnih općina krajišnika i osoba koje su pripadale c i -

vilnoj nadležnosti provincijalne uprave van Vojne krajine ukoliko su se odnosili

na njihova lična i realna prava na području Vojne krajine te disciplinske predmete

radi izvršenog prestupa obavljala je komanda kompanije na svojoj raportsesiji # koja

se održavala svake sedmice. Na tim sesijama donosila su se konačna rješenja i l i

su se pitanja pripremala za rješavanje kod viših vlasti. Sjednicama je predsjedavao

komandant kompanije. Upravni oficir davao je votum informativum o zakonskim

propisima koji se trebaju primjenjivati na konkretni slučaj. O v a j je oficir ujedno v o -

dio sjedničkiiapisnik. Raportsesija je fungirala i kao mirovno sudište za sporove

manje vrijednosti do 5o forinti ( a i do loo forinti ,ako su se stranke z a to suglasile ) .

Glavari općina bili su neposredno podložni komandi kompanije od koje su

primali odluke i direktive i kojoj su dostavljali izvještaje i druge tražene podatke.

Regimentske odnosno batal jonske općine sastojale su se od predstavnika k o t a r -

skih i kompanijskih općina. Regimentska općina je imala jedamput godišnje svoje

zasjedanje na kojem je poslao svaki kompanijski kotar dva predstavnika k o j i su se

birali med ju općinskim glavarima i članovima općinskih odbora, zatim jednog pred-

stavnika zanatlija na 5o z a n a t l i j a u trajanju od 3 godine. O v i predstavnici imali

su svoje zamjenike. Nadležnost predstavništva regimentske općine obuhvatala je

sve poslove gospodarstva i privrede, upravljanje imovinom k o j a je pripadala toj

o p ć i n i , dodjela pomoći i z raznih zaklada i drugi opći poslovi. N o , treba podvući

da se ta institucija predvidjena zakonom i z 1862. godine nije r a z v i l a .

G o d i n e 1862. je izdan takodjer propis k o j i je regulirao gradske općine u g r a -

dovima. Po tom propisu formirane su gradske općine kojima su na č e l u stajali g r a d -

ski načelnik i općinsko v i j e ć e . Broj članova v i j e ć a ovisio je o broju stanovništva

 -113-
grada. Kod ovih općina je takodjer osnovano izborno pravo pojedinaca u općini ko-
ji biraju općinske zastupnike od kojih se formiraju gradsko vijeće i gradski funkcio-
neri. Biračko pravo je ovisno od cenzusa, te su formirana izborna tijela. Magisrat
se sastojao od gradskog načelnika, referenata za pravosudje, upravitelja političko-
gospodarskih i drugih poslova, od jednog ili vise magistratskih vijećnika i gradskih
zastupnika. Ovima je dodijeljen policijski komesar, adjunkt, inženjer, fizik i
liječnik. Djelokrug općinskog vijeća bio je savjetodavnog karaktera. Općinsko v i -
jeće sastojalo se svaka tri mjeseca. Kod gradova je takodjer postojalo mirovno sudi-
šte, koje se sastojalo od gradskog načelnika, referenata za pravosudje i nekoliko
magistratskih vijećnika. Gradovi su bili podredjeni neposredno genera I komandi.
Njihovo poslovanje je kontrolirala brigada.

Osnovni Krajiški zakon iz I85o. godine pored toga Što je uveo u Vojnu
krajinu sistem općina, on je regulirao i druga važna pitanja sa područja Vojne
krajine.
Prema Osnovnom zakonu krajišnici su bili sudjeni za vojne zločine po
zakonima koji su važili za vojsku a u svim ostalim slučajevima po općem zakonu
koji su važili za cijelu monarhiju.
Sudbenost na području Vojne krajine dijelila se na onu za krivične pred-
mete i onu za gradjanske predmete. Kaznena sudbenost krajiških sudova obuhvatala
je sve stanovnike Krajine pa i strance u nekim slučajevima. U slučaju proglašenja
prekog suda kaznena sudbenost krajiških sudova obuhvatala je svaku osobu, ako je
takva osoba povrijedila propise, koji su se primjenjivali na prekom sudu. Gradjan r
ski sudovi u krivičnom postupku bili su nadležni za sve osobe pa i krajišnike, ako su
bili u primjeni propisi koje su primjenjivali preki sudovi, te za stanovnike vojnih
komuniteta, trgovce i obrtnike sa područja Vojne krajine, ako su izvršili kažnjivo
djelo izvan Vojne krajine. Krajiški sudovi bili su nadležni u grad jonskim parnicama
za sve tužbe koje su im stanovnici Krajine predložili i za druge neke koje je zakon
dozvoljavao. No i gradjanski sudovi su bili nadležni za civilne tužbe krajišknika,
ako je to zakonom bilo dozvoljeno.
Kao sudovi fungirali su u Vojnoj krajini genera I komande, u Zagrebu i
Temišvaru, a nakon ukinuća genera I komande u Temišvaru i Vojna komanda u Temi-
 -114-
švaru,zatim zemaljski krajiški sudovi u Zagrebu i Temišvaru, zatim regimentski su-
dovi, sudovi komunitetskih magistrata, regimentski sud u Belom Manstiru t kao ru-
darski sud Srpskog banata, Vojni sud u Zagrebu, kao rudarski sud za Hrvatsko-"sia -
vonsku vojnu krajinu. U trgovačkim i mjenbenim predmetima bio je nadležan svaki
sud. Pored ovih sudova postojali su duhovni sudovi za bračne sporove u sjedištima
nadbiskupa, metropolite i biskupa.

Prema Osnovnom zakonu iz l85o. godine nadalje bude odredjeno da svaka

regimenta ima u pravilu dvc feldbatal jonasa 12 kompanija, osim toga, svaka od
četiri karlovačkih, dviju banskih regimenti i rumunjskobanatska regimenta da imaju
dvije kompanije, te da varaždinske, slavonske, njemačke i Hirsko-banatske kraji-
ške regimente imaju jednu diviziju lake konjice. Ti ti erba ta I jon je davao jedan
feldbatal jon sa 6 kompanija i jedan rezervni bataljon sa 4 kompanije.

Godine l86o. bude izvršena izmjena u sastavu regimenti tako da se od

14 krajiških regimenti svaka sastojala od 3 bataljona sa 6 kompanija, ali tako
da za vrijeme mira budu pripravni samo I i II batal jon. Regimenti su se pribrojali
vojne šereže,koje su bile odredjene za civilnu upravu. Kod regimente broj 1 . 2 . 3 . 4 .
lo. II i 13 bio je jedan odjeljak serežana za policijsku pograničnu i do javnu službu
a kod regimenti broj 1.2.3. posebni serežanski odjel za obalnu i pomorsku pograni-
čnu službu.

Politička podjela Vojne krajine prema Osnovnom zakonu iz l85o. godine

izgledala je ovako: teritorij Vojne krajine dijelio se u divizije, brigade, regimentske
i kompanijske kotareve. Postojale su tri divizije i to sa komandom u Karlovcu (za
4 karlovačke i 2 banske regimente), sa komandom u Zagrebu (za dvije varaždinske i
dvije slavonske regimente te za sve linijske trupe Hrvatsko-slavonskog generalata)
i sa komandom u Temišvaru za područje Sremsko-banatske krajine (kasnije sa koman-
dom u Petrovaradinu).
Za Karlovačku krajinu postojale su dvije krajiške brigade: u Otočcu za prvu
ličku i otočačku regimentu te komunitete Karlobag i Senj a u Karlovcu za ogulinsku
i slunjsku regimentu. Brigada u Karlovcu bila je ujedno kordonsoberkomanda karlo-
vačke i banske regimente» Varaždinske dvije regimente sa Bjelovarom i Ivanićem
potpadale su pod brigadu u Bjelovaru, dvije slavonske regimente sa Brodom brigadi u
 -115-
Vinkovcima, petrovaradinska regimenta, čajkistički bataljon sa Karlovcima i Z e -
munom brigadi u Zemunu, njemačka i srpsko-banatska regimenta sa Pančevom i
Belim Manastirom brigadi u Pančevu, rumunjsko-banatska regimenta brigadi u Sta-
roj Orsavi. Tri posljednje brigade (Stara Oršava , Pančevo i Zemun ) budu reducirane
na dvije.
Najniža podjela Vojne krajine sastojala se u podjeli na mjesne općine.
Više mjesnih općina sačinjavalo je jedan kompanijski kotar.

Carskom odlukom od I 9 . V I U 1869. godine bude odredjeno da se odcjepe

iz Vojne krajine dvije varaždinske pješadijske regimente i komuniteti Senj, Bjelo-

var, Ivanić i Sisak. Carskim manifestom od 8 . V I 1871. godine izdane su odredbe

kako da se spomenuti dijelovi Vojne krajine razvojače i predaju gradjanskoj upravi.

Tim odredbama su ukinute varaždinske regimente broj 5 i 6. Formirana je linijska

pješadijska regimenta sa sjedištem u Bjelovaru. Senj i Sisak budu utjelovljeni K r a -

ljevini Hrvatskoj i Slavoniji. O f i c i r i i činovnici mogli su prijeći u c i v i l n u službu .

Akte zemaljske uprave predali su komandanti regimente civilnim vlastima a sasvim

vojne spise Komandi u Bjelovaru. Deponiranje spisa Sisak izvršilo se kod Komande

u Zagrebu , Senja Komande mornarice u Rijeci. Sudski akti su se rezervirali za b j e -

lovarski županijski sud, koji se morao odmah formirati. Prihodi krajiškog fonda za

školovanje i odgoj pripadali su godišnjim isplatama Zemaljskoj vladi u Zagrebu

razmjerno prema broju kućanstava^koja su došla pod civilnu upravu. Gradjevni

objekti koji su se izgradili sredstvima Senja f Bjelovara i Ivanića pripadali su tim

općinama. Zemaljska vlada je bila obavezna da barem još tri godine daje stanovni-

štvu dotadašnje Varaždinske krajine one pomoći koje su do tada primati od vojnog

269

erara.

Čvršća organizacija školstva počela se formirati poslije 1849. godine.

Osnovne škole su uzdržavale općine a više Škole erar. Z a područje Karlovačke i

Banske krajine postojala je školska komisija sa sjedištem u Karlovcu, za Slavonsku

i Varaždinsku sa sjedištem u Vinkovcima za Banatsku u Pančevu. Te su komisije

neposredno irukovodile osnovnim školama i nadzirale i h . N a čelu komisije bio je

brigadir. Uz njega je bio ratni komesar i direktor škole. Kod regimenti bile su regi

mentske školske komisije, koje su vršile nadzor nad regimentskim Školama. Prepara
 -116-
dije su postajale u Rakovcu, nakon što je viša realka premještena iz Rakovca u
Petrinju, i u Pančevu nakon što je ondašnja viša realka premještena iz Panceva u
Zemun. Prva preparandija služila je za područje Hrvatsko - slavonske krajine a
druga za Banatsku krajinu.

Uvodjenje civilne uprave i reinkorporacija područja Vojne krajine u

bansku Hrvatsku

Carskom odlukom od 8 . V I 1871. godine bude uredjena civilna uprava

Vojne krajine. Carskim pismom od 8 . V I 1871. godine budu podredjeni generalko-
mandi u Zagrebu Hrvatsko-slavonska krajina sa petrovaradinskom regime n • do-
tadašnji vojni I komuni te ti Zemun, Karlovci i Petrovaradin, a Petrovarad.j (
vojnoj komandi budu podredjeni 3 banatske regimente t Titler-batal jon so komuni-
tetima Pančevo i Beli Manastir sa sjecištem u Temišvaru. Generalkomanui u Zagrebu
bude dodijeljen isti djelokrug koji je bio utvrdjen na osnovu drugog artikla Hrvatsko
-slavonskog sabora iz 1869.godine za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku vladu. Osim
toga je general-komanda dobila kao zemaljska vlada na područ ju Vojne krajine
u prenesenom djelokrugu one poslove koje su vršili u provincijalu Financijsko ravna-
teljstvo u Zagrebu i financijske inspekcije za Hrvatsku i Slavoniju. Svu višu nadle-
žnost na području Vojne krajine zadržao je car u svojim rukama. Djelokrug temišvarske
generalkomande sastojao se od onih agendi koje u Ugarskoj nije vršilo neposredno mi-
nistarstvo t j . vlada.

Dosadašnja sudska organizacija bila je zadržana.

Genera I komanda u Zagrebu trebala je da dostavlja budžet za vojsku
direktno Ministarstvu rata u Beču u budžet za civilnu upravu nad Vojnom krajinom
posredno preko Ugarsko-hrvatskog ministarstva financija Ministarstvu rata u Beču.
Temišvarska vojna komanda je dostavljala budžet za civilnu upravu samom Ministar-
stvu financija u Beču.
Izvanredni dohoci sa Krajine kao i njihova upotreba nisu išli ni u vojni
ni u civilni budžet nego u posebni izvanredni budžet. Koristio se za komunikacije,
navodnjavanje, pošuml jivan je i druge potrebe Krajine.
 -117-
Krajišk? imovni, odgojni i drugi fondovi iTebali su se podijeliti medju
genera I komandom u Zagrebu i Temišvaru razmjerno prema broju stanovnika

Na osnovu ovako novoformirane nadležnosti obiju generalkomandi formi-

rala se slijedeća nutarnja organizacija u generalkomandi:

1. Odjel za unutarnju upravu, bogoštovlje i nastavu

2. Odjel za pravosudje
3. Odjel za krajiške financije
4. Odjel za krajiške gradnje
5. Odjel za krajiške šume.

U samom Ministarstvu rata u Beču nastala je takodjer unutrašnja organi-

zaciona promjena, jer je od sada sve računovodstvene poslove za Vojnu krajinu
umjesto dosadašnjih.Računovodstvenog odjela Vojne intendence i Računovodstve-
nog odjela Ministarstva vodilo novoformirano odjeljenje u Ministarstvu Kraiiško-raču-
novodstveni odjel. Sef saniteta u Ministarstvu je i nadalje vodio poslove saniteta
Vojne krajine.

U obim generaIkomandama vršili su komandanti regimente kao i koman-

dant Titler-bataljona svu političku, sudsku i sanitetsku upravu na području kotareva
koji su im bili dodijel jeni. Razdioba svake regimente u 12 aTitlerovog bataljona
u 6 kompanija ostala je nepromjenjena. Kompanije su zadržale svoje dosadašnje bro-
jeve i nazive. Njima su ostali samo vojni poslovi a do konstituiranja općina i funkci-
je mirovnog suda. Formirani su kotarevi iz više kompanija. Na te kotareve budu pre-
nešene neke administrativne, financijske i disciplinske agende koje su pripadale
ranije regimenti i kompaniji. Općina je postala najniža upravna jedinica. Tako su
formiran? slijedeći kotarevi:
1 . Genera I komanda Zagreb
a) na području I ličke Franje Josipa regimente D.Lapac, Gračac
Udbina i Gospić
b) II otočake regimente Perušić,Korenica, Senj ? Otočac
 -118-

c) I I I . ogulinske regimente Ogulin, Ploški, Rakovica i Brinj

d) IV. slunjske regimente Slunj, Vojnić, Barilović i Kostanjevac
e) V brodske regimente, Brod, Gare in, Vinkovci, Županja
f) V I . gradiške regimente Novska, N.Gradiška i Oriovac
g) V I I . petrovaradinske regimente, Zemun, Sremski Karlovci, Petrova-
radin, Morović, Mitrovica, Simunović i Stara Pazova
h) V I I I . Jelačićeve I.banske regimente: Glina, Majur, Vrgin Most
i) I X . druge banske regimente grad Petrinja, Kostajnica, Dvor,
Petrinjski kotar i Dubički kotar

2. Generalkomanda u Temišvaru:

a) X . banatska regimenta dobila je 37 političkih općina i 4 kotara

(u Per I asu, Afa I fa I va, Glogovcu i Kubinu).
b) X I . rumunjsko-banatska regimenta dobila je 98 političkih općina
i 4 kotara ( Borović, Teregova, Stara Oršova i Karansebes )
c) X I I . srpsko-banatska regimenta dobila je 58 političkih općina i 4
kotara ( Karsdorf, Jasenova^ Deliblat, Moldon)
d) X I I I . Titler-batal jon dobio je 14 političkih općina i dva kotara
(Titel i Josefdorf ).

Upravu kod regimenti i novoosnovanih kotareva imala su vojna lica a

kod Ministarstva rata oficir? dodijeljeni Prezid? ja Inom birou. Upravna služba je
bila kod svih vojnih nadleštava regulirana okružnicom od lo. VI 11 1871 .god. a stran-
kama je bio osiguran žalbeni postupak. Serežani budu podredjeni političkoj upravi
u poslovima osiguranja javnog reda i sigurnosti te u službi izvršenja egzekucija, a
u vojnim Ministarstvu rata u Beču. Serežani su b?l? na području Vojne krajine ono što
su bili žandarmi u provincijal u.
Carinska ? poreska adm?n?strac?ja bila je podijeljena na području Vojne«
krajine na inspektorate u Senju, Kostajnici, Brodu i Zemunu. Svaki inspektorat je
obuhvatao teritorij od nekoliko regimenti. Ovoj četvorici inspektora bilo je pod-
redjeno 15 poreznih ureda (Gospić, Gračac, Otočac, Korenica, Ogulin, Plaški,
 -119-
Karlovac, Slunj, Vinkovci, Garčin, N . Gradiška, Mitrovica, Zemun, Glina,
Kostajnica). Na području Banatske krajine bila su dva carinska i poreska inspekto-
rata sa 8 poreznih ureda. Tu su inspektorati bili podredjeni ugarskoj Zemaljskoj f i -
271
nancijskoj direkciji u Temišvaru, a porezni ured? temišvarskoj Vojnoj komandi.
Zakonom od 8 . V I I 1871. bude uredjeno pitanje gradova na teritoriju Vojne
krajine. Komuniteti Petrinja, Kostajnica, Bjelovar, Ivanić, Brod, Zemun, Karlovci,
Petrovaradin, Pančevo, Beli Ma nati r postali su tim zakonom gradovi. Senj je postao
slobodni kraljevski grad kao slobodna luka. Gradski magistrati dobili su nešto suženu
nadležnost i to tako da su morali prepustiti upravu van općinskih financija poreznim
uredima a u pitanjima sudstva redovnim sudovima. No, gradovima budu prenešeni po-
slovi oko konskripcije
X i regrutiranja. Sve zgrade koje su služile općini ostale su joj u
vlasništvu a ostalim je upravljala država. Prihodi su išli poreznim uredima. Sve od-
redbe o broju članova magistrata, o njihovom plaćanju, briga za udovice, siromašne,
prešla je u nadležnost magistrata, al i uz suglasnost genera Ikomande. Godine 1872.
stupio je na snagu Red o gradovima kojim se odredio detaljni djelokrug gradskog v i -
jeća, kao savjetodavnog I odlučujućeg organa i gradskog magistrata kao izvršnog
organa. Magistrat je bio odgovoran za rad u vlastitom djelokrugu gradskom vijeću,
a u prenesenim poslovima generaIkomandi. Gradsko vijeće su birali gradjani na os-
novu svog izbornog prava. Na čelu grada bio je gradski načelnik. Općinski red iz
1862. godine bude takodjer izmjenjen i to tako da se osigurala općinarra veća samo-
stalnost i autonomija. Još uvijek su se razlikovale političke mjesne općine od regi-
menskih općina, koje su obuhvatale više mjesnih općina? Ove su bile podredjene
trima instancijama: kotarskim oblastima, komandi regimente i generalkomandi.
Mjesne općine su imale općinsko vijeće čije su članove birali općinari po svom i z -
bornom pravu. Uz vijeće postojalo je općinsko glavarstvo kao izvršni organ općin-
skog vijeća. Regimentske općine bile su sastavljene od zastupnika mjesnih općina,
koje su birali članovi općinskog vijeća pojedinog mjesta. One su se brinule opće-
nito o unapredjenju gospodarstva, o zajedničkoj imovini te su dodjeljivale pomoći
272
iz fondova regimente.
Carskom odlukom 1871 .godine budu ukinuti šumski servituti krajišnika, a
šume su podijeljene po pola, tako da je jednu polovicu dobila općina a drugu država
 -134-
u vlasništvo. Upravom šuma bili su zaduženi šumarski uredi u Gospiću, Otočcu,
Ogulinu, Karlovcu, Petrinji, Novoj Gradiški, Vinkovcima, Mitrovici, Pančevu i
Belom Manastiru. Područje jednog šumarskog ureda obuhvatalo je po pravilu pod-
dručje jedne regimente. Šumarski uredi bili su podredjeni generalkomandarra . Za
vodjenje gradjevinske djelatnosti formirani su gradjevni uredi, koji su bili podredje-
ni civilnoj upravi generalkomande. Gradjevni uredi su formirani u Otočcu, Karlovcu,
Petrinji, Vinkovcima, Pančevu i Belom Manastiru. Područje jednog gradjevnog ureda
obuhvatalo je po pravilu područje dviju regimenti. Gradjevni ured u Karlovcu bio

je nadležan za ogulinsku i slunjsku regimentu. Dozvole za gradnju mogle su izdavati

273
i općine i kotari i regimente, ali samo u odredjenim slučajevima.
Školskom godinom 1871/1872. nastale su promjene u školstvu. Generalkoman-
da je vršila vrhovni nadzor nad školama i odgojnim sustavom na području čitave Vojne
krajine ( jedino na području Banatske krajine nad generalkomandom stajalo je M i n i -
starstvo nastave u Pesti ). Genera I komanda u Zagrebu vršila je tu funkciju po Zema-
ljskom školskom vijeću a u Banatskoj krajini po Zemaljskom krajiškom školskom inspek-
toratu. Na području regimente i grada vodili su školstvo komandanti regimente odnosno
magistrat. Oni su uz sebe imali mjesne i kotarske školske savjetnike. Pučke škole su
spadale na području jedne mjesne općine pod mjesno školsko vijeće, ako ih je osnova-
la općina, a ako su bile regimentske, u tom slučaju spadale su pod kotarski školski
savjet, a one kotara, uključivši gimnazije i učiteljske škole, Zemaljskom školskom
vijeću. U svakom školskom vijeću bira se po jedan školski nadzornik,
274koji je"vršio
nadzor nad školom, koje su spadale pod vijeće koje ga je izabralo.
Poslove rješavanja manjih sporova med ju krajišnicima, koji su bili od
1862. godine u nadležnosti kompanija i komuniteta, od 1.1 1872. god. preuzeli su
kotarski i općinski uredi. Prigovore protiv rješenja takvih mirovnih sudova rješavali
su redovni sudovi.
Dakle, od 1.1 1872. god. organi javne uprave su bili: regimentske komande,
kotarski uredi, magistrati i političke općine. Kao prva instancija fungirali su regiment-
ske komande, kotarski uredi i magistrati, a kao druga i posljednja instancija
generalkomande.
 -121-
Regimentska komanda imala je nadležnost donosit! odluke o svim poslo-
vima ko{! nisu bili u nadležnosti kotarskih ureda, a posebno još izdavati odobrenja
za otudjivanje zemljišta ( koja su pripadala krajiškoj zadruzi i imala su do 6 jutara ) r
zatim odobrenja za izlaz iz kućne zajednice, za iseljenje krajišnika, nadalje, do-
djeljivati koncesije^za otvaranje posudbenih biblioteka, čitaonica,za vršenje zidar-
skog obrta, mesnica, gostionica, za putujuće agente, za putujuće trgovce i razna
privatna poduzeća. Napokon, regimentska komanda je imala pravo nadzora na po-
dručju regimente ne dirajući pravo disciplinskog kažnjavanja komandanta u odre-
djenim slučajevima.

Kotarski uredi su imali kompetencije koje su do novog ured jenja imale

kompanije ukoliko neke nisu date mjesnim opći nama, a i neke druge kompetencije,
koje su do tada pripadale regimentama te (do uredjenja pravosudja ) nadležnost do-
tadašnjih raportsesija Ì napokon, pravo nadzora puteva, mostova, školskih, župskih
i drugih općinskih zgrada i gradjevinskih objekata.

Protiv odluke kotarskih ureda postojala je pravo žalbe general komandi pu-
tem regimente. Magistrat je posjedovao funkcije ne samo iz vlastitog djelokruga ne-
go i one iz općinske nadležnosti prve instancije. Općinski ured imao je pored ovih
još i druge poslove, koji su se odnosili na očuvanje javnog reda i mira, opskrbu voj-
ske, smještaj vojske, popis stanovništva, suradnju sa naplatom poreza, davanje
275
licencije za razne javne nastupe i dr.
9 . I V 1872. god. bude područje dviju varaždinskih regimenti na kojem
je bila već organizirana bjelovarska županija predano banskoj vlast? a 3 . V I 1872.
god.bude odredjena provincijalizacija i triju banatskih regimenti i čajkističkog
bataljona, što se i ostvarilol .XI iste god.,>, kada su gradovi Pančevo, Beli Mana-
stir i Karansebes postali municipiji, koji su potpadali neposredno pod ugarsku vladu.
U tim mjestima budu osnovani istovremeno redovni sudovi. Oni su bili podložni 276 u dru-
goj instanciji Ugarskom sudbenom stolu a u trećoj instanciji Ugarskoj kuriji.
U Hrvatskoj ? Slavonskoj kraj?ni sa I . I 1873. god. bude sudstvo odije-
ljeno od uprave, pa je osnovano 28. kotarskih sudova i 6 sudišta prve instancije
(Gospić, Ogulin, Petrinja, Nova Grad?ška, Vinkovci i Zemun ). Kao druga in-
stancija fungirala je Krajiška sekcija Banskog stola a kao treća Krajiška sekcija
Stola sedmorice u Zagrebu.
 -122-
Sudištu u Pe-

trinji date su šire kompetencije, pa je ono sudilo i u rudarskim sporovima i krivičnim

predmetima zbog veleizdaje, uvrede veličanstva i smetanja javnog reda i mira za

cijelo područje Hrv. slav.vojne krajine. Kod nekih sudova bio je postavi jen držav-

ni tužilac ( t j . kod Stola sedmorice i kod sudista 1 stepena). Ipak neke prestupe su i

nadalje sudili upravno-politički uredi (kotarski uredi, magistrati) a žalbe je rješava-

la generalkomanda.^^

Prestupe u poreznim propisima sudio je u prvoj instanciji Financijski sud

a u drugoj viši Financijski sud (oba sa sjedištem u Zagrebu ) za području Vojne

278
L -
krajine.
I . V i l i 1873. god. bude civilna uprava potpuno odvojena od vojne. Kod
genera I komande bude iz Odjela za unutarnju upravu, bogoštovlje i nastavu odijeljeno
bogoštovlje i nastava, pa je za ove poslove formiran novi Odjel za bogoštovlje i
nastavu. Nadležnost obaju odjela ostala je ista tj.ona koja je propisana carskom
odlukom od 8.6.1871. i zakonskim članom II Hrvatskog sabora iz 1869. godine.
Odjel za bogošto/lje i nastavu dobio je inspektora za zemaljske škole i inspektora
za srednje Škole. Kod centralne uprave u Beču nastale su analogne promjene u
Prtìsidialbureau-u.
Odvajanjem političke uprave od vojne komandantu regimente je oduzeto
pravo rukovodjenja političkom upravom a regimenti odjel za političku upravu kao što
je već bio slučaj kad je bio uveden kantonalni sistem.
Umjesto dotadašnjih regimentskih kotareva formirano je 6 okruga
(distrikt) i to:
1. ličkootočački okrug (lička i otočačka regimenta) sa sjedištem
u Gospiću
2. ogulinsko-slunjski okrug (ogulinska i slunjska regimenta) sa sjedištem
u Ogulinu
3. banski okrug (dva banska regimentska kotara) sa sjedištem u Petrinji
4. brodski okrug sa sjedištem u Vinkovcima
5. novogradiski okrug sa sjedištem u Novoj Gradiški
6. petrovaradinski okrug sa sjedištem u Mitrovici.
 -123-
Brodski, novogradiški i petrovaradinski okruži formirani su lako da su
regimentski kotari postali okruži. Podjela na kotareve i općine kao i njihove gra-
nice nisu izmjenjene.

Za svaki krajiški okrug postavlja se upravna oblast pod naslovom Mc.k.

okružna oblast11. Okružna oblast preuzela je poslove zemaljske uprave, koje je do

tada imao komandant regimente. Gradovi su bili ostali izvan okruga.
U ekonomskim poslovima bude Hrvatsko-slavonska vojna krajina podije-
ljena u devet imovnih općina čija se mjesna nadležnost poklapala sa dotadašnjim
regimentskim kotarima. Imovne općine su preuzele na osnovu zakona od 8.6. 1871.
godine šume i lugove te njihove prihode, pa su samostalno poduzimale mjere za održa-
nje i unapredjenje te upravljale šumskim prihodima. U pogledu vlasništva, posjeda
i uprave primjenjivao se Opći gradjanski zakonik. Gospodarenje šumama je potpalo
pod nadzor političke uprave. Pojedine mjesne općihe mogle su se odijeliti iz okvira
imovne općine, te su u tom slučaju dobivale svoj alikvotni dio šuma. Organi imo-
vne općine bili su zastupstvo, koje je rješavalo na đcupštinama imovne općine
(u koju su ulazili predstavnici pojedinih mjesnih općina ) , odbor, u koji su ušli
izabrani članovi skupštine, i gospodarski ured, u kojem su bili šumarski ekspert,
kontrolor koji je bio ujedno računovodja i nekoliko činovnika. Gospodarski ured
bio je podložan odboru. Vrhovni nadzor pripadao je državi, koja je svoje pravo
vršila po jednom vladinom komesaru, bez čijeg prisustva skupština nije mogla
donositi pravovaljane zaključke. Dužnost vladinog komesara vršio je okružni upra-
vitelj.

Čiste prihode od šuma skupštine su koristile za gradnju i održavanje cesta,

za sprecavnje poplava, za navodnjavanje a u ličkoj ,otočačkoji ogulinskoj imovnoj
279
općini za pošuml javan je krasa.
Pored ovih promjena 1873.god. bile su još ove značajne: poslovi autonomne
uprave izdvojèni su iz Odjela za krajiške financije zagrebačke generalkomande te
predani odgovarajućim odjelima, nadalje, Odjel za krajiško računovodstvo je po-
dijeljeno na dva odsjeka -jedan za vršenje nadzora i kontrole na čitavom ugarskom-
hrvatskom krajiškom području i jedan samo za hrvatsko-slavonsko krajiško područje,
zatim, poslcve šuma i financija za Krajinu car je prenio na sebe i na generala u
 -124-
Zagrebu time da rješava suglasno saUgarsko-hrvatskim ministarstvom financija,

zatim, na svakom poreznom kotaru postavljen je barem jedan porezni egzekutor,

i napokon, civilni sudovi su dobili ovlaštenje obnoviti krivični proces protiv onih
28o
koji su već bili osudjeni po vojnim sudovima. Osim toga,iste godine car je

konačno ukinuo krajiške regimente broj 1 . 2 . 3 . 4. 7. 8. 9. lo i I L , te odre-

dio da se unapred primjenjuju zakonski članovi 4o. 41 i 42. Ugarsko-hrvatskog sa-

bora iz 1868. god., koji govore o obrambenim snagama, domobranstvu

281 i zemaljskom
ustanku ( ta je odredba stupila na snagu I . listopada 1873. god.)^ Ovom odredbom
je Hrvatsko-slavonska vojna krajina ušla u opći sistem popunidbenih kotareva mo-
narhije, u kojima se regrutiranje vršilo na temelju općih propisaj
Nakon pomenutih mjera u razdoblju do 1881.god., kada je Vojna kraji-
na konačno razvojačena, donijete su daljne koje su pripremile razvojačenje tako:

- Okružnicom generaIkomande u Zagrebu od 8 . X I I 1874. god. formirana je

Krajiška zemaljska blagajna u Zagrebu, koja je preuzela poslove Vojničke blagajne

u Zagrebu (Vojnička blagajna je ukinuta 31.XII 1874.).

- Okružnicom generalkomande u Zagrebu od 2 5 . V I 1875. god.bude ukinuta
Trgavacko-obrtnička komora u Sisku za područje Vojnékrajine, a njezino područje
bude podijeljeno med ju trgovačke komore u Zagrebu, Senju i Osijeku. Ujedno bu-
de odredjeno da na ovom području stupa na snagu zakonski član VI Ugarskog sa-
283
bora od 1868. god. o trgovačko-obrtnim komorama . .
- God. 1875. stupio je na snagu u Hrvatsko- slav.vojnoj krajini V I I zak.
članak Ug.hrv. sabora od 1875. kojim se uredjuje pitanje zemljarine i time u vezi
i procjena čistog dohotka zemljišnog posjeda. Radnjana zemljarinskog katastra ru-
kovodi ministar financija u Pešti. Njegovi izvršni organi bili su u procjenbenim ko-
tarima procjenbeni povjerenik i procjenitelj šuma, u procjenbenim okruzima ravna-
telj katastra, okružni i šumarsko-procjenbeni nadzornik, a u ministratstvu centra-
lni nadzornik. Provodjenje postupka procjene vršili su posebni organi: t* kotaru -
kotarsko zemljarinsko povjerenstvo, u okrugu -okružno, a na čitavom području
Hrv. slav. vojne krajine zemafjsko-zemljarinsko povjerenstvo. Kod generalkomande
u Zagrebu formiran je posebni Odjel za zemljarinski katastar kojem je na čelu bio
 -125-
284
šef Krajiško-financijskog odjela .
- 1875. god. bude iz slunjske imovne općine odvojena općina žumberačkog
285
kotara sa svojim šumama te bude od njih formirana žumberačka imovna općina.
I .X 1875. budu ukinute okružne oblasti, ali na području četiri okruga
ostali su upravni organi na čelu sa okružnim upraviteljima, koji su bili dužni vršiti nad-
zor kotarskim uredima i mjesnim općinama te obavljati poslove, koji su se
ticali višeg upravnog organa,Okružni upravitelji su ujedno upravljali neposredno
onim kotarskim uredima, kop su bili u sjedištu okružnog upravitelja. U ostalim
dvama okruzima poslove okružnog upravljanja obavljali su predstojnici kotarskih
ureda, koji su bili u sjedištu okruga.
286Ostali poslovi djelokruga dotadašnjih okružnih
oblasti prešli su na kotarske urede.
1875. god. bude carskom naredbom odredjeno da Investiciona zaklada
Hrvatsko-slavonske krajine mora plaćati državnoj upravi jedan postotak novca, ko-
ji ima od svih glavnih i sporednih prihoda iz 3oo.ooo rali šuma u brodskoj i petrova-
radinskoj pukovniji
287 radi podmirivanja upravnih troškova države za te šume na uzga-
janju tih šuma .
I . V I I 1878.god. bile su ukinute blagajne gradjevnih ureda u Gospiću,
Ogulinu, Petrinji i Vinkovcima a njihove poslove je preuzeo porezni ured u tim
288
mjestima.
Carskom odlukom od 24.XII 1878. god. bude general, koji je bio dodi-
jeljen generalkomandi u Zagrebu, odredjen kao stalni zastupnik zapovijedajućeg
generala kao glavara kra jiške zemaljske upravne oblasti. Presidiai bureau-predsje-
dnički ured, koji se na novosideraatizirao kod generalkomande u Zagrebu, treba
rješavat? sve više lične i one važne službene predmete, koje mu dodijeli zapovije-
dajući general kao glavar krajiške « m a l jske upravne oblasti. Na čelu ureda stajao
289
je predstojnik. Uz njega su bili pomoćnik i sekretar ravnatelj pomoćnih ureda.
• 1879. god. bude uveden gruntovnički red od 15.XII 1855. god. u Hrv.
slav.vojnoj krajini. Po njemu 9erazlikuju državne i privatne zemlje. Državne su:
krajiški zemaljski erar, financijski erar, vojnički ili domobranski erar, a privatne:
imovina mjesnih općina, političkih općina, imovnih općina, crkvenih općina,
29o zakla-
da, društava , udruga, zadruga, suvlasništvo i vlasništvo jedne osobe. Tim su
 -126-
zakonom predate gruntovne knjige kotarskim sudovima. Od 1.1 1881. godine okru-
žne školske blagajne sakupljale su školski namet od mjesnih općina. Od ovih nameta
plaćali su se učitelji u mjesnim općinama, troškovi za skupštine okružnih školskih
vijeća i troškovi za okružne i zemaljske učiteljske konferencije. Ako svota cijelog
školskog nameta seoskih odnosno mjesnih općina nije dosta jal a, man jak se namaknuo
iz dohodaka postojećih okružnih ili općinskih školskih fondova, zaklada i zapisa
tim načinom da se ti dohoci koriste samo za ono okružje ili općinu kojoj su nam je-
njeni. U gradskim općinama učitelji su se plaćali iz prihoda gradskih općina. Ovim
propisima tj.^jikonom od lo.2. I880., izmjenjeni su u stvari školski propisi od 8.
VI 1871.god.

-!88o. budu ukinuti kotarski uredi u Donjem Lapcu>,Perušiću, Rakovici

i Kostanjevcu, te kotarski sudovi u Donjem Lapcu, Karlobagu, Perušiću, Drežniku,
292
Novoj Kapeli i u Moroviću.
-15.VII 1881. car je konačno izdao no nifest krajišnicima kojim ih obavje-
štava da je Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu sjedinio sa Kraljevinom Hrvatskom i
Slavonijom. Uz taj manifest je izdao nekoliko naredbi kako da se bivša Vojna kra-
jina sjedini sa Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Tako naredbom o ustanovljenju
i upravljanju vanrednih dohodaka Hrvatsko-slavonske krajine, o svrsi za
koju se ti dohoci imaju upotrebljavati i o načinu tog upotrebi javan ja ovlašćuje se
ban da putem vještaka procjeni koje su šumske površine na području Vojne krajine
sa prestarjelim šumskim sasfojinama, tako da će nakon te procjene car odrediti što
će od ovih šumskih površina uz onih 3o.ooo jutara šumskih površina Brodskog i
Petrovaradinskog krajiškog okruga ući u investicione svrhe i posebne stalne kra-
jiške zaklade. Prestar jele šumice sastojine mogu se unovčiti samo na osnovu javne
oferte. Po izvršenoj dražbi sve oferte imaju se predati Investicionom povjereništvu
dg prihvati najbolju ofertu, koja će stabla svake godine ići na dražbu, i koja će biti
isklična cijena. Upravljanje tim površinama soada u nadležnost državne šumske upra-
ve, koja od sada potpada pod Ugarsko-hrvatsko ministarstvo za poljodjelstvo, obrt
i trgovinu. Prema tome, ministarstvu pripada pravo vrhovne uprave a pravo odluči-
vanja koje su prestar jele šumske sastojine treba da vrši sporazumno s banom. Obzi-
rom na unovči van je tih prestarjelih šumskih sastojina pripada banu isti onaj djelo-
krug koji je do tada imao zapovijedajućigeneral u Zogrebu. Jedan dio dohodaka iz
 -127-
prestarjelih šumskih sastojina pripada državnoj upravi za podmirivanje troškova uprav-
ljanja, poreza i troškova za uzgajanje šuma. Dohoci iz prestarjelih stabala onih
3o.ooo jutara šuma u Brodskom i Petrovaradinskom okrugu imaju se, odbivši troškove
uprave, podijeliti tako da 56 2/3 % otpada za gradnju željeznica na krajiškom po-
dručju a 43 1/2 % na investicione svrhe (kao uredjenje Save i njenih pritoka, izgra-
dnja cesta, opskrba krasa vodom, uredjenje takve vode na krasu i dr.). Novi dohoci,
koje će krajiška investiciona zaklada imati od tih prestarjelih stabala i drugih, koje
će još dobiti, imaju se na isti način dijeliti sve dotle dok ne budu osigurani troškovi
za željeznice koje si imaju graditi u smislu ugarsko-hrvatskih zakonskih članaka XXVI
od god. 1877. i XLIII od god. I880. izuzevši željeznice od Siska do jedne postaje
karlovačko-riječke pruge o čijoj gradnji će se kasnije odlučiti. Sudjelovanje bana
kod krajiških željezničkih gradnja, u koliko se one vrše na teret investicione zakla-
de, bit će ono isto koje je do tada vršio zapovijedajući general u Zagrebu na temelju
ugarsko-hrvatskih zakonskih člandca XXVI od 1877. i XLIII od l88o. god. Čim budu
dovršene gradnje željeznica i drugi radovi t j . oni na koje otpada 43 1/3% dohodaka,
te investicije će se predati političkoj upravi a pošumljene površine državnoj šumskoj
upravi u koliko su vlasništvo: države. Pored investicione zaklade treba formirati i
potporne zaklade čim bude pritekla prva glavnička svota na temelju godišnjih van-
rednih proračuna o dohocima i o korištenju krajiške investicione zaklade. Potporne
zaklade trebaju se koristiti osobito za ličko-otočačko I ogullnsko-slunjsko okružje
kao i za siromašniji dio Banskog okružja radi potpomaganja , uzdržavanja svećenstva,
u svrhu školskih gradnja i uzdržavanja školskih zgrada i plaćanja učitelja, za uzdr-
žavanje cesta, pošuml javanje krasa i održavanje postojećih šuma.

Upravu, korištenje i rukovanje potpornim zakladama nadzire i savjetuje

Pregledno povjerenstvo i to isto ono koje je do tada bilo nadležno za Krajišku imo-
vnu, uzgojnu i obrazovnu zakladu.
Dosadašnja investiciona zaklada ima se i nadalje održati te će se novci,
koji dotiču u tu zakladu, osim novaca koji su upotrijebljeni za utemeljenje stalnih
potpornih zcklada, ukamaćivati samo za ono vrijeme, za koje novci nisu potrebni
za izvodjenje investicija, kupovati ugarske državne papire i državne blagajničke
doznačice te austrijske parcijalne hipotekarne doznačice ( solinice ).
 -128-

Uprava Investicione zaklade, način njene upotrebe i nadzor te uprave

i upotrebe vršit će se nadalje po prijašnjim propisima (carsko rješenje od 27.1 1873.
11
Postojeće tnvesticiono povjerenstvo dobit će novi naslov Investiciona I no povjeren-
stvo za Hrvatsko-slavonsku krajinu sjedinjenu god. 1881. s Hrvatskom ! Slavonijom".
Umjesto onih članova, koji su do tada u tom povjerenstvu zastupali zajedničko mi-
nistarstvo rata i genera I komandu u Zagrebu, ulaze jedan predstavnik Ugarsko-hrvat-
ske vlade i jedan Zemaljske vlade.
Djelokrug zapovijeda jućeggenerala u Zagrebu kao glavara Krajine i ge-
neralkomande u Zagrebu kao zemaljske oblasti u Krajini prelazi na bana.
Blagajničko poslovanje koje je do tada obavljalo obzirom na investicio-
nu zakladu Krajiška:zemaljska blagajna prelazi na "Investicionalnuzakladnu bla-
gajnu" koja će se odmah formirati.
Ban je dužan putem ministra za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju podnijeti
caru prijedloge o imenovanju predsjednika i članova Investiciona!nog povjerenstva
i njihovih zamjenika iz sredine pučanstva, te sve proračune, računske zaključke i
iskaze o rukovanju kao i sve ostale predmete koji se odnose na krajiške investicije
za koje treba carevo odobrenje. Ugarski računarski dvor će kontrolirati rukovanje
s novcem koji pritječe u krajiške investicione svrhe i koji se koristi za izgradnju
željeznica na teret tih novaca. Svaki sastanak Investiciona I nog povjerenstva mora
dobiti prethodno odobrenje cara* Sudbeni stol u Zagrebu jedini je nadležan za rje-
293
šavanje parnica u kojima je investiciona zaklada tužitelj ili tuženi.
Carskom odredbom od 15.7.1881. god.o sjedinjenju i upravi krajiške imo-
vine te krajiške uzgojne i obrazovne zaklade car je sjedinio dotadašnje samostalne
zaklade i to: krajišku imovnu zakladu i krajišku uzgojnu i obrazovnu zakladu u je-
dnu " krajišku imovnu, uzgojnu i obrazovnu zakladu " nakon što je iz I učen onaj
dio glavnice koji pripada ukinutoj Banatskoj krajini ( od 8 . 6 . I 8 P I . ) i uz daljnje
pravo tog područja jda participira u dohocima spremišta za žito i sol u gradu Senju.
Isto tako pripada dio dohodaka onim dijelovima Vojne krajine koji su ranije bili
sjedinjeni s Kraljevinom -Irvatskom I Slavonijom. Dohoci zaklade smiju se trošiti
kao i do tada: ria školske stipendije, nabavku učila za siromašne djake, školske
i crkvene gradnje, te davanje pomoći stanovtštvu koje je stradalo od elementarnih
 -129-
nezgoda. Uživaoci mogu biti samo stanovnici i zaviča jnici bivšeg Krajiškog po-
druč ja.

Banu pripada uprava temeljne glavnice, rukovanje s dohocima i obraču-

navanje tih dohodaka. Obračun vrsi Računarski odjel Zemaljske vlade a pohranu
gotovine, vrednosnih papira Hrvatsko-slavonska zemaljska blagajna. Nadzor nad
upravom te zaklade kao i nad rukovanjem dohocima, te pregled blagajničkog po-
slovanja pripada posebnom pregiednom povjerenstvu koje se sastoji od četiri člana
Investiciona Inog povjerenstva koji potječu sa područja bivše Vojne krajine.
Poslije razrješenja investicione zaklade caru pripada pravo imenovanja članova po-
vjerenstva na prijedlog bana. Predsjednik Investicionog povjerenstva je ujedno
predsjednik preglednog povjerenstva. Proračun se ne može izvršiti ako nema ca-
294
revog odobrenja. Car odobrava i zaključni račun. Carskom naredbom od 15.
VII 1881. "obzirom na sjedinjenje hrvatsko-slavonskog krajiškog područja s Kralje-
vinom Hrvatskom i Slavonijom a time sa zemljama krune ugarske" car daje konkre-
tne upute kako da se to sjedinjenje izvrši. Po toj naredbi dosadašnja uprava hrvat-
sko-slavonskog krajiškog područja raspušta se i sa I .Vili 1881. prelazi na bana,
koji će je preuzeti momentalno u svojstvu kraljevskog povjerenika sa zadatkom da
izvrši potpuno sjedinjenje. Sa I . V I H 1881. god. prestaje upliv austrijskog ministar-
stva rata na hrvatsko-slavonsko i krajiško područje. Sa I . V I H 1881. god. ge eral-
komanda prestaje djelovati kao krajiška zemaljska upravna vlast, te je dužna sve
one poslove, koji spada ju Ugarsko-hrvatskoj vladi na osnovu zakonskog ugarsko
hrvatskog članka XXX od 1868. predat? toj Vladi, a one poslove koji spadaju Z e -
maljskoj vladi da preda banu kao kraljevskom povjereniku. Ministri ugarsko-hrvatske
vlade i ban dužni su što prije predložiti caru nužnu reorganizaciju oblasti i ureda us-
lijed sjedinjenja. Dok car ne donese po tom prijedlogu rješenje o reorganizaciji, sve
oblasti i uredi ostaju i dalje na snazi. Činovnici krajiškozemaljske uprave podredju-
juse banu kao kraljevskom povjereniku. Prava imenovanja i unapred jenja službeni-
ka prelaze dijelom na ministarstva a dijelom na bana što ovisi da li su službenici
bili zaposlen? na zajedn?čk?m c 1 s autonomnim poslov?ma bivše Vojne krajine. Vojna
lica koja su do tada bila zaposlena u gradjanskoj uprav? ostaju na svoj?m mjestima
dok ne obave svojo službu te su kroz to vrijeme ostali u vojnom staležu. Serežan-
 -144-
ski zbor bit će u gospodarskom pogledu kao i u pogledu opredjeljenja kao straža
sigurnosti podčinjen od 1.8.1881. god. banu, a u pogledu vojničke zavisnosti Ugar-
sko-hrvatskom ministarstvu za zemaljsku obranu. Serežanski zbor sjedinit će se s
kr. ugarsko-hrvatsko-slavonskim zemaljskim oružništvom. Prava i dužncsti u privat-
nom pravu ostaju na snazi i dalje. Sve krajiške zaklade, naročito krajiško-učiteljsko-
opskrbna zaklada ostaju i dalje postojati. Ni jedna oblast ne može odrediti bilo kakvu
naknadu ili odštetu za bivša krajiška prava. Briga za ispunjenje obaveza koje je
krajiški erar preuzeo u ime autonomne krajiško-zemal jske uprave kao i obaveza
prema trećim osobama prelazi na bana kao kraljevskog povjerenika, a brigu za is-
punjenje obaveza koje su proizašle iz ugovora u ime zajedničke uprave prelazi na

odgovarajuće ugarsko-hrvatsko ministarstvo. Izvršavanje zavjetničkog prava na žu-

295
parna car je prenio sa generala na bana. Kraljevskim otpisom od 15.VII 1881.
" obzirom na ustanove za prelaz uprave hrvatskoslavonskog krajiškog područja pri-
godom sjedinjenja ovog područja s istoimenim kraljevinama a tim sa zemljama ugar-
ske krune" kralj je dao detaljna uputstva o sjedinjenju pojedinih ustanova. Tako je
tim otpisom odred jeno da krajiški strukovni odjel i i pomoćni uredi te organi general-
komande u Zagrebu kao krajiškozemaljske upravne oblasti imaju se zajedno sa svojim
činovnicima i spisima predati odgovarajućim ugarsko-hrvatskim ministarstvima odno-
sno banu kao kraljevskom povjereniku sa I .Vili 1881. godine. Banu kao kraljevskom
povjereniku imaju se predati čitav Predsjednički ured krajiške uprave (Presidialbu-
reau), zatim krajiško upravni odjeli političke nutarnje uprave, bogoštovlja i na-
stave te pravosudja, nadalje već odvojeni iz krajiškog Računarskog odjela odsjek
za autonomnu upravu i napokon pomoćni uredi zajedno sa ravnateljstvom tih ureda,
u koliko se odnose na spomenute odjele i Predsjednički ured.
Poslovi krajiškog graditeljstva, ako su zajednički po č l . X X X zajed.sabora
od 1868. god. prelaze na Ugarsko-hrvatsko ministarstvo za javne radove i komunika-
cije, a ako su autonomni dodjeljuju se zajedno sa krajiškoupraMiim odjelom za unu-
tarnju političku upravu banu kao kraljevskom povjereniku. Na bana prelazi tako-
djer pravo raspoložbe obzirom na one gradjevine, koje se izvode na račun inve-
sticione zaklade izuzevši gradnje željeznica.
Poslovi koje je obavljalo Upraviteljstvokrajiških šuma u smislu carske od-
 -131-
luke od 8. VI 1871. i paragrafo 7 ugarsko-hrvatskog zakonskog članka XXX od 1873.
godite paragrafa 6 hrvatskog zak. članka II od 1869. god. prelaze na bana kao kra-
I jevskog povjerenika.

Funkcije Krajiške zemal jske blagajne, koja se ima ukinuti prelaze obzirom
na autonomnu zemaljsku upravu na Hrvatsko-slavonsku zemaljsku blagajnu, a funkci-
je investitionalne zaklade na Investiciona Inu zakladnu blagajnu koja se ima odmah
formirati.
Središnje povjerenstvo za otkup šumskih služnosti u krajiškom području
podredjuje se banu kao kraljevskom povjereniku.
Napokon banu, kao kraljevskom povjereniku, podredjuje se krajiški odsje-
ci Stola sedmorice i Banskog stola te Državno nadodvjetništvo za krajiško područje.
Ban će predložiti kral ju kako da se ovi odsjeci potpune sjedine.

Proračune za krajišku zemaljsku upravu odobrava kratj na prijedlog Ug.

hrv. ministra financija i bana.
Financijski poslovi s krajiškog područja dodjeljuju se Ug.hrv. ministru
financija. Stoga će se Financijski odjel generalkomande Zagreb kao krajiškozemal j-
ske oblasti i krajiški arhiv mapa spojiti sa zagrebačkim Financijalnim ravnateljstvom a
upravitelj krajiške zemaljske blagajne sa gotovinom, knjigama i spisima dodijeliti
Ugarsko-hrv. državnoj glavnoj blagajni u Zagrebu. Financijske prekršaje od sada treba
da rješavaju financijski sudovi koji postoje u Hrvatskoj i Slavoniji.
Zemljarinsko-katastarski odjel krajiške zemaljske upravne oblasti postojat
će dok ne završi svoj zadatak pod naslovom "Zemljarinsko katastralno ravnateljstvo
za krajiško područje sjedinjeno s Hrvatskom i Slavonijom u Zagrebu" i podredjuje se
neposredno Ugarskom hrvat, ministarstvu financija.
Šumarski odjel krajiške uprave ima se formirati kao Šumarsko ravnateljstvo
podredjenoUgarsko hrv. ministarstvu za poljodjelstvo, obrt i trgovinu s djelokrugom
koji imaju ugarska šumarska ravnateljstva. Autonomni poslovi Šumarskog odjela kra-
jiške uprave prelaze na bana kao kraljevskog povjerenika.
Uz poslove koje je preuzimalo ugarsko hrv. ministarstvo odnosno ban kao
kraljevski povjerenik bili su uvijek povezani i spisi. Kod gradjevne struke dioba spisa
296
vršila se po izričitom kraljevom naredjenju sporazumno izmedju ministra i bana.
 -132-
Naredbom bana kao kraljevskog povjerenika od 24.XII 1881. odredjeno

je da sa U 1882.god- Zemaljska vlada, odnosno njezina tri odjela, preuzme sve

one poslove koji su nabrojeni u paragrafu 6-8 zak. č l . l l od 1869. o ustrojstvu
Zemaljske vlade, koje je na području bivše Vojne krajine vršila general komanda
u Zagrebu na osnovu carskog otpisa od 8 . 6 . 1871. kao krajiška zemaljska upravna
oblast a kasnije ban kao kraljevski povjerenik u smislu kraljevske naredbe od 15.7.
1881. Sa 1.1 1882. god. imaju se i odsjeci Stola sedmorice i Banskog stola kao i
Državno nadvjetništvo za područje Vojne krajine spojiti sa Stolom sedmorice odnosno
297
Hrvatske i Slavonije.
Zakonskim člankom XL Ugarskohrvatskog sabora od 1882. god. bude od-
redjeno da se svi državni dohoci iz Krajine imaju uplaćivati u Ugarsko-hrvatsku
državnu blagajnu a troškove potrebne za autonomnu upravu Krajine ustanovljavati
298
će ban. Tim zakonskim člankom ozakonjene su sve kraljeve naredbe od 15.1 1881.
Zakonom Hrvatskog sabora od 5.11 1886. bude konačno ukinuto područje
s vlastitom upravom na području razvojačene Vojne krajine, te je na svom području
bivše Vojne krajine uredjena jedinstvena upravna podjela, koja se zasnivala na
županijama, unutar županija na kotarima a unutar kotareva na općinama. Ovim za-
konom nisu dirane imovne općine, koje su ranije formirane na području bivše Vojne
krajine. Županije su dobile novu nadležnost, koja je bila podijeljena na županijsku
skupštinu, upravni odbor, velikog župana i županijsku oblast kao organizacionu
jedinicu
žnost županije
kotarske na čelu
oblasti sa odnos
i njen podžupanom. Ovim zakonom
prema županiji je ujedno
i podredjenim octedjena
općinama. 299 nadi e -
 -133-

Glava druga

A) Javna uprava ( 1848 - 1918 )

I Organizacija vlastite vrhovne javne uprave ( 1848 - l85o )

I) Politički programi Narodne stranke marta i travnja 1848.god«

Nacionalni pokret u Hrvatskoj, poznat pod imenom ilirski pokret, od

početka svog organiziranog rada 1835. god. (izdavanjem Novina l Danice), pa za
vrijeme kasnijeg proširivanja svoje djelatnosti ( osnivanjem čitaonica ), te do osni-
vanja svoje političke stranke 1841. god. (Ilirska stranka) nije Imao odredjen politi-
čki program i taktiku.Aktivnost nacionalnog pokreta razvijala se na književnom
polju s tendeocijom formiranja nacionalne svijesti na širem nacionalnom teritoriju
radi objedinjavan ja razbijenih nacionalnih teritorija i stvaranja na ovaj način obra-
ne prema nadirućem madžarskom nacionalizmu.

Osnivanje Ilirske stranke nasuprot Hrvatskougarske stranke doprinjelo je

formuliranju političkog programa. Malobrojno gradjanstvo povezano s dijelom plem-
stva i svećenstva uspjelo je svojom taktikom unijeti u program Ilirske stranke pored
borbe za municipalna prava staleža i redova Kraljevine Hrvatske i Slavonije još ide-
ju o "ilirskoj narodnosti" te aktivnost razvijanja ekonomskih I kulturno-prosvjetnih
ustanova u zemlji.
Uspješan rad Ilirske stranke odnosno Naroche stranke (poslije zabrane ilir
skog imena) doveo je ubrzo do formuliranja zahtjeva kojima se konkretizirao politi-
čki program stranke i to tako da se ustroji u banskoj Hrvatskoj vlada, da bi tako
Hrvatska mogla samostalno i uspješno rješavati zadatke vrhovne uprave u zemlji
u oblasti javne uprave, privrede, kulture, prosvjete i drugih važnih poslova bez
Ingerencije i utjecaja političkih tendencija Ugarskog namjesništva. Taj zahtjev na-
rodnjaka na Saboru iz 1845. god. bio je već slijedeće godine od nekolicine naro-
 -134-
dnjaka pojmovno izoštren, jer se tražilo da se regulira uopće odnos Hrvatske prema
Madžarskoj i to na temelju nezavisnosti u zakonodavstvu i javnoj upravi u svim sluča-
jevima kada su se trebali rješavati "domaći poslovi", lako takva formulacija nije bi-
la dorečena obzirom na odnos Hrvatske prema zajedničkom Hrvatskougarskom sabo-
ru, ipak,očito je,da se politički program Narodne stranke razvijao u pravcu borbe zo
potpuno osamostaljenje Hrvatske prema Madžarskoj što je ustvari postajao ciljem
nacionalnog pokreta pa je Hrvatskougarska stranka prema tome sa svojim programom
za što ti jesni jom suradnjom i što jačom državno-pravnom vezom s Madžarskom propa-
dala.
Nakon što je buknula revolucija marta 1848. u Beču pa je"kral j obećao
narodima Monarhije ustav (15.111) a madžarski palatin imenovao vladu nadležnu ne
samo za Madžarsku nego i Hrvatsku (17.111) Narodna stranka je ubrzano razvila pot-
puno svoj program. Osnovavši provizorni nacionalni komitet koji se pobrinuo da sa-
kupi u Zagrebu navodne predstavnike iz sviju dijelova zemlje bez obzira na stalež
i vjeroispovjest, Narodna stranka je uspjela u najkraćem roku formirati prvo šire
narodno zborno tijelo, koje je 25.111 1848. jednoglasno proklamiralo "zahtjeve na-
cije" . Prije svega treba podvući da je ta skupština prihvatila gledište da svo stano-
vništvo sjedinjenih kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, predstavlja samo
jednu naciju, koja želi ostati zajedno s Madžarskom pod ugarskom krunom s kojom
je ujedinjena hrvatsko-slavonsko-dalmatinska kruna i to pod Habsburškom dinastijom
čuvajući integritet Austrijske monarhije i Ugarskog rajha. S tog stajališta nacija
je zahtjevala nacionalnu neza/isnost, koja se mora osigurati na nacionalnom teri-
toriju sastojeći se od Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne krajine i svih podru-
čja domovi ne,koja su tečajem vremena bila izgubljena i sjedinjena s madžarskim
županijama i austrijskim zemljama. Nacionalna nezavisnost biti će osigurana, ako
kralj preda banu komandu nad krajiškim trupama i pravo da sazove Sabor, koji će
se sastojati od zastupnika koje će narod birati na osnovu biračkog prava koje ne po-
znaje razlike u staležu, zatim, ako se nacip osigura vlastita, nezavisna ministarska
vlada, koja će biti odgovorna jedino Saboru kraljevina i napokon, ako se naciji
osigura čitav niztaksativnonebrojenih demokratskih prava a prije svega da se ukinu
feudalni odnosi.
 -135-
Ovaj martovski program bio je doskora zamijenjen aprllsklm, ovog puta
i taktički razradjenim planom. On se nije temei jlo više samo na osnovi postojanja
hrvatskouganke državne zajednice, nego je bio zasnovan s očitom predtlekcijom
I na ideji o zasnivanju nezavisne hrvatske države. Ovakvoj preorjentaciji naro-
dnjaka doprinijeli su dogadjaji Iz prve polovine aprila 1848. koji su pokazali da
madžarska vlada želi Hrvatsku ( ili barem Slavoniju) stopiti i izjednačiti s madžar-
skim teritorijem, te da dvor nije u stanju da spriječf osnivanje i razvoj premoćne
madžarske države u Habsburškoj monarhiji ( madžarski palatin traži I . I V 1848. od

bana da se on zajedrio sa županijama I gradovima podredi madžarskoj vladi teda

3ol
odmah dade izvještaj toj vladi o dogadjajima u Zagrebu od 25.111 1848, madža-
rski vodeći krugovi nisu htjeli bilo kakove pregovore s banom u prvoj polovici
aprila u Beču o samostalnosti Hrvatske, kralj potvrdio 7 . I V napokon madžarsku vla-
du a I I . I V i zaključke posljednjeg ugarskog sabora). Preorjentaciji narodnjaka
uvjetovala je i činjenica da je kralj istovremeno trebao nužno Hrvate obzirom
na položaj na talijanskom frontu, koji su trebali održavati uglavnom krajiške čete
iz Hrvatske, obzirom na sigurnost samog dvora u Beču neposredno poslije martovskih
dogadjaja i obzirom na opasnost od nove madžarske države, koja je prijetila dota-
danjoj ravnoteži u Monarhiji ( kralj je Imenovao Jelačića banom bez pristanka
madžarske vlade, a onda u Hrvat&oj i Vojnoj krajini i podmarŠalom I vrhovnim
komandantom tako da je u banovim rukama usredotočio svu vojnu vlast čime mu je
osigurao mogućnost samostalnog Istupanja prema madžankoj vladi).
Aprlisk? program, koji je3o2
izrastao negdje Jzmedju 15. I 25. IV 1848.
Iz mišljenja nekolicine narodnjaka, sadržavao je rješenje dvaju osnovnih pro-
blema: kako sastaviti sabor I koje zaključke treba taj sabor da donese. Obzirom
11
na sastav državnog sabora združenih kraljevina" program je obuhvatoo i dalma-
tinske zastupnike, a obzirom na način izbora zastupnika odredjlvao indirektne
Izbore u županijama, a direktne u gradovima. Predvldjala se saborska većina
od neplemlćklh zastupnika. Obzirom pak na zaključke budućeg državnog sabora
programom se utvrdilo uglavnom državno uredjenje Hrvatske u odnosu na Madžarsku
kraljevinu.
 -136-
Aprilskim programom predvidjalo se I) aktiviziranje narodnjaka kod svih
županija, gradova i trgovišta te ostalih jurisdikcija da se prije svega donese odluka
da li će Združena kraljevina ostati.u dosadašnjem savezu pod krunom sv. Stjepana
imajući svoju vladu nezavisnu od Madžara ili će se odcijepiti sasvim od Madžarske z a -
državajući samo Pragmatičku sankciju i stanje pod istom krunom. Kod toga trebalo je
dati izjavu da ni jedna jurisdikcija u Hrvatskoj i Slavoniji ne priznaje madžarsku vla-
du, župane koje bi ona imero vala te zakone koje je donio posjednji Ugarski sabor
dokle god o tom pitanju ne donese zaključak Hrvatski državni sabor, i zatim, treba
zahtjevati da Združena kraljevina dobije posebnu vladu, koja bi se sastojala od odgo-
vornog "Savjetništva" pod predsjedništvom bana (Banski savjet), koja bi obavljala sve
poslove Združene kraljevine, a one koje bi morala podno siti najvišem mjestu podnosila
bi mu preko jednog državnog savjetnika (Banski savjet i državnog savjetnika predložio
bi Sabor). Banskom savjetu trebalo bi podvrgnuti civilnu i vojničku upravu Združene
kraljevine sa svim svojinr\ poslovima, mimoilazeći savez s Madžarskom tako da se ne bi
više slali u Ugarski sabor hrvatski zastupnici a susjedski odnosi prema Madžarskoj s
obzirom na trgovinu i ostalo da bi se uredili na prijateljski način. Reguliranje susjed-
skih odnosa prema Ilirskom kraljevstvu i Donjoj Štajerskoj trebao bi predložiti Saboru
jedan posebni državni odbor tako da se osigura uži savez s tim zemljama.

Ako većina staleža i redova te sakupljenih zastupnika odnosno poklisara

na Saboru ne bi izglasala odcjepljenje od Madžarske, u tom slučaju trebalo bi zahti-
jevati potpunu i neoskrvrn jenu nezavisnost i puni reciprocitet s obzirom na narodnost?
te posebno upravi janje (bilo po domaćem Banskom savjetu bilo po jednom posebnom
ministru, koji bi obavljao poslove za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju i koji bi jedino
tim kraljevinama bio odgovoran). Savez s Madžarskom zadržao bi se na taj način što
bi ostao savez u općem zakonodavstvu, dok bi donošenje zakona, statuta i vršenje
zemaljske uprave ostalo neoskrvrn je no. Pored svega toga treba još zahtijevati da se
u Ugarskoj proglasi da su Združene kral jevine nezavisne, a ne pridružene strane Ugar-
ske, da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom i Slavonijom, te da ona zajedno s otocima
pripada kao i Rijeka kruni sv.Stjepana, da se uvede narodni jezik, kao službeni i
nastavni jezik, da se urede ekonomski odnosi, da se Banski savjet ovlasti da sklopi
sporazum sa susjednom srpskom braćom o narodnom savezu koji bi bio na korist obaju
 -137-
naroda u svakom a naročito u trgovačkom pogledu, isto tako da koristi sve sile i
sredstva da se ponovno sjedine s Hrvatskom hrvatska braća u Bosni i Hercegovini,
ako zadobiju slobodu i nezavisnost.

Koliko god aprilski program obiluje detaljima, ipak očito je da je teži-

šte svih akcija u formiranju samostalne vlade. Takav zahtjev postoji bez obzira da
li se Sabor izjasnio za savez s Madžarskom ili za odcjepljenje od Madžarske. Te-
žnja je bila u ponovnom uspostavi janju ravnoteže izmedju Hrvatske i Madžarske.
Madžarska je dobila svoju nacionalnu vladu, a Hrvatska još nije. Osim toga,po-
sto jala je preteča opasnost da madžarska vlada koristeći nesredjenu situaciju u
Hrvatskoj preuzme vrhovnu upravu i na području Združene kraljevine, a to se pro-
tivilo osnovnom zahtjevu nacije o narodnoj nezavisnosti od 25.111 1848.

2) Osnivanje Banskog vijeća i njegov status do i poslije zasjedanja Sabora

Vlada je zaista ubrzo bila u Zagrebu i osnovana i to pod nazivom Ban-

sko vijeće (rijetko Banski savjet). Tačan datum zasnivanja vlade nije poznat, ali
3o3
da je već krajem travnja 1848. postojala sigurno je. Značajno je da vlada nije
dobila naziv ministarstvo, kao što je to dobila madžarska vlada nego Bansko vijeće.
Već po samom nazivu naslućuje se da je kod osnivača postojala tendencija o točnom
opredjeljivanju značenja te vlade. Preuzet je stari naziv za označavanje centralne
vrhovne administracije "consilium" po uzoru "consilium regium" iz XVIII st. koji
je kralj osnovao 1767. u Hrvatskoj za obavljanje zemaljske uprave u političko-eko-
nomskim i vojničkim poslovima. Tada se ta prva hrvatska zemaljska vlada smatrala
povredom prava Sabora i bana, jer su do tada sve upravne poslove vodili ban,bano-
vac, i Hrvatski sabor. U danima osnivanja Banskog
3o4 vijeća ban se smatrao "zemalj-
skim poglavarom", kojeg je kralj imenovao, koji je bio svojim potpisom jedini
3o5
za sve odgovoran, pa prema tome vijeće je moralo biti bansko . Ban ga je osno-
vao, sastavio, rukovodio i sam smatrao više svojim pomoćnim upravnim oiganom
nego li centralnim i najvišim organom uprave u zemlji u čemu se nije slagao s prva-
cima Narodne stranke, koji su upravo to željeli i deklarirali na Saboru 1848.god.
navodeći Bansko vijeće kao privremenu hrvatsku vladu. Jelačić je zadržao svoj
stav o Banskom vijeću još u rujnu 1848., tvrdeći da "državno vijeće" ( kako je on
 -138-
3o 7 *
nazivao vladu) može ustrojiti samo Sabor zakonom. Medjutim, saborski zaključak
postao je zakonom tek kada ga je kralj sankcionirao. Budući da kralj nije potvrdio
član XI Sabora iz 1848. god. kojim se traži da se tadašnja 'Vlada" potvrdi a za ubuduće
osnuje "državno vijeće" na čelu s banom, to je Jelačić smatrao da Bansko vijeće nije
ipak državna vlada nego banska vlada u stvari vlada samo de facto a ne de jure. Takav
stav bio je u skladu sa shvatanjem tadašnjeg Sabora. Položaj naime Banskog vijeća kao
"privremene vlade Trojedne kraljevine" nije se izmijenio za vrijeme zasjedanja Sa-
bora u toku lipnja 1848. bez obzira što je Sabor prihvatio prijedlog banove komisije
0 odnosu Hrvatske prema Madžarskoj i Austriji i što je toj komisiji, imenovavši ju

kao državni odbor, povjerio izradu detaljne osnove buduće vlade Trojedne kraljevine.
Sabor je naime zaključio gotovo u stilu aprilskog programa da želi doduše uzdržati
cjelokupnost austrijske monarhije te da je prema tome zatoda se ustroji centralna vlada
za čitavu monarhiju koja će biti nadležna samo "za financije, bojna i trgovačka djela",
1 u kojoj će zastupati interese Trojedne kraljevine jedan državni vijećnik - odgovoran
Saboru, ali svi ostali poslovi treba da su u nadležnosti "državnog vijeća" u Zagrebu
t j . hrvatske vlade, koja bi bila nadležna i na području Vojne krajine, osim ako pred-
met ne bi bio strogo vojnog karaktera. Odnos pak Hrvatske prema Madžarskoj Sabor
je predvidio na temelju prijatd jskog saveza izmedju obiju zemlji, ali njegovo obliko-
vanje na bazi Pragmatičke sankcije i primjene načela slobode, jednakosti i bratstva
uslovio je kraljevim ispunjenjem nacionalnih zahtjeva i saznanjem definitivnog odnosa
3o8
Madžarske prema cjelokupnoj Austriji. Prema svemu sudeći, Sabor nije ipak izmije-
nio pravni položaj Banskog vijeća, iako je budućoj hrvatskoj vladi davao znatno ma-
nju kompentenciju (oduzevši joj poslove Banskog vijeća oko fincncija, vojske i trgo-
vine), jer Bansko vijeće je predstavljao provizorij dok se kralj i Sabor ne sporazume
o budućoj vladi.
Kada je kralj 7 . I V l85o. potvrdio spomenuti član 11 Sabora iz 1848.
Bansko vijeće pak nije postalo državnom vladom, jer je kral j potvrdio zaključke
Sabora iz 1848., u skladu sa oktroiranim ustavom Austrijske monarhije od 4 . I I I 1849«
a po tom ustavu je većina državnih poslova pripadala centralnoj austrijskoj vladi a
ne zemaljskim vladama, tako da su te vlade u većini poslova bile čak izvršni organ
centralne vlade. »
 -139-

Analizirajući djelatnost Banskog vijeća do rujna 1849., kada je ban pro-

glasio oktroirani ustav od 4.111 1849. budući da ga Bansko vijeće do tada nije htje-
lo proglasiti, može se sa sigurnošću utvrdit? da je Bansl© vijeće zaista bila samostalna
hrvatska vlada koju su priznale sve jurisdikcije u Hrvatskoj kao najvišu upravnu vlast,
a naročito za vrijeme duge odsutnosti bana u Madžarskoj i Austriji. Koliko god je ban
nastojao da svu vrhovnu izvršnu vlast zadrži u svojim rukama, pa su najvažnije odluke

o prekidanju državno-pravne veze Hrvatske s Madžarskom do konačne odluke Sabora

3o9
od 25.IV 1848. , o osnivanju narodnih četa i o pripremi njihove vojne gotovosti od
16.V 1848.^'° o osnivanju prekih sudova od 2 9 . I V 1848?,^ o zajamčenosti vršenja
312
novih prava bivših kmetova od 25.IV 1848. , i drugo donesene u njegovo ime u
formi banskog naloga, ipak i sam ban smatrao je Bansko vijeće jedinim kvalificira-
nim tijelom koje može izdati naredbu ( s važnošću do otvaranja Sabora ), kojom se
propisuje tko ima pravo postati zastupnikom Sabora i na koji način može postati z a -
stupnikom Sabora. Takvu naredbu
313je naime sastavilo Bansko vijeće već 8.? slijede-
ćih dana mjeseca svibnja 1848. I sam kralj je de facto priznao Bansko vijeće
kao vladu već početkom prosinca 1848. kada je formirajući u austrijskoj vladi mjesto
hrvatskog ministra odredio da taj ministar bude zakoniti posrednik izmedju dvora i
hrvatske vlade upravo kako je to bilo predvidjeno apri I sk im programom narodnjaka.

3) Bansko vijeće kao izvršni organ Upravi jajućeg odbora Sabora

( 22. - 29.VI 2848. )

Bansko vijeće u toku svog postojanja, od aprila 1848. pa do 26.VI l85o.

kada je ban saopćio Banskom vijeću kraljevu odluku o raspuštanju tog Vijeća, ima-
lo je jedan prekid od 22. - 29.VI 1848. kada nije fungiralo kao Bansko vijeće nego
kao administrativni aparat "Upravi jajućeg i po Saboru opunomoćenog odbora".
Sabor je naime na svojoj izvanrednoj sjednici od 21 .VI 1848. donio zaključak da
ne bi domovina ostala bez upravi ja juće glave, kad bi se obistinio glas o svrgavanju
bana, da se odmah osniva vladajući odbor, kome se predaje potpuna vlast i dikta-
tura tako da upravlja svim poslovima kao vrhovna zemaljska vlada i da za sva svo-
314
ja djela bude odgovorna Saboru. Prema tome "Upravljajući odbor" je ustvari za-
mijenio bana, pa je Bansko vijeće prestalo biti "bansko" te postalo organom tog odbo-
 -14o-
315 -
ra. Čim se svrgnuti ban vratio u Zagreb Sabor je nastavio svoje zasjedanje
29.VI 1848 . i donio zaključak kojim se Jelačića priznaje i nadalje banom i to
privremeno sa izvanrednom neograničenom vlašću i punomoćju, kojoj se imaju
316
bezuslovno pokoriti sve vojne i gradjanske oblasti u zemlji. Ovim saborskim
zaključkom otpao je razlog da i nadalje postoji "Upravljajući odbor", pa je odmah
317
ponovno uspostavijeno Bansko vijeće.

4) Razvoj organizacione strukture Banskog vijeća i njegov status

poslije proglašenja oktroiranog ustava iz 1849. god.

Orgcn izaći ja Banskog vijeća, koje je ostalo neovisno od madžarske vla-

de do svog ukinuća, doživjela je dvije faze razvoja. U prvoj fazi t j . od osnutka
do sredine svibnja 1848. , Bansko vijeće je predstavi jalo skupno zborno tijelo, ko-
je je kolektivno rješavalo goruće probleme. Njihova rješenja je stilizirao perovodja
ili tajnik Banskog vijeća u formi službenog banskog pisma, banskog naloga ili pak
naredbe samog Vijeća te slao onima na koje se odnosila. U drugoj fazi t j . od sredi-
ne svibnja pa do ukinuća Bansko vijéée je rješavalo probleme po odsjecima, tako
da je ipak veće probleme i nadalje rješavalo Bansko vijeće kolektivno. Sredinom
318
svibnja 1848. Bansko vijeće je imalo slijedeće odsjeke: odsjek unutarnjih djela,
319 32o 321
odsjek prosvjećivanja, bojni odsjek i odsjek financija. Krajem juna
322
pojavljuje se i pravosudni odsjek. Ovakva organizaciona struktura ostala je do
ukinuća Banskog vijeća.
Djelokrug pojedinih odsjeka obilježen je uglavnom nazivom odsjeka.
Ipak treba podvući da je resor unutarnjih poslova obuhvatao ne samo osiguranje prav-
nog poretka i mira u zemlji te redovite poslove uprave s obzirom na odnos Banskog
vijeća kao vrhovnog centralnog^upravnog organa prema podredjenim županijama
(naročito prema podžupanima) gradovima, upravnim kotarevimc (Turopol je,Bakar-
ski kotar, Riječki kotar, Primorski kotar) i varošima, nego i probleme novooslobodje-
nih krajeva ( Medjumurje i Rijeka ), borbu protiv djelatnosti madžarona, brigu za
izgradnju i popravak luka, kanala i nasipa, poslove zdravstjva, sred jivan je bivših
urbarskih odnosa i korištenja regalnih prava. Isto tako odsjek prosvjećivanja nije
 -141-
ìmao u svom djelokrugu samo školstvo nego i druga važna pitanja, a naročito uvo-

djenje hrvatskog jezika kao nastavnog jezika u škole, otvaranje gimnazije u Rije-

c i , pitanja štampe, a posebno svu problematiku u odnosu na vjerske organizacije.

U djelokrug bojnog odsjeka spadali su mnogobrojni vojni poslovi (naročito formiranje

raznih vrsti narodi ih četa), koji su nastali ratnim stanjem u Madžarskoj i Slavoniji,

kao i popis stanovništva radi dobivanja evidencije vojno sposobnih stanovnika. U

odsjek financija spadali su pored redovnih financijskih poslova, koje spisi nazivaju
323
"penezni1*, još i upravni poslovi trgovine i poljoprivrede.

Na čelu Banskog vijeća stajao je ban. Njega je imenovao kralj. Ben je

bio odgovoran za svoje naredbe Saboru. Tako je Sabor iz 1848. god. odobrio i po-

tvrdio sve naredbe bana, koje je on izdao u vremenu od svog imenovanja, pa do svo-

je instalacije, jer je ustanovio da su one proizašle iz neophodne potrebe, da su bile

324
korisne i vrijedne za domovinu,
Za vrijeme odsutnosti bana zamijenjivao ga je namjesnik, kojega je ban

Imenovao. On je rukovodio Banskim vijećem unutar ovlaštenja, koje mu je dao

325
ban. God. 1848. ban je zadržao kao svoje isključivo pravo da jedino on rješava
326
probleme koji su bili strogo političke naravi. Banski namjesnik je bio ovlaštenjem
obavezan da rješenje po pojedinim pitanjima donosi u sporazumu sa savjetnicima ko-
je je imenovao ban. Isto tako namjesnik je bio 327
dužan da povremeno obavještava

odsutnog bana o svemu iz rada Banskog vijeća. Ban, nakon što je dobio zaklju-
čkom Saboru iz 1848. diktatorska ovlaštenja, običavao je svog namjesnika nazivat?
"predsjednikom".
Na čelu pojedinog odsjeka stajao je načelnik. Odsjek se sastojao od i z -
vjesnog broja vijećnika (savjetnika) i administrativnog osobi ja. Vijećnike i ostalo
osoblje odsjeka imenovao je ban.
Čitavo osoblje Ban&og vijeća bilo je odgovorno za svoj rad banu, koji
je mogao po svom nahodjenju premjestiti ga i otpustiti. Ipak, može se sa sigurnošću
utvrditi da je do proglašenja oktroiranog ustava od 4 . I I I 1849. ( 6 . I X 1849.) u stvari
diktatorska ovlaštenja vršilo Bansko vijeće, a ne ban, naročito za vrijeme njegove
odsutnosti na ratnom bojištu. Tada Bansko vijeće nije bilo samo nezavisna vlada
nego i direktorij.
 -142-
No, i ta situacija trajala je ustvari samo do banovog proglašenja oktroi-
329
ranog ustava, kada je Bansko vijeće bilo prisiljena da stupi u vezu s austrijskom
vladom kao centralnom vladom Monarhije. Taj odnos medjutim održavao se u osnovi
samo faktički i u onoj čvrstini koju su dopuštali aktivnost austrijske vlade i pasivnost
Banskog vijeća u odredjenom problemu. Novi položaj Banskog vijeća ni u novoj po-
dredjenoj ulozi prema austrijskoj vladini je se mogao održati, jer je monarh odlučio
krenuti apsolutističkim putem vladanja u kojem se nije mogao održati ni naziv Ban-
skog vijeća. On je previše podsjećao monarha na neugodnu mu 1848. god. Jačanjem
apsolutističkog kursa slabio je rad Narodne stranke, a pobjedom tog kursa suspendiran
je i sam rad te Stranke. Aktivnost Banskog vijeća te njegov pad predstavlja ujedno
sliku uspjeha i neuspjeha Narodne stranke u razdoblju 1848 - !85o.god.

II Struktura javne uprave l85o,~ 1854.

I) Apsolutističke tende nei je kralja i banov proglas od 26.VI l85o.

Orjentacija kralja da i Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju ukliješti u svoj

sistem vladanja u okviru oktroiranog usravc i849. god. došla je do izražaja odmah
nakon što je skršena madžarska revolucija i pobijeni pobunjenički madžarski gene-
rali ^oktobra 1849.). Već početkom januara l85o. osnovana je u cijeloj Monarhiji
vojnički organizirana žandarmerija ( na području Hrvatske i Slavonije"regimenta
od looo ljudi), koja je dobila zadatak da silom štiti pravni poredak i državno ure-
djenje. Do proglasa bana Jelačića hrvatskoj javnosti (26.VI l85o.), kojim je kralj
htio banovim ugledom osigurati nesmetano ostvarivanje institucija apsolutističkog
vladanja pokrivenog za sada tradicionalnom terminologijom, kralj je već imao pro-
pise o reformi uprave i sudstva u Hrvatskoj (Odredbe u pogledu privremenog ured jenja
sudova za krunovinu Hrvatsku i Slavoniji potvrdjene po caru I . I I I l85o, Naredba
Ministarstva unutarnjih poslova od 12.VI l85o. o ustrojenju političkih upravnih vla-
sti u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji , a posebno o raspuštanju Sabora iz 1848.te
o podvrgavanju hrvatske vlade centralnoj austrijskoj vladi u Beču ( 7 . I V 1848.).

Istina je da je nakon banovog proglašenja oktroiranog ustava iz 1849.u

Hrvatskoj (6.IX 1849.) pa sve do kraja apsolutizma l86o. god.vladala u čitavoj
 -143-

Monarhiji,pa tako i u Hrvatskoj austrijska vlada, no uvodjenjem pomenutih novih

propisa o upravnoj reformi u Hrvatskoj naredbe ministara austrijske vlade nisu mogle
ostati samo arhivirani službeni akti, jer se novim propisima regulirao detaljno
službeni odnos nižih upravnih organa prema višim a uz to uveo novi poslušni upravni
aparat. Radi osiguranja točnog i detaljnog sprovod jenja novih propisa o upravi formi-
rana je dapače posebna komisija za uvodjenje novog upravnog sistema na čelu s
banom.

Reforma uprave nije bila nominalna promjena nego se zasnivala na care-

voj postavci izraženoj u njegovom patentu od 4 . I I I 1849. da austrijska carevina mo-
ra biti nerazdjeljiva i nerazrješiva austrijska nasljedna monarhija, pa prema tome
je morala i upravna organizacija odgovarati takvoj postavci, a obzirom na uvjete
unutrašnje sigurnosti uprava je morala biti odjeljena od pravosudja tako da je
dvor mogao efikasno postupiti u obim oblastima.

Banov proglas "hrvatsko-slavonskom narodu" od 26. VI l85o. donio je

narodnjacima ono što su željeli: priznanje važnih zaključaka Sabora od god. 1848.
od strane kralja, obećanje vladara da će sačuvati karakteristične uredbe Hrvatske
i Slavonije, priznanje vladara da Kraljevina Hrvatska i Slavonija zajedno s Hrvat-
skim primorjem i gradom Rijekom sačinjavaju krunovinu, koja je nezavisna od
Kraljevine Madžarske, obećanje vladara da će Vojnu krajinu urediti tako da će
ostati u savezu sa svojom materom zemljom Hrvatskom i Slavonijom,te da je voljan
odlučiti o sjedinjenju Kraljevine Dalmacije s Hrvatskom, kao i to da se ima u Hrvat-
skoj i Slavoniji hrvatski jezik smatrati službenim jezikom kod zemaljskih vlast? i
napokon da će poštivati instituciju bana. Medjutim, banov proglas od 26.V! I85O.

donio je jasno i to na vidjelo da je osnov čitavoj zgradi Monarhije carski patent

od 4 . I I I 1849. a to je upravo ono što Bansko vijeće pod direktorijem narodnjaka
nije htjelo priznati ni poštivati. Tome nije pomogla ni banova tvrdnja u proglasu
da je ban, lično zajedno sa ljudima vrijednih povjerenja, sudjelovao u izrad?
upravne ? sudske reforme na području Hrvatske ? Slavonije. No, već sama činjen?-
ca da je ustav oktroiran povlač? za sobom zaključak, da vladar može ? u buduće
donos?t? korisne, al? ? štetne odredbe. Oktro?ran?m ustavom u osnov? narodnjaci su
 -144-
Izgubili političku silu Sobora i nekadanje banske vlasti, koja se smatrala podkraljev-
skom,čvrsti savez s Vojnom krajinom, neposredni utjecaj na Bosnu i Srbiju te nadu
u sjedinjenje s Dalmacijom, Istrom, Kranjskom i drugim južnoslavenskim zemljama.^ 0

Banov proglas od 26.VI l85o. objavio je dakle ukidanje stare hrvatske

konstitucije i uvodjenje novog i nametnutog ustava prolaznog karaktera koji je morao
poslužiti samo kao forma pod kojom će se pripremiti uvjeti za apsolutizam. Carski
patent od 4 . I I I 1849.,taj novi ustav, ustvari nije se nikad ni primjenio osim u obla -
sti uprave i sudstva, jer te su sada već predstavljale jedan korak u apsolutizam.

2) Nova oiganizacija upravnih organa od 12.VI l85o.

Nova upravna organizacija Hrvatske i Slavonije s pripadajućim Primorjem,

gradom Rijekom i njegovim kotarom bila je ured jena naredbom Ministarstva unutar-
njih poslova u Beču od 12.VI l85o. o ustrojenju političkih upravnih vlasti u Kraljevi-
331
ni Hrvatskoj i Slavoniji. Novi upravni organi počeli su djelovati 1.1 1851. osim
332
Banske vlade, koja je proradila već I . V I I l85o. Značajno je da novo uredjenje
organa uprave u Hrvatskoj regulira ministar unutarnjih poslova austrijske vlade umje-
sto Hrvatskog sabora, koji je kroz stoljeća kao zakonodavno tijelo bio u tim poslovi-
ma jedini nadležan. Ta Činjenica jasno pokazuje da se kralj odlučio na uvodjenje
otvorenog apsol utizma.

a) Položaj bana i Banske vlade

Prema pomenutoj naredbi na čelu uprave u Krd jevini Hrvatskoj i Slavo-

niji stajao je ban, koji je bio odgovoran za svo poslovanje uprave. On je predsjedavao
i upravljao Banskom vladom. U njegovoj odsutnosti ili spriječenosti zamjenjivao ga
je viceban. Banska vlada sastojala se od vicebana,dvaju vijećnika (savjetnika),
trojice koncipista, jednog ekspeditora i jednog prevoditelja.
Nadležnost Banske vlade obuhvatala je prvenstveno poslove iz resora
Ministarstva unutarnjih poslova a onda i poslova drugih ministarstava ukoliko je to
izričito bilo navedeno u naredbama tih ministarstava s obzirom na opseg i način vr-
šenja tih poslova. Druga ministarstva mogla su ovlastiti Bansku vladu vršenjem od-
 -145-
redjenih poslova samo u sporazumu s Ministarstvom unutcrnjih poslova. Ipak, Banska

vlada je imala u svom djelokrugu poslove drugih ministarstava i bez njihovog ovla-
štenja ukoliko su oni predstavljali opću dužnost da se obznanjuju i izvršavaju zakon «
ske naredbe.

Banska vlada bila je dakle podredjena austrijskoj vladi a prvenstveno

Ministarstvu unutarnjih poslova. Ona je bila dužna "točno i brzo" izvršavati nare-
dbe i naloge ministarstava te obavještavati ih o svim važnijim cbgadjajima Banska

vlada je bila dužna postupati po propisima zakona i ministarskih naredaba, a ako su

ovi bili izmijenjeni ustavom iz 1849., po novim zakonima i organizacionim norma-

333
ma.
Ban je bio posebno odgovoran caru.Ban je bio carev namjesnik u kruno-
vini.Njega je imenovao car. Ban kao organ izvršne vlasti, a ona je pripadala samo
caru, koji ju je vršio putem odgovornih mu ministara i njima podredjenih činovnika,
bio je dužan bditi nad Izvršavanjem i primjenjivanjem državnih i zemaljskih
334 zakona
te brinuti se oko upravljanja unutarnjih poslova na području krunovine. Tako se
odgovornost bana kao namjesnika i predsjednika vlade upotpunjavala te stvarala od
negdašnje banske časti i vlasti običnog prvog činovnika u krunovini.

b) Nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova u Beču

Položaj bana i Banske vlade kao i njihova nadležnost bili su odredjeni

njihovim karakterom izvršnog organa ministarstva. Ban i Banska vlada bili su, kako
je napomenuto, prvenstveno angažirani poslovima iz resora Ministarstva unutarnjih
poslova.
335
Djelokrug tog ministarstva obuhvatao je prema patentu od 12.IV 1852.
općenito: vodjenje i nadzor svih po I i tič koupravn ih poslova svih nadleštava, ureda i
organa koji su pripadali političkoj upravi, posebno vodjenje evidencija državnih i
zemaljskih granica, podjeljivanje plemićkih stepena na osnovu statuta i pojedinih
ordena, dozvola predikata ? grbova te potvrda legitimacija plemića, ako su bili do-
kazi nepobitni, rješavanje lenskih poslova kao najviše lensko nadleštvo te poslova
zaklada kao najviši ured za zaklade, ukoliko nije takav posao bio u nadležnosti ko-
jeg drugog ministarstva, te reguliranje zemljišno ras teretnih i urbari jalnih poslova,
 -146-
vodjenje evidencija o stanovništvu, podjela državljanstva i dozvola promjena o po-
punjavanju, opskrbi i ukonačivanju vojske, vrhovno vodjenje i nadzor nad kaznio-
nicama, popravnim, humanitarnim zavodima te političkim (javnim) fondovima i jav-
nim institucijama koje nisu potpadale pod druga ministarstva kao i namještanje čino-
vnika i radnika u tim ustanovama te nadzor nad djelovanjem raznih fondova koji ni-
su bili dotirani staleški i politički, vrhovno vodjenje javnih zdravstvenih poslova,
vrhovno vodjenje zemaljskih gradjevina, koje su se izdržavale iz pomenutih fondo-
va, vrhovno vodjenje i nadzor općinskih poslova, posebno vršenje utjecaja na odobra
vanje otudjenja općinske imovine, uzimanja zajma i odred ji van ja općinskih nameta
te imenovanje općinskih organa i gradskih načelnika, vršenje utjecaja na podjeljiva-
nje i obavljanje stražarske službe, apotekarskih radnji i kiruških oficina, te na regu-
liranje cehova i staleških udruženja, odobravanje osnivanja privatnih udruženja uko-
liko ona nisu spadala u djelokrug drugog ministarstva, odlučivanje u posebnom stepe-
nu u pitanjima eksproprijacije, sudjelovanje u raspravama drugih ministarstava ukoli-
ko su se pitanja odnosila na upravnu službu a naročito u problemima pomorstva i z e -
maljske kontumacije, cesta, željeznica i telegrafskih veza.

Djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova je znatno proširen carskom od-

336
lukom od 17.1 1853, kojom je to Ministarstvo preuzelo odredjene poslove ukinu-
tog Ministarstva poljodjelstva i rudarstva naročito izvršenje onih zakona i naredaba,
koje su se odnosile na poljoprivredu, šumarstvo i lov. Medju tim poslovima od oso-
bite važnosti su bili unapredjivanje proizvodnje u tim privrednim granama, vodjenje
nadzor nad prosvjetnim ustanovama iz te oblasti, vodjenje i nadzor nad državnim
imanjima, odredjivanje cijena erarijalnih produkata, poslovi koloniziranja i drugi
poslovi koji su se odnosili na interese državnog erara bilo radi održavanja bilo radi
unapred jivan ja.
Održavanje javnog reda i mira, društvenog i državnog ured jenja te z a -
štita carske porodice i imovine, kao i privatnog vlasništva uopće bilo je izuzeto car-
skom odlukom od 25. IV 1852. iz nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova i dato
u djelokrug Vrhovnoj policijskoj oblasti, koji je ured bio samostalan i direktno od-
govoran caru. Uz ove poslove ova je oblast vršila nadzor nad štampom, umjetnošću
i nekim obrtima (prodaja novina, muzičkih instrumenata, posudba knjiga, štampa-
 -147-
rije i dr.). Teritorijalna organizacija ove službe (policijski rajoni s direkcijom polici-
je, policijski kotari koji su sastavljali jedan rajon i policijski kotarski komesarijati
koji su zajednički sačinjavali policijski kotar ) te presbiroi kod direkcije policije
(za nadzor nad novinama) kao i centralne komisije za reviziju knjiga takodjer pri
policijskoj direkciji povezani su ne samo medjusobno i sa Vrhovnom policijskom
oblasti u Beču nego i s banom, koji se smatrao teoretski najvišom zemaljskom obla-
šću. Generalna inspekcija žandarmerije, žandarmerijske regimente, vojne i civilne po
337

lici jske straže takodjer su bile podredjene Vrhovnoj polici jskoj oblasti u Beču.

c) Nadležnost ostalih ministarstava i njihovih organa u Hrvatskoj i Slavoniji

Kako se vidi opseg poslova Ministarstva unutarnjih poslova a time i bana

kao i Banske vlade kao izvršnog i podredjenog organa tog Ministarstva bio je prili-
čno širok, jer je obuhvaćao ne samo poslove uže unutarnje uprave nego i poslove
zdravstva, gradjevinarstva, poljoprivrede, šumarstva i rudarstva. Poslovi ostalih
ministarstava u austrijskoj vladi, kao ministarstva carske kuće i vanjskih poslova,
pravosudja, financija i ^hovne vojne komande bili su zastupljeni u djelokrugu bana
i Banske vlade tek subsidijarno, jer su ova ministarstva (osim vanjskih poslova) ima-
la vlastite organe na području svake krunovine, koji su samostalno djelovati te ve-
ćinom bili povezani samo vartikalno s nadležnim ministarstvom. Tako je Ministar-
stvo pravosudja putem svog prava vrhovnog nadzora bilo povezano sa organizacijom
sudstva, Vrhovna vojna komanda s organizacijom vojske, a Ministarstvo financija
s vlastitom terenskom organizacijom i obratno . :Ban i Banska vlada su u takvim
slučajevima samo pomagali te organe u izvršavanju njihovih funkcija.
Obzirom na važnost djelokruga Ministarstva financija (poslovi državnog
duga, državna blagajna, izravni porezi a time i povezani katastralni poslovi, neizra-
vni porezi, državna imo/ina, monopoli, solane, prihodi rudnika, novčarstvo i pun-
ciranje) i gubitka tih poslcva iz nadležnosti vlade u Zagrebu, što je presudno za
ocjenu položaja Banske vlade, treba istaći tu organizaciju u odnosu na Bansku vla-
du i bana.
 -148-
Prva novost u financijskoj upravi na području Hrvatske i Slavonije pred-
stavljalo je osnivanje Hrvatsko-slavonskog flnancijalnog ravnateljstva u Zagrebu
338
maja l85o.god. , koje je postalo nadležno za sve financijske poslove iz resora
financija naravno u skladu s direktivama tog ministarstva kojemu je bilo i podredje-
no. Tako su ti poslovi pored drugih bili izuzeti iz djelokruga najvišeg upravnog or-
gana u zemlji, tj.Banske vlade u Zagrebu.
Druga novost predstavljalo je ukidanje starih institucija u Hrvatskoj i
Slavoniji, tj. inspektorata trldesetnica i solara u Karlovcu,Senju i Brodu sa 31.
XII l85o. i osnivanje novih kotarskih financi jalnih ravnateljstva u Zagrebu, Ri jeci
i Osijeku. Ravnateljstvu u Zagrebu pripao je uglavnom teritorij zagrebačke, kri-
ževačke i varaždinske županije, Riječkom ravnate I jsfvu uglavnom riječke županije a
a Osijeckom uglavnom područje Slavonije. Kotarska financijska ravnateljstva bila
su nadležna za upravu i nadzor svih indirektnih poreza, državnih zaklada, blagaj-
ničke službe i financijske straže. Ona su bila posrednici izmedju zemaljske finan-
cijske direkcije i najnižih financijskih organa ( tridesetnički uredi, glavna tride-
setnička skladišta,solarski uredi, boletni uredi, pasualni
339 prelazni uredi, mostov-

ski uredi, biljegovni uredi, kamera I ne gospoštije).

Krajem l85o. god. bude Hrvatskoslavonskom financi jalnom ravnateljstvu
podredjena i Hrvatskoslavonska direkcija poreza tako da je od tada Hrvatskoslavon-
sko financi jalno ravnateljstvo u Zagrebu postalo i stvarno vrhovna zemaljska finan-
34o
cijska oblast. Hrvatskoslavonska porezna direkcija bila je i nadalje nadležna za
upravu direktnih poreza, Uz te orgcne postojala je Zemaljska porezna komisija čiji
je zadatak bio tada da se stara oko izvršenja privremene uredbe o z e m l j a r i n i . ^
Područni organi Porezne direkcije na području županija bili su poreski inspektori,
a u kotarima kotarski porezni uredi koji su se starali oko individualnog oporeziva-
nja u oblasti direktnih poreza ( općine su se brinule za skupljanje i cbstavu tih
poreza). Inspektori su bili ne samo nadzorni organi nego su i oporezivali poreske
obveznike kućarinom, porezom na dohodak i za vršenje obrta.
U Zagrebu je djelovala Zemaljska glavna blagajna koja se dijelila
u dva odjela: blagajna za prihode i blagajna za rashode. U blagajni za prihode
stjecali su se svi prihodi iz krunovine a raspoložbe je mogao vršiti samo ministar
 -149-

fìnancija odnosno ravnatelj zemal Jskih financijskih ravnateljsfava ako ga je ovlastio

ministar. Blagajna rashoda je namirivala novčana sredstva upravi kako i ukoliko je to

bilo odred jeno.

Interese erara zastupao je pred sudom Financijski prokurator u Zagrebu.

On je davao svoje mišljenje u svim poslovima koji su se odnosili na državnu imovinu
ili fondove koji su se smatrali državnim te sudjelo/ao u pripremi sklapanja pravnih
poslova, ako ih je predvidio odredjeni državni ured.
U resor financija spadali su Rudarska i šumska direkcija u Grazu nadle-
žna za upravu državnih, rudarskih, šumskih poduzeća i na području Hrvatske i

Slavonije, pod koju su spadali rudarski uredi, solare, šumarski uredi, uprave doba-
ra.
Napokon treba spomenuti da je u resor financija spadala i financijska
straža, koja se borila protiv šverca i drugih financijskih prestupa.

Banska v l a d a , koliko god je organizacija resora financija bila detalji-

zirana i vertikalno povezana ipak je i ona povremeno donosila naredbe iz tog re-

sora pored ministra financija i ravnatelja Hrvatskoslavonskog financijalnog ravna-

teljstva u Zagrebu. Te naredbe su se zasnivale na naredbama Ministarstva finan-

cija a odnosile su se redovito na osnovna pitanja u čemu se odrazila funkcija bana

da obaveže i područne organe Banske v l a d e , županije i kotareve izvršenjem finan-

cijskih propisa.

U oblastima resora Ministarstva trgovine, obrta, javnih gradjevina i sao-

braćaja te Ministarstva bogostovl ja i nastave, ban i Banska vlada imali su znatno vi-
še ovlaštenja nego li u resorima pravosudfa, financija i vojske. Ministarstvo trgovi-
ne, obrta, javnih gradjevina i saobraćaja zadržalo je pored vrhovnog rukovodstva
u svim administrativnim poslovima koji su se odnosili na trgovinu, obrt, javne gradje-
vine i saobraćajne ustanove još i odlučivanje u posljednjoj instanci: kod dodjela p o -
vlastica za osnivanje tvornica, obrtnih radnji i trgovina, te u administrativnim po-
slovima trgovačkih i obrtničkih organizacija, zatim raspravljanje oko problema
pomorstva, pomorskog saobraćaja, brodogradnje, morskog rfbolova, odobravanje
gradnji, rekonstrukcija, reparatura visokogradnji / vodogradnje, cestogradnje i
gradnje željeznica ukoliko troškovi nisu premašifi iznos od 5o.ooo forinti, zatim
odlučivanje u odredjenim poslovima državnih željeznica, pošta, telegrafa i konačno
sakupljanje statističkih podataka za potrebe vlade. Preostao je dakle niz poslova niže
instancije, a naročito prvostepena rješenja o dodjeli povlastica, trgovina, obrta,
tvornica, koje su ostale u nadležnosti bana, Banske vlade i županije.

Gradjevinarske oblasti su bile podredjene prema naredbi od 9 . I I 1853. ba-

nu, kasnije namjesniku, ukoliko gradnja nije bila neposredno iz djelokruga Zemalj-
ske financijske oblasti ili ukoliko nije bila izričito data u djelokrug kojoj drugoj obla-
sti u zemlji. Pismeni saobraćaj izmedju Ministarstva trgovine i gradjevinskih oblasti
uslijedio je uz posredovanja bana kasnije namjesnika. Veliki župani i kotarski pred-
stojnici su bili takodjer angažirani u poslovima grad je vinarstva na svom upravnom po-
dručju. U rukovodjenje gradjevinske djelatnosti u zemlji bilo je u nadležnosti Zema-
ljske gradjevinske direkcije, koja je imala posebni računarski odjel i računarski sa-
vjet radi vršenja računaske kontrole i rješavanje gradjevinskih problema.

Rješavanje problema pomorstva, pomorskog saobraćaja, brodogradnje

pripadalo je djelokrugu specijalnog organa Ministarstva Centralnoj pomorskoj oblasti
u Trstu, koja je bila povezana jedino sa Ministarstvom. Centralna pomorska oblast
posjedovala je vlastitu terensku organizaciju koja se sastojala od glavnih i ostalih
lučko - i pomorsko-zdravstvenih ureda, deputacija, agencija, ekspozitura i bolnica.
Organizacija poštanske službe bila je takodjer neovisna od bana i Banske
vlade. Ona se sastojala od poštanske direkcije kojoj su bile podredjene poštanski
uredi, poštanske stanice ( koje su se brinule za poštanski saobraćaj ljudi i robe ) i
poštanske eksped?cije(koje su se brinule za skupljanje pisama i za njihovu dostavu).

Trgovačkoobrtne komore (tri u Hrvatskoj i Slavoniji) bile su ustanove koje su

zastupale trgovačke i obrtničke interese te predlagale unapredjivanje trgovine i obrta
Ministarstvu trgovine. Svaka se dijelila u dvije sekcije: trgovac ka i obrtna sekcija.
Predsjednika i članove komore birali su ovlašteni trgovci i obrtnici.

Koliko god je Ministarstvo bogoštovlja i nastave vrhovno rukovodilo u poslovima

bogoštovlja te utjecalo u imenovanjima crkvenih prelata i u reguliranju imovine zakonom
priznatih religija zatim rukovodilo i nadzirale čitavu nastavu i nastavne ustanove te ut-
jecalo na postavljanje članova raznih ispitnih komisija,sveučilišnih nastavnika, imeno-
valo nastavnike u srednjim školama, ako su se izdržavale iz javnog fonda, odi uči vaio u
pitanju školskih udrženika, ipak, ban, Banska vlada, župani je i kotari vršili su razna
ovlaštenja koja su proizlazila iz njihovog
 -151-
prava na vršenje nadzora države u crkvenim, zakladnim, školskim i odgojnim poslo-
vima. Njihov djelokrug je bio točno razgraničen tek ministarskom naredbom od
19.j 1853. Državni nadzor nad gimnazijama i osnovnim školama vršili su posebni
gimnazijski i osnovnoškolski nadzornici (školski savjetnici) na osnovu ovlaštenja
naredbe od 28.VIII 1854. U Zagrebu je postojala Komisija za teoretske državne is-
pite, koja je bila takodjer organ uprave u oblasti nastave, te je na taj način i zema-
342
Ijska upravna vlast sudjelovala u poslovima nastave.

d) Županije, županijski kotar? i općine prije i poslije naredbe od 12.IV l85o.

343
Prema novoj upravnoj organizaciji Hrvatske i Slavonije od 12.VI l85o.
teritorij krunovine bio je podijeljen na šest županija (zagrebačku, varaždinsku, k r i -
ževačku, riječku, osiječku i požešku). Iako je broj županija ostao isti, ipak su izvrše-
ne znatne promjene. Naime još 18.XI 1849. uredjena je Srpska vojvodina s Temišva-
rom kao glavnim gradom, pa je s njom bio združen dio Srijemske županije ( Iločki i
Rumski kotar ) tako da u novoj upravnoj organizaciji nije više postojala Srijemska
županija. Virovitička županija promijenila je naziv pa je postala Osljecka župani-
ja, kojoj je bio združen preostali teritorij bivše Srijemske županije. Osnovana je
nova županija Riječka, koja nije postojala 1848. god., a sada je obuhvatila Bakar
i Delnice s njihovim zaledjem. Varaždinska županija se povećala teritorijalno s
Medjimurjem (13.XII 1849.) izuzevši općinu Legrad, koja je bila utjelovljena u
Križevačku županiju.
Županijom je upravljala županijska vlast na čelu s velikim županom kqeg
je imenovao car. Županijske vlasti bile su podčinjene Banskoj vladi. Prema novoj
upravnoj organizaciji u njihov djelokrug spadala je predmetno ista problematika koja
je pripadala Banskoj vladi. Medjutim, budući da novi propisi nisu razgraničili nad-
ležnost Banske vlade od nadležnosti županija, jer se to bilo predvidjelo naknadnim
propisima izvršiti o nadležnosti županija i općina, fó je ban izdao privremenu nare-
dbu od 16.VII l85o. kojom je naredio raspuštanje županijskih skupština i predaju
njihovog djelokruga velikim županima ukoliko se je odnosio na poslove javne upra-
ve (sudbene poslove trebali su preuzeti novoustrojen? sudovi). Veliki župani bili
 -152-
su dužni u rješavanju važnijih poslova i u dvojbenim slučajevima zatražiti uputu
344
Banske vlade. Tako su ukinute velike i male skupštine županije u kojima su do
1848, god. staleži županije samostalno rješavali upravne poslove i sudske sporove,
izglasavale županijske naredbe, proglašavali saborski zakoni i banske naredbe, bi-
rali zastupnici u Saboru i dr. Tako je pao glavni bedem feudalne konstitucije (žu-
panijske skupštine bile su sastavljene od pripadnika feudalnih staleža) i ujedno gla-
vni oslonac čestog otpora protiv izvršenja naloga kralja i njegovih organa ( skup-
štine su mogle otkloniti kraljevu naredbu, ako su one smatrale da su za njih štetne).
U doba Banskog vijeća, a i ranije, županijske skupštine su posjedovale veliku po-
litičku snagu, jer su zajedničkim bodrenjem šaljući jedna drugoj poslanice osigura-
v a l e zajednički istup u Saboru i zajednički otpor.
Prema novoj organizaciji uprave u Hrvatskoj i Slavoniji županije su se
dijelile na kotare (Zagrebačka županija imala je 6 kolara - prije 16: Zagreb, Sa-
mobor, Sv.Ivan Zelina, Sisak, Jastrebarsko i Karlovac; Riječka županija dva:
Bakar i Delnice; Varaždinska županija 4 - prije lo: Varaždin, Klanjec, Krapina
i Čakovec; Križevačka županija 2 - prije 7: Križevci i Koprivnica; Požeška
županija 2 - prije 7: Požega i Pakrac i Osječka županija 4: Osijek, Virovitica,
Djakovo i Vukovar). Prije reforme županije su bile podijeljene na okružja a ova
na kotare, kotari na općine i suči je. Okružja su imala upravne i sudske funkcije
a kotari prvenstveno sudske. Po reformi, čitava ova struktura je ukinuta, pa su
osnovani kotari kao najniže upravne jedinice na čelu s podžupanom, koji je rani-
je bio na čelu županijskog upravnog aparata (županijski upravni aparat do god.
!85o. sastojao se od podžupanskog ureda, bilježničkog ureda, odvjetničkog ili
zavjetničkog, sudačkog ureda, zdravstvenog ureda, mjerničkog ureda i pisarničkog
ureda).
Novi kotari ili podžupanije nfsu imali više sudbene funkcije nego su
postali prvostepeni upravni organi. Podžupan je bio podredjen velikom županu te
je odgovarao za rad kotara. Na taj način mimoidjene su stare jurisdikcije koje su
postojale uz županije (slobodni i kraljevski gradovi, kotari s posebnim statusom -
turopoljski, riječki, bakarski i vinodolski ili primorski, varošf - Djakovo, Zagreba-
čki kaptol s Novom Vesi i Laškom ulicom i dr.; slobodna poveljena trgovišta i općine
 -153-
provincijalne i i krajiške sa svojim magistratom kaptoli, samostani i konzistorije),
tako da su do novog uredjenja kotara i općina većinom došle pod ingerenciju velikog
345
župana.
Županije i podžupani je uredjene na osnovu naredbe iz l85o. god. ukinute
su 3o.listopada 1854. kada je stupio u život nov? upravri 346
sistem.
Kada je ban svojom naredbom od 19.Vili 1851. uveo modernu samoupra-
vu prv? puta u opć?nama Hrvatske ? Slavonije, općine su nakon svog formiranja u smi-
slu zakona Hrvatskougarskog sabora iz 1836. god. u duhu feudalnih odro sa oslobo-
dile se 1848. god. feudalnih veza ( ukidanjem rabota, urbar?jalne daće ? crkvene de-
setine banskim pismom od 25.IV 1848. te članom XXVIII Hrvatskog sabora iz 1848.),
ali nisu bile uredjene u novim uvjetima. Prema zakonu iz 1836. god. svako mjesto
ili selo bilo je općina. Ako je selo bilo premaleno zvalo se sučija. Na čelu općine
stajao je sudac (negdje knez), a uz njega su bili prisežnici, podsuci te bilježnik.
Seoske suce, prisežnike i podsuce biralo je selo ali uz utjecaj feudalca. Općinski
sudac oglašavao je naloge vlast? ? vlastelina, rasporedjivao ljude na vlastelinsku
? javnu rabotu, popisivao ostavine, predlagao skrbnike za siročad, brinuo se za ja-
vni red i mir, pobirao poreze i predavao ih županijskoj blagajni ( račune za općinske
troškove morao je potvrditi feudalac, ako on to nije učinio, kotarski sudac morao je
to iznijet? na županijsku skupštinu). Medjutim, prema pomenutoj banskoj naredbi
općina je dobila svoje općinsko zastupstvo tj. općinski odbor, koji su birali birači
(stalni punoljetni prebivaoci koji su plaćali 3 forinta izravnih poreza), koji je
imao vlastiti djelokrug (samouprava općinskom imovinom, zgradama, putevima, redar-
stvom), te općinskog glavara kao izvršnog organa općinskog odbora, kojeg je birao
općinski odbor kao i poreznika. Zaključci su se donosili na sjednicama općinskog od-
bora. Općinski glavar je posjedovao još i djelokrug, koji nije imao općinski odbor
tzv. preneseni djelokrug koji se sastojao od dužnost? ? ovlaštenja dob?ven?h od viših
organa uprave. Takvo uredjenje općina ostalo je do 1861 .god.
Uredjenje gradova u Hrvatskoj i Slavoniji iz l85o. i 1851. god. iz osnova
je promijenilo status i nadležnost gradskih uprava, koje su do tada uživale stari mu-
nicipalni sistem osnovan na raznim kraljevskim privilegi jama. Gradovi su bili prije
l85o. god. zasebni municipiji kao i županije. Kraljevski slobodni gradovi, pored
 -154-
toga što su uživali prava plemstva, bili su izuzeti od županijske sudske vlasti te su
posjedovali vlastitu sudbenost, koju su vršili njihovi vlastiti magistrati, koje su sami
izabrali i koji su bili nadležni u svim političkim (upravnim) i sudskim poslovima
(civilnim i kaznenim predmetima).
Prema novom uredjenju gradova (Privremeni općinski red za glavni grad
Zagreb od 7 . I X l85o, Privremeni općinski red za grad Osijek od 7.IX l85o, te
347
banska naredba od 19.VIII 1851. za sve ostale gradove i trgovišta s magistratom)
ovi su vršili samo upravne funkcije a pored toga došli su pod jak utjecaj viših or-
gana uprave ( Banska vlada mogla je raspustiti zastupstvo, otpustiti općinskog na-
čelnika i svakog člana magistrata i dr.). Organi gradske uprave su bili gradski na-
čelnik, gradsko zastupstvo i magistrat. Aktivno i pasivno izborno pravo bilo je tako
udešeno da su prava u upravi pripadala u najvećem dijel u najjače oporezovanim.
Neoporezovani nisu imali prava prilikom izbora. Glavna uloga u gradskoj upravi
bila je povjerena gradskom načelniku, kojeg je izabiralo gradsko zastupstvo, ali
kojeg mora kruna odnosno vlada potvrditi. Uz načelnika stajao je magistrat kao
izvršni organ općine. Magistrat je bio neposredni upravni organ za gradske poslo-
ve i imovinu. Nadležnost grada je bila vlastita i prenesena kao i u seoskim opći-
nama (vlastita - poslovi oko uprave gradske imovine a prenesena - poslovi koji budu
povjereni gradu od strane viših upravnih organa). Tako je ostalo do 1861. god.

III) Apsolutistički upravni aparat ( 1854 - 1861 )

1) Si I vesta rsk i patent od 31 .XII 1851.

Nakon što je car utvrdio da su sve pripreme za uvodjenje čistog apso-

348
lutističkog vladanja izvršene, izdao je tzv. Silvestarski patent od 31.XII 1851.
kojim je stavio van snage oktroirani ustav od 4.marta 1849. te uveo strogo centrali-
ziranu i jedinstvenu državu kojom je trebala vladati apsolutistička monarhija.
Silvestarski patent ograničio se samo na reguliranje izvršne vlasti, jer
je sva zakonodavna vlast bila u rukama apsolutističkog monarha. Centralnu izvršnu
vlast predstavljala je vlada u Beču, koja je postala odgovorna samo caru i njemu
je bila neposredno podredjena. Nadležnost ministarstava nije izmijenjena ( neke pro-
mjene koje su nastale poslije donošenja Silvestarskog patenta već su napomenute kod
 -155-
izlaganja djelokruga Banske vlade - najvažnija je od svih svakako k i d a n j e funkci-

je hrvatskog ministra u bečkoj vladi početkom 1852.god.).

Na području svake krunovine vrhovnu upravnu vlast je predstavljalo na-

mjesništvo odnosno namjesnik sa svojim uredom koji je bio zajedno s namjesništvom

podredjen vladi u Beču. Namjesnistvu su bile podredjene u Hrvatskoj i Slavoniji

županije, a ovima kotari. Kotari nisu bili u načelu isključivo upravni organi nego

najčešće i sudski. Ako su vršili upravnu i sudsku funkciju nazivali su se mješoviti

kotarski uredi. Kotari su mogli obuhvatiti gradsko područje (gradski kotari) ili van-

gradsko (vanjski kotari). Kotarima su bile podredjene mjesne općine s ograničenom

autonomijom. Imenovanje općinskih načelnika bilo je podvrgnuto utjecaju vlade

u Beču.

2) Primjena Silvestarskog patenta u Hrvatskoj i Slavoniji

Detaljnu razradu Silvestarskog pàtenta donijela je naredba ministra unu-

349
tarnjih poslova, pravosudja i financija od 19.1 1853. Primjena nove upravne or-
ganizacije na području Hrvatske i Slavonije odredjena je naredbom istog Ministar-
stva od 3. VI 1854.
Kraljevine Hrvatska i Slavonija sačinjavale su jedinstveno upravno po-
dručje C kr.namjesništva u Zagrebu. Iz ovog područja bio je isključen teritorij
Vojne krajine, koja je imala vlastitu organizaciju koja je spadala u resor Vrhovne
vojne komande u Beču.
Upravno područje Namjesništva u Zagrebu dijelilo se na 5 županija.
Sjedišta županijskih vlasti bila su u Zagrebu, Varaždinu, Požegi, Osijeku i Ri-
jeci. Grad Zagreb bio je podredjen neposredno Namjesnistvu.
Zagrebačka županija imala je 14 vanjskih kotara (Bosil jevački, Modruš-
potočki, Karlovački, Jastrebarski, Pisarovinski, Sisački, Moslavački, Ve I ikogoričk i ,
Samoborski,Stubički, Zagrebački, Dugoselski,Svetoivanjski i Vrbovečki) i jedan
gradski (grad Karlovac); Varaždinska županija 13 vanjskih (Križevački, Kopri-
vnički, Ludbrešk i , Toplički,Varaždinski, Ivanečki, Krapinski,Zlatarski , Pregra-
dski, Klanječki, Čakovečki, Preloški i Strigovski ) i tri gradska (Križevci, K o -
privnica i Varaždin) ; Požeška županija sedam vanjskih (Virovitički,Slatinski,
 -156-
Vučinski, Daruvarski, Pakrački, Požeški i Kutjevački) i jedan gradski (Požega)v

Osječka županija šest vanjskih kotara (Osječki, Valpovački, Dolnjomiholjački,

Našički, Djakovački i Vuk avarski) i jedan gradski kotar (grad Osijek)-, Riječka

županija šest vanjskih (Riječki,Bakarski,Crikvenički,Delnički, Vrbovski i Cabar-

ski) i dva gradska kotara (Rijeka i Bakar).

Na područ ju Namjesništva nisu svi vanjski kotari bi li tzv. mješoviti ure-

di što znači da su izvjesni kotari vršili samo upravne funkcije (zagrebački, varaž-

dinski, osječki i riječki za područje van grada). Isto tako ni svi gradski kotari ni-

su bili mješoviti uredi pa su njihovi magistrati vršili samo upravne funkcije

(Zagreb, Varaždin, Osi jek,Ri jeka, Karlovac, Koprivnica ,K riževci, Bakar I Požega).

Med ju tim kotarski uredi u Karlovcu, Koprivnici, Križevcima, Bakru i Požegi čija

je teritorijalna nadležnost obuhvata I a teritorij van gradske općine bili su mješoviti

kotarski uredi to znači da su obavljali i sudbene poslove.

Rad na uvodjenju novog uredjenja županija, političkih kotara i mješovitih

kotarskih ureda bilo je povjereno posebnoj C . k . ustrojavajućoj zemaljskoj komisiji

sa sjedištem u Zagrebu (osnovana ministarskom naredbom od 19.1 1853.). Kada je

ova komisija završila rad, nove županije, politički kotari i mješoviti kotarski ure-

di su proradili krajem listopada 1854. god. Kadrovsko pitanje medjutim nije bilo

u potpunosti rješeno, a trebalo se brinuti i za nove kadrove u novim uredima, pa

je osnovana nakon što je Namjesništvo u Zagrebu započelo radom (29.V 1854.)

posebna Zemaljska komisija za mješovite kotarske urede (K.k.Landescomission fUr

die gemischten Bezirksđmter) koja je 1857. god. promijenila naziv u "Zemaljsku ko-

misiju za personalna pitanja mješovitih kotarskih ureda". Komisija je prestala radom

i 861. god.

3) Položaj i nadležnost Namjesništva

Nam jesništvo je bilo vrhovna upravna vlast u krunovini za one poslove

koji su mu bili dodijeljeni u nadležnost: za poslove političke i redarstvene uprave
općenito, za poslove koji su se odnosili na bogoštovlje! nastavu, trgovinu i obrt,
poljodjelstvo i one stvari gradjevinarstva koje nisu zasjecale neposredno u koji
predmet poslovanja zemaljske financijske vlasti ili koje nisu bile izričito dodi je-
 -157-
Ijene kojoj drugoj vlasti u zemlji neovisno od Namjesništva.
Namjesništvo je bilo podredjeno u personalnim pitanjima i u poslovima
političke uprave Ministarstvu unutarnjih poslova a u ostalim upravnim granama onom
ministarstvu koje je bilo nadležno za odredjenu granu.
Ovlaštenja namjesnika bila su šira od onih čitavog Namjesništva. Važni-
ji poslovi rješavali su se kolegijalno, ali namjesnik je mogao izdati odredbu i protiv
zaključka vijeća pod jedinim uvjetom da svoju odredbu dostavi na znanje nadležnom
ministarstvu. Namjesnik je bio odgovoran za poslovanje ne samo svoje vlastito nego
i čitavog Namjesništva. On je bio šef i predsjednik Namjesništva. Obavljao je po-
slove koje mu je lično car ili ministar povjerio. Vodio je redarstvo u krunovini.On
se brinuo za održavanje mira i poretka. Stoga je mogao zatražiti upotrebu vojne,
žandarmerijske ili policijske sile, ako je smatrao da je mir i poredak ugrožen.Stoga
je nadzirao i štampu, javne priredbe, rad društvenih organizacija, kontrolirao kre-
tanje stranaca, izdavao pasoše za putovanja u inozemstvo. Posebnu brigu je vodio
oko opravdanosti i ekonomičnosti gradjevinskih radova. U odnosu na samo Namjesni-
štvo namjesnik je ne samo rukovodio poslovima nego i vršio disciplinarnu vlast a i
znatna ovlaštenja u imenovanjima, premještajima i otpuštanju kadra.

Namjesništvo u cjelini brinulo se u osnovi da se svi propisi poštivaju i

izvršavaju. Rješavalo je kao nadredjena vlast u svim poslovima svoje djelatnosti,
ako je prvostepeno rješenje izdala vlast koja je bila podredjena Namjesništvu. N a -
mjesništvo je vršilo i zemaljsku vladarsku feudalnu vlast. U resoru unutarnjih poslo-
va Namjesništvo je posebno bilo ovlašteno da vodi nadzor nad svim kaznionicama,
popravnim zavodima, dobrotvornim i humanitarnim ustanovama kao i nad svim jav-
nim ustanovama, ako to nije posebno izuzeto. U sferi općinske autonomije Namje-
sništvo je vršilo izvjestan utjecaj uslijed svog prava nadzora u rješavanju općinskih
poslova posebno u poslovima grada Zagreba koji mu je bio neposredno podredjen.
U pitanjima zaklada Namjesništvo je predstavljalo najvišu oblast za zaklade. U obla-
sti bogoštovlja ono je u sporazumu s ordinarijatom podjeljivalo župe, patronate car-
skih i vjerskih fondova, ako dohoci nisu prelazili looo for. godišnje, oduzimalo ili
dodavalo župama pojedine mjesne općine, dopunjavalo kongrue župnicima i kapela-
nima, doznačivalo samostanima prosjačkih redova milostinjske kvote,rješavalo žalbe
 -158-
ženicima rodi uskrate prava na sklapanje braka te davalo oproste od ženidbenih sme-
tnji pod odredjenim uvjetima. U oblasti nastave Namjesništvo je vršilo nadzor nad
svim civilnim nastavnim i odgojnim ustanovama, a u oblasti trgovine i obrta podjelji-
valo povlastice za zemaljske tvornice, za podizanje apoteka, za vršenje kirurškog
obrta i vodjenje transportnih poduzeća za periodičke vožnje te izdavalo dozvole za
držanje godišnjih sajmova. U financijskim pitanjima Namjesništvo je vršilo takodjer
znatne poslove (oprost od dugovanja, otpisi i si.), ali kod ovih je bilo ovisno od
prethodne suglasnosti zemaljske financijske vlasti.U gradjevinarstvu Namjesništvo
je predstavljalo nadzornu vlast a u odredjenim slučajevima je rukovodilo i admini-
strativnim poslovima iz te oblasti. Na kraju, Namjesništvo je bilo ovlašteno u slu-
žbama koje su mu bile podredjene primati i osi obad jati kauciju za službu, penzio-
nirati, opskrbiti provizijom i umiroviti namještenika koje je postavio namjesnik ili
podredjena vlast kao i dodijeliti penziju ili pomoć njihovim udovama i sirotama.

4) Sistem okruga (županija)

Županije u doba Bachovog apsolutizma bili su uredi koji nisu imali ni-
šta zajedničko s negdašnjim županijskim uredima prije l85o. god. Ostao je sarto
naziv.Nove županije su bile ustvari posredni upravni organ izmedju Namjesništvo
i kotara, koji su samo iznimno predstavljali posebnu molbenu oblast i to prvoste-
penu od slučaja do slučaja kada je to bilo izričito odredjeno, a u drugom stepenu
rješavali su poslove koji su se ticali redarstva, poljodjelstva, popisivanja, nova-
čenja, pretprega i ukonačivan ja samo ako odluka nije bila pridržana drugoj vla-
sti, te u drugim poslovima samo ako su to hitno iziskivali javni interesi.

Djelokrug županija bio je u osnovi ograničen djelomično na nadzorne a

djelomično na izvršne i upravne poslove. Nadzor se odnosio na poslovanje kotar-
skih ureda ( samo s obzirom na upravne poslove ), političkih ureda onih gradova koji
nisu bili podredjeni Namjesništvu ili kotarskom uredu i konačno uprava onih zavoda
i ustanova, koje su bile podredjene županiji ili koje nisu bile podredjene bilo kojoj
višoj upravnoj, sudskoj ili vojnoj vlasti. Nadzor je obuhvatao i dužnosr podučavanja
odredjenih ustanova i službenika.
 -159-
Županije su se starale za održanje mira, sigurnosti i javnog reda na svom
području. U Joj djelatnosti županije su morale obavještavati Namjesništvo o svakoj
pretnji miru i poretku a po potrebi davati dozvole nižim upravnim organima da upo-
trebe vojnu silu radi očuvanja mira i poretka.

Županijama je pripadalo pravo vrhovnog rukovodjenja popisivanja I no-

vačenja u županiji te dužnost sudjelovanja u poslovima predprege, opskrbe I ukona-
čivan ja vojske. Županije su rukovodile ždrebanjem I davanjem vojnika te odlučivale
o vremenitom oprostu od vojne službe.

Županije su izdavale dozvole za gradnju cesta, mostova, kanala, isu-

šivanja, navodnjavanja i dr. u vezi s vodenom energijom,ako to pravo nije bilo pred-
vidjeno u djelokrugu više vlasti. One su se brinule za održanje cesta, mostova, nad-
zirale njihovu gradnju i suradjivale u upravnom pogledu pri izgradnji škola, crkvi i
župa , te propisivale namete pojedinim općinama radi izgradnje javnih objekata.
U oblasti obrta i trgovine županije su podjeljivale povlastice za kovao-
nice, staklane, varionice, potaše, vapnenice, ciglane zatim za održavanje nedje-
ljnih sajmova, sudjelovale pri izdavanju dozvola zajedno s rudarskim vlastima, odlu-
čivale o komadanju i lučenju zem I je, stavljale šumu pod zabranu, odlučivale u dvoj-
bama nastalim po odobrenim eksproprijacijama, dozvoljavale nošenje oružja.
Županije su bile podredjene Namjesništvu osim u pitanjima izravnog po-
reza u kom slučaju su bile podredjene zemaljskoj poreznoj vlasti.

5) C . K . Kotari

Kotarski uredi su predstavljali najnižu vladarsku oblast u kotaru u svim

upravnim i pravosudnim poslovima ukoliko nisu ovi bili u nadležnosti drugih uprav-
nih i sudskih organa. Oni su bili podložni višoj upravnoj, sudskoj i financijskoj vla-
sti što je zavisilo o vrsti posla. U njihovom djelokrugu bili su svi poslovi unutarnje
uprave, a ako su bili mješoviti uredi, oni su vršili kaznenu i gradjansku sudbenost
u prvom stepenu kao inokosni sud. U oblasti financija kotarski uredi su bili finan-
ci jalna vlast u poreznim poslovima i nadzorna vlast za porezne urede na svom po-
dručju. U oblasti obrta i trgovine podjeljivali su povlasticeza vodjenje obrta i
trgovine ukoliko nije za izvjesni obrt ili trgovinu bilo pridržano VIŠOJ vlasti. U
 -lóo-
svim poslovima koji su bili u nadležnosti viših upravnih organa kotarski uredi su
pomagali, pripremali predradnje i postupali po odredbama viših vlasti ili pak vršili
35o

neposredni nadzor da bi mogli redovito izvještavati te organe.

IV Privremena državna uprava ( 1861 - 1869 )

I) Kraj Bachovog oblika apsolutističkog vladanja i oblikovanje novih

političkih pravaca
Namjesništvo u Zagrebu je djelovalo od 29.V 1854. do 4 . I V 1861. god.
Nam jesništvo i čitav sistem vladanja koji su provodili Namjesništvo i njegovi pod-
redjeni organi realizirali i osvjetlili su pojam apsolutizma u Hrvatskoj i to Bachovog
apsolutizma, jer je Bach kao ministar unutarnjih poslova bio stub te apsolutističke,
centralističke, germanizatorske i prema tome protuslavenske politike vladajučih kru-
gova na bečkom dvoru. Nezadovoljstvo s Bachovom politikom zahvatilo je gotovo
sve narodne slojeve a i veliki dio svećenstva bez obzira što je Crkva dobila privi-
legiran položaj (pravo nadzora nad školama i cenzure nad izdavačkom djelatnošću)
baš pod Bachom. Bečki dvor je doduše nastojao da smanji nezadovoljstvo (priznao da
je Vojna krajina sastavni teritorij Hrvatske, Medjimurje pripojio Hrvatskoj, Hrvat-
sku učinio nezavisnom od Madžarske i u crkvenom pogledu podignuvši Zagrebačku
biskupiju na Nadbiskupiju, sudstvo odijelio od uprave u višim sudskim instancijama,
priznao jednakost sviju pred zakonom, dužnost plaćanja poreza i služiti vojsku te
pravo na službu proširio na sve narodne slojeve, preuredio srednje školstvo, latinski
jezik u školama zamijenio hrvatskim jezikom) ali nije uspio ni kod bivšeg feudalnog
sloja a niti kod gradjana i seljaka. Bivši feudalci dobili su u ime naknade za gubi-
tci feudalnih prava umjesto novac rasteretne obveznice kojima je ubrzo vrijednost
počela padati.Bivši kmetovi počeli su takodjer naglo osiromašivati, jer su se morali
zaduživati radi otplate naknade za oslobodjenje od kmetstva, raznih poreza i naneta
i radi nerodnih godina. Gradjani takodjer nisu mogli biti zadovoljni ukidanjem ca-
rinske granice izmedju Madjarske i Austrije, \&r je tako hrvatska privreda postajala
sve više zavisna od austrijske. Budući da gradjani nisu raspolagali vlastitim kapitalom
obzirom da je privreda od ranije bila gotovo potpuno nerazvijena (osim u Rijeci),
to su morali gledati prodiranje stranog kapitala.
 -161-
U takvim nerazvijenim ekonomskim a onda i društvenim prilikama pod pri-
tiskom žandara, policije, sudova, germanizacije u borbi za opstanak mlade inteli-
gencije politički život stranaka je zamro. Iskustva iz 1848. i Bachovog apsolutizma
različito su utjecala na pripadnike nekad najjače Narodne stranke i tako pridonijela
oblikovanju novih političkih pravaca. Stvarale su se tri osnovne grupacije: jedna protiv
Austrije i Madžarske za samostalnu Hrvatsku ( Stareevič, Kvaternik ), druga za surad-
nju s Austrijom protiv Madžarske da bi se ujedinila Hrvatska s Dalmacijom i drugim
hrvatskim krajevima i tako ojačala da posjeduje vlastitu nacionalnu administraciju
(glavni predstavnik Ivan Mažuranič) i treća za suradnju s Madžarskom protiv Austrije
da bi se Hrvat? ? Madžari u svojim sanostalnim nacionalnim upravno-političkim tvore-
vinama lakše odhrvali novim pokušajima apsolutističke i germanizatorske politike beč-
kog dvora (Strosmajer i većina narodnjaka).

2) Oktobarska diploma i reforma centralne vlade u Beču - formiranje Hrvatskog

dvorskog dikasterija (poslije Kr.dvorska kancelarija za Kraljevinu Dalmaciju,
Hrvatsku ? Slavoniju)

Apsolutizam i centralizam Bachovog tipa ipak nije se mogao dugo odr-

žati. On je prouzročio ogromne državne dugove održavajući ogromni državni apa-
rat ne samo u vertikalnoj hijerarhiji (kotar, okrug, namjesništvo, ministarstva i
razni podredjeni organ? u svim granama državne uprave i pravosudja) nego ? u ho-
rizontalnoj širokoj rasprostranjenost? austrijske monarh?je ( vel?k? broj krunovina).
Dugovi šu došli u akutnu fazu porazom austrijske vojske na talijanskom bojištu
1859. god. Tada je pao i Bachov apsolutizam, ali bečki dvor usprkos očitim težnja-
ma prevladavajućih federalista I zahtjevima nacionalnih pokreta tražio jei način
kako da spas? centralizam a i apsolutnu vlast monarha. To mu je djelomično i uspje-
lo dozvoljavajući oživljavanje starih upravnih formi,tako da je izgledalo da je car
restituirao stanje 1848. god. a da pri tom starim formama dade onaj pojmovni sadr-
žaj koji je odgovarao postojećim uvjetima u monarhiji u odnosu na snage vladaju-
ćih krugova u dvoru i razjedinjenost I neorganiziranost raznih nacionalnih pokreta
u zemlji. Tako je car prvo izdeo ( 2o.X l86o.) proglas " o uredjenju nutarnjih
državno-pravnih prilika Monarhije" poznat pod imenom Oktobarska diploma kojim
 -162-
351
je učinio ustupak federalistima, a zatim novi proglas, tobože kao tumač i prove-
352
dba Oktobarske diplome, Februarski patent (26.11 1861.), kojim je ustvari ukinuo
Oktobarsku diplomu i osigurao željeni centralizam i u krajnjoj liniji svoju apsolutisti-
čku vlast.
Oktobarskom diplomom je car vratio Hrvatskoj i Slavoniji stari ustav ali
djelomično, jer je Hrvatski sabor bio ovlašten na osnovu te Diplome da donosi zakon-
ske propise samo u onim predmetima, koji nisu bili u nadležnosti Državnog vijeća
(centralni parlament za sve zemlje Monarhije), a u nadležnost Državnog vijeća b i -
lo je zakonodavno reguliranje svih predmeta koji su se odnosili na kovanje novca,
banknote, kredit, banke, uvodjenje novih poreza i nameta, povećanje poreza i pri-
stojbenih stopa, trgovinu, carine, poštu i telegraf, željeznice, vojsku. Osim toga nad-
ležnost Hrvatskog sabora nije bila ni ovom odredbom do kraja odredjena, jer je Diploma
predvidjala njegovu djelatnost u smislu prijašnjih ustava ne samo Hrvatske nego i hrvat-
sko-ugarske zajednice (zajednički sabor!). Car je medjutim zadržao ne samo centralni
parlament za čitavu monarhiju nego i centralnu vladu u Beču tako da je istoga dana,
kada je izdao Oktobarsku diplomu naredio organizaciju nove centralne vlade, pa je
ukinuvši ministarstva unutarnjih poslova, pravosudja, bogoštovlja i nastave dao njiho-
vu nadležnost Kr.ugarskoj dvorskoj kancelariji za područje Madžarske, Kr.erdeljskoj
dvorskoj kancelariji za područje Erdelja i državnom ministarstvu za svo ostalo podru-
čje Monarhije time da je unutar Državnog ministarstva osnovao jedan "Hrvatsko-slavon-
353
ski odsjek" koji je bio nadležan za područje Hrvatske i Slavonije. Dvorski kan-
celari bili su kao i državni ministar članovi ministarskog vijeća.
Kako se vidi ostala je centralna vlada iz doba Bachovog apsolutizma s
izvjesnim promjenama uglavnom u nazivu koja je ostala nadležnom i dalje Namjesni-
štvu u Zagrebu. Pod pritiskom nacionalnih pokreta i nezadovoljstva car je dopustio
ispuniti neke zahtjeve Banske konferencije u Zagrebu,koji medjutim nisu donijeli
izmjene u suštini. Hrvatsko-slavonski odsjek Državnog ministarstva bude 5.XII l86o.
izdvojen iz Državnog ministarstva i postavljen kao zasebna ustanova "Privremeni dvorski
dikasterij"ostavši sa dotadašnjim djelokrugom.
Predsjednik ovog dikasterija dobio je pravo da važnije354
poslove iz svog djelokruga

predlaže i zastupa neposredno u ministarskom vijeću. Hrvatski dvorski dikaterij

počeo je djelovati 25.1 1861. Isto tako je car udovoljio zahtjevu Banske konferen -
 -163-

cije od 26.XI I860. da hrvatski jezik postane službeni jezik u uredima Namjesništvo
i Banskog stola. U pitanju ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom car je takodjer pristao,
ali samo na raspravljanje izmedju dalmatinskih i hrvatskih poslanika, jer je znao
obzirom da su u Dalmaciji vlast imali u rukama Talijani da do takvog sastanka ili
sporazuma za ujedinjenje ne može doći med ju takvim poslanicima. Stari zahtjev
iz 1848.god. da Hrvatska dobije svoju samostalnu vladu odgovornu Saboru car je mi-
moišao, jer je utvrdio da ne može donijeti konačnu odluku o vrhovnoj administrativ-
noj i političkoj upravi u Hrvatskoj i Slavoniji dok se ne dogovore o budućoj vez?
Hrvatske s Madžarskom poslanici Hrvatskog i Madžarskog sabora. Zahtjev za restau-
raciju županija, slobodnih kotara, siob.kralj.gradova, povlaštenih trgovišta i seo-
skih općina car je odobrio (16.1 1861.), jer nadležnost ovih upravnih organa nije
355
dirala u osnovu plana bečkog dvora. Oni su bili i onako privremenog karaktera.

3) Februarski patent i Hrvati te novo upravno uredjenje u Hrvatskoj i Slavoniji

na temelju Februarskog patenta

Februarski patent zajedno sa svojim prilogom "temeljnim zakonom o

zastupstvu cesarevine" legalizirao je egzistenciju centralne vlade za čitavu monar-
hiju dajući joj pravo sudjelo/ati toku vijećanja Carevinskog vijeća (centralnog
parlamenta) i podnositi mu zakonske prijedloge ili pak zastupati ih naglasujući čak
da zakonski prijedlozi dolaze pred Carevinsko vijeće kao prijedlozi vlade.
Februarski patent je donio takodjer organizaciju Carevinskog vijeća
odredjujući dvodomni sistem (velikaška i zastupnička kuća) ali i sve kautele kojom
je car sebi osigurao utjecaj na CarevinskovMe6^da donosi zakone u skladu sa care-
vom voljom ( car može raspustiti zastupničku kuću, zakon dobiva obaveznu snagu
tek kad ga car sankcionira, zakon moraju izglasat? obe kućei dr.). Kraljevine
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija dobile su u zastupničkoj kući, koja se sastojala
tada od 343 zastupnika, 14 zastupnika a Madžarska kraljevina 85 zastupnika što
dovoljno osvjetljava ulogu tih zastupnika u Zastupničkoj kući, koja će bit? sastav-
ljena na osnovu izbornih zakona teko da će njemačka manjina u Monarhiji imat? ve-
ćinu poslan?čk?h mandata.
 -164-
Februarskim patentom osigurao je car centralnoj vladi, odnosno sebi (jer
vlada nije bila odgovorna parlamentu), da izdaje propise sa zakonskom snagom za vri-
jeme dok Carevinsko vijeće ne zasjeda s jedinim uslovom da o izdatom propisu naknadno
obavijesti prvo buduće zasjedanje.
Februarski patBnt je donio nešto više demokratskih prava dopuštajući par-
lamentarni sistem ali i snažnije centralističke tendencije, veći njemački ekonomski
pritisak u namjeri da se održi njemačka politička i ekonomska hegemonija. Naravno,
takvom politikom nisu se složili ni Hrvati ni Madžari. Prvi, jer su se bojali njemačke
hegemonije i njemačke liberalne buržoazije ( čiji je predstavnik bio Schmerling otac
Februarskog patenta), a drugi jer su vidjeli u njemačkoj buržoaziji opasnog konkurenta,
iako car nije uspio da Carevinsko vijeće postane zaista centralni parlament i za po-
dručje Hrvatske i Madjarske, jer ovi nikad nisu poslali svoje zastupnike u to Vijeće,
a nit? je uspio da održi Februarski patent više od 4 godine na snazi ( patent je sis-
tiran 1865.god.) ipak državna organizacija temeljena t?m patentom ostala je na snaz?
u Hrvatskoj sve do 1869. god.

3 a) Kraljevsko namjesničko vijeće Kral jevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije

i Sabor

Namjesništvo u Zagrebu,osnovano u doba Bachovog apsolutizma, nije

moglo v?še opstojati ne samo zbog toga što je podsjećalo na apsolutistički način
vladanja,nego i z&og toga što se je morao djelomičoo mijenjati odnos tog višeg
organa uprave na području Hrvatske i Slavonije prema centralnoj vladi. Stoga
je car već nakon petnaestak dana po donošenju Februarskog patenta donio odluku
da se to Namjesništvo ukine a umjesto ovog osnuje na način Kraljevskog ugarskog
namjesničkog vijeća" Kraljevsko namjesničko vijeće, Kraljevina Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije (instalirano 4 . I V 1861.) sa sjedištem u Zagrebu. 3 5 Ć .

Kraljevsko namjesničko vijeće bilo je posredni organ uprave izmedju

nižih upravnih organa u Hrvatskoj i Slavoniji i Hrvatskog dvorskog dikasterija (a
po njemu i čitavog ministarskog vijeća u Beču). Namjesničko vijeće je bilo pod-
redjeno Hrvatskom dvorskom dikasteriju. Najviša i vrhovna upravna vlast za Hrvat-
 -165-
sku i Slavoniju predstavljao je Hrvatski dvorski dikasterij. Namjesničko vijeće

nije bila vlada nego zemaljska upravna oblast što je jedino bilo u skladu s centrali-

zmom Februarskog patenta. Stoga je Vijeće bilo odgovorno samo Dikasteriju odno-

sno caru. Djelokrug Kr. namjesničkog vijeća obilježen je u osnovi djelokrugom D i -

kasterija t j . pomenutih ukinutih ministarstava ali s obzirom na svoju posredničku

ulogu to Vijeće je obavljalo i neke poslove drugih resora. Promjene nisu nastale ni

tada kada je Hrvatski dvorski dikasterij postao carskim rješenjem od 3 . U 1862.

"Kraljevska dvorska kancelarija za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniji"

(ukinuta carskim rješenjem od 28.1 1869, a prestala djelovati 31.1 1869), jer je dje-

lokrug Dvorske kancelcrije ostao isti koji je imao Hrvatski dvorski dikasterij (pro-

mjena je nastala same u nazivu i unutarnjoj organizaciji).

Nadležnost Sabora bila je odredjena Oktobarskom diplomom odnosno

Februarskim patentom, koji u tom pravcu nije dònio promjene nego je samo potvrdio
ranije odredbe.

b) Zamisao narodnjaka i pravaša a vladi i saboru te formiranje Samostalne

stranke

Sabor, otvoren 14.IV 1861. a raspušten od cara 18.XI 1861., bio je vrlo
značajan po svom djelovanju. Obzirom na odnose Hrvatske prema Madžarskoj veći-
na u Saboru (pripadnici uglavnom Narodne stranke) bila je za realnu uniju s Madžar-
skom pod uvjetom da Madžarska prizna prethodno pravovaljano samostalnost i neo-
visnost Hrvatske i njezinu teritorijalnu cjelovitost. Zajednički poslovi morali bi
se utvrditi ugovorom o savezu, ali pod taj pojam ne bi mogli ući zakonodavstvo i
vrhovna uprava u političkim (nutarnjim), nastavnim, vjerozakonskim i pravosudnim
poslovima. Sudbenost u svim instancijama morala bi ostati nezavisna od madžarske .
Jedan dio manjine složio se s prijedlogom većine, ali odbacujući onaj tekst koji
govori o prethodnim uvjetima (unionisti ili madžaroni s grofom Ju lijem Jankovićem
Daruvarskim na čelu). Drugi dio manjine ( Kvaternik,Starčević i Vrdoljak ) predlo-
žio je potpunu samostalnost Hrvatske, time da ona ne bude imala bilo kakve veze
s Austrijom i Madžarskom osim kralja kao vladara.
 Zanimljiv je bio stav narodnjaka i Starčevića s obzirom na opstanak i
položaj hrvatske vlade i sabora. Zakonski prijedlog o zemal jskoj vladi i o saboru
koji su predložili nije naravno dobio carevu sankciju, pa prema tome nije postao
zakonom, ali on je karakterističan , jer pokazuje kakav je bio njihov državnopravni
zahtjev odnosno politički program. Prije svega oni su zahtijevali da vlada bude od-
govorna saboru, da predsjednika vlade predlaže sabor, a kralj da ga samo imenuje
na prijedlog sabora, da sva vrhovna uprava u zemlji bude u nadležnosti vlade, koja
bi svoj djelokrug vršila puterr\ svojih odsjeka i to po resorima unutarnjih poslova,
pravosudja, bogoštovlj;», prosvjete, odbrane zemlje i vojske, financije, trgovine
na kopnu i moru, saobraćaj;*, poljoprivrede, gradjevinarstva i pošte. Vojskom bi
zapovijedao vojvoda kraljevstva kojeg bi izabrao sabor. Sam pak sabor bio bi isklju-
čivo zakonodavno tijelo sastavljeno od biranih zastupnika i virilnih članova (čiji
bi broj bio smanjen na jednu petinu). Aktivno prava glasa imali bi punoljetni i ne-
poročni državljani sa zavičajnim pravom u domovini i stranci koji su stekli to pravo.
Pasivno biračko pravo ne bi imali vijećnici i činovnici zemal jske vlade. Vlada ne bi
mogla odrediti nikakav porez,zaduženje u korist zemlje, županije ili općine bez
zaključka sabora. Zastupnik sabor ne bi mogao odgovarati za svoje izjave u saboru.
Prilikom donošenja zakona sabor bi morao poštivati načelo slobode štampe, savje-
sti i osobe, nezavisnosti suca. Kralj ni bilo tko drugi ne bi mogao donositi nare-

dbenim putem bilo koji propis sa zakonskom snagom, n?ti mijenjati zakon niti auten-
357
tično tumačiti, jer bi to pravo imao samo sabor. Ovaj zakonski prijedlog, kako
se vidi, veoma je podsjećao na aprilski program narodnjaka 1848.god. On se temeljio
na postavci o samostalnosti hrvatske državne uprave tako da je zakonodavnu vlast
dao isključivo saboru, a izvršnu vladi. Odgovornost vlade saborukao i osnovna misao
zakonodavne djelatnosti sabora da čuva slobodu savjesti, misli i štampe naglašeno
pokazuju ismisao i volju saborske većine za demokratizaciju političkog života.
Značajno je nadalje da je Sabor izglasao slabom većinom da Hrvatska
nema nikakvih zajedničkih poslova s Austrijom, što znači da je bila prilično jaka
grupa zastupnika, koji su suprotno mislili. Doskora je stvarno u Hrvatskoj osnovana
Samostalna stranka, koja je bila za realnu uniju s Austrijom ( I.Mažuranić,nadbi-
skup Haulik, Kukuljević i Makso Priča) smatrajući da je bolje da se s Austrijom
 -67-
prife regode Hrvati nego l'i Madžari, sto r* i dogodilo, fer su AAudžan no celu so
F. Dlakom pnznc*!? .ia vrijeme zajedničke posìcv* Madžarska I Ai^M je, one kofc
je Hrvatski sabor <^6? •god .odbio da prizna , toko jc zakasnio pos usaj narodnja-
čke većine u Saboru i866. god. da prihvat politiku SamoshJn^ stranke, Simostal-
na stranka bilo je uvjerenja do će uži savez s Austri ion * doni^H' / i i b s r a i h a c i j u
u političkom i ' v a A i u Hrvo tskoj, jer je Austrija bila tada privredno r^o{razvijenija
zemlja u kojoj ;e Hrercnzom odraz privrednog sranje u zemlji«
God. IB66. ideja o austrougarskoj pogodbi bfles je već u planu vladaju-
čih slojeva i u Austriji i u Ugarskoj. Trebao je samo jedan bć? povod, a to je bio
upravo svršetak austro-pruskog rate, da se nagodba i sprovede. Sam os ta i na hrvatska
vlada, koju je Sabor !86l. i 1865. iznio kao glavni zahtjev prosiijedjujući svojo
politiku još iz 1848. god, ostvarila se, d i pod uvjetima Austrougarske nagodbe
iz 1867, god,

c) Županije, kotari , gradovi i općine

Namjesničkom vijeću na čelu s banom bilo je podredjeno 7 županija

(zagrebačka sa svojim tadašnjim granicama osim onih područja koja je poslije
1848.god. dobila od križevačke i požeške županije; križevačka sa granicama iz
1848 g o d . ; varaždinska sa svojim teritorijem Iz I848„gcd. bez naknadno do-
bivenih krajeva od križevačke županije; riječka; požeška; virovitička i srern-
ska županija s granicama od I A 1848,).

Županije su se d i j e l i l e na okružja (processus), kojima su bile granice

one od U 1848. god, Okružja su se d i j e l i l a na kotare, koje je trebala odrediti
sama županija.
Ma čelu županije stajao je velik! župan. Uz njega su b i l i prvi i drugi
podžupan. Pored ovih b i l i su županijski činovnici: veliki bilježnik s podbilježnikom
i arhivarom, županijski odvjetnik, blagajnik s podblagajnikom, dva i l i više velika
i l i dva i l i vise kotarska suca, pristavi, računski činovnik, flzik s ranarnicimai i
drugim pomoćnim zdravstvenim osobljem, mjernik, povjerenik sigurnosti sa stra-
žarom, pisari, veterinar, nadzornik svilarstva. Činovnike je birala županijska
skupština po običaju k o j i je vladao do 1848. god,
 Županije su imale upravnu i sudsku funkciju. Svi važniji upravni pred-
meti morali su se rješavati u županijskoj skupštini. Manje važne su rješavali županij-
ski činovnici posebno podžupani. On? su bili dužni izvijestit? o rješavanju tih pita-
nja u prvoj sl?jedećoj županijskoj skupštini. Osim toga županijska skupština je do-
nosila polugodišnji proračun troškova administracije te ih podnosila Namjesničkom v i -
jeću na odobrenje. Županijski suci su vršili sudbenost u okviru nadležnosti gradsko-
deiegiranih kotarskih sudova. Viša sudbenost je bila u nadležnost kraljevskog županij-
skog sudbenog stola za područje jedne župani je. Med jutim izgleda da se ta odredba
nije sprovodila, jer je Dvorska kancelarija naredila već 1862. god. da se u svakoj
županiji osnuje posebni županijski sudbeni stol dakle neovisno od županijske uprave.

Županijska skupština je bila sastavljena od punoljetnih, samostalnih i

neporočnih muškaraca, koji su bil? zemljoposjednici I plaćali realni porez barem u
iznosu od 5o forinti, ili koji su bili registrirani kao tvorničari, trgovci il? brodovla-
snici, a plaćali su barem 4o forinti, niže svećenstvo barem 5 forint? zemljarine il?
dohodarine, te osobe koje su d?plom?rale na sveuč?l?štu ? č?novn?c?,ako su placai?
barem lo do 2o forint? dohodarine. Županijski činovnici su bili kao takvi članovi
županijske skupštine. Slobodni kraljevski gradovi, slobodni kotarTuropoljski, kap-
tol? i tadanje političke seoske općine b?l? su zastupani u županijskoj skupštini sa
dva zastupnika, a povlaštena trgovišta, Zagrebačka akademija nauka ? pravoslavni
samostan? s jednim zastupnikom.

Reorganizacija 1861. god. pogodila je ? uredjenje gradova. On? su pravno

postali ponovno samostalni municipiji, kao što su bili prije 1848. što znači samo-
stalni U upravnim i sudskim funkcijama. Med jutim, nepotpunost naputka o uredjenju
županija, gradova i općina ?z 1861. ? pomanjkanje provedbenih propisa doprinijeli
su da su propisi iz I85o/l85I. ostali i dalje na snaz? do 1881 .god. Tako su slobodni
kraljevski gradov? ostali u dotadašnj?m gran?cama ( os?m Rijeke ? Bakra koji su vra-
ćen? na područje od l . l 1848.) kao ? u dotadanjoj upravnoj funkciji. Slobodni kra-
ljevski gradovi, povlaštena trgovišta, seoske općine vršili su na svom području mje-
snu sudbenost, a slobodni kotari onu sudbenost koja je pripadala dotada gradsko-dele-
giranim kotarskim sudovima. Druga instancija tim sudovima bili su županijski sudbe-
ni stolovi.
 -169-
Napufkom za privremeno uredjenje županija ! drugih upravnih organa iz
358
1861, god. općine su vraćene obzirom na djelokrug I postavljanje općinskih fun-
kclonera na stanje Iz god. 1836. naravno bez utlcaja bivših feudalaca ( kao u razdo
bolju 1848. - 1851.). Od carskog patenta od 24.IV 1859., kojim je Izdan zakon o
općinama za čitavu monarhiju primjenjivale su359
se na području Hrvatske i Slavonije
samo odredbe o prinadležnostima u općinama, Takvo stanje je ostalo do 1867.
god.kada je Dvorska kancelarija odredila da se ponovno primjenjuje naredba bana

od 19.Vili 1851. tako da predpostavl jena vlast općinama postaje županijski kotarski
36o
sud. Restauracija općinskog uredjenja od 19.Vili 1851 .nije bila takodjer dugog
trajanja, jer je već l87o. donesen novi propis o uredjenju općina.
Uredjenje županija i drugih upravnih organa iz 1861. god. bilo je privre
meno pa zbog toga s mnogo nejasnoća što je sivaralo proizvoljni postupak pojedinih
županija a onda i povrede naročito od strane Dvorske kancelarije, koja je nastojala
reformirati zastarjele zasade u županijama.

V) Državna uprava na osnovu Austrougarske i Hrva tsko ugarske nagodbe

( 1869 - 1918 )

!) Pozadina Austrougarske i Hrva tsko ugarske nagodbe

Poraz Austrije u ratu s Pruskom 1866.god. doveo je početkom 1867. do spo

razuma izmedju Bečkog dvora > većine Madžarskog sabora o osnivanju dualistički
organizirane monarhije, koja će ostati na snazi do propasti Austrougarske. U prego-
vorima, koji su tretirali uvjete I rješenja Austrougarske nagodbe iz 1867. nije
sudjelovao Hrvatski sabor. U Austriji su glavni i odlučujući utjecaj imali njemački
liberali kojima je bio glavni cilj osigurati u čitavoj monarhiji centralizam i poste-
penu germanizaciju da bi se obezbjedila ekonomska hegemonija a po ovoj i po osi-
guranom centralizmu i politička hegemonija.
Nakon poraza u ratu s Pruskom Bečki dvor je zaključio da je bolje spo-
razumjeti se odmah samo s jednim nego poslije s više ugovornih strana (Madjarima,
Česima, Poljacima, Ukrajincima, Hrvatima i drugima). U Madžarskoj pak većina
u Saboru bila je za personalnu uniju s Austrijom, ali njihov vod ja Deak dao je ra-
zumjeti da je spreman na izvjesna odstupanja. Da bi se izbjegla opasnost odcjeplje-
nja Madžarske ili pak veoma nesigurne situacije u Madžarskoj ( ne samo, jer je u
Saboru većina bila za personalnu uniju nego i stoga što je bio jak košutovski pokret
koji je stremio u osnovi za nezavisnom madžarskom državom), a Madžarska je zna-
čila Austriji i žitnicu i izvor sirovina i vojni arsenal, Bečki dvor je prihvatio duali-
zam spasavajući ipak jedinstvo Monarhije u pitanjima vanjskih poslova i vojske.
To su shvatili i njemački liberali pa su dualizam naknadno prihvatili ograničivši
tako svoje ciljeve na područje austrijske države. Većina u Madžarskom saboru bila
je takodjer zadovoljna dualizmom, jer je njime Sabor konačno stekao pravo da sam
odlučuje u madžarskim poslovima, da se pitanja ne madjarskih naroda moraju unapri-
jed smatrati unutrašnjim pitanjem Ugarske i da će ovako ojačana Ugarska imati na Beč
kom dvoru znatno veći utjecaj nego do tada.

Pod takvim uvjetima Hrvatski sabor nije smio po mišljenju Bečkog dvora
sudjelovati pri uglavi jivcn ju sporazuma izmedju Bečkog dvora i madžarske saborske
većine, ali je morao kasnije sudjelovati u utvrdjivanju odnosa Hrvatske prema M a -
džarskoj, tako da bi ncva Ugarska država, proizašla iz Austrougarske nagodbe, bila
toliko jaka da se održi dualizam i toliko slaba da ne može vršiti presudni utjecaj
na formiranje i održanje politike Bečkog dvora.

Iz istih razloga propala je ideja većine Hrvatskog sabora od 18.XII 1866.

da se napusti unija s Madžarskom i da se pokuša nagodba s Austrijom, a pobjedila
je misao unionističke stranke u Saboru. Medjutim, do te pobjede moglo je doći samo
akcijom kralja (Sokčević je zamijenjen unionistom Levinom Rauchom na banskoj
stolici, izborni red je zamijenjen novim izbornim redom, kojim se povećao broj
virilista - a to su bili većinom unionisti, a smanjen je broj biranih zastupnika, vršen
je pritisak vladinih organa), pa je novi Sabor (sa unionističkom većinom, koja je čak
ostala sama u Saboru nakon izlaska protuunionističke manjine) mogao 24.IX 1868.
izglasati Hrvatskougarsku nagodbu nakon što su je prihvatile Hrvatska i Madžarska
regnikolarna deputacija koje su bile formirane da utanače i redigiraju tekst te N a -
godbe, a 8 . I X 1868. i sam kralj sankcionirati. Tako je nastao temeljni zakon Kra-
ljevine Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije kojim je reguliran odnos Hrvatske
prema Madžarskoj sve do proglašenja nezavisne Države SHS 29.X 1918.
 -171-
2) Primjena nagodbi iz 1867. i 1868. god. na državno uredjenje u Hrvatskoj
i Slavoniji

a) Vladar

361 362
Prema Austrougarskoj i Ugarskohrvatskoj nagodbi Austrija i Ugar-
ska predstavljaju ustavne države. Njihov se ustav temei jiona državnim temeljnim z a -
konima od kojih su najvažniji za zemlje ugarske krune: I) Pragmatička sankcija, koja
je primljena u Hrvatskoj 1712. a u Ugarskoj 1723. god., 2) Nagodba izmed ju Austri-
je i Ugarske iz 1867.god. i 3) Nagodba izmedju Ugarske i Hrvatske 1868.god.
Pragmatičkom sankcijom zajamčeno je Habsburškoj dinastiji pravo na prijesto.
Prema ustavu vladareva osoba je neprovediva i neodgovorna što znači
da je svaki napadaj na njegov život i slobodu bio zločin veleizdaje a svaka povre-
da poštovanja prema monarhu uvreda veličanstva.

Vladar je vršio vlasti: I) upravnu po odgovornim ministrima, koje je

sam imenovao i otpuštao, 2) zakonodavnu sa nanochim zastupstvima koja je sazi-
vao vladar, odgadjao, zatvarao i raspuštao, 3) sudbenu po sucima, koji su odlučivali
i u vladarevo ime izricali osude.

Vladaru su pripadala posebna krunska pravarvladar je vrhovni gospodar vojske,

on navješta rat, sklapa mir i ugovore s drugim državama, u njegovo ime kuje se
novac, on ima pravo amnestije i abolicije (narediti da se kazneni postupak ne pro-
vede ili da se obustavi), vladar podjeljuje naslove, plemstvo, različite redove za
zasluge i odlikovanja.

Vladar je podjeljivao audijencije i rješavao molbe koje su bile njemu

upravljene. Rad i toga vladar je imao dvije kancelarije: kabinetsku za civilne i voj-
ničku za vojen poslove.

b) Zajednički poslovi Austrije i Ugarske u Delegacijano i zajedničkim mini-

starstvima na temelju Austrougarske nagodbe

Zajednički poslovi medju državama Austrijom i Ugarskom bili su: I) vanj-

ski poslovi, t j . upravljanje vanjskom politikom, diplomatsko i konzularno zastupstvo

 -172-
Monarhije u inozemstvu te sklapanje medjunarodnlh ugovora, 2) vojni poslovi, tj.
zajednička vojska i ratna mornarica osim zakonodavstva o godišnjem regrutiranju
i vršenju obrambene dužnosti i 3) financije zajedničkih poslova tj. ispitivanje i odre-
djivanje zajedničkih izdataka.

O zajedničkim poslovima, zajedničkom proračunu i o zaključnim računi-

ma u posljednjoj administrativnoj godini raspravljale su Delegacije koje je sazivao
vladar svake godine naizmjence u Beč i u Budimpeštu. Delegacije su se sastojale od
l2o delegata koje je izabralo Carevinsko vijeće (6o) i Ugarskohrvatski sabor (6o)
i to po Ao delegata iz zastupničkih, a po 2o iz gornjih kuća (na jednu godinu).
Ovima su se izabirali još po 3o zamjenika.

Pri izborima u Austrijsku delegaciju moralo se obratiti pažnja na razmjer-

nu podjelu po krunovinama ( med ju koje je spadala naravski i Kraljevina Dalmaci-
ja) a u Ugarsku delegaciju trebalo je birati 5 delegata iz Hrvatskog sabora (4 na-
rodna zastupnika i jedan viri I ni član).
Delegacije je otvarao vladar prijestol jnim govorom, koji je sastavljala
vlada a morao je da tumači unutrašnje i vanjske prilike Monarhije.
Svaka delegacija je birala predsjedništvo iz svoje sredine te je vijećala
u javnim sjednicama odjeljeno. Svoje zaključke je priopćivala jedna drugoj pi-*
smeno, pa ako se ni po treći puta nisu mogle složiti sastojale su se u zajedničkoj
sjednici gdje su odlučivali votiranjem bez debate. Zaključci, koji su stvorile obe
delegacije sporazumnoy podnosili su se vladaru na potvrdu, a zatim su se objavlji-
vali u Carevinskom vijeću i Hrvatskougarskom saboru.
Delegati su u vršenju svojih dužnosti bili neodgovorni i nepovredivi.
Neki zajednički poslovi nisu se raspravljali u delegacijama nego u
parlamentima obiju država ( poslovi o carinama, indirektnim porezima, novčar-
stvu, zajedničkim željezniaama i načinu obrambene dužnosti). Ovi su se poslovi
morali takodjer sporazumno rješavati. Sporazumom se odredjivao i omjer u kojem
je trebala svaka država da doprinosi i za zajedničke izdatke (tzv. kvota ).
Na čelu uprave zajedničkih poslova stajala su 3 zajednička ministarstva,
koja su bila odgovorna svakoj delegaciji posebno: Ministarstvo carske kuće i vanj-
skih poslova, Ministarstvo rata i zajedničko Ministarstvo financija. Račune svih
 -173-
zajedničkih ministarstava kontrolirao je Vrhovni računarski dvor u Beču a podredjen

je bio neposredno vladaru. Zajednički troškovi namirivali su se dohocima od carina,

prihodom zajedničkih ministarstava i kvotom obiju država.

c) Hrvatskougarska državna zajednica i njen? zajednički poslovi na ^emelju

Hrvatskougarske nagodbe kao I njihovo vršenje u zajedn?čkom saboru ?
zajedničkoj vlad?

Ugarska država u smislu Nagodbe bila je u stvar! državna zajednica u

koju su spadale Kraljevina Madžarska sjedinjena s Erdeljem, te kraljevine Hrvatska,
Slavonija i Dalmacija. Kraljevina Madžarska pretstavlja je jedan a kraljevine Dal-
macija, Hrvatska i Slavonija drugi državni teritorij (Kraljevina Dalmacija samo vir-
tuelno, dok je juristički i faktički predstavljala sastavni dio austrijske države).
Grad i kotar Rijeka je predstavljao provizorij ( do prekida državne zajednice I9!8.
god.), jer se Madžarski i Hrvatski sabor nisu mogli složiti u pogledu riječke admini-
stracije, ali je ona faktično bila pod neposrednom dominacijom zajedničke vlade u
Budimpešti. Područje Vojne krajine, iako je vladar priznao njegovu pripadnost
Hrvatskoj, bilo je pod vojnom upravom kojom je dirigiralo ausiTijsko ministarstvo
rata do 1881., kada je sjedinjena s Hrvatskom.

Državna zajednica je tako ugovorena da će stanovništvo jednog i drugog

državnog teritorija imati zajednički sabor i zajedničku vladu za reguliranje i vrše-
nje zajedničkih poslova, a poslovima koji nisu nagodbom bili proglašeni zajedničkim
da će svaki državni teritorij samostalno regulirati i vršiti svojim državnim organima
(na području Madžarske i Erdelja zajednički sabor bez sudjelovanja hrvatskih za-
stupnika i zajednička vlada bez učešća hrvatskog ministra a na području Hrvatske
i Slavonije Hrvatski sabor i Zemaljska vlada u Zagrebu). Hrvatski sabor je Nagodbom
naknadno prihvatio Austrougarsku nagodbu, ali je Ugarski sabor Hrvatsko ugarskom
nagodbom priznao da ubuduće neće moći sklapati slične ugovore bez zakonitog
sudjelovanja kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

Nagodba smatra se državnopravnim aktom kojim se ugovaraju medjudržav-

ni odnosi izmedju Madžarske i Hrvatske, a stanovništvo Hrvatske deklarira političkim
narodom čime je istaknuto da Hrvatska ne postaje Nagodbom madžarska pokrajina
 -174-
nego ostaie slobodna unutar svoje državne samostalnost! da ured ju je svoje odnose.

Stogo se njena samostalnost smatra državnopravnom autonomi|om»

Nagodbom je nadaije utvrdjeoo načelo da se na obim državnim ter i tor! ~

jimc mora poštivati narodni jezik, u sviir. oblastima javne uprave I zakonodavstva pa

i u slučaju da ih rješavaju 20 jednički organi državne zajednice* K ral jeva krunidbe-

na zavjernica mora takodfer poštivati jezik cbaju teritorija pa prema tome izdaje se

na madžarskom i hrvatskom jeziku. Gbe ugovorne strane z a k l j u č i l e su Nagodbom

da će se k r a l j jednim te istim krunidbenim činom k r u n i t i , al i je k r a l j dužan da u

krunidbena} z a v j e r n i c i posebno zagarantira c je I okup nos r i ustav kraljevina Dalma-

c i j e , Hrvatske 1 Slavonije,

Priznao lem Austrougarske nagodbe Hrvatska ? Slavonija priznale su i za-

jedničke poslove Austrije 5 Ugarske, pa prema tome morale su učestvovati u D e l e -

gacijama (5 delegata Hrvatskog sabora) a onda \ snositi a l l k v o t n i dio troškova z a j e -

dničkih poslova Austrije I Ugarske,

N o , pored ovih poslova postojali su zajednički samo Madžarske 1 H r v a t -

ske, k o j i su dati Nagodbom na reguliranje i obavljanje zajedničkom saboru I z a j e -

dničkoj v l a d i . O v i poslovi su taksativno b i l i nabrojeni Hrvatskougarskom nagodbom:

opredjeljivanja troškova za kraljevski dvor

vojni poslovi (dozvoljavanje regruta, obrambeni sustav, vojne dužnosti, ukona-

čivan je I opskrba vojske) time da se vodi računa da hrvatski regrut! dodju u

hrvatsku pukovniju, da ih se uvrštava u struke prema sposobnostima, a da se

njihov ukupni broj odmjerava prema broju stanovnika^

financijski poslovi (porezni sistem i porezi uopće, proračun i zaključni račun

zajedničkih troškova, državni dugovi, državna imovina, uz prethodnu suglasnost

Hrvatskog sabora, ako je imovina na području Hrvatske, novčarstvo, bankarstvo,

državni I trgovački ugovori,kredit, osiguranje, carine ;

privredni poslovi (trgovina, industrija, obrt, saobraćaj, luke,brodarstvo, zaje-

dničke ceste, pošta, telegraf)

društva kojima nije svrha zajednički dobitak, putni l i s t o v i , redarstvo nad stran-

cima, državi janstvo, domaćinstvo i dr.

 -175-
Zakonodavno reguliranje ovih poslova spadalo je u nadležnost zajedni-
čkog Ugarskohrvatskog sabora. On se sastojao od velikaške kuće i zastupničke ku-
će. Članovi velikaške kuće bili su punoljetne nadvojvode, najviši crkveni dosto-
janstvenici, punoljetni magnati, koji su plaćali velike poreze, državni baruni,oba
predsjednika kr.kurije, predsjednik kr.tabule, riječki gubernator, dvp, kasnije
tri, zastupnika Hrvarskog sabora i drugi članovi (kasnije najviše 5o), koje je radi
zasluga imenovao kralj doživotno (pred raspad državne zajednice bilo je ukupno
oko 4oo č lanova).

Zastupnička kuća sastojala se u kasnijem razvoju od 453 člana, : 333

županijska poslanika,8o poslanika gradova i 4o poslanika Hrvatskog sabora. Posla-
nici su se birali na 5 godina i

Predsjedništvo velikaške kuće imenovao je kralj, a zastupničke kuće bi-

rala je ona sebi sama.
Sabor je sazivao kral j svake godine u Budimpešti.
Administrativno reguliranje zajedničkih poslova obavljala je ugarskohrvat-
ska vlada (centralna vlada) sa sjedištem u Budimpešti. Naziv resora se mijenjao,
ali uvijek je postojao posebni resor "Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez
lisnice kod Središnje vlade u Budimu", koji je imao zadatak da zastupa interese
Hrvatske i Slavonije kod vlade u Budimpešti, te da vrši funkciju posrednika izmedju
kralja i Hrvatske zemaljske vlade. Ministri su bili odgovorni zajedničkom saboru.
Na čelu ministarstava stajao je ministar predsjednik,koji je davao vladi politički
pravac.
Zajednička ministarstva bila su: ministarstvo kod previšnjeg dvora (a
latere) u Beču, bez lisnice, koji je posredovao izmedju kralja i ugarskohrvatske vla-
de, ministarstvo trgovine u čiji resor su spadali trgovina, obrt, industrija, ptt, bro-
darstvo i željeznice, ministarstvo poljoprivrede, (poljoprivreda, šumarstvo, državna
dobra, vodogradnje), ministarstvo za zemaljsku obranu (honved), ministarstvo f i -
nancija u čiji resor je spadalo i rudarstvo i pomenuti hrvatski ministar. U vladu su
spadala još ministarstva unutarnjih poslova, bogoštovlja i nastave, te pravosudja,
ali njihov djelokrug je obuhvatao samo Kral jevinu Madžarsku s Erdel jem, jer poslo-
ve iz te nadležnosti za područje Hrvatske i Slavonije obavljala je Zemaljska vlada
7 u 363
u Zagrebu.
 -176-
d) Organi zajedničkih ministarstava na području Hrvatske i Slavonije

Pojedini zajednički resori imali su na području Hrvatske i Slavonije

svoje područne organe, koji su obavljali jedan dio djelokruga nadležnog resora
na odredjenom im području. Najbrojniji organi su bili u resoru financija (financij-
ska ravnateljstva u Zagrebu, Gospiću, Ogulinu, Bjelovaru - posi jedna tri nakon
razvojačenja Vojne krajine - Varaždinu, Požegi,Vukovaru i Osijeku ), porezni
uredi na području svakog financijalnog ravnateljstva - po kotarima - carinski ure-
di: glavne carinarnice u Brodu na Savi, Mitrovici, Zemunu, Osijeku, Sisku, Z a -
grebu, Klenaku i Karlobagu, carinarnice u Crikvenici i Senju, carinarnice i so-
lane u Bakru, solane u Brodu na Savi, Okučanima, Osijeku,Suhopolju i Županji,
financi jal ne straže: povjereništva u Zagrebu, Glini, Karlovcu, Sisku, Bjelovaru,
Križevcima, Varaždinu, Krapini, Brodu na Savi, Novoj Gradiški, Požegi, Gospi-
ću, Senju, Donjem Lapcu, Mitrovici, Vukovaru,Rumi, Zemuru, Županji, Sušaku,
Ogulinu,Virovitici,Osijeku i Pakracu, Državna blagajna u Zagrebu i drugi uredi -

Arhiv mapa, Ravnateljstvo erarskih pravnih poslova u Zagrebu, Nadzorništvc

katastralne reambulacije u Zagrebu, Spremište prodaje duhana i biljega u Osijeku,
Ravnateljstvo tvornice duhana u Zagrebu i Senju). Pod Ministarstvo financija spa-
dalo je i Rudarstvo satništvo» u Zagrebu.

Ministarstvo trgovine imalo je takodjer priličan broj svojih organa na

pochjč ju Hrvatske i Slavonije (Poštansko i brzojavno ravnateljstvo u Zagrebu te po-
štanski brzojavni uredi u raznim mjestima, uredi Željezničke direkcije u Budimpešti
i raznih prometnih uprava u Beču,Subotici i dr.).
Ministarstvo za narodnu odbranu imalo je Domobransko zapovjedništvo
kao svoj organ u Zagrebu. Ministarstvo pak poljoprivrede imalo je Šumarsko ravna-
teljstvo u Zagrebu kao svoj opgan. Medjutim svi nabrojeni organi bili su ustvari
uglavnom glavne zajedničke oblasti.
Ovo kratko izlaganje zajedničkih poslova pokazuje da se je Hrvatska
morala odreći vod jenja samostalne ekonomske politike, da je madžarskim vlada jućim
krugovima bila uslijed osigurane majorizacije u zajedničkom parlamentu i zajedni-
čkoj vladi obezbjedjena ne samo politička nego i ekonomska hegemonija i da se je
Hrvatska odrekla čak i financijske samostalnosti. Pokriće zajedničkih troškova ne samo
 -177-
zajedničkih poslova Austrije ? Ugarske nego ? zajedničkih Ugarske i Hrvatske odu-
zelo je Hrvatskoj većinu dohodaka tako da je ona u svim financijskim nagodbama,
od kojih je prva bilai uglavl jena samom Nagodbom, ostala deficiiarna. U kasni-
jem razdoblju za sklapanje financijske nagodbe s Hrvatskom birali su Ugarski i
Hrvatski sabor kraljevinske odbore (regnikolarne deputacije), koji su raspravljali
najprije pismeno a onda usmeno. Nagodba se sklapala na lo godina. Posljednja je
važila do svršetka 1913.god.

e) Struktura vrhovne vlasti i uprave te njihovih organa u Hrvatskoj i

Slavoniji na temelju Hrvatskougarske nagodbe.

Poslovi, koje Hrvatske nije prepustila da reguliraju i rješavaju zajedni-

čki zakonodavni i upravni organi, bili su djelokrug Ministarstva unutarnjih poslo-
va (osim nekih: državljanstvo), Ministarstva pravosudja te Ministarstva bogoštovlja
i nastave. Nagodbom je izričito ugovoreno osim toga da u nadležnost potpune samo-
uprave Hrvatske i Slavonije spada sudbenost u svim stepenima osim u predmetima
pomorskog prava, što je takodjer bilo štetno, jer je Hrvatska bila obalna država
a ne Madžarska,pa je prema tome i Hrvatska bila bitno zainteresirana za pomorsko
sudstvo, te svi poslovi koji nisu zadržani Nagodbom u nadležnost zajedničkih držav-
nih organa. Na taj način je definirana i nadležnost Hrvatskog sabora i Zemaljske
vlade u Zagrebu.

1) Sabor

Hrvatski sabor je donosio zakone za poslove iz nadležnosti Kraljevine

Hrvatske i Slavonije prema pomenutoj Nagodbi. Sabor su na kraju njegovog opstan-
ka sastavljali viri I ni članovi i 9o narodnih zastupnika biranih na 5 godina. Viri I ni
članovi bili su: zagrebački nadbiskup, sremsko-karlovački metropolit, svi dijecezan-
ski biskupi i vladike, prior vranski, svi veliki župani i turopoljski župan i napokon
svi muški članovi kneževskih,grofovskih i barunskih porodica, koji su navršili 24
godine života a znali su hrvatski jezik i plaćali najmanje 2ooo kruna poreza.
Broj virilnih članova nije smio bit? veći od polovine broja izabranih narodnih za-
 -178-

stupnika, dakle najviše ih je moglo biti 45.

Aktivno izborno pravo imali su oni zavičajnici općine u Hrvatskoj i
Slavoniji, koji su navršili 24 godine života i koji su plaćali zdconom odredjeni
iznos direktnog poreza ili im je to pravo pripadalo po zvanju. Napokon aktivno
izborno pravo imali su punoljetni ugarskohrvatski zajednički činovnici makar i ni-
su bili zavičajni u Hrvatskoj i Slavoniji. Pasivno izborno pravo imale su osobe ko-
je su posjedovale aktivno izborno pravo, ako su bile zavičajne u Hrvatskoj i Slavo-
niji i ako su bili pismeni i poznavali hrvatski jezik.
Predsjednika i oba podpredsjednika birao je Sabor iz svoje sredine a i z -
bor je potvrdio kral j .
Sabor je sazivao kralj svake godine u Zagrebu. Zaključci Sabora posta-
li su zakonskim propisom tek kada ih je pofvrdio kralj.
Članovi Sabora bili su ovlašteni postavljati u Saboru upite Zemaljskoj
364
vladi (interpelacije), a vlada je bila dužna dati na svaki upit odgovor.
Aktivno izborno pravo pokazuje da je Sabor bio predstavnik veleposjeda
i srednjeg gradjanstva a da su madžarski vladajući krugovi mogli utjecati na sastav
putem svog činovničkog kadra. Iz Sabora su bili isključeni siromašni seljaci, radnici
i uopće siromašni grad jani.
Koliko je Sabor poslove iz svoje nadležnosti regulirao zakonskim propisi-
ma toliko je iste poslove obavljao, rješavao i primjenjivao kod toga odgovarajuće
saborske zakonske propise kao i propise zajedničkog parlamenta izvršni organ Sabora
Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada sa sjedištem u Zagrebu.
Jedan od prvih važnijih zaključaka Sabora bio je svakako zakonski članak
o ustrojstvu autonomne Hrvatsko-slavonsko -dalmatinske zemaljske vlade. Ovaj z a -
ključak je bio od kralja potvrdjen već 2o.IV 1869. tako da je vlada počela funkcioni-
365
rati već 16. VI 11 1869. Obzirom na nove uvjete iz Nagodbe o nadležnosti m jed-
ničkih i autonomnih oigana to je na temelju kraljevske naredbe od 28.1 1869. uki-
nuta sa 31.1 1869. Kraljevska hrvatskoslavonska dvorska kancelarija u Beču a njene
poslove privremeno preuzelo Hrvatsko-slavonško-dalmatinsko ministarstvo u zajedni-
čkoj vladi,
u trećem naročito
stepenu, one
dok se važnije agende
ne formira u kojima
Zemaljska je Dvorska
vlada kancelarija
u Zagrebu. odlučivala
366 Formiranjem
 -179-
3
Zemaljske vlade u Zagrebu ukinuto je ujedno i Kr.namjesničko vijeće u Zagrebu.

2) Ban

Na čelu vlade stajao je ban kojeg je imenovao kralj na prijedlog mini-

stra predsjednika zajedničke vlade u Budimpešti. Ban nije mogao postati vojno l i -
ce što je bio uz ostalo očiti znak da su se madžarski vladajući krugovi bojali da
se ne dogodi slučaj bana Jelačića.

Bana je zamjenjivao u slučaju odsutnosti i za vrijeme banske vakancije

odjel ni predstojnik odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade.
Predloge i predstavke iz nadležnosti Zemal jske vlade ban je bio dužan
predložiti kralju putem Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ministra. Sva kraljeva
rješenja, naredbe i imenovanja, koja su se odnosila na poslove iz oblasti državno-
pravne autonomije morali su protupotpisati pomenuti ministar i ban.
Ban je bio ovlašten da lično ili po svom povjereniku učestvuje u svim
saborskim raspravama kao i onih u saborskim odborima i odsjecima, te da glasa,
ako je bio član sabora. Ban je bio dužan lično ili njegov povjerenik odgovoriti
na svaku saborsku interpelaciju, razjasniti predmet, ako bude zatraženo u saboru ili
predložiti spise koji budu zatraženi u saboru.
Ban je bio nadležan da postavlja i imenuje svo osoblje Zemaljske vlade
ukoliko to pravo nije bilo pridržano kralju ili bilo kome drugom prema dotadanjem
običaju.Ban je bio napokon ovlašten da po svojoj osnovi organizira rad u odjelima
368
unutar djelokruga tih odjela Zemaljske vlade.
Za sav rad i sve vladine čine odgovarao je ban Saboru. Uz njega je od-
govarao i odjelni predstojnik (šef odjela) osim ako se protiv odredjenog čina pisme-
no ogradio. Za Vladine čine koje je samostalno donio odjelni predstojnik odgovarao
je odjelni predstojnik u prvom redu banu odnosno njegovom zamjeniku. Sabor je
teoretski mogao pozvati na odgovornost i bana, tužiti ga ili njegovog zamjenika za
svaki njegov čin ili propust kojim bude namjerno povredjen temeljni zakon koji je
važio u Hrvatskoj a naročito državnopravna nqgodba iz 1868. god. i l i , ako bude
namjerno nanešena teška šteta ili teška pogibelj "državno pravnoj samostalnosti"
Hrvatske ili savezu Hrvatske s ostalim zemljama Ugarskohrvatske krune. Ako je bio
 -194-
čin kažnjiv po kaznenom zakoniku u tom slučaju kaznu je trebao izreći prvo redovni

kazneni sud a onda posebni sud. "Kral je vsk i sud1.' Ovaj sud se sastojao od 24 članova

prvenstveno od sudaca Stola sedmorice, a onda drugih niži sudova (ukupno 12) i 12

pravnika koje je izabrao Sabor izvan svoje sredine .Kraljevski sud je mogao izreći samo

kaznu svrgnuća sa službe i otpusta od službe. Svrgnućem sticala se i nesposobnost ići

ponovno u državnu službu

3) Zemaljska vlada i njeni pomoćni uredi

"Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada" smatrala se vrhov-

nom upravnom vlasti na području Hrvatske i Slavonije unutar opsega državnopravne
autonomije. Nadalje se smatralo da kralj vrsi izvrsnu vlast putem te vi ade što je bi-
lo u skladu s koncepcijama Februarskog patenta.

Zemaljska vlada dijelila se na tri odjela:

I odjel za unutarnje poslove kao i za poslove zemaljskog proračuna

II odjel za bogoštovlje i nastavu i
III odjel za pravosudje.

Odjeli su bili podredjeni banu, al i medjusobno su bili nezavisni i samo-

stalni u svojoj nadležnosti. Oni su se dijelili na odsjeke.
U djelokrug odjela za unutarnje poslove spadali su poslovi koji su se
odnosili na unutarnju zemaljsku upravu osim onih koji su spadali u nadležnost osta-
lih dvaju odjela, posebno svi poslovi javne sigurnosti i zavoda kojima je bila svrha
štititi i osigurati javni red i sigurnost, nadzor nad društvima, kazalištima, javnim
zavodima koji su bili namijenjeni zabavi, štamparstvo, pasoši, uprava i nadzor
javnopravnih institucija općenito a napose podredjenih organa i državne uprave,
županije, gradova, kotareva, općina, primjena državijanskih prava pojedinaca,
primjena zakona kpji su se odnosili na saborske izbore i zemaljsko zastupstvo, ču-
vanje granica zemlje, vrhovna uprava poslova zdravstva, uboških poslova, javnih
humanitarnih ustanova, obrtništva i trgovine (ukoliko nisu spadali u zajedničke
poslove), vjeresijski zavodi, obradjivanje zemlje, kolonizacija i primjena vodnih
 -181-
prava, vrhovna uprava nastave u oblast? poljodjelstva i gospodarstva te poslova
koji su se odnosili na gospodarske kredite, poljodjelske asekuracije, gospodarska
društva, rudarski poslovi,urbarski i zeml jorasteretni poslovi ukoliko su se rješaval i
u administrativnom postupku, sudjelovanje pri izvršavanju zakonskih poslova o re-
grutiranju, opskrbi, davanju priprega i ukonačivan ju vojske i zemaljske obrane,
sudjelovanje pri primjeni zakona o trgovačkim i obrtnim komorama, statistika sta-
novništva, javne gradjevine, javni putevi i kanali ( ukoliko nisu spadali u zaje-
dničke poslove) izrada nacrta zakonskih propisa iz nadležnosti Sabora posebno agrar-
nih zakona ukoliko je predmet reguliranja bio seljački odnos,pobol jšanje, isušenje
i navodnjavanje zemlje, vodna prava, kolonizacija, šume i šumski, poljski lovački
red, ribarstvo, kaznione i Zemaljski arhiv.

Pored ovih poslova u djelokrug odjela za unutrašnje poslove spadala je i

uprava zemaljskog proračuna koji je odobrio Sabor (izvršenje budžeta), zaključni
račun o budžetu, izrada nacrta budžeta u okviru prihoda koji su Nagodbom zadrža-
ni za obavljanje državnopravne samouprave, te uprava zemaljskih zaklada, vrhovna
uprava zemaljskog računovodstva i b l a g a j n e . ^ °
U nadležnost odjela za bogoštovlje i nastavu spadali su poslovi svih pri-
znatih crkvi i vjerozakonskih društava, vrhovna uprava i nadzor odgoja, nastave
i svih zavoda, znanstvenih organizacija, umjetničkih zborova i zavoda, te svih
drugih zavoda koji su vršili utjecaj na opće obrazovanje, uprava vjerozakonskih
i školskih dobara, ukoliko nije bilo drugačije odredjeno za Pravoslavnu crkvu, nadzor
nad upravom zaklada i zadužbina koje su bile odredjene u bogoštovne i nastavne
svrhe, te izrada nacrta zakonskih propisa iz spomenutog djelokruga odjela.
U nadležnost odjela za pravosudje spadala je administrativna uprava i
nadzor cjelokupnog pravosudja, vrhovni nadzor nad svim sudovima i državnim odvjet-
ništvima, vrhovna uprava kaznenog progona,briga da pravosudje normalno obavlja
svoj djelokrug, prijedlozi i izvještaji kralju pri izvršavanju prava pomilovanja, te
izrada nacrta zakonskih propisa iz oblasti pravosudja kao i uredništvo Zbornike
zakona.
Značajno proširenje teritorijalne nadležnosti Zemaljske vlade bude izvr-
šeno sjedinjenjem Vojne krajine i civilne Hrvatske (carskim patentom od 15.VII 1881.).
 - ! 82—

Odjeli Zemaljske vlade preuzeli su naime s 1.1 1882. sve agende koje je obavljalo
Glavno zapovjedništvo u Zagrebu kao krajiška zemaljska upravna vlast na temelju
careve naredbe od 8 . V I 1871 «, ako i u koliko su te agende bile u nadležnosti držav-

nopravne samouprave P M, 3 7 1
hrvatske,
Prema sačuvanoj gradji Zemaljske vlade očito je da je ban već pri prvoj
organizaciji pojedinih odjela zadržao izvjesne poslove u svojoj nadležnosti te da
je ove poslove povjerio Predsjedništvu Zemaljske vlade.
Prema raspodjeli poslova koju je izvršio ban 1881 .god. slijedi da je Pred-
sjedništvo Zemaljske vlade obavljalo poslove višeg državnog redarstva, vrhovnog
nadzora nad štampom, društvima i kazalištima, pasoša za inozemstvo, imenovanja
osoblja Zemaljske vlade ? velikih župana, namještenja u Bosni i Hercegovini, dis-
ciplinske vlasti nad službenicima Vlade, zatim poslove u vezi s podjeljivanjem plem-
stva, naslove,, odlikovanja i gracijala (vladarskih milost?) te poslove oko Imenovanja

crkvenih dostojanstvenika (prav? i naslovni biskupi, opati, prepošti) Ì konačno agen-

372
de Krajiške investicione zaklade.
Godine 1896 bio je djelokrug Predsjedništva vlade proširen važnim poslo-
vima kao što su poslovi vrhovnog nadzora nad župan?jama i gradovima (skontralne
sjednice županija 1 izvještaji o radu upravnih odbore županija, evidencija pasoša
koje su izdale županije 1 drugi organi).poslovni izvještaji i iskazi te razni poslovi
vrhovnog nadzora nad čitavom zemaljskom upravom (odjeli Zemaljske vlade te raz-
ne zemaljske institucije), dopisivanje sa zajedničkom vladom s obzirom na donošenje
zajedničkih zakona, dopisivanje $ kraljevskim dvorom, poslovi koji su proizlazili
iz odnosa bana prema Saboru (interpelacije, izbori i d r . ) , reorganizacije zemaljske
uprave, naredbodavni poslovi u izvršenju proračuna Vlade, ekonomatski poslovi
3 73
ZG potrebe Vlade i statistika.
Značajna reorganizacija Odjela zn unutarnje poslove izvršena je tek
!9i4. god. , kada je osnovan posebni odsjek tog Odjela pod nazivom Središnji ured
za defenzivnu dojavnu službu. Djelokrug ovog odsjeka objašnjava sam naziv odsje-
ka (kontraobavještajna služba). On se oslanjao na rad glavnih mjesta za defenzivnu
dojavnu službu f Zagreb, Osijek, Zemun, Mitrovica I Sušak ) koji su ustvari b i l i
njegovi područni organi. N o , ovaj odsjek bude već slijedeće godine spojen s od-
374
sjekom Odjela koji se bavio poslovima pograničnog redarstva (tzv J V B odsjek).
 -183-

Godine 1914. osnovan je i novi Odjel Zemaljske vlade i to Odjel za na-

rodno gospodarstvo. Nadležnost novog Odjela obuhvatala je poslove privrede, koje
je do tada vršio Odjel za unutarnje poslove, a to su bili svi narodnogospodarstveni
poslovi, posebno obrt i trgovina (ukoliko nisu spadali u nadležnost zajedničkog mi-
nistarstva), kreditni zavodi, agrikultura, kolonizacijo, primjena vochih prava,
vrhovna uprava poljodjelske i gospodarske nastave, poslovi koji su se odnosili na
gospodarstvene kredite, poljodjelske asekuracije, gospodarska društva, rudarski po-
slovi, urbarski i zeml jorasteretni poslovi ukoliko su se rješavali administrativnim
putem, sudjelovanje u primjeni zakona o trgovačkim i obrtničkim komorama, izrada
nacrta zakonskih propisa iz nadležnosti Sabora oscbito agrarnih zakona ukoliko su
se odnosili na sredjivanje seljačkih odnosa, melioracije, isušen je i navodnjavanje ze-
mljišta, vodna prava,kolonizaciju, šume i šumski, poljski, lovački red, te ribarstvo.
Iste godine izvršena je nova reorganizacija i to u vezi sa gradjevinarstvom
u Odjelu za unutarnje poslove. U osnovi, organizirana je zapravo zemaljska gradje-
vinska služba koja se sastojala od neposrednih gradjevinskih organa ( kraljevski gra-
ditelji, cestari, livadari, rječki vod i oc i ), posrednih ( gradjevinski uredi u župani-
jama i kotarima ) i vrhovne uprave javnih gradjevina ( koje su spadale u nadležnost
Zemaljske vlade ), koja je bila organizirana putem dva odsjeka u Odjelu za unutarnje
poslove (odsjek za cestogradnje, mostogradnje, strojarstvo i elektrotehniku te odsjek
za zgradarstvo) i jednog odsjeka u Odjelu za narodno gospodarstvo (odsjek za vodo-
gradjevine i kulturu tla). Gradjevinska služba u gradovima nije bila reorganizirana
pa je ostalo prema dotadašnjim propisima po kojima su gradovi uredjrvali vlastite
375
gradjevinske službe svojim statutima.
 -184-

Organizacìona sema Zemaljske vlade izgledala je 1918 .god.pri je formi-

ran ia Države SHS ovako:

Ban Zemaljska vlada

v \
Odjel za bogoštovlje i na- Odjel za pravosu-
Predsjednički ured stavu dje
Odjel za narodno gospodarstvo
Odjel za unutarnje
poslove

Odsjek I A za poslove zem.pro- Odsjek 1 A za poslove gospo-

računa i financijske poslove darstva
X

Odsjek I B za osobne poslove Odsjek I B za poslove vinogra-

i ~ darstva i voćarstva

Odsjek II za poslove ustavne, Odsjek II za vodogradjevine

upravne i disciplinarne
3=
Odsjek III za poslove držav- Odsjek III za veterinarske
Ijanstva i zavičajnosti poslove

Odsjek IV A za redarstvene, Odsjek IV za poslove šumarstva

vojne i žandarmerijske poslo-
slove
x
Odsjek IV B za pogranična Odsjek V za zemljišne zajednice
redarstvena satništva i komasacije

Odsjek IV C za poslove podu- Odsjek VI za obrt i trgovinu

piranja obitelji, mobiliziranih
osoba i ratnih invalida
Odsjek V za zadružne Odsjek VII za pravne poslove
poslove

Odsjek VI za poslove zdravstva Odsjek Vili za gospodarsko-redar-1

stvene poslove j
Odsjek Vii za cestogradnje, mo-
stogradnje,strojarstvo i elektro- Odsjek IX za urbarske i regal ne !
tehniku poslove
Odsjek VIII za iseljeničke Odsjek X za aprovizaciju
poslove _ _ _ _

Odsjek IX za zgradarstvo Odsjek XI za prelažno gospodar-

stvo iz ratnog stanja u mir

Odsjek XII za promet stokom ,

krmom i ste I jom
 -185-
Zemaljska vlada u Zagrebu Imala je svoje pomoćne urede i to Zemaljsku
blagajnu, Računarski ured,Statistički ured ? Zemaljski arhiv.
Zemaljska blagajna osnovana I87o. god. počela je djelovati I .X 1871.
a Imala je u nadi ežnost? sve blagajničke poslove autonomnog budžeta, zemaljskih
376
i nekih drugih zaklada i pologa tudjih novaca i jamčevina.
Računarski ured (prvotno Kr. hrvatsko-slavonsko zemaljsko računovodstvo)
osnovan l87o. god. obavljao je knjigovodstvene i računovodstvene poslove koji su
se odnosili na autonomnu upravu Hrvatske (ispitivanje troškovnika u gradjevnoj stru-
ci, kontrola izračunatih računa i drugi računsko-upravni poslovi, likvidiranje primi-
taka i Izdataka Zemaljske blagajne u okviru autonomnog budžeta, vodjenje knjigo-
vodstva u vezi s prometom Zemaljske blagajne, sastavljanje proračuna i zaključnih ra-
„ , 377
cuna).
Statistički ured, osnovan 1875., prikupljao je i obradjivao statističke po-
datke sa područja Hrvatske. Uz statistički ured postojalo je Zemaljsko statističko vi-
378
ječe kao savjetodavni organ Statističkog ureda.
Zemaljski arhiv, osnovan l87o. kao ustanova ( postojao je i ranije ali ne
kao ustanova ) prikupljao je i čuvao dodjeljenu mu arhivsku gradu. Nadzor nad Ar-
379
hivom vršio je ban.
Zeml jorasteretno ravnateljstvo smatralo se takodjer pomoćnim uredom Z e -
maljske vlade ili točnije Odjela za unutarnje poslove te Vlade, jer je taj Odjd bio
nadležan za rasteretne i urbarske poslove. Razvoj te ustanove počeo je formiranjem
"Isplatitel jnog odbora za pretplatu urbari jal sk u", koji je osnovan l85o.god., a gla-
vni mu je zadatak bio da utvrdi pravo na naknadu za ukinuta urbari jal na podavanja
te da isplaćuje bivšim feudalcima do definitivnog rješenja o naknadi za izgubljena fe-
udalna prava godišnju rentu, koju je taj Odbor odredio. Isplatiteljni odbor je ukinut
1853. god. kada je osnovano Ravnateljstvo fonda i zemljorasterećenja (carski patent
od 2.111 1853.), koje je imalo zadatak da prikupi novčana sredstva iz direktnih po-
reza i da izdaje na osnovu svojih rješenja obveznice,/rsi isplatu kamata i glavnice
bivšim feudalcima te da obavlja izvlačenje i isplatu obveznica. God. I8ól. poslove
tog Ravnateljstva preuzelo je Kr, namjesničko vijeće u Zagrebu, a 1869.god. Odjel
za unutarnje poslove Zemaljske vlade kao Zeml jorasteretno ravnateljstvo za Hrvatsku
 -186-
i Slavoniju. Poslove fonda biv. Ravnateljstva preuzela je Zemaljska blagajna.
Krajiško investiciona I no povjerenstvo bilo je posebni odjel Predsjedni-
štva Zemaljske vlade, a osnovano je 1881. god. prigodom sjedinjenja područja Vojne
krajine s gradjanskom Hrvatskom. Car je već 1871. god. odredio da se izvanredni do-
hoci Vojne krajine u koje su ušli i dohoci iz prodaje prestarjelih stabala krajiških šu-
ma imaju koristiti za izgradnju komunikacija, melioracije odvodnjavanja, navodnja-
vanja i pošumljivanje Krasa. Novčana sredstva iz spomenutih izvora predstavljala
su investicionalnu zakladu a uprava tom zakladom bila je povjerena Investicionalnom
povjerenstvu s predsjednikom na čelu. Investicionalno povjerenstvo bilo je organ ba-
na, jer je ovom pripadala vrhovna uprava investicionalnom zakladom. Prema carskoj
naredbi iz 1881. god. upotreba novčanih sredstava iz zaklade proširena je na osniva-
nje stalnih zaklada radi pomaganja crkvi i svećenika, za izgradnju škola, plaće učite-
lja v izdržavanje općinskih cesta i dr. na području biv.Vojne krajine.Carevom nare-
dbom iz 1881. god. sjedinjene su krajiška zaklada i to imovna i krajiška uzgojna i o -
brazovna zaklada u jednu novu zakladu pod nazivom "Krajiška imovna, uzgojna i
obrazovna zaklada". Ova je zaklada služila uglavnom za stipendiranje siromašnih
djaka i studenata te nabavu školskih knjiga takvim djacima i studentima pod uvjetom
da su bili rodom s područja biv. Vojne krajine. Uprava ovom zakladom takodjer je
38o
pripadala banu, a on ju je vršio kroz svoj Predsjednički ured posebnom referadom.
Pored Zemaljske vlade i pomoćnih ureda postojali su još drugi organi i
zavodi "zemaljskog" karaktera. To su bili zemaljska povjerenstva, vijeća i zavodi.
Zemaljsko komasaciono povjerenstvo spadalo je medju najvažnije insti-
tucije zemaljskih povjerenstava. Komasacije zemljišta predstavljale su vrlo važnu
agrarno-političku mjeru za povećanje produktivnosti zemlje. Komasacijom su se
kao jednom agrarnom operacijom rasturene i usitnjene i nepravilnog oblika zeml ji-
šne parcele svih ili nekih vlasnika skupljale u jednu cjelinu na području jedne op-
ćine i iz te cjeline (komaracione mase) dodijelili novi posjedi istim vlasnicima.
Na taj način su vlasnici s novim jx>sjedom stekli zemlju na okupu, pa su je mogli
381
racionalno obradjivati te poduzimati agrotehničke mjere.
Zemaljsko komasaciono povjerenstvo, formirano 1891.god. bilo je
drugostepeni organ u poslovima komasacije (prvostepeni organi su bila županijska
 -187-

komasaciona povjerenstva). Ono je bilo nadležno da konačno odluči u svim stalnim

i pravnim odnosima koji će se promijeniti uslijed komasacije (osim sporova oko vla-
sništva ili posjeda nekretnina koje su uzete u komasaciju, jer su ti sporovi spadali
382
u nadležnost redovnih sudova).
Pored Zemaljskog komasacionog povjerenstva postojala su još zemaljska
povjerenstva kao: Zemaljsko povjerenstvo za očuvanje umjetnih i historijskih spo-
menika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Zemaljsko povjerenstvo za nazivlje
općina i prebivališta u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Zemaljsko povjerenstvo
za popis dohodaka katoličkih crkvenih nadarbina, VjeŠtačko povjerenstvo o autor-
skom pravu i stalno Zemaljsko povjerenstvo za istraživanje vina.
Medju zemaljska vijeća ubrajala su se dva: Zemaljsko zdravstveno vijeće
i Zemaljsko kulturno vijeće. Oba vijeća su bila savjetodavni organi Odjela za
unutarnje poslove Vlade (Zemaljsko kulturno vijeće poslije 1914.god. bilo je organ
Odjela za narodno gospodarstvo Vlade).
Zemaljsko zdravstveno vijeće, osnovano 1894. god. sastojalo se od re-
dovnih i izvanrednih članova. Redovni su bili članovi liječnici, a izvanredni stru-
čnjaci pozvani od Vlade, ali obavezno nadzornik veterinarstva u Hrvatskoj i jedan
apotekar. Članove je imenovao ban. Zadatak Vijeća sastojao se u davanju stručnih
mišljenja, prijedloga i ekspertiza Iz oblasti zdravstva, higijene I izvršnog liječenja.
Djelatnost Vijeća vršila se na zahtjev Vlade ili po vlastitoj inicijativi. Zemaljsko
zdravstveno vijeće bilo je ustvari savjetodavni organ zdravstvenog odsjeka Odjela
za unutarnje poslove, koji je bio vrhovni organ uprave u oblasti zdravstva, kojemu
su bili podredjeni županijski fizici, gradski fizici, gradske primalje, kotarski liječ~
nici, općinski liječnici i općinske primalje kao niži zdravstveni organi. Kao što je
Zemaljsko zdravstveno vijeće bilo savjetodavni organ zdravstvenog odsjeka u Vladi,
tako su županijski, gradski 383
I općinski zdravstveni odbori bili savjetodavni organi

u županiji, gradu I općini.

Zemaljsko kulturno vijeće, osnovano 1876. god., sastojalo se od stru-
čnjaka za poljodjelstvo, šumarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, stočarstvo, poljsko
redarstvo, lov, vodno pravo, uredjenje potoka i rijeka, navodnjavanje I odvodnja-
vanje, za poljoprivrednu I šumarsku nastavu i statistiku te kreditiranje poljoprivrede.
 -188-
Clanovi Zemaljskog kulturnog vijeća, koji su stanovali na području jedne župani-
je sačinjavali su županijski kulturni odbor, a od ovih u jednom kotaru kotarski
kulturni odbor. Zemaljsko kulturno vijeće i kulturni odbor? bili su savjetodavni
organi u svim poslovima agrikulture Vlade odnosno županije i kotara. Prije osni-
vanja Vijeća i odbora tu su funkciju vršili Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo
u Zagrebu te nastavnički zbor Sumarsko-gospodarskog učilišta u Križevcima. Gospo
darska društva u Zagrebu i Osijeku te njihove podružnice nisu mogle zadovoljiti
zemaljsku upravu u toj oblasti, jer su osnovane prvenstveno radi razvijanja medju-
sobnih gospodarskih interesa.

Zemaljski zavodi su bili stručne ustanove koje su se i izdržavale iz sred-

stava zemaljskog budžfcta. Zemaljski zavodi su bili Hrvatski narodni muzej u Zagre-
bu, Kr. zemaljski hemijsko-analitički zavod, Kr.slav. zemaljski zavod za istraži-
vanje tla, Ured Kr. zemaljske vlade za ispitivanje papira, Kr. zemaljski zavod za
meteorologiju i geodinamiku, Kr. zemaljski zavod za proizvodnju animalnog cje-
piva, Kr. zemaljska naklada školskih knjiga i tiskanica, Hrv. zemaljski konzervato
rij, Kr. zemaljsko hrvatsko kazalište, Kr. plemićki konvikt^ Zemaljski zavod za
umobolne u Stenjevcu, Zemaljsko sirotište u Zagrebu, Osijeku i Pakracu, Ze-
maljsko lječilište u Topuskom , Kr. zemaljski bakteriološki zavod u Zagrebu i Kr.
zemaljska tiskara u Zagrebu.

4) Županijska uprava u trima razdobljima (I87O-I874, 1874-1886 i 1886-1918) te

područni kotari

Županijska uprava doživjela je u vremenu od osnutka Zemaljske vlade

u Zagrebu pa do njenog ukidanja tri bitne promjene i to god.l87o, 1874. i 1886.
godine.
U razdoblju I87O-I874. županije nisu više bile posebni i samostalni
samoupravni organi koji bi bili nadležni da konačno odlučuju u odred fen im pred-
metima. Za vrijeme ove «tape organizacije u županijama uprava je bila spojena
sa sudstvom. Od samouprave bio je sačuvan samo oblik. Županija je vršila svoje
upravne funkcije putem županijske skupštine, dok je ova zasjedala, a izmedju za-
sjedanja putem upravi ja jućeg odbora. Oba tijela su imala isključivo pravo zaklju-
 -189-
čivanja, ali samo u okviru dodijeljenog djelokruga. Izvršni organ bio je županijski
magistrat. Djelokrug županije bio je veoma ograničen. Pored nadzora nad kotarima
i općinama te posredničke uloge izmedju općina i kotara te Zemaljske vlade osnovne
poslove županije sačinjavali su uprava županijskom imovinom i dodjel jenih im zakla-
da, gradnja crkvi, škola, javnih zgrada i drugi poslovi uprave koji nisu bili zadržani
Vladi ili kotaru kao prvostepenom upravnom organu. Ako pribrojimo suženoj nadle-
žnosti županije znatno uvećanu ulogu županijskog činovništva, koje je bilo jednim
dijelom članom županijske skupštine, 5o% dijelom članova upravijajućeg odbora
a 100% dijelom županijskog magistrata te presudni utjecaj na sastav županijskog
kadra sa strane kralja, bana i velikog župana (koji je bio na čelu županije i županij-
skog magistrata), koji su prema utvredjenom redu u rang-listi činovnika imenovali
to činovništvo, u tom slučaju je očito da županija nije više igrala bilo kakvu važnu
ulogu u političkom životu te da je postala instrument vladara i vladajuće grupe u
Hrvatskoj (unionista). Ovakav preokret u razvoju županija bio je u politici bečkog
dvora nužan u doba kada je unionistička manjina ugovorila Nagodbu a preostalo joj
je najgore tj. da sačuva nagodbu u važnosti.
Kotarske oblasti imale su znatno važniji djelokrug. Županije (ukupno 7:

Zagrebačka, Varaždinska, Riječka, Križevačka, Požeška,Virovitička 1 Srijemska)

bile su podijeljene na kotare. Na području kotara upravni prvostepeni organ bila
je kotarska oblast (kotarski ured). Nadležnost kotara je obuhvatala vršenje višeg
državnog redarstva, izdavanje oružnih listova, dozvola za bilo kakvo publiciranje
oglasa ili vijesti, izdavanje propusnica, izdavanje dozvola kazališnih i sličnih
predstava, nadzor nad općinama, poslovi pol jod jelstva, šumarstva, lova, svilarstva,
uzdržavanje cesta, mostova, te suradnja u raznim poslovima koji su spadali u nad-
385
ležnost zajedničke vlade i dr. Na čelu kotara stajao je kotarski sudac odgovo-
ran velikom županu. Ova organizaci lp provedena je i na području bjelovarske
386 žu-
panije ( koja je nastala razvojačenjem biv.varaždinske krajine 1871.god.)
Kraljevski slobodni gradovi vršili su sve poslove podredjenih upravnih
organa na području grada, tako da su bili* izravno podredjeni u autonomnim poslo-
vima Zemaljskoj vladi.
 -I9O-

U razdoblju 1875 - 1886. županije su bile isključivo upravni organi ko-

ji su zadržali oblik samouprave jedino u postojanju županijske skupštine, koja je
rješavala samo sporove nekih predmeta vlastitog djelokruga više općina ili podžu-
pani ja. Županijsku upravu vršilo je 2o podžupanija tj. teritorijalno veći kotari č i -
joj je upravi stajao načelu podžupan. Samo u sjedištima županije, kojih je u ovom
periodu bilo 8, na čelu podžupanije stajao je veliki župan. Medjutim nadležnost
sviju podžupanija bila je ista.

Zagrebačka županija dijelila se na 4 podžupanije ( Zagreb, Sisak,

Jasfrebarsko i Karlovac ) , Riječka na 2 (Rijeka i Delnice), Varaždinska na 3 (Va-
raždin, Zlatar i Krapinske toplice), Križevačka na 2 (Križevci i Koprivnica),
Bjelovarska na 2 (Bjelovar i Križ), Požeška na 3 (Osijek,Djakovo i Virovitica) i
Srijemska županija na 2 podžupanije ( Vukovar i Ruma ).

Podžupanije su imale takodjer svoje skupštine koje su imale nešto širi

djelokrug od županijskih skupština. Podžupanijske skupštine rješavale su pitanje
mreže i arondiranja općina, izdavale dozvole za otudjivanje općinske imovine, na-
bavu pokretnina i nekretnina, uzimanje zajma, odobravala općinske namete, nad-
zirala upravu općina i same podžupanije te dr.

Zastupnici u podžupanijskim skupštinama birali su se na izborima. Župa-

nijska skupština sastojala se iz zastupnika podžupanije i viri I ista.
Djelokrug županije odnosno podžupanije vršili su najvećim dijelom pod-
župani jsk i ured "podžupanifa". U njihov djelokrug spadali su svi poslovi, koje im
je povjerila Zemaljska vlada t j . odjeli za unutarnje poslove, bogoštovlje i nasta-
vu iz svoje nadležnosti ili iz nadležnosti zajedničke vlade, ukoliko su takvi bili
povjereni Zemaljskoj vladi te poslovi koji su do tada spadali u nadležnost kotar-
skih ureda i županijama u prvom i drugom stepenu, ukoliko nisu dati u nadležnost
novoj županijskoj ili podžupani jskim ikupštinama.
Podžupanije i gradska poglavarstva bila su u pomenutom periodu prvoste-
peni upravni organ a Zemaljska vlada drugostepeni i najviši. Podžupanije su bile
387
podredjene neposredno Zemal jskoj vladi.
U razdoblju 1887-1918. županije su ponovno djelovale kao samoupravni
388
organi. Obzirom na sjedinjenje područja Vojne krajine s gradjanskom Hrvatskom
 -191-
(1881.) broj županija je povećan na 8 (Ličkokrbavska, Modruškoriječka, Zagrebačka,
Varaždinska, Bjelovarsko-križevačka,Virovitička i Srijemska). Podjela županije na
podžupanije je zamijenjena s onom na kotare, s tom razlikom da su novi kotari bili
znatno manja područja.
Županija je vršila poslove samouprave putem županijske skupštine. Značaj-
no je da se pri popunjavanju članstva skupštine (5o%) primjerno sistem popunjavanja
bez izbora (najjače oporezovani i činovništvo) a tek druga polovica članova popu-
njavala se izborima,ali javnim i usmenim pred predstavnikom kotarske vlasti. Broj
članova skupštine ovisio je o broju stanovništva, jer je na svakih 2ooo stanovnika
otpadao jedan skupštinar (Khuenov sistem ! ).

Djelokrug županijske skupštine obuhvatao je donošenje statuta, pravo ras-

pravljati predmete javnog interesa i obraćati se Saboru peticijama, rješavanje sporo-
va izmedju općina zbog teritorija, rješavanje sporova medju nižim ipravnim organi-
ma zbog nadležnosti, uprava žeupanijskom imovinom, izbor verifikacionog odbora
(za sastav iskaza najjačih porezovnika) i upravnog odbora županije te nadzor nad
općinskom, kotarskom i županijskom upravom s pravom na zahtjev Vladi da se ispra-
vi nedostatak. Protiv zaključaka županijske skupštine stranka je mogla uložiti utok
u odredjenom roku Zemaljskoj vladi, čije je rješenje bilo konačno.

Pored županijske skupštine znatna upravna ovlaštenja imao je upravni

odbor županije. Jedan dio članova tog odbora birala je skupština (6) a drugi dio
je bio članom odbora po svojoj funkciji (veliki župan,podžupan, liječnik, inžinjer,
nadšumar, školski nadzornik,narodnogospodarski izvjestitelj, porezni nadzornik )%
Upravni odbori imali su trojaki djelokrug: poslovi autonomne javne uprave, porezni
poslovi i disciplinski poslovi. Zaključcima upravnog odbora morali su se pokoriti
svi upravni i općinski organi.
Djelokrug upravnog odbora u poslovima autonomne uprave obuhvatao je
raspravljanje o stanju svake pojedine upravne grane te odlučivanje o mjerama da se
poslovi normalno odvijaju i unaprede, ispitivanje i odobravanje općinskih proraču-
na i trgovišta koja nemaju magistrat te ako općinski namet prekoračuje 2o% izravnog
poreza, odobravanje općinskog nameta do 4o% izravnog poreza, ispitivanje i potvrda
općinskih računa, odobravanje otudjivanja općinske ino vine, nabave pokretnina i
nekretnina, te uzimanje zajma općinama, rješavanje žalbi protiv radu županijskih i
 -192-
kotarskih namještenika, rješavanje urbarskih predmeta koji su dati županiji u nadlež-
nost, izdavanje dozvola da se šumsko zemljište pretvori u druge kulture, te izricanje
kazne zbog neovlaštene promjene kulture, nepošumljivanja, stavljanje šuma pod z a -
branu, izdavanje dozvola za nedjeljne sajmove, briga o školstvu i dr.

Protiv rješenju upravnog odbora donesenom u prvom stepenu stranci je pri-

padalo pravo utoka Zemaljskoj vladi. Upravni odbor je medjutim rješavao i kao dru-
gostepeni organ naročito u poslovima, koje je opčina rješavala kao prvostepeni
organ.
Djelokrug upravnog odbora u poreznim poslovima predstavljao je nadlež-
nost u poslovima zajedničke vlade, pa je u tom smislu bio ograničen na primjenu i
izvršavanje zajedničkih zakona i propisa izdanih po ministru financija. U tom pravcu
upravni odbor je saobraćao sa Financijskim ravnatejstvom u Zagrebu. U poreznim po-
slovima upravni odbor je bio drugostepeni organ.

Djelokrug upravnog odbora u disciplinskim poslovima vršio se putem kar-

nosnog povjerenstva a sastojao se u donošenju diciplinske kazne protiv namještenika
županije i drugim kao prvostepeni organ.
Upravni odbor je rješavao poslove iz svog djelokruga kolegijalno na sje-
dnicama. Upravni odbor je bio dužan obavještavati bana svake pola godine o stanju
uprave u županiji. Ma čelu upravnog odbora bio je veliki župan, koji je bio na
čelu čitave županije.
Vel iki župan, odnosno podžupan kada je veliki župan bio odsutan, mogao
je donijeti odluku iz nadležnosti upravnog odbora i bez odborske sjednice, ako je to
389
nalagala hitnost, ali je bio dužan o tom naknadno obavijestiti upravni odbor.
Najšira upravna ovlaštenja imala je u županiji kraljevska županijska
oblast. Njezinoj nadležnosti pripadala je sva javna uprava ukoliko nije pripadala
Vladi, županijskoj skupštini, upravnom odboru županije i kotarskim oblastima.
Posebno je spadalo u djelokrug županijske oblasti: uzdržavanje javnog reda i mira,
briga da se izvršavaju zckonski propisi s pravom da koriste i vojničku pomoć, rješa-
vanje u prvom stepenu svih pitanja koja su nastala izmedju općina te općina i ko-
tara kao i med ju kotarima, javna gradjevna uprava na području županije ukoliko
nije spadala zajedničkoj ili autonomnoj vladi, rješavanje svih pitanja koja nasta-
ju u vezi s gradnjom ceste, mostova, kanala, uredjenjem potoka, navodnjavanja i
 -193-
isušavanja ukoliko ta pitanja nisu spadala u nadležnost sudova, izdavanje listova za

kućarine, dozvolu za sabiranje u dobrotovorne svrhe, rješavanje sporova u vezi s

eksproprijacijom, ako se oni mogu rješiti na osnovu datih dozvola za eksproprijaci-

ju, izdavanje dozvola za plovidbu na rijekama, ako to pravo nije bilo pridržano

Vladi i drugi poslovi.

Poslove iz svog djelokruga županijska oblast je rješavala kao prvostepeni

organ, a žalbe protiv rješenja kotarskih oblasti, ukoliko nisu bila pridržana upravnom

odboru županije, kao drugostepeni organ.

Veliki župan je bio pouzdanik Vlade, jer ga je kralj imenovao na prijed-

log bana. Stoga je on bio kontrolni organ Vlade te je vršio nadzor nad samoupravom

i političkom upravom županije i kotara. On je bio na čelu županije, t j . iznad župa-

nije. Na čelu županijske oblasti bio je podžupan, al i Dodžupan je bio podredjen v e -

likom županu i njemu je bio odgovoran za rad oblasti.

Županije su bile podijeljene na kotare. Upravne funkcije u kotaru vršila

je kotarska oblast ukoliko nisu pripadale županiji ili drugom organu uprave (zajedni-

čke vlade). U djelokrug kotarske oblasti spadala je briga oko izvršenja zakonskih pro-

pisa, uzdržavanja javnog reda i mira, uzdržavanja cesta, mostova, kanala i zaštite

imovine, rukovodjenje poslovima agrikulture ukoliko to nije spadalo višem organu

ili kakvom sudu, poslovi zadružnih dioba, nadzor nad granicama kotara, općina,

odlučivanje u poslovima zavičajnosti i povrede redarstvenih propisa ukoliko nije spa-

dalo u nadležnost suda i drugog organa, vršenje poslova državnog redarstva, izda-

vanje putnih iskaznica i propusnica, vršenje agenda obrtne vlasti prvog stepena,

vršenje nadzora nad društvima i skupštinama, predstavama, poslovi zdravstva, škol-

stva, bogoštovlja ukoliko nije bilo pridržano pravo županiji i l i Vladi,poslovi oko

vojske radi pomoći oko evidencija, ukonačivanja, opskrbe vojnih lica, odobravanje
39o
općinskih nameta do 2o% izravnog poreza i dr.
 -194-

5) Gradovi

Novi pravac reorganizacije gradskih uprava bio je zasnovan na postavci

da treba upravu odijeliti od sudstva ( zakon od 28.11 1874. o sudačkoj vlasti, zckon
od 15.XI 1874. o uredjenju političke uprave prve molbe i zakon od 21.XI 1874. o
uredjenju sudova prve molbe). Zakonima iz 1874. god. iz oblasti sudstva bile su
ukinute sudske funkcije gradova. Novo stanje je bilo konačno normirano zakonom
39f
od 28.1 1881. o ustroju gradskih općina, kojim se nije dirala unutarnja organiza-
struktura gradske uprave iz l85o. god. a aktivno izborno pravo bilo je prvi
• rj ^o svim općinarima bez razlika spola, dok pasivno biračko pravo samo općina-
rii«-;o, muškarcima koji su imali 2Dvičajno pravo. Gradsko poglavarstvo (prije magi-
strat) je vršilo djelokrug prvostepenih upravnih organa na podhjčju grada. Zakonom
392
od 5.II 1886. bude osnovan posebni organ za vršenje državnog nadzora u gradskim
općinama ( u Zagrebu "vrhovni načelnik" a u ostalim gradovima "veliki župan").
Ovi organi su bili predstavnici izvršne vlasti Vlade, koji su vršili nadzor ne samo
u poslovima prenesenog nego i vlastitog djelokruga gradske uprave. Istim zakonom
bili su formirani upravni odbori u Zagrebu i Osijeku aa porezne i disciplinske poslove
tih gradskih općina. Isto tako bude reguliran odnos svih gradova, osim Zagreba i
Osijeka, prema višim i drugim upravnim organima u poslovima vlastitog i prenese-
nog djelokruga, tako da su ti gradovi ostali podredjeni izravno Zemaljskoj vladi
u poslovima iz vlastitog djelokruga, a županijskoj oblasti odnosno upravnom odboru
županije u poslovima prenesenog djelokruga i poreznih predmeta.
Uredjenje gradskih općina bilo393
je ponovno regulirano 1895. god. zakonom
od 21.VI 1895. o ustroju gradskih općina. Najznačajnija promjena ovim zakonom
sastojala se u podredjivanju većeg broja gradova županijama. Zemaljskoj vladi u
Zagrebu ostali su neposredno podred jeni samo Zagreb, Osi jek, Varaždin i Zemun.
Neki gradovi su bili utjelovljen? u županije,ali nisu bili podredjeni županijama
nego kotarima, kao i ostale općine.
Zakonom iz 1895. god. aktivno biračko pravo ponovno je suženo i ograniče-
no na samostalne općinare muškarce, al i je data mogućnost da glasaju i oni koji nisu
bili zavičajni u gradu, ako su plaćali barem lo forinti izravnog godišnjeg poreza.
 -195-

Medjutim ovim propisom su bili ipak isključeni od glasanja osobe koje su živjele
isključivo od najamnog rada ili od uboške potpore. Pasivno izborno pravo je takodjer
znatno suženo, jer je isključivalo osobe koje nisu znale čitati i pisati pored toga što
je bilo ograničeno samo naosobe sa zavičajnim pravom. Izborna tijela su bila ta-
kodjer tako formirana da je manjina vladala većinom, jer su, po pravilu, dva izborna t
tijela imala pravo na jednaki broj zastupnika, ali u jednom su bili samo birači koji
su plaćali najveći iznos izravnog poreza, a taj je bio čak limitiran s minimalnim
iznosom,koji je bio veoma visok. Osim toga, Vlada si je osigurala izvjestan utjecaj
na sam izborni čin, jer je imala pravo izaslati ra biralište svog povjerenikcuVlada je mo-
gla ujedno raspustiti gradsko zastupstvo , ako je ono radilo i djelovalo protiv intenci-
ja Vlade, pa postaviti svog vladinog povjerenika, koji je dobio sve funkcije gradskog
zastupstva i ujedno bio na čelu gradskog poglavarstva za sve vrijeme dok se ne izabe-
re novo zastupstvo.

Pored gradskog načelnika bio je važni gradski funkcioner gradski kapetan,

koji je bio redarstveni izvjestitelj. Gradskog kapetana u gradovima, koji su bili ne-

posredno podredjeni Zemaljskoj vladi imenovao je ban, a u ostalim gradovima veliki

župan, što ponovno ukazuje na neposredni utjecaj bana i velikih župana koji su pred-

stavljali osobe povjerenja krune i zajedničke vlade u Budimpešti ( razumljivo je, jer

je na banskoj stolici sjedio Khuen).

6) Općine

Općinsko uredjenje i z 1851 .god . koje je bilo ponovo u važnosti od 1867.

g o d . , doživjelo je neposredno nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe i z 1868.

god. takodjer izvjesne promjene. Već l87o. god. bude donesen u Saboru zakonski
394
članak o uredjenju općina i trgovišta koja nemaju uredjeni magistrat, kojim se

prvenstveoo nastojalo da se osigura Zemaljskoj vladi utjecaj u formiranju općina

bilo spajanjem više općina bilo razdvajanjem jedne općine na više općina prema p o -

trebama vladajuće političke siTanke stvarajući si povoljnu situaciju z a vlastitu izbor-

nu geometriju. Stoga se posvetila naročita pažnja uvjetima sticanja aktivnog i

pasivnog biračkog prava. O d aktivnog i pasivnog biračkog prava b i l i su i z u z e t i svi

općinari, koji su po svom zanimanju privremeno boravili u općini (radnici), a od

pasivnog izbornog prava svi općinari, k o j i su čak b i l i rodjeni u opčini i u općini

 -196-
stalno boravili, ali nisu imali na području općine vlastito zemljište (bezemljaši i
seoska sirotinja). Zakon o općinama iz l87o. nije medjutim mijenjao unutrašnju
organizacionu strukturu općine,pa je zadržao općinski odbor, kao samoupravni
organ nadležan za upravu općinske imovine i sveg onog što neposredno interesira
općinu, te općinskog suca (poslije 1877. god. općinski načelnik) sa dodijeljenim
mu bilježnikom i drugim potrebnim osobljem, kao izvršnog organa općinskog odbora
i viših organa uprave ( za preneseni djelokrug ).
Još je bila jedna makinacija koja se čak protivila i duhu H rva tsko-ugar -
395
ske nagodbe. Općine su naime dobile 1876. god. u djelokrug da sakupljaju porez
čime su preuzele novi teret da bi smanjile troškove zajedničke vlade a svoje pove-
ćale što je naravno prouzrokovalo396nezadovoljstvo i neangažiranost općinske uprave
u rješavanju vlastitih problema.

3) Hrvatskougarska nagodba u programima političkih stranaka i pokreta

u Hrvatskoj i Slavonija ( 1869 - 1918 )

Banska Hrvatska sa svojim drža/nopravnim uredjenjem na temelju Hrvat-

skougarske nagodbe imala je točno odredjenu perspektivu ekonomskog pa onda i poli-
tičkog razvoja.
Nepovoljne prilike već u početku perioda 1869. do 1918., a 8o-tih godina
još vise, predstavljali su izmedju ostalog i vrlo ograničen teritorij i posve nerazvije-
na privreda pa prema tome i vrlo nepovoljna struktura produktivnog stanovništva.
Banska Hrvatska je zahvatala 7o-tih godina XIX stoljeća čak jedva jed- ^etinu
vise nego li Vojna krajina. Izgledi za ujedinjenje s Dalmacijom t ' . i su nikakvi.
Riječko pitanje, koje je H rvatskowgarska nagodba ostavila nerješenim, unionistička
većina u Saboru je srpnja l87o. god. rješila promadžarski. Uzakonila je stvarno
stanje statusa Rijeke pa umjesto da je Rijeka postala hrvatska luka,ona se je počela
razvijati u madžarski trgovački emporij. Stanovništvo se pretežno bavilo ekstenzivnom
poljoprivredom. Još l88o. god. svega nepunih 5% stanovništva bavilo se obrtom,
trgovinom i prometom. Veleposjedi su zauzimali oko jednu četvrtinu zemljišta, ali
su se prednosti takvog oblika vlasništva slabo koristile pa je iako agrarni kapital
bio preslab za podizanje domaće industrije, tim više što su se krediti teško dobivali,
 -197-
a konkurencija madžarskih poljoprivrednih produkata bila velika. Željeznička politi-
ka vodila se u Budimpešti naravno madžarski. Seljaštvo je sve više upadalo u dugove,
jer je previ adavao mali posjed a pored toga stočarstvo se nije moglo razvijati u onoj
mjeri koja je bila moguća kada su se koristili vlastelinski pašnjaci i šume. Uz tu
nevolju priključila se nova s obzirom na teško stanje poljoprivrednih gospodarstava
- raspadanje kućnih zadruga, komadanje zemljišnih parcela u sitne zemljišne česti-
ce, pauperizacija sela a onda i odliv viška radne snage van domovine. Ovako zao-
staloj privredi sasvim je odgovarao vrlo visoki procenat nepismenih .Očito je da je
vladala potpuno nepovoljna socijalna struktura: na jednoj strani veleposjednici, ve-
ćinom negdašnji vlastélini, visoki kler, niže svećenstvo i malobrojna inteligenci-
ja, koja je većinom ovisila o državne službe, a s druge strane ogromna masa poli-
tičkih polupravnih i bespravnih seljaka i gradske sirotinje. Očito je takodjer da je
napredna inteligencija ili kako su se sami nazivali liberalci, morala dijeliti vlast
s polufeudalnim veleposjedima, a svećenstvo se opredjeljivalo uglavnom izmedju
obiju grupacija. Naravno u tako zaostalim privrednim prilikama ni politički život
nije mogao biti drugačiji nego nerazvijen i nedovoljno organiziran, Otuda nejasna
i promjenjiva politika posebno od 1865. god. dalje Narodne stranke u kojo* su se

skupili liberale? upravo nakon što je propala proaustrijska Samostalna stranka,pa i

397
poslije Hrvatskougarske nagodbe.
Još 1871. god.kada su narodnjaci nanijeli poraz unionistima na izborima
(toj ariš tok ratičkoj stranci), koja je 1867. god. prešla iz opozicije u vladinu stran-
ku, narodnjaci su uvjeravali narod manifestom da Nagodbu osudjuju kao nezakonitu
i da su odlučili pod Habsburgom živjeti slobodno i samostalno, a niti za dva mjese-
ca kasnije već su vodili potajne pregovore, koji će im pomoći da preuzmu vlast narav-
no na bazi Nagodbe» Još dva uzastopna izbora {1871 i 1872) u Hrvatskoj, na kojima
će potpuno pobijediti Narodna stranka, pa će se Unionistička stranka potpuno rasu-
ti, a mnogi njezini članovi utopiti u vladinoj Narodnoj stranci,koja će uglavnom
ostati vladinom strankom sve do l9oó. god. No, Narodna stranka je uspjela izba-
citi Raucha, jer je bila protiv Nagodbe kao i narod,ali kada je dobila većinu u Sa-
boru sasvim je Izmjeni I a svoj stav pa je ta većina izglasala u Saboru upravo ono
protiv čega se borila tj. Nagodbu doduše uz neke izmjene (revizija Nagodbe!),
 -198-
oli te nisu bitno mjenjale status ni daljnji razvoj ekonomskog i političkog života.

Medjutim, dok su narodnjaci na svom putu osvajanja vlasti pokazivali

vrlo slabo razumjevanje za Parišku komunu ili Zrinsko-frankopansku proslavu iz
1871.god. u domovini, dotle su A.Starcević i njegovi mladi istomišljenici pravaši
sa simpatijom pratili razvoj Pariške komune, pače i sami spremali "revoluciju" u
Hrvatskoj, pa je takva zaista i buknula na području Vojne krajine oktobra 1871.
(Rakovička buna).

Rakovički ustandc nije uspio. Starcević, Kvaternik i ostali iz njegove

neposredne okoline krivo su procijenili nutarnju situaciju u domovini, a posebno na
području Vojne krajine. Istina je da su pripreme za ustanak trajale nekoliko mjese-
c i , ali one su obuhvatile samo propagandu a ne i organizaciju temeljeći ovakvu
akciju na krivoj pretpostavci da je dovoljno da su krajišnici i oficiri i vojnici
nezadovoljni s provincijalizacijom Vojne krajine i protuhrvatskom politikom vlada-
j u ć i slojeva u Beču i Madžarskoj (tj.nagodbama iz 1867. i 1868. god.) pa da će
oni udati momenat na prvi poziv odmah i ustati. Osim toga cilj ustanka nije bio
jasan pa kraj neorganiziranosti ustanak je propao sam od sebe.
Rakovički ustanak ipak nije ostao bez posljedica. Rukovodioci ustanka,
jedan - Kvaternik na licu mjesta izgubio je život, a drugi dr. A . Starcević koji
je trebao ustankom rukovoditi iz Zagreba ostao je pasiviziran a s njime i čitava
Stranka, jer izdaja nije bila isključena.

S pogibijom Kvaternika propala je i njegova postavka da se nezavisnost

Hrvatske može najbolje osigurati francusko-pol jsko-hrvatskim savezom,ali ne i druga
koncepcija koja se je držala prije u rezervi a sada nakon rakovičkog neuspjeha mogla
je uliti nade: Rusija, lako je u tadašnjoj Rusiji vladao despotizam,Starcević je vje-
rovao u mogućnost ruske pomoći u odobadjanju Hrvatske. Starcević je vjerovao da bi
Rusija mogla voditi pa makar po konzerva tivc i ma tipa Fadejeva antiaustrijsku politiku,
pače takvu politiku koja bi pogodovala revolucionarnim snagama u Rusiji da privredu
do ruske 1789.god., a ta nova Rusija Starceviću je predstavi jala orijašku sncgu koja
" ~ "399
bi mogla pomoći Hrvatskoj da se oslobodi ugn^etavača Beča i Pešte. Ideja o
oslanjanju na Rusiju naročito je bila aktuelna početkom 8o-tih god. Sukob Austri-
je i Rusije ili podjela Austrije izmedju Pru&e i rRusije izgledala je tada vrlo mo-
 «199»
, '4òo
guća. Starčevićevi "Ruski odnosaj?" dali su Stranci prava novu vanjskopolit i -

čku orjentaciju u 80-Hmgodinama prošlog stoljeća. Pravaška "Sloboda" u Sušaku

(od 1878. god.dalje) i njena nasljednica "Hrvatska" obiluje rusofllstvom, pokazujući

simpatije Bugarskoj do 1886. i Crnoj Gori, jer su njihove vlade tada bile antiaustrij-

ske a osudjuje Srbiju Obrenovića koja se orjentirala ekonomski i politički na Austro-

ugarsku, lako takva vanjskopolitička orjentacija pravaša nije zaoštravala sukob s

ugnjetačima,ipak ona je stalnim isticanjem suprotnosti u evropskoj politici nagovje-

štavanjem rata i ulijevanjem vjere u ogromnu Rusiju

401jačala nacionalnu svijest, po-
ticala uvjerenje u mogućnost skorog oslobodjenja*

Stranka prava Je bila na svom usponu upravo u vremenu izmedju 1878 -

1887. god. nakon što je zamrla poslije Rakovičke bune, ali opet aktivizirana krajem

7o-tih godina kao nepomirljiv protivnik dualizma, podrškom omladine i gradjanstva

koje je uvidjelo da mu Nagodba s dualizmom ne samo ne pomaže u ekonomskom

razvoju nego čak sprečava da napreduje. Program Stranke se zasnivao na ideji uje-

dinjenja s v h r v a t s k i h zemalja (uključivši Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu ) pod

žezlom Habsburške'dinasti je. Takva ujedinjena Hrvatska nije trebala imati zajed-

ničkih poslova s Austrijom ni s Madžarskom.Trializam koji se 1883. god. pojavio

u bečkom listu "Vaterland" (organ desnic u Carevinskom vijeću) kao rješenje u slu-

čaju ukinuća dualizma, Starčević ie u samoi osnovi402

osudio, jer ga je smatrao samo

jednim sredstvom za povratak na bečki centralizam . Pomenuti trializam je naime

pored dviju dotadašnjih država Austrije i Ugarske, predvidio treću i to hrvatsku drža-
vu,koja bi bila povezana s ostalim dvjema kao i one medjusobno zajedničkim poslovima.
U Stranci prava razlikovale su se tri struje: 1. A. Starčevića, koji je
odbijao svaku suradnju s umjerenom opozicijom i vjerovao u osnivanje nezavisne
hrvatske države pomoću Rusije, 2. F. Folnegovića, koji je stalno pokušavao naći
zajedničku platformu s umjerenom opozicijom kako bi se rješilo hrvatsko pitanje
pa makar i unutar dualizma i 3. E.Barčića, koji je bio za suradnju s umjerenom opo-
zicijom, ali samo iz taktičkih razloga dok je ustvari bio za koncepciju Starčevića
i to za nezavisnu hrvatsku državu uz pomoć Rusije. Otuda Folnegovićevi samostal-
ni koraci za sporazum s Neovisnom narodnom strankom, koja je osnovana od grupe
narodnjaka disidenata l88o.god. a kojoj je bio ustvari na čelu biskup Strossmayer
 -214-

te iza koje su stajali dio svećenstva, inteligencije i kapitalističkih krugova i koja

se izjasnila za trializam pa čak s Narodnom strankom, kada je i ova protestirala
protiv kršenja Nagodbe madžarskim natpisima u Zagrebu na uredu zajedničkog mi-
nistarstva financija. No, sporazum je bio nemoguć, jer su neodvišnjaci već 1884.
god. stupili u koaliciju s centrumašima s Draškovićem na čelu, koji su branili N a -
godbu od Khuena a Narodna stranka je upravo dozrela da postane Khuenovo oru-
4O3

z|e.
Poslije Khuenovog uspjeha 1887. god. da uništi na izborima ujedinjenu
hrvatsku i srpsku opoziciju, koja je proizašla iz sporazuma Stranke prava i Srpske
samostalne stranke, koja je upravo osnovana, o zajedničkom istupu na izborima
zavladala je u Stranci prava potpuna apatija, tim više što je i Rusija izgubila ut-
jecaj u Bugarskoj, pa je postalo jasno da je njezina uloga u oslobodjenju Hrvatske
postala prava iluzija. U to je ušao u Stranku prava (l89o.god.) dr. J.Frank, koji
je sve više uspjevao vršiti utjecaj na vodstvo Stranke, da prihvati tezu o zajedni-
čkim poslovima Hrvatske s ostalim zemljama Monarhije. To je Frank konačno i
uspio, kada je Starčević 1894. god. potpisao program i to upravo trialistički pro-
gram, koji je on 1883/4. god. napadao i raskrinkavao.Taj program je bio ujedno
i sporazum Stranke prava i Neovisne narodne stranke a isto tako i kraj onog pra-
vaštva koje je predstavljalo najprogresivniji stav gradjanskih straneka 8o-tih go-
dina XIX st.
Raskol Stranke prava iz 1895. god. kada su Starcević i Frank osnovali
"Čistu stranku prava" a onda i skora smrt A. Starcevića (1896.) konačno su uni-
štili ogroman i jak bedem opozicije, a za tim su upravo i težili Beč i Pešta. Uni-
štena je jaka tvrd java i jak protivnik dualizma. Od najveće i najpopularnije
stranke u zemlji nastale su dvije slabe od kojih je svaka postala umjerena i u kraj-
njoj liniji probečka stranka. Folnegović će nastaviti svoju sporazumašku politiku
8o-tih godina sa svojim organom "Hrvatska domoviha" (stoga ih i nazivaju domo-
vinašima) na liniji umjerene opozicije kakva je bila i Neovisna narodna stranka.
Jasno je da su istovjetni programi i slični ekonomski interesi morali dovesti do
koalicije domovinaša i obzoraša ("Obzor" list Neovisne narodne stranke1) "Koali-
rine opozicije" od l9o3. god. Hrvatske stranke prava. S druge strane Frank će stvo-
 ^Gi-
riti frankovštinu koja se povezala bezuvjetno uz vrhove monarhije. Jedina grupaci-
ja članova Ciste stranke prava koja se istrgnuia zračenju utjecaja austrijske vlade,
biia je ona na čelu s dr.Milom Stareevićem i di .Antunom Pavelićem, zubarom,ko -
ji su formirali !9o8. god. Starčevićevu stranku prava i koji su mnogo doprinijeli
ujedinjavanju jugoslavenskih naroda najprije u Državu SHS a onda u Kraljevinu
SHS, Frankovci su ostali na staroj pravaškoj frazeologi jf prema vani a u svojoj
nutrini bili su instrument austrijske vlade.

Od kada je veći broj zagrebačkih studenata poslije procesa radi spalji-

vanja madžarske zastave 1895. god. prešao na studije u Prag, ubrzo se osjetio
utjecaj čeških naprednjaka. Doskora se bila počela formirati napredna omladina
koja je vremenom izvršila vrlo značajan utjecaj na dio tadašnje opozicije. Ona je
uspjela dokazati da je preduvjet efikasne politike hrvatsko-srpsko zbliženje, borba
za Širenje ustavne slobode i prava, briga za ekonomsko-socijalno i kulturno uzdi-
zanje širokih narodnih slojeva. Taktika nove politike treba da bude sitni svakodnev

ni rad na prosvjećivanju naroda i konkretna politika koja će odgovarati trenutoj

4o4
situaciji. Nagodbu iz 1868. god. ne treba odbaciti, jer I ona pruža sredstvo
za postepeno proširivanje autonomnih prava Hrvatske. Umjesto njene negacije tre-
4G5
ba se boriti za vršenje njenih dobrih odredaba.
Napredna omladina se doskora afirmirala u narodnom pokretu l9o3/4
kada ga je inicirala sazivajući i organizirajući brojne skupštine na kojima su se
postavljali zahtjevi za financijsku samostalnost Hrvatske i za gradjanske slobode.
Iza ovih skupština slijedili su krvavi nemiri u Zagrebu, Zagorju, Primorju i dru-
gdje zbog nezadovoljstva naroda radi nacionalnog tlačenja na osnovu Nagodbe
kroz čitavo vrijeme banovanja Khuena.
Neposredni uspjeh ovog pokreta ni je. bio samo skidanje Khuena s ban-
ske stolice nego i sve jače uvjerenje o potrebi zn jedničkog rada hrvatske i srpske
opozicije u Hrvatskoj. Opozicija je pod dojmom pokreta iz I9O3. ispoljila znako-
ve radikaliziran ja. Organizirale su se Srpska samostalna stranka (Medaković,
Svetozar Pribičević, Dušan Popović), Hrvatska napredna stranka (Lorković,Wilder
HeimerI) i Hrvatska pučka seljačka stranka na čelu s braćom Radić (22.XI I9O4.).
 -2o2-
Najznačajnija je bila svakako Hrvatska pučka seljačka stranka. Osno-
vana u neposrednom produžetku Khuenovskog vremena, kada je seljaštvo osiromašeno
feudalizmom i lihvom gladovalo i zbog nerazvijene privrede u domovini u grupama
selilo u Ameriku, HPSS je uživala povjerenje širokih seljačkih masa. Braća Radić
išli su tada u sela i širili istinu o seljačkim pravicama koje bi se mogle sažeti u je-
dnoj rečenici: nećemo gospodsku politiku već seijačku,narodnu, prosvjećivat ćemo
se i privredno organizirati da bi mogli preuzeti vlast. Radići su prvi posvećivali paž-
nju malim seljacima koji nisu imali pravo ni glasati, dok su druge stranke obraćale
pažnju samo na seljake koji su imali pravo glasa. No, kulaci su većinom stajali u
dobrim odnosima s činovnicima i pokvarenom gospodom,a i sami su koristili jefti-
nu radnu snagu siromašnih seljaka. Radići su bili protiv tih kulaka.Socijalni program
Radića obuhvatao je dakle uglavnom siromašne seljake, koji su predstavljali ogromnu
većinu naroda. Politički program Radići su uzeli od dr.Ante Starčevića. HPSS je
Imala u Saboru svega tri zastupnika u posljednje vrijeme ( do 1918. god.), što je
razumljivo upravo zbog toga što siromašni seljaci nisu mogli glasati, jer nisu imali
pravo glasa.

Radić je prvotno kanio osnovati seljačku stranku od ujedinjene gradjanske

j p o z i c i j e , obzoraša i frankovaca što je i l9o2. god. predložio, ali je bio odbijen.
Od onda, posebno nakon osnivanja svoje samostalne seljačke stranke Radić je išao
svojim putevima vodjen uvijek samo politikom momenta i pojedine situacije - od
Strossmayera k Franku. U državnopravnom okviru Radić se je ipak izjasnio za
federativno uredjenje austrijske monarhije dok su frankovci htjeli najprije trializam.
Radić je eklektički sabirao iz raznih suprotnih ra cionalnih programa ono
4o6
ITO mu se činilo da je najbolje. Radić je u svom prvom saborskom govoru l9lo.
god. nazvao svoju HPSS nasljednicom Ilirskog preporoda. Osnovnu vezu njihovu
Radić je vidio u slavenofilstvu. Ustvari veza je bila dubi ja.Radić je nastavio
Ilirce tamo gdje ih nije nastavila štrosmajerovsko-starčevićanska grupacija: u agrar-
nom odnosu prema seljaštvu. No, Radić je sa svojom seljačkom politikom balansirao
izmedju pojedinih gradjanskih stanaka tako da nije našao saveznike ni u gradjanskim
ni u radničkoj partiji, a time je HPSS izgubila onaj mogući uspjeh, koji bi joj pri-
padao kao seljačkoj partiji.
 -2o3-
Med jutim pod utjecajem političke krize u Madžarskoj tokom I9O5. god.
sastali su se na Rijeci predstavnici opozicije iz Hrvatske te hrvatski zastupnici iz
Istre i Rijeke (ukupno 31) te stvorili 3.X I9c5. Riiečku rezoluciju.

Rezolucionaši su javno izrazili svojom Rezolucijom spremnost da u odre-

djenim pitanjima hrvatske politike zauzmu zajednički stav, a da u ostalim ostavlja-
ju slobodu akcije. Krizu u Madžarskoj ocijenili su kao posljedicu borbe za potpunu
državnu samostalnost Madžarske što su oni odobravali, jer da svaki narod ima pravo
da slobodno i neovisno odlučuje o svojoj sudbini. Potpisnici Rezolucije nadalje su
smatrali da Madžar? i Hrvati moraju izbjegavati svaki povod i uzrok medjusobnom
trvenju s obzirom da su oni susjedi .Temei j trajnom sporazum jevan ju obaju naroda po
njima leži u postignuću svih državnih prava i sloboština jednog i drugog naroda, a
kod Hrvata posebno još u postignuću reinkorporacije Dalmacije Hrvatskoj. Da bi se
pak moglo pristupiti ostvarenju te reinkorporacije treba izboriti posebno novi izborni
zakon, koji će omogućiti izabrati ono zastupstvo koje će biti pravi izraz narodne
volje, slobodu štampe ukidanjem objektivnog postupka i uvodjenjem porote za štampar-
ske i političke del ikte, slobodu sastajanja, udruživanja i izražavanja misli, ostvare-
nje sudačke neovisnosti, formiranjem suda za zaštitu gradjana od samovolje upravey
te posebnog suda za disciplinsku odgovornost svih javnih činovnika zbog kršenja
zakona. Na kraju značajno je da su potpisnici Rezolucije uzeli Nagodbu iz 1868.
god. kao osnov prava naroda od kojeg treba početi i koji treba strogo poštivati.
Trajni sporazum izmedju Madžara i Hrvata može se prema Rezoluciji postići, ako se
poštuje Nagodba#ali i izmjene odnosi u poslovina koji su zajednički Madžarskoj,
Hrvatskoj i austrijskim zemljama na način da se Hrvatskoj osigura samostalni poli-
tički, kulturni, financijski i općegospodarski opstanak i napredak. Na taj način
svaki napredak u Hrvatskoj pozitivno bi se odrazio i kod Hrvata u drugim pokrajina-
7
ma i zemljama.
Kao što je hrvatska opozicija sasvim u duhu postulata ncpredne omladine
krajem 9o-tih godina stvorila Riječku rezoluciju tako su srpski zastupnici u dalma-
tinskom saboru i bečkom parlamentu zajedno s nekim izaslanicima Srpske samostal-
ne i radikalne stranke stvorili Zadarsku rezoluciju ( odluku ) od 17.X I9O5 . osla-
njajući se u potpunost? na Riječku rezoluciju i odobravajući ju uz jedini uvjet da
Hrvati priznaju Srbe sebi ravnopravnima, a tako i klub talijanskih zastupnika u
 -2o4-
4o8
Dalmatinskom saboru time da ih se poštuje kao narodnu manjinu.
Najveći značaj Riječke rezolucije sastojao se upravo u tome da su novu
političku orjentaciju hrvatske opozicije prihvatili veliki broj hrvatskih zastupnika
Istre i Dalmacije, svi srpski zastupnici Dalmacije i barem neki iz Hrvatske
pa čak i talijanski koji su po prvi puta dali suglasnost ujedinjenja Dalmacije s Hrvat-
skom.
Tako su konačno postignuti svi uvjeti koje je zacrtala napredna omladina
krajem 9o-tih godina da se stvori nova shtinačka formacija Hrvatsko-srpska koalici-
ja. U nju naravno nisu ušli pored vladajuće unionističke Narodne stranke ni frankov-
ci, ali ni HPSS zbog neprijateljskog odnosa braće Radić i drugih prema Madžarima
uopće.
Hrvatsko-srpska koalicija je već 12.XII I9O5. izašla s programom koji je
zacrtan Riječkom rezolucijom time da će na tom programu zajednički raditi hrvatske
i srpske stranke uz jamstvo "ravnopravnosti i slobode srpskog naroda".
Već I9O6. god. Koalicija je postala vladina stranka, ali i stalna sabor-
ska većina (19o649o8. I I 9 I 3 . - I 9 I 8 . ) sve do I9I8. god.
Kada je većina Koalicije uvidjela da poslije "veleizdajničkih procesa"
I Friedjungovog procesa u Beču protiv Šupila neće moći postati ponovno guvernemen-
taina stranka, ako Šupilo ostane vod ja Koalicije, to je sve učinila da bi Šupilo sam
definitivno napustio ne samo vodstvo nego i Koaliciju već početkom l9lo. god.
Koalicija je bila konačno, nakon više ili manje oportunistički vodjene politike,
posebno za vrijeme rata, posljednja koja je ušla u Narodno vijeće SHS, a Sv.
Pribičević njezin vod ja prvlu novonastalnoj Kraljevini SHS koji je proganjao svoje
protivnike kao i Koalicija kada je sjedila u Zemaljskoj vladi Trojednice za vrijeme
Austrougarske.
Radništvo u Banskoj Hrvatskoj bilo je malobrojno, jer je privreda bila
vrlo slabo razvijena pogotovc u doba formiranja radničkog pokreta. God. I857.
broj najamnih radnika je obuhvatao svega 5,7% stanovništva (48% sluge, 37% nad-
ničari i 15% radnici i kalfe). Odredbe cehcv&og reda i druge odredbe zabranjivali
4o9
su sve do I867. god. osnivanje radničkih klasnih organizacija. Tek I867. god.
kada je vladar dao tzv. Decembarske zakone, stvorena je mogućnost javnog orga-
 -2o5-
niziranja, pa se tako već iste godine pojavljuje u Osijeku prvo Radničko društvo

u Banskoj Hrvatskoj, a zatim su nicalo u Zagrebu i drugdje. Ubrzo su se počele

širiti i socijalističke ideje, no ne samo Marxove nego i Mostovih i Lassalovih. Oko

1883. god. prevladavao je anarhistički utjecaj Mosta. Sirenju socijalističkih ideja

najviše su doprinijeli strani radnici, koji su prešli na rad u Hrvatsku iz privredno

razvijenih centara gdje je radnički pokret bio na višem stepenu razvoja, U Hrvatskoj

krajem 6o-tih i 7o-tih god na prošlog stoljeća radnički pokret kraj pomenute struktu-

re najamnog radništva i po kvalitetu i po kvantitetu nije se ni mogao jače razviti.

Samo neka radnička društva postala su borbene ustanove radničke klase, dok je v e -

ćina bila pripomoćna i prosvjetna radnička organizacija.

Početkom 8o-tih godina, istovremeno kad i u Beču, javljaju se u Osije-

ku i Slavonskom Brodu, a sredinom 8o-tih godina u Zagrebu tajne soci ja I demokratske

grupe koje su zastupale ideje I Internacionale i koje su pratile listove socijalističke

štampe u Svicarskoj,Austriji i Madžarskoj i tako bile obaviještene o "lijevima" i

"desnima" te "umjerenima". Stoga je razumi jvo da će se i med ju njima formirati

radikalna, umjerena i tzv. politički neutralna struja od kojih je uglavnom ona po-

sljednja sjedila u legalnim radničkih društvima. No, aktivnosti tih grupa bile su

ograničene samo na području nekih gradova, pa i one su odmah prestajale nakon

učestalih hapšenja i progona, a ovi su počeli već 1880. god. (Osijek) baš kada su

se počele formirati i tajne grupe. Krajem 80-tih godina nalazimo jedino u Zagrebu
41 o
jaču grupaciju socijalista, koja je vršila jàk utjecaj na radništvo (učešće radni-
ka i gradjana na prvoj proslavi Prvog maja l89o. god. u Zagrebu!). Prva inicija-
tiva da se stvori savez radničkih društava Hrvatske pripada sisačkom Radničkom
društvu a datira iz 1887. god, No,prvi pokušaj ostvarenja te inicijative iz 1889.
god. nije uspio. Tek 8. i 9 . IX 1894. osnovana je jedinstvena radnička organizaci-
ja i to pod nazivom "Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije",
Prve moderne sindikalne organizacije u Hrvatskoj javljaju se krajem
80-tih i početkom 9o-tih godina prošlog stoljeća. Naravno u tim organizacijama ne-
ma više sitnih obrtnika niti poslodavaca uopće. To su organizacije isključivo najamnih
radnika. Njihov glavni cilj, i po njemu su se i razlikovali od dotadašnjih radničkih
društava za uzajamno pomaganje, bio je zastupati interese samo radnika i to one
 -2o6-
interese koji su se odnosili no poboljšanje radnih uvjeta i zaštitu ekonomskih i soci-
jalnih interesa radnika uopće. Budući da Khuenov režim nije dozvoljavao osnivanje
takvih organizacija, formirale su se ilegalne sindikalne orgcri izaći je, obično takve
organizacije kq e su bile prvo legalne od inicijativne skupštine pa do časa odbija-
nja potvrde njihovih pravila, a onda ilegalne, dok se ne bi ponovno podnijelo dru-
ga slična pravila na odobrenje i opet čekalo izvjesno vrijeme na odobrenje. Povezi-
vanje tih ilegalnih sindikata izvršeno je tek formiranjem Socijaldemokratske stranke,
čije se vodstvo i sastojalo ustvari većinom od predstavnika pojedinih sindikata. Stran-
ka nije ni imala drugih svojih terenskih organizacija nego upravo te sindikate. Tek
pod vladom Hrvatsko-srpske koalicije, kojoj je bila član kraće vrijeme i Socijalde-
mokratska stranka, sindikalni pokret se legalizirao da bi za Prvog svjetskog rata
ponovno postao ilegalan.^"

Nema sumnje da su radničke organizacije, legalne i ilegalne, prije i

poslije formiranja Socijaldemokratske stranke mnogo doprinijele u formiranju klasne
radničke svijesti što je bilo od posebnog značenja, jer socijalna struktura socijalde-
mokrata nije doživjela do 1918. god.znatne kvalitativne promjene. Nakon dva dece-
nija iza osnivanja prvih radničkih društava proletarijat je bilo samo seljaštvo a rad-
ništvo je bilo uglavnom samo cbrtničko. Med ju socijaldemokratima tog vremena na-
412
lazimo znatan broj sitnih obrtnika, Pored.toga radničke organizacije su rano po-
čele organiziranjem tarifne borbe, borbe za smanjenje radnog vremena i poboljšanje
radnih uvjeta služeći se već od samog početka razvoja radničkog pokreta štrajkom
kao efikasnim sredstvom u borbi za radnička prava. Tu nisu izostali uspjesi. No, u
oblasti nacionalnog pitanja uspjesi su bili neuporedivo manji.
Prije osnivanja Stranke stav socijalista u nacionalnom pitanju nije bio
aktivan. Ne samo neangažiranost nego i neutralnost u nacionalnoj borbi ili pak
sitnoburžoaski kozmopolitizam bile su osnovne karakteristike stava socijalista u
odnosu na nacionalno pitanje. Medjutim, takve karakteristike nisu bile osobina
samo ovih socijalista nego i onih u Austriji. Jedini češki i moravski socijaldemokra-
ti su već 7o-tih i 8o-tih godina smatrali
413 da ljubav prema domovini ne može biti
zapreka u borbi radničkog pokreta.
 -2o7-
Poslije osnivanja Stranke ubrzo su socijaldemokrati uvidjeli da moraju

ući u nacionalnu borbu pa su već 1896, god, unijeli u svoj program nacionalne za-

htjeve i to: prije svega opće pravo glasa, a onda pravo na potpunu samoupravu u

svim resorima ( unutarnji poslovi,pravosudje, nastava, financije, poljodjelstvo,

trgovina, promet, pošta i telegraf, domobranstvo i vojni poslovi) i to u oblasti

zakonodavstva kao i uprave te pravo na najširu samoupravu u županiji, kotaru i

414
općini. Oni su smatrali da su Hrvati I Srbi jedan narod a bili su za fede-
415
raciju s drugim balkanskim narodima.
To su bile ideje u programu ili u novinskim člancima, al i ne i faktična
aktivnost što nije ni čudno, jer je Stranka bila krajem stoljeća i početkom prvog
decenija XX stoljeća brojčano mala skupina a dosta vremena skučena uglavnom na
sam Zagreb. Ipak treba podvući da je pomenuti program za ono doba u poredjenju
sa zahtjevima tadašnje vladine stranke i opozicije zaista maksimalan program a po-
red toga da daleko prelazi granice shvaćanja austromarksizma koji nacionalno p i -
tanje tretira samo kao kulturno pitanje.
Vrhunac aktivnosti Stranke u nacionalnom pokretu predstavlja svakako
njen pristup u Hrvatsko-srpsku koaliciju. Suradnja je morala biti kratkotrajna, što
je i razumljivo s obzirom na sastav Koalicije i razne njihove političke programe
javne i tajne.
Pred kraj rata vodstvo Stranke se pono/o jače angažiralo u nacionalnom
pokretu. Deklariralo se za ujedinjenje naših naroda izvan Austrougarske (Stockholm
I9I7 y Martovska deklaracija 1918. i Prvomajska rezolucija iz iste godine). No,
obzirom da su se podvrgli bezrezervno suradnji s Pribičevićem, Karadjordjevom d i -
nastijom i drugima iz Narodnog vijeća SHS to su se pretvorili u sastavni dio te po-
litičke grupacije te znatno pridonijeli sprečavanju
416 demokratskog ujedinjenja jugo-

slavenskih naroda u slobodi i ravnopravnost?.

U seljačkom pitanju Stranka je u početku bila veoma aktivna. Članovi
vodstva odlazili su često na selo, pa su mase siromašnih seljaka ulazile u Stranku.
No, već na II kongresu Stranke (1896) osjetili su se stavovi koji su se širili u Drugoj
internacionali o selu i seljaštvu, a potpuno je negàtivni preokret nastao u odnosu
na agrarno i seljačko pitanje nakon ugušen ja pobune sei jaka-soci ja I ista u Srijemu i
 -2o8-
V

Slavoniji 1897. god. kojom je prilikom i Korać, jedan od vodja Stranke, osudjen
na kaznu zatvora. Tada se vodstvo Stranke potpuno povinovalo režimskom pritisku
te izbjegavalo svaki pokušaj seljaka za nastavak borbe. Poslije pada Khuena aktiv-
nost Stranke na selu se obnavlja pa je osnovano Zemljoradničko udruženje (I9O7) *
koje se pretvara u Zemljoradnički savez, pokreće se list za selo "Pravo naroda"
(19o7). No već slijedećih godinaradikalnopoliHčki karakter tog Udruženja gubi
se, jer ga je Korać birokratizirao. Značajno je da je jedini socijaldemokratski z a -
stupnik u Saboru bio u čitavom periodu 1894-1918. stalno biran samo u seljačkom
šidskom izbornom kotaru.

U čitavom razdoblju od sankcije Hrvatskougarske nagodbe pa do raspa-

da Hrvatskougarske državne zajednice politički programi svih stranaka i pokreta
kretali su se dakle izmedju čuvanja i negiranja Nagodbe sve do 1894. god, a onda
oko revizije Nagodbe, koja nije radikalno dosegnuta. Politički život stranaka bio
je ustvari ograničen s jedne strane na čuvanje pozicija guvernementalne vlade
onog tko posjeduje a s druge u borbi za ostvarenje osnovnih političkih prava | u
borbi za status vladine stranke. Dvor je preko zainterèsiranih vladajućih krugova u
Budimpešti čitav taj politički život protkao nitima instrumentarija divide et impera.
Frankovci i razni sporazumaši su u tome dobro služili. Ipak u svim tim borbama i pre-
viranjima treba podvući nekoliko realnih rezultata: Narodna stranka je uspjela da
se barem djelomično revidira Nagodba (1873) - umjesto da Trojednica daje z a j e -
dničkoj vladi 2,2oo.ooo forinti godišnje za zajedničke poslove davat će 55% od svo-
jih prihoda, ustavno vladanje u Hrvatskoj osigurano je odredbom da se Hrvatski
sabor, ako bude raspušten mora sazvati za tri mjeseca i napokon hrvatski ministar u
zajedničkoj vladi je utvrdjen definitivno kao posrednik izmedju bana i kral fa te
zajedničke vlade, ali bez prava da samostalno utječe na banske prijedloge ili z a -
ključke Hrvatskog sabora. Narodna stranka, kao vladina stranka je nadalje uspje-
la I) da Vojna krajina bude konačno reinkorporirana u Bansku Hrvatsku, 2) da
se ban ili njegov namjesnik može pozvati na odgovornost za povredu temeljnog
državnog zakona, a posebno državnopravne sàmostalnosti, 3) da se uprava potpuna
»
odijeli od pravosudja ne samo u prvo - i drugo-stepenim sudovima nego i u najvišem,
4) da su izdani zakoni o pravu zborovanja, slobode štampe i uvod jenja porote kod
 -2o9-

tiskovnih parnica, 5) da je u Zagrebu otvoreno sveučilište s tri fakulteta i

6) da je zakonom uredjeno pitanje osnovnih i učiteljskih škola. Največi dio ovih
odnosa reguliran je propisima koji su doneseni za vrijeme banovanja Ivana Mažu-
ranića (1873 - l88o).

Od prognma Hrvatsko-srpske koalicije da se izmijene odnosi u zaje-

dničkim poslovima i Socijaldemokratske stranke da se autonomija proširi s privrednim
i vojnim resorima ništa nije ostvareno, osim minimalno što je 1914. god. formiran
u Zemaljskoj vladi i 4 odjel - Odjel za narodno gospodarstvo čime se medjutim dje-
lokrug Vlade nije uopće izmijenio.
 -2 Io-

li) Pravosudje ( 1848 - 1918 )

1 Organizacija sudova ( 1848 - 1918 )

I) Sudovi pred 1848. god.

Sudsko uredjenje u Banskoj Hrvatskoj bilo je do 1848. god, kada je

ukinuto kmetstvo, utemeljeno na osnovima feudalnog ured jenja društva. Na tom
području postojala je sudbenost Banskog stola u Zagrebu, Gubernija u Rijeci, Dis-
triktualnog sudbenog stola Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu,
županijskih sudbenih stolova (sudbeni stolovi - sedriae - za područje jedne župa-
nije), podžupana, županijskih sudaca, banskog povjerenika u Vinodolu, mjesnih
i kotarskih (districtus) poglavarstva (magistratus), Mjenbenog suda u Karlovcu,
Mjenbenog i pomorskog suda u Rijeci, duhovnih sudova, Rudarskog suda u Radobo-
ju, kamera Inih ureda (u mitničkim poslovima i u mitničkim prestupima), općinskih
sudaca i pretorijskog suda u Rijeci. Tužilačku službu vršili su u isto vrijeme i na
istom području Ravnateljstvo kraljevskih parnica ( vodjenje kazneih procesa i
istraga u kaznenim poslovima, vodjenje gradjanskih pravnih*poslova i dr.) koje
se ustvari nazivalo causarum regalium directoratus, zatim magistratualni fiškali u
županijama, slobodnim i kraljevskim gradovima, predi jalnim stolicama i u Turo-
pol ju.

2) Reorganizacija sudova l85o.god.

417
!85o. god. reorganizirano je sudstvo u Banskoj Hrvatskoj. Tada su
uklonjeni vlastelinski sudovi a osnovani novi redovni sudovi. Tako je osnovano 57
kotarskih sudova od kojih su 6 bili zborni sudovi, (jer su se kod njih presude dono-
sile u vijeću), zatim 7 zemaljskih sudova (županijski sucbvi) i jedan viši zemaljski
sud, koji se od 1851. god. nazivao Banski stol u Zagrebu (ustrojen kraljevskim ot-
pisom od 27. Hl 1851.). Novo sudsko uredjenje uvelo je u život Povjereništvo za
usirojenje novih pravosudnih oblasti ("Uvedbena sudovah komisija") u vremenu od
 -211-
l . l l l l85o, kada je osnovano, pa do kraja 1852. kada je ukinuto.

3) Nova organizacija sudova iz 1854 .god.

Sudsko uredjenje iz !85o. god. ostalo je na snazi do 3o.X 1854.god.

Toga dana počela je funkcionirati nova sudska organizacija koja se zasnivala na
propisima koji su izradjeni i objavljeni tokom 1853. i 1854. god. a koji su sudstvo
djelomično ponovo spojili s upravom. Formirani su tzv. mješoviti kotarski uredi,
koji su vršili i upravnu i sudsku funkciju. Ti propisi su pored toga organizaciju sud-
stva i njeno funkcioniranje regulirali u pojedinostima a naročito obzirom na njihovu
stvarnu nadležnost u gradjanskoj i kaznenoj sudbenosti. Tako su objavljeni propisi
od 19.1 1853. o uredjenju upravnih i sudskih vlasti, od 16.11 4853. o djelovanju i
nadležnosti sudbenih vlasti u gradjanskim pravnim poslovima, od 3 . V 1853. o unu-
tarnjem uredjenju i poslovnom redu sudbenih vlasti, od 29.VII 1853. o kaznenom
postupku i nadležnosti u kaznenoj sudbenost?, od 16.VI 1854. o unutarnjoj uredovnoj
djelatnosti ? poslovnom redu sudbenih vlasti u kazneno-sudskim poslovima, od 3 . V I I I
1854. o unutrašnjem uredjenju i poslovnom redu državnih odvjetnistava i od 9 . V I I I
1854. o sudskom postupku u pravnim poslovima izvan parnica.

Nova sudska oiganizacija sa svojom teritorijalnom nadležnošću izgledala

je ovako:
1) Banski stol za područje Hrvatske i Slavonije kao viši zemaljski sud
2) Zemaljski sud u Zagrebu, županijski sud u Varaždinu, Županijski sud u Rijeci i
Županijski sud u Osijeku kao sudišta prve molbe.
Teritorij Zemaljskog suda u Zagrebu obuhvatao je grad Zagreb i Zagreba-
čku županiju, Županijskog suda u Varaždinu: Varaždinsku županiju, Županijskog suda
u Rijeci: Riječku županiju i Županijskog suda u Osijeku : Osječku i Požešku županiju.
Trgovačku sudbenost izvršivali su sudišta prve molbe, pomorsku sudbenost
za područje Hrvatskog primorja Županijski sud u Rijeci kao pomorski sud a rudarsku
sudbenc6t Zemaljski sud u Zagrebu za područje Hrvatske i Županijski sud u Osijeku za
Slavoniju.
3) U Zagrebu, Osijeku, Varaždinu i Rijeci izvršivali su sudbenost u gradu i okolnom
istoimenom kotaru sudišta prve molbe i gradskodelegirani kotarski sudovi na osnovu
 -212-
podjele poslova, a u gradovimc Karl ovcu, Koprivnici, Križevcima, Bakru i Požegi
kotarski uredi. U ostalim kotarima izvrsivali su sudbenost kotarski uredi.

Da bi se ova organizacija sudstva sprovelo u djelo bila je osnovana za

područje Banske Hrvatske Ustrojavajuća zemaljska komisija sa sjedištem u Zagrebu,
koja je počela djelovati februara 1853. a završila rad negdje krajem 1854. god.
Zadatak ove komisije obuhvatio je i druge organizacione probi eme a naročito oiga-
nizaciju kotarskih ureda i županija kao organa uprave. Poslije ukidanja ove komisi-
je personalne poslove tzv. mješovitih kotarskih ureda t j . onih koji suvrsili upravnu
i sudsku funkciju na području jednog kolara vršila je novoosnovana (1855.god.)
Zemaljska komisija za mješovite kotarske ureda. Ova je komisija promijenila svoj
naziv 1857. god. u "Zemaljska komisija za personalna pitanja mješovitih kotarskih
ureda" a prestala je radom 1861.god.

4) Reorganizacija sudova iz 1874.god.

Sudstvo se ponovno odjelito od uprave 1874. god. Prema organizaciji su-

419
dova prve molbe iz te godine sudbenost u prvoj molbi vršili su kotarski gradsko-
delegirani sudovi kao inokosni s»'Jovi i sudbeni stolovi kao zborni sudovi. Po ovoj
organizaciji formirani su sudbeni stolovi u Zagrebu, Varaždinu, Bjelovaru, Osije-
ku, Požegi i Vukovaru ( na području Vojne krajine formirana su godinu dana ranije
sudišta prve instancije, što bi po prilici odgovaralo sudbenim stolovima, i to u Gos-
piču, Ogulinu, Petrinji, Novoj Gradiški, Vinkovcima i Zemunu). Županijski sud-
42o
beni stolovi, županijski kotarski i gradski sudovi prestali su radom 31.V 1875.
Kotarski sudovi i sudbeni stolovi dobili su u pamičkim i vanparničkim po
slovima istu nadležnost koju su < do tada imali kotarski uredi kao sudovi i sudišta
prve molbe. U kaznenom postupku važile su i nadalje odredbe kaznenog postupka.
Sudbeni stol u Zagrebu postao je nadležan u rudarskim sporovima za svo područje
Hrvatske i Slavonije. Još je jedna promjena uslijedila u toj reorganizaciji time što
su formirani mjesni sudovi.
5) Nova oiganizacija sudova iz 1884 - 1886. god.

Propisi iz 1874. god. protegnuti su 1884. god. na područje Vojne kra-

jine. Medjutim istom odredbom iz 1884. god. ukinuti su gradskodelegirani kotarski
 -213-
sudovi a umjesto ovih formirani su kotarski sudovi, koji su proslijedili vršenje sud-
benosti bivših gradskodelegiranih kotarskih sudova u onom opsegu u kojem su ovi vr-
šili na osnovu propisa iz 1874. god. Svi ostali kotarski sudovi i sudbeni stolovi biv.
Vojne krajine dobili su onu nadležnost koju su imd i kotarski sudovi i sudišta prve
molbe od 1853. god. Isto tako je ostala netaknuta nadležnost sudova u trgovačkim
i mjeničkim poslovima, te u rudarskim sporovima.

Kasnije promjene u sudskom uredjenju na području Hrvatske i Slavonije

nisu imale radikalni značaj. Najčešće promjene su bile u broju kotarskih sudova i
sudbenih stolova a time u vezi s njihovom mjesnom nadležnošću.
421
Nakon uredjenja novih upravno teritorijalnih jedinica 1886. god. tj.
formiranja 8 županija s pripadajućim kotarima, u kojima će uz kotar po pravilu kao
upravni organ biti kotarski sud kao samostalni pravosudni organ, te gradova ( Senj i
Bag, Bakar, Zagreb, Karlovac, Sisak, Petrinja i Kostajnica, Varaždin, Bjelovar,
Križevci, Koprivnica i tvrd java Ivanić, Požega i Brod, Osijek, Zemun, Mi trovi -
ca, Karlovci,Petrovaradin i poput grada uredjeno trgovište Ruma) radi uskladjenja s
tom upravnom organizacijom ukinuti su kotarski sudovi u Brinju, Cemernici, Rujevcu,
Čazmi, Okučanima, Valpovu, a osnovani su u Ludbregu, Križu i Novskoj, tako da
je teritorijalna nadležnost sudbenih stolova nakon usklad jenja 1886. god. obuhvatala
slijedeće sudove:
1. Sudbeni stol u Gospiću,kotarske sudove u Gospiću, Gračacu, Udbini, Korenici,
Otočcu i Senju
2. Sudbeni stol u Ogulinu kotarske sudove u Ogulinu, Slunju, Krnjaku , Novom,
Bakru, Delnicama i Čabru %

3. Sudbeni stol u Zagrebu kotarske sudove u Karlovcu, Jaski, Pisarovini, ^elikoj

Gorici, Samoboru, Zagrebu, Božjakovini, Zelini i Stubici
4. Sudbeni stol u Petrinji kotarske sudove u Sisku, Glini, Petrinji i Kostajnici
5. Sudbeni stol u Varaždinu kotarske sudove u Varaždinu, Ludbregu, Zlataru,
Krapini, Klanjcu, Pregradi i Ivanjcu
6. Sudbeni stol u Bjelovaru kotarske sudove u Bjelovaru, Djurdjevcu, Koprivni-
ci, Križevcima, Križu, Garešnici i Grubišnom polju
7. Sudbeni stol u Požegi kotarske sudove u Požegi, Pakracu, Daruvaru, Novskoj,
Novoj Gradiški i Brodu
 -214-
8. Sudbeni stol u Osijeku kotarske sudove u Osijeku, Djakovu, Našicama, Donjem
Miholjcu, Slatini, Virovitici
9. Sudbeni stoS u Vukovaru kotarske sudove u Vukovaru, Sidu, Iloku i Irigu
10. Sudbeni stol u Vinkovcima kotarske sudove u Vinkovcima i Bošnjacima (Županji)
11. Sudbeni stol u Zemunu kotarske sudove u Zemunu, Mitrovici, Rumi, Staroj
Pa zovi i Sremskim Karlovcima.

Ova sudska mreža pretrpjela je već krajem iste 1886. god.promjenu tako da
su bili ukinuti sucfceni stolovi u Vukovaru, Vinkovcima i Zemunu, a istovremeno osno-
vani sudbeni stol u Mitrovici, kojemu je bilo dodijeljeno uglavnom područje ukinutih
sudbenih stolova ( osim teritorija kotarskih sudova u Vukovaru, Vinkovcima i Bošnja-
422
cima, koji su priključeni području Sudbenog stola u Osijeku).
Do 1918. god. izvršene su još neke promjene u pravcu povećanja broja ko-
tarskih sudova da bi se dijeljenjem područja nekih kotarskih sudova, koja su bila pre-
gi omazna, olakšao rad u tim sudovima ili pak da se sjedište kotarskog suda premjesti u
drugo mjesto, jer je ono predstavljalo novi gospodarski centar u kotaru (iz tih razloga
nalazimo 1918. god. na području Sudbenog stola Gospić pored spomenutih kotarskih
sudova još u Brinju,Ličkom Petrovom selu, Donjem Lapcu i Perušiću, Sudbenog stola
u Ogulinu: nove kotarske sudove u Sušaku i Vrbovskom, a sjedište iz Novog preba-
čeno u Crikvenicu, Sudbenog stola u Zagrebu: u Zagrebu dva kotarska suda dok je
sjedište iz Božjakovine prebačeno u Dugo Selo, Sudbenog stola u Petrinji: dva nova
i to u Dvoru i Topuskom, Sudbenog stola u Varaždinu: jedan novi i to u Novom M a -
rofu i jedna ispostava Kotarskog suda u Vinici, Sudbenog stola u Bjelovaru: dva nova
i to u Čazmi i Kutini, Sudbenog stola u Osijeku: dva kotarska suda u Osijeku).
Jedino na području Sudbenog stola u Požegi nije bilo promjena.
Stvarna nadležnost kotarskih sudova i sudbenih stolova nije se promijenila
sve do 1929. god.
U razdoblju 1853 - 1929. god. osim spajanja i razdvajanja sudstva od
uprave te promjena mjesne nadležnosti najznačajnija novost je bila osnivanje
Stola sedmorice u Zagrebu (1862) te Odjela za pravosudje u Zemaljskoj vladi u
Zagrebu (1869).
 -215-

I! Stvarna nadležnost sudova ( 1848 - 1929 )

I) Gradjanska sudbenost u prvom stepenu

a) Kotarski ured! kao sudovi I gradskodelegirani kotarski sudovi
( 1854 - 1874 ) te kotarski sudovi i mjesni sudovi ( 1874 - 1929 )

U razdoblju od 1853. do 1874. god. kotarski uredi bill su najniža vladar-

ska oblast u kotaru ne samo u svim poslovima upravnim nego i pravosudnim. Pravo-
sudni poslovi su bili podijeljeni u gradjansku i kaznenu sudbenost.
Kotarski uredi u mjestima u kojima nije bilo sjedište sudišta prve molbe
(Zemaljski sud u Zagrebu i županijski sudovi) imali su svu nadležnost u redovitom
parničnom postupku na čitavom teritoriju tog kotarskog ureda tako da su mogli u
prvom stepenu rješavati sve parnice bez razlike predmeta osim ako su parnice bile
upravljene protiv državnom ili zemaljskom eraru, općinana , crkvama, zakladama
i javnim zavodima, zatim protiv posjednicima plemićkih dobara s kojima je bilo
spojeno izvršivanje sudbenosti do 1848. god., ako se zahtjev tužbe odnosio na samo
plemićko dobro, tj. njegove nekretnine ( osobni dugovi spadali su u nadležnost ko-
tarskog ureda), zatim protiv bračnom drugu protestanske ili žicky ske vjere o rastavi
od stola i postelje te o ukidanju i rastavi braka.

Kotarski uredi u mjestima gdje je bilo sjedište sudišta prve molbe, imali
su istu nadležnost,al i samo na području izvan mjesta a unutar teritorija tog ureda
dok su na području unutar takvih mjesta sudbenost u redovitom parničkom postupku
vršili posebni gradskodelegirani kotarski sudovi koji su bili nadležni
a) u svim parnicama kod kojih sporni predmet nije prelazio vrijednost
od 5oo forinti
b) u svim tužbama na priznanje prava plodouživanja ili davanja čija
vrijednost nije prelazila izvjesnu sumu ( 25 forinti )
c) u svim raspravama bez obzira na vrijednost spora, ako se spor poja-
vio med ju najmoprimcem i najmodavcem, poslodavcem i posloprimcem,
 -216-
gostioničarima, brodarima i vozarima te njihovim gostima, putnicima
i naručiteljima ( ukoliko taj spor nije spadao u nadležnost trgovačkog ili
pomorskog suda )
d) u tužbama radi os tavi na ( ostavinske rasprave )
e) u molbama kojima je tužitelj tražio dozvolu sudske zabrane, privremeni
zatvor, privremene sekvestracije i drugo sredstvo za osiguranje tražbine
f) u parnicama o smetanju posjeda pokretnih i nepokretnih stvari, gdje se
može sumarno postupiti ili gdje se mora ustanoviti samo posljednji fakti-
čki posjed
g) u pred uz i man ju ovrhe na pokretnim stvcrima
h) u odred ji van ju tutora i skrbnika u mjestima gdje ne postoji sirotinjsko
povjerenstvo, ako nije razlog odredjivanju skrbnika mahnitost, rasipnost,
odobrenje prodaje nekretnina sirota i skrbijenika, jer u tim slučajevima
mogu rješavati samo Zemaljski sud odnosno županijski sudovi
i) u legalizaciji potpisa isprava i u pisanju očitovanja posljednje volje«

Sve ostale parnice odnosno tužbe protiv stanovnika mjesta mogle su se

voditi odnosno podići samo kod sudišta prve molbe koj i * *mao u tom mjestu svoje
sjedište.
Gradskodelegirani kotarski sudovi unutar mjesta postojali su sve do 1884.
god. kada su ti sudovi ukinuti. Od 1874 - 1884. ti su sudovi imali nadležnost koja
je općenito pripadala kotarskim sudovima, ako je bio spor s područja tog suda van
grada. Nakon ukidanja gradskodelegiranih kotarskih sudova njihov djelokrug su
vršili kotarski sudovi u onom opsegu koji je važio za gradskodelegirane sudove u
razdoblju od 1876 - 1884. Naime, nadležnost kotarskih sudova djelomično je izmje-
njena osnivanjem mjesnih sudova na osnovu zakona o tim sudovima iz 1876. god. te
promjena nekih odredaba tog zakona iz 1881. i l9o7. god.
Mjesni sudovi su se osnivali po pravilu u svakoj općini ( gradskoj, trgo-
višnoj, političkoj ). Nadležnost tih sudova u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Karlo-
vcu, Koprivnici, Požegi, Križevcima, Senju, Bjelovaru, Sisku i Bakru sastojala
se u rješavanju gradjan&o pravnih sporova o novčanim svotama koje nisu prelazile
 -217-
izvjesfan Iznos ( loo forinti ) vrijednosti, te u sporovima o drugim predmetima
(pokretnina i osobnih činidbi), ako je tužitelj ponudio da je voljan umjesto tih
pokretnina ili činidbi primiti takovu novčanu svotu. Svi ostali mjesni sudovi bili su
nadležni u istim sporovima, ali vrijednost nije smjela preći odredjeni iznos ( od
3o forinti a kod nekih 60 forinti ). U kasnijim izmjenama bilo je dopušteno da vri-
jednost dosegne i 5oo forinti, ako su se tako stranke sporazumjele.

Gradjanski parnični postupak kotarskih sudova je takodjer djelomično bio

izmijenjen uvodjenjem maličnog postupka kod tih sudova na osnovu zakona o tom
postupku iz 1876. god. ( izmjenjen djelomično zakonom od 19.V 1917. br. 36 ).
Prema tim odredbama pred kotarski sud kao malični sud (bagatelni sud) spadale su
slijedeće tužbe:

a) o svotama koje nisu prelazile vrijednost od loo forinti, a nisu spadale

u nadležnost mjesnih sudova ,
b) o drugim predmetima, ako se tužbom izričito tražilo da se umjesto
njfh dosudi novčana svota a ta nije prelazila vrijednost od loo forinti
ako je tužitelj izjavio da je voljan primiti takvu sumu novaca kao
nagodbenu svotu ukoliko takva tužba nije bila u nadležnosti mjesnih
sudova,

c) mjenične i realne tužbe (gruntovnica) te tužbe koje su temeljene na

pogodbi najma i zakupa nisu spadali pred kotarski sud kao malični
sud, osim ako se tužilo na plaćanje najma i zakupa koji nije prelazio
vrijednost od loo forinti, zatim ako se tužbom tražilo izdavanje naloga
za isplatu ( tzv. mandatni postupak ) ,
d) sporovi iz trgovačko pravnih poslova, ako vrijednost spora nije prela-
zila loo forinti/
e) tražbine do 5oo forinti, ako su se one temeljile na ugovoru sklopljenom
pred maličnim sucem ili ako je tražbina sadržana u posebnoj ispravi.

Razlika maličnog postupka od redovitog gradjanskog parbenog postupka

sastojala se uglavnom u tome što u maličnom postupku nisu bile tražene razne formal-
nosti kao u redovnom gradjanskom postupku.
 -218-

b) Sudišta prve molbe ( 1854 - 1874 ) i sudbeni stolovi

(1874 - 1929 )

Sudišta prve molbe ( Zemaljski sud u Zagrebu i županijski sudovi u

Varaždinu, Rijeci i Osijeku - od 1874. god. dalje sudbeni stolovi ) su takodjer

bili prvostepeni sudovi. Oni su imali na čitavom svom teritoriju slijedeću nadležnost

u gradjanskoj sudbenost i:

a) u tužbama bračnih drugova ukoliko nisu spadala u nadležnost duhovnih

(crkvenih) sudova
c) u tužbama protiv fisku, laičkim i crkvenim općinama, crkvama, zaduž-
binana i zavodima za javne svrhe ukoliko one nisu spadale u nadležnost
posebnih sudova
c) u tužbama protiv posjednicima plemićkih dobara s kojima je do 1848.
god. bilo skopčano izvršavanje sudbenosti ( ukinuto 1874. god. )
d) u tužbama radi pov jerbinskih stvari ( fideikomisi )
e) u traženju amortizacije državnih obligacija i kreditnih papira koji

su jednako važni prvima i ( jer u protivnom slučaju spadali su u nad-

ležnost kotarskih sudova)
f) u sporovima zbog plemićkih dobara čijim posjedom je bilo vezano izvrše-
nje sudbenosti do 1848. god. i zbog svih nekretnina koje su se nalazile
u sjedištu Zemaljskog suda ili županijskih sudova ( sve ostale nekretni-
ne spadale su u nadležnost kotarskih ureda kao kotarskih sudova)
g) u mjeničnim tužbama, ako je sud imao karakter i trgovačkog suda
h) u izvršenju presuda sudova u inozemstvu
i) u stečajevima( konkursima ) protiv posjednicima plemićkih dobara,
čijim je posjedom bilo vezano do 1848. god. vršenje sudbenosti protiv
stanovnicima sjedišta suda, bez obzira gdje se njihova pokretnina ili
nekretnina nalazila ( u svim ostalim slučajevima stečaji su spadali u
naclJežnost kotarskih ureda kao kotarskih sudova ), protiv trgovcima,
industrijalcima, dioničkim i sličnim društvima, ako su ovi stanovali u
sjedištu tih sudova ( inače u nadležnost kotarskih ureda kao kotarskih
sudova - djelomično izmijenjeno Stečajnim zakonom od 28.111 1897.)
 -219-

j) u ostavinskim raspravama plemićkih dobara s kojima je do 1848.god.

bila vezana jurisdikcija i drugih nekretnina, ako su se one nalazile
u sjedištu Zemaljskog ili županijskog ureda ,
k) u odred jivan ju tutora i skrbnika maloljetnika takvih ostavitel ja, koji
su u ostavštini ostavili plemićka dobra s kojima je do 1848. god.bila
vezana jurisdikcija ili druge nekretnine koje su se nalazile u sjedi-
štu tih sudova, zatim pupila koji su sami stekli takva dobra ili su ih
posjedovali,
I) u proglašavanju mrtvim radi postupka o prestanku braka.

Sudišta prve molbe imali su u svom sjedištu pored opisane nadležnosti još
i nadležnost kotarskih sudova osim u onim poslovima za koje su bili nadležni gradsko-
delegirani kotarski sudovi.
Zemaljski sud u Zagrebu bio je ujedno i rudarski sud za područje Hrvatske
i Slavonije osim za područje županije u Osijeku i Požegi gdje je vršio rudarsku sud-
bena t županijski sud u Osijeku.

Oba suda odlučivali su u oblasti rudarske sudbenosti u svim pravcima:

a) o stvarnim pravima na rudnike i rudničke pripadnosti ( traženje ruda,

počeci kopanja, dodjela rudnika, zgrade, zemlje i naprave za iskop
preradu minerala i sve što je zajedno s rudnikom),

b) o korištenju takvih predmeta i njihovih pripadnosti,

c) o dobi u rudarskom polju pri dodjel jivan ju rudokopr>je,
d) o traženju da tko proširi svoje rudarsko polje ( da ustanovi svoj rudnik
izvjesnim med jama ),
e) o medjašenju, označavanju granica teritorija na kojem će se vaditi
ruda,
f) o koristi i doplati pri rudama i hutama,
g) o proglašenju zakašnjenja,
h) o proglašenju da je rudnik postao slobodan od rudarskih ovlaštenja,
i) o pristojbama od nasljednog okna ili o drugim daćama od okna i ru-
darskih pravaca
 -234-

j) o naknadi za pomoćne i zacetne prokope učinjene u tudjem rudniku,

k) o naknadi za zajedničku porabu tudjih ruda, rudarskih zgrada, sprava,
za odvraćanje vode i otrovnog zraka, za dovodjenje zdravog zraka,
zatim sprava kojim se rude izvoze iz rudnika ,
1) o bratovšffnskim škrinjama, radi njihova upravljanja, radi neplaćenih
prinosa i radi dužnosti njihovih prema dionicima,
m) o oštećenjima ruda i huta koja se rad ja ju iz zanemarivanja rudarskih
propisa,
n) o vlasništvu ili korištenju rudnih voda,
0) o društvenim ugovorima obzirom na poduzeće, korištenje ili prodaju
zajedničkih ruda i huta,
p) o upravljanju i polaganju računa izmedju gospodara rudnika i njihovih
službenika.i opunomoćenika o pogonu poduzeća i njegovih pripadnosti.

Oba rudarska suda ( poslije 1884. god. samo Sudbeni stol u Zagrebu ) vodili
su rudarske knjige o kojima su registrirali sve pravne poslove rudnika i ruda svojih
područja. Parnice o smetanju posjeda rudarskih objekata,ako se je radilo samo o razrje-
šenju posljednjeg faktičkog posjeda te parnice proizašie iz spora izmedju posjednika
rudnika i rudara rješavali su se u kotarskim uredima odnosno u kotarskim sudovima.
423
Rudarska gruntovnica osnovana je 6 . I I 1869 u okviru Sudbenog stola
u Zagrebu za čitavu Hrvatsku. Na osnovu zakona od 16. IX 1876. o sastavi ja nju novih
424
gruntovnih uložaka mogle su se voditi u novim ulošcima i evidencije javnih dobara
(cesta, putova, rijeka, morske obale ) kao popis I , željeznica i kanala kao popis II
i rudnika kao popis IH.
U djelokrug sudišta prve molbe do 1875. god. spadala je i trgovačka sud-
benost. Ona je obuhvatala:
1) bez razlike na vlastitosti spornih stranaka
a) parnice iz kupoprodajnih, nabavnih, namirnih i drugih poslova bilo
u državnim papirima, bilo privatnim zadužnicama koje su bile odredje-
ne za promet bilo u srećkama,
b) parnice iz bankarskih, mjenjačkih, posredničkih i povjereničkih poslova,
c) parnice iz mjeničnih poslova,
 -221-
d) parnice iz eskomptnih, žiro, zajamskih, depozitarnih i ncputnih
poslova banaka,

2} parnice trgovaca ili industrijalaca sa špediterima,vozarima iz

spediterskih i vozarskih poslova, zatim parnice istih s osiguranicima

iz osiguranja pronv štete

3) parnice koje se izmedju trgovaca, zatim izmedju trgovaca i industri-

jalaca ili izmedju industri jalaca rad ja ju iz vršenja njihovog posla,

a tako i parnice koje se radjaju medju učesnicima trgovačkih i indu-

strijskih društava \ dioničkih društava iz društvenog ugovora

4 • parnice izmedju trgovaca, industri jalaca, bankara, meklera, komisio-

nera, trgovačkih agenata i špeditera s jedne strane i njihovih poslova-
dja, knjigovodjc, ili pomoćnika s druge strane, ako se te parnice odno-
se na posao gospodara i l i službeni odnos koji je medju njima postojao.

U mjestima u kojima nije bilo sudišta prve molbe mogie su se parnice sve
ove nabrojene ( osim mjeničnih ) voditi pred kotarskim sudom. Mjenične parnice mogle
su se voditi samo kod sudišta prve molbe,
Novu razradu trgovačke sudbenosti predstavlja Zakon o trgovačkoj sudbenosti
iz 1876. god. Prema ovom u tu sudbenost su spadali sporovi u osnovi jednaki prije nabro-
jenim, a trgovačku sudbenost vršili su prema tom zakonu sudbeni stolovi i kotarski sudo-
vi u Bckru i Senju. No, kasnijim naredbama bana trgovačka sudbenost data je još sli-
jedećim kotarskim sudovima i to u Bakru, Brodu, Daruvaru, Djakovu, Karlovcu, Kopriv-
nici, Križevcima, Novoj Gradiški, Pakracu, Rumi, Senju, Sisku,Sušaku, Vinkovcima
Vukovaru i Zemunu. Ostali kotarski sudovi mogli su takodjer rješavati trgovačke par-
nice ( ne mjenične i uporabne ) ako novčana tražbina nije premašila iznos od 2oo
kruna odnosno looo kruna, ako su se tako stranke sporazumile.
U parnicama iz poslova koji se odnosili na pomorske brodove i na pomorsko
brodarstvo, kao što su sticanje i prijenos vlasništva pomorskih brodova i njihove opre-
me, poslovi brodarskih društava, poslovi izmedju gospodara broda i brodara, izmedju
brodova i putnika ili mornara, zatim poslovi havarije, pomorskog osiguranja i bodme-
rije, pripada sudbenost pomorskom sudu ili sudištu prve molbe kojemu je bilo naredjeno
da izvršava pomorsku sudbenost.
 -222-
Parnice koje su proisticale iz službenog odnosa momčad! broda, iz poslova
pomorske brodarine od tovara ili iz najma broda za putnike, mogle su se izvan pomor-
skog suda ili sudišta prve molbe koji je imao dužnost da vrsi pomorsku sudbenost, po-
dignuti i pred kotarskim sudom. Primati ù zapisnik očitovanja prigodom pomorskih ne- r

sreća pripadalo je u tuzemstvu, ako se u mjestu luke nalazilo sudište prve molbe ovla-
šteno za pomorske sporove, ovom sudu, a u ostalim mjestima kotarskom sudu.

Parnice su se vodile pred kotarskim sudovima i sudbenim stola/ima prema

propisima gradjanskog parbenog postupka od 16.IX 1852.god. Vremenom su se poje-
dini propisi tog postupka mijenjali (zakonom od 17.XII 1876, 13.1 1883 i d r . ) , ali
najvećim dijelom ostao je on u vrijednosti do I . I V 1933. god. U sporovima manje
vrijednosti primjenjivao se pred kotarskim sudovima bagatelni postupak, a pred mje-
snim sudovima posebni postupak za te sudove.

U nepomičnim pravnim poslovima (ostavinske rasprave, tutorski i skrbni-

čki poslovi, poslovi o fideikomisima - povjerbinama, posinovljenje, ozakonjenje i
odpust iz očinske vlasti, dobrovoljna procjena i prodaja, sudbene svjedodžbe, ovjera
isprava), koji su se vršili pred kotarskim sudovima i sudbenim stolovima primjenjivao
t* sudbeni postupak o nepomičnim pravnim poslovima od ^ , V I I I 1854.

Nadležnost sudbenih stolova povećana je zakonskim članom od 4 . X H 1874.

urbarskirn poslovima tj. rješavanjem sporova izmedju nekadašnje vlastele i bivših nji-
hovih podložnika na temelju patenta od 17.V 1857. (segregacija pašnjaka i šuma te
korištenje trske - obligatorno te komasacija po zahtjevu ). Naime, razriješen je urba-
rskih i srodnih odnosa reguliraro je već patentom od 2 . U I 1853., ali zbog svoje nepot-
punosti taj je patent upotpunjen patentom od I 7 . V 1857. Po tom patentu vršili su postu-
pak ured jivan ja posjedovnih odnosa posebni urbari jal ni sudovi prve molbe, od kojih
je svaki dobio svoju teritorijalnu nadležnost. Žalbe na njihova rješenja rješavao je
u drugoj molbi viši urbarski sud u Zagrebu, a u trećoj molbi vrhovni urbarski sud u
Beču.
Kotarski uredi bili su dužni urbarskirn sudovima pomoći vršenjem prethodnih
izvidjaja. Viši urbarski sud u Zagrebu je proradio 15.1 1858. a 3o.l 1858. urbari jalni
sudovi prve molbe (zagrebački za Zagrebačku i Riječku župcniju, varaždinski za
Varaždinsku, osječki za Osječku i Požešku županiju - kotar Ruma i Ilok spadali su
pod temiŠvarski).
 -223-
Način poslovanja tih sudova uredjen je naredbom ministra unutarnji1 pe-
si ova i pravosudja od 28.XII 1857. a sam sudski postupak je odredjen pomenutim pa-
tentom od 17.V I857.Ako je taj postupak bio man jkav, trebalo je primjeniti gradjansk?
parnički postupak od ló.iX 1852. Naredbom Kraljevske dvorske kancelarije za Hrvat-
sku, Slavoniju i Dalmaciju od 16.IX 1862. urbarski sudovi prve molbe bili su ukinuti
a njihovi poslovi povjereni županijskim sudbenim stolovima. Poslove višeg urbarskoc
suda u Zagrebu preuzeo je već ranije 1861, god. Banski stol u Zagrebu, a agende
Vrhovnog urbarskog suda u Beču 1862. god. Stol Sedmorice u Zagrebu. Zakor.skim
članom 5 Ì87o. su urbarski sudovi prve molbe zamijenjeni s kraljevskim urbarskim de-
legiranim sucima, ali se taj propis nije izvršio, ipak poslije 1873. god. ti sudovi nisu
više djelovali, jer su zakonskim Članom od 4 . X I I 1873. njihove poslove preuzeli sud-
beni stolovi.

Nadležnost i postupak pred sudom u urbarskim poslovima odred jeni oaten-

tom od I7.V 1857. su djelomično izmjenjeni zakonima od 22.XII l89o. (postupak V
od 26.V 1891. (komasacija), od 7.U 1892. (dioba općinskih pašnjaka) i drugim od-
redbama pojedinih vladinih naredbi.

U nadležnosti kotarskih sudova reorganizirane su pravosudne djelatnosti

kotarskih sudova u pogledu rješavanja sporova izmedju kućevlasnika i stanara te

poslodavca i radnika. Banskom naredbom od 31.III 1917. nadopunjenom banskim

naredbama od 27.IV 1918. i od 29.VIII 1918. ustrojena su kod kotarskih sudova u
425
Hrvatskoj i Slavoniji mirovna povjerenstva. Ona su se sastojala od kotarskog
suca kao predsjednika i dvojice III četvorice članova tog povjerenstva, te su rješa-
vala neke sporove iz najamnih odnosa naročito sporove Izmedju kućevlasnika i sta-
nara radi otkaza stana I drugih prostorija.
Naredbom povjerenika za pravosudje Države SHS od 26.XI 1918. raspravlja-
li su kotarski sudovi u sjedištu kojih se nalazile okružne blagajne za osigurane radni-
ke kao sudovi radničkog osiguranja u sporovima koji su nastali Iz odnosa osiguranja
obrtnih i trgovačkih namještenika za slučaj bolesti i nesreće.
Pored vodjenja parnica i vršenja neparnlčklh pravnih poslova kotarski
sudovi i sudbeni stolovi su imali u nadležnosti još i vodjenje javnih knjiga o nekre-
tninama. Ova djelatnost je bila normirana zakonom od 21.XI 1874. i zakonom od
3.Vili 1884, te naredbom Zemaljske vlade, Odjela za pravosudje od 17.XII 1888.
Prema tim propisima sudbeni stolovi su vodili takve knjige (gruntovne knjige) za ple-
mićka dobra s kojima je do 1848. bilo skopčano pravo izvršivanja sudbenosti, za neka-
dašnje državne šume, razdijeljene izmedju državnog erara i imovnih općina i za ne-
kretnine, kojih je sudbenost pripadala kotarskim sudovima u sjedištu sudbenih stolo-
va. Sve ostale gruntovne knjige vodili su kotarski sucbvi za svoje područje (osim ru-
darskih, jer te je vodio Sudbeni stol u Zagrebu). Propisi o gruntovnici iz 1855. god.
po kojima su postupali kotarski sudovi i sudbeni stolovi u gruntovničkim predmetima
važili su uz neke izmjene sve do l93o. god.

2) Kaznena sudbenost u prvom stepenu ( kotarski sudovi i sudbeni stolovi )

U doba prve reorganizacije sudstva, koje je započelo u Austriji donošenjem

zakona o uredjenju sudova od 14.VI 1849, uslijedile su i reforne u kaznenoj sudbeno-
sti. Doneseni su propisi o uvodjenju porote za štamparske delikte i zakon o kaznenom
postupku od 17.1 l85o. Kazneni postupak je moderniziran, pa je umjesto dotadašnjeg
inkvizitorskog postupka i načela oficijalnosti uvedeno načelo akuzatornosti s držav-
nim tužiocem, tužioc je odvojen od sud jenja, uvedeni su istražni sudac, načelo ma-
terijalne istine i slobodno sudačko uvjerenje. Kada se je medjutim apsolutizam učvr-
stio, ukinuta je porota (1852) a umjeito nje je formiran sudski kolegij u koji su ušli
samo pravnici, a zatim je donešen novi zakon o kaznenom postupku od 29.VII 1853.
kojim je ponovno uveden star? inkvizitorski sistem. Ovaj kazneni postupak ostao je
na snazi u Hrvatskoj i Slavoniji do 1875. kada"je donešen novi zakón o kaznenom po-
stupku od I7.V 1875. koji je ostao opet na snazi u Hrvatskoj i Slavoniji do 31 .XI 1929.
God. 1875. bude ponovno uvedena porota (zakon o kaznenom postupku u štamparskim
stvarima i zakon o sastavu porotničkih imenika za štamparske delikte). Po tim kazne-
nim postupcima primjenjivalo se materijalno kazneno pravo sadržano u kaznenom z a -
konu o zločinstvima, prestupima i prekršajima od 27.V 1852. u Hrvatskoj i Slavoni-
ji sve do 31.XII 1929. g o d . 4 2 6

Prema kaznenom postupku iz 1853. god. kažnjiva djela su bila podijelje-

na u tri grupe: I) zločinstva, 2) prijestupi, 3) prekršaji. Prije nego sud nadležan za
pojedine grupe kažnjivih djela započne raspravu, na kojoj će donijeti odluku obzirom
na okrivljenog, bilo je potrebno izvršiti istražni postupak. Ovaj postupak mogli su
 -225-
voditi i oni sudovi, koji nisu bili nadležni za vodjenje rasprave radi donošenja pre-
sude protiv okrivljenog. Takvi sudovi, koji su bili ovlašteni voditi istražni postupak
nazivali su se istražni sudovi.

Kazneni postupak radi prekršaja mogli su voditi u cjelini (tj. vršiti istra-
gu, rješavati i izvršiti svoje presude) kotarski uredi kao kotarski sudovi i nadleštva
javne bezbjednosti. Kazrenim zakonom i drugim propisima bilo je odredjeno koje su
prekršaje mogli rješavati kotarski sudovi, a koje nadleštva javne bezb jednosti. No,
jedni i drugi morali su primjenjivati jedinstveni kazneni postupak iz 1853. god.
Koji su kotarski uredi kao kotarski sudovi mogli voditi istražni postupak kao istražni
sudovi obzirom na zločinstva i prestupe bilo je odredjeno posebnim propisom. Po ovim
propisima bili su odredjeni kao istražni sudovi : u Zagrebačkoj županiji: Zemaljski
sud u Zagrebu (za Zagreb te za kotare zagrebao k i-seoski, vrbov ecki, stubički, dugo-
selski, samoborski, velikogorički \ svetoivanjski), kotarski ured u Karlovcu ( za Kar-
lovac re za kotare karlovački-seoski, bosil jevački, pisarovinski, modruškopotočki
i jastrebarski) i kotarski ured u Sisku ( za sisački i moslavački kotar), zatim u Varaž-
dinskoj županiji: Županijski sud u Varaždinu (za Varaždin te za k otare-varaždinski-
seoski, koprivnički-gradski i seoski kotar, toplički, ludbreški, križevačk i-gradski i
seoski kotar i ivanečki), kotarski ured u Čakovcu (za kotar čakovački, štrigovski i
preloški) i kotarski ured u Krcpini (za kotare krapinski, zlatarski, pregradski i kla-
nječki), zatim u Riječkoj županiji: Županijski sud u Rijeci (za Rijeku, za kotare r i -
ječki -seoski,čabarski, vrbovski, delnički, crikvenički i bakarski - grad i okolica)
zatim u Požeškoj županiji: kotarski ured u Požegi (za kotare požeški-^grad i okolica,
pakrački, daruvarski i kutjevački) i kotarski ured u Virovitici (za kotar virovitički,
vučinski i slatinski) te u Osječkoj županiji: Županijski sud u Osijeku, (za Osijek
te za kotare osječki-seoski, našički, miholjački, valpovački i djakovački), te ko-
tarski ured u Vukovaru (za vukovarski kotar).
Istražni postupak o zločinstvima veleizdaje, uvrede veličanstva i čla-
nova vladareve kuće, te smetan ja javnog mira za čitavo područje Hrvatske i Slavo-
nije vodio je isključivo Zemaljski sud u Zagrebu,
Rasprave i donošenje odluke u odnosu na zločinstva i prestupe mogla su
voditi i donijeti samo sudišta prve molbe. Jedino rasprave i odluke o zločinstvu
 -226-
veleizdaje, uvrede veličansiva ? smetanja javnog mira mogao je voditi samo Zemalj-
ski sud u Zagrebu.
Presude kotarskog suda donosio je sudac pojedinac, a presude sudišta prve
molbe sudski kolegij.
Prema kaznenom postupku iz 1875. god. stvarna nadležnost u prvom stepenu
kako je to bilo odredjeno kaznenim postupkom iz 1853. god. nije bila ni u čemu i z -
mjenjena, osim što su nadležnost kotarskih ureda preuzeli samostalni kotarski sudovi,
a sudišta prve molbe te Zemaljski sud dobili su novi naziv: sudbeni stolovi. Teritori-
jalna nadležnost ovih sudova u kaznenom postupku bila je jednaka onoj u gradjanskom
parbenom postupku,ali postupak je u pravilu mogao provesti onaj sud na čijem podru-
čju je izvršeno krivično djelo. Ako je izvršeno više krivičnih djela ili su izvršena na
područjima više sudova, nadležan je bio onaj sud u pravilu koji je prvi započeo po-
stupak .

3) Drugostepeni sudski organi

a) Banski stol u Zagrebu

Banski stol je nastao iz institucije banskog suda Koji se spominje već u XII
st. God. 1723. umjesto banskog suda formiran je Banski stol a u reorganizaciji sudstva
poslije 1848.god. Banski stol je 1851. god uredjen tako da je u gradjanskom i kaznenom
postupku sudio kao drugostepeni organ, 1861. god. dobio je i urbari ja Inu sudbenost, a
1876. god » sudbenost u maliČnim stvarima u posljednjem stepenu. God. 1874. bude
osnovan kod Banskog stola Krajiški odsjek kao posebno tijelo Banskog stola za područje
Vojne krajine, a 1882. bude ukinut, jer je tada Banski stol preuzeo sve funkcije u sud-
skom postupku za područje bivše Vojne krajine, a 1918. god. poslije ujedinjenja i za
427
KJUA" •
Medjimurje.
U područje Banskog stola spadali su svi sudbeni stolovi, kotarski sudovi i
sirotinjska povjerenstva na području Hrvatske i Slavonije.
U nadležnost Banskog stola spadalo je dakle rješavanje u drugom stepenu
svih gradjanskih parničnih i vanparničnih sporova za sve presude i odluke sudbenih
stolova i kotarskih sudova te sirotinjskih povjerenstava. U maličnim predmetima i spo-
rovima iz socijalnog osiguranja koje je vodio kotarski sud Banski stol je bio drug? i
 -227-
posljednji stepen.
U kaznenom sudovanju Banski stol je bio drugi i posljednji stepen u rješa-
vanju priziva u pogledu kazne i privatno-pravne odštete te prigovora protiv optužni-
ce, a drugi stepen za rješenje pritužaba protiv zaključaka sudbenih stolova kao kaz-
nenih sudova i njihovih presuda kao sudova za omladinu.

Sve do ukidanja austrijskih konzulata u Bosni i Hercegovini Banski stol

je rješavao kao drugostepen? organ žalbe protiv sudskih odluka austrijskih konzulata
u Bosni i Hercegovini.
Banski stol je u prvom stepenu bio disciplinska oblast za odvjetnike. Banski
stol je sudio kao disciplinski sud prvog stepena sudskim konceptualnim službenicima
a u drugom i posljednjem stepenu sudskim manipulativnim službenicima i gruntovniča-
rima.

Sudovanje u Banskom stolu vršilo se redovito u kolegiju od 5 odnosno 3

suca, a u važnim pitanjima te u slučaju kad Zemaljska vlada zatraži mišljenje u prav-
nim predmetima koji su se odnosili na pravosudje, odlučivalo je puno vijeće Banskog
stola, kojemu je predsjedavao predsjednik Banskog stola ili njegov zamjenik.
Pri Banskom stolu postojala je Gruntovno ravnotei jsivo kao vrhovna instan-
cija u gruntovnim predmetima.
Banski stol je ukinut na osnovu odluke Predsjedništva A V N O J - a od 1945.
j 428
god.

b) Sudbeni stolovi i kotarski sudovi

Drugostepeni organ u gradjanskom parničnom postupku bio je u pravilu

samo Banski stol. Iznimno bili su drugostepeni organi; sudbeni stolovi i kotarski sudo-
vi: a) sudbeni stolovi u postupku smetanja posjeda na žalbe i utoke protiv odlukama
kotarskih sudova i to rješavajući konačno te u postupku mirovnih povjerenstava u naj-
movnim stvarima protiv odluke tih povjerenstava isto tako rješavajući konačno i
b) kotarski sudovi u pritužbama protiv osuda i odluka mjesnih sudova te njihovih rje-
šenja da nisu nadležni rješavajući konačno.
 -228-
4) Trećestepeni sudski organi

Zakonom je bilo dopušteno u izvjesnim slučajevima da se uloži priziv pro-

tiv odluka i presuda drugostepenih sudova u gradjanskom parničnom i vanparničnom
te kaznenom postupku. U tim slučajevima bio je trećestepeni organ koji je konačno
rješavao spor u razdoblju od I85O-I862. god. Vrhovno sudište u Beču a u razdoblju
od 1862-1929. god. Stol Sedmorice u Zagrebu.

a) Vrhovno sudište u Beču

Vrhovno sudište u Beču bio je vrhovni sudski organ za čitavu monarhiju

osim za područje Vojne krajine. To sudište je cbbilo svoju organizaciju l85o. god.
Vrhovno sudište je odlučivalo u svim civilnim parničnim i vanparničnim predmetima
u trećoj i posljednjoj instanciji, koje su rješavali u drugoj instanciji viši zemaljski
sudovi (u Hrvatskoj Banski stol u Zagrebu) i u krivičnim predmetima, ako je to bilo
izričito predvidjeno zakonom. Vrhovno sudište je odlučivalo u pitanjima delegaci-
je (tj. u slučajevima kad nadležni sud prepušta vodjenje spora drugom sudu^, ako
se ova odnosila na Banski stol, te u sporovima o nadležnosti tog suda, zatim u spo-
rovima zbog nadležnosti izmedju sudskih i upravnih organa, i konačno davalo je
429

prijedloge za izmjene i dopune zakona.

b) Stol Sedmorice u Zagrebu

Stol Sedmorice je osnovan kraljevskom odlukom od 9 . I V 1862. god.

koja je provedena odlukom Hrvatske dvorske kancelarije od lo.VI 1862. tako da je
43o
počeo raditi 3o.V! 1862.god.
Ovaj sud je bio takodjer vrhovni sud na području Hrvatske i Slavonije.
On je formiran dakle u vrijeme kada je vrhovna sudačka služba bila spojena s ban-
skom čašću pa je taj sud stajao pod predsjedništvom bana. Kada je zakonom od 28.
II 1874.°sudačkoj vlasti sudstvo bilo odjel jeno od uprave, uslijedio je posebni zakon
od 28.11 4874. kojim se formiralo mjesto predsjednika Stola Sedmorice.
Organizacija Stola Sedmorice kao vrhovnog sudista, njegova 431
nadležnost
i djelokrug predsjednika konačno su regulirani zdconom od 23.11 1893., koji je
bio djelomično stavljen van snage zakonom od lo.V 1914. o rasterećenju svih zbornih
 -229-
sudova.
U djelokrug Stola Sedmorice spadalo je rješavanje u svim gradjanskim
parničnim i vanparničnim spcrovina u posljednjoj instanciji. Stol Sedmorice bio je
takodjer vrhovna instancija u kaznenom postupku te mu je bio glavni zadatak rješa-
vati ništavne žalbe protiv presudama sudbenih stolova.
U nadležnost Stola Sedmorice spadalo je i rješavanje protiv zaključcima
sudbenog stola, kojima se zabacuje ništavne žalbe f zatim rješavanje priziva spoje-
nih s ništavnom žalbom, prigovora protivoglušne osude spojenog s ništavnom žalbom,
ništavnih žalbi na obranu zakona, molbe za izvairedno ublaženje kazne i za pomilo-
vanje, ako je Stol Sedmorice odmjerio kaznu ili izrekao presudu.
Stolu Sedmorice pripadalo je pravo korištenja izvanredne revizije a dava-
lo je i svoje mišljenje u slučaju izrečene smrtne kazne obzirom na pomilovanje.
U agende Stola Sedmorice bili su i poslovi Vrhovnog urbarskog sudišta
za Hrvatsku i Slavoniju. Zakonom o ustrojstvu pravosudja u Krajini kod Stola Se-
dmorice osnovan je Krajiški odsjek što je provedeno zckonom iz 1874.god. Taj je
Odsjek bio spojen sa Stolom Sedmorice u jedno tijelo naredbom, bana iz 1881.god.
432
što je Sabor potvrdio tek zakonom od 23.11 1893.
Stol Sedmorice je davao mišljenje o pojedinim nacrtima zakonskih propi-
sa, ukoliko mu je Vlada takav nacrt dostavila na mišljenje te je vršio i neke perso-
nalne poslove obzirom na sudske konceptualne službenike.
Gradjansko sudovanje Stol Sedmorice je vršio redovito u zborovima od
5 odnosno 3 suca, a kazneno u zborovima od 7 sudaca. Neki predmeti su se rasprav-
ljali samo u punom vijeću.
Kraljevskim ukazom od 28.XI 1919. formirano je Odjeljenje B Stola Sed-
morice kao posljednji sudski stepen za krajeve Kraljevine SHS u kojima su bile sudske
vlasti organizirane po austrijskim zakonima (Slovenija i Dalmacija). Odjeljenje B
bilo je vrhovni sudski organ i posljednji stepen u gradjanskim (parničnim i vanparni-
čnim), u kaznenim (kao kasacioni sud) i u disciplinarnim stvarima kao disciplinarni
senat za suce, a kao više disciplinsko povjerenstvo za nesudačke službenike. Odje-
ljenje B Stola Sedmorice rješavalo je u gradjanskim,kaznenim, disciplinarnim
stvarima u senatima od 5 članova( samo personalni senat sastojao se od 6 člancva).
Puno vijeće (plenarni senat) Stala Sedmorice sastajao se u slučaju kada ga je sazvao
 -244-
predsjednik Stola Sedmorice iz vlastite pobude ili na prijedlog predsjednika odjelje-
nja B.
433

Odjeljenje B počelo je raditi 15.1 l92o.

III Državna odvjetništva

Dok u gradjanskom postupku tužbu podnosi u pravilu privatna osoba, u

kaznenom postupku tužbu podnosi po pravilu državni tužilac. Kazneni sudovi pro-
gonili su kažnjiva djela iz ureda bez obzira da li je izvjesna privatna osoba podni-
jela prijavu o izvršenom kažnjivom djelu.
Prema zakonu o kaznenom postupku iz l85o. god. tužbu zbog izvršenog
kažnjivog djela podnosila su državna odvjetništva kao samostalne od suda odvojene
ustanove. No, prema zakonu o kaznenom postupku iz 1853. god. državni tužioci su
ušli u sastav suda, pa je tako ostalo sve do 31 .XII 1891. Zakonom o ustrojstvu držav-
nog nadodvjetništva i državnih odvjetništva u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji
od 31 .XII 1891. državna odvjetništva 434
su bila ponovno odvojena od sudova te su una-
prijed predstavljali posebne ustanove.
Prema kaznenom postupku iz 1853. god.pri Banskom stolu u Zagrebu bio
je državni nadodvjetnik a kod svakog sudišta prve molbe (kasnije sudbenog stola)
po jedan državni odvjetnik.
U djelokrug državnog odvjetnika spadali su ovi poslovi:
a) obavijestiti istražni sud o svakom zločinu i prestupu čim za ove sazna
te brinuti se da sud povede istražni postupak,
b) sudjelovati u istražnom postupku,
c) dati prijedlog sudu kada se završi istražni postupak da li da se okriv-
ljenog stavi pod optužbu ili da ga se oslobodi ili da se postupak obu-
stavi,
d) štititi javnu sigurnost i primjenu zakona pri glavnoj raspravi nastupajući
kao javni tužilac ,
e) učiniti pritužbu, priziv i ništavnu žalbu na viši sud protiv presude za
koju smatra da nije donešena u smislu zakona,
 -231-

f) starati da se u toku kaznenog postupka primjenjuju zakoni i da se po-

stupak ne zateže,

g) pregledavati istrage radi prekršaja, koji su se vodili kod kotarskih su-

dova a koji su se nalazili na području sudišta pive molbe odnosno
sudbenog stola, sudjelovati kod glavnih rasprava i uložiti priziv, ako
smatra da je to potrebno po propisima.

Državni odvjetnici su bili podredjeni i odgovorni državnom nadodvjetniku,

a ovaj ministru pravosudja.

Državni nadodvjetnik imao je pravo da nadzire i upravi ja svim državnim

odvjetnicima na području Hrvatske i Slavonije, da im daje upustva, da sudjeluje u
glavnim raspravama umjesto državnog odvjetnika, da pročita sve spise koji dolaze
na Banski stol u kaznenom postupku i da sudjeluje u tim raspravama Banskog stola te
da dade prijedlog ništovne žalbe.

Državni odvjetnici su mogli pismeno saobraćati s državnim i općinskim

organima, i ako su ovi zatezali, tražiti od viših organa posredovanje a "po potrebi
pozvati i oružane snage neposredno. Sudovi su bili dužni donijeti odluku o svakom
prijedlogu državnih odvjetnika i nadodvjetnika. Ovi su mogli sudjelovati u vijeća-
njima suda ali ne u konačnom.
Donošenjem novog kaznenog postupka iz 1875. god. obzirom na status
državnih odvjetnika i nadodvjetnika kao i njihovu nadležnost ništa ne nije promije-
nilo osim što je tim zakonom iz 1875. god. bilo predvidjeno da je bio državni nad-
odvjetnik i kod Stola Sedmorice te da je državni nadodvjetnik bio podredjen banu
a ne ministru pravosudja.
Nadležnost državnih odvjetnika i nadodvjetnika obuhvaćala je i dužnost
zastupati Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, pojedine županije te zaklade pod upravom
Vlade i županija u gradjanskopravnim poslovima.
Ovakva nadležnost nije se izmijenila ni na osnovu zakona iz 1891 .god.
kojim su državna odvjetništva i državno nadodvjetnistvo postali samostalne ustanove.
 -232-

IV) Organi pravosudne uprave

Administrativno rukovodjenje pravosudjem spadalo je u djelokrug u raz-

doblju od I85o. do 1861. god. ministarstva pravde u Beču, ukoliko se ono nije odno-
silo na vojno pravosudje. Definitivna organizacija tog ministarstva datira iz 16.XI
l85o. god. Djelokrug je bio podijeljen u tri sekcije: administrativna, legislativna
i organizaciona sekcija.
Prema kraljevskom otpisu od 12.IV 1852. u djelokrug ovog ministarstva
posebno je spadalo: nadzor nad svim sudovima i njihovim službenicima, nadzor rad
svim državnim odvjetnicima i njihovim službenicima, pravo traženja objašnjenja i
izvještaja o odredjenim pitanjima, briga za ekonomska pitanja sudova i državnih od-
vjetništava, imenovanje advokata i bilježnika, vodjenje i nadzor nad redakcijom
službenih novina i dr.

Poslove ovog ministarstva preuzeo je 25.1 1861. Kraljevski dvorski hrvatsko-

435
slavonski dikasterij u Beču a od ovog Kraljevsko dvorska kancelarija za Kraljevi-
nu Dalmaciju^ Hrvatsku i Slavoniju u Beču 9 . I I I 1862. koja je te poslove
436 vršila do
1869. god., kada je te poslove preuzela Zemaljska vlada u Zagrebu.
Zemaljska vlada je vršila poslove vrhovne pravosudne uprave po svom
Odjelu za pravosudje. U djelokrug ovog Odjela spadalo je: administrativna uprava i
nadzor čitavog pravosudja, vrhovni nadzor nad svim sudovima, državnim odvjetništvi-
ma, vrhovna uprava kaznenog proganjanja, briga o stalnom zakonitom vršenju pravo-
sudja, prijedlozi I izvještaji kruni pri izvršavanju prava pomilovanja, izrada
437 nacrta
zakonskih propisa iz oblasti pravosudja i uredjivanje "Sbornika zakona".
Poslovi Odjela za pravosudje Zemaljske vlade u Zagrebu nisu se promijenili
osnivanjem Države SHS 29.X 1918. pa do 1 .XII 1918., kroz koje je vrijeme postojala
ova država . Jedina promjena je bila organizacionog karaktera, jer je Odjel za pravo-
sudje postao Povjereništvo za pravosudje. Osnivanjem Kral jevine SHS I.XH 1918.
Zemaljska vlada je zadržala u oblasti pravosudja iste kompetencije samo izvjesno
vrijeme a poslije ukinuća Zemaljske vlade jula 1921., kada je osnovana Pokrajinska
uprava za Hrvatsku i Slavoniju smanjen djelokrug je ostao do 7.IX 1921. kada je
 -233-
Odjeljenje pravosudja Pokrajinske uprave ukinuto a njegove poslove preuzelo Odje-

ljenje ministarstva pravde u Zagrebu, time da je to Odjeljenje pripremalo samo prijed-

loge ( u nekim slučajevima uz mišljenje pokrajinskog namjesnika), a rješavanje na os-

438
novu tih prijedloga da je donosilo Ministarstvo pravde u Beogradu, Ovo je Odje-
ljenje poslovalo do 1 .VI 1925. kada je ukinuto, a poslove u oblasti pravosudne
439uprave
preuzelo konačno potpuno u svoje ruke samo Ministarstvo pravde u Beugradu.
 -234-

II dio

Javna uprava i pravosudje u drugim hrvatskim pokrajinama do 1918. god.

Glava prva

Istra do 1918.

44o
Prve vijesti o Slavenima u Istri potiču krajem V! st. Polovicom VII st.
Slaveni su već nastanjeni stalno u Istri te predstavljaju društveno političku snagu
441
osvajača koji drži pod sobom Romane kao zarobljenike. Iako su i gradove osva-
jali u Istri, dapače neke i razorili, oni se nisu useljavali u gradove, nego su zauzeli
većinom vangradsko područje uglavnom zemljište koje je pripadalo vladaru, carskim
službenicima i pobjeglim veleposjednicima. Takav postupak je više odgovarao njiho-
voj ekonomskodruštvenoj strukturi rodovskog sistema. Vremenom doticaj s bizantskim
gradovima prouzrokovao je proces raspadanja rodovskog sustava i formiranje slobodnih
seoskih općina.
Odvojeni od ostalog hrvatskog područja visokom planinom Učkom s jedne
strane, a s druge obzirom da je područje njihovog nastavan ja dobilo posebno znače-
nje za obranu bizantskog carstva, Hrvati u Ist+i nisu ušli u cjelini u sklop teritorija
hrvatske države s maticom u srednjoj Dalmaciji, nego su kao zasebna grupacija
morali proći razvojni put jednog graničnog teritorija, na kojem su se ukrštavali
interesi najprije Bizanta i Franaka zatim njemačkog carstva i kasnije Mletačke re-
publike odnosno Akvileje, Venecije i Habsburgovaca,zatim Venecije i Habsburgo-
vaca, da bi konačno došla pod Habsburgovce uz prekid pod Napoleonom a onda
pod Italiju .
Već krajem VIII i početkom IX st. vidimo ih kao poljodjelce i stočare,
koje feudalni sustav koristi za povećanje naturalne rente u neposrednoj blizini grad-
442
skog naselja (Rižanski placit 8o4.god.). U Trstu i drugim istard<im gradovima
vidimo ih iz sačuvanih dokumenata krajem XII st. Dokumenti !z XI st. pokazuju da
su Slaveni osnovali već ranije čitav niz malih gradića koji počivaju na agrarnoj
 -235-
. . 443
strukturi (Roč, Dvigradje, Crnograd,BeIograd, Gologorica, Hum). Iako su
dakle Slaveni rano ušli u gradove i tamo se uključili u gradski ekonomskopolitički
život ipak najveći dio stanovništva ostao je na vangradskom teritoriju baveći se
poljodjelstvom i stočarstvom, te je kao takvo proživljavalo onaj status, koji su
uslovljavale prilike feudalizma u svom razvoju u raznim predjelima ovisno o nosi-
ocu feuda, imuniteta, gradske autonomije, o ratovima, bolesti i novoj kolonizaci-
ji ( o d X V - X V I I st.).

Ako analiziramo državnopravnu pripadnost Istre od vremena doseljenja

Slavena pa do 1918. vidjet ćemo da je Istra često mjenjala gospodare u cjelini i u
dijelovima. Evo tih razdoblja:
I) Od kraja VI st. do 751. Istra je bila pod Bizantom kao jedna bizanstska
pokrajina na čelu s magister militum, koji je bio ovisan o ravenskom egzarhu
II) Od 751-774. god. Istra je takodjer bila samostalna pokrajina, ali pod
vlašću Longobarda na čelu s vojvodom
HI) Od 774-788. god. Istra je opet pod Bizantom na čelu s neovisnim magistrom
militum
IV) Od 788-8o4. god. Istra postaje zasebna pokrajina pod vlašću Franaka na
čelu s vojvodom
V) Od 8o4-952. god. Istrom upravljaju markgrofovi Furlanije
VI) Od 952-lo4o. god. Istrom upravljaju bavarski vojvode odnosno koruške
vojvode. 952.god. Istra je došla u sklop njemačkog carsiva
VII) Od Io4o-I2o9. god. Istrom upravljaju laički markizi iz raznih dinasti-
čkih kuća (Weimar, Oppenstein, Sponheim,Andechs i dr.).
VIII) Od !2o9-l42o.god. Istrom upravi jaju akvilejski patrijarsi
IX) Od I42O-I797, god. Istrom vladaju Venecija (uz more) i Habsburgovci
(u unutrašnjosti)
X) Od I797-I8O5. god. Istrom vladaju samo Habsburgovci
XI) Od I8O5-I8O9. god. bivšom mletačkom Istrom vladaju Francuzi a ostalim
dijelom Habsburgovci
XII) Od I8O9-I8I3. god. čitavom Istrom vladaju Francuzi
XIII) Od I8I3-I9I8. god. čitavom Istrom vlada Austrija.
 -283 «

Feudalizam je veoma rano prodro u istru (krajem V i l i st.). Kada je frana-

čki kralj osvojio Istru, jedan dio zemljišta je zadržao za sebe, a drugi podijelio svo-
jim vojnicima. Sve zemlje, koje su tako stekli pojedinci, bile su njihovo vlasništvo ^
i zvale su se alodij. Svoju zemlju je kralj davao svojim vjernim sijedbenicima na uži-
vanje i upravljanje. Ovakva zemlja zvala se carski beneficij, feud i l i leno, a onaj
koji ju je uživao zvao se vazal. Kralj koji je feude dijelio bio je feudalni gospodar.
Vazali su .morali priseci svom feudalnom gospodaru vjernost, fidelitatem, te obećati
pomoć u ratu bilo s vojnicima bilo u novcu bilo oboje. No, vazali bi davali svoje
zemlje (feude) i l i samo dijelove zemlje drugima u feud, pa su tako i oni postali
feudalni gospodari. Na taj način se Istra podijelila na mnoštvo feuda, koji su općim
razvojem feudalizma postali nasljedni u pojedinim porodicama. No, kralj nije obda-
rivao samo svjetovne ljude feudima nego i biskupe, opate i samostane, pa su fako
i ovi postali državni vazali. Ovi su takodjer običavali davati te zemlje svjetovnjacima
u feud, pa su tako i oni postali feudalni gospodari. Na ovaj način mi u X i XI st.
imamo u Istri feude akvilejskog patrijarha, ravenskog nadbiskupa, istarskih biskupa,
frajzinških biskupa, ravenskih,akv?le(skih f mletačkih i istarskih samostana. Najvažntiu
ulogu su odigrali feudi akvilejske crkve re biskupa u Trstu i Poreču. Akvilejska crkva
Imala je feude koji su bili gradovi (Milje, Pićan, Stari Pazin, Buje, Grožnjan, M o -
ri jan i dr.) a i plodne zemlje. Tršćanski biskup je dobio kneževsku vlast nad gradom
Trstom i obalnom teritoriju, zatim je imao feude gradiće Umag, Beram i dr. Porečki
biskup je imao u feudu Pazin, Tar., Cervar, zemlje izmedju rijeke Mirne i Lima,
Bale, Dvigradje i dr. Može se konstatirati da su dvije trećine Istre sačinjavale imu-
nitetni teritorij na kojem je vlast markgrofa bila od manje važnosti.

Ma Čelu pojedinih crkvenih imunitarnih zemlji stajali su gastaldi, no,

svim zemljama jednog biskupa upravi jali su vicedomini, koji su u ime biskupa izri-
cali presude te vršili upravne funkcije. Pravno zastupanje biskupovih interesa pripa-
dalo je advokatima, koji su vremenom povećavali svoja pnava, tako da napokon biskup
nije mogao izdati donacionalnu ispravu bez njihove suglasnosti.
445 *
No , gastaldi je počinju tokom XII st. propadati kao samostalne funkcije,
jer su biskup? i samostan? počeli pojedine gastaldi je infeudirati svojim povjerljivim
osobama ( advokatima ? vicedominusima ) većinom njemačkim plemićima . Tako su
 -283 «
porečki biskupi dali svojim advokatima Lurn-Heimfólsima mnoge svoje feude. Isto
su učinili i akvilejski patrijarsi, tršćanski biskupi, puljski i pićanski biskupi, pa
su se najednom veliki predjel? Istre našli u rukama jednog Lurn-Heimfolsovca, koji
već u XIII st.nije htio više vratiti te zemlje svojim feudalnim gospodarima, nego ih
je proglasio svojim nasljednim zemljama, iako su se tom protivili njihov? feudalni
gospodari. Tako su Lurn-Heimfólsovci stvorili tzv. Pazinsku grcfoviju već početkom
XII st., koju su nazivali "Istarskom grofovijom", grofovijom zato, jer su Lum-Heim-
fólsi bili gorički grofovi. Ha sličan način podigli su se u Istri i Divinovci koji su
bili ustvari vazali akvilejskog patrijarhe, ali koji su goričke grofove podupirali
u otimačini čak I u ratu ovih protiv akvilejskih patrijarha. Uz ove dinastije u
Istri je bilo još mnogo drugih manjih dinasta, većinom njemačko plemstvo, koje je
držalo pojedine predjele u Istri kao svoj feud.

Centralnoj vlasti" istarskog markgrofa nisu smetali samo mnogi posjedi

akvilejskog patrijarha, biskupa i samostana te jako ojačalih goričkih grofova u
Istri nego I Venecija.Venecija žeteći stvoriti ekonomsku hegemoniju na Jadranu
morala je imati osigurane ladje, a to je značilo, morala je imati u početku barem
vjerne prijatelje, a onda svoje posjede na istarskoj obali, a tu su se upravo razvi-
jale gotovo samostalne gradske komune (Kopar, Piran, Poreč* Rovinj, Pula i dr.)
koristeći slabu centralnu vlast istarskog markgrofa i ukrštavanje interesa pojedinih
moćnih feudalaca Istre. U ostvarivanju svojih ciljeva na istarskoj obali Venecija
se morala upustiti u dugotrajne ratove s istarskim grcdovima a posebno s akvilejskim
patrijarhom, koji od I2O9. god. dalje nose čast istarskog markgrofa. U tim ratovima
istarski primorski gradovi su često mijenjali vrhovne gospodare: sad su bili pod
Venecijom, sad pod Istarskim markgrofom, sada pak potpuno samostalni. Te ratove
sa gradovima i akvilejskim patrijarhom Venecija je uspjela početkom X V stol j. isko-
ristiti u potpunosti za sebe, jer su gradovi konačno priznali mletačko vrhovništvo
a akvilejski patrijarh se odrekao naslova istarskog markgrofa u korist Venecije.
U medjuvremenu su se i Habsburgovci (sredinom XIV st.) uspjeli umije-
šati u istarske prilike. God. 1374. Habsburgovci su naslijedili od goričkih grofova
njihovu Pazinsku grofoviju, a u toku XV st. naslijedili su sve feude Divinovaca
odnosno Walseovaca, koji su dobili te zemlje od Dl vi novaca. Tako se dogodilo
 -283 «
da su se u Istri našli krajem X V st. samo dva takmaca: Venecija i Habsburgovci, koji
su svoja razračunavanja oko posjeda u Istri završili prvi put mirom u Wormsu (1521.) i
drugi put mirom u Madridu (1617) tako da je definitivno Mletačka republika gospodari-
la čitavom zapadnom Istrom, a Habsburgovci centralnom i istočnom Istrom,
Nakon tih silnih ratova izmedju Akvileje i Venecije, te Venecije s Hab-
sburgovcima zemlja je bila opustošena, pojavile su se bolesti a najviše kuga, koja
je tako prorijedila stanovništvo Istre da je ono brojilo svega nekoliko hiljada stanov-
nika, a istarskih gradova svega nekoliko stotina gradjana. Najviše je stradala
Mletačka Istra (zbog gradova). Do XVI st. uslijedila su pojedinačna useljavanja na-
ročito u gradovima. Većinom su se doselili Hrvat? a manje oni iz Italije. Polovinom
XVI st. Venecija se odluči na plansko naseljavanje zapuštenih zemalja pa je usli-
jedilo masovno naseljavanje Puljštine i Poreštine, a u manjem dijelu oko Rom nja,
No vi grada, Buja i Momjana. Naseljenici su bili većinom Hrvati. U XVII st. zbog
ponovnog silnog pomora uslijedila su ponovno masovna naseljavanja Hrvata na za-
puštene zemlje a i u gradove. Time su se etnički odnosi Hrvata u gradovima znatno
izmijenili u korist Hrvata.

Ako promotrimo razvoj istarskih gradova na osnovu sačuvanih dokumenata

vidimo da se u IX st. u gradovima još uvijek pojavljuju bizon ^-a magistrature:
tribuni, lociservatores i vicari. U X.st. pojavljuju se locopositi uz koje stoje
scabini i advocatus totius populi. Tribuni sada nestaju. Scabini se u XI.st. nazivaju

judices. U XI st. na čelu kaštela stoji gastald a u gradovima vicecomes, kojeg u

Puli kasnije nazivaju comes. Naravno da uvodjenjem gastalda locopositus gubi
svoje značenje pa dapače i nestaje početkom XII st., kada se pojavljuje novi fun-
kcioner ,lmaior" na čelu grada zajedno s gastaldom nasuprot konzulima. U XII i
XIII st. u kaštelima i manje važnim gradovima maior odnosno meriga predstavlja
prvog reprezentanta biranog od komune uz gastalda kojeg bira markgrof. U selima
koja su podred jena većim gradskim komunama meriga je glavar sela izabran od se-
Ijaka a potvrdjen od gradske komune. No, već tokom XII st. maior gubi svoju
važnost u većim gradovima te postaje jedan od podred jenih funkcionera gradske
uprave ( u Puli oni ostaju i u toku XV st. u funkciji,koja se spominje uz četiri
446
konzula, koji asistiraju knezu u pravosudju).
 -283 «
Tokom XII I XIII st. razvili su pojedini istarski primorski gradovi uspje-

šnu pomorsku trgovinu a nezainteresiranost za ove gradove tudjih njemačkih mark-

grofova Istre dali su mogućnost da se ti gradovi razviju gotovo u samostalne državice

koje su samostalno ugovarale s drugim državama, vršile samostalno pravosudje i

upravu gradom i njegovim područjem (distriktom). Na čelu takvih komuna stajao je

podestat s nekoliko (4) konzula. Uz ove se spominju judices (za pravosudje).

Zajedno s podestatom i judices javlja se malo vijeće u opreci prema velikom vijeću

koje podpuno funkcionira u XIII st. Na području distrikta nalaze se seoske komune,

ali sporove izmedju članova tih komuna i gradjana rješavali su gradski judices.

Krajem XIII st. običajno pravo koje se primjenjivalo u upravi i sudstvu bude kodifici
447
rano u gradske statute koje su izglasavala velika vijeća komuna.
Tokom X I I I , X I V i XV st. gradovi počinju jedan za drugim priznavati
mletačko vrhovništvo pa su statuti morali biti izmijenjeni. Sada je na čelu komune
došao regiment (podestat, kancelar i kavaljer). Suci komune postaju samo savjetni-
ci podestata. U kaznenom postupku samo podestat je mogao donositi presudu. Podestà
te je imenovao mletački senat a ne više veliko vijeće komune. Podestat je vršio svo-
ju funkciju ograničeno vrijeme te je bio odgovoran Veneciji. Podestat i suci - v i -
jećnici - sačinjavali su vijeće (curia minor). Od negdašnjeg glavnog organa komune
ostala je samo ustana/a velikog vijeća sa skučenom nadležnošću. Ostali su kamerari
za općinsku imovinu, fontikari za opskrbu pučanstva, pisari, ambasador? i drugi
448
oficijali.
Republika u Veneciji je od XVI st. dal je običavala slati u Istru posebne
providure, koji su kontrolirali rad pojedinih podestata i ostalih organa općine, ali
samo povremeno i po potrebi. Vojnički zapovjednik za čitavu mletačku Istru bio
je od I3o4. god. kapetan pazenatički,kosnije dvojica, a u XV st. opet samo jedan
(kapetan u Rašporu, odnosno u Buzetu od 1511.god. dalje).
Od god.1584. u Kopru je bio poseban i stalni magistrat (podestat s dva
vijećnika) koji su mogli kontrolirati rad svih komuna te rješavati sve žalbe protiv
rješenja i odluka drugih podestata.
U mletačkoj Istri uz gradove, gradiće i zemlje sa samostalnom upravom
(paese), koji su se upravljali statutom, bilo je i feudalnih gospoštija koje su se na-
zi va I e baroni jama. Tu je gospodar imao sva ona prava kao i podestà t sa svojim
449
vijećnicima 0 gradovima.
U habsburškom dijelu Istre cijelim teritorijem upravljao je u ime Habsbur-
govaco kapetan, koji je stolovao u Pazinu. On se brinuo za obradu zemlje^ed i voj-
sku. Za sudstvo se brinuo pokrajinski sudac (vikar), a za desetine, tlaku i druge po-
reze i daće brinuo se gastald. Svaki gradić ili selo predstavljao je zasebnu općinu
(komunu). Na čelu općine je bio župan, a uz njega su stajali dva ili više sudaca.
Ove su birali svake godine glavari obitelji većinom glasova. Župan se brinuo za
javni red i sudio u malim stvarima, jer veće je sudio feudalni gospodar, a najveće
vikar u Pazinu. Velike općine su bile slobodne osim u oblasti najvišeg sudstva (Ve-
prinac, Mošćenice, Kastav pa i Labin do XV st.). One su takodjer imale svoj sta-
tut (zakon). Pripadnici manjih općina bili su ustvari feudalni kmetovi sa svim svojim
dužnostima bez prava otudjivanja nekretnina što se vidi iz urbara.
Kada je Josip II osnovao u austrijskim pokrajinama okrug e koji su imali
pored upravnih funkcija još i dužnost nadzirat? odnose izmedju gospoštija Ì kmetova,
bude Istarska grofovija tj. austrijski dio Istre podvrgnuta okrugu u Postojni u Kranj-
skoj. Radi udaljenosti i rad? toga što su odnosi izmedju gospoštija i kmetova u gro-
foviji bili različit? od onih u Kranjskoj, bude u Pazin smješten jedan od postojnskih
povjerenika okruga kao oblasna ispostava. Tako je austrijski dio Istre bio u upravnom
pogledu od 8o-tih godina XVIII st. pa do 1814. god. ( uz prekid trajanja francuske
uprave u Istri) podredjena pokrajinskoj upravi Kranjske.
Kada je pak Austrija (mirom u Campoformiju 1797. god.) dobila mleta-
čki dio Istre i formirala pokrajinsku vladu za taj dio Istre ( C . k . delegacija guber-
nija za biv« mletačku Istru sa sjedištem u Kopru) čitavo to područje bude podije-
ljeno u 7 kotara ( Kopar, Buzet, Piran, Poreč, Rovinj, Labin i Pula). U svakom
kotaru bilo je osnovano privremeno sudiste ? pol?t?čko-upravno poglavarstvo. U
Kopru je bilo os?m toga osnovano Prizivno sudište za gradjanske i kaznene predme-
ie. Niže upravne jedinice su sačinjavali municipiji (kod većih gradića), kojima su
na čelu bili podestat i dva suca ili sindika, poglavarstva (sommarietà) kod manjih
gradića ? općina i baruni je (vlastelinstva). Kotari, baruni je i municipiji, koji su
vršili sudsku i upravnu vlast bili su podredjeni Delegaciji gubernlja, a poglavarstva
 -241-
45o
kotarima. Tako je ostalo do l8o5. god.

God. I8O5. god. biv.mletačka Istra dodje pod Francusku. Napoleon

ukine u osnovi staro uredjenje Jada Istra postane vojvodinom i bude podijeljena u

dva kotara (Kopar i Rovinj), 7 kantona i 23 općine. Na čelu je stajao glavni prefekt

sa sjedištem u Kopru, a podprefekt u Rovinju. Na čelu svake općine sia jao je načel-

nik (maire), a uz njega 8 savjetnika i općinsko vijeće.

God. !8o9. Napoleon je dobio i habsburšku Istru, pa iz obiju Istra,

gradjanske Hrvatske, Dalmacije,Dubrovnika i Kotora, Vojničke Hrvatske (Vojna

krajina), Koruške i Kranjske stvori pokrajinu pod nazivom Ilirske provincije, kojoj

je bio na čelu podkralj sa sjedištem u Ljubljani. Austrijska Istra je spadala u pokraji-

nu pod nazivom Gradjanska Hrvatska s glavnim gradom Karlovcem, a mletačka Istra

Intendanciji Istri s glavnim gradom Trstom. G o d . l 8 f l . bude Intendanciji Istri pripo-

jena i austrijska Istra pod imenom Pazinski kanton. Uz ovaj su još postojali Koparski,

Piranski,Buzetski i Porečki kanton.Svi ti kantoni su sačinjavali Koparski distrikt.

Uprava Ilirskim provincijama je bila prvotno povjerena guverneru s neo-

graničenom vlasti. Ilirske provincije su bile podvrgnute samo u vojničkim i financij-

skim poslovima centralnoj vladi u Parizu. Tek dvije godine kasnije bile su te provin-

cije definitivno organizirane na osnovu Napoleonovog dekreta od 15.IV 1811 .god.

koji je stupio na snagu I . V I I 1811. Tim dekretom su formirane 6 civilnih provinci-

ja (Kranjska, Koruška, Istra, Civilna Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik) te jedna

vojnička (Vojnička Hrvatska). Civilne provincije su bile podijeljene na 2o okružja

(districts). Istra je bila podijeljena medju dvije pokrajine, kako je već rečeno, i

to Gradjanske Hrvatske i Istre (područje biv.mletačke Istre). Pod Istrom se naime

tada podrazumijevao ne samo teritorij mletačke Istre i Trista nego i teritorij Gorice.

Vojnička provincija t j . Vojnička Hrvatska dijelila se kao i prije u Vojnoj krajini

na regimente: I ičku^otočačku,ogulinsku, slunjsku, petrinjsku i glinsku.

Ilirskim provincijama je upravljala Ilirska vlada (le geuvernement général)

u Ljubljani. Na čelu vlade stajali su uz generalnog gubernatora generalni intendent

financija i povjerenik za pravosudje« Gubernatoru su bila podredjena vojska, držav-

na redarstva u I l i r i j i , cjelokupna uprava, utvrdjivanje gradova i gradnja cesta.

Glavne poslove same uprave, a naročito proračun za sve provincije, sačinjavali

su djelokrug generalnog intendanta za financije, dok je povjerenik za pravosudje
vodio pravosudne poslove. Ta trojica i dva suca Prizivnog sudista u Ljubljani sa-
činjavali su Malo vijeće (petit conseil) Ilirskih pokrajina, kojem je predsjedavao
gubernator, a koje je rješavalo sve važne upravne i pravosudne poslove. Na čelu
pojedine provincije stajao je intendant, okružja i kotara pod-intendant, gradskih
općina načelnik, a sela starješina. Uz ove funkcionere stajalo je vijeće, sastavljeno
od glavnih upravnih činovnika, a u općinama od gradjana i seljaka. Djelokrug tih
funkcionera bio je sličan a izdiferenciran medjusobno samo vertikalnom podredjenošću.
Na čelu Vojničke Hrvatske stajao je vojni intendant sa sjedištem u Karlovcu podvrgnut
gubernatoru.

Sudstvo je bilo organizirano kao i u prvom razdoblju francuske dominaci-

je. U svakom kotaru bio je pomirbeni sud s jednim sucem. U većim gradovima su
se nalazili sudbeni stolovi prvog stepena za sve civilne parnice i kaznene procese
a u Rijeci još i Trgovački sud (tribunal de commerce). Vrhovna instancija bilo je
Prizivno sudište (cours d'appel) u Ljubljani. Pod ljubljansko sudište spadala je i
civilna Hrvatska s Istrom.
451
Francuska vlast u Istri prestala je djelovati 1813. god.
Cim je Austrija ponovno zauzela bivšu mletačku i austrijsku Istru (1813.god.)
čitav teritorij bude podijeljen u dva okruga: riječki i tršćanski. Pod riječki okrug
spadalo je II kotara (Rijeka, Labin, Pazin, Belaj, Lovran, Kastav, Volosko, Pod-
grad, Cres, Lošinj i Krk) a pod tršćanski okrug ostala Istra. Okruži su se dijelili
dalje na kotare, a ovi na općine. Gorički, Tršćanski i Riječki okrug sačinjavali
su pokrajinu Austrijsko primorje kojom je upravljao Gubernij za Primorje (I8I4-I85O).
Riječki okrug bude već 1822. god. rasformiran tako da su otada kotari Labin, Bd aj,
Pazin, Podgrad, Kastav, Volosko, Lovran, Krk,Cres i Lošinj postali novi okrug
Pazin. Rijeka bude vraćena Hrvatskoj.God. 1825. budu pazinski i tršćanski okruži
sjedinjeni (bez grada Trsta i njegovog teritorija) u jedan pod nazivom Istarski okrug
sa sjedištem u Pazinu. Taj je djelovao do l86o. god.kada je ukinut, a njegove
funkcije preuzelo Namjesništvo u Trstu. Do 1848.god.kotar Belaj je bio u rukama
feudalca. No, i on je rršio vlast kotarskog komisara u ime vladara.
Okrug se brinuo uglavnom za javni red i sigurnost, unapred jivan je pri-
 -283 «
vrede, posebno poljoprivrede, rješavao sporove i općenito sva pitanja koja su na-
stala iz podložničkog odnosa (u Istri su postojale baronije sve do 1848.god.)/ vršio
nadzor nad radom kotara i općinskih poglavarat nad ekonomijom imovine crkvi, jav
nih tijela i napokon vršio prvostepenu kaznenu vlast za manje delikte koje su izvrši!
plemići ili njima izjednačene osobe.

Kotarski uredi su imali vlastiti i delegiran? djelokrug. U vlastiti su spada

li sudjenje radi rta njih delikata i prekršaja, ako su ih počinile osobe koje nisu bil?
plemići ili njima izjednačene osobe, skrb za općine u stvarima manje vrijednosti,
predsjedavanje sjednicama općinskih vijeća i d r . , dok u delegirani djelokrug su spa-
dali: izvršenje naloga okruga i viših vlasti, poslovi koje im je povjerio okrug ili dru
gi koji organ vlasti koji nije imao na području kotara svoju vlastitu instituciju.
Općine su prvenstveno upravljale svojom imovinom. No ostali njihov dje
lokrug je varirao prema veličini i značaju općine za državnu vlast. Tako su nekim
općinama bili povjereni kafkada poslovi kao održanje javnog reda i mira, izvršenje
odredjenih naloga viših vlasti dapače i vršenje nekih funkcija javnih vlasti kao
kažnjavanje za neke delikte. Najširi djelokrug su svakako vršile gradske općine.
Sudske funkcije su u principu vršili posebni sudski organi. Može se reći
da je Austrija u osnovi sačuvala u Istri bivšu francusku sudsku organizaciju što je
značilo da je u svakom kotaru bio kotarski sud kao prvostepeni sud, u Trstu I RT je—
452
ci pokrajinski sudovi prvog stepena u kaznenim i u Celovcu Apelacioni sud.
 -283 «

Struktura uprava u Istri 1847.god. izgledala je ovako:

Ujedinjena dvorska kancelarija

Tršćanski gubernij

Istarski okrug

— — 1
Kotari !

Općine

Općinsko vijeće Općinska administracija

(podestat ili agent i dva

delegata)

•
 -283 «
U razdoblju od I86I-I9I8. god. uredjenje uprave i sudstva bilo je uglav-
nom isto u svim austrijskim pokrajinama. Ono je bilo utemeljeno na osnovnim
zakonima od kojih su bili najvažniji I) Pragmatička sankcija, koju je izdao car
Karlo VI 1713. god.,2) Februarski patent iz 1861.god. (za razdoblje 1861-1867),
3) Nagodba izmedju Austrije i Ugarske sklopljena 1867.god. po kojoj se je Mo-
narhija sastojala od dviju samostalnih država koje su bile združene zajedničkom
vladom i zajedničkim poslovima i 4) Decembarski zakoni od god. 1867. kojim je

med ju ostalim nešto proširen djelokrug parlamenta, sudstvo odjel jeno od uprave a
453
austrijskim državljanima zajamčena opća prava.
Prema Februarskom patentu i Decembarskim: zakonima Istra je proglaše-
na markgrofovijom tako da je imala pravo na svoj sabor, ali ne i na svoje namje-
sništvo kao što je to imala Dalmacija, koja je takodjer poslije 1861. god. bila sa-
mostalna pokrajina. Istarska pokrajina je nadalje spadala pod Namjesništvo u Trstu
(osnovano l85o. god. umjesto ukinutog Gubernija za Primorje).
Februarski patent iz 1861. i Decembarski zakoni'tz 1867. predstavljaju
osnovu austrijske ustavne države. Ipak, ta je ustavnost bila tako konstruirana da
je egzekutiva bila osigurana caru, a Njemstvu, iako je bilo u znatnoj manjini po
broju stanovništva, politička i ekonomska hegemonija u državi. Stoga je pravilno
utvrditi da ti propisi nisu ustvari zasnivali ustavnu državu nego psudokonsti tue iona-
lizam.
Dvorski krugovi u Beču, u koje treba ubrajati cara, generalitet i biro-
kraciju, nisu se odrekli apsolutizma nego su samo zamjenili Bachovu formu jednom
novom.
Zakonodavna zastupstva u austrijskim zemljama bila su Carevinsko vijeće,
zemaljski sabori i općinska autonomija. Carevinsko vijeće je bilo zakonodavno t i -
jelo u kojem su se stvarali zakoni za sve kraljevine i zemlje austrijske carevine.
Ono se sastojalo od Velika&e i Zastupničke kuće.
U Velikašku kuću dolazili su punoljetni prinčevi carske kuće, starješine
veleposjedničkih plemićkih porodica s nasljednom čašću u ovoj kući, nadbiskupi i
biskupi s kneževskim naslovom, napokon osobe koje je car imenovao doživotnim
članovima te kuće. Predsjednika i potpredsjednika kuće je imenovao car. Nitko
nije mogao biti član te i Zastupničke kuće u isto vrijeme.

Zastupnička kuća se sastojala od zastupnika, koje su izvjesno vrijeme

birali pokrajinski sabori a kasnije stanovnici pojedinih pokrajina direktno. Tako se

god. I9O7. Zastupnička kuća sastojala cd zastupnika 12 iz Kranjske, 3o iz Štajerske,

lo iz Koruške, 6 iz Goričke, 5 iz Trsta, 6 iz Istre, I! iz Dalmacije, l3o iz Češke,

loó iz Galicije, 49 iz Moravske itd. Tada je Zastupnička kuća brojala ukupno 516

zastupnika. No, tada su stanovnici birali na temelju općeg, jednakog i direktnog

izbornog prava, a do tada na osnovu kuri jalnog sistema t j . po sistemu zastupstva

interesa što znači da su birači bili podjeljeni u kurije i to veleposjedničku, gradsku,

kuriju trgovačke i obrtne komore te kuriju seoskih općina. U tom sistemu kurija vele-

posjeda je imala pravo na 24% mandata, gradova 33%, komore 6% i sela na 37% man-

data u Zastupničkoj kući. Očito je bilo favoriziranje veleposjednika i gradjana, a to

su b i l i uglavnom Nijemci a u Istri Talijani. Tako je manjini stanovništva zagarantira-

454
na većina u Zastupničkoj kući.
U djd okrug Carevinskog vijeća spadali su poslovi koji su bili zajednički
svim austrijskim krunovinama: prihvccanje ili odbacivanje trgovačkih i onih državnih
ugovora koji bi teretili državu, vodjenje vrhovnog nadzora nad državnim gospodarstvom
(ispitivanje proračuna, sklapanje zajmova, konvertiranje I!i pokriće državnog duga),
odobravanje godišnjeg regrutiranja, regulacija novčarstva, carinskih i trgovačkih poslo-
va, državnih prometnih prilika, ustanovljivanje principa za nastavu, financijsko gos-
podarstveno i pravosudno zakonodavstvo, pravo udruživanja i skupljanja, odobravanje
civilne liste - uzdržavanje carskog dvora, zakonodavstvo o štampi itd.
Državne dugove nadzirala je posebno kontrolno povjerenstvo od lo izabranih
članova ( po 5 iz svake Kuće).
Nacrte zakona podnašala je vlada ili članovi Carevinskog vijeća. Svaki
nacrt je morao proći tri stadija ili tzv. čitanja. U prvom se čitanju vijećalo o općim
principima u plenumu, a potom se uz pristanak većine dodjeljivao nacrt odredjenom
odboru na pretresanje. Ako nacrt nije vlada predložila, moglo ga se već u prvom čita-
nju odbaciti. Drugo se čitanje sastojalo od generalne i specijalne debate u kojoj je
mogao svaki zastupnik iznijeti svoje dodatke ili izmjene. U trećem se čitanju glasalo
bez debate. Odlučivalo se obično apsolutnom većinom glasova. Samo za neke nacrte
 -283 «
(promjene osnovnih zckona) zahtjevalo se u Velikaškoj kući većina od 2 / 3 prisutnih
glasova.

Da bi prijedlog postao zakonom trebale su ga prihvatiti obe Kuće, potvrdi-

ti car, kontrasignira odgovarajući ministar te da se objavi u službenim no/inama.
Ako Carevinsko vijeće nije bilo na okupu^car je mogao izdati naredbe
koje su imale zakonsku snagu. Naredbe su se morale predložiti prvom slijedećem
Carevinskom vijeću.
U pokrajinama zakonodavnu djelatnost vršili su zemaljski sabori. Članovi
sabora su bili:l) virilni (nadbiskupi, biskup? i sveučilišni rektori) i 2) narodni zastu-
pnici izabrani po kurijama a) velikog posjeda, b) gradova, trgovišta i industrijskih
mjesta, c) trgovačko obrtnih komora i d) seoskih općina. Broj članova sabora zavi-
sio je o veličini zeml je, a broj mandata pojedinih kurija o nužnosti da se osigura nje-
mačkoj ( u Istri talijanskoj ) buržoaziji većinu u saboru bez obzira što su on? pred-
stavljali na tom području manjinu po broju stanovništva.

Izbori u prve tri kurije obavljali su se pismeno,tajno i direktno, a u

kuriji seoskih općina indirektno t j . tako da je svakih 5oo biraaa izabralo najprije
po jednog izbornika (fiducijara), a ovi su onda birali zastupnike.

Predsjednika sabora imenovao je car uzimajući ga iz sredine zastupnika.

U djelokrug sabora spadali su poslovi koji su se odnosili na poljoprivredu,
stočarstvo, šumarstvo odnosno uopće obradu zemlje, zatim poslovi oko javnih zgrada
i dobrotvornih zavoda koji su se izdržavali zemaljskim sredstvima, proračun i zaklju-
čni račun, smještaj i opskrba vojske, pobliže odredbe za općinske, crkvene i škol-
ske poslove ( osnovno školstvo i srednje školstvo), odredjivanje zemaljskog prireza
(do lo%) na opće poreze, vijećanje i donošenje prijedloga o proglašenim općim
zakonima i naredbama kako se mogu primjeniti u zemlji i napokon predlagan je do-
nošenja novih općih zakona, ako su to prilike zahtjevale.
Sabor je sazivao i raspuštao car. Pismene želje sabora prezentirale su
se caru putem adrese na cara.
Izvršni i upravni organ zemaljskog odnosno pokrajinskog sabora je ze -
maljski ili pokrajinski odbor. On je bio sastavljen od 4 - . 8 članova, koje je sabor
izabrao iz svoje sredine. On je radio permanentno makar sabor i nije zasjedao. Na
čelu mu je bio saborski predsjednik. Zemaljski odnosno pokrajinski odbor je rješavao
 -283 «

1 )Ministarstvo unufrašnjih poslova koje je vodilo unutrašnju upravu. N j e -

mu su bila podredjena namjesništva (Markgrofovija Istra, Gorička grofovija i Trst

spadali su od 1861 - 1918. god. pod Namjesništvo Austrijskog primorja sa sjedištem

u Trstu s djelokrugom kojeg smo vidjeli u Hrvatskoj u vremenu od 1854 - 1861.) ili

zemaljske vlade (u manjim zemljama), koji su odlučivali u drugoj instanciji o žalba-

ma protiv odluka prvostepenih organa uprave. Namjesništvima ili zemaljskim v l a -

dama su bila podredjena kotarska poglavarstva i magistrati gradova s posebnim sta-

tutom kao prvostepeni organi uprave ( u Istri je teritorij bio podjeljen od 1853 - 1868.

na 16, a u vremenu od 1868 - I9O5. na 6, a od I9o5 - 1918. na 7kotara).

2) Ministarstvo bogoštovlja i nastave, koje je vršilo nadzor nad crkveno-

duhovnim i školskim poslovima, naučnim ustane/ama i podredjenim školskim orga-
nima ( zemaljsko školsko vijeće, kotarsko i mjesno školsko vijeće - koji su vršili
nadzor nad srednjim odnosno osnovnim školama ili pak nad školskim zgradama, in-
ventarima, upisom u školu).

3) Ministarstvo pravosudja, koje se brinulo samo za administraciju

sudbenih oblasti.
4) Ministarstvo trgovine, koje je vodilo poslove trgovine, obrta i pro-
meta osim željeznica, zatim vršilo nadzor nad PTT i brodarstvom. Podredjeni su im
bile PTT direkcije a ovima poštanski i brzojavni uredi.

5) Ministarstvo željeznica (postalo 1896. god. odcjepljenjem od M i n i -

starstva trgovine) vršilo je nadzor nad državnim i privatnim željeznicama. Pod-
redjene su mu bile direkcije državnih željeznica i Generalno nadzomištvo austrij-
skih željeznica.

6) Ministarstvo financija je upravl jalo austrijskim financijama te se je

moralo brinuti za državne dohotke i izdatke kao i za upravljanje državnim dugovi-
ma. Ovom ministarstvu su bili podredjeni razni centralni uredi ( Državna blagaj-
na, G l a \ n i novčarski ured, Generalna direkcija duhanske režije i dr.) te pokra-
jinski uredi (financijske direkcije, porezni i carinski uredi). Pred sudom državu
su zastupali financijski prokuratori (erari jal ni fiškali). Treba napomenuti da je
u Istri prije 1864. god. od utjecaja bila Financijska pokrajinska direkcija u G r a -
zu, te Porezna direkcija i Porezna administracija u Trstu, kao i financijske kotar-
 -283 «

nadležan Okružni sud u Rovinju. Sporove iz rudarstva rješavao je za područje čitavog

456
Primorja Zemaljski sud u Ljubljani kao rudarski sud.
U Istri je stanovništvo bilo u velikoj većini hrvatske i slovenske narodnosti.
Prema službenoj statistici iz l9lo. god. talijansko stanovništvo je predstavljalo svega
36% stanovništva. Istre. Medjutim, austrijskim sistemom kurija, utemeljenim na privile-
giju velikog posjeda, Talijani su uspjevali u Saboru sačuvati većinu, prema tome i po-
litičku hegemoniju, a time i ekonomsku.
Hrvati i Slovenci većinom su se bavili poljoprivredom (l9lo.god.oko 78%),
a Talijani svojim manjim dijelom (47%). Veleposjed je bio u rukartia Talijana i zauzimao
najplodnije zemlje. Ostala poljoprivredna gospodarstva predstavi jala su velikom većinom
mali posjed. God. l9o2. mali posjed je obuhvatao 71,2% poljoprivrednih gospodarstava.
Hipotekami dugovi bili su u stalnom porastu. God.l9o8. oni su iznosi 7,973.852 krune,od
čega je na seosko područje otpadalo 66,7% a na gradsko 33,3% hipotekarnog duga,
457
što znači da su većinu hipotekarnih dugova predstavi jal i sei jačk i dugovi. Do
9o-tih godina prošlog stoljeća seljaci su mogli dobi jati zajmove gotovo samo od ta-
lijanskih trgovaca i talijanskog veleposjeda, koji su najvećim dijelom bili lihvari.
Odatle je jasno da je U to doba seljaštvo bilo ekonomski ovisno od talijanskog gra-
djansiva i veleposjeda, a najvećim dijelom baš hrvatsko i slovensko seljaštvo.
Ekonomska zavisnost pretežnog dijela hrvatskog i slovenskog seljaštva od
talijanskog gradjanstva nije bila samo eksploatacija seljaštva od strane zelenaša i
agrarna eksploatacije hrvatskih i slovenskih kolona na talijanskim veleposjedima,
već i politička zavisnost s obzirom da bez ekonomske nezavisnosti odnosno ravno-
pravnosti nije mogla postojali ni politička ni kulturna nezavisnost i jednakost.
Seljačko pitanje u Istri bilo je dakle osnovni element nacionalnog pita-
nja, jedncko tako važan kao i pitanje opstanka hrvatskog i slovenskog stanovništva
u Istri s obzirom na akcije talijanske buržoazije i veleposjeda u Saboru i izvan Sa-
bora usmjerene talijanizaciji slavenskog stanovništva.
Nacionalni pokret nije započeo odmah organiziranom političkom stran-
kom. U razdoblju od 1861. do 1882. god. na čelu pokreia bio je biskqp Juraj Dobri-
la (umro 1882. god.) virilni član Istarskog sabora. U počecima pokreta malobrojni
i hrvatski i slovenski saborski zastupnici (posebno do 187o.god.)mnogo su truda
uložili da korisnim prijedlozima na Saboru smanje pritisak političke hegemonije
talijanske saborske većine, ali im ie trud ostajao bez ploda, jer je u Saboru djelo-
 Zadrugarstvom i narodnim prosvjećivanjem Hrvatskoslovenska stranka

je tek započela rješavanje nacionalnog pitanja Hrvata i Slovenaca u Istri. Ono je

ostalo otvoreno, to vise kada je vodstvo te stranke htjelo realizirati svoje demokratske

planove u okviru Austrije i poslije aneksije Bosne i Hercegovine.

Vodstvo Hrvatskoslovenske stranke nije dopuštalo da se u stranci odraze

utjecaji raznihistranaka u banskoj Hrvatskoj a pogotwo ne razdor u Stranci pra>a

a isto tako nije dopuštalo da prodre u sela ekstremni klerikarizam kranjskog tipa.

U taboru stranke bilo je okupljeno gotovo svo hrvatsko svećenstvo na kojem se uglav-

nom temeljio agitacijski rad stranke na selu. Razumljivo je da je svećenstvo ostavi-

lo trag svog utjecaja na seljaštvo, jer ga je ono podučavalo i hrabrilo.

Napokon, treba još istaknuti da je rad narodnjaka započeo već 1861.

god. i da su narodnjaci u eri tabora i kasnije velikih skupština izvršili veliki utjecaj

na seljaštvo, pa prema tome da su seljaci zaposlivši se u industriji nosili sa sobom

taj utjecaj. On će se odnositi prvenstveno na njihov stav prena internacionalizmu

i Talijanskoj socijaldemokratskoj stranci.

Razvoj radničkog pokreta i socijalne demokracije u Istri do 1918. god.

prema današnjem dostignuću naučnih istraživanja može se utvrditi samo općenito i

vrlo manjkavo.

Već i same početke radničkog pokreta teško je odredjeno registrirati.

U Kopru i u Piranu nalazimo već oko I8Ó0. god. Društvo za potpomaganje boles-

nih radnika koji su bili bez zarade. Da li su ta društva crkvene, gradske ili rad-

ničke organizacije nije poznato. Poslije stupanja na snagu zakona o pravu skupljanja
i udruživanja (15.XI 1867.) osnovano je u Puli 1869. god. Puljsko radničko društvo
%
(Società operaia po lese). Svrha ovom društvu bila je takodjer medjusobno potpoma-
ganje radnika u slučaju bolesti i smrti. God 1876 bude osnovano još jedno radni-
čko društvo u Puli Društvo zanatlija (Associazione fra gli artieri), u kojem su č l a -
novi bili većinom arsenalski radnici slično kao u Puljskom radničkom društvu.
God. 1881. bude osnovano u Puli i treće radničko društvo Puljsko udruženje Brat-
stvo (Associazione Fratellanza polese) s istom namjenom t j . radi potpomaganja
radnika u slučaju bolesti. U tom udruženju članovi su bili oni radnici koji nisu
radili u Arsenalu. Najveći broj članova 1885. god. imalo je Puljsko radničko
društvo ( lo69 članova), dok je Udruženje zanatlija imalo 623 člana, a Puljsko
 -283 «

udruženje Bratstvo 9o članova. Puljsko radničko društvo imalo je i žensku sekciju

koja je Imala uglavnom zadatak da pomaže radnice za vrijeme bolesti.
8o-tih godina prošlog stoljeća aalazimo radnička društva za uzajamnu
pomoć još u Kopru, Umagu, Bujama, Vodnjanu, Pazinu i Kastvu. Da li je postoja-
lo radničko društvo u Rovinju nije poznato, ali može se istaknuti što je jedan savre-
menik napomenuo, da je u Rovinju oko 1885. god., iako je već lo godina bio po-
vezan željeznicom, ostala industrija sasvim u začecima, jer, osim što je erar izgra-
dio tvornicu duhana, ni jedna druga tvornica nije osnovana pored svega što je u
Rovinju bila radna snaga jeftina. Da li je postojalo radničko društvo u Labinu ili
u nekom drugom susjednom mjestu takodjer nije poznato,iako je sigurno da je na
području tih općina 8o-tih godina našlo zaposlenje oko 800 radnika u ugljenokopu
u Krapnju i tvornici cementa blizu Labi na. Krapanjsko hrvatsko radništvo je već
l89o. god. štrajkalo, najranije u Istri. Napokcn , vrlo je vjerojatno da je radni-
štvo i u Miljama i Ižuli imalo svoja društva, jer je u MTItama 80-tih godina posto-
456
jalo veće brodogradilište a u Ižuli tvornica konzervi.
Radništvo u to doba bilo je samo manjim dijelom proletersko, jer je veći
dio živio i odpoljodjelstvana malom posjedu. 1 u samoj Puli, gdje je bilo najviše
zastupljeno industrijsko radništvo, jedan dio radnika dolazio je iz obližnjih sela.
Utjecaj kojima je bilo izloženo talijansko i slavensko radništvo u gradovima odnosno
selima mnogo su pridonosili da se radništvo nije razvijalo klasno brže i da njihove
organizacije nisu izašle iz svojih okvira samopomoći. Ipak, nema sumnje da su
socijalističke ideje pomalo prodirale rredju radništvo, jer su Pula i Rovinj bili
vezani željeznicom s Bečom a parobrodom s Trstom, dok su Milje, Kopar, Ižula
i druga mjesta bila u neposrednim vezama s Trstom, tom na jjačom tvrdjavom indu-
strijskog proletarijata, koju je već 1881. god. posjetio tada pozra ti socijaldemokrat
Johann Most i iz čije sredine su trojica socijalista supotpisali proglas za prvi kon-
gres !! intemacionale.
Radnička društva u Istri, kao i ona u samom Trstu nisu bila u stvari sa-
mostalne radničke orgcn izaći je koje bi bile dorasle novim potrebama radničkog po-
kreta. Bečka centralna Taaffeova vlada bojeći se radikalne struje socijalista pot-
pomagala je u to doba s jedne strane kršćanski socijalizam, koji je propovjedao
 -283 «
Vogelsang, a s druge strane žestoko je proganjala propagandu socijalističkih revo-
lucionarnih ideja. Ona je uvela 3o.l 1884. god. iznimno stanje, a 2o.I 1885. pred-
ložila bečkom parlamentu nacrt zakona (Socialistengesetz) kojim su bile predvidje-
ne efikasne mjere za suzbijanje socijalističkih stremljenja, što je parlament i izgla-
sao time da važi do 25.6.1888. god.Trebalo je dakle osnovati nove radničke orga-
nizacije koje bi ujedinile postojeća radnička društva i čiji bi članovi u tim društvi-
ma agitirali za medjunarodnu radničku solidarnost, za zajedničke nastupe i zajedni-
čku ekonomsku i političku borbu.

Tek što je svršio kongres na kojem je osnovana Austrijska socijaldemokratska

radnička stranka, još iste godine u Trstu je izvršen prvi pokušaj da se formira samostalna
radnička organizacija Radnički savez ( Confederazione operaia), koji bi trebao poveza-
ti sva radnička društva. Bez obzira na to da li je ovaj Savez organilo ci ja socijalde-
mokratskog društva u Trstu, za koje je slovenski delegat» prvom kongresu Austrijske
socijaldemokratske stranke rekao da postoji u Trstu i da je ono razdjel jeno na njema-
čku, talijansku i slovensku frakciju, Radnički savez u Trstu nije uspio sjediniti radnička
društva, ali je za kratko vrijeme svog postojanja (ukinut 1891 .god.) stekao zasluge
na širenju med ju radništvom ideje o potrebi medjunarodne radničke solidarnosti i
ideje o potrebi bratstva med ju narodima te tako uspio zbližiti slovensko i talijansko
radništvo.

Drugi pokušaj da se stvori jedinstvena radnička organizacija izvršili su

socijaldemokrati 1893. god. osnovavši u Trstu Splošno delavsko, izobraževalno, pra-
vovarstveno in podporno društvo za Primorsko, no i ta organizacije nije uspjela, jer
su vlasti poduzele mjere a naročito are taci jama, tako da organizacija nije uspjela
osnovati ni prvu svoju planiranu podružnicu u Miljama.
Godinu dana kasnije talijanski socijaldemokrati su osnovali u Trstu svo-
ju organizaciju Socijalističko demokratski savez ( Lega socialista democratica),
koji je doskora uspio osnovati podružnicu u Izuli, a do kraja 1897. god. proširiti
svoju mrežu na Milje, Kopar, Rovinj i Pulu.
Članovi Splošnega delavskega, izobraževalnega, pravovarstvenega in
potpornega društva za Primorsko i članovi Soci jal ističko-demokratskog saveza bili
su ujedno članovi Austrijske socijaldemokratske stranke, koji su prema Pravilniku
 -283 «
o organizaciji te Stranke donesenom 1892. god, dopunjenom 1894. god. sudjelovali
u radu Stranke na skupnim kongresima po izabranim delegatima. Austrijska socijal-
demokratska stranka bila je u razdoblju I889-I9O5. god. jedinstvena stranka time da
su od 1897. god. bile njezine članice strankine organizacije po narodnosti. Do 1965.
god.Stranka je imala svake druge godine skupni strankin kongres, a poslije I9O5.
takvi se kongresi više nisu održavali. Tada su strankine crgai izaći je po narodnosti
postale samostalne organizacije. Skupnost socijaldemokracije i u Austriji zadržala
se praktično u zajednici socijaldemokratskih zastupnika u zastupničkoj kući Carevin-
s kog vijeća u Beču.

Na području Istre djelovale su od 1897. god. dalje dvije strankine orga-

nizacije po narodnosti: Jjgoslavenska socijaldemokratska stranka, osnovana u Lju-
bljani 1 5 . V I I I 1896. i Talijanska socijaldemokratska stranka osnovana 2 5 . X I I 1897.
u Trstu. Prva je imala sjedište u Trstu u razdoblju do Prvog svjetskog rata od
I9OO-I9O5. god., a druga takodjer u Trstu kroz čitavo razdoblje. Talijanska soci-
jaldemokratska stranka razvila se iz organizacije Soci jal ističko-demokratskog save-
za u Trstu, a Jugoslavenska socijaldemokratska stranka iz Spločnog delavskog, izobra-
ževalnog, pravovarstvenog in podpornog društva za Primorje (Goričko, Trst i Istra).

Na području Istre do 1914. god. djelovala je intenzivnije Talijanska

socijaldemokratska stranka. Jugoslavenska socijaldemokratska stranka je pokazala
u Istri najveću aktivnost u razdoblju od I9OO-I9O5. Od tada je strankin izvrsni odbor
(I9O5.godine) preselio u Ljubljanu, te je zanemario Istru i Dalmaciju i gotovo sav
svoj politički rad ograničio na kranjsku politiku. Koliko je ta konstatacija tačna,
iako je iznijeta na VI zemaljskoj goričkoj konferenciji od 2 4 . V 1914, bez prigovo-
ra, ne može se još utvrditi, ali da su uvjeti za rad obiju stranaka u Istri bili veoma
teški,sigurno je.
Posebni problem za Jugoslavensku socijaldemokratsku stranku predstavljao
je rad Hrvatsko-slovenske stranke na organiziranju hrvatskog radništva u nacionalnu
radničku organizaciju, što je toj Stranci i uspjelo u Puli I9O7, a u Voloskom 1911.

godine, a što je značilo ne samo cijepanje radničkog pokreta nego i volju vodstva
Stranke da spriječi svako spajanje proletariziranih slojeva s radničkim pokretom pod
vodstvom Talijanske pa i Jugoslavenske socijaldemokratske stranke.
 -283 «
Talijanska buržoazija i veleposjed bili su sve do 9o-tih godina prošlog
stoljeća okupljeni u jednoj stranci: Talijanskoj liberalnoj stranci, lako se ne može
tvrditi da je ta Stranka bila zaista liberalna samo zato što je jedan dio pripadnika te
Stranke imao liberalni stav prema Crkvi, ipak u osnovnom programu Stranke i konzer- *

vativno i liberalno krilo te Stranke imalo je zajednički stav sačuvati svoju političku
i ekonomsku hegemoniju u Istri. Nema sumnje da je jedan dio članstva Stranke bio za
talijanski iredentizam, ali i onaj drugi dio članstva koristio se prikriveno idejom ta-
lijanskog iredentizma, raspirujući je medju brojnim sitnogradjanskim masama, obuhva-
ćajući svojom propagandom i talijansko radništvo, osiguravajući tako s jedne strane
zaštitu vladajuće njemačke buržoazije postojeće talijand<e hegemonije u naknadu za
proaustrijski rad, a s druge strane, brojne glasove na državnim i pokrajinskim izbori-
ma. Kada su 9o-tih godina i kasnije neki članovi i nekadašnji glasači Talijanske libe-
ralne stranke osnivali Talijansku kršćansko-soci jalnu stranku i Tdijansku agrarnu
»stranku (Gambini), metode stranačkih akcija su se izmijenile, ali krajnji cilj sviju
ostao je isti: sačuvat? talijanskoj buržoaziji i veleposjedu političku hegemoniju.
•4

Za talijanski radnički pokret bHo je naročito opasno jačanje Talijanske kršćansko-

socijalne stranke, jer je ova razjedinjavala radnički pokret i jer je dobivala svoje
glasove baš u industrijskim revirima kao što su Milje, Kopar, Ižula, Rovinj, Motovun,
a i Vodnjanu, čije je radništvo bilo zaposleno u Puli. Koliko je uspjela ta Stranka
u Istri svjedoče izbori iz I9O7. godine, kada je ona dobila na užim izborima 8006
glasova, a Talijanska socijaldemokratska stranka 3 6 3 8 glasova u čitavoj Istri. Treba
napokon imati na umu da je rad Talijanske liberalne stranke, ako ne same Stranke,
a ono talijanskih liberala, započeo 1861. godine, a talijanskih socijalista u s1\ari
tek 1894. godine, te je prema tome razumljivo da su u redove Talijanske socijal-
demokratske stranke radnici ulazili često opterećeni talijanskim šovinizmom kao i
idejama iredentizma i klerikalizma.
Ako analiziramo rad Jugoslavenske i Talijanske socijaldemokratske stran-
ke na temelju objelodanjenih vrela, možemo utvrditi da su obje stranke taktički
nastupale isključivo kao radničke a ne kao opće političke stranke. One su gledale
u ostalim radnim slojevima naroda sebi tud je skupine koje bi mogle radničkom po-
kretu samo štetiti. Na taj način one su ostale mimo rješavanja najviše gorućih pitanja
 -283 «

tadašnjeg društva. Odatle je jasno da su ta pitanja rješavale samostalno gradjanske

stranke, i da su se dogadjaji kretali mimo i protiv volje obiju socijaldemokratskih
stranaka.

Bez obzira na pomanjkanje kadrova, na nacionalno, anacionalno a katka-

da anarhističko gledanje pojedinaca u obim strankama, i bez obzira na pomanjkanje
potrebnih brošura, one su jedva mogle više, nego što su uspjele, proširiti mrežu svojih
organizacija i povećati broj svoga članstva, jer su u radništvu nalazile najrazličitije
utjecaje, koji se nisu mogli lako uskladiti s idejama socijaldemokratskih agitatora.
Najveća prepreka prodiranju njihovih organizacija u Istri bila je u polaznoj tački
o nacionalnom i seljačkom pitanju, a to su upravo bila najvažnija pitanja tadašnjeg
društva. Radništvo po sebi nije moglo ostvariti svoje ciljeve bez savezništva seljaka.
Seljačko pitanje bilo je često na dnevnom redu ili u diskusiji na kongresima Jugo-
slavenske socijaldemokratske stranke. Medjutim, još I9O9. godine Etbin Kristan,
jedan od člana/a vodstva Stranke, tvrdi da Stranka ne može ignorirati seljačko
pitanje, ali da se mora još čekati dok sami seljaci ne dodju u Stranku.

U nacionalnom pitanju obje socijaldemokratske stranke polazile su od

Brnskog programa, koji je definirao naciju kao kulturni pojam. Brnski program je
trpio od jednostranosti, jer nije vodio računa o ekonom&om,političkom i teritorijal-
nom momentu u nacionalnom pitanju. Praktično je to dovelo obje stranke do odrica-
nja revolucionarnih sredstava nacionalno-oslobodilačke borbe, sredstava bez kojih
se nije moglo ni zamisliti unutrašnje razbijanje Austro-Ugarske, i do nemogućnosti
aktiviziranja svih onih društvenih snaga koje su se inače mogle mobilizirati u borbi
za slobodu i jednakost. Tivolska rezolucija, iako predstavlja izvjesnu korekturu
Brnskog programa i po prvi put spominje jugoslavensko pitanje, ipak nije opovrgla
načelo tog programa, po kojem bi narodi tvorili samo kulturne skupine u zajednič-
koj austrijskoj državi. Svoj stav Jugoslavenska socijaldemokratska stranka nije izmi-
jenila ni na svom X kongresu u prosincu 1917., a na kojem je pozdravila Majsku
deklaraciju, jer je u njoj vidjela svoju Tivolsku rezoluciju iz I9O9. godine.
Koliko su Jugoslavenska i Talijanska socijaldemokratska stranka imale
velikih zasluga što su radništvo počeli osvjesćivati i organizirati ga u socijaldemo-
463
kratske organizacije, te pripremati ga na dogadjaje 1918. god. pa sve do manife-

stacije Labinske republike toliko je i Hrvatskoslovenska stranka u Istri postigla ogromne

uspjehe i zasluge u obrani hrvatskih i slovenskih nacionalnih interesa u Istri.

 -283 «

Glava druga

Rijeka do 1918. godine

Tarsatica je stara naseobina koja se spominje u Liburniji već u prvim sta-

464
Ijećima naše ere. Prvi koji spominje Tarsatiku je poznati Plinije. Po njemu je
Tarsatika oppidum-tvrdjava a ne rimski municipij. O položaju stare Tarsatike podi-
jeljena su mišljenja. Neki tvrde, da je Tarsatika ležala na području starog grada
današnje Rijeke, a neki misle da je Tarsatika bila na današnjem Trsatu, a u današ-
njoj riječkoj luci da je bila samo tvrd java Castrum Flanaticum. Svakako je značajno,
da nam sačuvani rimski novac ne datira dalje od V stoljeća. Historičari uglavnom
misle, da jeTarsatikudao porušiti car Karlo Veliki, da bi se osvetio stanovnicima
toga kraja zbog poraza njegove vojske i smrti njegovog vojvode Henrika.
Značajno je, da vijest o porušen ju Tarsatike ne donose izvori suvreme-
ni Karlu Velikom nego kasniji pisci. Mletačka kronika dužda Dandola (umro 1359.
godine) i kronika Baroni-a ne znaju ništa o porušen ju Tarsatike. Prvi koji spomi-
nje taj dogadjaj je Flavio Biondo da Fori i , humanista iz prve polovice XV stol jeća.
Detalje pak o poruše nju Tarsatike donosi tek Pallardio degli Olivi (XVII stoljeće).
Najpouzdanije vrelo Analli franačkog kraljevstva, pisani na dvoru Karla
Velikog, pišu samo o tomu, da je franački vojvoda Henrik poginuo blizu liburnijskog
grada Tarsatike. O porušen ju grada Analli ne donose nikakovih vijesti. Akvilejski
patrijarh Pavao (776-8o2) , dakle, suvremenik vojvode Henrika, čuvši za smrt svog
prijatelja, ispjevao je stilove, u kojima oplakuje Henrika, koji da je poginuo na
liburnijskoj obali u mjestu zvanom Mons Laurentus, vjerojatno mjestu, koje se zove
danas Knezgrad iznad Lovrana.
Dakle, ako dadnemo prednost vijestima suvremenika ovog dogadjaja
pred vijestima koje nam daju pisci, koji su živjeli 7oo godina kasnije, onda moramo
zaključiti, da Tarsatika nije bila porušena od cara Karla Velikog. Budući da su
posljednji tragovi života Tarsatike iz V . stol jeća, može se ustvrditi, da je Tarsa-
 -283 «
tika bila porušena za vrijeme nadiranja Slavena na Balkan prema Istri, odnosno još
dalje prema Italiji.
Činjenica, da se ime grada Tarsatika, spominje kasnije (u IX stoljeću),
te da se današnji Trsat javlja u vrelima kao nasljednik naziva Tarsatike, može se
velikom vjerojatnošću utvrditi, da su doseljeni Hrvati osnovali novu naseobinu,
kojoj su dali naziv prema porušenom gradu Tarsatika. Time bi dakle bili udareni
prvi temelji hrvatskog naselja, koje danas poznajemo pod imenom Trsat.
Da li je na području današnje Rijeke nastala ponovo naseobina već u
doba hrvatske države ne može se ustanoviti. Prve vijesti o počecima današnje Rije-
465
ke datiraju u XIII stoljeću. Prve podrobnije vijesti pak o staroj Rijeci započinju
466
tek 1436. godine, dakle u XV stoljeću.
Da bi se mogli razumjeti etnički odnosi, koji su nastali prilikom formira-
nja nove naseobine na području starog dijela grada Rijeke, treba istaknuti da je te-
ritorij Vinodola, Rijeka i područja pod Učkom do Labina sa okolnim otocima sači-
njavao u doba hrvatskih kraljeva domaće krvi posebnu vojnu upravnu jedinicu po-
znatu pod imenom Krajina, a u stvar? neke vrsti markgrofovije hrvatske države.
Stoga je razumljivo, da je društveno uredjenje na tom teritoriju jedinstveno, te da
se prema tome općinsko uredjenje Mošćenice, Veprinca i Kastva podudara sa onim
uredjenjerr^koje nalazimo u Vinodolu ili na otocima Krku, Cresu i Lošinju. Taj
teritcrij inače označuje područje, u kojem se je najživlje njegovala glagoljica i
i slavensko bogoslužje. Med ju prvim vladarima ovog područja spominje se hrvatski
knez Borna 821 god.kao vojvoda Libumije i Dalmacije. Obzirom na svoj obrambeni
značaj u Krajini gdje je postojao sistem tvrdjava,lako je shvatijivo,da su Hrvati osno-
vali prvotno svoju naseobinu upravo na današnjem Trsatu. Vojno njegovo obilježje
dokazuju takodjer satnici, koji se spominju kasnije još u Vinodolskom zakoniku iz
1288. godine, kada se ti satnici napominju medju predstavnicima Trsata. Po izumrću
hrvatskih kraljeva domaće krvi raspala se Krajina, kao posebna upravna jedinica
hrvatske države. Području ispod Učke zauzeo je car Henrik V , otok Krk je osvoji-
la Venecija, a nešto poslije su takodjer otoci Cres i Lošinj potpali pod mletačko
gospodstvo. Jedino Trsat sa ostalim dijelom Vinodola ostao je u vlast? hrvatsko-ugar-
skog kralja. Sigurno je, da su se Trsaćani već pod hrvatskim kraljevima služili I u-
 -283 «
kom, koja je dopirala u to doba do današnjeg sušackog mosta, te da su tu udarili
prve temelje nove naseobine kraj Riječ ine, tako da se je ovakav naziv vremenom
ustalio i dao osnov kasnijem širem nazivu Sankt Veith am Pflaum, Sv.Vid na Rijeci
467
(Riječica) odnosno danas skraćeno Rijeka.
Da li je zemljište na kojem se danas stere grad Rijeka poslije izumrća
hrvatskih kr aljeva domaće krvi ostalo u sklopu hrvatskog državnog teritorija teško
je odgovoriti. Prema kasnijim dogadjajima trebalo bi ustvrditi da je naseobinu koju
su Trsaćani osnovali na ušću Riječine ostala pravno u okviru hrvatskog državnog t e -
ritorija. Iz isprave od (.travnja 1365. godine vidljivo je da su postojali "razdori, mrž-
nje i zavisti" zbog Rijeke medju predjima
468 hrvatskih knezova Stjepana i Ivana Fran-
kopcaia i predaka Hugona Devinskog. Prema ovoj ispravi bi dakle slijedilo da

su hrvatski knezovi Frankopani smatrali Rijeku svojim područjem i prije nego što

su je primili u zalog od Djure Devinskog. Na-žalost mi ne posjedujemo nikakova

povijesna vrela do kraja XIII stoljeća iz kojih bismo mogli zaključiti kome je pri-

padala riječka naseobina. Ovu tamu u najstarijoj prošlosti Rijeke, talijanski povje-

sničari nastoje koristiti za tvrdnju, da je riječko područje bilo pod vlašću puljskih

biskupa. Svoju tvrdnju temelje na osnovu bilješki puljskog biskupa Dominika De

Luschis od godine l43o - 1433. U tim bilješkama piše, da je puljski biskup l43o.

godine tražio od posjednika riječkog teritorija Walseovaca, da mu daju počasni dar

kao priznanje, da su te zemlje prvotno pripadale puljskoj biskupiji. Iz bilješke

se nadalje vidi,da su Walseovci uskraćivali taj dar,469

jer nisu htjeli priznati bilo

kakvo pravo puljskih biskupa na riječkom području. Kako se vidi bilješke

puljskog biskupa nisu nikakav dokaz,da je riječki teritorij zaista: spadao puljskom

biskupu, kao svom feudalnom gospodaru. Povijesna vrela nam kažu, da su !3oo.

godine Devinski knezovi svakako upravljali riječkom naseobinom, jer inače ne bi

mogli te godine dozvoliti samostanu u Stični da može bez ikakvih daća provesti

kroz Rijeku svake godine po 5o tovara soli

47o i 6 tovara u l j a . U toj ispravi naziva
Devinski knez Rijeku "svojim gradom". Kako se vidi Rijeka je u početku X I V

stoljeća bila posjed Devinskih grofova. 1399. godine Rijeka pred je u vlasnistvo

Ramberta WalseovcaJPrve podrobnije vijesti o gradu Rijeci imamo upravo i z doku-

menata koji su napisani već od prvog doba vladanja Walseovaca.Ti dokumenti n a -

 -283 «
laze se sabrani u knjizi kancelara riječke komune Antonia De Renno, pravnika iz Me-
dene. U toj knjizi, koja se danas čuva u Historijskom arhivu u Rijeci, riječki kance-
lar je upisao razne zaključke riječke komune, razne ugovore koji su se sklopili u Ri-
jeci u vremenu od I436-146L godine, t j . za vrijeme službovanja kancelara De Renno
u Rijeci. De Renno je bio u Rijeci javni notar i kancelar komune. Kao javni notar
upisivao je u pomenutu knjigu razne ugovore o kupoprodaji zemljišta, kuća i druge
imovine, zatim razna darovanja, oporuke i druge pravne poslove koji ne bi Imali
vrijednost za Riječane kad ne bi bili zabilježeni u pomenutoj notarskoj knjizi. O b -
zirom da je pak De Renno bio ujedno i kancelar riječke komune to je on u tu knjigu
bilježio takodjer sve ono što je Veliko i Malo vijeće riječke komune zaključilo na
svojim zasjedanjima. Značajno je da se za vrijeme privremene odsutnosti kancelara
De Renno spominje kao javni notar Mauro Vidonić, vijećnik i gradjanin Rijeke. Ipak
prema imenima kancelara, vidi se da je riječka komuna uzimala uglavnom strance zo
svoje kancelare i notare. To nije bio običaj samo Rijeke nego i drugih gradova u
Istri i Dalmaciji, budući da se tražio službenik koji neće biti lično zainteresiran u
otpravljanju raznih poslova same komune ili njenih gradjana. U protivnom si učaju
kancelar obzirom na svoju gotovo najvažniju ulogu u gradskom životu mogao bi
naškoditi bilo komuni bilo gradjanima.

Iz knjige kancelara De Renna vidi se da Rijeka pod Walseovcima nije

bila slobodan grad "clvitas", nego manja komuna, koja je bila podredjena feudal-
nom gospodaru. Stoga se Rijeka naziva u to doba Terra fluminis sancti V i t i , tj. r i -
ječka zemlja sv.Vida. VValseovci primivši u posjed od Devinskih knezova Rijeku,
Kastav, Veprinac, Mosćenice, Prenj, Senožeće i Gutnik nisu potpuno sjedinili ovaj
novi posjed na svojim prijašnjim nego su ga ostavili odvojenog tako da je cijelo to
područje bilo podredjeno jurisdikciji kapetana Devinskog kaštela, koji je bio namje-
stnik Walseovaca za ovo područje. Prema De Remmovojknjizi nalazimo da je tada
bio devinski kapetan Ivan Rajhenburger koji je 1437. god. u Rijeci rješavao spor me-
dju stanovnicima Kastva i Mosćenice. Prilikom rješavanja spora uz njega su sjedili ka-
petani Prema, Gutnika i Rijeke. Njegov nasljednik bio je Nicola Lueger koji je
1456. godine lično vršio pravosudje u Rijeci, zajedno sa kapetanom Rijeke, Senožeće
I Gutnika, formirajući tako zajedno jednu vrst višeg sudišta. Pod devinskim kapeta-
 -264-
nom stajao je posebni kapetan Rijeke koji je neposredno u Rijeci predstavi jao feudal-
ca. Pored kapelana riječkoga nalazimo i podkapetana koji je zamijenjivao kapetana
za vrijeme njegove odsutnosti. Ako bi bili odsutni i kapetan i podkapetan, kapetan
bi imenovao za svoga zanjenika jednog od riječkih gradskih sudaca koji bi u tom
471
slučaju se nazivao kapetanski sudac.
Kako vidimo u Rijeci treba razlikovati dvije vlasti, vlast feudalca riječ-
kog kapetana koji je bio podložan devinskom kapetanu i vlast komune koja se vršila
nad gradjanima komune na osnovu riječkog statuta. Riječki kapetan nije vršio nepo-
srednu vlast nad gradjanima osim što je u žalbenoj instanciji riješavao njihove žalbe.
Riječki kapetan i njegov nadredjeni devinski kapetan pazili su uglavnom da osiguraju
sebi i svom gospodaru one prihode koje su morali riječki gradjani davat? svom feudal-
nom gospodaru.
Kao što su istarski gradovi i dalmatinski u doba mletačke vlasti sa svojim
komunama bili poctedjeni knezovima, koje je senat u Veneciji birao svake dvije
godine, tako je i Rijeka sa svojom komunom bila podredjena pod vladavinom Wal-
seovaca kapetanu koji je stolovao u Rijeci. Odnos riječke komune prema kapetanu
očitavao se je u tome, da je riječki kapetan donosio presude po većim krivičnim di-
jelimo, te da je riječka komuna bila dužna kapetanu na novčano podavanja.
Ona su bila u današnjem smislu neke vrsti poreza. Oni su se sačinjavali od plaćanja
daća, desetine i posebno gospoštijskog poreza.
Najveći prihod riječkog feudalca sastojao se od daća. Sav promet robom
u Rijeci bio je opterećen raznim daćama. One su se sastojale od dva i po posto od
vrijednosti robe, koja se je donosila kopnom ili morem na riječku tržnicu. Obzirom
na razvitak trgovine u Rijeci dva i po posto vrijednosti robe sačinjavalo
>
je veoma
visoke prihode feudalca. Ako uzmemo u obzir da je sarto jedan tovar ulja vrijedio
l5oo do l7oo zlatnih dukata, znači da je feudalac samo od toga tovara dobivao cca
4o dukata. Nije ni čudo da je feudalac poduzimao najstrože mjere radi suzbijanja
konirabanda. Jednom ispravom iz 1444, godine odredjuje se da irgovci koji bi
kupili robu izvan riječkog teritorija i pokušali uvesti tu robu u grad a da ne plate
odredjenju daću od 2 , 5 % vrijednosti robe, da će plaćati kaznu od 5 dukata glo-
be za svaki posto vrijednosti robe. Istina je da je feudalac davao pojedincima dozvolu
 -265-
^ da mogu uvesti robu u grad bez plaćanja daća, no to je bilo veoma ri jelko. Tako

je 1449. godine feudalac dao privilegij namjesniku knezova Fren kopana u Senju
da može izvoziti iz Rijeke ulje i smokve koje bude sam kupio a da pri tome ne
plati odredjenu daću. Postojao je opći oprost od plaćanja daća, ako je netko uvo-

* zio ili izvozio robu iz grada u vremenu jedne sedmice prilikom praznika od 24. l i -
pnja svake godine. Medjutim oprost od daća ipak nije važio za željezo, ulje i ko-
žu.
Pored daća veoma važan prihod feudalca značile su desetine. Desetina
se plaćala na vino, žito i janjad. Istina je da feudalac nije imao velike koristi
od desetina na žito i janjad, jer je na području Rijeke malo bilo žitnih polja ili
stada ovaca, ali je zato dobivao velike prihode od vina. Desetina nije išla u
cjelosti u korist feudalca, jer je jedna četvrtina desetine pripadala riječkom kapto-
lu kao naknada za vršenje župničkih dužnosti, a druga četvrtina pripadala je
samostanu Augustinaca u Rijeci. Desetina se je pobirala na taj način da se je uku-
pno sabrana desetina podijelila na dva dijela, jedan dio je dobio feudalac dok je

* drugi dio dijelio kaptol sa Augustincima. Med ju prvim ubiračima desetina u Rije-
ci pod Walseovcima spominje se neki Tonković. Feudalac je imao pravo da njegov
ubirač desetine od vina odnese u gostionu te da se tu njegovo vino prodaje time
da se druga vina ne prodaju dokle god nije prodano gospoštinsko.

Pored daća naj-obu i desetina od vina, žita i janjaca riječka komuna je

morala ubirati od svojih pripradnika još tzv. posebni gospostinski porez. Taj porez
je bio nametnut gradu u paušalnoj svoti, koju je gradsko Veliko vijeće raspodije-
lilo na pojedine gradjane. Veliko vijeće moglo je pojedince oprostiti od plaćanja
toga poreza, ali je u tom slučaju bilo dužno da iz blagajne komune plati alikvotni
dio. Od poreza su bili oprošteni većinom obrtnici koji su došli izvana da bi se na
taj način podigao obrt u gradu. Posebni gospoštinski porez bio je ukinut polovicom
XV stoljeća.
Pored ovih novčanih prihoda feudalac je imao i drugih koristi od svo-
jih riječkih podložnika. Cesto su se feudalci obraćali pojedinim Riječanima redi
« zajma. Tako imamo bilješku iz 1443. godine da je pokojni Zuanich, bivši feu-
dalčev ubirač daća, uzajmio u svoje vrijeme 2oo dukata riječkom feudalcu Hugonu

4
 -283 «
Devinskom. Njegov nasljednik Vito Zuanich, sudac riječki , pokušao je isposlo-
slovati da nasljednici Devinskih knezova Walseovci vrate njemu uzajmljeni novac.
Iz jednog drugog dokumenta iz 1446. godine saznajemo, da je riječki feudalac
Rambert Walseovac uza j mio 600 dukata od suca riječkog Mati je Donadovića koji
kada je riječki sudac Nikola Nikolić, daciar, zahtjevao od njega 80 dukata za
daću odbio da plati feudalcu upravo zbog njegovog dugovanja. Ovi su nam po-
daci od važnosti, jer nam dokazuju, da se je u Rijeci razvila do XV stoljeća trgo-
vina do tek ve mjere da su pojedini riječki gradjani raspolagali većim sumama nova-
ca, pače tako da su se i sami feudalci obraćali riječkim trgovcima radi novčanog
zajma.

Ubiranje poreza u korist feudalca vršili su tzv. daciari. Oni su bili u

472
gradu pored kapetana jedini feudalčev službenik u Rijeci.
Rijeka je imala svoje statute već u vrijeme Walseovaca. U knjizi r i -
ječkog kancelara De Renno (1437-1461) nalazimo na nekoliko mjesta ubilježeno zak-
ljučke Velikog Vijeća riječke komune.Ti su se zaključci i nazvali statutima, što zna-
či odredbama Velikog Vijeća. Naime Veliko Vijeće imalo je pravo donositi odredbe
u današnjem smislu zakone, koji su važili na teritoriju riječke komune. Vremenom se
broj takvih statuta povećao tako,da je bilo teško riječkom kapetanu i sucima snala-
ziti se i donositi riješen ja po pojedinim upravnim i sudskim pitanjima. Trebalo je te
nove odredbe Velikog Vijeća sakupiti, uskladiti i poredati u jednoj knjizi, kd<o bi
bilo svima moguće na brzinu ustanoviti što se odred ju je pri postavljenom problemu.
Treba naglasi ti, da su pored ovih statuta bili na snazi i drugi propisi, koji nisu
bili upisani ni u jednoj knjizi, ali koji su važili kao običajno pravo t j . kao i svi
ostali pisani zakoni. Statuti često i nisu drugo bili nego noviji propisi, koji su
mijenjali ili dopunjavali stare propise običajnog prava. Kako vidimo, sucima je b i -
lo teško uredovati bez jedne knjiga, u kojoj bi se nalazili popisani svi propisi sre-
djeni po odredjenom redu i to on? stari propisi kao i novi, koji su nadomjestili sta-
re. Nama nije poznato,da su Riječani imali takovu knjigu riječkih propisa prije
l53o godine. Možda je takva postoj ala za privatnu upotrebu, no nije nam se sa-
čuvala. Isto tako nemamo dokaza, da je postojala kakva službena zbirka riječkih
propisa prije l53o.god.
 -283 «
Prilikom promjene gospodara nad Rijekom, kada je Rijeka došla u posjed
Habsburgovaca na osnovu ugovora od 1465. I 1472. godine, sigurno je , da su Rije-
čani morali zatražiti od novog gospodara da im prizna i odobri sve njihove zakone
koji su do sada važili na riječkom teritoriju, jer inače bi došli u opasnost, da Habs-
burgovci zavladaju Rijekom po svojim propisima, koji svakako ne bi poštovali samo-
stalno uredjenje riječke komune. I zaista ! Iz uvodnog dekreta hrvatsko-ugarskog kra-
lja Ferdinanda I od god. I53O, saznajemo da je Ferdinand izdao vladarski otpis, u
kojem se izričito kaže: "Hoćemo stoga i ovim našim olpisom odred ju jemo, da spome-
nuti nasi podanici ovaj statut i naredbe u buduće u već češće navedenom našem
gradu - kako su one sadržane u ovoj knjizi - i revno održavaju, i da im se,kako se
dostoji, pokoravaju te da inače ne rade protivno njima. K tome hoćemo i odred ju je-
mo vladarskim otpisom, da njihov statut i naredbe budu u cijelosti i u pojedinostima
i u svim svojim točkama, člancima, zaporkama, riječima, mislima i načelima sna-
žne i moćne, i da ih svi vrstno i moćno održavaju i njima se pokoravaju. Stoga nala-
žemo i zapovjedamo svim crkvenim dostojanstvenicima, grofovima, baronima, kaštela-
nima, poglavarima gradova, načelnicima, sucima, konzulima gradova, tržišta i se-
la, općinama, carinicima, mitničarima i ubiračima drugih daća, te svim činovnici-
ma i ostalim našim podanicima i vjernima kojeg mu drago staleži, čina i položaja
oni bili, da spomenutim sucima, vijeću i cijeloj općini (grada Rijeke) dopuste slo-
bodno i mirno upotrebljavati i uživati njihov statut, naredbe i sloboštine po ovoj
našoj posebnoj milosti i darovanju, i da (ih) ni u čemu ne sprečavaju nit? ne smeta-
ju, a niti da ne dopušta ju, da na bilo koji način od drugih budu smetan? i ometovàn?
pod prijetnjom teškog našeg gnjeva i kazne. " Ovim riječima habsburškog vladara
stupio je na snagu riječki Statut kao službena zbirka riječkih pravnih propisa. Ta
zbirka je bila u važnosti sve do I8O5. godine.

Knjiga riječkog Statuta iz l53o godine podijeljena je na četiri dijela:

prvi dio donosi odredbe o kapetanu i njegovoj zakletvi, o službi vikara i njegovoj
zakletvi, o izboru sudaca i njihovoj službi, o službi gradskog kancelara, satnika,
kapetana četiriju gradskih kotara grada Rijeke , o službi gradskih komornika ili
računovodja, zatim o službi poljara, gradskih procjenitelja, vlasnika, sindika za
nadgledavanje rada i računa službenika komune, o izboru vijećnika, o dražbovanju
 -283 «
skelarine, daća na vino i malvaziju, te od brodogradilišta na obali, i o zabrani
mita. Drugi dio odnosi se na propise gradjanskih parnica, dok se treći dio odnosi
na kaznene procese. Četvrti dio odnosi se na izvanredne propise o zabrani poslova
nja na blagdane, o postolarima, mlinarima, pekarima, krčmarima, mesarima, riba-
rima, o vagama, utezima i ostalim mjerama itd.

Prema Statutu iz I53o godine vrhovni organ Komune bilo je Veliko V i j e -

će. Na zasjedanjima Velikog Vijeća, koja su se održavala svake godine II . X I ,
donosili su se razni zakoni, odredbe, vršio izbor sudaca, kancelara,satnika i dru-
gih funkcionera riječke Komune, te donosili zaključci u pogledu imovine Komune.
Veliko Vijeće odgovara približno u načelu današnjoj gradskoj skupštini.
Ono je sačinjavalo 5o osoba, od kojih su 25-torica bila ujedno članovi Malog V i -
jeća. U Malom Vijeću članovi nisu smjeli biti mladji od 3o godina starosti. Broj
članova Velikog i Malog Vijeća nije se smio ni povećavati ni smanjivati, izuzevši
slučaj, kada nastupi smrt ili se desi kakova nesreća, kojem od pomenutih članova
vijećnika. Ako netko iz broja Malog Vijeća umre, a postoji sin ili unuk umrlog
člana Malog Vijeća, koji je star barem 25 godina, u tom slučaju umrlog automatsk
nasljedjuje u funkciji vijećnika njegov sin odnosno unuk, ako je sin takodjer umro.
Ako umrli član Malog Vijeća na ostavi ni sina ni unuka, u tom slučaju Veliko V i -
jeće mora izabrati iz svoje sredine novog člana Malog Vijeća, i to na taj način,
da se izaberu četvorica članova Velikog Vijeća, i onaj koji dobije od ovih naj-
veći broj glasova u Velikom Vijeću, postaje članom Malog Vijeća umjesto umrlog
^uduči da se na taj način Veliko Vijeće smanjilo za jednog člana, kapetan i grad-
ski suci dužni su izabrati iz naroda nekog, koji će doći na mjesto tog vijećnika
u Velikom Vijeću. Nitko ne može biti izabran za vijećnika Velikog ili Malog V i -
jeća, koji nije bio gradjanin Rijeke po rodjenju ili gradjanin po privilegiju, ako
nema nekretnine na području Rijeke. Vijećnici su vršili svoju funkciju doživotno.
Suci su se mogli izabirati samo iz broja vi jezika Malog Vijeća. Ostali funzione-
rei mogli su se birati kako iz Velikog tako iz Malog Vijeća.
Prijedloge na zasjedanju Velikog Vijeća mogli su podnijeti samo ka-
pe rcn ili vikari po njegovom nalogu, te gradski suci. To načelo je vrijedilo i u
Malom Vijeću.
 -283 «
Zaključci i odluke, koje su stvorene u Vijećima tajnim glasanjem bile su
pravosnažne u koliko su bile dvije trećine vijećnika prisutne, a većina glasova "za",
izuzevši, ako bi bio prijedlog o izdacima gradskih novaca ili o o tud j i van ju ili obve-
zivanju prava ili nekretnina komune ili o dokidanju Statuta i raznim fiskalnim pita-
njima komore, u tim slučajevima moraju se suglasiti dvije trećine prisutnih u poje-
dinom Vijeću pod usi ovom, da u njemu moraju sudjelovati dvije trećine svakog V i -
jeća. Zaključci na dokidanje Statuta, o probitcima gradske općine i fiskalne ko-
more ne mogu se dati na izvršenje prije nego kralj takve zaključke potvrdi.

Prema riječkom statutu iz l53o. godine vršili su sudsku funkciju za riječki

teritorij vikari i dva suca. Do godine 1574. vikare je postavljao i imenovao kralj a
kasnije sve do 1776. godine t j . do ukinuća te funkcije, vikara su izabirali sami
Riječani u svom vijeću. Dvojicu sudaca izabirali su Riječani od najstarijih vremena
u Velikom vijeću, i to tako da je jednog suca izabrao lično kraljevski namjesnik
u Rijeci iz broja vijećnika Malog Vijeća, a drugog suca je izabiralo Veliko vijeće
i to tako da su trojica izabrana vijećnika predložila svaki svog kandidata, te je
sucem postao onaj predloženi kandidat koji je prilikom glasanja u Velikom vijeću
dobio najveći broj glasova.Kandidata se je moglo predložiti samo iz broja vijećni-
ka Malog Vijeća.

Dakle, riječka komuna je imala tri suca: vikara, kojeg je izabralo V i -

jeće na prijedlog jednog vijećnika, kapetanskog suca, kojeg je kraljevski namje-
snik izabrao izmedju vijećnika Malog Vijeća i komunalnog suca kojeg je izabralo
Veliko Vijeće.
Ostala dva duca isprva su vršili svoju službu 6 mjeseci, kasnije godinu
dana, time da po izminuću njihove službe nisu mogli biti ponovno izabrani za suce
kroz izvjesno vrijeme. Oni su takodjer dobivali plaću od komune za svoj rad. Sudili
su u parnicama, kojih sporni predmet nije prelazio vrijednost od lo libara bez obzi-
ra da li se odnosi na gradjanski ili kazneni postupak, osim, ako nije Statutom bilo
drugačije odred jeno t j . pridržano pravo vikari ja. U parnicama par radi najamnine,
radničke plaće, kućne posluge ili radi spora koji se odnosio na bratske interese,
obojica sudaca mogli su suditi bez obzira na vrijednost parničkog predmeta. U svim
ostalim parnicama gradjanskog i kaznenog postupka bio je nadležan sam vikar, a su-
 -283 «

ci se nisu smjeli mješati u njegov djelokrug.

Kako se vidi, veći dio parnica i važnije parnice sudio je vikar, a manji
dio dva gradska suca. S jedne strane, to je razumljivo, jer su pomenuta dva suca
bila zapravo gradski načelnici koji su imali u prvom redu brigu oko uprave komune.
Oni su bili u stvari izvršioci zaključaka Velikog i Malog Vijeća. Vodili su općinske
poslove i kontrolirali rad pojedinih funkcionera komune. Sazivali su Veliko i
Malo Vijeće, i tu su, iako je predsjedao Vijećima kraljevski namjesnik, igrali naj-
važniju ulogu, jer su bili jedni ovlašteni vijećnici koji su smjeli u Vijećima iznosi-
ti prijedloge na glasanje. S pravom su se nazivali rektorima grada i njegovog po-
dručja. S druge strane, razumljivo je zašto su suci imali ograničenu sudsku nadle-
žnost, tim više, ako se uzme u obzir činjenica da niti sam ugarsko-hrvatski kralj
kao vrhovni gospodar Rijeke, nije niti želio dati ovim sucima veću sudsku nadle-
žnost, budući da se nije htio odreći prava, koje je važilo u feudalnom društvu,cb
samo vladaru odnosno feudalcu pripada tzv. visa sudbenost, naročito u kaznenom po-
stupku, jer ovaj najviše garantira feudalcu sigurnost njegovog vladanja na području
sudbenosti. Istina je, da je kralj predao višu sudbenost na području Rijeke vikaru,
koga su Riječani izabirali,ali treba istaknut? da je vikar bio u prvom redu kraljev
službenik, i on se je zaklinjao na vjernost kralju a ne komuni, pa je vikar u stvari
zamjenjivao kapetana u sudskom postupku bez obzira na vrijednost parničkog spora,
tako da je kapetan prema tome bio više vojno nego li civilno lice.

Vikar je morao poznavati ne samo statutarne propise nego i opće pravo

koje se je primjenjivalo u ostaloj Evropi, tim više što je samo on bio ovlašten suditi
strancima, a slTanci su se morali suditi prema njihovom vlastitom pravu. Budući da
gradski suci nisu bili po profesiji pravnici, vikar je bio dužan prema jednoj statu-
tarnoj odredbi podučiti gradske suce i savjetovat? kako se ima u pojedinom slučaju
suditi.
Pored dvojice gradskih sudaca, koji su godinu dana upravljali riječkom
komunom i vršili sudsku funkciju, te vikara koji se isključivo bavio rješavanjem
parničkih sporova u gradjanskom i kaznenom postupku, zatim, kancelara, koji je
registrirao procesne radnje u sudskom postupku, kao i zaključke Velikog i Malog
Vijeća u posebnu knjigu, jedan od najvažnijih funkcionera riječke komune bio je
satnik.
 -283 «
Satnik je iza sudaca bio najuglednija funkcija riječke komune. Naziv sa-
tnik nalazimo ne samo u riječkom Statutu iz l53o. godine, koji je pisan latinskim 'je-
zikom, kao i u drugim latinskim jezikom pisanim dokumentima. U starice doba satnik
je imao svoga zamjenika, koji se je takodjer birao samo iz najuglednij»h riječkih po-
rodica .
Satnik je ustanova starog hrvatskog pravnog uredjenja. O n se spominje
u najstarijim dokumentima koji govore o prošlosti hrvatske države za vrijeme kralje-
va domaće krvi. Satnika nalazimo u dokumentima Vinodola, Krka, Kastava, Veprin-
ca, Mošćenica, baš kao i u Rijeci, u doba kada K r k , Kastav i Veprinac nisu vise
spadali u sklop hrvatskog državnog teritorija, nego su čamili pod tudjinskim jarmom.
Da se je satnik sačuvao i u Rijeci kroz cijeli srednji vijek nije čudno, jer su Riječani
bili Hrvati, koji se nisu asimilirali u tudjince, nego su ostali takvi kroz stoljeća.

Satnika je biralo Veliko vijeće riječke komune na godinu dana u isto

vrijeme kada su se birali gradski suci, i to odmah ndkon izbora sudaca na isti n a -

čin kao i sami suci.

Komuna je bila pravna osoba i takva je imala pokretnu i nepokretnu

imovinu. Raspolaganje tom imovinom pripadalo je najvišem organu komune, a to \e
bilo Veliko Vijeće. Bez suglasnosti Velikog Vijeća i kapetana nije se moglo utro-
šiti ni jedan novčić iz blagajne komune niti raspolagati bilo kakvom česticom općin-
ske imovine. Samo plaće gradskim funkcionerima isplaa vaio se bez prethodnog pla-
tnog naloga. Po nalogu samih sudaca moglo se trošiti iz blagajne najviše 60 iznosa
od 2 dukata.Kamerari su bili ruko/odioci gradske blagajne i općinske imovi-
ne i to unutar okvira koji su obilježavale naredbe Velikog vijeća.

Prihodi komune doticali su u blagajnu uglavnom i z daća na vino, na

ribu, od brodogradilišta na obali, od lučkih pristojbi, i z skelarine koja se plaćala

za prelaz današnjeg mrtvog kanala, zatim izdavanja u zakup zemljišta komune \

najvećim dijelom i z novčanih kazni, iako je polovica ovih išla u korist kraljevskog

fiska. Novčane kazne su predstavljale jak izvor prihoda komune, pr su mnoge par-

nice u sudskom postupku glasile na novčanu kaznu, a prestupi statufurnih propisa

kažnjavali su se većim dijelom novčanom kaznom a manje zatvorom.

 -283 «
Funkcija kamerara poznata je u svim komunama dalmatinskih i istarskih
gradova, što je razumljivo, jer su gradske finansije označavale ekonomsku bazu
komune, a kamerari odgovorne funkcionere za održavanje odnosno proširivanje te
baze.
Riječani su poznavali posebnu funkciju po uzorg ostalih hrvatskih općina
u Vinodolu i u Istri - poljare, kojima se za iskaze učinjene u okviru njihove službe
davala potpuna vjera. Po vjerodostojnosti iskaza funkcija poljara bila je slična funk-
ciji satnika u Rijeci. Poljari su naime bili organi koji su pazili na vinograde, polja,
livade, vrtove i šume. Prema odredbema riječkog Statuta iz l53o. godine, poljari
su se birali (njih četvorica) u Velikom Vijeću odnah iza viših gradskih funkcionera.
Kako vidimo, poljari su bili kao i satnici ili pristavi u dalmatinskim ko-
munama pomoćni izvršni organi sudske vlasti, koji su uživali javnu vjeru, što znaći
da se njihovom iskazu vjerovalo bez prisege. Ta činjenica navodi na zaključak da

su poljari kao
473
i satnici ili pristavi ostatak institucija starohrvatskog uredjenja sa ovog
^
podruc ja.
Pošto je car Fridrih III oko 1466. godine preuzeo posjed riječkog teritori-
ja, Habsburgovci su vladali Rijekom kao svojom zasebnom krunskom zemljom sve do
1776. godine. Istina, bilo je pokušaja od strane kranjskih staleža da se Rijeka utje-
lovi sa Kranjskom, ali te tendencije nisu se ostvarile. Već pod Friedrihom III radi
neposredne opasnosti od turskih osvajanja, često se sazivao sabor u Ljubljani radi
rješavanja obrambenih pitanja okolnih zemal ja,pa su se na saboru običavali sastati
plemići iz Kranjske, Austrijske Istre i Krasa (pod kojim je spadala Ri jeka). No, ti sabori
dobili su značaj predstavničkog doma tek pod Maksimilijanom I , a ta je vladar svojim po-
stupkom pokazao da ne smatra sve zastupljene zemlje na saboru predložnima Kranjskoj
vojvodini, jer je u svojoj Dvorskoj komori razlikovao Trst i Rijeku od Kranjske,te ih je
posebno tretirao. U riječkom Satutu iz l953.godine očito se vidi da kranjski staleži
nemaju nikakvog političkog utjecaja na Ri jeku.Za strance Rijeka i njezino područje bilo
je još uvijek hrvatsko područ je, iako je ono u stvari bilo podložno autrijskom vojvodi,koji
je doduše bio ujedno hrvatsko-ugarski kralj,ali koji nije Rijeku vratio u nadležnost Hrvat-
skog sabora sve do 1776.godine. Mletački poslanik Ivan Giustiniani npr. piše mletačkom
senatu u izvještaju 1553. godine u Rijeci da je "Luogo della Croccia ". Slično
 -273-
474
nalazimo u Bruškom libelu od 1578. godine, da se Rijeka spominje kao hrvatski grad.
Veze riječke komune bile su sa ostalim područjem Hrvatskog primorja
veoma žive, jer je riječki kapetan od ló3o. godine dalje bio ujedno Trsatski kapetan,
a riječki brodograditelji izradjivali su brze i pokretne brodove uskocima u Senju. Me-
djutim, ta naravna veza koja postoj? od najstarijih vremena Rijeke sa zaledjem nije
imala tada političkih posljedica, pa su postojali uslovi da se riječka općina razvije
kao samostalna komuna, pače da se iz te činjenice razvije vremenom ideja o riječ-
kom corpus separatum tj. o izdvojenom tijelu Hrvatskog kraljevstva. Takovom raz-
voju riječke komune podpomogla je takodjer težnja hrvatskougarskog kralja Karla III
da uskrisi jadransku pomorsku trgovinu u kojoj će glavnu ulogu odigrati naša morna-
rica. Tako je Rijeka kao i Trsti proglašena 1719. godine slobodnom lukom, dakle tak-
vim područjem gdje se nisu primjenjivali strogi propisi o naplaćivanju carina i drugih
daća na uvoznu i izvoznu robu. Med ju tim Karlo III provodeći svoju trgovačku poli-
tiku nije pustio Rijeku da se razvije u pravcu samostalne trgovačke gradske republi-
ke, nego je trgovačke poslove Rijeke podvrgnuo nadzoru i rukovodstvu Unutarnje
austrijske vlade u Grazu. Tako je Veliko Vijeće riječke komune postalo ovisno od
Gradačke vlade a kapetan riječki postao izvrsni organ za sprovodjenje vladine po-
litike. Veliko Vijeće u Rijeci rješavalo je od sada samo svoje unutarnje gradske po-
slove. Svi trgovački sporovi preneseni su ( 1723.god.) u nadležnost novoosnovanog
Trgovačkog sudišta u Rijeci tako da su i riječki suci izgubili jedan dio svoje stvarne
nadležnosti.

Još više promjene u statusu riječke komune nastale su 1748. godine, kada
je Rijeka podpala u novoosnovanu pokrajinu "Trgovačku provinciju Primorja", kojom
je upravljala Vrhovna intendenca sa sjedištem u Trstu, a ta je bila podredjena Dvor-
skom komercvijeću u Beču. Tom promjenom riječka komuna nije bila više samostalno
tijelo, nego obična općina unutar njene provincije. Njezina se nadležnost suzila
uglavnom na izvršavanju naloga kapetanskog Namjesništva u Rijeci (c.namjesništvo
za kapetanate Ri jeke,Trsata i Bakra - osnovano 1747. god. poznato pod imenom
Komercasesorij) koje je bilo ekspozitura Vrhovne intendence u Trstu. Sada nije vise
vladalo gradom Veliko vijeće, iako je još formalno postojalo, nego pojedini odbori
kapetanskog Namjesništva. Namjesništvo u Rijeci odnosno Komercasesorij bilo je
 -283 «
prvotno podredjeno C.komorskoj komisiji i političkoj reprezentaciji u Ljubi jani, gdje

je ujedno bilo osnovano apelaciono sudiste za Kranjsku, Goričku, Primorje, Bakar i

Vinodol. Namjesništvo se sastojalo od predsjednika i tri asesora od kojih je jedan bio

zadužen za javnoupravne, ekonomdce i policijske poslove, drugi za poslove komerca

i pravosudja a treći za poslove gradjevinarstva i zdravstva. U sudskom pogledu nasta-

la je 1752. god.promjena u toliko što je žalba protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci

rješavala Vrhovna intendencija u Trstu, a u reviziji G r a z .

Rijekom je zavladala austrijska birokracija , koja je izravno i z Rijeke provo-

dila u život ciljeve dvorske trgovačke politike. To je bila slika Rijeke prenatrpane č i -

novnistvom sa ogromnim izdacima prije nego je 1776. godine vraćena u krilo Hrvatskog

kraljevstva.^^

Trgovačka provincija Primorja kao najviša vlast u pokrajini, koja se sterala

uz more od Gradeža ( danas u Italiji ) do Karlobaga u Hrvatskom primorju obuhvatajući *

gradove(Trst, Rijeku i Senj) po kojoj je riječka komuna izgubila samostalni značaj, b i -

la je 1776 .godine ukinuta. Jedan dio te pokrajine koju su običavali nazivati Austrijs-

kim primorjem, bude podredjen 1776. godine novoosnovanom Guberniju u Trstu, koji

je imao ovlasti ukinute Vrhovne trgovačke intendence, dok drugi dio bivše pokrajine,

t j . Rijeka sa svojim teritorijem bude izuzet i z sklopa austrijskih nasljednih provincija

i utjelovljen Hrvatskom kraljevstvu.

Evo što pise u dekretu kraljice Marije Terezije i z 1776. godine o ovom

vrlo važnom aktu kòjim se Rijeka vraća u sklop Hrvatskog kraljevstva i kojim se

osniva nova Severinska županija: "Pošto nam se je svidjelo ukinuti Dvorsko kornere*

vijeće i ustanoviti, da unaprijed trgovinske predmete raspravljaju u našim nasljednim

pokrajinama pokrajinske političke i dvorske vlasti: riješili smo z a opću korist i veći

napredak trgovine u Kraljevini Ugarskoj i pridruženim stranama, neka se grad i luka

r i j e č k a , kao i ona bakarska imanja, k o j a , idući i z Karlovca put Rijeke l e ž e na des-

noj strani Karlove ceste ( Bakar, Bakarac i K r a l j e v i c a , l e ž e ć i na l i j e v o j strani p o -

menute Karlove ceste neka se zadrže za Vojnu krajinu ) , nadalje i sam grad

Karlovac koji se ima povisiti na slobodni kraljevski grad neka se sve to ponovo

neposredno pridruži Hrvatskom kraljevstvu, i z ovih pak strana, koje se imaju r e i n -

korporirati, neka se ustroji nova županija i p o d l o ž i , poput drugih županija K r a -

 -283 «
Ijevskom hrvatskom vijeću, te pod njegovom oblašću neka stoji u svemu, osim trgo-
vačkih poslova, koji će se pridržati Gauberni jal nom ravnate I jslvu . . . Želeći tome
da se dovede trgovina u kotaru i luci riječkoj i bolje stanje uredjenim i sustavnim
uredovanjem svidjelo nam se je postaviti Josipa Mailata, savjetnika i izvjestitelja
naše Dvorske komore, za Gubernatora gradu i luci riječkoj dodjelivši mu isto onako
područje i preimućstvo, kao što ga ima u Trstu Gubernator grof Zinzendor, ujedno
imenovati ga i Vel ikim županom županije, koja će se stvoriti iz ovoga na novo
pridruženog kotara, te će se zvati Severinskom županijom. Dato u Beču 9. kolo-
voza 1776. Mari ja Terezi ja.

Ovaj kraljevski dekret od velike je važnosti za povijest Rijeke, jer

on nije samo značio povratak Rijeke Hrvatskoj, nego i dokaz da je bečki dvor znao
da je Rijeka sastavni dio Hrvatske, te da je u prošlosti nepravedno bio odkinut od
hrvatskog državnog područ ja.

S gledišta Hrvatskog sabora i Zagrebačke županije povratak Rijeke

Hrvatd<oj bio je radostan dogadjaj, ali formiranje Gubernija u Rijeci i trganje
jednog dijela Zagrebačke županije koji je potpao pod Severinsku županiju ozna-
čavalo je kršenje hrvatske konstitucije. Stoga nije čudo da je Hrvatski sabor 27.
listopada 1777. protestirao protiv osnivanja Riječkog Gubernija, a Zagrebačka žu-
panija da je već 18. studenog 1776. godine tražila od Hrvatskog kraljevskog vije-
ća da Rijeka bude uključena u Zagrebačku županiju kao slobodni kraljevski grad.
Marija Terezi ja nije htjela udovoljiti zahtjevu Hrvatskog sabora, nego je pače i
nadalje protuustavnim putem odredila detalje vladanja Riječkog gubernija, a da
bi Hrvatski sabor ipak djelomično zadovoljila donijela je odluku da Hrvatskoj
pripadnu još gradovi Bakar, Bakarac, Kraljevica, Trsat, Kostrena i Draga t j .
područje koje je dosada bilo pod neposrednom upravom Bečkoga dvora. To je
476
bilo 5. rujna 1777. godine. lo-tog pak travnja 1778. godine Marija Terezi ja
je izdala povelju o konačnom formiranju i području Severinske županije, u koju
je ušla Rijeka, Bakar, Bakarac, Kraljevica s ostalim područjem uzetim od Zagre-
bačke županije,. Novu je županiju podredila ponovno Hrvatskom kraljevskom v i -
jeću u Zagrebu.
 -283 «
Marija Terezi ja svojim dekretom od lo. travnja 1778. godine izvršila *
je obećanje dato prigodom krunidbe time što je Bakar, Bakarac i Kraljevicu te slo-
bodnu luku Rijeku utjelovila Hrvatskoj, te iz tih područja formirala mjesto stare Vino-
dolske novu Severinsku županiju. U tom dekretu piše nadalje da Severinska županija
"bude u svem u čemu su ostale županije Kraljevine Hrvatske i Slavonije, podčinjena
Kraljevskom hrvatsko-slavonskom vijeću' Priključenjem Bakra Severinskoj županiji
stvorili su se novi odnosi u toj županiji. Pod Bakar nije spadao samo grad nego i
kotar, koji se je prostirao od Trsata, Kostrene i Drage do mitnice sv. Kuzme a onda
prema Kraljevici. To područje je sačinjavalo trgovački kotar, koji se je upravljao
kao i trgovački grad Rijeka u formi kapetanata time da je Bakarski kotar imao vlasti-
te organe vlasti, pravosudja i gospodarstva. Taj koiar je bio podredjen Riječkom gu-
477
bernatoru, jer je ovaj ujedno bio Bakarski kapetan. Kada je Bakar 13.svibnja 1778.
godine proglašen za slobodnu luku, Bakrani su nastojali da dobiju sve one privilegije
koje je imala i slobodna riječka luka, U tom su i uspjeli. Bakar i Rijeka bili su slobo-
dne luke, gradovi s gradskim kotarom i samoupravnom smislu vlastitog gradskog statu-
ta. Prilikom raspravljanja o daljnjem unutrašnjem uredjenju Bakra posebno povjeren-
stvo, koje je bilo zaduženo rješenjem toga pitanja, smatralo je da se Rijeci dade pred-
nost u poredjenju prema Bakru, jer je Rijeka u odjel jenoj prošlosti stekla izvjesna pra-
va i privilegije o kojima je ovisio njezin prihod, pa prema tome da se ove povlasti
trebaju i nadalje ostaviti nedirnute, a Bakar da se podvrgne općim zakonima, koji
su važili u Hrvatskoi. U tom smislu ovo povjerenstvo bilo je na strani riječkih pri-
jedloga ,koji su išli za tim da Rijeci osiguraju nekadašnju autonomiju.
Na osnovu mišljenja pomenutog povjerenstva, koje je prihvatilo i
Hrvatsko kraljevsko vijeće u Zagrebu, Marija Terezija izdala je 23 travnja 1779.
godine rješenje, kojim se uredjuje ona zamišljena posebna autonomija Rijeke, a u
kojem je Marija Terezija naprosto opetovala riječi iz prijedloga Hrvatskog kraljev-
skog vijeća, naime: "neka se grad Rijeka s kotarom i nadalje smatra kao odjeljeno
i svetoj kruni Kraljevine Ugarske pridruženo tijelo, pa da se ni na koji478
način ne
miješa s drugim Bakarskim kotarom koji je uvijek spadao Hrvafckoj."
Prema tome dakle sasvim je jasno,da je i Hrvatsko kral jev.vijeće išlo zatim da se
Rijeka odlikuje posebnim autonomnim položajem. Medjutim upravo u taj čas, Marija
 -277-

Terezija ukine po zahtjevu nekih Hrvata Hrvatsko kraljevsko vijeće u Zagrebu, a

njegove poslove preda 3o.srpnja 1779. godine Ugarskom namjesničkom vijeću. Po-
sljedica toga bila je da je sada i Rijeka došla pod to Vijeće, pa je tako nastao osnov
mišljenja, kao da je Rijeka rješenjem od 23 travnja 1779. neposredno utjelovljena
Ugarskoj a odkinuta od Hrvatske. Ovo stanovište dobilo je još snažnije potpore, jer
je 1787. godine nasljednik Marije Terezi je ukinuo Severinsku županiju te je od pri-
morskog područja od Rijeke do Senja uredio tzv. Ugarsko Primorje. Pored toga i sami
Hrvati su odlučili l79o. godine da dadu na Ugarsko-hrvatskom Saboru u Požunu uza-
koniti ovisnost i podvrženost svoje uprave Ugarskom namjesničkom vijeću dakle ono
što je 1779. godine učinila Manja Terezi ja protuustavnim putem. Eto, tako je na-
stao pojam riječkog Corpus separatuma tj. stanovište da Rijeka ne pripada od 1779
godine dalje Hrvatskom kraljevstvu,nego da Rijeka sačinjava posebnu političku je-
dinicu Ugarske krune baš kao i Kraljevina Ugarska ili Kraljevina Hrvatska. Tako je
nastalo u stvari riječko pitanje tj. da su Hrvat? dokazivali da je Rijeka sastavni dio
hrvatskog teritorija, a Madjari da Rijeka pripada neposredno Ugarskoj kruni.

Ugarsko primorje sačinjavalo je posebno političko tijelo neovisno od

Zagrebačkog okruga i županija.Gubernator Rijeke bio je na čelu tog nadieštva,
a on je bio ovisan samo od Ugarskog namjesničkog vijeća. Ugarsko se Primorje sasto-
jalo iz tri kotara: Riječkog, Bakarskog i Vinodolskog. U samoj Rijeci postojala su dva
nadieštva: Gubernij i Magistrat. Guberniju su pripadali trgovački i zdravstveni po-
slovi a Magistrat je ustvari zamjenio prijašnje riječko Veliko Vijeće, s tom razlikom
da mu se teritorijalna nadležnost sa riječkog kotara proširila na bakarski i vinodolski
kotar. Magistrat je bio u političkim i ekonomskim poslovima podredjen takodjer
Ugarskom namjesničkom Vijeću, ali tako da se je sa tim Vijećem mogao dopisivati
samo preko Gubernija. Magistrat je vršio u Ugarskom primorju takodjer i sudbenost.
Protiv presuda toga Magistrata Riječani su se mogli žaliti na Zagrebački okružni
stol, što je značajno, jer se vidi da je dvor smatrao Rijeku još uvijek sastavnim di je-
lom Hrvatske. 4 7 9
No, smrću Jbsipa II vraća se stanje iz l78o. god Politički, komer-
cijalni i pomorski poslovi, luka i zdravstvo bili su povjereni Guberniju s nadležno-
šću nad Rijekom i Bakrom.Gubernij je bio ujednoapelacionosudište za presude, koje
je donio Trgovačko-mjenbeni sud u Rijeci te Pomorski konzulat sa sjedištem u RT*«-
cl. Gradski ekonomski poslovi bili su u nadležnosti gradskog vijeća pod predsjedni-
štvom gubernatora u svojstvu gradskog kapetana* Gubernij i gradsko vijeće bill su u
svojim poslovima podložni Ugarskom namjesničkom vijeću. Pravosudje su vršili suci
rektori Ì Gradski sudbeni stol pod predsjedništvom gubernatora u koliko spor nije
spadao u nadležnost Kr. suda prve instancije i Kr gubernija. Gradski sud bio je
forum prve instancije za krivična djela te druga instancija (apelaciono sudište) za
gradjanske i krivične presude, koje su donijeli gradski suci. Više apelaciono sudište
predstavljao je Banski stol u Zagrebu odnosno Stol sedmorice u Budirnu. Javne škole
su bile ovisne od Više direkcije za školstvo u Zagrebu Od 1808 godine je lične spo-
rove izmedju hrvatskougarskog plemstva koje je živjelo u Rijeci rješavala Zagrebačka
županija.

Pitanje ustavne pripadnosti Rijeke Hrvatskoj nije bilo riješeno ni u

Saboru I800. god ni !8o2 Madjar? su nastojali formulirati takav zakon kojim bi
Rijeku podčinili Ugarskoj kraljevini a Hrvati naravno da se izglasa takav zaključak
u kojem bi se jasno izrazila ideja neposrednog utjelovljena Rijeke Hrvatskoj. Kralj
medjutim nije htio odobriti ni jedan ni drugi stav^ jer je želio Rijeku vratiti austrij-
skim nasljednim zemljama pa je tako carski arhivar Rošman dokazivao da je Rijeka
kranjska zemlja. Konačno je ipak kralj bio prisiljen potvrdi fi izglasani zakon na z a -
jedničkom Ugarsko-hrvatskom saboru, održanom l8o7. godine, koji je glasio doslovce:
da grad Rijeka i luka po prejasnoj carici Ì kraljici Mariji Tereziji posebnom pove-
ljom kraljevini već utjelovljena na istu kraljevinu spada". Kako se vidi Madjari su
lukavo stilizirali tekst zakona rako da se nije moglo utvrditi kojem kraljevstvu pri-
pada Rijeka ugarskom ili hrvatskom. Tu nejasnoću je Hrvatski sabor iskoristio te je do-
nio svoj zakon, koji je poslije dao kralju na potvrdu a kralj ga je potvrdio 19. VI 11
1808. god. Potvrdjeni zakon Hrvatskog sabora glasi: "Pošto je grad Rijeka po povelji
? otpisu poslanih 5. rujna 1777. god od neumrle carice i kraljice na staleže i re-
dove ove kraljevine utjelovljen neposredno Kraljevini Hrvatskoj i pridružen Severin-
skoj županiji, to smatraju slavni staleži i redovi grad i luku Rijeku za cjeloviti dio
ove Kraljevine, \ zbog toga podjeliše u Saboru Kraljevine mjesto i glas preuzvišenom
gospodinu gubernatoru iza velikih župana a poslanicima toga grada med ju slobodnim
i kral jevskim gradovima .
 -279-
Tim zakonom je konačno Rijeka priznata ustavnim putem sastavnim
dijelom Hrvatskog kraljevstva, a madjarska formulacija o pripadnost? Rijeke dobila
autentično tumačenje od samoga kralja. Tako jte Rijeka mogla od sada ustavnim putem
zastupati svoje interese na Hrvatskom saboru kao i sudjelovati u rješavanju svih jav-
nih poslova čitavog Kraljevstva.

Pošto su Francuzi okupirali Rijeku I8O9. god., oni su ostavili na du-

žnost? svo č?novn?štvo, čak su ostav?l? ? Ugarsko primorje dalje na snazi na čelu s
privremenim intendantom, koji je bio podčinjen Generalnom intendantu u Ljublja-
ni. Na čelu samog grada bili su i nadalje gradski suci. Sa I. I 1812 prestao je funk-
cionirati administrativni aparat u privremenom svojstvu, pa je Rijeka ušla u jednu
od provincija koje su sačinjavale Kraljevstvo Ilirije i to Civilnu Hrvatsku sa sjedi-
štem u Karlovcu, koja je bila sastavljena od triju distrikata: Karlovacf Rijeka i
Senj. Od 21. kantona koji su sačinjavali Civilnu Hrvatsku, grad Rijeka je sačinja-
vao I kanton. Bakar je takodjer sačinjavao I kanton. Na čelu grada bio je od cara
imenovani maire, kod kojeg je bila koncentrirana sva vlast. On je bio podčinjen
gubernatoru a poslove ekonomske uprave i nutarnje policije je dodjeljivao adjunkti-
ma (4), koji su bili od njega potpuno ovisni. Vijeće se moglo sazivati samo jedam-
put godišnje radi ispitivanja budžeta i drugih manjih poslova. Izvršenje zaključaka
zavisilo je o odobrenju gubernatora. Vijeće je sačinjavalo 2o vijećnika. Pravosu-
dje su vršila dva suda prve instancije : jedan gradjanski i kazneni a drugi trgovački.
Nadležnost ovih sudova protezala se na Rijeku, Kastav, Bakar, Senj, Rab, Krk.
Lošinj, Osor i Cres. Oni su sudili u vijeću od 3 suca konačno, ako predmet spora
nije prelazio vrijednost od looo franaka, a ostale sporove je rješavao Apelacioni
sud u Ljubljani. U svakom glavnom gradu kantona bio je jedan mirovni sudac koji
je sudio u manjim sporovima. Postojao je i carski prokurator (tužilac), koji je
uzimao dokaze za krivični postupak. Zdravstvena služba je bila povjerena Central-
nom pomorskom vijeću u Trstu kao vrhovnoj instanciji zdravstva za pomorstvo, a u
Rijeci, Bakru, Senju i otocima bile su sanitarne komisije. U Rijeci je bila sanitar-
431
na deputacija prve klase kao i u drugim većim primorskim mjestima.
God. 1813. Rijeka je došla pod Austriju. Nakon kratkotrajnog voj-
nog režima 1814. god. bude ukinuta C . k . intendenca guberijalna a mjesto nje os-
 -283 «
novan Riječki okružni kapetanat, koji je bio podčinjen Namjesništvu Austrijskog

Primorja u Trstu. Riječki okrug se sastojao od kotara Rijeka, Bakar, Crikvenica,

Fužine, Čabar, Kastav, Lovran, Labin, Belaj, Pazin, Podgrad, Krk., Cres i Lošinj.

Kotari su se dijelili u općine, a ove u podopćine. Na čelu riječke općine bio je ma-

gistrat s nadležnošću kotarskog komesarijata u ovisnost? od Riječkog okružnog kape to-

nata. Nadležnost magistrata sastojala se od municipalnih poslova u gradu i podopći-

nama Kozala, Drenova i Plaše, zatim od poslova komesarijata u Rijeci i u podopći-

nama te u Sušaku, Trsatu, Podvežicama, Dragi, Martinščici i Grobniku. Pravosudje

su vršili do 1816. god. Gradjansko ? krivično sudište i trgovačko-m jenbeno sudište, a

od 1816, Pokrajinsko sudište za gradjanske, krivične, trgovačko-mjenbene sporove, te

pomorski konzulat prve instancije za svo područje Riječkog okružnog kapetanata, U

Rijeci je biio još drugostepeno sudište Apelaciono sudiste u Rijeci od 1817 - 1822
t 482
god.
Odmah nakon 1822. god bude restituirono stanje iz I808. god . Patri-

cijski sistem bude reaktiviran kao i Riječki gubernij nad Ugarskim primorjem. Tek

1836. god. nastala je promjena u sudstvu: civilne parnice stanovnika grada i njegovog

dfsrrikta, osim onih koje su pripadale Trgovack.o-m:en benom sudu i pomorskom konzu-

latu, rješavali su gradski suci - rektori u prvoj instanciji, a u apelaciji Kapitanalni

sudbeni sto! u Rijeci odnosno Stol Sedmorice u Ugarskoj, a kaznene presude u prvoj

instanciji donosilo je Kapitanalni sudbeni stol u Rijeci a u apelaci ji !<ral jevski ugarski

sudbeni stol, u reviziji pak ugarski Stol Sedmorice. Kapitanalni sudbeni stol u Rijeci

oostao je ujedno prvostepeni sud za lične sporove med ju plemstvom Ugarsko-hrvatske

držav.zajed. koje je prebivalo u Rijeci, a njihove presude po prizivu rješavali su po-

menuti ugarski sudovi { 1 u apelaci ji i u reviziji). S Hrvatskom je sada Rijeka imala

samo u toliko vezu što je imala svoja mjesta u Hrvatskom saboru (I808. god dalje)

? što su riječke škole i nadalje spadale pod Više školsko ravnateljstvo u Zagrebu.

Rijeka je vraćena u cjelosti Hrvatskoj 1848. god. kada je Bansko

viječe u Zagrebu formiralo u Rijeci Povjerenstvo za javnu sigurnost čime je smanji-

lo nadležnost gradskog magistrata. No, već slijedeće godine to je Povjerenstvo ukinu

ro. Istovremeno u Rijeci je upravi jao čitavim područjem Banski povjerenik. God.

1848 ban bude imenovan riječkim gubernatorom, al i Gubernij kao nadleštvo nije
 -283 «
više postojao sve do 1869. god. God. !85o. bude formirana Riječka županija koja

je obuhvatala i grad Rijeku. Županija je bila podložna tadašnjoj Banskoj vladi

u Zagrebu. Sve promjene koje su nastale u uprav? i sudstvu Hrvatske važile su i u

+ Rijeci.

Na osnovu tzv. "riječke krpice" na Hrvatskougarskoj nagodbi

{66 )
pitanje Rijeke nije bilo definitivno riješeno, pa su Madžari sve poduzeli da Rijeku
što više odvoje od Hrvatske davši joj status corpus separatum-a, što nije bilo teško
obzirom da je zajednička Hrvatsko-ugarska vlado fungirala u Madžarskoj, te da
je bila inspirirana gotovo isključivo madžarskim interesima, a imala je gotovo
svu vlast u svojim rukama. Madžari su ponovo uspostavili 1869. god. Riječki gubernij
za područje grada i kotara Rijeke podčinivši ga nepodredno za područje grada i kota-
ra Rijeke j zajedničkoj Ugarskohrvatskoj vladi. Obzirom da
Gubernij u upravnom pogledu nije potpadao pod Zemaljsku vladu u Zagrebu a zaje-
dnička vlada u Budimu nije imala resor unutrasnj iJn posi ova ^pravosud ja, bogoštovlja
i nastave to je riječki Gubernij ustvari u okviru riKresora spadao direktno madžarskoj
vladi tj. resorima tih ministarstava koji su bili nadležni samo za madžarsko nacional-
no područje. Za poslove pomorstva i pomorske trgovine zajednička vlada u Budimu
je formirala u Rijeci posebni ured Pomorska oblast s nadležnošću nad tzv. Ugarskim
primorjem.
Izvršivši te promjene vrhovne uprave u Rijeci madžarska vlada je
taj novi položaj Rijeke djelomično službeno fiksirala statutom grada Rijeke od
17. IV 1872. Prema tom statutu Rijeka je obavljala svoje gradske poslove samo sa
svojim organima: gradskim vijećem i magistratom. Pravo nadzora pripadalo je riječ-
kom Gubernatoru. On je imao pravo veta protiv svakom zaključku gradskog vijeća
odnosno magistrata čime je postizao odgodu izvršenja tog zaključka. Konačno od-
luka je pripadala zajedničkoj vladi. Ipak,gradsko vijeće moglo je unatoč protivnoj
odluci zajedničke vlade uzet» isto pitanje ponovno u pretres i u koliko je tri petine
gradskog vijeća glasalo ponovno za zaključak, on je postao izviian. Guverneru je
pripadalo pravo da rješava o svim žalbama protiv gradskih organa, osim gradskog
vijeća, jer te žalbe jerješavalazajednička vlada. Gradsko predstavništvo je ima-
lo pravo reklamacije kod zajedničke vlade radi kršenja autonomi je * Ako vlada
 -283 «
ne bi odgovorila u roku od 14 dana, zaključak tog predstavništva bio je izvršanB
No, guverner je mogao tražiti pokretanje disciplinskog postupka od strane gradskog
vijeća protiv gradskih funkcionera, dapače je mogao tek ve i udaljiti iz službe.

Kako se vidi, Rijeka je od 1868. god. bila corpus separatum, koji

je u resorima unutrašnjih poslova, pravosudja, bogoštovlja i nastave bio ovisan pot-
puno od madžarskih ministarstava, a u drugim resorima od zajedničke vlade. Jedini
jasni znak o pripadnosti Rijeke Hrvatskoj predstavljalo je pravo Rijeke da bira dva
svoja zastupnika za Hrvatski saborjjda tamo sudjeluje ravnopravno u radu Sabora.

Na kraju treba istaknut! da su Madžar! sve poduzimali da zadovolje

dominantni sloj u gradu prvenstveno na ekonomskom polju, ali i u administraciji.
Za red u administraciji, brzo i efikasno rješavanje problema u egzekutivi, madžar-
ska vlada je početkom XX st. osnovala odgovarajuću instituciju. Naime, na osnovu
zakonskog c l . 9 : !9o4. bilo je osnovano Gubernijalno vijeće,koje se sastojalo od
guvernera, njegovog zamjenika i četiri referenata ( za političku, financijsku, gos-
podarsku i prosvjetnu administraciju ). Referent za nastavu odnosno prosvjetu bio
je ujedno školski inspektor.

Guberni jal no vijeéeje vršilo nadzor nad čitavom upravom i vodilo

brigu da ta uprava funkcionira. Stoga je ona i dobila disciplinsku vlast nad svim ime-
novanim i biranim funkcionerima ( osim nad gradskim načelnikom koji je u tom pogledu
bio podredjen ministarstvu), te je bilo ovlašteno da rješava sve konflikte medju egze-
kutivnim organima. Ono je rješavalo u upravnom postupku kao drugostepeni organ
kao i u pitanjima skrbništva. Protiv odluke Guberni jalnog vijeća apelaci je iz obla-
sti samouprave rješavao je ugarski ministar unutrašnjih poslova, a iz oblast? prene-
šenog djelokruga ostala ministarstva.

Osnivanjem Guberni jalnog vijeća dakle izmijenila se nadležnost

samog guvernera utoliko što nije mogao nastaviti svojom dotadašnjom praksom da
samostalno rješava sve predmete. Djelokrug njegovog ureda nije se u osnovi izmi-
jenio, jer je zadržao rješavanje svih onih poslova koji nisu bili rezervirani grad-
skim statutom gradskoj samoupravi, a u oblast? pomorske trgov?ne, pomorskog pro-
meta ? pomorske sanitetske službe ostala je ? nadalje djelovat? Pomorska oblast,
koja je po svojoj nadležnost? bila ?dent?čna Pomorskoj vlad? u Trstu za Austrijsko
 -283-
Primorje i Dalmaciju, a kojoj je i nadalje stajao na čelu guverner podredjen u tim
poslovima jedino Ugarskom ministru trgovine i komunikacija.
Formiranjem Gubernijalnog vijeća nije se izmijenila ni dotadašnja
sudska organizacija u kojoj su Kraljevski sudbeni stol i Kraljevska kurija u Budim-
483
pešti vršili funkciju apelacionog i revizionog sudišta.
 -283 «

GLAVA III

Dalmacija do 1918. godine

Nakon što su Hrvati naselili današnju svoju domovinu bizantska po-

krajina Dalmacija suzila se na nekoliko gradova pri moru, koji nisu bili medjusobno
teritorija! no povezani. Ti gradovi ( K r k , Osor, Rab, Zadar, Trogir, Split, Dubrov-
nik i Kotor) spadali su do 751 .god. pod ravenski egzarhat, a zatim su oko loo godina
živjeli u vrlo slaboj vezi s Bizantom, da bi opet sredinom IX st. formirali posebnu bi-
zantsku temu , vojnoupravnu jedinicu, nastalu za vrijeme arapskih provala u Jadran-
sko more. Na čelu te teme bio je strateg koga su ti gradovi plaćali novcem i u nara-
vi a stolovao je u Zadru,

No, ti gradovi nisu mogli opstojati bez svog zaledja, te su gradjani

počeli obradjivati zemlju izvan gradskih zidina, kupivši ju,nasljedivši, uzevši u zakup
ili na koji drugi način dobivši tu zemlju u posjed. Očito je da je mješanje gradjana
Romana i Hrvata susjeda moralo dosta rano započeti. Ipak ti su gradovi morali pla-
ćati danak hrvatskim vladarima za uživanje tih zemlji. Konstantin Porfirogenet zna
dapače tačno koliko je iznosio danak svakog grada. Kada su odnosi izmedju gradova
i hrvatskih vladara postali bliski, naročito od kada je kralj Tomislav upravljao tim
gradovima kao prokonzul, kralj Držislav dapače uz dopuštenje Bizanta kao kralj
Dalmacije a kraljevi Krešimir i Zvonimir, kao stvarno i pravno samostalni gospoda-
ri tih gradova, posjedi gradjana, sano stana, crkvi , biskupa koje je naročito hrvat-
ski vladar bojato obdarivao u neposrednoj okolini grada, počeli su se smatrati kao
područje, koje spada gradu i koje pripada gradskoj jurisdikciji pa su tako nastajali
gradski distrikti. Kako su se ti distrikti sve više širili tako su se gradovi uspjevali,
barem neki, medjusobno povezati a time i proširiti teritorijalni pojam Dalmacije.
To naročito važi u XII i XIII st. kada je npr. Zadar uspio proširiti gradsku jurisdik-
ciju na teritoriju od Nina do Biograda.

Pojam Dalmacije ustalio se naročito od kada su Mlečani uspjeli

u toku XII do XV st. grad po grad otkinut? Hrvatskom kraljevstvu. U kasnija vreme-
 -283 «
na Mlečani su nazivali Dalmacijom svoje posjede na hrvatskoj obali, koje su stekli

do kraja XVI st., "acquisto vecchio". No, Mlečani su dalje proširivali po jam Dal-

macije i to sa novim akvizicijama: nakon sklapanja mira u Karlovcima god. 1699.

Kninom, Vrlikom, Sinjom, Vrgorcem i Gabelom - "acquisto nuovo" te nakon Poža-

revačkog mira god. 1718. sa Imotskim - "acquisto nuovissimo". Venecija je razliko-

vala dalmatinsku granicu prema Turskoj nakon kandijskog rata koju je nazivala "linea

Nanni" od one koja je formirana nakon mira u Karlovcima - "linea Grimani" i onu
formiranu nakon Požerevačkog mira - "linea Mocenigo", ustvari što predstavlja nove
4 8 4

granice Dalmacije. Današnje poimanje Dalmacije gotovo u cjelini se poklapa sa

shvaćanjem Mlečana ósim obzirom na otoke Krk,Cres i Lošinj, koje su od god. 1815.
smatrali Istrom a za vrijeme Talijana od 1918. god. dalje Kvarnerom.
Od Krešimira nadalje (sredine XI st.) svaki hrvatski vl adar smatrao
se kraljem Dalmacije, iako ti vladari nisu uvijek imali u posjedu sve dalmatinske
gradove. Bizant se nije pravno odrekao dalmatinskih gradova čak ni u XIII st., iako
je faktično vladao njima svega 13 godina sredinom XII st. Borba oko tih gradova vodi-
la se isprva izmedju hrvatskih vladara i Bizanta a poslije uglavnom izmedju hrvatsko-
ugarskih vladara i Venecije. Gradovi su često mijenjali vrhovne gospodare. God.
1358. Venecija je konačno priznala prava na dalmatinske gradove jedino hrvatsko-
ugarskom kralju, pa se tada odrekla svih svojih posjeda u Dalmaciji. No, već I4O9.

god. ta je prava Venecija uspjela otkupiti od hrvatskougarskog kralja Ladislava N a -

pul jca, pa je kroz nekoliko godina uspjela svoj maleni faktično dobiveni posjed iz
kupoprodajnog ugovora iz I4O9. god. proširiti na sve dalmatinske gradove òsim Du-
brovnika, koji se razvio u nezavisnu republiku. Od dalmatinskih gradova Venecija
je izuzela Kotor i Budvu, jer su oni bili odvojeni od drugih dalmatinskih gradova
teritorijem Dubrovačke republike,pa je od njih formirala pokrajinu pod nazivom Alba-
nija veneta. Venecija je razlikovala svoje posjede na Italskom poluotoku od onih
na Balkanskom poluotoku. Prve je nazivala terraferma a druge prekomorski posjedi.
Vlast Mletačke republike nad dalmatinskim gradovima i novim mletačkim akvizicijama
održala se sve do pada Mletačke republike.
Obzirom na pomanjkanje povjesnih vrela do IX st. teško je što sigu-
rno reći o uredjenju gradova, koji su doseljenjem Hrvata u bizantsku Dalmaciju
 -283 «
doživjeli slom, napuštanje i ponovno naseljavanje a neki potpuno uništenje. Ipak iz
kasnijeg perioda može se ustanovit? da su u gradskoj upravi vidnu ulogu igrali tri-
buni. Naime, u ostalim bizantskim gradovima u VII i Vili st. dobiva na gradsku upravu
sve već? utjecaj gradska milicija, čiji su članovi bili mali posjednici na čelu sa zapo-
vjednicima: tribunima, koje je postavljao bizantski car ili poglavar pokrajine. Dapače
gradska milicija je doskora preuzela svu gradsku upravu u svoje ruke, a komandu nad
gradskom milicijom dobili su veliki posjednici , koji su postali tribuni. Tribunska fun-
kcija postaje nasljedna. Prvaci tribuna bili su suci (judices) koji su vršili uglavnom
upravnu i sudsku samoupravu grada. Vjerojatno je da se takva organizacija grada učvr-
stila i u dalmatinskim gradovima naročito kada su se odnosi sa hrvatskim vladarima nor-
malizirali (X stoljeće). Tada već nalazimo na čelu grada prior-a, uz kojeg se spominju
judicator - judices i tribuni. Tribuni nestaju u toku XII st. pošto je već ranije njihova
funkcija doživjela temeljite promjene. Uz priora spominje se i biskup kao najveći dostojan
stvenih gradova. Priora i biskupa biraju gradjani i kler. U Zadru nalazimo da je prior-
ska funkcija postala gotovo nasljedna. Zadarski prior je vršio ujedno funkciju stratega
dalmatinske teme. Priori ostaju dolaskom Arpadovićo na hrvatski prijesto knezovima«
comesimo -

Početkom XII st. dalmatinski gradovi su uživali potpunu samostalnost

u upravi, sudstvu i zakonodavstvu grada. Knez će se ipak pojavljivati odsada više
kao predstavnik vladara, iako je vladar zagarantirao da će potvrditi svaki izbor gra-
djana i klera. Gradovi su prema trogirskoj diplomi (llo7.god.) i drugim sličnim diplo-
mama predstavi jali slobodne općine gradjana koji su se mogli iseliti iz grada a zabraniti
drugima useljenje u grad. Jedino što su Arpadovići početkom XII st. izmijenili bilo je
da su dvije trećine prihoda gradske luke od trgovine uzimali sebi a jednu trećinu osta-
vili knezu odnosno nešto biskupu, ali su zato gradove oslobodili od davanja danka.
Na taj način su se formirale slobodne gradske komune, koje će procvatom pomorske
trgovine postati gotovo samostalne gradske državice ( krajem XII i početkom XIII st.),
koje će sklapati medjusobno ugovore i s drugim državama kao medjunarodne ugovore,
ipak treba naglasiti da je nezavisnost ovih državica ovisila od odnosima i zm ed ju tih
državica i kralja odnosno velikaša Hrvatske odnosno \énecije. Kako je taj odnos
bio podvrgnut stalnim promjenama, autonomija tih gradova mijenjala se zajedno s
njihovim političkim položajem.
Gradovi Krk, Osor ! Rab uživali su okrnjenu autonomiju, jer su najdu-
lje bili pod mletačkim gospodstvom. Njihovi knezovi su bili već inom mletački ple-
mići izabrani u Veneciji, koji su štitili prvenstveno interese Venecije pa je i rad orga-
na komune bio ograničen. To vrijedi i za zadarsku komunu naročito u XUI st. (od I2O2

- dal je ). Split je naprotiv sačuvao gotovo u cjelini svoju autonomiju. Krajem polo-
vine XIII st. splitska komuna uvodi umjesto kneza podestate, po italskom uzoru, ali
pod pritiskom kralja bude opet uvedena kneževa funkcija, no, uz podestata.
Ipak dešavalo se da su komunom upravljali samo suci (judices), jer je knez bio odsutan
ili uopće nije bio imenovan od kralja. U Trogiru su neposredno vladali suci uz kneza
koji je obično bio hrvatski feudalac. God. 1241. uvode rektora, no povremeno, jer se
uskoro pojavljuje i ovdje podestat još uvijek uz kneza. Rektor i podestat su većinom do
maći ljudi, a predstavljali su izvršni organ Velikog i Malog vijeća te predsjedavali
sudu. U osnovi gradsku autonomiju su i tu vršili uz kneza ustvari samo suci koji se
nazivaju konzuli (consules), ako nema ni kneza ni podestata. Šibenik. iako nije spa-
dao med ju dalmatinske gradove, već početkom XII st. dobiva uredjenje kao i dal ma ti n

ski gradovi, Nin isto tako, ali tek početkom XIII s t . , dok Skradin to dobiva tek u
486
X I V st. Hvar i Korčula pojavljuju se kao gradske komune u XIII st.

U svim tim komunama zakonodavstvo i najvažniji poslovi komune u

doba samostalnosti vršili su se u Velikom vijeću. Tu su se birali svi funkcioneri ko-
mune (knezovi, podestati, sue i, kamerari - blagajnici i računovodje, fontikari - ops-
krba grada živežnim namirnicama, kancelari - pravnici, pisari, notari - javni bilje-
žnici 1 dr. niži funkcioneri komune). Veliko vijeće u doba najvećeg procvata ko-
mune donosi zakone i druge odredbe, odlučuje o sklapanju ugovora s drugim drža-
vama. Veliko vijeće zamjenjuje u potpunosti gradske skupštine tokom XIII st. ono
se dapače zatvara već u toku XIV st. što znaci da je pripadnost Velikom vijeću
ograničena samo na neke gradjane. Uz pojavu Velikog vijeća vezano je Malo vije-
će koje sačinjavaju knez, podestat, rektori s gradskim sucima. Oni faktično vlada-
ju Izmedju zasjedanja Velikog vijeća. U XIII st. pojavljuje se joi u nekim komuna-
ma I Vljaće umoljenih - mudrih kojima pripada pravo davati sav jate u najvažnijim
poslovima komuna, knezu, podestatu ili rektorima odnosno sucima za vrijeme vrla*
 -283 «
nja njihove službe. Njima pripada takodjer pravo autentičnog tumačenja pravnih
propisa komune (statuta i običajnog prava). Takvu autonomiju su uživale komune ,dok
437
su bile pod hrvatsko-ugarskim kraljem. No, u periodima kada su te komune morale
priznat? mletačko vrhovništvo dijeliii su sudbinu Krka, Osora i Zadra. Knez Mieča-
nin je ustvari vladao te b?o isključivi sudac u kaznenom postupku a u civilnom je
sudio zajedno sa sucima komune. Knez je vladao u smislu preporuka i odredaba mleta-
čkog senata, koje bi primao prije nastupa svoje službe u obliku commissio a bio je
odgovoran za svoj rad ne komuni nego mletačkom senatu, kojemu je morao položiti
račun o svom vladanju posebnim izvještajem (reietto),

Uz kneza najr.naca j n i j i funkcioner mletačkog "redimenta18 na odred j e -

nom području bio je kancelar, koji ie vodio kneževu kancelariju. Obično je to bio

pravnik kojeg je birao knez. Sav javni rad kneza (uprava, sud je nje u grad^ansk?m;

kaznenim i vanparbenim predmetima) bilježio je kancelar po materiji kronološki u

posebnim kvadernima kop se odio no nazivaju libri. Tako imamo "Liber praeceptorurn'

u kojem su ubi? ježe ni sudski nalozi. Kadkada, ako se pozvana stranka nije odazvala
11
pozivu , nalazimo i sentenc?ju donesenu tn absentia" . "Liber praeceptorum" rijetko

se upoh eb! java u X V I I i X V I I I st.kada dobiva uglavnom naziv "Liber civil i um" .

"L.ìber termi noj um" i "Civil ium" slični su po svom sadržaju, iako b! <!
Li ber termi no -

rum" trebao sadržavati samo sudska ročišta. Stoga, često se "Liber terminorum" poisčo-

vječuje se "Civil ium11 i l i su spojeni, pa se nazivaju "Li ber ci vi i i um et termi norum".

U tim kvadernima mogu se naći imena i prezimena parbenih stranaka, ročišta, od «•»

govor na tužbe, replikacija i abrevijatura sentencija. Ako se neka parbena stranka

pojavijuje neprestano kao tužitelj ili tužena stranka, i l i naizmjenično kao tužitelj
11
? tuženi, kancelar je osnovao posebni kvaaern koji je nazivao Liber actorum" te

parbene stranke. Ako se pak parbeni spor rješavao kao nagodba, u tom slučaju je

kancelar formirao posebni sveščić pod naslovom "processo compromissario". Ponekad

su sentencije iz civilnog procesa sakupljene u jednom kvadernu, te nosi naslov

"Liber sententiarum". U svakom vol umu jednog kneza nalazimo "Liber instrumen-

torum", "testamentorum", i l i sveščić "instrumentorum et testamentorum", te " L i -

ber instrumentorum ad publicum incantum". U te je kvaderne kancelar unosio sve

isprave o kupoprodaji, darovanju, zamjeni i sličoo, koje je on sam sastavio i l i \ a -

vri! no far, da b! Ih podvrgao stridama (javnom oglašavanju), i kasnije podnio knezu
na potpis da bi dobile pravosnažnost. .Ako bi vjerovnik na osnovu sentencije bio uve-
den u posjed dužnika, i poslije bi se taj predmet posjeda dao na javnu dražbu, te
bi se vjerovnik namirio novcem prodanog predmeta, kancelar bi te aogadjaje re-
gistrirao u "Liber instrumentorum ad publicum incantum", te je na osnovu ovog
upisa Izdavao ispravu o isplati dugovanja. Zaloge za razna dugovanja kancelar
bi upisivao u "Liber pignorum stabilium", ako je zalog nekretnina, ili "pignorum
mobilium", ako je zalog bio pokretnina. Često se javlja "Liber pignorum et instro-
missionum", ako se radilo o preuzimanju zaloga u posjed. Založi su takodjer dava-
ni na dražbu, pa je kancelar upisivao i te izvještaje općinskog teklića. Štete i
njihove procjene nalaze se u "Liber damnorum" ili "extimationum damnorum", ili
samo "extimationum" (stime). Prijave šteta, koje su prouzrokovale domaće životi-
nje , kancelar je bilježio u "Liber denuntiarum animai ium". Punomoć ja zastupni-
cima otsutnih, nagodbe van civilnog procesa, diobe imovine, procjene raznih pred-
meta koji nisu spomi, sekvestre, davanje zemljišta na obradu, javne proglase - pro-
klame ( do XVII stol jeća), depozite, sentencije tzv. voluntariae, inventare, javne
opomene, postavljanje skrbnika i staratelja i slično, što ne spada u druge kvaderne,
kancelar je unosio u "Liber extraordinariorum" (sc.actoruml).U "Liber attestationum"
spadale su razne izjave stranaka o raznim dogadjajima i drugim pojedinostima, ko-
jim su stranke obećavale nešto učiniti. Razne koncesije, dozvole za gradnju, obra-
du općinskog zemljišta, ulaze u "Liber concessionum", a dozvole za izvoz i uvoz
u Veneciju ili gdje drugdje, "Liber bulletarium", kasnije u XVIII stoljeću "carica-
tori" (u prvom redu dozvole za ukrcanje barke ili broda).

Za razliku od civilnog procesa koji su u kvademima registrirani ve-

ćinom samo sa imenima parbenih stranaka i eventualnom presudom, u kriminalnom
procesu kancelar je upisivao u "Liber criminaHum" cijeli postupak počevši od
optužbe ili denuncijacije,pa redom dorana, iskazi svjedoka, pozi vi, proklavni,
koji su izdani da bi se optuženi javio sudu, držanje u pritvoru, pa do konačne
presude. Liber criminalium katkada se naziva i "criminalium denuntiarum cornili-
tonis" (ili aliarum personarurr). Katkada su optužbe izdvojene u*Liber querelatimi /
Presude u kriminalnom procesu nalazimo izdvojene uliber arengu^ ali vrlo rijetko.
 -29o-

Kancelari su posebno upisivali dukale, terminaci je, proklame i manda-

te. U osorskom arhivu nije sačuvana knjiga terminaci ja generalnih providura te du-
kala, ali se u svd<om vol umu odnosnog kneza počevši od XVII stoljeća, pored svesci-
ar
ća iz civilnog i kaznenog postupka nalazi redovito kvadern sa naslovom Proclami e
mandati? koji sadrži kneževe termi nacije, proklame i mandate.
Kancelari su često vršili i notarsku dužnost, iako je to bilo zabranje-
no.
Kancelari su katkada radili i za pisarnu komune, za njezine potrebe.
Za svoj »ud u komuni kancelari su dobivali posebnu nagradu od komune.
"Rezimento" kakav je opisan održao se uz pojedine izmjene još u to-
ku XV i XVI st. u dalmatinskim gradovima. Za vrijeme definitivnog mletačkog gos-
podstva morali su se statuti komuna sasvim uskladiti političkim i ekonomskim intere-
sima Venecije. Svi zaključci Velikog vijeća mogli su stupiti na snagu tek što ih je
Venecija odobrila. Žalbe protiv presuda gradskih sudaca i kneza rješavala je sama
Venecija sve do jólo. god., a kasnije generalni providur Dalmacije i Mletačke
Albanije koja je funkcija uvedena 1597. god. da bi neposredno vladanje Dalmacije
483
prešlo sa mletačkih centralnih ureda na tu novoosnovanu funkciju.
Venecija je tada slala uz kneza u Zadar kapetana za vojne posi ove
i kamerienga za financijske poslove, a u Split, Trogir, Šibenik i Hvar samo karner-
Ienga. Venecija ( Vijeće desetorice) slalo < je uz kneza i kancelara, koji je pomagao
kneza u vršenju sudskih poslova. To su dakle bili isključivi predstavnici vlasti pa je
logično da se je uloga Velikog vijeća u dalmatinskim komunama znatno smanjila.
Osim toga treba napomenuti da su u komunama Krk, Osor, Bar i Ulcinj pučani na-
kon zatvaranja Velikog vijeća tak od jer na upravv komunom, a u drugim da su pu-
čani nastojali sastancima u nabožnim bratovštinama parirati radu Velikog vijeća.
U zadarskom zaledju su dapače seoske općine imale vlastito uredjenje - posobe -
zbor kućnih poglavara jednog mjesta, koji su birali svoje suce i druge manje funkcio-
nere te time predstavljali neku vrst mjesne autonomije. Više posoba sačinjavalo je l i -
ge. One su u osnovi štitile javni red i mir te pomagale gradske komune u sudstvu.
U novo pripojenim područjima i gradićima Venecija je razdijelila po-
dručje na pet okruga ( Obrovac, Knin, Klis, Sinj i Imotski ) postavila na čelo
 -291-

providura a u Metkoviću i Vrgorcu sopra intendenta.

Da bismo mogli bolje razumjeti utjecaj pojedinih državnih institucija

Venecije na mletačke posjede u Dalmaciji i u Istri u odredjenom vremenskom razdo-
blju potrebno je razmotriti razvoj tih institucija i značaj njihov u pojedinom razdo-
blju.

Treba odmah istaknuti da se državna organizacija Mletačke republike

potpuno ustalila tek u XV st. Do dnjge polovice XII st. vlast je dijelio duž sa skup-
štinom, a otada njihovu vlast je ograničavala nadležnost Vijeća mudrih (consilium
sapientium) iz kojeg se razvilo Veliko vijeće (consilium maius),koje je pak doskora
duždu dodijelilo nekoliko savjetnika pa se on s ovima počeo smatrati Malim vijećem
(consilium minus). Početkom XIII st. javlja se Vijeće četraeserorice tquarantia, con-
siglio dei XL - 1223.god.) a zatim i V i j e ć e umoi jenih 'Consiglio del Rogati, Prece-
di) koje se počelo nazivati takodjer i Senat. Nabrojena vijeća su se posebno sosta ja-
la, ali krajem XIII st. sva zajedno su sačinjavala Veliko vijeće, koje bude zatvoreno
konačno 1323. god. Veliko vijeće je S423,god. u potpunost? zamijenilo narodnu skup
stinu, a krajem XV st. bude kler isključen Iz Velikog v i j e ć a , a kasnije dapače i pie
miči koji su b i l i pristaše rimske kurije. Veliko vijeće bilo je nosioc vrhovne državne
vlasti. Od njega su ovisila sva druga vijeća, državni organi, ono je bilo vrhovno za-
konodavno i sudsko tijelo. Personifikacija vrhovne državne suverenost? predstavljalo
je Malo vijeće ( Signoria., Dominium ). Imalo je 6 ćlanova a od 1231 .god. pripadali
mu i načelnici (cap?) triju odjela Vijeća Cetrdesetorice. Na čelu Malog v i j e ć a bio
dužd. Oni su nadzirali rad državnih organa i ispunjavanje zadataka te prisusrvovalI
duždevim audijencijama. Članovi Malog vijeća su sud je; .vali na sjednicama drugih
vijeća te su tim vijećima podnosili prijedloge. Malo vijeće je ujedno bilo vrhovno
apelaciono sudište. U XIV i XV st. komisije za pripremu prijedloga za razna vijeća,
koje je počeo imenovati Senat, postajale su sve više samostalno t i j e l o , koje je napo-
kon bilo spojeno s Malim vijećem, pa se tako prošireno Malo vijeće nazivalo Signo-
ria a od 1412. Col leggio. Senat je odlučivao u svim važnijim pitanjima unutrašnje I
vanjske politike državne uprave, financija, gospodarstva, rata i mira. On se razvio
iz odbora Ve I ikog vijeća koji se osamostalio, a od 1294. god. njegovi zaključci bili
su pravosnažni kao i zaključci Velikog vijeća. U početku je imao ÓO članova, a
 -283 «
sredinom XV stoljeća dodali su mu još 60 članova (nazvan! Zonta) zatim članove
Vijeća desetorice I još neke visoke fuhkcionere. Vijeće Desetorice se razvilo iz od-
bora Senata, formirano l3lo t god., kao izvanredno sudište zbog urota, dok nije 1333.
god. postalo stalno političko sudište, koje se fe počelo brinuti za sva najvažnija pi-
tanja vanjske i unutarnje politike. U početku u Vijeće Desetorice spadao je dužd sa
6 savjetnika, a od sredine XVI st. još petnaest članova. Krajem XVI st. postaje sa-
mo sudište za sigurnost države. To Vijeće već ranije je formiralo odbor od trojice
koji je krajem XVI st. dobio veliko značenje, nazvan Državni inkvizitori, koji su
nadzirali lojalnost državljana, ali koji su se počeli baviti uopće političkim pitanji-
ma, pa su postali dapače posebno sudište jednakopravno Vijeću Desetorice a kasnije
i više. Tako su inkvizitori postali jedan od najvažnijih organa Mletačke republike.
Vojskom i ratnom mornaricom upravljao je Senat, Vijeće Desetorice i Colleggio.
Uz ove centralne urede državne uprave Mletačke republike postojao je još čitav niz
489
drugih drugorazrednih centralnih ureda za pojedine grane uprave i sudstva.
Mletačka Dalmacija došla je pod Austriju 1797. god. Period od 1797.
do I806. predstavlja prelazni period u razvoju uprave i sudstva Dalmacije, u kojem se
kida sa starim srednjovjekovnim ustrojstvom, vrši postepeno reformiranje i unose ele-
menti modernog sudstva i uprave.
Nakon okupacije 1797. god. vojska je imala kratko vrijeme svu vojnu
i civilnu vlast u Dormaciji isključivo u svojim rukama. Tada upravo i sudsko uredje-
nje iz doba Mletačke republike nije bilo dirnufo osim što je vrhovna komanda austrij-
skih četa sa sjedištemu Zadru vršila ulogu generalnog providura. Krajem 1797. god.
počinju izvjesne promjene. Na čelu uprave i sudstva bude stavi jen komesar za ci-
vilne poslove kojeg je imenovao vladar odnosno Dvorska kancelarija u Beču. Pri ovoj
Kancelariji postojala je posebna Sekcija za Dalmaciju i Boku (osnovana l8o2. god.).
U Veneciji pakformiranaje Dvorska komisija koja se je morala baviti pitanjem orga-
nizacije pokrajina, koje su dobivene mirom u Campoformiju. Ona je bila pod utje-
cajem Dyorske kancelarije u Beču. U Zadru je bila posebna područna kancelarija
Dvorske komisije u Beču pod nazivom C.k. dvorska komisija za Istru, Dalmaciju i
Albaniju (Boku). Ova je komisija rješavala i žalbe protiv prvostepenih sudova*
Početkom 1798. god. bude umjesto generalske vlastiformiranGubernij
 i Apelaciono sudište sa sjedištem u Zadru.

Gubernij (ili vlada) se sastojao od gubernatora - predsjednika vlade,

predsjednika Apelaci onog suda i petorice vijećnika, koje je sve zajedno imenovao
kralj. Gubernij je imao svoju kancelariju koja se dijelila u dva odjela: političko-'
upravni i sudski odjel. Posebno je postojao ured državne blagajne koji je imao raču-
novodstvo i središnju blagajnu.

Sama pokrajina je bila podijeljena na kotare odnosno mjesna starješin-

stva (superiorità locale) na čelu s rektorom ili sucem upraviteljem (rettore ili giudice
dirigente). Uz ovog su bili dva ili više sudaca prisjednika (giudici assesori) te jedan
ili dva tajnika, kancel iste, asistenti i pisari. Mjesno star jesi nstvo je bilo nadležno
i za sudske sporove. Rektor ili sudac upravitelj je redovno vršio upravno-političke
poslove a prvi sudac prisjednik sudske poslove uz pomoć drugog prisjednika. Sudsku
funkciju su vršili i pomirbeni sudovi i to u neznatnim parnicama bez priziva i samo
ako su se stranke sporazumjele, jer inače bi takav spor morao riješiti prvostepeni sud
(mjesno star ješi nstvo). Suce pomiri tei je je imenovao komesar odnosno guverner u
Zadru.
U područjima na kojima nisu postojali gradovi, kojima su prije biii na
čelu knezovi, izvršnu vlast su imali pukovnici, serdari, haram baše, tako pukovnik
u "Krajini", serdar? u razdjelima (riparti) i harambaše u manjim područjima. Pukov-
n ici i serdari su vršili ne samo upravnu nego i izvjesnu sudsku vlast. Serdarima su
pomagal i u radu panduri.
U sudskom i upravnom postupku važio je sistem triju instancija:
kotar - Gubernij - Dyorska kancelarija u Beču (preko Dvorske komisije). God. I 8 O 3 .
bude treća instancija tj.Dvorska kancelarija zamijenjena novom i to s Vrhovnim su-
dom u Beču s kojim se ujedinio Kr. revizioni sud u Veneciji.
God. I8O4. bude Gubernij proširen na financijske poslove, pa je
tada imao 6 vijećnika i to dva za upravne, dva za sudske i dva za fiskalne poslove.
No, već I8O5. god. budu oduzeti Guberniju sudski poslovi tj. apelacionf sud te
formiran samostalni apelacioni sud.
U kotarskim mjestima (19) budu formirani prvostepeni sudovi (3 suca).
Pomirbeni sudovi su bili ostavljeni. Prvostepeni sudovi u Zadru, Splitu ? Kotaru budu
 -283 «

odjeljeni od uprave te im bude dodijeljena teritorijalna nadležnost nad Sirim podru-

čjem (kao okružni sudovi). Pukovnici, serdari i harambaše budu podredjeni firn su-
49o
dovima. No, gradovi su se i nadalje služili statutarnim pravom.
Francuska vladavina u Dalmaciji zauzima period od 1806. do 1813.god.
Treba razlikovati Dandolov period ( 1806 - I8O9 ), kada je Dalmacija potpadala pod
francusku kraljevinu Italiju sa sjedištem u Milanu, od drugog perioda ( I 8 I 0 - 1813),
kada je Dalmacija spadala u Iliriju, kao jedna od lest grad jonskih pokrajina.
Do kraja 1806. god. važili su Apelacioni sud, prvostepeni sudovi
(tribunale di prima Istanza) i pomirbeni sudovi, kako ih je Austrija formirala a i
statuti.No, od L I I8O7. god. važila je u sudstvu nova oiganizacija. U većim mje-
stima su postojali pomirbeni suci (giudici di pace), u Zadru pak, Splitu,Dubrovni-
ku, prvostepeni sudovi za civil i kriminal (tribunali di prima instanza) i konačno
u Zadru Apelacioni sud. Reviziju je rješavao Kasacioni sud Kraljevine Italije.
Pomirbeni sud imao je samo jednog suca uz pomoćno osoblje. Okružni prvostepeni
sud je naprotiv bio kolegijalno sudište za odredjeno područje koje se sastojalo od
više kotara. On je bio nadležan kao prvostepeni sud za sve spoiove u kojima nije
bio nadležan prvostepeni pomirbeni sud, a kao drugostepeni za sve presude pomir-
benih sudova. Apelacioni odnosio prizivni sud je bio vrhovno kolegijalno sudište
Dalmacije - drugostepeni sud, jer je rješ^avao protiv presuda orbiterà, pomirbenog
suda i okružnog suda, i prvostepeni sud, jer je donosio presude u sporovima u koji-
ma nije bio nadležan ni pomirbeni ni okružni sud. Kasacioni sud (Tribunale di
cassazione) je bio kolegijalni vrhovni revizioni sud u Kraljevini fio!iji sa sjedištem
u Milanu. Trgovački sudovi su ustvari bili odjeli pomirbenog, okružnog, prizivnog

suda, koji su rjeiavali trgovačke i pomorske sporove. Svi ti sudovi su bil! nadležni
i za krivična djela. Optužbu je zastupao kr. tužioc. Nadzor nad radom sudova i

tužioca vršio je Prizivni sud u Zadru. Od I8O7. god. do I8I0. god. djelovali su
i izvanredni sudovi (ustvari vojni sudovi) u Zadru, Šibeniku i Splitu.

Sa I.! I8O7. god. je takodjer ustanovi jena nova uprava. Upravu su sa-
činjavali I) generalni providur (provvedifor generale) i uz njega Glavna uprava

(provveditura generale), 2) okruži (distretti), 3) kolar! (cantoni) i 4) općine

(comuni).
 -283 «
Glavna uprava se sastojala od generalnog providura, tajništva i 6 odje-
la. Tajništvo su sačinjavali glavni tajnik, tajnik za unufrašnja dopisivanja i drugo o -
soblje. Odjeli su bili I) za bogoštovlje, 2) za pučku nastavu, 3) za pravosudje,
4) za financije, 5) za računovodstvo i 6) za vojne poslove.

Pokrajina je bila razdijeljena na 4 okruga (zadarski, šibenski, split-

ski i makarski). Svaki okrug se dijelio u kotare (19), kotari se dijelili u općine.
Općine su imale sela, kojima je na čelu stajao seoski glavar (capitani anziani).
Na čelu okruga nalazio se delegat, kotara vicedelegat a općinom je upravljala
općinska uprava koju je predstavljao načelnik. U sjedištima okruga i kotara uz op-
ćine su bili općinski savjeti. Uz generalnog providura bilo je savjetodavno tijelo
"Glavno vijeće Dalmacije" (Consiglio generale della Dalmazia). Uvodjenjem tih
savjeta bila su ukinuta sva kolegijalna tijela plemića, gradjana i pučana, a time su
nestali i ti ostaci mletačke uprave.

Obzirom na izvrsnu vlast Dalmacija je bila podjeljena u 6 okružja

na čelu s pukovnikom (colonello), kome su pomagali pristav (aggiunto) ! ka def
(cadetto). Okružje se dijelilo u razdjele i l i serdar?je (ripartì ili serdarie), kojim je
zapovijedao oficir (offciale). Sve je imenovao generalni providur. Svaka serdartja i ~
mala je odred jeni broj pandura (seresani ili panduri) na čelu s haram basom. Oni ni-
su imali više sudsku vlast/iego su se orinuli samo za javni red i mir te da se izvrša-
vaju propisi i naredbe.
Dandolova upravna i sudska organizacija Dalmacije nije se mogia u
cijelosti održati, jer je jedan dio Dalmacije osvojila (I8O9.) austrijska vojska.
Tada je bilo proglašeno opsadno stanje, a na čelu uprave je došao generalni kome-
sar Vojne uprave (commissario generale del Governo militare), koji ć e biti posredni-
kom izmedju vojnog guvernera i gradskih te sudskih oblasti. No,odmah nakon Schdn-
brunskog mira (14.X I8o9.) Napoleon je sve hrvatske i slovenske pokrajine sjedinio
pod naslovom Ilirske pokrajine (Les Provinces lllyriens ili hrvatski "Slovinske drža-
ve") sa sjedištem u Ljubljani. Tako je Dalmacija oduzeta francuskoj Italiji. Odlas-
kom austrijske vojske vraćeni su upravni i sudski organi formirani od Dandola. Umje-
sto generalnogprovidura formiranaje Uprava za Dalmaciju (Nadstojanstvo od D a l -
macije ili L'Intendenza della Dalmazia) na čelu s upraviteljem pokrajine. U Splitu
 -283 «
je bio zamjenik nadstojnikov (vice intendente) a u Šibeniku i Makarskoj delegat.
U svim ostalim mjestima ukinuti su položaji vicedelegata. Njihove su funkcije pre-
dane kapitanima oružničkih snaga, a ovi su ih kasnije prenijeli na pomirbene suce.
Pomirbeni sudovi su ostali kao i do tada.

15.IV 1811. Napoleon je donio dekret o organizaciji Ilirije. Ilirija

se dijelila u 6 gradjanskih i jednu vojničku pokrajinu (Kranjska, Koruška, Istra,
Gradjanska Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik, te Vojnička Hrvatska). Pokrajina se
dijelila u okruge (districts), okruži u kolare (cantons), a kotari u općine. Na čelu
Ilirije je bila Glavna uprava (Le gouvernement glneral des provinces d'Illyrie) koja
se je sastojala od vrhovnog namjesnika (gouvemeur general), glavnog financijskog
indendanta ( intendant general des finances) i komesara pravosudja (commissairre de
justice). Na čelu civilne uprave svake pokrajine bio je intendant a okruga i kotara
poddelegat (subdelegue), gradske opć ine načelnik (maire), a na čelu sela glavari.
U Zadru je bio osnovan generalni policijski komesarijat.

Pomirbeni sudovi su ostali, okružni sudovi prvog stepena su bili odsa-

da u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotaru. Pod zadarsko Prizivno sudište spadali su
okružni sudovi u Zadru i Splitu. Osnovani su takodjer okružni trgovački sudovi

(tribunal de commerce) u Dubrovniku, Rijeci,Trstu i Ljubljani koji su sudili samo u

491
trgovačkim poslovima.
Kada je austrijski car 1814. god. proglasio sjedinjenje Ilirskih pokra-
jina s austrijskim carstvom, nastupio je period od 6 godina u kojem je Austrija poste-
peno likvidirala našlijedjeni francuski sudski sistem. Najveću promjenu predstavlja
svakako zamjena Code Napoleon i francuskih kaznenih propisa novim austrijskim,
posebno u oblasti gradjanskog prava. Pored te promjene do 1819. god. Austri ja je još
iedino zamijenila nadležnost Kasacionog suda u Parizu odnosno Malog vijeća u Lju-
bi jani sa C . k . dvorskim sudom visoke pravde u Beču (I .R. Tribuna I e aulico della su-
prema giustizia).
Tek 1819. god. Austrija je uvela u Dalmaciju novu organizaciju sudova
Po ovoj je Prizivno sudište u Zadru bilo vrhovni sud za Dalmaciju. Na tom području
djelovala su četiri prvostepena okružna suda (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor ).
Okružni sudovi kao prvostepeni kolegijalni (zborni) sudovi bili su nadležni u gradjan
 -283 «

skim sporovima samo na području mjesta i kotara svog sjedišta ( pa su se stoga i na-
zivali pretura urbana), a u krivičnim su bili nadležni i za područje svih područnih
kotarskih sudova. Okružni sud u Zadru je bio osim toga nadležan za cijelu Dalmaci-
ju u fiskalnim i feudalnim gradjansko-pravnim sporovima.

U Dalmaciji je tada bilo osnovano 24 kotarskih sudova (1848. god. bi-

lo ih je 28) sa po jednim sucem a nazivali su se preturama - poglavarstvima. To su bi-
la nadleštva koja su rješavala ne samo sudske sporove nego i upravnopolitičke poslove
što znači da je kod njih uprava bila sjedinjena sa sudstvom. No, u pitanjima uprave
ti su kotarski uredi bili podredjen» okružju (uffizio circolare) a preko njih Guberniju
ili Vladi u Zadru. U sudskim predmetima kotarski uredi su bili podredjeni okružnim su-
dovima, koji su bili nadležni samo za sudske sporove. U sjedištima kotarskih sudova,
u kojima je bilo i sjedište okružnog suda, prvostepeni organ uprave kòtara bile su
političke preture. No, do I83i. god. poslove polttičke preture (uprava, političko -
upravni nadzor i rješavanje teških policijskih prekršaja) u sjedištima okružnih sudova
vršili su gradski načelnici.

Funkcija pukovnika i serdara je reaktivirana već 1814. god. Čitava D a l -

macija je s obzirom na njihove funkcije bila podijeljena na 6 okružja. Na čelu okru-
žja stajao je pukovnik. Svaki okrug je bio podijeljen na manja područja u kojima su
bili na čelu serdari. Oni su vršili svoju egzekutivnu i sudsku vlast, ako u mjestu ni-
je postojao sud i ako spor nije premašio vrijednost od 5 forinti. Tek 8o-tih godina
XIX st. je ukinuta omražena sudbenost serdara. Njihova funkcija prešla je na ko-
tarske sudove.

Napoleonovo sudsko uredjenje održalo se u Dalmaciji ipak do 31.1

l82o. kada je stupila na snagu austrijska sudska organizacija, a ta je ustvari bila
francuska osim obzirom na kotarske sudove, jer kod njih Austrija nije odijelila upra-
vu od sudstva. U novoj sudskoj organizaciji Austrija nije više priznavala kao ni N a -
poleon stara prava i privilegije, koji su se temeljili na uredjenju srednjevjekovnih
komuna. Od kasnijih promjena u sudstvu treba posebno istaknuti onu iz 1827. god.
kada je treća sudska instancija postao Vrhovni sud u Beču i onu iz 1852. god, kada
je uprava bila odijeljena od sudstva i na nivou kotarskih sudova.
 -283 «

Dok je u sudskoj organizaciji Austrija postepeno uvodila novi sistem,

dotle je u upravnoj organizaciji bila brza. Već 1813. god. Dalmacija je dobila svog
namjesnika (guvernera) koji je stajao na čelu civilne i vojne uprave. Uz namjesnika
fungirala je Zamaljska vlada (Landesgubernium) koja se od !85o. god.dal je nazivala
Namjesništvo (Statthalterei ili Luogotenenza).

lako je Austrija formirala 1816. god. Kraljevinu Iliriju, Dalmacija

se smatrala posebnom kraljevinom, koja nije više imala nikakve veze s Ljubljanom,
nego koja se morala podvrgnuti direktno bečkom dvoru odnosno njegovim organima.

Krajem 1815. god. Dalmacija bude podijeljena na četiri okruga - okru-

žna kapetanata - capitanati circolari (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor) koji su zami-
jenili francuske okruge (delegacije). Od l8oć. - 1816. god. posto jao je i makarski
okrug, koji bude nakon ukidanja pripojen splitskom okrugu.

Na čelu okruga stajao je Okružni poglavar. Svaki okrug se dijelio na upravnopoliti-

čke kotare (preture), svaki kotar na općine, a opć ine na mjesta ili sela. Općine u
sjed štu okruga i kotara imale su općinsku administraciju i općinsko vijeće.
God. I83O. Dalmacija bude podijeljena na 7 političkih kotara (prefe-
ttura distrettuale) koji su zauzimali područje dvaju ili više sudskih kotara. No, već
1868. god. ta se administrativna podjela usitnila tako da je otada Dalmacija bila
podijeljena na 12 političkih kotara (capitanati distrettuali ili distretti politici) i to
sa sjedištem u Zadru, Benkovcu, Kninu, Šibeniku, Splitu, Sinju, Imotskom, M a -
karskoj, Hvaru, Korčuli, Dubrovniku i Kotaru. Jedan politički kotar zauzimao je
područje nekoliko sudskih kotareva. N o , već 1852. god. je prešlo vršenje upravno-
političkih poslova sa kotarskih sudova na političke kotare.
God. 1861. je nastala još jedna krupna promjena u upravi. Dalmacija
je dobila uz Namjesništvo svoj Sabor sa sjedištem u Zadru. Izborno pravo vršilo se
po kurijama, od kojih će 21 mandata birati veleposjed,gradovi i trgovačka komora
a 2o mandata seoske općine. Sabor je birao svoj Pokrajinski odbor kao izvršni organ.
Treba još istaknuti da je 1862. god. općina postala autonomna upravna jedinica.
Općinu je predstavljalo općinsko vijeće i općinska uprava. Nadzor nad općinama
(obzirom na financije) vršio je Pokrajinski odbor, a državna vlast (politički kotar
i namjesništvo) u toliko koliko ne bi općine prešle svoju kompetenciju. Nadležnost
Sabora i Pokrajinskog odbora kao i općina bila je identična kao i u Istri i l i drugim
 -299-
austrijskim pokrajinama.

Dalmacija je od 1861. god. slala u Zastupničku kuću Carevinskog vijeća

u Beču svoje poslanike. Obzirom na nadležnost Carevinskog vijeća, ministarstva u Be-
ču, Upravnog sudišta u Beču ne može se ništa drugo primjetiti osim onog što je rečeno
kod Istre.
Na kraju treba još spomenuti da je u 1869. god.nastala u sudstvu još je-
dna promjena tj. ustanovljen je Pokrajinski sud čiju je funkciju vršio Okružni sud u
492
Zadru (I .R. Tribunal e provinciale e Pretura urbana).
U Dalmaciji ogromnu većinu stanovništva sačinjavali su Hrvati. U dal-
matinskim gradovima bilo je i Talijana. Veći dio stanovništva bavio se poljoprivredom
koja je bila veoma zaostala. U primorskim dijelovima i otocima ribarstvo je predstav-
ljalo komplementarnu granu privrede. U gradovima se usredotočila trgovina, obrt, bro-
dogradnja i brodarstvo. Industrija je bila nerazvijena uglavnom isključivo lokalnog kara-
ktera. Jedino je cementna industrija aglomerirala veću grupaciju radnika, ali od važ-
nosti su bile i tri hidroelektrične centrale, tvornice karbida i dušika kraj Šibenika i Du-
gom ratu,i koje su takodjer angažirale veći broj radnika iz okolnih sela. Kako se
vidi, lako je u strukturi produktivnog stanovništva prevladavalo poljoprivredno sta-
novništvo, ipak usprkos slaboj privrednoj razvijenosti bilo je od većeg značaja grad-
uo stanovništvo, jer su kod njega bile sakupljene ekonomske snage, a prema tome i
politički utjecajne snagev naročito kada će privreda krajem 9o-tih godina XIX st.
i prvom deceniju X X st. zabilježiti nagli pozitivni razvoj. Kraj takvih odnosa treba
istaknuti ove faktore:
1. školstvo u Dalmaciji bilo je uglavnom talijansko, srednje potpuno a osnovno dje-
lomično, jer su neke osnovne škole uz talijanski imale i hrvatski nastavni jezik,
2. talijanski jezik je vladao ne samo u školama nego i u uredima, sudovima,
3. veći broj općina bio je u rukama Talijana ili talijanaša. Treba istaknuti da je
gotovo sva inteligencija završavala sveučilište na talijanskim univerzitetima
sjeverne Italije, koja je tada spadala u Austrijsku monarhiju,
4. u prvom saboru 1861. god.većina je morala biti takodjer talijanska,što je razum-
ljivo, kad je po carevom izbornom redu za Dalmaciju bilo omogućeno da l5.ooo
Talijana u gradovima ima pravo birati 23 zastupnika a 4lo.ooo Hrvata najviše
2o zastupnika.
 -SOG-

LI nacionalnom pokretu Hrvata u Dalmaciji, koii je započeo već 1848.

god. a nastavio se I860. god., borba za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom bila je
osnovna aktivnost tek jednog dijela hrvatske inteligencije, koja se već 1848. god.
nazivala narodnjacima. Iako je ta borba doživjela već 1861. god. neuspjeh, jer je
te godine Sabor odbio poslati u Zagreb svoje predstavnike da tamo rasprave pitanje
ujedinjenja, ipak prvi okršaji narodnjaka s autonomašima (pristalicama autonomije
Dalmacije) pokazali su da će se sjedinjenje postići tek dugom i smišljenom borbom.
Narodnjaci su uvidjeli već u počeiku borbe da borba za ujedinjenje neće imati želje-
ni rezultat, ako se ne započne akcijama na formiranju hrvatske nacionalne svijesti, u -
vodjenju hrvatskog jezika u Škole a onda i u urede i sudove.

Već 1862. god. počinje izlaziti list "Il Nazionale" (Narodni list) na
talijanskom jeziku za hrvatsku inteligenciju, koja se slabo snalazila u svom materi-
njem jeziku, s prilogom na hrvatskom jeziku za ostale Hrvate. Program lista se z a -
snivao na načelu slobode i jednakosti, poštivanju prava talijanske manjine i jednako-
pravnosti hrvatskog i talijanskog jezika. Krajnji cilj politike lista bio je propaganda
ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Uz tu važnu akciju narodnjaci su se dali na ot-
varanje hrvatskih čitaonica (prve već 1862. god. osnovane u Dobroti kod Kotora i
Zadru).IJ samom pak Saboru narodnjaci su započeli borbu za uvodjenje hrvatskog
jezika u Sabor.

Započeta djelatnost na otvaranju čitaonica doskora je zahvatila čitavu

Dalmaciju pa su nicale čitaonice u mnogim gradovima i gradić ima, a hrvatski jezik
ušao je u Sabor već 1867. god.

U Saboru su se !òó4. god .ujedinili liberal? narodnjaci i autonomaši

da bi se lakše odhrvali viadinovcima. Od obiju frakcija formirana je Narodna stTan-
ka pod uvjetom da će zajednički voditi borbu za slobodu i narodna prava, ali u pita-
nju ujedinjenja Dalmacije obe frakcije će ostati slobodne. Medjutim ta veza je bila
kratkog vijeka. Već krajem 1866. god. bude raskinuta pa početkom 1867. god. libe-
rale! autonomaši su se ponovo združili s viadinovcima. Narodnjacima u borbi protiv
udruženih autonomaša ipak je predstavljalo jedno olakšanje kada su autonomaši z a -
stupnici u Zastupničkoj kući Carevinskog vijeća stupili u Beču u Klub talijanskih
zastupnika, jer su ovi time ipak javno deklarirali za čim su težili te da je njihova
 -3ol-
tvrdnja da su samo Dalmatinci i Slavo-Dalmati samo krinka pod kojom su sakrivali ta-
lijanstvo.

U školstvu slavili su narodnjaci (Pavlinović, Klaić, Pucić i dr.) veliku

pobjedu kada je 1869. god. uveden u dvjema gimnazijama (Dubrovnik i Kotor) hrvat-
ski jezik kao nastavni jezik. Otada su narodnjaci mogli računati da ć e obe gimnazije
u kratkom vremenu moć? dat? toliko potrebnu hrvatsku inteligenciju koja će polako
preuzimati autonomaške položaje. Iste godine ministarstva unutarnjih poslova i pra-
vosudja donijela su naredbe kojima se hrvatskom jeziku priznalo jednako pravo u uredi-
ma i sudovima. Već slijedeće godine narodnjaci su slavili drugu pobjedu: postali su
saborska većina.

Pored uspjeha u Saboru, školstvu, čitaonicama, narodnjaci su svojom

upornom borbom redom osvajali i općine. God. 1882. pala je u njihove ruke splitska
općina koja je bila kula autonomaštva u Dalmaciji na čelu s Bajamontijem. 8o-tih
godina narodnjaci su imali u svojoj vlasti gotovo sve općine. God. 1887. samo općina
Zadar je bila u rukama autonomaša. S obzirom na borbu za narodni jezik u urede treba
istaknuti uspjeh iz god. 1883 .kada je hrvatski jezik postao službeni jezik Sabora i Po-
krajinskog odbora ( službeni jezik u uredima postao je tek 1912. god.).

lako je Namjesništvo Dalmacije u Zadru često nastojalo da uspjehe naro-

dnjaka smanji raznim protunarodnim mjerama, ipak je krajem 8o-tih godina prošlog
stoljeća jasno bilo da je ogromna već ina hrvatskog stanovništva u Dalmaciji našla
svoj adekvatan odraz u raznim granama javnopravnog i društvenog života. No, nacio-
nalno pitanje nije bilo ipak riješeno, a i taktički odnos prema centralnoj vladi u Beču,
Namjesnistvu u Zadru, autonomašima nije mogao odgovarati svima jednako. Pitanje
ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom takodjer je moralo uć i pri utvrdjivanju taktike poli-
tičara.
Pravaštvo se već početkom 8o-tih godina ukorjenilo u Dalmaciji.Njegov
organ je bila 'Katolička Dalmacija" ( urednik Don Ivo Prodan).
Medju narodnjacima razvila se vremenom opozicija, iz narodnjačkog
kluba "Hrvatski narodni klub" (osnovan 1889.god.) izdvojili su se Biankini i drugi,
koji nisu odobravali umjereni stav,nego su tražili radikalno isticanje hrvatskih poli-
tičkih ciljeva, te su osnovali svoj "Hrvatski klub". Doskora se taj Klub spojio s
 -3o2-
pravašima u zajedničku stranku, koja je 1894. god. dala predlog Saboru o sjedinjenju
Dalmacije s Hrvatskom što je saborska većina odbila, iako su tu već inu sačinjavali
uglavnom narodnjaci. Ovi su naime na čelu s Klaićem smatrali da se ujedinjenje ne
može provesti, jer Beć ne bi to dozvolio, a opasnost je prijetila da se izgubi ono što
se je steklo borbom. No, I9O5. god. ujedinili su se zastupnici Hrvatske narodne stran-
ke i pravaške u Hrvatsku stranku s programom koji je predvidjao sjedinjenje Dalmacije
s Hrvatskom s konačnim ciljem da se sve zemlje nastanjene s Hrvatima sjedine u samo-
stalno državno tijelo. Ovima nisu se pridružili članovi "Ciste stranke prava" (frankov-
ci) u Dalmaciji, a niti dr. Smodiaka, koji je s nekim miaajima formirao "Hrvatsku
pučku naprednu stranku". Riječka i Zidarska rezolucija iz !9o5. god. pokazala je da
su dalmatinski Hrvati i Srbi bili jednodušni za sjedinjenje s Hrvatskom, što je bilo od
važnosti ne samo zbog formiranja zajedničke politike svih Hrvata gdje god su živjeli,
nego i zbog osiguranja ponovne suradnje Srba s Hrvatima, što je bilo oc velike važno-
sti, jer su srpski zastupnici krajem 7o-tih godina počeli suradjivati s autonomašima i
493
time otežali borbu u hrvatskom nacionalnom pokretu.
 -3o3-

Glcrva četvrta

Vladavina u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini

te u okupiranoj tuiskoj Bosni i Hercegovini

U prošlom izlaganju o teritoriju Hrvatsko-slavonskog kraljevstva u

toku XVI st. bilo je istaknuto da se turska granica na hrvatskoslavonskom teritoriju
ustalila krajem XVI st. (u samoj Slavoniji već do l56o.god.).
Osvojeni krajevi su doskora djelomično izmijenili etički i vjerski sastav.
Turci su planski naseljavali napuštene zemlje, a mnogi starosjedioci katolici postali
su muslimani. Muslimani su većinom bili u gradićima i trgovištima.Bio je uveden t i -
marski sistem po kojemu je vlasnik zemlje bio sultan. Raja je mogla samo posjedovati
zemlju, pa je za svoj posjed morala davati vlasniku zakonom odredjena davanja (ba-
ština-čif Huk).

Zemlju je nasijedjivao sin (bez td<se) ili rodjaci (sa taksom). Ako nije
bilo nasljednika ili kmet.nije obradjivao tri godine kako treba, spahija je mogao ze-
mlju dati drugom. Raja je mogla zemlju prodati uz dozvolu spahije, a kupac bi time
preuzeo sve dužnosti.
Osim zemljišta koja je posjedovala raja ili kmetovi, bilo je takvih koja
su pripadala samo vlasniku - spahiji.To su bili sastavni dijelovi timcra ili zemaeta.
Te zemlje raja je morala obradjivati,ali je dobivala od plodova jednu četvrtinu, je-
dnu trećinu i jednu polovinu.
Davanja kršćanske raje razlikovala su se od davanja muslimanske raje.
Davanja kršćanske raje bila su veća, a često i drukčija, jer je turska uprava običa-
vala preuzimati način feudalnih davanja, koji je zatekla u osvojenoj zemlji.
Temeljno kmetsko davanje bila je desetina - ušur od prirodnih plodova osim kod ž i -
tarica gdje je davanje iznosilo jedna sedmina ili jedna osmina. Ta davanja mogla su
se pretvoriti u novčana,koja su inače prevladavala u drugim slučajevima.
Timarski sistem je imao potpuno nerazvijeno feudalno vlasništvo. Feu-
 - M -

daini posjed nije bio proizvodjačka cjelina nego gotovo samo gola vlast nad nepo-
srednim proizvod jačima. Proizvodjačka uloga spahija bila je neznatna. Ipak kmetsko
gospodarstvo je bilo maleno. Istina ono je sredinom XVI st. napredovalo u poljodjel-
stvu, ali ipak nije moglo doskora zadovoljiti povećanim davanjima uslijed povećanja
državnih troškova pa je moralo doći do krize.

Obzirom na gradove treba naglasiti da su se oni počeli brže ekonom-

ski razvijati otkada su Turci osvojili Slavoniju. Gradići su se počeli povećavati.
Počeo je cvasti obrt i njegova cehovska organizacija. Kod toga su imali veliki ut-
jecaj vakufi - posjedi vjerskih organizacija, koje su osnivali bogati gradjani a prije
visoki činovnici. Vakufi su obično raspolagali s gotovinom koju su dobili na osnovu
davanja. Ovaj novac je ušao u opticaj i tako pospješivao razvoj novčanog gospodar-
stva.

Krajem XVI st. pojavljuje se kriza ekonomskih i društvenih odnosa

u turskoj carevini, naročito se povećavaju državni tereti i prisiljavaju feudalci da bi
još više iskorištavali kmeta. Državni izdaci su se povećavali, uvodili su se novi na-
meti, tako da je !6o7. god. dapače nastala buna u Slavoniji, koja je medjutim bila
doskora ugušena. Nakon kratkog zatišja nastala je nesigurnost, počela su protiv vo-
lje Turaka preseljavanja i hajdukovanje. Turci su davali VI asina široku autonomiju,
als nije pomoglo,God J683. Turci izgubivši biifcu kod Beča stalno su počeli slabiti.
Tako je došlo do Karlovačkog mira 1699. god., kada su Turci izgubili svu Slavoni-
ju i dio Srijema, te do Požarevačkog mira 1718.god.kojim su izgubili i ostali dio
Sri jema.

Organizacija javne uprave nije se u osnovi mijenjala od XVI do po-

četka XIX st. Zemlja se dijelila na sandžake (u Hrvatico} županije!), a ovi na
kadiluke i nahije (kotari) kojima su upravljali kadije ili kapetani i musei ini. Na
čelu pokrajine stajao je carski namjesnik obično nazivan vezir, koji je stolovao
od druge polovice XVII st. u Travniku. Turska Slavonija je bila podijeljena u dva
sandžaka, koji su takodjer bili podijeljeni na kadiluke a kadiluci u nahije-Od ve-
će je važnosti za obranu turske granice prema sjeveru bila je kapetanija u Osijeku
i Virovitici te vrsta agaluka i vojna organizacija "Vlaha" kao turskih krajišnika.
Oni su vršili stražarsku službu, pa su bili oprošteni od raznih podavanja.
 -3o5-
Gradovi su imali po pravilu svoju autonomiju, jer dioba u nahije ni-
je obuhvata I a i administrativno-teritorija Inu podjelu zemlje, obzirom da su nahije
bili sandžak begovi upravnici dohodaka i njegovi izvršni organi.'

Turci su veći dio osvojene zemlje razdijelili svojim feudalcima u ob-

liku timara i zeameta, koji su za uzvrat vršili vojnu službu. Najveći dio dohodaka
sandžakata pripadao je ipak carskom fisku. No, bilo je posjeda koji su pripadali ne-
kim pašama i vezirima, a naročito budimskog i bosanskog divana. Viša upravna
instancija od sandžakata bila je naime ejalet. Od l58o. god. postoji na našem po-
dručju uz budimski i temišvarski i bosanski ejalet sa beglerbegom i divanom kao
savjetodavnim organom na čelu. Osnovna upravna i vojna teritorijalna jedinica
u osmanskom carstvu predstavljali su sandžaci. Veziri su predstavljali najviše izvr-
šne organe sultana za poslove vanjskopolitičke, vojne i upravne a kazaskeri za prav-
ne te defterdari za financijske poslove. U to doba je naime sultanova vlast bila
despotska sa primjesama teokratske vladavine.

U drugoj polovici XVIII st. bosanski velikaši su ustvari imali gotovp

svu vlast u svojim rukama. Na njihovim zemljama poštivala se uglavnom samo nji-
hova volja. Centralna vlast u Carigradu je imala vrlo malen udio u vršenju vlasti
u Bosni i Hercegovini. Početkom XIX st. sultan Muhamed II pokušao je reformirati
upravu da bi skršlo moć bosanskih velikaša i njihovih saveznika jdnjičara, pa je
1826. god.uveo unovačenu i izvježbanu vojsku po zapadnom uzoru. Odmah zatim
ukinuo je janjičarske čete, taj glavni oslonac vladavine bosanskih velikaša.
Pokret bosanskog plemstva 3o-tih godina XIX st.nije se više zaustavio
na protivi jenju sultanovim reformama,nego se razvio u pokret za autonomiju Bosne
u kojoj bi vladao samostalno vezir koga bi sami Bosanci birali i koji ne bi bio podlo«
žan pravu Porte da vrši nadzor nad unutrašnjom upravom bosanskog vilajeta. Med ju -
tim, Hercegovina se 3o-tih godina XIX st. odijelila od Bosne nepristajući uz po-
kret otpora bosanskih feudalaca u Bosni protiv sultanovih odredbi pa je za nagradu
poslala posebni vilajet na čelu s vlastitim vezirom.Tih godina je sjedište bosanskog
vezira bilo prenešeno iz Travnika u Sarajevo.
Neuspjeh pobune bosanskog plemstva pomenutih godina na čelu s
Husein-kapetanom Gradaščevićem, urodio je daljnjim pokušajem centralne uprave
u Carigradu da smanfi moć bosanskih velikaša ukidanjem nasljednih kapetanija i reo-
rganizacijom administrativne strukture razdijei jivši Bosnu u muselimluke s imenovanim
muselimima na čelu (krajem 3o-tih godina XIX st.). I protiv te reforme podigla se bu-
na bosanskog plemstva, ali je ova bila ugušena.

Ponovni val reforme u čitavoj državi pokrenuo je veliki vezir Rešid-

paša, koji je preuzeo upravu države do punoljetnosti sultana Abdul-Medžid (1839 -
1861.). Rešid-paša je htio Tursku uvest? u red modernih evropskih država. Njegovo
je djelo Hatišerif od GUlhane (1839.) kojim je obećao sigurnost života, imanja i
vjere svim podanicima bez razlike na vjeru i narodnost i kojim je uveo novačenje
za stajaću vojsku i opću obavezu plaćanja poreza prema vrijednosti imovine. S Ha-
tišerifom bili su povezani mnogi zakoni zvani tenzimati hairije (spasonosne uredbe),
od kojih je najvažniji onaj o ukidanju feudalnog sistema u carstvu. No, sve te ra-
dikalne reforme nisu se još niz godina sprovele u djelo, jer su naišle na otpor kod pi em -
stva, ali i zbog toga što nije postojalo činovništvo koje bi bilo sposobno da te reforme
sprovede u život. Ipak, agrarna reforma koliko god nije bila sprovedena toliko baš zbog
toga dala je povod za nove sukobe i to,sada, izmedju aga i kmetova. Zaredali su se-
ljački ustanci koji su se vremenom pretvorili u otvorene bune kršćana protiv muslima-
na. Sultanov ferman o ukidanju kmetske rabote proglašen je 1848. god., no, plem-
stvo je zatražilo da im kmetovi daju trećinu s njiva i polovinu s livada što kmetov?
nisu htjeli pa su molili pomoć i zaštitu sultana, a ovaj je to iskoristio da konačno
obračuna s otporom feudalaca u Bosni i Hercegovini. I zaista, krajem travnja 1851.
sultanu je uspjelo da konačno skrši taj otpor. Tada je odmah i reorganizirana unutra-
šnja uprava Bosne i to tako da je Bosna bila podijeljena na 6 okružja, a ova na mu-
di r luk e ili kaze. Na čelu okružja stajao je kajmekan u isto vrijeme upravnik i su-
dac, a mudirlucima mudiri takodjer istovremeno upravnik i sudac. U Sarajevu je bio
vrhovni sudac (mulla). Tada je (l85o.) osnovan u Sarajevu i Austrijski generalni
konzulat koji je odmah započeo sa svojim znatnim utjecajem na pučanstvo.

Nerješeno pitanje agrarne reforme i nakon svladanog otpora bosan-

skih feudalaca, teški teret poraza, nepoštivanje sultanovih reformi prisililo je oslo-
bodjene kmetove na daljnje bune. U Hercegovini je nemirno stanje podupirala
Crna Gora a u Bosni Srbija. Jula 1875. buknuo je napokon veliki ustanak u Hercego-
vini izazvan nemilosrdnim ubiranjem poreza. Ustanak je dobio doskora široke raz-
 -3o7-
mjere ne samo u Hercegovini, jer se proširio i na Bihaćku krajinu. Ustanak je dao
povod za rat izmedju Srbije i Crne Gore s Turskom (1875-1876) a zatim i za rusko-
turski rat (1877-1878). No, ratom se nije okoristilo sei jaštvo nego najviše Austro-
ugarska, jer je dobila ovlaštenje od evropskih velesila da okupira Bosnu i Hercego-
vinu i da u njoj preuzme upravu (Berlinski kongres 1878.).To je ona već sredinom
1878. god. ostvarila okupiravši Bosnu i Hercegovinu u najkraćem roku. Okupacija
je trajala do 5.X I9o8. kada je Franjo Josip I proglasio manifestom aneksiju Bosne
494
i Hercegovine Austrougarskoj monarhiji.
Okupacija je uslijedila na osnovu č l . 2 5 . Državnog ugovora izmedju
Austrougarske, Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Turske,
495
koji je sklopljen u Berlinu 13.VII 1878. No, odredbe o unutrašnjoj upravi u
496
Bosni i Hercegovini definirane su Zakonom od 22.11 l88o. god. Ovim zd<onima
je bila zajednička vlada Austrougarske ovlaštena da vrši utjecaj na provizornu upra-
vu Bosne i Hercegovine. Med jutim uWrd jivan je pravca i principa provizorne uprave
kao i pitanje željeznica spadalo je u nadležnost austrijske i hrvatskougarskeVlade.
Financiranje provizorne uprave ukoliko se nije moglo u potpunosti vršiti iz vlasti-
tih prihoda Bosne i Hercegovine spadalo je tdcodjer u zajedničku kompentenciju
obiju vlada. O investicijamai trajnog karaktera kao što su željeznice, javni rado-
vi i slični izvanredni troškovi odlučivali su zajednički zakonima koje su sporazum-
no donosili austrijski i hrvatskougarski parlament. Na isti način su se rješavali prob-
lemi carina, neki indirektni porezi i kovanje novca. Ugovorom pak od 21.IV 1879.
sklopljenim izmedju Austrougarske i Turske bila je zajamčena Muslimanima sloboda
vjeroispov jedan ja, spominjanja sultana u molitvama, izvještavanja turske zastave
na munarama, turski novac kao kolajući novac, prihodi zemlje da se troše samo za
Bosnu i Hercegovinu, a u unutrašnjoj! upravi pravo na državnu službu koje je pri-
padalo prvenstveno domaćem stanovništvu.
Baš obzirom na te ugovore pravni status Bosne i Hercegovine bio je
nejasan. Mišljenja su se kretala izmedju punog priznavanja pripadnosti Bosne i
Hercegovine Turskoj državi do punog priznanja suvereniteta Austrougarske nad
Bosnom i Hercegovinom. Većina je smatrala nakon aneksije da je Bosna i Herce-
govina zavisna zemlja koja stoji u kondominiju obiju država Austrougarske.
 -3o8-
Monarh ja vršio vladarsku vlast u dvojnom svojstvu vladara svake od obi-
ju država. Njemu je pripadala zakonodavna vlast - za neke predmete u obliku p a r a l e l -
nih zakona obiju država a za ostale neograničeno/ dok nije Ustav od l9lo. god. uveo
Sabor. Prema istom shvaćanju uredjeno je i vrhovno vodstvo bosanske uprave, Ona je
poslije okupacije bila povjerena, kako smo vidjeli, zajedničkom Ministarskom vijeću,
te je kod Ministarska vanjskih poslova osnovano Bosansko povjerenstvo sastavljeno od
izaslanika triju zajedničkih ministarstava i obiju država. No, brzo je stvoren ( 1879 -
I880 ) mjesto toga Bosanski ured podredjen (kao odjel) zajedničkom ministarstvu f i -
nancija, koji je odtada vodio vrhovnu upravu Bosne i Hercegovine. No, on ju nije
vodio bez utjecaja austrijskog i hrvatsko ugarskog parlamenta, kako je već napomenu-
to na osnovu Zakona iz 1880. gode

U samoj Bosni i Hercegovini u početku je bila vojna uprava, koja je

zadržala upravno uredjenje, koje je zatekla Iz turskih vremena, a koje je posljednji
put organizirano pod vezirom Topa! Šerif Osman-pašom (I8ÓO-I869), kada je za Bo-
snu izradjen tzv. vilajetski ustav. Bosna i Hercegovina je bila združena s novopazar-
skim Sandžakom u jedinstveno upravno područje pod nazivom vilajeta razdjel jenog
na 7 mutesarifiuka (okruga), ovi na kaze, kaze na mudirluke a ovi na općine. V i l a -
jetu na čelu stajao je valipaša, mutesarifluku rnutesarif a kazi kajmakan. Uz val iju
postojalo je glavno vilajetsko vijeće kao savjetodavni organ.

No, već carskom odlukom od 29.X 1879. počelo je preuredjenje osni-

vanjem Zemaljske vlade, kojoj je bio na čelu zapovijedajući general kao poglavar
zemlje. Vlada je bila podijeljena na četiri odjela (unutrašnji poslovi, financije,
pravosudje, gradjevinarstvo), a od 1912. god. na šest odjela (upravni, financijski,
pravosudni, bogošfovno-nastavni, privredni i tehnički) načelu s direktorima, kasni-
je odjelnim predstojnicima. Ako su odjelni predstojnici na zajedničkoj sjednici na
čelu sa zemaljskim poglavarom vijećali o načelnim pitanjima, takva sjednica se
nazivala vladinom konferencijom.
Uz poglavara zemlje bio je uveden 1882. god. gradjanski zamjenik
(adlatus). Zemlja je bila podijeljena na šest okružja, ova na kotare, a veći kotari
su imali ispostave. Kotar? su obuhvatali veći ili manji broj općina.
Uprava je bila odijeljena od sudstva tek I9O6. god. osnivanjem samo-
 -3o9-
stalnih kotarskih sudova, dok su u sjedištima okružja od početka djelovali okružni
kao zborni sudovi a od 1879. god. i Vrhovni sud. Uz ove su postojali i šerijatski
sudovi. On? su rješavali ostavinske i štićeničke predmete te bračne i obiteljske
ukoliko su se odnosili na nasljedno pravo Musi imana .Oni su postupali po propisima
islamskog prava, a bili su pripojeni kotarskim sudovima. Drugostepen? i vrhovni
šerijatski sud bio je Šerijatski vrhovni sud u Sarajevu.

Aneksijom je bio obećan ustav, ali ovaj je uveden bio tek carskim
rješenjem od 17.11 l9lo. god., kojim je izdano šest zakona: zemaljski ustav, izbor-
ni red, saborski poslovnik, zakon o društvima, zakon o udruživanju i zakon o ko-
497
tarskim vijećima. Ovim zakonima nisu dirnuti zakon od l88o. god. i dotadašnja
nadležnost i utjecaj austrijske i hrvatskougarske vlade, što više, vladine zakonske
osnove koje su se predlagale Bosanskom saboru morale su prije toga dobiti pristanak
obiju vlada a zakoni, prihvaćeni u Saboru, morali su dobiti njihovu privolu prije
predlagan ja caru na sankciju. Isto tako ovim zakonima nisu dirana prava obaju par-
lamenata, a nadležnost Bosanskog sabora bila je ograničena na taksativno navedene
poslcve i to: ustanovljivanje zemaljskog godišnjeg proračuna, uzimanje novih i kon-
vertiranje starih zajmova, te rješavanje poslova iz oblasti unutrašnje uprave, pravo-
sudja, trgovine, obrta, agrara, gospodarstva, gradjevinarstva, nastave, zdravlja
i dr.
Zajedničke delegacije nisu imale udjela u zakonodavstvu, ali su
vršile nadzor nad radom ministra financija, koji je bio zajednički organ i kao takav
podnosio Delegacijama izvještaj i o svom radu i odnosu na Bosnu i Hercegovinu, od-
govarao na postavljena pitanja te davao uvid u godišnji proračun, pošto ga je raspra-
vio Sabor i odobrio vladar.
Zemaljska vlada nije bila odgovorna Saboru, ali je bila dužna da od-
govara na pitanja i interpelacije. Sabor je mogao izjaviti svoje mišljenje adresama
ili rezolucijama. Napokon vladar si je rezervirao velika prava time što je mogao
izdavati naredbe sa zakonskom snagom u vrijeme izmedju dvaju zasjedanja Sabora.
Ustrojstvo Sabora se temeljilo na jednodomnom sistemu i načelu zastu-
pan jà interesa. U Saboru su bile zastupljene: Prva kurija uglavno najoporezovanijih
stanovnika, zatim Druga kurija stanovnika gradova i konačno Treća kurija stanovnika
 -31 o-
SG seoskog područja. Pored ovako izabranih zastupnika članovi Sabora su bili i viri-
listi ( većinom predstavnici muslimanske, pravoslavne, katoličke i židovske vjerske
zajednice). Svakoj kuriji pripadao je odredjen broj mandata, a taj je bio podijeljen
razmjerno broju pripadnika triju nabrojenih vjeroispovjesti.

Sabor je birao iz svoje sredine za cijeli saborski period Zemaljski sa- +

vjet koji se je sastojao od devet članova a kojemu je bila zadaća da na pitanja Z e -
maljske vlade daje ovoj izjave i mišljenja o takvim javnim poslovima u kojima je ima-
la Bosna i Hercegovina pravo udjela. Vlade obiju država mogle su nd<on medjusobnog
sporazuma preko zajedničkog ministarstva pitati Zemaljski savjet ili se on mogao istim
putem obraćati na njih s predstavkama. U Zemaljski savjet birala je svaka vjeroispovjest
onoliko članova koliko je prema razmjeru stanovništva pripadalo. Predsjednik Sabora
bio je ujedno i predsjednik Zemaljskog savjeta.

Zemaljska vlada vršila je svu civilnu upravu Bosne i Hercegovine pod

vrhovnim nadzorom zajedničkog ministarstva Austrougarske, kojemu je bila podre-
djena. No, neposredno svu civilnu upravu je vodio Zemaljski poglavar odnosno njegov
zamjenik. Zemaljski poglavar je bio podredjen ? odgovoran zajedničkom ministru komu
je bilo povjereno vodjenje bosansko-hercegovačke uprave. Zemaljski poglavar je pred-
sjedavao vladinoj konferenciji te je bio nadzornik vojske i najviši zapovjednik. Zem-
j enik Zemaljskog poglavara je upravljao redovnom službom Zemaljske vlade.

Niže upravne vlasti (okružja, kotari, gradske općine i seoske općine )

pomagale su u radu Zemaljsku vladu, ali su u odredjenim poslovima predstavljali
prvostepene ili drugostepene organe uprave. Tako su okružja u nekim predmetima bila
drugostepeni organ uprave, a u nekim prvostepeni. U osnovi okružja su nadziraia Ì
upravljala radom kotarskih predstojnika. Kotarski uredi su u osnovi bili prvostepeni
organi uprave,pazili na održanje pravnog poretka te vršili nadzor, i podupirali rad op-
ćinskih poglavarstava. U svakom kotaru postojalo je kotarsko vijeće, koje je pazilo
na prosvjetne i gospodarske interese svog kotara, te upravljalo odnosno nadziralo
zavode i ustanove koje su formirane za taj kotar. Ipak, politički, vjerski i nacionalni
poslovi kao i opći zakoni i naredbe bili su izuzeti iz raspravljanja i odlučivanja kotar-
skog vijeć a.
S obzirom na gradske općine trebalo je razlikovati Sarajevo, Mostar
i druge gradove koji su imali svoj statut od onih gradova koji nisu imali svoj statut.
 —311 —
Sarajevo je dobilo svoj statut 1883. god. (donekle izmijenjen 1897. i
498
1899. god.) . Po tom statutu Zemaljska vlada je imenovala gradonačelnika i dva
podnačelnika te trećinu svih vijećnika, dok je dvije trećine biralo gradjanstvo.
Grad je imao i preneseni djelokrug. U taj djelokrug gradskog poglavarstva pripa-
dale su agende prvostepenog organa uprave ukoliko ih nije vršio prema posebnoj
odredbi Zemaljske vlade kod gradske općine postavljeni vladin povjerenik. On je
bio državni organ Vlade te je bio podredjen neposredno Zemaljskoj vladi. On je
bio posrednik izmedju Vlade i gradske općine te je vodio i nadzirao općinske izbo-
re. On je bio dužan prisustvovati raspravama gradskog zastupstva gdje je imao
savjetodavni glas. Ako je vladin povjerenik mislio da je zaključak zastupstva bio
nezakonit ili da bi takav zaključak mogao škoditi općem interesu a još više vladi-
nim interesima morao je obustaviti izvršenje tog zaključka i zamolit? Zamaljsku
vladu za donošenje konačne odluke. Od agenada prenesenog djelokruga općine
vladinom povjereniku je pripadalo upravljanje mjesnom policijom, koja je bila
njemu neposredno podred je na.
Mostar i drugi gradovi sa statutom imali su takodjer opč insko vijeć e,
koje je biralo načelnika i gradski magistrat kome je bila dana policijsko-kaznena i
naredbena vlast. Članove općinskog vijeća birali su isključivo gradjani.
Za ostale gradove koj? nisu imali svoj statut bio je izdan zakon o
upravi gradskih općina (!9o7.god.) koji je predvidjao istu organ?zac?ju ? način
formiranja osim što nije davao gradskom magistratu naredbenu polic?jsko-kaznenu
vlast.^^
Institucija seoskih općina ostala je još od turskih vremena pa sve do
I9O7. god. netaknuta. Novi zakon o uredjenju seoskih općina iz I9O7. god. osta-
vio je i dalje na snaz? staru teritorijalnu podjelu općina te sve one općinske organ?
zac?je koje su postojale do te god?ne. Skupšt?na seosk?h kućnih starješina birala je,
kao što je i prije bilo, vijeće seoskih starješina (seoski medžilis). Vijeće seoskih
starješina biralo je seoskog glavara (kneza, muktara) i njegovog zamjenika. Kotar-
ski ured je imao pravo da potvrdi izbor. Seoski starješina je bio egzekutivni organ
općine, a vijeće (6-3o članova) upravni organ. Seoski starješina je ujedno bio
egzekutivni organ državne vlasti. Djelokrug vijeća je bio sličan onom kojeg su ima
I? gradski zastupnici.^ 00
 -312-
Financijska uprava je bila podijeljena izmedju Financijskog odjela
Zemaljske vlade (koja se brinula o sastavu godišnjih proračuna, vršila nadzor nad
poslovanjem novcima i vodjenjem računa u svim granama uprave, koja je vodila
upravu i nadzor nad državnom imovinom, upravu direktnih i indirektnih poreza,
carina, monopola, zatim vodila brigu o novčarstvu, uredjenju mjera i utega itd.)
i podredjenih mu ureda kad: računarski odsjek za upravnu službu i strukovni računar-
ski odsjek, Zemaljska blagajna, Zemaljski ekonomat, Direkcija duhanske režije,
Bosansko-hercegovačka poštanska štediona i dr.

U sjedištima okružja su se nalazile financijske direkcije (6) radi upra-

ve direktnih i indirektnih poreza a u sjedištima kotara porezni uredi za primanje po-
reza. Carine nisu bile samostalni financijski posao financijske uprave u Bosni i Her-
cegovini, nego su se carinski prihodi predavali zajedničkim financijama monarhije.
Novcima su rukovali prvo pa ezni uredi a onda i Zemaljska blagajna.
Na kraju treba istaknuti instituciju koja je bila osnovana tek 1914.god.,
ali koja je vršila veoma važnu funkciju: Zemaljska računarska komora u Sarajevu.
Ona je vršila nadzor poslovanja Zemaljske vlade i svih ureda u zemlji koji su bili
dužni polagati račune. Predsjednik Zemaljske računarske komore je bio dužan da da-
je objašnjenje i da daje na uvid akte Računarske komore o predmetima koji su bili
u njezinoj nadležnosti Saboru i njegovim odborima.^0'
U oblasti uprave privredom treba prije svega istaknut? da su u Bosni i
Hercegovini vladali takvi agrarni odnos? koji su razlikovali slobodnu zemlju od kmet-
ske što je značilo da je slobodna zemlja i kmetovska zemlja pripadala gospodaru
zemlje (beg,spahija,aga) s tom razlikom da je slobodnu zemlju obradjivao sam gos-
podar a kmetovsku kmetovi. Kmetov? su bili dužni savjesno obradjivat? zemlju te
davati gospodaru zemlje obično trećinu negdje četvrtinu ili petinu poslije žetve.
Kmet se mogao iseliti po svojoj vol ji,ako je dao svoj hak (godišnje davanje u natu-
ri) ujesen. Kako se vidi prilike u toj oblasti društveno ekonomskog života nisu se
izmijenile iz ranijih turskih vremena. Tako je i sada mogao gospodar kmeta odstra-
niti sa zemlje, ako ju ovaj nije savjesno obradjivao. Agrarne sporove koji su pro-
izlazili iz ovih agrarnih odnosa rješavali su sada kotarski uredi u prvom stepenu
i Zemaljska vlada u drugom i konačnom stepenu. No, kmet se mogao otkupiti što
 -313-
je značilo aa je kmet mogao oikupjfi zemlju i postati slobodni vlasnik i seljak.
Otkup je bio reguliran zakonom iz 1911. god. kojim se dozvoljavao otkup samo do-
brovoljnom pogodbom izmedju gospodara i kmeta. Kmetovi su dobivali prije 1911.
god. od Zemaljske vlade hipotekarne zajmove, a poslije te godine otkupe su vršili
vladini organi "otkupni uredi", a novac su kmetovi dobivali uz jamstvo zemaljske u -
prave.
Obrt i industrija su bili regulirani Obrtnim zakonom iz l9o9.god.
koji je bio uglavnom kopija istog zakona u Austriji. Obrti su bili koncesionirani
ili slobodni. Za neke slobodne obrte (stolarski,bravarski) zahtjevalo se stručno
osposobi jenje, za druge kao gostioničarski i knjižarski posebna koncesija od organa
uprave. Slobodne obrte trebalo je samo pismeno ili usmeno prijaviti upravnom orga-
nu. Pravo koncesioniranog obrta podjeljivalo je zajedničko ministarstvo financija
na sva obrtnička poduzeća, dok na druge obrte podjeljivala je Zemaljska vlada i
kotarski uredi.

Trgovina je bi i a regulirana Trgovačkim zakonom za Bosnu i Hercego-

vinu izdanim 1883. god. Svi trgovci ( osim sitničara i kućara) morali su protokol ira-
ti svoju tvrtku,ako su plaćali u Sarajevu 3o kruna a u drugim mjestima 12 kruna go-
dišnje direktnog poreza. Stečaj se mogao otvoriti samo nad imovinom protokolira-
nog trgovca.
Rudarske poslove je rješavalo Rudarsko satništvo u Sarajevu, željezni-
čke Direkcija bosansko-hercegovačkih željeznica ,poslove pošte telegrafa i telefo-
na c.lčfvojničke pošte pod Ministarstvom rata, a ceste Zemaljska vlada u Sarajevu.
Poslije austrijske okupacije Bosna i Hercegovina dolazi u neposredni
dodir sa Slavonijom, Hrvatskom, Dalmacijom kao svojim neposrednim zaledjem, a
onda s Madžarskom i Austrijom kao daljnjim zoledjem što je doprinosilo oživljava-
nju raznih privrednih grana. Austrougarska je osiguravala osim toga nesmetani raz-
voj trgovine pa je sve to imalo utjecaja na preorjentaciju trgovačke buržoazije u
pravcu prema lojalnosti, kompromisu i oportunizmu. Agrarni odnosi medjutim ostali
su gotovo isti kao u feudalnom dobu,pa je to održavalo kod seljaštva borbeni duh.
U takvim prilikama bila je formirana Muslimanska narodna organizacija
koja je izrasla pod vostvom begova iz autonomističkog muslimanskog pokreta, pokreta
 -314-
Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju (koji je dobio šire razmjere 1899.god.)/
napustivši opoziciju postala konačno režimska stranka, iza kako je zajednička v l a -
da zadovoljila (l9o9.god.), begovske zahtjeve u cjelini a vjerske djelomično. Ipak,
bosanski Muslimani nisu predstavljali politički jedinstvenu cjelinu. Jedan dio je
saradjivao sa srpskom opozicijom. Nèki omladinci su pristupili Mladoj Bosni, te
kasnije sudjelovali u radu Narodnog vijeća SHS.

Srpska trgovačka buržoazija mireći se s novom okupatorskom vlašću

otpočela je neku organiziranu nacionalno-političku aktivnost tek 1896. god. ogra-
ničavajući se na zahtjev crkvene i školske autonomije (akcija za pravoslavnu crkve-
no školsku autonomiju). Tek I9O7. god. formirana je Srpska narodna organizacija s
programom koji je obuhvatao legalnu nacionalnopolitičku djelatnost i protusel jačko
rješenje agrarnog pitanja na osnovu održanja postojećih staleža. No, l9lo. god. ta
se organizacija raspala na tri medjusobne protivničke grupe koje su dobile ime' po
svojim listovima: Srpska riječ, Narod, Otažbina. Prva grupa pod vodstvom trgovačke
buržoazije je vodila režimsku austrofilsku politiku u savezu s begovima. Druga grupa
(oko Naroda) koja je okupljala inteligenciju propagirala je samo srpsku i oportuni-
stičku politiku čekajući da Srbija anektira Bosnu i Hercegovinu. Treća grupa na č e -
lu s Kočićem (oko Otažbine) predstavlja radikalnu struju koja je povezivala nacio-
nalno oslobodjenje sa socijalnim pozivajući narod da sam svojom borbom izvojuje
svoju slobodu.

Jedan dio Hrvata u Bosni i Hercegovini okupljao se u Hrvatskoj kato-

ličkoj udrugi. Na čelu je stajao nadbiskup Stadler. Udruga je predstavljala ekspo-
zituru Ciste stranke prava (frankovaca) u Bosni. Proaustrijska i netolerantna prema
pravoslavnoj i muslimanskoj vjeroispovjesti bila je u trajnom sukobu s Franjevcima
u Bosni i Hercegovini koji su se opredjelili za narodno ujedinjenje. Neki pak Hrvati
u Bosni i Hercegovini opredjelili su se za Hrvatsku narodnu zajednicu koja se kole-
bala izmedju saveza sa Srbima i saveza sa Muslimanima (begovata). God. I9IO.

Zajednica se opredjelila za režim i begove, a 1917. god. jedan dio Zajednica za

narodno jedinstvo, koji je 1918. sudjelovao u radu Narodnog vijeća SHS.
Radnici u Bosni i Hercegovini dobili su svoju samostalnu stranačko po-
litičku organizaciju tek juna l9lo. god. osnivanjem Socijal-demokratske stranke Bo-
sne ! Hercegovine. Predvodjena uglavnom radnicima iz Austrije stranka je bila pod

utjecajem austromarksizma i njegove krive politike prema seljačkom i nacionalnom

pitanju. Ipak, ona je imala značajnih uspjeha u organiziranju radnika bez obzira
na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost formirajući sindikalne i druge radničke
5o2
organizacije, te organizirajući više uspješnih štrajkova.
 -316-

III dio

Država Slovenaca, Hrvata i Srba

Još u doba Balkanskih ratova (1913. god.) sastali su se dr. Josip Smodlaka,
dr. Ante Trumbić i dva zastupnika iz Bosne , dr. Nikola Stojanavić i Atanaslje Sola, te
raspravi ja (ući o ujedinjenju Južnih Slavena dogovorili su se da treba što prije započeti
akcijama da se narod pripremi za ujedinjenje, a ako bi Austrija stupila u rat, da što
već i broj političara iz južnoslavenskih zemalja Austrougarske emigrira i da se sastanu
u Veneciji radi nastavka zajedničke akcije u inozemstvu za oslobodjenje i ujedinjenje.
Austrijski ultimatum Srbiji bio je ujedno i poziv političarima iz južnosla-
venskih zemalja Austrougarske da po dogovoru napuste domovinu u što većem broju i da
se kao émigranti sastanu u Veneciji. Tako su se u Veneciji i našli odmah poslije ulti-
matuma dr. Ante Trumbić, Fran Šupilo, dr. Hinko Hinković i dr.Oni su se ubrzo pre-
mjestili u Rim, gdje ih je čekao Ivan Meštrović , pa su osnovali "Hrvatski odbor1 sa
zadatkom koji je bio već dogovoren t j . akcija na ujedinjenju jugoslavenskih zemalja.

Hrvatski odbor bude doskora preimenovan u Jugoslavenski odbor uz pret-

hodnu suglasnost političara u domovini (osim frankovaca i Šušterčičeve grupe). Tako je
konačno konstituiran 3o.IV 1915. god. u Parizu Jugoslavenski odbor ( doskora sa sje-
dištem u Londonu) sa osnovnim zadatkom da vodi borbu za oslobodjenje i ujedinjenje
jugoslavenskih zemalja a prvenstveno onih koje su bile unutar Austrougarske s kra-
ljevinama Srbijom i Crnom Gorom.

N o , Jugoslavenski odbor je naišao u svojoj aktivnosti na protivljenje ne

samo u Austrougarskoj i u talijanskoj iredenti nego i u vladi Kraljevine Srbije. Ova je
na čelu s Pašićem sredinom 1916. god. počela razvijati aktivnost u medjunarodnim okvi-
rima da se Kraljevini Srbiji poslije rata treba priključiti Bosna i Hercegovina, Orna Gora,
Južna Dalmacija, Srijem, Bačka i Banat. Srpska vlada je bila za održanje Kraljevine
Srbije i to Velike Srbije. Srpska vlada u odnosu na ostale jugoslavenske zemlje nije
tražlla"prikllučenje" odnosno "prisajedinjenje", nego Ih je prepustila "sudbini". Dok
je Jùgoslavenski odbor tražio osnivanje nove države, u koju bi ušle Srbija i Crna *
Gora, dotle je srpska vlada tražila da se sačuva stara država Kraljevina Srbija. Dok
 -317-
je Jugoslavenski odbor bio za ujedinjenje, dotle je srpska vlada bila za prisajedinje-
nje tj. za Veliku Srbiju.

Tajnim savezničkim pregovorima s Austrougarskom, nepovoljnim odje-

cima Solunskog procesa zatim padom rudce carske vlade, koja je bila glavni oslonac
za Pašićevu politiku, a onda i uslijed neraspoloženja mnogih antantinih političara
i javnih radnika pa i samog Crnogorskog odbora za ujedinjenje zbog Pašićeve veli-
kosrpske politike nastali su konačno povoljni uvjeti da se Jugoslavenski odbor i Srpska
vlada sporazume o načinu ujedinjenja jugoslavenskih zemalja. Tako su 2O.7.I9I7.
Jugoslavenski odbor i Srpska vlada sklopili sporazum, koji se naziva Krfska dekla-
racija, kojim su obe strane utvrdile I . da je nužno ujedinjenje svih jugoslavenskih
zemalja; 2. da je nužno stvaranje njihove nove države a time i prestanak samostal-
nih država Srbije i Crne Gorej 3. da će nova država bit? ustavna demokratska i par-
lamentarna monarhija, 4. da Srbi, Hrvati i Slovenci predstavljaju jedan narod koji
ima tri imena*, 5. da područje na kojem živi taj narod predstavlja teritorij budu-
ć e države te da se ni jedan dio tog teritorija ne može odvojiti i prisajedin iti -drugoj

državi bez pristanka naroda; 6. da će buduća Ustavotvorna skupština donijet? ustav

5o3
kao izvor svih prava i vlasti te kao temelj budućeg državnog uredjenja.
Nakon poraza talijanske vojske kod Kobarida (oktobra 1917,) i i z b i j a -
nja Oktobarske revolucije saveznici su pokušali odvojiti Austrougarsku od Njemačke
pa su početkom januara 1918, god. Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države
svojim izjavama izražavali volju da se sačuva Austrougarska. Srpska vlada je u tom
uočila da je ponovo nastupila pogodna situacija za ostvarenje Velike Srbije, pa je
započela akciju kod saveznika da se Srbiji nakon rata priključi barem Bosna i H e r -
cegovina te izlaz na more. Tako je ta Vlada pogazila Krfsku deklaraciju.
No,ugled Jugoslavenskog odbora je sve više rastao kod saveznika.
Na britanski pritisak postignut je u Londonu čak sporazum koji su potpisali "pred-
stavnici" jugoslavenskog i talijanskog naroda Trumbić i Torre (predsjednik talijan-
skog odbora za sporazum s Južnim Slavenima) kojim su obe strane izjavile da je u
obostranom interesu ujedinjenje Južnih Slavena i dovršenje talijanskog ujedinjenja,
da ć e buduće teritorijalne sporove riješiti na načelu narodnosti i samoodredjenja.
Taj sporazum je bio usvojen i objavljen na kongresu potlačenih naroda Austrougarske
 -318-

koji se održao u Rimu 8 - lo.IV 1918. god. uz potporu talijanske vlade. Sporazum *
Trumbić - Torre je svakako umanjio vrijednost Londonskog ugovora iz 1915. god.
kojim se Italiji obećalo veliki teritorij na istočnoj obali Jadrana.

Osnovna bitka Jugoslavenskog odbora kod saveznika da jugoslavenski

narod Austrougarske bude priznat saveznikom a Jugoslavenski odbor njegovim pred-
stavnikom nije uspjela. Tome se protivila naravno talijanska vlada ali i srpska vla-
da. Talijanska vlada je izmijenila svoje stanovište izjavom od 8.IX 1918. da pokret
Južnih Slavena za slobodu i nezavisnost odgovara ciljevima saveznika, ali Srpska
vlada vjerna svojoj velikosrpskoj koncepciji usprotivila se ne samo kod saveznika
nego je čak pokušala da raspusti Jugoslavenski odbor ponudivši nekolicini članova
Odbora da udje u Srpsku vladu, a kad to nije uspjela, nagovarajući srpske članove
da kompletno istupe iz Odbora u čemu takodjer nije uspjela (osim Srškića). Zbog
takvog držanja Srpske vlade iseljeničke organizacije u SAD tražile su od Jugosla-
venskog odbora da prekine suradnju sa Srpskom vladom i da se izjasni za republiku.

Med ju tim, dok se Jugoslavenski odbor borio u inozemstvu s jedne stra-

ne za afirmaciju svojih težnji kod savezničkih vlada da bi nakon povoljnog svršetka
rata za saveznike osigurao kod mirovnih konferencija osnivanje zajedničke jugosla-
venske države a s druge strane za afirmaciju svojih ciljeva kod Srpske vlade da bi
osigurao nakon ujedinjenja jugoslavenskih naroda njihovu jednakopravnu i demokrat-
sku zajednicu, dotle je većina hrvatskih i slovenskih političara, koji su ostali u
domovini, čekala pogodnije vrijeme da i u domovini povede otvorenu i organiziranu
borbu za ujedinjenje jugoslavenskih naroda.
Prva značajna javna manifestacija ovih političara bila je Majska de-
klaracija od 3o.V 1917. god. koju su izdali članovi Jugoslavenskog kluba tj.
kluba zastupnika jugoslavenskih zemalja u Zastupničkoj kući Carevinskog vijeća
u Beču. Majskom deklaracijom zastupnici su izjavili da će učestvovati u radu Z a -
stupničke kuće Carevinskog vijeća ali sa zahtjevom da se sve zemlje u monarhiji u
kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi ujedine u jedno samostalno državno tijelo na
temelju narodnog načela i hrvatskog dnEavnog prava i pod žezlom Habsbursko-loren-
ske dinasti je. •

*
 -319-
Majska deklaracija nije donijela ništa novo u politici zastupnika jugo-
slavenskih zemalja u Habsburškoj monarhiji, jer su ideju o ujedinjenju tih zemalja
pod Habsburgovci ma gojili pojedini zastupnici tih zemalja već 8o-tih godina XIX
st. a posebno početkom XX st.misieć i da nailaze na izvjesnu podršku kod nekih
dvorskih krugova. No, Majska deklaracija je data u trenutku kada su dvorski krugo-
vi samo pod prinudom dopustili da se ponovo sastane Carevinsko vijeće. Ideja o
apsolutističkoj i unitarističkoj Velikoj Austriji sakrivala se medju vojnim krugovima
i nadalje te je upravo u tada sabranoj Zastupničkoj kući Carevinskog vijeća imala
otvorenu podršku medju svim njemačkim zastupnicima (osim kod socijaldemokrata) i
tako stvarala jedinstveni njemački blok nasuprot slavenskom bloku. Napokon, treba
imati na umu da je Majska deklaracija bila data u vrijeme teških progona političkih
sumljivaca. S druge strane treba podvuć i činjenicu da je Srpska vlada vodila veliko-
srpsku politiku u inozemstvu, a da je Krfska deklaracija nastala poslije Majske dekla-
racije te da je ona predstavi jala ustvari kod te Vlade jedini svjetli momenat u stva-
ranju buduće Jugoslavije. Nema sumnje, da je takva politika Srpske vlade bila pozna-
ta medju zastupnicima u domovini, koji su dali placet za osnivanje Jugoslavenskog
odbora, pa je s te strane shvatljiva orjentacija tih političara na formiranje jugosla-
venske države unutar Habsburške monarhije. Naravno, takva koncepcija nije isklju-
čivala daljnje korake na ujedinjavanju te države s drugim tada već postojećim jugo-
slavenskim državama Srbijom i Crnom Gorom.

Druga značajna javna manifestacija hrvatskih i slovenskih političara

u domovini bila je Memorandum od 31.1 1918. god. Jugoslavenskog kluba zastupni-
ka jugoslavenskih pokrajina Austrougarske u Carevinskom vijeću, koji je bio upućen
predsjedništvima austrougarske, njemačke, sovjetske i ukrajinske delegacije o miru
u Brest Litowskom.^°^ Ovim Memorandumom upoznavale su se te delegacije da je
Austrougarska vlada odbila prijedlog Sovjetske vlade da u pregovorima za mir uče-
stvuju predstavnici svih naroda i narodnosti koji su uvučeni bili u rat ili su od nje-
ga stradavali i da Austrougarska vlada ne želi dati tim narodima pravo samoopredjelje-
nja, jer da ustavi u tim pokrajinama Austrougarske garantiraju narodima potrebnu
slobodu za daljnji razvoj. Memorandumom se istaklo da je Oktobarska revolucija
osokolila narod te da je započeo otvorenu borbu za svoju nezavisnost i prema tome
da bi mir sklopljen na bazi spomenutih ustava predstavljao povod teške smrtne borbe
 -334-
austrougarskih Slavena, jer ti ustavi osiguravaju Nijemcima i Madžarima i nadalje
političku i ekonomsku hegemoniju u Austrougarskoj. Stoga se predlaže tim delega-
cijama da pripuste predstavnike austrougarskih naroda, posebno Jugoslavena, na
pregovore o miru u svrhu sklapanja ugovora o neograničenom samoopredjeljenju tih
naroda.

Memorandum od 31.1 1918. predstavljao je svakako daljnji korak hrvat-

skih i slovenskih političara u pravcu oslobadjanja od političke hegemonije Nijemca
i Madžara. Intencija Memoranduma je bila ujedno da borba za oslobodjenje u ok-
virima domovine dobije medjunarodni karakter i medjunarodnu zastihu i pomoć što
nije bilo bez važnosti s obzirom na djelatnosti i tendencije Pašić eve vlade u inozem-
stvu. Memorandum od 31.1 1918. pokazuje da se većina hrvatskih i slovenskih politi-
čara nije vise vezivala za rješavanje nacionalnog pitanja 'sklfučivo u okviru Hab-
sburške monarhije, nego da si je ostavila slobodu akcije i opredjeljivanja navodeći
u svom Memorandumu pravo naroda na neograničeno samoopredjel jivanje.

Treća značajna javna manifestacija hrvatskih i slovenskih političara

u domovini izuzevši frankovce a izvjesno vrijeme i hrvatsko-srpsku koaliciju bila
je javno organiziranje jedinstvenog političkog fronta u svrhu opće koncentracije
političkih snaga.
J toku marta 1918. god., l^ada su još Antantine sile bile za održanje
Austrougarske, pojedine političke stranke i grupe u jugoslavenskim pokrajinama
Austrougarske uvidjele su da je potrebno za ostvarenje jugoslavenske države stvo-
riti jedinstveni politički organ da bi se mogla voditi jedinstvena politika za sve
jugoslavenske pokrajine monarhije. Osim toga ovi su političari zaključili u koliko
bi nastala nova jugoslavenska država na ruševinama Austrougarske da bi bilo nužno
izvršiti koncentraciju sila radi osiguranja njihove vlasti u novoj državi šro je za
gradjanske stranke bilo od velike važncsti obzirom na neizvjesnost nakon Oktobar-
ske revolucije uslijed njenih utjecaja na radničke i seljačke mase, koje nisu Više
tražile samo mir nego i novo socijalno uredjenje. Iz tih razloga formirane su u
srpnju 1918. god. u Splitu "Narodna organizacija Srba, Hrvata i Slovenaca u Dal-
maciji", u Sušaku "Narodna organizacija za Hrvatsko primorje i Istru" a zatim u
kolovozu u Ljubljani "Narodni svet" (Narodno vijeće). U početku organizacija
 -321-

Narodnog vijeća u Ljubljani trebala je obuhvatiti ne samo Kranjsku, Štajersku nego

i Dalmaciju i Istru i Trst. Kasnije (rujna 1918.) < ono je obuhvatilo ustvari samo Slove-
niju i Istru. Sve te pojedine organizacije kao i političke stranke koje su ušle u te orga-
nizacije imale su glavni politički program koji se sastojao u stvaranju jugoslavenske
d r ž c e Slovenaca, Hrvata i Srba. Konačno je 8.listopada 1918. god. formirano i
Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba kao vrhovno političko predstavništvo svib,
političkih stranaka Slovenaca, Hrvata i Srba na području Austrougarske, koje su
težile zo ujedinjenjem Slovenaca, Hrvata i Srba u zajedničku državu.

Narodno vijeće SHS sastojalo se prema svom Pravilniku od izbor-

nih odaslanika iz svake pokrajine po stranačkom ključu, zatim članova Hrvatskog,
Bosanskog, Dalmatinskog i drugih pokrajinskih sabora, te Carevinskog vijeća u Be-
ču. Ustvari, ono se sastojalo od 39 odaslanika od strane političkih stranaka Hrvatske,
Dalmacije, Istre i Rijeke, 18 odaslanika Bosne i Hercegovine i 16 odaslanika od stra-
ne političkih strondca Slovenije i Trsta, što je činilo ukupno 73 člana Narodnog v i -
jeća HSHS.

Narodno vijeće SHS djelovalo je u skupnim sjednicama (plenumu) te

je imalo svoju Središnju kancelariju na čelu s predsjednikom. Plenum je birao svoj
Središnji odbor te nadzirao njegov rad. Središnji odbor je broj io najviše 3o izabranih
članova iz plenuma Narodnog vijeća. On je sazivao skupne sjednice Narodnog v i -
jeća, vodio poslovanje tog Vijeća, predstavljao Narodno vijeće prema vani, birao
pododbore Narodnog vijeća, primao njihove izvještaje, raspravljao o njima, rješa-
vao razne sporove roedju organizacijama i grupama, sabirao novčana sredstva za
funkcioniranje Narodnog vijeća i upravljao njima. Središnji odbor je izabrao i svo-
je Predsjedništvo, koje je vodilo poslove Središnjeg odbora, a ujedno vršilo funkciju
predsjedništva Narodnog vijeća SHS.
M^djutim 29.listopada 1918., dakle 21 dan kasnije otkako se formi-
ralo Narodno vijeće SHS kao jedinstveno stranačko predstavništvo političkih strana-
ka SHS na području Austrougarske, Sabor Kraljevina Dalmacije, Slavonije i Hrvat-
ske s Rijekom proglašava: I . prekidanje državnih veza s Austrijom i Ugarskom,
2. formiranje nezavisne Države s područjem Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te
Rijeke i 3. pristupanje te Države u zajedničku Državu Slovenaca, Hrvata i Srba s
 -322-
područjem koje obuhvata sav etnički prostor Slovenaca, Hrvata i Srba, time da će
5o8
o formi te Države i unutrašnjem ustrojstvu odlučiti kasnije Ustavovtvorna skupština.
Poslije tih odluka Sabor je priznao Narocho vijeće SHS kao vrhovnu vlast a ban je
zatim predao istom Narodnom vijeću svu izvrsnu vlast.
Prema ovom zaključku formirana je na Saboru u Zagrebu ponajprije
Hrvatska država, a zatim Država Slovenaca, Hrvata i Srba u koju se uklopi ju je
Hrvatska država tine da če njezin definitivni status biti naknadno uredjen Ustavo -
tvornom skupštinom Države SHS. Državu SHS su stvorili dakle članovi Hrvatskog
sabora. Obzirom pak da su Sabor i ban predali svu svoju zakonodavnu i izvršnu vlast
Narodnom vijeću SH5, to je ostalo na Narodnom vijeć u kakvu će uspostaviti držav-
nu organizaciju Države SHS i kakvu će prema tome imati dal jnju organizaciju vla-
sti Hrvatska, Dalmacija, Slavonija i druge pokrajine ukoliko se izjasne za sjedinje-
nje s novom Državo- SHS. Budući da u ni jednoj drugoj južnoslavenskoj pokrajini
Austrougarske nije funkcionirao Sabor kao narodno predstavništvo nego je u Slove-
niji i Dalmaciji pos : jalo Narodno vijeće, tj predstavništvo većine političkih stra-
naka tih pokrajine, to su Narod na vijeća u SUŠC.J, Ljubljani i Splitu odigrali istu
ulogu koju je I meo Hrvatski sabor 29.X 1918. Obzirom da su ta < odna vijeća ima-
la upravo u svo:"< oolitičkom programu stvaranje Države SHS, to je jesno oo „ se
odmah suglasile sa stvaranjem Države SHS na Hrvatskom saboru, te da su Narod ne-
vi jeće SHS odmah i priznale kao vrhovnu vlast Države SHS. Bosna i Hercegovina li-
nije imala vlastito Narodno vijeće, ipak ona je sudjelovala po svojim predstavnici-
ma u bivšem Narodnom vijeću SHS. pa je na raj način izražena suglasnost p o l i t i č -
kih stranaka u Bosni i Hercegovini za stvaranje Države SHS Faktičnu vlast Narodno
vijeće SHS u Bosni i Hercegovini je preuzelo na osnovu primopredaje, koju je izvršio
u Ime generaliteta i članova Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine zapovjedejuć i
general u Bosni i Hercegovini (I.X1 1918.). Tako je Narodno vijeće Slovenaca,
Hrvcra i Srba postalo stvarnim nosiocem suverene vlasti Države SHS.
Kada je posebna delegacija Narodnog vijeća SHS I .XII 1918. u
Beogradu pred regentom Kraljevine Srbije u svojoj adresi proklamirala ujedinjenje
Države SHS sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, a regent Aleksandar preuzeo
u svom odgovoru na adresu regenrstvo nad novom ujedinjenom državom, tada je
 -323-
tìm aktom prestala funkcija Narodnog vijeća SHS kao vrhovne suverene vlasti Države
SHS na teritoriju biv. Austrougarske, a preuzeo ju je Aleksandar kao regent. Tim danom
je ujedno prestala bivstvovati Država SHS. N o , do 2o.XII 1918., kada j e Aleksandar
izdao ukaz o prvoj vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Narodno vijeće Slovena-
ca, Hrvata i Srba je ipak još vršilo administrativne poslove na teritoriju biv. Države
SHS, jer nije za to područje još postojala vrhovna izvrsna vlast - vlada. Od I .XII -
2o.XIf 1918. god. naime postojala je samo Srpska vlada, čije se kompetencije nisu
mogle proširiti na područje biv . Države SHS, jer je bio uvjet delegacije Narodnog
vijeća SHS da se u novoj državi ima organizirati vlada za sve grane javne uprave, u
kojoj će sudjelovati i pojedini predstavnici stranaka s područja biv. Države SHS, a
tih naravno nije bilo u Srpskoj vladi.

Obzirom na organizaciju Države SHS treba odmah napomenuti da

ona nije bila sasvim razvijena, ncročito u pogledu rješavanja vanjskih poslova, a niti
da je u potpunosti funkcionirala, naročito u resoru vojske, mornarice, financija, a
i unutrašnjih poslova, jer je većina naroda bila protiv unutrašnje politike, kaju je
vodilo Narodno vijeće SHS, a i zbog uvjeta tadašnje medjunarodne politike. Napo-
kon, i samo Narodno vijeće SHS smatralo je da Država SHS treba što prije nestati uje-
dinivši se s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, čim se pokažu uvjeti da u novoj
ujedinjenoj državi bude vladao ustav stvoren od narodnog predstavništva svih Slovena- •
ca, Hrvafa i Srba bez majorizacije jednog naroda.

lako je oblik vladavine i unutrašnjeg ustrojstva države bio usvojen

kasnijom odlukom Ustavotvorne skupštine buduće ujedinjene Jugoslavije, ipak je
Država SHS bila u osnovi republika,što potvrdjuje banska naredba početkom novembra
o zabrani korištenja naslova "kraljevski" za pojedini ured, pa i sama činjenica da
se Hrvatska, Dalmacija i Slavonija nisu više nazivale kraljevinama , pače je na svim
starim pečatima i žigovima bio izraz "kraljevina" odstranjen.
Vrhovna vlast Države SHS je pripadala Narodnom vijeću SHS. O b -
zirom da je to Vijeće bilo preglomazno tijelo da bi moglo efikasno i brzo rješavat?
administrativne poslove, Narodno vijeće SHS je povjerilo već prvog dana opstanka
Države SHS "vladu za sve južnoslavenske zemlje monarhije" Predsjedništvu*Narodnog
vijeća SHS. Inozemstvo se medjutim obraćalo Narodnom vijeću SHS kao vladi Države
 -324-
SHS, jer nije bilo upoznato da je Narodno vijeće SHS povjerilo poslove vlade svom
Predsjedništvu. Sef Predsjedništva Narodnog vijeće SHS bio je preme tone sef Izvrsne
vlasti Države SHS. Predsjedništvo se sastojalo od predsjednika, dva poapredsjednka
i nekoliko tajnika. Tajnici su predstavljali posrednike izmedju Narodnog vijeća SHS
i pokrajinskih vlada (tako su postojali tajnici za Hrvatsku, Dalmaciju, Sloveniju I
Bosnuf Bačka, Baranja i Banat nisu imale pokrajinsku vladu., iako je bio pokušaj for-
miranja krajem novembra 1918. jer je to područje bilo doskora de facto pridruženo
Kraljevini Srbiji obzirom da su taj teritorij okupirale srpske čete) .

Predsjedništvo Narodnog vijeća SHS bilo je san-ostai no Hjelo koje je

donosilo rješenja za pojedine državne probleme, ali ono je Ipak ustvari i zvrk*.-»*Io v
početku zaključke Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS, koti su se donosili na sjed-
nici tog Odbora. Kasnije je Predsjedništvo Narodnog vijeća SHS sve rjedje sazivalo
sjednice Središnjeg odbora, kojemu je ono bilo takodjer predsjedništvo, pa se ono vi-
se osamostalilo, tako da je uloga Središnjeg odbora, kojemu je ustvari pripadala vrhov
:>a izvrsna vlast gubila svoj značaj.
Predsjedništvo Narodnog vijeća SHS je u Ime Narodnog v i j e ć a SHS
vršilo pravo pomilovanja i vrhovne vojne komande, izdavalo r ' : zakonskom
snagom, bilo za područje jedne pokrajine, bilo za čitavo podru -• e Države SHS, Ime-
novalo pokrajinske vlade, postavljalo, unapredjivalo više i najviše državne funkcio-
nare, mijenjalo stare zakonske propise na području jedne pokrajine uz premapotpis
predsjednika vlade te pokrajine te uopće i u načelu rukovodilo unutrašnjom i l i vanj-
skom politikom Države SHS.

Predsjedništvo Narodnog vijeća SHS, iako je vršilo funkciju Viode

Države SHS, ipak rad i kompetencije Vlade nisu bili podjeljeni na resore, nego je
kolegijalno rješavalo pitanja iz pojedinih resora uz suglasnost Središnjeg odbora
Narodnog vijeća SHS. Jedino administraciju za vojne poslove bilo je povjerilo svom
Odjelu za narodnu odbranu, kojemu je bio na čelu pročelnik odnosno povjerenik,
poslove pak mornarice (ratne i trgovačke) svom povjereništvu za mornaricu na čelu
sa povjerenikom, a diplomatske poslove Jugoslavenskom odboru ukoliko nije samo
obavljalo te poslove. Ustvari, ti su odjeli odnosno povjereništva bili savezna mini-
starstva Vlade Narodnog vijeća SHS. Uz ove postojala je Sekcija za organizaciju
i propagandu takodjer na čelu s povjerenikom, Novinski odsjek koji je primao me-
djunarodne vijesti preko "Radio Grič" i Financijski odsjek, koji se brinuo za finan-
cijska sredstva radi osiguranja funkcioniranja rada Narodnog vijeća SHS. Treba is-
taknuti da je Sekcija za organizaciju i agitaciju bila od velike važnosti naročito
u prvo vrijeme opstanka Države SHS, jer je ona izdavala odredbe za ponašanje
mjesnih odbora Narodnog vijeća, a ti su prvotno preuzimali lokalnu vlast u svoje ru-
ke u mjestima, gdje su dotadanje vlasti zatajile, a kasnije ju prodavali novim us-
postavljenim organima vlasti, te pazili na održanje poretka, sakupljali financijske
prinose za Narodno vijeće SHS i obavještavali Predsjedništvo Ncrodnog vijeća SHS
o situaciji na terenu.

Kako se vidi Vlada Narodnog vijeća SHS je obavljala pored onih

poslova, koji su spadali u nadležnost Narodnog vijeća SHS kao vrhovnu vlast (izda-
vanje zakonskih propisa, pravo pomilovanja, vrhovna vojna komanda i dr.) još i
tzv. zajedničke poslove,isto tako kao što su Austrija i Ugarska imali zajedničke po-
slove prema Nagodbi iz 1867. god. Zajednički poslovi su bili: vanjski poslovi t j .
rukovodjenje vanjskom politikom, diplomatsko i komercijalno zastupstvo Države
SHS u inozemstvu te sklapanje medjunarodnih ugovora, vojnički poslovi t j . poslovi
na zajedničkoj vojsci i mornarici sa zakonodavstvom o godišnjem regrutiranju i vrše-
nju obrambene dužnosti, financijski za financiranje zajedničkih poslova i agitaciono
-propagandni uključivši i novinarsku službu. Upravljanje svim ostalim poslovima na
području jedne pokrajine Vlada Narodnog vijeća SHS je povjerila pokrajinskim vla-
dama odnosno pojedinim povjerenicima za odredjeni resor u odredjenoj pokrajini
(Slovenija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom i Istrom, Dalmacija, te Bosna i Hercegovi-
na). U tom smislu Vlada Narodnog vijeća SHS poslužila se postojećim administrativ-
nim aparatom biv. pokrajinskih vlada, a ove opet postojećim upravnim i sudskim or-
ganima unutar biv.pokrajina i to tako da je njihov djelokrug proširila na one poslove,
koji su spadali u kompetenciju Ugarske odnosno Austrijske vlade. Tako su vlade u
pokrajinama bile ovlaštene na rješavanje uz državne poslove iz resora unutrašnje
uprave, bogoštovlja i nastave te pravosudja (u Bosni nešto više) još i na poslove trgo-
vine, "obrta, industrije, željeznica, pošte, telegrafa i telefona, financija, prehrane
te narodnog gospodarstva ( poljoprivreda i stočarstvo ).
 -326-
Pored ovih poslova Hrvatska i Slovenska vlada su imale u nadležno-
sti još i poslove za Istru odnosno za okupirane krajeve.

Vlada Države SHS je imenovala povjerenike za pojedini resor u

odredjenoj pokrajini na prijedlog Narodnog vijeća one pokrajine za koju je taj po-
vjerenik bio nadležan.
Svi povjerenici su predstavljali povjereničko vijeće odnosno vladu
te pokrajine. Pokrajinska vlada je bila dakle ustvari povjereništvo Vlade Države SHS,
pa su se povjerenici često potpisivali kao povjerenici Narodnog vijeća SHS za od-
redjeni resor odredjene pokrajine.
Povjereničko vijeće se povremeno po potrebi sastojalo na sjednici,
koja je trebala donijeti odredjeni zaključak o pitanju koje je interesiralo cijelu po-
krajinu iz djelokruga resora. Radi rješavanja i reguliranja td<vih pitanja povjereni-
5o9
čko vijeće je bilo ovlašteno da donosi zakonske propise u formi naredaba.
Na čelu pojedine vlade stajao je predsjednik a u Hrvatskoj ban.
Ove jeVlada Države SHS takodjer imenovala. Resori su se isprva nazivali odjelima
Zemaljske vlade, a kasnije povjereništvima.
Predsjednici vlada odnosno hrvatski ban su predsjedavali sjednicama
svojih vlada. Oni su donosili zakonske naredbe, koje su uskladjivale stare propise
novim potrebama Uzsuglasnost Vlade Države SHS. Imali su pravo da imenuju niže
činovništvo, dok su povjerenici imenovali i premještavali najniže činovništvo.Po-
vjerenici su donosili važnije odredbe samo po nalogu i suglasnost? Vlade Države SHS.
Zemaljske vlade su imale dakle delegiranu stvarnu nadležnost uvje-
tovanu u svim važnijim poslovima uz suglasnost Narodnog vijeća SHS. U osnovi
Narodno vijeće SHS djelomično je prenijelo vršenje svoje diktatorske vlasti uvjetno
na pokrajinske vlade. Tako du povjerenici vršili jedan dio zakonodavne vlasti
(donošenje naredbi sa zakonskom snagom) i izvršnu vlast na području jedne pokraji-
ne u ime Narodnog vijeća SHS, pa su jedino njemu bili podredjeni i odgovorni. No,
i u tom smislu shvaćena nadležnost pokrajinskih vlada, ona je ipak predstavljala
za te vlade znatno širi djelokrug rada nego li ranije pod Austrougarskom unutar
garantirane autonomije. Za Hrvatsku vladu je osnivanje Države SHS značilo ujedno
i proširenje djelokruga rada na jos neke hrvatske teritorije ( Rijeka, Istra ).
 -327-
Osim povjereništava zemaljske vlade su imale i druge svoje upravne
jedinice. Tako kod Hrvatske vlade u Zagrebu vidimo još Predsjednički ured, koji je
vršio poslove, koji nisu spadali u nadležnost pojedinih povjereništava (organizacija
vlade, povjereništava, državno redarstvo, cestogradnja, strojarstvo, gradjevinarstvo
i dr.), zatim Računarski ured, Zemaljska blagajna, Novinarski odsjek i drugi pomo-
ćni uredi Zemaljske vlade.

Takc je bila organizirana najviša uprava u svakoj pokrajini. Medju-

tim, niže upravne jedinice kao i pravosudne ustanove ostale su u svojoj stvarnoj i
teritorijalnoj nadležnosti nedirnute pa su funkcionirale kao za vrijeme Austrougarske.
 -328-

IV dio

Kraljevstvo Srba ,Hrvata i Slovenaca (1918-1929)

poslije Kraljevina Jugoslavija (1929-194!)

A) Javna uprava ( 1918 - 1941 )

Glava prva

Kraljevstvo SHS

S) Od Ujedinjenja do Vidovdanskog ustava (1918-1921)

I) Mjere centralne vlade u Beogradu, da ustavom osigura

monarhiju i centraiizcm

Nakon što je formirana Države SHS situacija u unutrašnjost? zemlje

sve više je postojala revolucionarna. S fronta su doiaziie čitave vojne jedinice pod ć\
lova nj em utjecaja Oktobarske revolucije. Neke (u Zagrebu ) su tražile komunisti-
čku komandu i crvene zastave radi borbe za sovjetsku vlast. Seljaci su dizali bune,
uzimali zemlju veleposjednicima, odmetali su se u tzv. zeleni kadar. Situacija pak
u vanjskoj p o l i t i c i nije bila povoljna. Saveznici nisu žurili priznavanjem Države
SHS iz raznih razloga, tako da je prijetila opasnost da talijanska vlada ostvari zaista
Londonski pakt iz 1915. god,

Većina gradjanskih političara bojeći se uspostavljanja sovjetske vla-

sti, a time i za sudbinu privatnog vlasništva u privredi koja je tada bila svakako naj-
razvijenija na Balkanu, kao i za svoje vladajuće pozicije koje su upravo zauzeli,
a s druge strane bojeći se opasnosti da se ne ostvari njihova želja za ujedinjenje Hr-
vata, Slovenaca i Srba na čitavom području koje su oni naseljavali, vidjela je spas
u što bržem uspostavljanju najužih veza s Kraljevinom Srbijom i u što bržem ujedi-
njavanju s tom državom, jer je tada jedina od jugoslavenskih država raspolagala
organiziranom vojskom i jer (e ona uživala podršku kod saveznika u vanjskoj poli-
tici .

Prvi korak tih političara Države SHS k ujedinjavanju izvršen je već

511
9 . X I 1918. donošenjem Ženevske deklaracije. No, on nije uspio, jer se Deklaracij
 -329-
temeljila na osnivanju nove jugoslavenske države čiji će oblik vladavine odrediti
tek buduća Ustavotvorna skupština, čime je dinastija bila prepuštena neizvjesnosti,
a osim toga planirani državni provizorij Države SHS i Kraljevine Srbije u Deklaraci-
ji nije osiguravao hegenomiju vladajućoj grupi velikosrpskih političara. Tako je taj
prvi korak bio uzaludan, iako su potpisnici Deklaracije predsjednik Narodnog vijeća
SHS i predsjednik Jugoslavenskog odbora polagali mnogo nade u tu Deklaraciju, jer
je ovu sa strane srpske vlade potpisao sam Nikola Pašić, predsjednik te Vlade.
Do sporazuma izmedju hrvatske i srpske oligarhije o ujedinjenju
Države SHS i Kraljevine Srbije I . decembra 1918. moralo je ipak doći, istina ne
na tako nedemokratski način i protiv naputka koji je dao Središnji odbor Narodnog
vijeća SHS , ne samo zbog izloženih odnosa u Državi SHS, nego i zbog toga što
široke narodne mase u Srbiji tada nisu bile za revolucionarni podvig, jer su bile
opojene svojim oslobodjenjem od austrougarskih okupatora, a socijaldemokratske par-
tije u Sloveniji, Hrvatskoj, Dalmaciji te Bosni i Hercegovini nisu bile sposobne da
organiziraju na osnovu unutarnje situacije revolucionarnu borbu, koja bi srušila sta-
ru državnu organizaciju sa svim svojim činovništvom i sagradila novu. Komunisti
su se tada tek počeli formirati, pa nisu ni oni bili sposobni za takav zadatak.
512
Prvodecembarski akt Ujedinjenja je predstavljao proklamaciju
ne samo o ujedinjenju Države SHS i Kraljevine Srbije nego i o tome da je ujedinjena
nova država monarhija sa centralističkim državnim uredjenjem ( u regentovnoj pro-
klamaciji naime prvodecembarskog akta nova država se naziva "Kraljevstvo Srba,
Hrvata i Slovenaca", a za "vladu" se navodi da ć e "predstavijati cijelu ujedinjenu
otadžbinu" te da će ta vlada suradjivati i odgovarati "narodnom predstavništvu").
Prvodecembarska proklamacija je bila prva uspjela mjera dinasti-
je i vlada jućeg sloja u Beogradu da utre put budućem ustavu u osiguravanju monarhi-
je i centralizma državnoj organizaciji. No, vrlo jaku opoziciju federalista, osobi-
to medju političarima biv. Narodnog vijeća SHS, dvorska kamarila i centralna vla-
da u Beogradu, koja je bila pod potpunim utjecajem te kamarile, ubrzo su onemogu-
ćili novim mjerama. Tome su poslužili prvenstveno izrada službenog spisa narodnih
poslanika koji će predstavljati Privremeno navodno predstavništvo, kojim se osigurava
vladina već ina u tom Predstavništvu, zatim zakon o izborima, koji će morati do-
 -33o-
nijeti vladina većina u Predstavništvu, privremeni poslovnik za Ustavotvornu skup-
štinu, kojim će se osigurati većina za vladin nacrt ustava i nesazivanje pokrajinskih
sabora da bi se izbjegli neželjeni zaključci. Centralna vlada u Beogradu je u potpu-
nosti uspjela donijeti te mjere prema svom predvidjanju. Spisak članstva Privremenog
narodnog predstavništva je sastavio njen ministar Kramer te je takav bio i primjenjen
(3.III 1919.), zakon o izborima je donijela vladina većina u Predstavništvu 3 . I X !92o,
Privremeni poslovnik za Ustavotvornu skupštinu izdala je čak sama vlada umjesto
513
Predstavništva 8 . X I I l92o, a sabore zaista nije dala sazvati ni u jednoj pokrajini.
Ove vladine mjere da osigura sebi povoljan i odgovarajući ustav
ubrzo su osv i estile federaliste sa područja biv. Države SHS te im pokazale da vlada ne
teži samo za osiguranjem dinastije u državi i centralizma nego i za ostvarenje njiho-
vih težnji da profitiraju mdcsimalno od Ujedlr ienja osiguravajući tako srbijanskoj bur-
žoaziji ne samo političku nego i ekonomsku hegemoniju.
Budući da su nosioci hegemonije postajali Srb?, borba vlastodržaca s
potlačenim narodima Jugoslavije poprimala je oblik nacionalnog sukoba izmedju Hrva-
ta, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca na jednoj i Srba na drugoj strani. N o , srbi-
janske oligarhija nije sprovodila nasilje samo nad nesrbijanskim krajevima nego i u
samoj Srbiji. Radništvo u Srbiji, kao i drugdje ,n?je se moglo organizirati po svojoj
v o l j i . Vlada je već l92o. god. isključila svaku političku aktivnost radništva a pose-
bno KPJ. Nacionalno pitanje je upravo bilo jedan od glavnih uzroka rasula Kralje-
vine Jugoslavije, aprila 1941.g., kojemu je u mnogom doprinijelo nerješeno soci-
jalno pitanje (radničko i seljačko pitanje).
Na izborima za Ustavotvornu skupštinu (28.XI l92o .) pojavio se č i -
tav niz političkih stranaka i grupa medju kojima je većina zagovarala centralizam.
Najveć i broj mandata dobila je Jugoslavenska demokratska stranka (92) a zatim su
slijedile Narodna radikalna stranka (91), Komunistička partija (58), Hrvatska pučka
seljačka stranka (5o), Zemljoradnička stranka (39), Juga I a venska muslimanska stran-
ka (24), Slovenska ljudska stranka (14), Hrvatsko pučka i bunjevačko-šokačka stranka
(13), Socijademokratska stranka i druge stranke i grupe (ukupno 14) koje su dobile
ispod lo mandata ili su ostale uopće bez mandata. Od ukupno 419 mandata prvih
devet nabrojenih stranaka posjedovali su 391 mandat. Da bi nacrt ustava dobio potre-
 -34o -
529
bnu većinu trebalo je da za nj glasa 2io glasova. Centralisti su imali dakle
zagarantiranu većinu,jer su im bili dovoljni glasovi poslanika Jugoslavenske demo-
kratske stranke, Narodne radikalne stranke i Zemljoradničke stranke. Jedino izne-
nadni preokret kod pojedinih članova jedne od triju spomenutih stranaka mogao je
izmijeniti položaj vladine većine u Ustavotvornoj skupštini, ali u tom slučaju ostalo
je vladi da kupuje glasove uz ugovorene naknade što se zaista i dogodilo, jer su po-
slanici Zemljoradničke stranke prešli u opoziciju,pa je vlada morala dati razne ustu-
pke slovenskim kmetijcima na čelu s Bogumilom Bošnjakom, Jugoslavenskoj musliman-
skoj organizaciji i tzv. grupi Džemijet Muslimanima iz Južne Srbije i Makedonije) da
bi dobila većinu za svoj nacrt ustava. Tako su konačno uspjeli dinastija i vlada da se
donese Vidovdanski ustav od 28.6.1921. Takvoj proceduri nije mogao naškoditi istup
i apstinencija ni Hrvatske republikanske seljačke stranke (koja je čak proglasila
nezavisnu hrvatsku seljačku republiku u Zagrebu) ni KPJ ni provasi a niti glasanje
protiv tog Ustava od strane socijaldemokrata, zemljoradnika i republikanaca.

2) Centralna vlada u Beogradu u sprovodjenju faktičnog centralizma prije

donošenja Ustava

Prvodecembarskim aktom bilo je odredjeno da upravn i organi pokra-

jine (zemaljske vlade) ostaju do donošenja ustava na snazi pod uvjetom da ih "državna
vi ada" t j . centralna vlada u Beogradu ima pravo nadzirati i da su ti autonomni upravni
organi pokrajine odgovorni i autonomnim narodnim predstavništvima (saborima). Iako
je regent prihvatio ovo privremeno rješenje do donošenja ustava, ipak čim se central-
na vlada u Beogradu toliko organizirala da je mogla svoje djelovanje proširiti na č i -
tavu državu ona je počela ograničavati nadležnost autonomnih pokrajinskih administra-
cija u korist centralne državne administracije. U aktu ujedinjenja predvidjena auto-
nomna predstavništva nisu bila uopće sazivana,pa se tako centralizam prema autonomi-
ji pokrajina sve više jačao, dok nije Vidovdanskim ustavom stekao svoju legalnost.

Vlade pojedinih pokrajina biv. Države SHS poslovale su iza I .XII

1918. u svom punom sastavu povjereništava ( obuhvatajući nekadašnje autonomne i
zajedničke poslove) kratko vrijeme. Poček om siječnja 1919. te su vlade dale ostavku,
 -332-
pa su imenovane nove zemaljske vlade, koje medjutim nisu imale više u svom sasta-
vu povjereništva za narodnu odbranu, financije, željeznice i promet, trgovinu, obrt i
industriju, prehranu, jer su ovi resori pripali pod neposrednu i isključivu kompetenci-
ju resornih ministarstava centralne vlade u Beogradu. Zemaljskim vladama su ostali
samo poslovi iz djelokruga unutarnjih poslova, pravosudja, bogoštovlja, prosvjete,
narodnog gospodarstva i socijalne politike. Povjerenika za socijalnu politiku je po-
sebno imenovao resorni ministar. Na čelu zemaljske vlade stajao je predsjednik a u
Hrvatskoj ban.

Nove zemaljske vlade su bile dakle ponovo ograničene na vodjenje

onih autonomnih poslova, za koje su bile nadležne za vrijeme Austrougarske. No, i
ova nadležnost vremenom se smanjivala, jer je centralna vlada započela praksom da
pismeno saobraća sa povjerenicima odnosno drugim uredima direktno, dapače, poče-
la je sama rješavati pojedine upravne slučajeve, koji su inače spadali u nadležnost
Zemaljske vlade i sistirati upravne akte zemaljske vlade na pritužbe pojedinaca ili
na intervenciju pojedinih poslanika ili političke stranke. Centralna vlada u Beogradu
je počela čak imenovati i one činovnike koji su radili u zemaljskim vladama, koje
su u doba Države SHS imenovali sami povjerenici (niže činovništvo). Nastali su česti
i teški konflikti izmedju zemaljskih vlada i ministarskog savjeta u Beogradu baš zbog
tih razmimoilaženja interesa zemaljske i centralne vlade.

Zemaljske vlade su poslovale tako da je čitava vlada objedinjavala

sve funkcije i kao takva bila odgovorna za svoje poslovanje na području pokrajine
centralnoj vladi u Beogradu. No, Zemaljska vlada nije bila više najviša upravna
instancija u pokrajini, jer se protiv njezinih odluka mogla uložiti žalba na odgovara-
juće ministarstvo.
Za objovljanje poslove ukinutih povjereništava centralna vlada je
formirala svoje vlastite ekspoziture, koje su kao redoviti i stalni uredi poslovali i
bili nadležni za područje jedne pokrajine. Ti su uredi sa sjedištem u sjedištu zemalj-
ske vlade bili podredjeni neposredno resornom ministarstvu,odnosno posebnom odje-
ljenju tog ministarstva u Beogradu, koje je bilo nadležno za tu pokrajinu (tako pri
Ministarstvu unutarnjih poslova Odjeljenju za Hrvatsku i Slavoniju, u Ministarstvu
 -333-
financija Odsjeku za posredne poreze za Hrvatsku i Slavoniju te Odsjeku za nepo-

sredne poreze za Hrvatsku i Slavoniju).

Novoformirani uredi su bili slijedeći:

1. Željeznička direkcija u Zagrebu, osnovana već decembra I9!8. god.,

sa zadatkom da upravlja državnim željeznicama, da se brine za njihovo održa-

vanje i obnavljanje, pomaže u reguliranju voznog reda, brine za osposobi jave-
nje i unapredjivanje kadra i dr. Posebni odjel te Direkcije predstavljalo je
Željezničko redarstvo ( osnovano 15.IX 1919.) koje se brinulo za sigurnost
putnika i robe na putovanju. Ovaj je Odjel bio ustvari ogranak Državnog
redarstva, ali je bio podredjen nadzoru Direkcije, dok je sama Direkcija bi-
515
la podredjena neposredno Ministarstvu saobraćaja u Beogradu.

2. Delegacija Ministarstva financija za Hrvatsku, Slavoniju i Medjirnurje u Z a -

grebu, osnovana 26.11 1919., bila je nadredjeni organ svim financijskim ure-
dima u pokrajini pa je tako bila nadležna da Ih nadzire pazeći da se poštiva-
ju financijski propisi, da im daje naloge, da odlučuje u drugom stepenu pro-
tiv svih rješenja I naloga nižih financijskih organa, te da ukida dvostruka
oporezovanja, iako su bila pravomoćna, ispravlja krivo odmjerena porezna
zaduženja, briše neutjerive porezne zaostatke, vraća protuzakonito utjera-
ne poreze,pristojbe, daće, novčane kazne i drugo. Delegacija je bila nepo-
516
sredno podredjena Ministarstvu financija u Beogradu.

3. Odjeljak Ministarstva trgovine i industrije osnovan 14.V 1919. vodio je goto-

vo sve poslove iz nadležnosti Ministarstva na području Hrvatske i Slavonije.
517
On je takodjer bio neposredno podredjen svom Ministarstvu u Beogradu.

Agrarna direkcija, osnovana 14.11 l92o. bila je nadležna na području Hrvatske,

Slavonije, Medjimurja i Baranje za poslove podjele zemlje, kolonizaciju,
vršenje nadzora nad veleposjedima a u drugom stepenu za rješavanje žalbi
protiv rješenja podredjenih županijskih agrarnih ureda. Žalbe protiv odluka
Agrarne direkcije je rješavalo Ministarstvo za agrarnu reformu u Beogradu,
 -334-

kojemu je ono i bila podredjena.

Povjereništvo Ministarstva šume i ruda u Zagrebu, osnovano 23. IV

I92o., neposredno podredjeno Ministarstvu šuma i ruda u Beogradu,
bilo je nadležno za vršenje nadzora nad svim rudnicima i šumama,
odobravalo je otudjivanje državnog zemljišta, brinulo se za pravilno
primjenjivanje rudarskih i šumarskih propisa, vršilo nadzor nad radom
rudarskog satnistva i dr.

Generalna direkcija voda za Hrvatsku i Slavoniju nadležna za regu-

liranje vodnog sistema, a podredjena je bila Ministarstvu poljoprivre-
de i voda u Beogradu.^ 0

Gradjevinska direkcija u Zagrebu je bila nadležna na području Hrvat-

ske i Slavonije za sve podredjene 14 gradjevinskih sekcija i dva povje-
reništva za nadgledanje parnih kotlova u Zagrebu i Osijeku, a podredje-
521
na Ministarstvu gradjevina u Beogradu.

Zdravstveni odsjek za Hrvatsku, Slavoniju i Medjimurje u Zagrebu,

koje je bilo podredjeno Ministarstvu narodnog zdravlja a bavilo se
opć im problemima organizacije zdravstvene službe prvenstveno preven-
522
tivom.

Poštansko i brzojavno ravnateljstvo u Zagrebu podredjeno Ministar-

523
stvu pošta i telegrafa.
 -335-

II Provizorij na osnovu Vidovdanskog ustava

( 1921 - 1924 )

I . Vidovdanski ustav i odugovlači van je formiranja oblasti

524
Vidovdanski ustav od 2 8 . V I 1921. god. je predstavljao niz demo-
kratskih izreka koje se nisu mogle osfvariti,ako to nije htio kralj. Po ovom ustavu je
Kraljevstvo SHS bilo ustavna i parlamentarna monarhija. Zakonodavne funkcije je vr-
šila Narodi a skupština ( za koju je svakih 4o.ooo stanovnika biralo po jednog posla-
nika na četiri godine bez prava da mu dade obavezne instrukcije ), a upravne Vlada
i njezin aparat. VJada je bila odgovorna za svoj rad Narodnoj skupštini. Medjutim,
zakoni izglasani u Narodnoj skupštini dobili su zakonsku snagu tek ako ih je kralj
sankcionirao a onda i publicirao, što je značilo da kralj u stvari posjeduje pravo veta
na sve zaključke Narodne skupštine koji nisu bili u interesu kralja. Vlada je bila od-
govorno ne samo Narodnoj skupštini nego i kralju, a odgovornost kralju je bila od ve-
ćeg značenjg, jer je kralj bio onaj koji je imenovao ministre. Sudske funkcije su vrši-
li sudovi. Suci su bili stalni te ih niiko nije mogao uklonit? s dužnosti bez presude.
Medjutim, suce je imenovao i smjenjivao kralj što je bilo od presudnog značenja za
suce i njegovo sudjenje. Po ustavu ni jedan čin kraljevske vlasti nije imao snagu niti
se mogao izvršiti,ako ga nije premapotpisao nadležni ministar. Medjutim, baš ta ustav-
na odredba je davala kralju potpunu vlast, jer on ustvari nije bio nikome odgovoran
za svoja djela. Ministri su premapoipisali sve kraljeve čine, jer su bili ovisni od
kralja i njemu bili odgovorni. Osim toga, kraljeva ličnost je bila neprikosnovena.
Kralj nije mogao biti ni odgovoran ni biti tužen. Kralj je imao još jedno značajno
pravo: on je sazivao i zaključivao a mogao je i raspustiti Narodnu skupštinu.
Prema Vidovdanskom ustavu uprava se morala vršiti po oblastima, k o -
tarima i općinama. Budući da je rukovodeće funkcionere oblasti i kotara postavljao
i smjenjivao kralj, to je bilo jasno da je kralj bio osiguran da ć e svi orgaii uprave
na bilò kojem nivou ovisiti o njemu i prema tome vršiti funkcije uprave po kraljevim
odnosno vladinim intencijama, direktivama i nalozima a time je Vidovdanskim ustavom
 -336-
bio zagarantiran Centralizam, iako je uprava po svojoj organizacionoj semi bila
decentralizirana. Na taj način je srbijanska oligarhijska grupa u Beogradu sglavnom
osnovom v dvorskoj kamarili osigurala sebi političku i ekonomsku hegemoniju krijuči
se iza postavke nacionalnog unitarizma o troimenom narodu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Takvo iz osnova naopako i tendenciozno rješenje nacionalnog pita-
nja, koje je čak bilo legalizirano Ustavom, a onda i centralističko državno ustrojstvo
moralo je imati niz protivnika, što je otvorenoPokazalof samo glasanje za tqj ustav
U Ustavotvornoj skupštini. I sama vlada je predvidjela ogroman otpor pa je čak u sa-
mom članu 134 Ustava predvidjela odredbu da po stupanju na snagu ustava ostaju pri-
vremeno u važnost? sve dotadcenjé pokrajinske uprave Hme da ovima dodje na čelo po-
krajinski namjesnik, kojeg će imenovati kralj na prijedlog ministra unutrašnjih poslo-
va. Ovako regulirajuć i provizorij do uvod jenja oblast? Vlada se nadala da će se odla-
ganjem sprovodjenja sistema oblast? za izvjesno vrijeme dobiti na vremenu pa ć e se si-
tuacija kod političkih stranaka postepeno smirivati. Medjutim, do ukidanja pokrajinske
uprave trebalo je proći još gotovo 4 godine.

Kada je dvorska politika iznijela pobjedu Vidovdanskim ustavom,

525
trebalo je posegnuti još za jednim oružjem. Obznanu je trebalo zamijeniti zako-
nom koji će kaznom obuhvatiti svaku djelatnost koja bi bila uperena na poredak, ustav
i sistem koji proizlazi iz ustava. Trebalo je donijeti zakon kojim će Vlada dobit? ovla-
štenje da progoni, zatvara i kažnjava sve svoje političke protivnike proglašavajući
ih državnim neprijateljima i separatistima« Dobar povod za donošenje takvog zakona
bili su atentati na regenta i ministra unutarnjih poslova ( juna i jula 1921.) pa je već
3.Vili 1921. Narodna skupština (prije donošenja ustava Ustavotvorna skupština) izgla-
sala zakon o zaštiti države. ^ ^
Budući da se Vlada nije mogla osloniti samo na policiju, žandarme-
riju i vojsku, nego je trebala bilo kakvu pomoć baš u samom narodu barem kod nekih do
slojeva, to se ona pobrinula već 1922, god. da se osnuju ustvari terorističke organi-
zacije SRNAO (skraćenica za Srpska nacionalna organizacija) i ORJUNA (skraćeni-
ca za "Organizacija jugoslavenskih nacionalista") koje su imale zadatak da čuvaju
postojeći vladin poredck te propagiraju vladine mjere bilo radi očuvanja "srpstva" bi-
lo "Jugoslavije". N o , ni frankovci nisu zaostali u poduzimanju koraka za očuvanj e
 -337-
"hrvatstva" pa je osnovano HANAO ( skraćenica za "Hrvatska nacionalna organiza-
cija") koja se po metodama rada nije bitno razlikovala od one SRNAO ili ORJUNA ^
No, akcija protiv Vidovdanskog ustava bilo da ga se ukine, bile
sistira, bilo revidira zahvatila je široko ne samo medju seljaštvom i radništvom nego I
medju federalistima općenito, a posebno u Hrvatskoj. Ovdje se odmah poslije i z g l a -
savanja tog ustava formirao Hrvatski blok t j . blok političkih straneka Hrvatske republi-
kanske seljačke stranke, Hrvatske zajednice i Hrvatske stranke pravq, koji si je uzeo
u zadatak da se bor? za obustavu Vidovdanskog ustava i da se država uredi federai i -
stički. Budući da dinastija i Vlada nisu reagirali na njihove zahtjeve, ovaj se Blok
obratio februara 1922. Medjunarodnoj konferenciji, koja je upravo zasjedala u Geno-
vi radi poduzimanja zajedničkih mjera sviju država na osiguranju mira u svijetu, jed-
nim memorandumom u kojem se prikazala nedemokratska vladavina u Jugoslaviji, vla-
din teror te volja naroda u Hrvatskoj

Obzirom da je Hrvatski blok bio preslab da se suprostavi Vladi, to je

c
Radićeva HRSS uspjela već 1923. god. stvoriti zajedno sa . i J M O Federai istički
blok, koji je zahvatao teritorijalno uglavnom Sloveniju, Hrv jfsku i Bosnu, pa je kao
fakav predstavljao ozbiljnog protivnika Pašićevoj vladi, Ste-/3 je shvatljivo da se je
Pašić pokušao približiti tom Bloku da bi ga onesposobio i l i barem oslabio. Tako je on
sklopio s tim Blokom jedan sporazum,, poznat pod nazivom ".Markov protokol }! od
13.IV 1923., kojim se je Pašić obavezao da ć e poraditi na tom da se sto prije sklopi
^28
pravi i konačni sporazum s Federaiističkim blokom."
Markov protokol nije medjutim predstavljao neku vrijednost, iako je
on značio sporazum o sporazumu, jer su interes? obiju strana bili sasvim suprotni pa je
takav sporazum ustvari bio iluzoran, Radić i Pašić jednako su držali do tog sporazume,
pa se Radić odlučio ponovo obratiti inozemstvu za pomoć . Najveći rezultat njegovih
agitacionih putovanja po Evropi bio je svakako uključenje HRSS u seljačku internaci-
onalu u Moskvi (27.6.1924.).
Položaj Pašićeve vlade još više se pogoršao kada je zbog Pašićevog
gaženja i onako ograničenog parlamen-
tarizma posebno odbijajući verifikaciju mandata Radićeve HRSS ( koja je nakon izbo-
ra od 18.111 1923. bila po broju mandata na drugom mjestu) opozicija Davidović-Koro-
 -338-
šec -Spaho stvorila Blok opozicije (maja 1924.) sa anticentralističkim programom, što
je dovelo čak do pada Pašićeve vlade i do formiranja Davidovićeve vlade "sporazuma".
No, ta je Vlada bila kratkog vijeka (27.7.-15.lo.1924.), jer su dinastiji ipak više
odgovarali Pašić i njegovi radikali prokušani centralisti a tim i najbolji podupiratelji
vladarevih apsolutističkih tendencija. Naravno u novom Pašić evom kabinetu nije mo-
gao izostati ni Svetozar Pribičević koji se upravo odijelio (26.3.1924.) zajedno sa
svojim prijateljima od sporazumaške Davidovićeve Demokratske stranke te osnovao svo-
ju Samostalnu demokratsku stranku.

Tako sada nakon pada Davidovićeve vlade radikali ojačani voljom

dinastije pristupe konačnoj likvidaciji stare upravne organizacije koja je u Hrvatskoj,
Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Dalmaciji podsjećala na historijske tvorevine, posebno
u Hrvatskoj na Trojednicu i borbu za hrvatsko državno pravo, pa je PP vlada (Pašić-
Pribičević) stornirala naredbu Davidovićeve vlade od 23.8.1924. kojom su se ostav-
ljale sve pokrajinske uprave u dotadašnjoj formi i nadležnosti, te odredila svojim rje-
šenjem od 13.XI 1924. da se te uprave moraju ukinuti te da nove oblasti imaju u pot-
punoj organizacionoj formi proraditi već početkom 1925. god. što je zaista koncčno i
izvršeno. Tako je nakon dužeg vremena ipak dokrajčen i provizorij s pokrajinski
upravama, koji je bio predvidjen članom 134 Vidovdanskog ustava.

2) Organizacija i djelokrug Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju

Čim je bila ukinuta nakon proglašenja Vidovdanskog ustava Ze-

maljska vlada u Zagrebu, odmah je bila formirana Pokrajinska uprava za Hrvcr$i<u i
Slavoniju (jula 1921.). Ona je bila, kako je već rečeno, privremenog karaktera, jer
su se njezini poslovi morali postepeno prenijeti na nadležna ministarstva, oblasne
velike župane i oblasne samouprave, a poslovi Odjela za pravosuaje Pokrajinske
uprave na nadležna viša sudišta. Pokrajinska uprava u Zagrebu je poslovala u prkos
svoje privremenosti od jula 1921. do kraja 1924. god. Sa Zemaljskom vladom u Zagre-
bu bila je ukinuta ujedno i funkcija bana, koja je ustvari svojom mnogostoljetnom tra-
dicijom najviše podsjećala na nekada samostalnu izvršnu i sudsku vlast na području
Hrvatske i Slavonije.
 -339-
Na čelu Pokrajinske uprave, koja je organizam "ono, po svom perso-
nalu i registraturnom poslovanju u potpunosti sličila biv.Zemaljskoj vladi, stajao je
sada pokrajinski namjesnik, kojeg je imenovao kralj. Pokrajinsku upravu je vršio ust-
vari pokrajinski namjesnik, povojim šefovima odjela Pokrajinske uprave i po njihovor
kadru tako da su ovi djelovali u ime pokrajinskog namjesnika . Pokrajinska uprava se
vršila pod neposrednim nadzorom ministra za unutarnje poslove a i drugih ministara,
jer je ta Uprava funkcionirala kao organ tih ministarstava.

Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Slavoniju sastojala se organizacio-

no od slijedećih odjeljenja:
1) Predsjedništvo Pokrajinske uprave
2) Odjeljenje za unutarnje poslove
3) Odjeljenje za prosvjetu i vjeru
4) Odjeljenje za pravosudje
5) Odjeljenje za narodno gospodarstvo i
o) Odjel jenje za socijalnu skrb.

Stvarna nadležnost Pokrajinske uprave ostala je uglavnom ona iste

koju je imala Zemaljska vlade prije ukidanja, ipak otpaia je institucija povjerenika :
su na čelo pojedinih odjela b i l i postavljeni šefovi odjela. Povjerenici su imali strana-
čko-politički karakter, dok šefovi odjela to nisu imali, ali ipak ne može se tvrditi
da ovi nisu uživali povjerenje ministra unutrašnjih poslova.
Dok se nije izvršilo izjednačenje zakona na teritoriju čitavog K r a -
ljevstva Pokrajinska uprava, županije, kotari, gradovi i općine poslovali su po do tad
važeć Im propisima primjenjujući ih kao pozitivno pravo i organizirajući se po tim prc
pisima ( osim same Pokrajinske uprave). Uredi pojedinih ministarstava koji su b i l i os.no
vani u Zagrebu za područje Hrvatske i Slavonije ostali su i nadalje poslovati, ali su
njihovi šefovi bili dužni da za svoje prijedloge općeg ili personalnog karaktera zatraž
mišljenje pokrajinskog namjesnika prije ministarskog rješenja. U samoj Pokrajinskoj
upravi nije se više primjenjivao kolegijalni sistem rada nego birokratski, t j . sistem
osobne odgovornost? na čijem je vrhu stajao pokrajinski namjesnik.

Djelokrug pojecinih organizacionih jedinica Pokrajinske uprave za

 -34o -
529
Hrvatsku i Slavoniju bio je slijedeći:

I) Predsjednički ured

Poslovi koji su se odnosili na kraljevski dvor, obavještavanja o pro-

mjenama u Vladi i kod ministarstava, poslovi reorganizacije Pokrajinske uprave, perso-
nalni poslovi, poslovi višeg državnog redarstva, štamparsko redarstvo, poslovi nadzora
nad cijelom pokrajinskom upravom, nadzor nad upravom Zemaljske tiskare i lista
"Narodne novine1', poslovi krajiških zaklada, poslovi oko podjeljivanja odlikovanja
i počasnih naslova i dr.

II) Odjeljenje za unutrašnje poslove

Djelokrug ovog Odjel jenja je rasporedjen na 9 odsjeka i to:

1. Odsjek za proračunske i zakladne poslove

2. Odsjek za financijske poslove

3. A . odsjek za upravne poslove
3. B. odsjek za disciplinske predmete
4 . Odsjek za državljanstvo i zavičajnost
5. A . odsjek za redarstvene poslove
5. B. odsjek za vojne i žandarmerijske poslove
6. Odsjek za zadružne poslove
7. Odsjek za Istru

I) Odsjek za proračunske i zakladne poslove bio je nadležan za izradu proraču-

na i zaključnih računa Pokrajinske uprave, financijske, porezne, katastralne poslove,
vojničke takse, formiranje novih poreznih ureda itd. ukoliko to nije bilo pridržano
kojem drugom odjeljenju, otpisivanje dubioznih ili neutjerl jivih pokrajinskih dažbina,
stručni nadzor nad Računarekim uredom Pokrajinske uprave i Državnom blagajnom u
zakladnim poslovima, a posebno izdavanje uputstava za rad za unutrašnju organiza-
ciju, za kontrolu Državne blagajne zakladnim poslovima, izdavanje odredbi o sklapa-
nju i odobravanju najamnih ugovora o zgradama koje su spadale pod upravu Odjel j e -
 -341-
nja za unutarnje poslove kao i ugovora o kupoprodaji nekretnina pod upravom tog
Odjeljenja te odobravanje drugih ugovora koji nisu spadali u djelokrug kojeg drugog
odjeljenja ( kod tih ugovora moralo je sudjelovati Državno nadodvjetništvo kao pravni
zastupnik pokrajinskog erara, županija i pokrajinskih zaklada), doznake predvidjene
proračunom Pokrajinske uprave koje se stavljaju u polog ili kojima se dozvoljavaju pre-
dujmovi, kontrolu nad nabavom i prodajom državnih vrijednosnih papira, odredbe o ulo-
šcima i dionicama, založnicama bankovnih zavoda i štedionica za Odjeljenje unutar-
njih poslova te sprovodjenje svih kreditnih operacija, kontrolu globa koje su tekle u
korist pokrajinskih zaklada i upravu zemaljskim zakladama.

2) Odsjek za financijske poslove bio je nadležan za obavljanje ekonomskih

i računarskih poslova Odjeljenja i vodjenje evidencija svih zgrada, doznačivanje
beriva činovnicima Pokrajinske uprave, županijskih i kotarskih oblast? te mirovinq
činovnika tih ureda, financijske poslove redarstvenih povjereništva, nadzor i ispiti-
vanje svih naklada koje su bile na teret proračuna Pokrajinske uprave a bile su date
županijskim i kotarskim oblastima i dr.

3 - A) odsjek za upravne poslove bio je nadležan za poslove uprave koji su

se odnosili na županije, kotare, gradove, trgovišta i upravne općine, računarske
poslove koji su se odnosili na gradove,trgovišta i upravne opć ine, posebno opć inske
proračune i zaključne račune, općinske namete, općinske potrosarine na piće i meso,
uvozninu, pijacovinu, taracovinu u gradovima i upravnim općinama, osobna pitanja
koja su se odnosila na gradske i općinske namještenike izuzevši disciplinske predmete,
sve zakonodavne poslove koji su se odnosili na upravu županija, kotara, gradskih i
upravnih općina, kao i davanje mišljenja ostalim odsjecima na zakonske i naredbene nacrte,
nazive općina i prebivališta, pokrajinske granice, teritorijalne sporove posebno usta-
novljivanje opsega upravnih kotara i sjedišta kotarskih oblasti te rješavanje promjena
>

teritorijalnog opsega upravnih općina i trgovište te poslove javnih dobara uopće a

napose morske obale i dr.
 -342-
3-B)odsjek za disciplinske predmete i za vršenje nadzora bio je nadležna za
disciplinske predmete protiv činovnika namještenih kod županijskih i kotarskih obla-
sti, gradova, upravnih općina i trgovišta, vršenje stručnog nadzora nad poslovima
županijskih i kotarskih oblasti, gradova, upravnih općina i trgovišta te izradu uput-
stava i dr.

4) Odsjek za poslove državljanstva i zavičajnosti bio je nadležan za pitanja

državljanstva, zavičajnost, uzdržavanje zavičajnika, nahočad, promjene prezimena,
potrošarinske prekršaje i rasprave o uzdržavanju općinskih putova i cesta.

5-A) odsjek za redarstvene poslove bio je nadležan za redarstvo uopće,

pogranično redarstvo, redarstveni nadzor, potjernice, dozvoljavanje nošenja oružja
i dr., rješavanje pravnih lijekova u svim redarstvenim predmetima ukoliko nisu spa-
dali u koji drugi odsjek ili odjeljenje, vatrogasno redarstvo, eksplozivne predmete,
barut i otpremu municije, pitanja u vezi s oružjem, redarstvo koje se odnosilo na jav-
ne zabave, javne lokale, svetkovanje blagdana, konkubinate i df*,redarstvene zavo-
de, poslove oko štampe ukoliko nisu bili pridržani Predsjedništvu Pokrajinske uprave,
dozvole za javne produkcije, zaštitu služinčadi, sakupljanje prinosa u dobrotvorne
i druge svrhe, nadzor nad društvima, rješavan je pravnih lijekova o stanovanju strana-
ca i pasoške poslove.

5-B) odsjek za vojničke i oružničke poslove bio je nadležan za ispostavi j a -

nje regrutskih lista, regrutaciju i druge vojne poslove ukoliko nisu spadali u nadlež-
nost Ministarstva vojske, te za.žandarmerijske poslove.

6) Odsjek za zadružne poslove bio je nadležan za sprovodjenje zakona

0 zadrugama i sudovanju u zadružnim sporovima.

53o
7) Odsjek za Istru ( osnovan naredbom bana od 2o~VI 1919.) bio je nad-
ležan uglavnom
V
za poslove oko
é
emigranata Hrvata i Slovenaca iz Istre (izdavanje
potvrda o identitetu, svjedodžbi o ponašanju, imetku i dr. briga za bivše činovnike
1 umirovljenike iz Istre, djake iz Istre, te uopć e za sve bjegunce iz Istre). Veliki
dio svoga rada odsjek je posveć ivao intervencijama kod organa uprave u korist Istra-
na te vršio pripreme za slučaj preuzimanja vlasti na području Istre.
 -343-

III) Odjeljenje za prosvjetu i vjere

Djelokrug ovog Odjeljenja bio je rasporedjen na ove odsjeke:

1) Vjerski odsjek

2) Pravni odsjek
3) Upravno-gospodarski odsjek
4) Odsjek za visoke škole, znanost, umjetnost i književnost
5) Odsjek za pučku, stručnu i srednju nastavu

Vjerski odsjek je bio nadležan za izradu nacrta naredaba i zakona,

koji su se odnosili na vjersku upravu, izradu nacrta proračuna za Odjeljenje i Hrvat-
io-slavonsku te Krajišku zakladu, sve poslove koji su se odnosili na postojeće crkve
odnosno vjeroispovjesti, matice , ženidbene i interkonfesionalne poslove, nove gradnje
i izdržavanje bogoštovnih objekata, patronatske poslove, brigu oko plaćanja svećenstva
i dr.

Pravni odsjek je imao u svom djelokrugu ispitivanje svih nacrta zakona

naredaba, sudovanje u svim upravnim poslovima te disciplinske predmete.

Upravno-gospodarstveni odsjek je bio nadležan za poslove oko izrade

nacrta proračuna za Odjeljenje, nakladu školskih knjiga i tiskanica, izdavanje Služ-
benog glasnika, upravne i gospodarstvene poslove pučkih i srednjih škola, izvedbe škol-
skih zgrada i njihove popravke ( izuzevši visoke škole ).

Odsjek za visoke škole, znanost, umjetnost i književnost rješavao je

poslove visokih škola i s njima spojenih zavoda, posebno novogradnje i popravke viso-
kih škola, te sve poslove oko škola za umjetnost i književnost ( Škola za umjetnost i
umjetni obrt, kazališta, konzervatoriji, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetno-
sti, Matica Hrvatska, Svjetojeronimsko društvo, Prirodoslovno i dr. društva, umjetnička
i književna društva, Povjerenstvo za čuvanje umjetničkih historijskih spomenika i dr.).

Odsjek za pučku, stručnu i srednju nastavu bio je nadležan za vršenje

vrhovnog nadzora, pedagoško-didaktičke, organizacione te personalne poslove pučkih,
 -344-

srednjih ( i njima sličnih) i učiteljskih škola i internata, obrazovanje nastavnika, djačke

poslove, poslove oko izdavanje školskih knjiga i učila, osnivanje i proširivanje novih
škola, čuvanje zdravlja i tjelesni odgoj školske mladeži, poslove oko narodnog prosvje-
ćivanja (analfabetski tečajevi, pučka predavanja, knjižnice), podjd jivan je stipendija
1 potpore i dr.

IV) Odjeljenje za pravosudje je poslovalo svega tri mjeseca ( do septembra

1921 .god.) a bilo je nadležno za vršenje vrhovnog nadzora nad svim sudovima i držav-
nim odvjetništvima te vrhovne uprave kaznenog proganjanja, zatim za davanje mišlje-
nja kralju u predmetima pomilovanja te izradu nacrta propisa iz oblasti pravosudja.
Na osnovu naredbe Ministarstva pravde od 7.9.1921. osnovano je Odjeljenje Ministar -
stva pravde u Zagrebu, koje je preuzelo djelokrug ukinutog Odjeljenja za pravosudje
Pokrajinske uprave rime dc je Konačnu odluku donosio ministar pravde. Odjeljenje M i -
nistarstva pravde u Zagrebu djelovalo do 1.5,1925. god, kada je njegov djelokrug
oreuzelo samo Ministarstvo pravde u Beogradu, o Odjeljenje bilo ukinuto.

V) Odjeljenje za narodno gospodarstvo

Djelokrug ovog Odjeljenja bio je podjeljen na lo odsjeka 1 ro:

1 . Odsjek za ratarstvo
2. Odsjek za vinogradarstvo i voćarstvo
3. Odsjek za veterinarstvo
4 . Odsjek za stočarstvo
5. Odsjek za zemljišne zajednice, komasacije, urbarske i regalne poslove
6. Odsjek za gospodarsko-redarstvene poslove
7. Agrarno-pravni odsjek
8. Odsjek za agrarnu politiku
9. Odsjek za gospodarsku nastavu
10. inspektorat zemaljskih ekonomija i stanica.

Odsjek za ratarstvo je imao u djelokrugu sve poslove koji su se odno-

 -345-
sili na unapredjivanje ratarstva 5 iivadarstva te praktične gospodarske zavode koji

su b!lt osnovan? ?l? su se trebali osnovat? radi unapredjivanje ratarstva i iivadarstva.

Odsjek za vinogradarstvo i voćarstvo je imao u nadležnosti sve po-

slove uzgoja loze i voćaka, regeneracije vinograda i voćnjaka, vinogradarske i vo-
ćarske te vrtljarske stanice i zavode, pivničarske zadruge,kontrolu prometa vinom,
provedbu zakona o kontroli patvoren ja vina, unapredjivanje povrćarstva, uzgoj voć-
nog i vrtnog sjemenja, sadnica, loze itd.

Odsjek za veterinarstvo je imao u djelokrugu poslove o čuvanju

zdravlja domać ih životinja, sprečavanje i ogušivanje stočnih zaraza, kontrolu nad
bočnim prometom, zavode za proučavanje, suzbijanje i liječenje stočnih bolesti ,
potkivačke škole, nadzor nad poslovima veterinarskog .redarstva i nadzor nad vete-
rinarskom praksom.

Odsjew za stočarstvo je bio razdjeljen u dva podoasieka : a « zc ko-

njogojstvo i b) za govedarstvo i sve ostale grane stočarstva. Pododsjek za konioro;-
stvo starao se o racionalnom gajenju konje, kao i o odredjivanju mjera u gajenju ko-
nja (ustanovljivanje pasminsklh rajona), vršio licenciranje pasruna, /ršio ncazor "cc
privatnim i državnim pastuharnama, žarebarnamd i ergelama, starao se o uredjivario
izložbi i takmičenju. Pododsjek za govedarstvo starao se o racionalnom gajenju go-
veda, ovaca, koza, a/inja, živadi,kunić a, pčela, svilaca i riba, starao se o stočar-
skim zavodima i stanicama, o licenciranju rasplodnih gria, o odgajivačkim, mljekar-
skim i ribarskim udruženjima i dr.

Odsjek za zemljišne zajednice, komasacije, urbarske i regal ne poslo-

ve je imao u djelokrugu poslove zemljišnih zajednica, rješavanje sporova zbog prava
uživanja u nekadašnjim i sadašnjim krajiškim imovnim općinama te nekadašnjim krajiš-
kim zadrugama, poslove komasacije zemlje, ukoliko nisu spadali na Zemaljsko koma-
saciono povjerenstvo, napokon poslove urbarske i regal ne, otkup i uredjenje brv. kmet-
skih odnosa i otkup biv. regalnih prava.

Odsjek za gospodarsko-redarstvene poslove imao je u nadležnosti re-

darstvene poslove. Odjeljenja za narodno gospodarstvo, a naročito prekršaje živežnog ,
poljskog i veterinarskog redarstva, prekršaje šumskog zakona, vodenog redarstva, zako-
 -346-
na o lovu, vinogradarskog reda, zakona o promicanju stočarstva, sporova o gospodar-
sko radničkim i družinskim poslovima, pravila gospodarskih organizacija i zaštitu živo-
tinja te medjunarodnu zaštitu korisnih ptica.
Agramo-pravni odsjek je rješavao predmete koji su se odnosili na
ustanove zakona o vodnom pravu, zatim pravne agende ribarstva, regal no pravo ribolo-
va ukoliko nije spadalo u djelokrug Zemaljskog povjerenstva za uredjenje ribolovnog
prava, provedbu zakona o ribarstvu, pravne poslove nastavnih, gospodarsko-znanstvenih
zavoda i oglednih stanica, uredjenje odnosa izmedju posjednika i gospodarskih činovni-
ka, provedbu zakona o nužnim prolazima, putno pravo javnih i poljskih putova, te
upravljao » zakladom za naseljivanje i preseljivanje.

Odsjek za agrarnu politiku, zadrugarstvo i statistiku je imao u dje-

lokrugu poslove agrarne politike uopče i poslove unapredjivanja zadrugarstva, zatim
proučavanje načina gospodarenja i eksploatiranja zemlje, sabiranje poljoprivredne
statistike, posebno podataka o kretanju cijena, o uvozu i izvozu, poslove poljoprivred-
nog kredita i sL

Odsjek za gospodarsku nastavu je rješavao poslove koji su se odnosili

na srednju i nižu poljoprivrednu nastavu, periodične i stalne poljoprivredne tečajeve,
popularna predavanja i si.

Inspektorat zemaljskih ekonomija i stanica je imao u djelokrugu po-

slove uredjenja administracije i nadzora svih stanica i posjeda koji su stajali pod upravom
Odjeljenja za narodno gospodarstvo,zatim vodilo brigu o najboljem načinu gospodare-
nja, odobravalo svake godine razne planove, nadziralo rad i ispitivalo račune i bilance
tih posjeda i stanica.

V I ) Odjeljenje za socijalnu skrb

Podjela rada u tom Odjeljenju bila je izvršena na 8 odsjeka i to:

1.a. odsjek za poslove osiguranja radnika

L b . odsjek za radničku zaštitu
2. Iseljenički odsjek
 -347-
3. Financijsko-ekonomski odsjek
4. Invalidski odsjek
5. Invalidsko-mirovinski odsjek

6. Socija I no-zaštitni odsjek

7. Stambeni odsjek

8. Liječnički odsjek

Odsjek za poslove osiguranja radnika je imao u djelokrugu sve poslove osi-

guranja radnika za slučaj bolesti i nezgode, posebno pripremanje nacrta zakona i
drugih propisa o osiguranju radnike^provedbu zakonskih propisa o osiguranju radnika,
naročito vršenje državnog nadzora nad Zemaljskom blagajnom , davanju potpora
bolesnih radnika i osiguranju protiv nezgodama u Zagrebu i njezinim mjesnim organi-
zacijama ( okružnim blagajnama za osiguranje radnika i poduzetničkim blagajnama zo
potporu bolesnika), koje su sprovodile osiguranje radnika za slučaj bolesti i nezgode
zatim vršenje svih poslova koji su na temelju zakona i nagoaabc o osiguranju radni',:
bili upućeni u djelokrug Pokrajinske uprave, nadalje, konačno odlučivanje u najvi-
šoj instanciji o sporovima, čije je rješavanje bilo dodjeijeno u nadležnost Pokrajin-
skoj upravi, i napokon vrhovno sudovanje o prekršajima odredaba zakone » ostalih pro-
pisa o osiguranju radnika.

Odsjek za radničku zaštitu je imao u djelokrugu sve poslove koji su se odnosi-

li na zakonodavnu inicijativu i izvršenje zakona o zaštitu radništva a naročito nadzor
rada u smislu propisa o zaštiti obrtnih i tvorničkih namještenika, provedbu propisa o
obustavi obrtne radnje u nedjelju i blagdane, provedbu propisa o radnom vremenu,
obrtnog zakona o zaštiti malodobnih i ženskih radnika, posredovanje rada, podupira-
nje nezaposlenih socijalne pokrete, a posebno sporove izmedju radnika i poslodava-
ca, nadalje vrhovno sudovanje o prekršajima radničkog zaštitnog zakonodavstva te
odobravanje pravila strukovnih radničkih organizacija.

Iseljenički odsjek i e bio nadležan za sve poslove u vezi s brigom za iseljenike

i povratnike, koji su bili zavičajnici Hrvatske, Slavonije, Medjumurja i Istre, a naro-
čito za privatno - pravnu zaštitu naših iseljenika u Americi i ostalom inozemstvu, do-
 -348-
bavljenje informacija i posredovanje kod naših zastupstava u inozemstvu, kod inozemnih
oblasti i sudova u korist naših iseljenika i njihove svojte, posebno u slučajevima ako se
radi o ostavinama, osigurninama i odštetama prigodom nesreća u poslu, zatim nadzor
i pomoć povratnicima, da im se olakša putovanje i da na putu budu zaštićeni protiv
izrabljivanja sa strane agenata, pružanje putnih predujmova tim povratnicima u svrhu
povrata, zatim upravu konačišta za povratnike, nadzor nad iseljavanjem i iseljeničkim
poslovnicama, vrhovno sudovanje o iseljeničkim prekršajima, nabavu matičnih izvadakc
o promjenama stranih državljana na području Pokrajinske uprave nadležnim stranim vla-
stima te nabavu matičnih izvadaka o promjenama naših pripadnika u inozemstvu,

S obzirom na djelokrug Iseljeničkog odsjeka razlikovale su se u Odsjeku ove

grane poslova: statistika,informeeione služba, privatno-pravna zaštita i egzekutiva.
Statistika. N a temelju podatakd koje je Iseljeničkom odsjeku dostavljalo op-
ć in«J<0 poglavarstvo ili uopće upravni organi prvog stepena, iseljenički inspektor a i
saru iseljenik, te na temelju podataka koje je crpio Iseljenički ured iz molbi za inozem-
ne pasoše, koje je predlagalo redarstveno povjereništvo i županijska oblost radi mišlje-
nja postoje li kakve zapreke zo useljenje prema zakonodavstvu tih stranih zemalja,
izradnvaie su se aoeie 1 vodili iskazi koji su služili kod izgradnje i organizacije ise-
ljenje Ke službe. Na osnovu elaborata koje je izradio Iseljenički odsjek s obzirom na
organizaciju iseljeničke službe vodili su se statistički poslovi kolektivno prema gru-
pama iseljenika.
Informaciond služba. Iseljenički odsjek skupljao je informacije iz cijelog svi-
jeta, da bi ljudima koji su Sé iseljavali i onima koji su se vrać ali mogao pružiti že-
ljene informacije. U Odsjeku su se pratile najvidjenije novine, smoire i druge pubii-
kqcije koje su zasjecale u problem iseljivanja ! koje su se bavile socijalno-ekonomskim
pitanjima uopće. Naročito se je pomno pratila engleska štampa, koja je donosila po-
datke o prilikama na tržištu rada u zemljama koje su bile u rukama Anglosaksonaca,
u koja se je svijet u prvom redu selio. Odsjek je stajao u korespondenciji s iseljeničkim
uredima i službenim mjestima ostalih država u svim svjetskim jezicima i nastojao po-
vezati niti po svim kontinetima kako bi mu uvijek i u svd<om pogledu stajale na ras-
polaganju informacije iz najpouzdanijih vrela. Na taj način su se prikupljali e l e -
menti za buduću iseljeničku politiku. Odsjek je spremao izdavanje svoje vlastite
godišnje publikacije, koju bi slao na izmjenu za publikacije ostalih država. Intenzivni
 -349-
lični saobraćaj s englesk im i američkim konzulatom te predstavnicima velikih paro-
brodarskih društava, bilo inozemnim, koji su bili stalno ili prolazno u zemlji, bilo do-
maćim, pružao je Odsjeku bogati informacioni materijal.
Privatno-pravna zaštita iseljenika u inozemstvu. Na temelju molbi privatnih
stranaka, većinom rodbine, i na temelju drugih informacija Odsjek je vršio svestranu
zaštitu privatno-pravnih interesa naših iseljenika po svijetu. U prvom redu je vodio
brigu o tome da se interesentima isplaćuju dospjele ostavine, osigurnine i odštete po-
sredovanjem naših konzularnih zastupstava u svijetu, a gdje takvih nije bilo posredo-
vanjem stranih država i njihovih organa na temelju odavde zamoljenih demorsa Mini-
starstva vanjskih poslova.
Egzekutiva. Iseljenički odsjek vršio je kontrolu nad domaćim poslovnicama kon
cesioniranih parobrodarskih društava i vodio o tome brigu da se provode i poštivaju
zakonski propisi koji su vrijedili u pogledu iseljivanja. U svrhu uspješne egzekutive
funkcionirali su inspektorati. U svrhu pokrića troškova koji nisu bili predvidjeni u
pokrajinskom odnosno državnom proračunu brinuo se da se namakne pokriće iz Iselje-
ničkog fonda za koji se je izradjivao godišnji proračun.

Financijsko-ekonomski odsjek je rješavao sve financijsko-ekonomske poslove

Odjeljenja i zavoda koji su spadali pod njegovu upravu ili nadzor, a ti su bili posebno:
prikupljanje podataka i sastav proračuna Odjeljenja, sastav svih zaključnih računa
Odjeljenja, svi računovodstveni, blagajnički poslovi Odjeljenja ukoliko nisu spadali
u djelokrug Računarskog ureda Pokrajinske uprave i Državne blagajne, svi ekonom-
ski poslovi Odjeljenja, poslovi uprave zgradama i zemljištima Odjeljenja, su poslo-
vi zaklada i fondova, svi ooslovi nadzora i uprave skladišta Odjeljenja i ortopedske
radione, poslovi nadzora nad gospodarstvom Zemaljske vlade za potporu bolesnih
radnika i za osiguranje protiv nezgoda te njenih mjesnih organizacija i organa, is-
p itvanje i odobravanje proračuna spomenute Blagajne, ispitivanje zaključnih računa
Blagajne i njenih mjesnih organa i dr.

Invalidski odsjek je rješavao pitanja ratnih invalida i dobrovoljaca a posebno

poslove doznačivanja robe pojedinim invalidima ? dobrovoljcima,nadzora nad djelova-
n jem društava osnovanih za ratne invalide i dobrovoljce i dr.
 -350-

Invalidsko-mirovinski odsjek je doznačivao mirovine biv. austrougarskim

oficirima, podoficirima i njihovim udovama, zatim ratnim vojnim invalidima, poro-
dicama pa I ih ratnika i dr.

Socijaho-zastitni odsjek je rješavao poslove zaštite djece nahočadi, slije-

pih i gluhonijemih,. dječjih domova, sirotišta i drugih zavoda za slijepe i gluhonijeme,

vodio statistiku o istima, vršio pravnu zaštitu ratne siročadi, podjeljivao pripomoći

raznim humanitarnim organizacijama, koje su se bavile zaštitom djece te vršio nadzor

nad djelovanjem društava koja su se bavila zaštitom djece.

Stambeni odsjek je rješavao stambene poslove i poslove ukonačivan ja te podu-

zimao mjere radi ublaženja oskudice stanova, rješavao žalbe protiv odluka stambenih
ureda u gradovima, napokon vršio vrhovni nadzor nad svim stambenim uredima.

Liječnički odsjek je obavljao zdravstveni nadzor nad Ortopedskom bolnicom

i Bolnicom na Brestovcu kao i nad svim socijalnim institucijama ovog Odjeljenja
(dječjim domovima, kolijevkamai ferijalnim kolonijama, invalidskim školama, prola-
znim stanicama za invalide i invalidskim domcvima).

Na kraju treba spomenuti da je Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Sla-

voniju imala svoje tzv. pomoćne urede za obavljanje pojedinih poslova koji nisu uši?
u organizacionu strukturu odjeljenja te uprave nego su fungiralii nezavisno od tih
odjeljenja, ali pod rukovodstvom pokrajinskog namjesnika. Ti su uredi bili slijedeći:

1) Ravnateljstvo pomoćnih ureda Pokrajinske uprave

2) Zemaljski statistički ured
3) Zemaljski arhiv
4) Računarski ured ( obavljao računarsko-kontrolnu službu za sva odjeljenja
Uprave)
5) Državne blagajna
6) Novinski odsjek Pokrajinske uprave
7) Pisama za strane prijevode
8) Zemaljska naklada školskih knjiga i tiskanica
9) Ured Pokrajinske uprave za ispitivanje papira
 -351-

III) Veliki župan Oblasti ( 1924 - 1929 ) } oblasna samouprava ( 1927 - 1929 ),
na osnovu Vidovdanskog ustava

Konačnim uspostavljanjem oblasti na temelju Vidovdanskog ustava

one nisu preuzele u cjelini nadležnost i djelokrug ukinutih pokrajinskih uprava. Još
za vrijeme djelovanja pokrajinskih uprava bila je odredjena podjela njihovog djelo-
kruga izmedju ministarstava i oblasnog velikog župana. Tako je Ministarstvo unutraš-
njih poslova prema zaključku Ministarskog savjeta od 22.1 1924. god. moralo preuze-
ti:

1. organizaciju i unutarnje uredjenje policijskih vlasti, izdavanje općih

naredaba i uputstava za sprovodjenje zakona i naredaba zakonskog znača-

Ì Qr

2. personalne poslove ( s obzirom na raspis Ministarstva unutrašnjih poslova

od 17.XI 1923. god. br. 31433 );
3. nadležnost u pitanju državljanstva i promjene prezimena\
4. nadležnost po uredbi od I .XI 1919. god. o premještaju opć inskih činovnika
ako se ne radi o području jedne oblasti>
5. te sve one poslove koji su zakonom o općoj upravi, ustrojstvu Ministarstva
unutrašnjih poslova i drugim posebnim zakonima zadržani za nadležnost
531
Ministarstva unutrašnjih poslova.

Kasnijom odlukom Ministarskog savjeta od 26.11 1925. Ministarstvo

unutrašnjih poslova moralo p još preuzeti:
1. odobravanje zaključaka o osnutku novih upravnih općina, o promjeni
teritorija sadašnjih upravnih opć ina i gradova l.reda, o nazivu opć ina i
prebivališta;
2. odlučivanje o teritorijalnim promjenama kotara i sjedišta kotarskih poglava
ra-f
3. rješavanje žalbi protiv odluka oblasnog velikog župana izdanih o izboru
općinskih odbora u prvoj molbi i o izboru gradskih zastupstava;
4 . poslove samouprave gradskih upravnih općina o kojima je po dotadanjim
 -366-
propisima valjanim za Hrvatsku i Slavoniju odlučivala Pokrajinska uprava
kao prva ! posljednja ( t j . jedina ) instancija ukoliko ti poslovi zakonom
o oblasnoj i sreskoj samoupravi nisu bili preneseni u djelo'kpjg drugih nad-
leštava-,
5. disciplinske poslove koji su spadali u nadležnost Zemaljskog karnosnog
povjereništva, izuzevši karnosni postupak protiv redarstvenih detektiva,
stražara i nadstražara, redarstvenog ravnateljstva i redarstvenih nadleštavaj
6. odlučivanje o javnom dobruj
7. imenovanje članova poreznih povjereništava i ostalih povjereništava, kojih
se djelatnost protezala nacijelom teritoriju Hrvatske i Slavonije*,
8. rješavanje žalbi protiv odluka oblasnog velikog župana (županija) ukoliko
su te žalbe bile dopustive s obzirom na č l . 16. i 18. Zakona o Državnom
savjetu i upravnim sudovima i
9. vršenje dužnosti naredbodavca uz ostale zaklade kojima je do tcca upravlja-
lo predsjedništvo Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju ili Unutarnje
odjeljenje Pokrajinske uprave.

Ministarstvo vjera prema odluci Ministarskog savjeta od 18.11 1925. moralo

je preuzeti od Pokrajinske uprave slijedeće poslove:
a. za sve ustavom usvojene konfesije*
vrhovno vodstvo i nadzor nad vjersko-političkim poslovima, sastav prijedlo-
ga državnog budžeta, raspored j iva nj e budžetskih kredita i odobrenje državnih
subvencija i blagodarenja, nadzor nad izvršenjem državnih vjersko-političkih
zakona od strane duhovnih vjersko-autonomnih vlasti te sve vjersko-politi-
čke poslove, koji su po posebnim zakonima pripadali Pokrajinskoj upravi
izuzimajuć i samo nadzorno poslovanje države nad vodjenjem sfaleških ma-
trikula rodjenih, vjenčanih i umrlih te knjige vjerskih prelaza,kao i nad-
ležnost u ženidbenim poslovima po državnim zakonskim propisima i bračnom
pravu,

b. posebno za pojedine vjeroispovijesti (pravoslavne, katoličke, muslimanske,

evangelističke i židovske) ? osnivanje novih crkvenih općina, samostana i bisk
 -353-
pija i si. i popunjavanje upražnjenih mjesta, cikvenih funkcionera, vrhovni nadzor
533
nad crkvenom imovinom, crkvenim vlastima, odobravanje vjerskog prireza i dr.
Ministarstvo poljoprivrede prema odluci Ministarskog savjeta od
16.11 1924. moralo je preuzeti od Pokrajinske uprave: personalia ( postavljenja, pre-
mještaji, otpuštanja, penzioniranja ), praktične državne ispite za činovnike, odobrenja
pravila poljoprivrednih udruženja, koja nisu osnivana na trgovačkom zakonu, odo-
brenja za isplatu kredita preko 5.ooo din., odobrenja odsustva po privatnim poslovi-
ma i zbog bolovanja, odobrenja službenih putovanja, prodaju državne pokretne imo-
vine, davanje informacija stranim zemljama, rješavanje molbi za pomoć, načelna
rješenja u pogledu poljoprivredne i veterinarske službe, sva ostala važnija rješenja,
otprema službenih rješenja, upravljanje zakladama i vršenje nadzora nad gospodar-
skim školama, stručnim i naučnim zavodima te nad državnim ekonomijama.

Istom odlukom Ministarskog savjeta bilo je odlučeno dok se ne

uredi treća instancija u rukovanju upravom, da se postavlja u Zagrebu Agrarni inspekto-
rat, koji je bio nadležan za slijedeće poslove: rješavanje sporova o ovlašteničkom
pravu u zemljišnim zajednicama, odobravanje rješavanja skupštinama zemljišnih zaje-
chica, sporovi o pravouživanju u krajiškim imovnim općinama, o poslovima poljskog,
radnog, lovnog i dr. redarstva, imenovanje geodetskih stručnjaka, imenovanje povje-
renika za uredjenje zemlj. zajednica, imerc> van je županijskog komasacionog povje-
reništva, imenovanje Zemaljskog komasacionog povjereništva, odobrenje operata o ure-
djenju zemljišnih zajednica, praktični ispiti za veterinare, suzbijan je stočnih zaraza
• si.534

Oblasni veliki župani su medjutim morali prema pomenutim odlukama

Ministarskog savjeta preuzeti slijedeće poslove i to iz djelokruga:
1. Odjeljenja za unutarnje poslove Pokrajinske uprave:
izvjesne personalne poslove te sve poslove Odjeljenja za unutrašnje
poslove koji nisu bili preneseni u djelokrug Ministarstva unutrašnjih
poslova.
 -354-

2. Odjeljenja za prosvjetu i vjere

sve posiove Odjeljenja za prosvjetu i vjere koji nisu bili preneseni u dje-
lokrug Ministarstva za vjere i za prosvjetu

3. Odjeljenja za narodno gospodarstvo

sastavljanje oblasnog budžeta iz istog resora, izradu programa rada, suzbi-

janje zaraznih boiesti, prlredjivanje stočnih izložbi, nadzor nad razvojem
svilarstva i pčelarsiva, osnivanje raznih zadruga (stočarskih, vinogradarskih
i sL ) i personalne poslove.

Nabrojeni upravni poslovi dodjeljeni oblasnom velikom županu sačinja-

vali su one poslove državne uprave, koje je Vlada prepustila u nadležnost I djelokrug
oblasnog velikog župcna. Da bi se ovi mogli uredno i pravilno odvijati i rješavati, ve-
l i k i župan je odlučivao o njii-cvoj raspodjeli na podredjeno činovništvo i o organizacio-
noj strukturi te raspodjele. Redovito su postojala pojedina odjeljenja, a l i njihov broj
nije bio isti kod svih oblasti, nego je ovisio o razvijenosti i zastupanostl pojedinih gra-
na privrede u toj oblasti. Veliki župan Zagrebačke oblasti npr. je imao svoj admini-
strativni aparat ovako organiziran:"* 3

\ . Predsjednički ured (ustvari ured velikog župana)

2. Upravno odjeljenje ( prije Odjeljenje za unutrašnje poslove }
3. Redarstveno odjeljenje
4. Odjeljenje za vjere
5. Poljoprivredno odjeljenje
6. Šumarsko odjeljenje
7. Zadružno odjeljenje
8. Agrarno-pravno odjeljenje
9. Veterinarsko odjeljenje
10. Sanitetsko odjel jenje
11. Hidrotehničko odjeljenje
12. Odjeljenje za trgovinu i industriju
 -355-
13. Odjeljenje za socijalnu skrb
14. Financijsko odjeljenje.

Privredno slabije razvijena oblast kao što je bila Primorsko-krajiška oblast

( sa sjedištem u Karlovcu ) imala je naprotiv organizaciju rada na oblasnoj državnoj
upravi veoma pojednostavljenu, pa je administracija velikog župana imala samo:
1. Upravno odjeljenje
2. Prosvjetno odjeljenje
3. Poljoprivredno odjeljenje
4. Šumarsko odjel jenje
5. Sanitetsko odjeljenje i
6. Računovodstvo.

Organizaciona struktura poslova državne uprave povjerenih velikom županu

bila je dakle različita, jer je državni teritorij bio podjeljen na 33 oblasti koje su
se odlikovale različitim privrednim karakteristikama i prilično neujednačenim brojem
svojih stanovnika, koji se kretao čak izmedju 2oo.ooo - 800.000 stanovnika. O tom
nam govori već letimični pogled samo na neke oblasti: Zagrebačku, Primorsko-kraji-
šku, Osječku, Srijemsku (sa sjedištem u Vukovaru), Splitsku,Dubrovačku, Ljubljan-
sku, Mariborsku, Bihaćku,Vrbasku, Tuzlansku,Sarajevsku, Mostarsku, Travničku,
Beogradsku, Podunavsku, Bačku i dr.
Velikog župana je imenovao kralj na prijedlog minisfra unutrašnjih poslova ,
536
ali on je bio odgovoran svakom resornom ministru za poslove iz njihovog resora.
Ministarstva kao vrhovni upravni organi su davala direktive i naloge koje je vel iki
župan morao poštivati i izvrša/ati. Veliki župan je bio predstavnik državne vlasti u
oblasti. U njemu je na nivou oblast? bila usredotočena sva opća uprava, koja je na
višem nivou bila podjeljena na ministarstva unutarnjih poslova, prosvjete, vjera,
agrarne reforme, poljoprivrede i voda, šuma i rudnika (osim državnih domena), trgovine
i industrije, gradjevina, zdravlja i socijalne politike. Stoga su svi ar gani te opće
uprave na nivou oblasti bili podredjeni velikom županu. On je u nekim oblastima
imao u okružnim načelnicima svoje pomoćne organe za vršenje nadzora nad kotarskim
 -356-
(sreskim) upravama, pq su ti okružni načelnici vršili najmanje dva puta godišnje kontro
I u poslovanja i o tome obavještavali velikog župana, te po potrebi kažnjavali kotarsko
činovništvo zbog nerada ili pak rješavali žalbe protiv akata kotarske uprave u policij-
sko-kaznenim predmetima.
Neki veliki župani počeli su djelovati već krajem februara 1924. god.
u okviru vlastite nadležnosti, a s potpunim djelokrugom čitave oblasti tek nakon l i -
537
kvidacije Pokrajinske uprave. Medjutim, oblasna samouprava počela je funkcio-
538
nirati tek februara 1927. god. Veliki župan nije bio samo na čelu oblasne držav-
ne uprave nego i oblasne samouprave. Član 96. Vidovdanskog ustava je odredjivao
da u nadležnost oblasne samouprave spadaju slijedeći poslovi: oblasne financije, obla-
sni javni radovi,staranje o unapredjenju oblasne privrede, saobrać qa,narodrog zdrav
l j a , prosvjete, briga o upravi oblasnim imanjima, humanitarnim ustanovama, saobra-
ćajnim, socijalnim, zdravstvenim i drugim ustanovama. Rješavanje, nadzor i izvršna
vlast unutar tog djelokruga i nadležnosti bili su podjeljeni izmedju oblasne skupštine
(nadzor i rješavanje) i oblasnog odbora (izvršna vlast). Oblasna skupština i oblasni
odbor bili su dakle organi oblasne samouprave.
Oblasna skupština se birala na četiri godine ( u Osječkoj oblasti ona
je imala 77 članova). Biračko pravo imali su svi oni koji su imali pravo birati narod-
nog poslanika za Narodnu skupštinu. Izbore je raspisivao kralj na prijedlog ministra
unutarnjih poslova. Spisak izabranih članova oblasne skupštine davao je Upravni sud.
Oblasnu skupštinu sazivao je kralj jedamput godišnje, al i ju je mogao sazvati i veliki
župan izvanredno.
Oblasna skupština je bila nadležna donositi oblasni budžet, oblasne
uredbe i odluke u okviru nadležnost? oblasne samouprave te rješavati molbe i žalbe.
Da bi se predmeti prije predlaganja u skupštini pripremili za glasanje oblasna skupšti-
na je imala svoje odgovarajuće odbore i to:financijski odbor, odbor za oblasne ured-
be i odbor za molbe i žalbe, koje je izabirala. Ona je običavala fonnirati i druge
odbore za rješavanje konkretnih pitanja, ali ti su odbori prestajali djelovati čim je
skupština prihvatila njihovo rješenje. Oblasna skupština je donosila uredbe obično
o unutrašnjem ustrojstvu i poslovanju oblasnih samoupravnih organa, zavoda i usta-
nova te uredbe radi razrade zakona. Veliki župeri je mogao zadržat? uredbu od pro-
 -357-
glašenja, ako je smatrao ac °ije na zakonu osnovana. Konačno rješenje u takvom

slučaju donosio je Državni savjet. Oblasni budžet je bio pravovaljan tek kada ga je

ministar financija odobrio. U slučaju neodobrenja žalbu je rješavao takodjer Državni

savjet.
Oblasni odbor (5-8 članova) birala je oblasna skupština za period od
4-godine koliko je trajala u jednom sastavu oblasna skupština. Na čelu oblasne skup-
štine i oblasnog odborastajali su njihovi predsjednici. Oblasni odbor je bio izvrsni
organ oblasne skupštine. On je izvršavao rješenja oblasne skupštine, rukovodio samou-
pravnòm administracijom i vršio nadzor nad svim oblasnim ustanovama. On je razma-
trao i odobravao ili odbacivao budžete opć ina. izdavao je uputstva za primjenu oblas-
nih uredaba. Podnosio je izvje:*ai oblasnoj skupštini i suradjivao s državnim organi-
ma uprave.
Oblasni odbor da bi mogao redovito poslovati u svom djelokrugu imao je
svoju vlastitu administraciju; koja je najčešće ci la poajeljena u odjele. Osječki obio-
539
sni odbor imao je npr, slijedeće odjele:"

1 . Odjeljenje za financije u čijem su djelokrugu b i l i poslovi sastavljanja

oblasnih budžeta, raspolaganje porezima ( dažbinama ), koje je oblast
propisala, oblasnim prirezima i nametima, te svim oblasnim prihodima*
2. Odjeljenje za narodno gospodarstvo koje je vodilo brigu o unapredjivanju
općih oblasnih privrednih interesa, posebno ratarstva i stočarstva vodeći
računa o širenju i poboljšavanju nastave u gospodarskim školama, podsti-
canju osnivanja uzornih gospodarstava, rasadnika, postaja za uzgoj sje-
mena, korištenja poljoprivrednih mašina, stanica za uzgoj čistokrvnih ras
plodnih životinja, proizvodnje i korištenja cjepiva, suzbijanja bolesti, kod
bilja i životinja i dr.
3. Odjeljenje za šumarstvo, koje se brinulo za unapredjivanje šumarstva inici-
rajući razne mjere a posebno je upravljalo oblasnim šumama .
4. Odjeljenje za obrt, trgovinu, industriju i opću statistiku, koje se brinulo
za unapredjenje obrta, trgovine i industrije te u tu svrhu prikupljalo potre-
bne statističke podatke radi obrade.
 -358-
5, Odjeljenje za javne radnje i promet, koje je vodilo brigu o oblasnim ce-
stama, kanalima, mostovima i drugim javnim oblasnim objektima, o n j i -
hovom izgrad jivan ju, održavanju i korištenju, o regulatornim osnovama za
gradove, lječilišta i dr. objekte, te donosilo kao i drug? odjeli nacrte ure-
dbi za njihovo reguliranje koje je trebala donijeti oblasna skupština.

6, Odjeljenje za narodnu prosvjetu, koje se brinulo za unapredjivanje prosvje-

te u oblasti u pogledu poboljšavanja nastavnog kadra, nastavnog plana,
školske mreže, školskih zgrada i pohadjanja osnovnog školstva.

7, Odjeljenje za narodno zdravlje i socijalnu pomoć, koje se brinulo za

unapredjivanje zdravstvene mreže, narodnog zdravlja, rukovodilo kori-
štenjem ljekovitih voda i vrela, koje je oblast dobila koncesijom, osniva-
lo zdravstvene stanice za prosvjećivanje i suzbijanje zaraznih bolesti,
bolnice lječilišta, sanatorije- ì dr., brinulo se za odgoj zapuši-e ne djece,
Hidzirafo odgoj i zaposlenje šegrta i služinčadi u zavodima l kod poslodava-
cui pomagalo siromašne i postradale, suradjivalo kod zaštite invalida, ise-
ljenika, kolonista i dr

. Odjeljenje za samoupravnu administraciju, koje je vršilo nadzor nad opć in-

corri, gradskom i kotarskom (koja se nije ostvarila) samoupravom i to s obzi-
rom no primjenu zakonskih propisa o općinama, gadovima i kotarima, izradu
jl' ovi š statuta i proračuna te završnih računa v raspisivanje njihovih nameta,
podizanje zajmova, provodjenje izbora, zatim vršilo5 funkcije višeg disci-
plinskog organa, rješavalo želbe protiv izbora, zaključaka, nameta ? tro-
šarine, rješavalo ? pitanja osnivanja novih općina, njihovih teritorijalnih
promjena, zaključivalo pravne poslove i u interesu oblasti i zastupalo
oblasna interese pred sudovima.

Oblasni odbor je vodio brigu i o mirovinskim zakladama ukinutih župa-

nija kao i o mirovinskoj zakladi same oblasti samoupravnih činovnika i namještenika
oblasti. Računi mirovinskih zaklada vodili su se odvojeno od računa oblasne samoupra-
ve. Rad oblasnog odbora nadzirala je oblasna skupština, koja je i postavila članove
tog odbora. Ona ih nije mogla smijeniti, al i ih je mogla optužiti na Upravnom sudu a
 -359 -
onda i na redovnom sudu, ako je to zahtjevao kažnjivi čin, pa je tako oblasna skup-

ština mogla članove tog odbora i udaljiti s funkcije.

Kada su na osnovu zakona o izmjeni zakona o opć inama i oblasnim s a -

moupravama iz 1929. god. oblasne skupštine i oblasni odbori bili raspušteni veliki

župani su po ovlaštenju positivi jali komesare oblasne samouprave, koji su morali pre-

izeti funkcije oblasnih skupština i oblasnih odbora. Imenovanje komesara oblasne

samouprave je uslijedilo već u siječnju 1929. god. Komesar oblasne samouprave je

obično zadržao samoupravnu administraciju obiasnogodbora sa svim njegovim odbori-

ma, ali ju je mogao smanjiti pa čak i ukinuti a njezine poslove povjeriti administrativ-
54o
nom aparatu velikog župana.

Pregled državnih računa i nadzor nad izvršenjem oblasnog državnog i

samoupravnog budžeta je vršila oblasna kontrola u kojoj su bili dva člana541

koje je
izabrala oblasna skupština i dva člana koje j e postavila Glavna kontrola.

O d 16.11.1929. oblasna vlast se nazivala " oblast u likvidaciji " . Ured

velikog župana i njegova odjeljenja prestali su radom l o . X I 1929. a komesar oblasne

542
samouprave 15.11.1929. dok je definitivna likvidacija uslijedila do 4 . X I I 1929.god.

N i ž i upravni organi na području jedne oblasti bili su okruži ( o funkcija-

ma okružnog načelnika je bila ranije r i j e č ) , t a r i (srezovi), gradovi i općine.

Opć ine su djelovale u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu od 12.XII l87o.

o uredjenju općina i trgovišta koja nisu imala uredjenog magistrata (općinski odbor

ili zastupstvo za vlastiti djelokrug i općinsko glavarstvo na čelu s općinskim načelni-

kom za preneseni djelokrug, dok su veliki župan županije, odnosno kotarska oblast

odnosno z a vrijeme oblasne uprave veliki župan oblasti vršili nadzor nad upravljanjem

općinskih poslova), u Dalmaciji po zdconu o općinama od 3o.6.l864. a u Istri po

zakonu od lo.7.l863. ( Kastavština ).

Gradske opć ine u Hrvatskoj i Slavoniji su djelovale po zakonu

543 o ustroj-
sivu gradskih opć ina u Kraljevinom^ Hrvatskoj i Slavoniji od 21 . V I 1895. Po tom
zakonu poslove gradske općine obavljali su organi gradske uprave: gradsko zastupstvo,
gradski načelnik i gradsko poglavarstvo.
Gradsko zastupstvo birali su se na gradskim izborima, a gradskog načel-
nika biralo je gradsko zastupstvo.
 -374 -
Gradsko poglavarstvo sastojalo se od gradskog načelnika i potrebnog

broja službenika. Ako bi se raspustilo gradsko zastupstvo, dok se ne bi izabralo novo

gradsko zastupstvo, njegove funkcije je vršio vladin povjerenik, koji je ujedno vršio

dužnost gradskog načelnika. N a čelu grada Zagreba stajao je vrhovni načelnik a nekih

drugih gradova (Varaždin, Osijek i Zemun) gradski veliki župan. O v e je imenovao ban

l h velikog župana postojao je gradski načelnik .Vrhovni načelnik ili gradski velik? ž u -

pan vršili su nadzor nad poslovanjem gradske samouprave i prenesenog djelokruga.

Gradsko zastupstvo je bilo nadležno za poslove vlastitog djelokruga (do-

nošenje statuta i budžeta, poslovi oko gradske imovine, sklapanje ugovora, primanje

u gradjanstvo i dr.).

Gradsko poglavarstvo je bilo nadležno za izvršenje poslova iz vlastitog

djelokruga gradske uprave po odlukama gradskog zastupstva te za poslove iz prenese-

nog djelokruga (poslovi javne uprave ili opće uprave).

U Zagrebu, Osi jeku, Varaždinu i Zemunu postojali su još upravni odbo-

ri za porezne, disciplinske i sindikatske (pritužbe protiv činovnika) poslove.

Vrhovni nadzor nad poslovanjem gradskih općina vršila je zemaljska

odnosno pokrajinska vlada d za vrijeme oblasne samouprave Odjeljenje za samouprav-

nu administraciju oblasti.

Kotari su poslovali u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu od 5.2.1886. o

ustrojstvu županija i uredjenju uprave u županijama i kotarima. Zakonom od 26.IV

1922. o općoj upravi kotari su dobili kotarsku samoupravu, koja je bila zajedno s

oblasnom samoupravom ukinuta 1929. god., ali koja se u kotarima nije uopće formirala

tako da je ustvari funkcionirao bez prekida samo ured kotarskog poglavara ( kotarsko

poglavarstvo) i to do ukidcmja županija (1924.) isključivo prema propisu od 5.11 1886.

a od 1925 - 1929. prema istim propisima, ali uskladjenim sa zakonom od 26.IV 1922.

(isključivši poslove o kotarskoj samoupravi).

Prema zakonu od 26.IV 1922. kotarska samouprava i opća uprava bili bi

ovako distingvircmi:

U djelokrug rada kotarske samouprave spadali bi : kotarske financije,

kotarski javni radovi, staranje o unapredjivanju poljoprivrede, uprava kotarskim ima-

njima, osnivanje i upravljanje kotarskih zavoda za sirotinju i za njegovanje bolesnika

 -361 -
kotarske saobraćajne ustanove, zavodjenje i održavanje ustanova za štednju i kredit,

uzajamno pomaganje i osiguranje, pomaganje obrta, industrije i zadrugarstva, te d a -

vanje mišljenja na zahtjev Vlade, velikog župana i oblasne samouprave.

Organi kotarske samouprave bili bi kotarska skupština i kotarski odbor.

Kotarsku skupštinu bi sazivao veliki župan, a birali bi se na kotarskim izborima.

Ona je imala pravo izdavati pravilnike i sastavit? kotarski budžet. Kotarski odbor

sastojao bi se od 5 članova od kojih bi bio jedan predsjednik. Kotarski odbor kao

i oblasni odbor rješavao bi svoje poslove u sjednicama. O n bi bio izvršni organ k o -

tarske dcupštine. O n bi izvršavao odluke kotarske skupštine, rukovodio samoupravnom

administracijom, vršio nadzor nad kotarskim ustanovama i disciplinsku vlast nad

svojim organima. Kao što se nadzor državne uprave nad poslovima oblasnih samo-

upravnih vlasti vršio preko oblasnog velikog župana, tako bi se nadzor nad poslo-

vima kotarske samouprave vršio po kotarskom poglavaru.

Kao što je veliki župan vršio poslove opće uprave u oblasti,tako je u

kotaru poslove istih resora vršio kotarski poglavar. O n je bio neposredni vršilac opće

uprave u kotaru i stajao je pod nadzorom velikog župana. Kotarskog poglavara je

postavljao ministar unutrašnjih poslova. U udaljenim mjestima osnivale su se kotar-

ske ispostave koje su bile podredjene velikom županu, a imale su isti djelokrug kao

i kotarski poglavar. Da bi mogao kotarski poglavar vršiti redovito svoje zadatke bilo

mu je dodjeljeno administrativnoo osoblje koje je organizaciono bilo u većim kotarima

podjeljeno u odjele. O v a administracija nazivala se kotarska oblast.

Takva uprava je ostala sve do 1929. god. uz neke manje izmjene u

1927. god., kada su resorna ministarstva prepustila u nadležnost oblasnim samoupra-

vama svoje ustanove na području oblasti ( bolnice, banje, neke škole, dječje usta-

nove, meiioracione radove, državne tkaonice i dr.).

 -362 -

G l a v a druga

Kraljevina Jugoslavija

I) Pripreme za apsolutistički režim i uvodjenje pseudokonstitucionalizma

Uvodjenjem oblasnog uredjenja radikalsko-samostalska vlada je otvo-

reno pokazala da je odlučila konačno obračunati ne samo sa posljednjim pa mcfcar i

formalnim ostacima državno-pravnog položaja Hrvatske (ukidanjem Pokrajinske upra-

ve) nego i s federalistima uopće. Već 1.1 1925. vlada je donijela zaključak da se ras-

turi HR SS i da se proširi režim "Obznane" na Hrvatsku republikansku seljačku stranku,

dakle da se likvidira HR SS kao najjači stup federalista a i najveća legalno organizira-

na zapreka da se nesmetano sprovedu velikosrpske koncepcije radikalsko-kamarilske

vlade u Beogradu* Ubrzo su bili pohapšem članovi vodstva HRSS na čelu s Radićem

uprkos protesta Opozicionog bloka (Demokratska, Slovenska ljudska, Jugoslavensko-

muslimanska stranka te HRSS i Nezavisni rodlkali). lako je PP vlada htjela iskoristiti

ilegalnost KPJ ? HRSS (premda HRSS nije nikada u ilegalnost ustvari nastupila) pa i z -

borima od 8.H 1925. osigurati potpunu premoć u Narochoj skupštini, ona to nije us-

pjela, iako je postigla pobjedu, ali neznatnur i to zato što je sama proglašavala i z -

borne rezultate, te je takva politika vlade još više izazivala opoziciju, pa je ova

sklopila 22.11 1925. Blok narodnog sporazuma i seljačke demokracije (Jugoslavenski

klub - Korošec, Klub Demokratske stranke, Hrvatski seljački klub i Jugoslavenski

muslimanski klub).

Budući da je Vlada uvidjela sve veću svoju nemoć, to se ona odlučila

na sporazum s HRSS. Vodstvo HRSS je moralo priznati Vidovdanski ustav i dinastiju,

a Vlada je morala primiti u svoje redove i članove HSS ( s obzirom da je HRSS pri-

znala dinastiju). N o , ta radikalsko-radićevska vlada nije bila dugog vijeka (18.VII

1925. - 15.IV 1926.) iako je Radićeva kapitulacija bila u osnovi sporazum za koji

su bili zainteresirani hrvatski industrijalci ( jer su ovi od stanja prije ili bez sporazu-

ma zbog velikosrpske ekonomske hegemonije zapadali u sve veću ekonomsku krizu)

s obzirom da radikali nisu bili voljni dijeliti profite a niti povlašteni položaj kada su

sami vladali.
 *3é3-
Sukobi izmedju rodikala i protivnika su se sve više povećavali. O n i

su se prenijeli i u same stranke pa su nastali rascjepi kod radikala i kod HSS Ito je

oslabilo i jednu i drugu stranku, pa je to našlo svog odraza i u izborima od II .IX 1927.

N o , dvorska kamarila je i dalje puštala te sukobe,pa je inzistirala na Vukićevićevoj

vladi, iako ova nije imala u Narodnoj skupštini nego svega nekoliko poslanika. N a taj

način su se omogućavali u Narodnoj skupštini napadaji ne samo na Vladu nego-i medju-

r
sobno obračunavanje riječima i pesnicama. Takva nesposobnost Narodne skupštine da

normalno radi davala je priliku kamarili da zavede kraljevu diktaturu. Situacija se za

kamerilu još više poboljša!a,kada je Pribičević udružio svoju Samostalnu demokratsku

stranku s .Radićevom HSS te se tako formirala (lo.XI 1927.) "Seljačko demokratska

koalicija", jer se na taj način izazvao medju srbijanskim strankama a osobito kod ra-

dikala strah za daljnje održanje njihove velikosrpske političke i ekonomske hegemo-

nije, što je dovelo do još većih sukoba u Narodnoj skupštini čak do tako velikog da

su u Narodnoj skupštini zaredali atentati 2o.Vl 1928. po radikalskom poslaniku Puniši

Račić u na vrhove HSS ( Stjepan Radić, -Đuro Basariček). Tako je konačno stigao pravi

momenat u kojem je kralj mogao 6. januara 1929. objaviti svoju proklamaciju kojom

je raspustio Narodnu skupštinu, stavio van snage Vidovdanski ustav te najavio novu

državnu upravu i uredjenje bez Narodne skupštine. Obzirom da je taj momenat kralj du-

že čekao razumljivo je da je istoga dana mogao objaviti niz zakona posebno Zakon o

kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi, kojim je kralj regulirao kraljevsku vlast

kao apsolutnu vlast, kojim je kralj postao vrhovni organ državne vlasti i kojim je
544
kralj mogao izdavati i proglašavati zakone. Ministri su postali po tom zckonu odgo-

vorni samo kralju tako da ih je kralj mogao optužiti a Državni sud, čije je članove

imenovao kralj, osuditi. 6.januara 1929. kralj je ujedno izdao novi zakon o zaštiti

države, kojim je pooštrio mjere protiv "protudržavnih", zabranio te rasturio sva p o -

litička udruženja i stranke koje su nosile "vjersko ili plemensko" obilježje ili koje

su propagirale promjenu postojećeg poretka u državi, a osnivanje

545 političkih stranaka
učinio ovisnim od upravnih organa, koje je kralj postavljao. 6. januara 1929.

kralj je takodjer donio zakon o izmjenama zakona o općinama kojim je dao raspustiti

sve općinske uprave te postaviti nove i546

raspustiti sve organe oblasne samouprave te
postaviti komesare umjesto tih organa.
 -364 -
Da bi mogao apsolutistički sistem dalje razraditi kralj je izdao posebni zakon od
31.1 1929. kojim je osnovao Vrhovni zakonodavni savjet i komisiju stručnjaka pri
547
Ministarstvu pravde. Već 3.X 1929. bude donešen Zakon o nazivu i podjeli

Kraljevine na upravna područja kojim bude država Srba, Hrvata i Slovenaca nazva*

na Kraljevina
548 Jugoslavija, a opća uprava podjeljenai na banovine, kotare (srezove)
i općine. Tim zakonpm na području Hrvatske bile su osnovane Savska banovina

sa sjedištem u Zagrebu i Primorska sa sjedištem u Splitu. N o , ove dvije banovine

nisu obuhvatile čitavo područje Hrvatske, nego su druge banovine sa sjedištima izvan

Hrvatske svojim teritorijem zahvatale i Hrvatsku. Ukupni broj banovina je bio 9,

Apsolutistički oblik kraljevog vladanja nije se mogao dugo održati, jer je

on još više zaoštrio nerješena državna pitanja posebno nacionalno pitanje, N o , i

vanjski faktori su odigrali odlučnu ulogu u mjenjanju tog oblika vrhovne državne

uprave, jer su strani kapitalist? tražili bolju garanciju za ulaganje svog kapitala

u Jugoslaviju i za davanje zajmova "čaršijskoj kliki" na čelu s kraljem koja se

upuštala u veće549
privredne poduhvate. Tako je kralj dao 3.IX 1931. ustav Kraljevi-

ne Jugoslavije, koji je kraljev apsolutizam prekrio pseudoustavnom formom.

Ovaj je oktroirani ustav važio do aprila 1941. god. uz izmjene izvršene 1939.god.
prilikom osnivanja Banske vlasti Banovine Hrvatske.
Prema Ustavu od 3.IX 1931. zakonodavnu funkciju trebao je vršiti kralj
i Narodno predstavništvo. Narodno predstavništvo bilo je sastavljeno iz Senata
i Narodne skupštine. N i jedan zaključak jednog doma nije mogao postati zakonom
bez suglasnosti drugog doma. Narodna skupština je bila izborno tijelo, a Senat samo
djelomično, jer je polovicu senatora imenovao kralj, a drug? su bili birani, no ne
od naroda nego od strane narodnih poslanika, banskih vijećnika i predsjednika o p ć i -
ne, koji su naravno bili kraljevi pouzdanici, tako da je Senat bio uvijek u većini
naklonjen dvorskim intencijama , a to je značilo da se ne bi mogao izglasati ni
jedan zakon, koji nije bio u skladu s namjerama dinastije, a osim toga, kad bi se
to i dogodilo kralj je imao pravo ne potvrditi zakon.
Upravnu funkciju prema ustavu vršio je kralj preko ministara, koje je
on imenovao i razrješavao, a koji nisu bili odgovorni Narodnom predstavništvu
nego samo kralju. Sudsku funkciju vršili su sudovi, ali suce je imenovao kralj, pa
 -365-
je ? sudska funkcija biia centralizirana u kraljevim rukama.

N a kraju,kralj je mogao u izuzetnim prilikama suspendirati i sam ustav,

pa naknadno tek podnijeti svoje mjere Narodnom predstavništvu na suglasnost. Upra-

vo ta odredba Ustava omogućila je IP39. god. raspuštanje Narodnog predstavništva

i donošenje Uredbe o Banovini Hrvatskoj.

Promjena oblika vladanja na temelju oktroiranog ustava od 3.IX 1931.

nije bitno izmijenila djelokrug strukturalnih dijelova opće uprave u zemlji koja

se vršila po banovinama, gradovima, katarima i općinama. Status ministarstava

i banovina u toj upravnoj strukturi nije se mijenjao od 1929. pa do 1939. god.

 -36Ó-

II) Organizacija vrhovne državne uprave

Vrhovna državna uprava je bila podijeljena na 12 ministarstava i to:

pravde, prosvjete, vanjskih poslova r unutrašnjih poslova, financija, vojske ! mor-

narice, gradjevina, saobraćaja, poljoprivrede, trgovine i industrije, šuma i rudnika,

socijalne politike i narodnog zdravlja. Osim ovih ministarstava postojalo je kao po-
55o
sebno nad lesivo Predsjedništvo ministarskog savjeta.

U nadležnost ministarstava svakoga za svoj djelokrug spadali su poslovi

oko organiziranja državne vlasti, vrhovno vodjenje cjelokupne državne administracije

i vrhovni nadzor nad upravnim vi astima i organima, pripremanje zakonskih prijedloga

kao i poslovi koji su bili posebnim zakonima zadržani za nadležnost pojedinog ministar-

stva, tako:

!. Predsjedništvo ministarskog savjeta. U nadležnost Predsjedništva spadalo je

otpravljanje posiovc po pitanjima kancelarije kraljevog dvora, kancelari-

rije kraljevih ordena. Državni savjet, Glavna kontrola. opća državna oba-

vještajna služba, općo statistika. Ministarski savjet nije izdavao nikakve

administrativne akte. U njemu su se jedino pretresali predmeti za koje je

kralj ili predsjednik Ministarskog savjeta našao zo potrebno,

2. Ministarstvo pravde.

U djelokrug tog Ministarstva spadalo je uprava cjelokupnog pravosudja

osim vojnog, kazneni i slični zavodi, državno tužioŠtvo, upravni sudovi,

nadzor nad advokatima i notarima (javnim bilježnicima ), medjunarodn!

pravni saobraćaj, ured jivan je zbornika zakona i uredaba, saradnja u struč-

nom zakonodavstvu ostalih resora, reguliranje i nadziranje pravnih odnosa

svih priznatih vjera i svi vjersko-politički poslovi.

3. Ministarstvo prosv jete,

U nadležnost ovog Ministarstva spadala je javna nastava, izuzevši niže i

srednje stručne škole, staranje i nadzor nad književnim,umjetničkim i nau-

čnim društvima i ustanovama te prosvjetnim zavodima, univerziteti i druge

stručne škole u rangu univerziteta, muzeji, kazališta i narodne knjižnice,

čitaonice i ustanove za prosvjećivanje, državna štamparija, ured jivan je i

 -367 -
izdavanje Službenih novina, staranje i nadzor nad svim zakladama koji-

ma je Ministarstvo rukovodilo.

4. Ministarstvo vanjskih poslova.

U djelokrug ovog Ministarstva spadalo je zastupanje Kraljevine i njenih

državljanja prema inozemstvu, predstavljanje kralja i države u inozemstvu,

medjunarodni ugovori, diplomatska i konzularna struka i obavještajna slu-

žba sa inozemstvom.

5. Ministarstvo unutrašnjih poslova.

U nadležnost ovog Ministarstva spadalo je održavanje javnog poretka i

i mira, staranje o državnoj, ličnoj i imovnoj sigurnosti, cjelokupna unu-

trašnja uprava, ukoliko pojedini poslovi nisu bili dati nekom drugom mini-

starstvu, policijska obavještajna služba u zemlji, državljanstvo i zavičaj-

nost, javne knjige o gradjanskom stanju stanovnika (matice), štampa, zbo-

rovi i udruženja, žandarmerija, k o l i k o se ne tiče organizacije i discipli-

ne, nadzor nad samoupravnim vlastima, te svi oni poslovi države koji nisu

ušli u djelokrug u bilo koje drugo ministarstvo.

6. Ministarstvo financija.

U djelokrug tog Ministarstva spadala je uprava državnih prihoda i rasho-

da i uprava državne imovine uopće, ukoliko nisu pojedini poslovi stavljeni

posebnim zakonima u nadležnost drugim ministarstvima, državni kredit i

novac, zastupanje državnih i materijalnih interesa, državnih imanja i

javnih fondova ( državno pravobranilaštvo), državni monopol, katastar,

nadzor nad financ ijskim gospodarenjem samoupravnih vlasti, uprava nepri-

jateljske imovine, uprava ratne štete i likvidacija poslova Direkcije ratnog

plijena.

7. Ministarstvo vojske i mornarice.

U djelokrug tog Ministarstva spadala je uprava, komandiranje, organiza-

cija i administracija vojske i mornarice, te svih sredstava narodne vojne

sile, vojna nastava, vojno sudstvo, vojna liječnička služba, vojno gradjevi-

narstvo, žandarmerija u pogledu organizacije i discipline te granične tru-

pe u pogledu upotrebe, organiziranja, administriranja i discipline kao i

 -368-

uprava civilnog zrakoplovstva.

8. Ministarstvo gradjevina.

U djelokrug tog Ministarstva spadalo je projektiranje, izrada i održava-

nje svih državnih i ostalih zgrada, puteva i ostalih gradjevina, uredjenje

gradova i naselja, nadzor nad projektiranjem, Izradom i održavanjem samo-

upravnih i privatnih gradjevina, nadzor nad javnim radom samoupravnih i

privatnih gradjevina, nadzor nad javnim radom samoupravnih i privatnih

gradjevina, nadzor nad javnim radom samoupravnih i privatnih inžinjera,

arhitekata i poduzetnika, uredjenje vodenih tokova u cilju odbrane od po-

plave, iskorise avanje vodene snage za sve tvrtke, organizacija administra-

cija upotrebe voda i hidro tehničkih objekata kao i davanje koncesija za

iskorišćavanje vodene snage, melioracije u saradnji s Ministarstvom poljo-

privrede, vodene zadruge, snabdjevanje sela vodom, projektiranje državnih

željeznica u saradnji sa zainteresiranim ministarstvima/ gradjenje državnih

željeznica i nadzor nad gradjenjem samoupravnih I privatnih željeznica,

uprava posta, telegrafa i telefona, poštanske štedionice / čekovni i kliring

promet te uprava javnog automobilskog saobrać a ja

9. Ministarstvo saobrać afa.

U djelokrug ovog Ministarstva spadala je državna saobraćajna politika i

nadzor nad svim željeznicama i vodenim saobraćajnim ustanovama, odre-

djivanje i primjena tarife na državnim željeznicama i brodovima ? odobra-

vanje tarife na privatnim koncesioniranim željeznicama i brodovima u jav-

nom saobraćaju, saradnja pri projektiranju državnih željeznica, eksploa-

tacija državnih željeznica i državnih brodova, nadzor zajedno s ministrom

gradjevina nad projektiranjem samoupravnih i privatnih željeznica, nadzor

nad njihovom eksploatacijom, nadzor nad eksploatacijom i sigurnošću samo-

upravnih i privatnih brodova u javnom saobraćaju, uzimanje inicijative I

saradnja pri projektiranju pristaništa kao i održavanje i eksploatacija pri-

staništa kao i održavanje i eksploatacija pristaništa i plovnih puteva, una-

predjivanje turizma u suradnji s ministrom trgovine i industrije.

 -369 -
10. Ministarstvo poljoprivrede.

U djelokrug tog Ministarstva spadalo je unapredjenje svih grana poljopri-

vrede, niža i srednja poljoprivredna nastava, poljoprivredna ugledna

državna dobra i ergele, poljoprivredne ogledne kontrole i sjemenarske

stanice, poljoprivredni kredit, poljoprivredna osiguranja, poljoprivredna

statistika, saradnja s Ministarsvom gradjevina pri merioracijama, agrarna

politika i kooperacija, agrarna reforma i kolonizacija, veterinarstvo, nad-

zor nad svim samo« .<r ivnim i privatnim poljoprivrednim ustanovama javnog

karaktera, poljska policija, ribolov i klasna lutrija.

11. Ministarstvo trgovine i industrije,

U nadležnost tog Ministarstva spadala je vanjska i unutrašnja trgovina,

industrija, zanati, kreditni i osiguravajući zavodi, izuzevši one koji

spadaju u nadležnost Ministarstva poljoprivrede, niža i srednja stručna n a -

stava za trgovinu, industriju i zanatstvo, carinska politika u sporazumu s

Ministarstvom financija, trgovinska statistika, berze, bankarstvo, zaštita

industrijskog vlasništva, mjere i utezi #

turizam, rad na trgovinskim ugovorima, davanje dozvola, gradjenje Ì

vršenje nadzora nad eksploatacijom onih privatnih industrijskih pruga

koje nisu bile namjenjene javnom saobraćaju i nisu bile ni u vezi s držav-

nim i privatnim prugama koje su služile javnom saobraćaju, Državna hipote-

kama banka.

12. Ministarstvo šuma i rudnika.

U djelokrug ovog Ministarstva spadala je uprava državnih šuma, samou-

pravnih (seoskih, općinskih, kotarskih i okružnih) šuma kojima je država

i do tada upravljala, uprava onih šuma javnopravnih korporacija (crkava,

samostana, vakufskih fondova, zemljišnih zajednica) koje su i do tada

bile u državnoj upravi, uprava šuma krajiških imovnih općina,yrhovna

upravna instancija nad ostalim samoupravnim šum crna i šumama javnih

korporacija kao i šumama velikih posjeda, nadzor nad svima šumama

po propisima zakona, najviša šumarska vlast u poslovima šuma i šumar-

stva, najviša šumica policijska vlast, pošumljivanje, uredjivanje bujica,

 -370 -
lov, uprava državnih rudnika i nadzor nad privatnim rudarskim poduzeći-

ma i rudarskim bratinskim blagajnama, vrhovna rudarska policijska vlast,

niža i srednja rudarska nastava.

13. Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja.

U djelokrug ovog Ministarstva spadalo je staranje za siromašne, invalide

i za siročad, humanitarne ustanove, osiguranje za slučaj bolesti, nesposob-

nosti za rad i starosti kao i drugi oblici socijalnog osiguranja, posredovanje

u nabavljanju rada, posredovanje u pitanjima radničkih plaća i nadnica,

inspekcija rada i zaštita radnika, radničke komore, staranje o stanovima,

mjere protiv skupoće, iseljeništvo, vrhovna zdravstvena uprava, inicijati-

va za zdravstvene poslove u cijeloj državi, uredjivanje banja u sporazumu

s Ministarstvom gradjevina, vrhovni nadzor nad svim zdravstvenim poslovi-

ma samoupravnih i privatnih jedinica, socijalna higijena i medicina, nad-

zor nad Iječničkim komorama, uprava i nadzor nad ustanovama za usavrša-

vanje liječnika i nižeg zdravstvenog osoblja, kao i nad zdravstvenim usta-

novama za opće državne potrebe, staranje o izvršenju zdravstvenih zakona,

ispijfvanje i suzbijanje zaraznih bolesti, nadzor nad privatnim zdravstve-

nim ustanovama, prosvjeć ivanje i proučavanje naroda u zdravstvenom po-

gledu.

Organizacija vrhovne državne uprave iz 1929. god. nije više obuh^gj-

tala samostalna ministarstva za agrarnu reformu (organizirano Uredbom od 12.11 l92o.),

552
vjera (organizirano Uredbom od 31 .Vi 1919), pošta i telegrafa (organizirano ured-
553 554
bom od 2 7 . V I 1921.) i narodnog zdravlja ( organizirano uredbom od 14.V 1919.),

jer su ova bila ukinuta, a njihovu nadležnost preuzela druga ministarstva. Financijskim

zakonom za 1928/1929. bilo je ukinuto Ministarstvo za ustavotvornu

555 skupštinu i izjed-

noćenje zakonodavstva (formirano ukazom od 7 . X I I 1918.) . Isto tako bilo je prije

1929. god. ukinuto i Ministarstvo ishrane i obnove (formirano uredbom od 6 . I I 1919
Poslije 1929. god. formirano
557 je jedino Ministarstvo fizičkog odgoja (organizirano ured-

bom od 19.111 1932).

Nadležnost ministarstava resora opće Uprave prije 1929. god. na p o -

dručju Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bila je ograničena prvotno djelokrugom zemalj-

 -371 -
skih vlada, poslije pokrajinskih uprava a onda napokon i djelokrugom oblasnih

samouprava. Nadležnost tih ministarstava svodila se na brigu oko organiziranja podre-

djenih organa i nastojanja da se resorni poslovi vode po direktivama iz ministarstava,

na vrhovni nadzor nad upravnim vlastima i organima i na pripremanju prijedloga z a -

kona, uredaba i drugih propisa. Pored ove opće nadležnosti spomenuta ministarstva

su vršila odredjene poslove iz nadležnosti svojih pokrajinskih organa (odjeljenja, d e -

legacija, povjereništava, direkcija i odsjeka) a onda osnivanjem oblasti i pojedine

poslove dotadašnjih pokrajinskih uprava. Tek 1929. god. mogla se utvrdit! potpuno

nadležnost najviših organa uprave koji su provodili kraljevu politiku.

III) Organizacija opće uprave

Opća uprava u Kraljevini Jugoslaviji vršila se po banovinama, k o -

tarima ( srezovima ) i opć inama.

N a čelu banovine stajao je ban koga je postavljao kralj na prijedlog

ministra unutrašnjih poslova. O n je bio predstavnik Vlade u banovini, te je vršio naj-
višu političku i opću upravnu vlast u banovini. U njegovu nadležnost spadali su svi
poslovi opće uprave ukoliko nisu bili u nadležnosti ministra ili kotarskog načelnika.
On je te poslove obavljao po direktivama i pod nadzorom resornih ministara. Ban je
imao svog pomoćnika koji ga je zamjenjivao u odsutnosti u svim poslovima. N o , i
okružni inspektor je bio pomoćni organ bana I to u poslovima javne sigurnosti, koji
je ujedno vršio nadzor nad kotarskim upravama i organima u ime bana. Okružni
inspektorat je sačinjavalo područje više kotara pa su tako u Hrvatskoj postojali okru-
žni inspektorati sa sjedištem u Varaždinu, Ogulinu i Osijeku.

U svakoj banovini postojalo je bansko vijeće kao savjetodavni organ

bana ( 2o - 3o članova). Članove je imenovao i razrješavao ministar unutarnjih p o -
slova na prijedlog bana.
Budžet banovine predlagao je ban, a ministar financija ga je odobra-
vao .
Uvodjenjem banovina, dakle , formirana je bila kraljevska banska
558
uprava. Ona se administrativno dijelila na odjele, odsjeke I referate. Odjeli

su bili: opći odjel, upravni odjel, poljoprivredni odjel, prosvjetni odjel, tehnički
 -372 -
odjel, odjel za socijalnu politiku i narodno zdravlje i financijski odjel. Kod većih

banovina postojao je i odjel za trgovinu, obrt i industriju. Svaki odjel imao je s v o -

ju pismohranu. Uz te odjele postojala je glavna pisarnica koja je vodila brigu nad svim

tehničkim poslovanjem banske uprave. Unutar glavne pisarnice postojala je kao samo-

stalna jedinica ekonomat.

Djelokrug pojedinih odjeljenja banske uprave bio je slijedeći:

!) Opće odjeljenje ( sa odsjecima sekretarijat i personalni odsjek) je pratilo

adminisirativno-kancelàrifsko i organizaciono poslovanje u svim podredje-

nim organima uprave na osnovu izvještaja i pregleda, donosilo rješenja s

obzirom na organizaciju rada same banske uprave i podredjenih upravnih

organa i ustanova, davalo uputstva s obzirom na kancelarijsko poslovanje

i organizaciju Vladi podredjenim organima uprave, vodilo personalnu po-

litiku i službu na području banovine s obzirom na namještenje, premješta-

le I otpuste te disciplinsko kažnjavanje (disciplinska komisija, disciplinski

sud Ì disciplinski tužilac kao prvostepeni i drugostepeni sudski organi za

službenike banovine te drugostepeni općinski disciplinski sud za rješavanje

žalbi protiv presuda prvostepenih općinskih disciplinskih sudova).

11) Upravno odjeljenje:

1. Općeupravni odsjek rješavao je zemljišno imovinske sporove, diobe,
diobne sporove u zadrugama, sporove o nužnim prolazima, izmjene
teritorijalne nadležnosti kotara i općina, vjerska pitanja (od 1934.god.
dalje do sada nabrojene poslove rješavao je posebni opć e upravni od-
sjek), zatim poslovi matica (naknadni upisi i promjene podataka o rodje-
nju, smrti, pozakonjenje, adopcija, vjenčanje, prelaz iz jedne u drugu
konfesiju, razvod braka), poslovi zavičajnosti, raspisivanje potjernica
za vojnim bjeguncima i nestalim osobama, vodjenje evidencija o stanju

i kretanju kriminaliteta na području banovine \ dr.

2. Odsjek javne bezbjednosti je vodio brigu o čuvanju javne sigurnosti

i poretka pa je kontrolirao kretanje stranaca u banovini (izdavao dozvo-

le boravka i pasoše strancima) i sumnjivih lica, nadzirao rad političkih
 -373 -
stranaka i udruženja, raznih kulturnih i drugih manifestacija, štampu
i propagandne materijale, provodio nadzor nad saobraćajem, rješavao
razna pi ran ja osiguranja imovine gradjana te nadzirao rad podredjenih
policijskih organa. Ovaj se odsjek ustvari nazivao "odjeljak za državnu
zaštitu II D Z " , no, 1939. god.on se osamostalio i dobio novi naziv Odsjek
javne bezbjednosti.
O d ovog odsjeka treba razlikovati inspektorski odjeljak, Več je bilo
napomenuto da je ban imao svoje pomoćne organe za vršenje poslova
javne sigurnosti u dodjeljenom rajonu i za vršenje nadzora nad radom
kotarskih l općinskih uprava - okružne inspektore. No, okružni inspektora-
ti su bili ukinuti u toku 1933 - 1934. god. pa je njihove poslove preuzeo
na području cijele banovine inspektorski odjeljak banske uprave koji je
u toku 1934 - 1935. poslovao kao samostalni odsjek, tokom 1936 - 1937,
kao odsjek Upravnog odjeljenja, a krajem 1937. postao opet samostalni
odsjek.

3, Odsjek za samouprave vršio je poslove koji su se odnosili na ustrojstvo

i djelovanje samoupravnih tijela (općina i gradova) i njihovih ustanova,
pa je stoga vršic nadzor nad radom tih tijela u općinama i gradovima,
odobravao njihove budžete, kontrolirao izvršenje budžeta, kontrolirao
njihovo blagajničko poslovanje, odobravao statute i pravilnike, rješavao
upravne sporove opć ina i gradova i dr.

III) Poljoprivredno odjeljenje:

U djelokrug Poljoprivrednog odjeljenja spadalo je iz oblasti poljoprivrede

i stočarstva: rješavanje pitanja oko unapredjenja ratarstva, voćarstva,
vinogradarstva, povrtljarstva, livada i pašnjaka, nadzor nad izvršenjem
svih zakona koji su se odnosili na unapredjenje biljne proizvodnje i suzbi-
janje biljnih bolesti i štetočina, izvršenje odredaba zakona o stočarstvu
i zakona o unapredjenju poljoprivrede koji su se odnosili na stočarstvo,
unapredjivanje ribarstva u slatkim vodama i moru, pčelarstva, svilogoj-
stva i si. grana proizvodnje, državne ergele, nabavka rasplodne stoke u
 -374 -
zemlji iz državnih i banovinskih sredstava, izdavanje potvrda za uvoz

rasplodne stoke, sjemenja^ strojeva, umjetnog gnojiva i si. u svrhu popusta

na transportnim troškovima, carinama i dr., izvršenje mjera predvidjenih

zakonom o unapredjenju poljoprivrede, kontrolne i ogledne stanice, stani-

ce za čišćenje sjemena, agrikemijskih, enoloških, pedoloških i sličnih

zavoda, rukovanje zakonom o zadrugarstvu, neposredni nadzor nad zadru-

gama, unapredjivanje zadrugarstva i saradnja sa zadrugarskim ustanovama

prema zakonu o unapredjenju poljoprivrede, neposredni nadzor nad poljo-

privrednim organizacijama, kotarskim pripomoćnim zakladama i agrarnim z a -

jednicama, nadzor nad srednjim poljoprivrednim školama, poslovi oko osni-

vanja i uredjenja nižih poljoprivrednih škola, poljoprivrednih stručnih teča-

jeva i dr. ustanova za širenje znanja o poljoprivredi kao i nadzor nad njihovim

radom, poljoprivredna statistika u banovini, komasacije, poljska policija,

poslovi oko nepodjeljenih zajedničkih pašnjaka, državna imanja i si.

ustanove te nadzor nad privatnim posjedima koji su se ugovorno obavezali

3

na dobavi janje sjemena ili stoke u pogledu ispravnosti njihovih ugovornih

obaveza.
Iz oblasti veterinarstva:
poslovi o suzbijanju i ugušivan ju stočnih zaraza ukoliko nisu bili pridržani
Ministarstvu poljoprivrede, bakterijološki i serološki zavodi i potkivačke
škole.
Iz oblasti agrarne reforme:
provodjenje agrarne reforme prema važećim propisima te kolonizacija.
Iz oblasti šumarstva, lova i bujica:
Izvršenje zakona o šumama, izdavanje uputstva i naredjenja na osnovu tog
zdcana kao i zakona o lovu, nadzor nad I ugarskim školama i kursevima^
šumarska i lovna statistika, odobrenje šumskih cjenovnika za .šumske
proizvode i štete, odobravanje šumarskih privrednih planova za nedržavne
šume, kao i za šume imovnih općina ( privredne planove za državne šume
odobravao je ministar šuma i rudnika na prijedlog bana), odobravanje
odstupanja od propisanih privrednih planova za pomenute nedržavne šume
 -375 -
kao i evidencija o izdanim dozvolama, evidencija trgovine šumskim pro-

izvodima i o izraženom državnom materijalu, pošumijivanje, melioracije

šumskih pašnjaka, nagrade za pošumijivanje krša i goleti, upravljanje

rasadnicima za pošumijivanje, nadzor nad redovnom šumskom upravom i gos~

spodaranjem u samoupravnim šumama ( zemljišnih zajednica, sela, plemena,

gradova i si. korporacija), odobravanje prodaje drveta u njima i odredfivanje

redovnog i van rednog šumskog prihoda, nadzor nad stručnom upravom i šum-

skim gospodarenjem u svim šumama uopće, izdavanje službenih i stručnih na~

redjenja i tehničkih poslovnih upustava za sve nedržavne šume, dozvole za

individualnu diobu šuma do 500 ha (iznad 500 ha je nadležno Ministarstvo

šuma i rudnika), dozvole za krčenje šumskog zemljišta i pretvaranje u dru-

gu kulturu, upravljanje ? nadzor nad službom i gospodarenjem u imovnim

općinama, kontrola nad računovodstvenim i blagajničkim poslovanjem d i -

rekcija šuma imovnih opć ina (poslovi brodske imovne općine spadali su u

nadležnost bana Savske, a poslovi Petrovaradinske u nadležnost bana D u -

navske banovine), izvršenje zakona o lovu, unapredjenje lova i racionalni

uzgoj i zaštita divljači, dozvole za izvoz žive divljači, nagrade za uništa-

vanje štetne divljači, nadzor nad radom područnih direkcija državnih šume,

odobravanje prodaje drveta iz redovnih sjeća u državnim šumama, kao i

odobravanje besplatnog drveta, poslovi po zakonu o uredjenju bujica uko-

liko nisu bile nadležne odredjene vlasti i rješavanje žalbi protiv rješenja

ovih, izrada projekata i predračuna za uredjenje bujica i molioraciju šum-

skog zemljišta te pregled i odobravanje projekata, kao i kolaodacija izvršenih

radova ukoliko nije premašila odredjeni iznos.

Formiranjem Poljoprivrednog odjeljenja banske uprave bile su ukinute

agrarne direkcije i agrarni uredi. Agrarne direkcije u Zagrebu i Splitu su bile osnova-

ne I92o. god. Agrarna direkcija u Zagrebu je bila podredjena Ministarstvu za agrarnu

reformu, a nadredjena županijskim agrarnim uredima (za područje više županija, sa

sjedištima u Ogulinu, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku i Vukovaru). Agrarna direkcija

u Zagrebu bila je nadležna za područje Hrvatske, Slavonije, Medjimurja i Baranje.

 -390 -
U djelokrug agrarne direkcije spadali su poslovi nadzora nad zemljištima vd ikog po-

sjeda, staranje o podizanju zemljoradnje, podjele zemlje, kolonizacije, izrade

nacrta i prijedloga u poslovima agrarne reforme. Agrarna direkcija je imala slijedeće

odsjeke: opći odsjek, odsjek za nadzor i upravu te likvidaciju velikih posjeda, odsjek

za kolonizaciju, repatriranje dobrovoljaca i zadrugarstvo, agrarno-tehnički odsjek i

financijski odsjek. Prije osnivanje agrarnih direkcija i agrarnih ureda u Hrvatskoj i

Slavoniji postojali su agrami povjerenici na čelu agrarnih povjerenstava i glavni agrarni

povjerenici. Agrarne direkcije su bile osnovane istovremeno kao i samo Ministarstvo

za agrarnu reformu.

IV) Prosvjetno odjeljenje:

U djelokrug tog Odjeljenja spadali su:svi poslovi koji su se odnosili

na osnivanje, uredjenje i rad narodnih škola, gradjanskih, državnih i
privatnih kao i svih nižih stručnih škola, nadzor nad ral om i osobljem svih
srednjih škola, snabdjevanje svih pomenutih škola i prijedlozi za njihovo
osnivanje i gradnju, nadzor nad upotrebom školskih udžbenika, nadzor i
staranje nad svim zakladama u banovini, nadzor nad svim prosvjetnim društvi-
ma u banovini, odredjivanje školskog područja u banovini, nadzor nad
internatima učiteljskih škola u pogledu materijalnom, higijenskom i dis-
ciplinskom, vodjenje nadzora nad povlaštenim knjižarama, staranje o op-
ćem prosvjetnom i kulturnom kretanju u banovini, redovno izvještavanje
Ministarstva o nerasporedjenim nastavnicima kaa i o potrebi škole za nove
nastavnike, statistika škola, nastavnika i učenika, sazivanje vijeća
svih direktora i upravitelja srednjih, učiteljskih i gradjanskih škola i
školskih nadzornika u banovini na kraju školske godine i dostavljanje
zaključaka tih vijeća Ministarstvu prosvjete, vodjenje službeničkih listo-
va svih prosvjetnih radnika u banovini te podnošenje opširnog izvještaja
o stanju i kretanju cjelokupne nastave u banovini.

V ) Tehničko odjeljenje:

U djelokrug tog Odjd jenja spadali su: projektiranje, gradjenje i

 -377 -
i održavanje svih državnih putova i mostova u banovini, kao i putova

i mostova dotadašnjih oblasnih samouprava, i nadzor nad projektiranjem,

gradjenjem i održavanjem nedržavnih putova i mostova, projektiranje i

gradjenje i održavanje državnih zgrada i drugih arhitektonskih objekata

u banovini, kao i zgrada i drugih arhitektonskih objekata dotadašnjih

oblasnih samouprava i nadzor nad projektiranjem, izradom i održavan jem

nedržavnih zgrada namjenjenih javnoj upotrebi, donošenje svih odluka

po postojećim gradjevinskim propisima, uredjenje vodenih tokova, kanali-

zacija i snabdjevanje vodom, iskorištavanje vodenih snaga, kao i davanje

dozvola za njihovo iskorištavanje, melioracije, svi poslovi vodnih zadru-

ga i meteorologija, svi poslovi po zckonu o državnim i samoupravnim puto-

vima i uredbama koje su vršile dotadašnje ustanove vanjske tehničke službe

Ministarstva gradjevina te saradnja u upravi javnog automobilskog saobra-

ćaja.

VI) Odjeljenje socijalne politike i narodnog zdravlja:

U djelokrug tog Odjd jenja spadalo je staranje o ratnim invalidima,

siročadi i siromašnima, odobravanje uposlenja stranim radnicima i namje-

štenicima, upravljanje u kupalištima i lječilištima izuzimajuć i davanje

kupališta u eksploataciju, upravljanje i nadzor nad bolnicama, dječjim

i invalidskim ustanovama, školama za babice i humanitarnim ustanovama,

projektiranje, gradjenje i proširenje novih bolnica prijedlozi za osniva-

novih bolnica i novih bolničkih odjeljenja, upravljanje službom i odre-

djivanje službe kotarskim zdravstvenim referentima, donošenje odluka

u drugom i posljednjem stepenu po svim krivicama donijetim na osnovu

zdravstvenog zakona i ostalih zdravstveno-policijskih propisa, odobrava-

nje opće liječničke prakse, odobravanje naziva specijaliste, obavljanja

praktičnog staža, vršenja volonterske liječničke službe u zdravstvenim

ustanovama, odobravanje dentističke prakse, odobravanje za slobodno

rukovanje apotekom, apotekarskih koncesija, odobravanje otvaranja

apoteka po izdatoj dozvoli za državne apoteke i drogerije, odobrava-

nje uvoza i prodaje otrovnih tvari, retaksacija apotekarskih računa za

 -378 -
državne i samoupravne ustanove te odobravanje i izvršenje asancija i dr.

Banu su bili podčinjeni na njegovoj teritoriji higijenski zavodi sa svima

njima podredjenim higijenskim ustanovama.

Iseljenički komesarijat u Zagrebu poslovao je kao organ Ministarstva

socijalne politike i narodnog zdravlja te je u njegovo ime obavljao poslove prema

datim mu objašnjenjima.

i
V I I ) Odjeljenje za trgovinu, obrt i industriju:

U djelokrug ovog Odjeljenja iz oblasti trgovine, obrta i industrije

spadali su: poslovi po zakonu o radnjama, poslovi po propisu o vršenju

obrta, poslovi po obrtnom redu i njegovim izmjenama i dopunama, poslo-

vi o davanju zajma uz ručni zalog, o ciražbavaonicama, o obročnim poslo-

vima o izuzecima u sakupljanju narudžbi po zak.članku X X V - l89o., produ-

žavanje roka za vršenje rasprodaje po zakonu o rasprodajama od 15.VI 1929.

god., davanje dozvola za privatne i javne agencije, rješavanje po žalbama

protiv odluka trgovačkih, industrijskih i zanatskih komora, odlučivanje po

zakonu o seoskim dućanima, odobravanje i premještanje godišnjih sajmova

i nedjeljnjih požarnih dana, poslovi po pitanjima torbarenja, kontrola tr-

govine i izvoza poljoprivrednih proizvoda, nadzor nad privrednim zadruga-

ma, nadzor i raspolaganje zakladama i fondovima čiji interedi nisu prela-

zili granice banovine, poslovi po zakonima o ustrojstvu trgovačkih, indu-

strijskih i zanatskih komora ( odobravanje statuta, propisivanje izbornih

pravilnika, te postavljanje članova komora, poslovi po zakonu o javnim

skladištima, nadzor po uputstvima nad svim postovima koji se odnose

na akcionarska društva, komanditna društva, akcije, osiguravajuća dru-

štva, kreditne zadruge i druge ustanove koje su se bavile primanjem ulo-

ga na štednju, izdavanje uvjerenja za odobravanje povlastica po zdeonu

0 općoj ccrinskoj tarifi, poslovi koji se odnose na osnivanje, uredjenje

1 rad svih nižih stručnih škola i pojedinih tečajeva pri njima, otvaranje i

zatvaranje trgovačkih akademija, pomorskih akademija, srednjih teh-

ničkih škola, nižih trgovačkih i drugih stručnih Scola bez obzira da li su

državne ili privatne i dr.

 -379 -
Iz oblasti rudarstva:

odobravanje i produživanje svih vrsta rudarskih prava i povlastica (kon-

cesija), izdavanje povelja po odredbama rudarskih zakona i zakona o

mineralnim uljima i zemnim plinovima,vodjenje rudarskog katastra, ru-

darskih prava i povlastica na području banovine pored rudarskog katastra

kod rudarskih sudova ukoliko su takvi postojali, odobravanje ubi!ježb? u

rudarskim knjigama, propisivanje kao i redovna i egzekutivna naplata

rudarskih taksa (regalni danci) i pristojbi, sprovodjenje odluka o davanju,

diobi i brisanju povlastica rudarskim sudovima gdje su ovi postojali, izda-

vanje rudarskih policijskih naredaba i vršenje opće rudarske policijske

službe po rudnicima, nadzor nad svim istraživanjima i rudnicima u pogle-

du vršenja dužnosti i prava rudarskog poduzetnika, odobravanje osniva-

nje rudarskih društava (zadruga i si.), odobravanje svih rudarskih radnja

(okna, potkopa i si.),podizanja rudničkih gradjevina, nadzemnih i pod-

zemnih instalacija, rudničkih željeznica, topionica, zgrada za rudničko o -

sobl je, skladišta za eksploziv i materijal, rudničkih vodovoda, jazova,

vodovoda za struju, zrak i si. puteva ukoliko se ovo sve odnosilo na teren

povlastice i njegovu okolinu, ili na ispiranje, preradu, topljenje rude i

doijnju izradu proizvoda, odobravanje prava gospodarenja, upotrebe

rudničkih voda, zaštitnih rajona za banje, vodovode i si. i njegovo uno-

šenje u rudarski katastar, odobravanje planova rada, provjetravanja, o d -

laganja rada, godišnjih izvještaja o radu na svim rudnicima, odobravanje

ugovora J kontrola izdanih rudarskih prava i povlastica za (mineralna ulja,

zemne smole i plinove, ocjene uslova o eksproprijaciji zemljišta,odšteta

za zemljište i donošenje odluka po tim pitanjima, donošenje odluka o

medjusobnim odnosima i sporovima rudarskih tragača i poviastičara, o

služnostima i drugim pitanjima ukoliko se po njima nije zasnivao spor kod

rudarskog ili redovnog suda, nadzor nad ustanovama za osiguranje rudar-

skog osoblja, kao i nad bratinskim blagajnama u banovini, posebna zdrav-

stvena služba, inspckcija rudarskog rada i zaštita rudarskog osoblja,

staranje o izvršenju rudničkih i službeničkih prava i obaveza kao i pri-

 -394 -
nosa za bratinsku blagajnu, poduzimanje zakonskih mjera u slučaju

nesreće u rudnicima i vršenje istrage nesretnih i smrtnih slučajeva,

odobravanje rudarskih inspektora po potrebi službe u većim rudarskim ò k -

ruzlma ( revirima ), nadzor nad redom rudarskih i topioničkih ovlaštenih

inžinjera i mjerača, rudarska i topionička statistika, izricanje kazni, oduzi-

manje rudarskih prava i povlastica za vodjenje i primjena prinudnih mjera

na rudnicima u slučaju teške povrede rudarskih propisa te niža rudarska n a -

stava i dr.

<

VIII) Financijsko odjd jenje

U djelokrug ovog Odjeljenja spadalo je sastavljanje prijedloga za

državni budžet u odnosu na bansku upravu i ostale potrebe banovine u k o -

liko se iste imaju podmirivati iz državnog budžeta, izvršenje budžeta po

nalogu bana, izvršenje računovodstvenih i blagajničkih poslova cjelokup-

ne banske uprave i njezinih ustanova s naslova banovinskog budžeta, bano-

vinske imovine ,banovinskih prihoda iz imovine, banovinskih prireza,

pristojbi, dažbina i doprinosa u novcu ili naravi (iskazanih u novcu).

O d Financijskog odjeljenja treba razlikovati Državno pravobranila-

štvo, financijske direkcije kao nadieštva neposredno podredjena Ministarstvu finan-

cija te od poreskih uprava, carinarnica, katastarske uprave i financijske kontrole

kao nadleštava i usteneva koje su bile podredjene financijskoj direkciji a ne Finan-

cijskom odjeljenju banevine.

Državna pravobranioštva su zastupala državu u njezinim imovno-prav-

nim odnosima iz bilo koje pravne oblasti pred redovnim i posebnim sudovima i vlasti-

ma, davali su pravna mišljenja na zahtjev Ministarstva financija ili drugog nadieštva

i ustanove, te su rješavala ili izvršavda druge poslove koje im je bilo Ministarstvo

559
financija odredilo.
Financijska direkcija, čije se područje teritorijalne nadležnosti p o -
dudaralo s područjem banovine ( sfoga je bila ukinuta dotadanja Financijska direk-
cija u Osijeku), vršila je financijsku upravnu vlast. Djelokrug financijske direkcije je
 -381 -
bio rasporedjen na odsjeke i to: o p ć i odsjek (personalna služba, financijska kontro-

la, disciplinski sud i ar, L odsjek za računovodstvo (računovodstveni poslovi svih

državnih nadleštava i ustanove osim banovinskih i nekjh drugih, izdaci po buažefu.

pribiranje viškova prikupljenih prihoda od poreskih uprava , konzola poreskfh uprav

i dr.), odsjek za neposredne poreze (razrez poreza o-jštvima obaveznim na javno

polaganje računa, pregi ed i odobrenje razreza neposrednih poreza svih oblika i po-

reza na poslovni prorok, rješavanje u prvon srepenu o molbama za smanjenje kuća-

rine i brisanje gruntovnih poreskih zabilješki do izvjesnog iznosa te u drugom stepenu

o žalbama na razrez poreza, zbog poreza na poslovni promet, ako to nisu rješavali

tzv. reklamacioni odbori ^ odsjek za carine ( kontrola rada carinarnice i rješavanje

u prvom i drugom stepenu po carinskim krivicama), odsjek za trošarinu i takse (rješava

nje u prvom i drugom stepenu u trošannskifln i taksenim predmetima) i odsjek z a k a t a -

star i državna dobra (uprave i nadzor tehničkog i poreskog održavanja katastra i M a -

siranja zemljišta, pregled ? oaobrcsvsnje radove na diobi zemljišta, parcelacije, k o -

masacije i drugih agrarnih operacj c , rješavan i u prvom stepenu po,molbama o otpi-

su poreza zbog elementarnih šteta : i drugom $ ^ penu o žalbama protiv tehničkog i

poreskog održavanja katastra te staranje o drže nim dobrima kojima je upravljao

ministar f i n a n c i j a ) . ^ ^

Poreske uprave su bili organi zc izvršenje poreske, taksene i računo-

vodstvene službe (poslovi oko razreza poreze i trošarinskih taksa, oko prikuplja-

nja državnih prihoda, isplata po državnom budžetu, a po nalozima financijske

direkcije, ako slanja viškova financijskoj direkciji te u rješavanju u prvom stepenu

o predmetima neposrednih poreza ukoliko to nisu rješavali viši organi).

Carinarnice su bile oirjani za ^rvršenje carinske službe (vršili su c a r i n -

sku službu, izvidjafi carinske krivice, rješavali u prvom stepenu o carinskim krivi-

cama, ako nisu bili nadležni visi organ?).

Katastarske uprave su bili organi za izvršenje katastarske službe ?

nadzor nad državnim dobrima (tehničko i poresko održavanje katastra i klasiranje z e -

mljišta, uvidjaji radi oslobodjenje od poreza, razrez poreza na zemljišta po zakoni

o neposrednim porezima, nadzor nad državnim dobrima i izdavanje izvoda iz k a -

tastarskih elaborata).
 -382 -
Financijska kontrola je bila ustanova financijske uprave za izvršenje

financijske kontrolne službe nad obveznicima ( poreskim, carinskim, trošarinskim i

drugim). Ona je bila organizirana na kopnenu i pomorsku-financijsku kontrolu, a

561
svaka od njih na glavne odjelke i odjelke.
Banovine na području Hrvatske su djd ovale do donošenja Uredbe o
banovini Hrvatskoj od 26.VIII 1939.
Banovine su se dijelile na kotare (srezove), a kotari na općine. Na
području kotara djelovalo je kotarsko načelstvo načelu s kotarskim (sreskim) načel-
nikom. Kao što je ban bio predstavnik Vlade u banovini, tako je kotarski načelnik
bio predstavnik S/lade u kotaru. Njega je imenovao kralj na prijedlog ministra unu-
trašnjih poslova. Kotarska načelstva su*upravnom postupku bila podredjena banovi-
ni, a kotarski načelnici pod nadzorom okružnog inspektora, kasnije bana odnosno
r-tsoekforskog odjelka. Djelokrug kotarskog načelstva je obuhvatao poslove opće
uprave kao i djelokrug banovine, ali s tom razlikom 1 . da je jedino banovina u
svirr važnim poslovima odlučivala a kotarsko načelstvo u istom poslu samo sudjelovalo
u odlučivanju time što je istražilo, izvjestilo i eventualno predložilo odredjeno rje-
šenje u tom poslu i 2. da je banovina bila drugostepeni upravni organ za rješenja
562
r o \ - ie donijelo kotarsko načelstvo u odredjenom poslu opće uprave. Nadležnost
ko •?•:< načelnik a imali su ! veći gradovi. 563
Najniži organ opć e uprave predstavljala su općinska načelstva.
Opć inski načelnici su bili podredjeni kotarskim načelnicima u svim poslovima opće
uprave te su predstavljali u osnovi pomoćne organe kotarskog načelstva u raznim
poslovima pripreme za rješavanje poslova opće uprave za koje je bilo nadležno kotar-
sko načelstvo ili sama banovina.
U nadležnost opć inske uprave (predsjednik i dva do pet članova) spa-
dalo je neposredno upravljanje općinskom imovinom, sastavljanje i predla-
gan je općinskog budžeta i godišnjeg završnog računa, vršenje nadzora nad
radom općinskih ustanova i poduzeća i davanje uputstava o izvršivanju
odborskih odluka, odlučivanje u hitnim slučajevima o nepredvidjenim van-
rednim kreditima uz odobrenje nadzorne vlasti, odobravanje odsustva i od-
mora općinskim službenicima, pripremanje odluka odbora i vršenje svih
 -383 -
drugih poslova koje je odbor stavio upravi u dužnost, izricanje kazne

u svima slučajevima gdje je to spadalo u nadležnost općine, vršenje mjesne

policije ukoliko ju nije vršila državna vlast, staranje za javnu ličnu i imo-

vinsku sigurnost, moral, red i mir u općini, nadzor nad strancima, sumnjivim

osobama i skitnicama, te sprečavanje prosjaćenja, izvršavanje propisa o pri-

javljivanju stranaca, radnika i posluge, nadzor nad prenoćištima, gostio-

nicama, kavanama i sličnim radnjama, te dozvoljavanje produženja radnog

vremena u njima, davanje dozvole za javne zabave / nadzor nad njima, '

staranje o sprečavanju zaraenih bolesti, nadzor nad prodajom ljudske i sto-

čne hrane, nad mjerenjem, nad mjerama, klaonicama, prodavaonicama ž i -

vežnih namirnica i nad sajmovima, staranje za sigurnost javnog saobra-

ćaja, za čistoću i održavanje puteva, mostova, obala, rijeka,potoka i jara-

ka , bunara, poišta i uopće javnih naprava, nadzor nad gradjevinama i

davanje dozvola za gradnju, otklanjanje opasnost? od požara i drugih ne-

pogoda, vršenje poljske policije, održavanje reda za pašu i primjenjivanje

propisa policijske prirode o unapredjenju poljoprivrede i stočarstva, te sa-

radnja na suzbijanju stočnih zaraznih bolesti,

U nadležnost pak općinskog samoupravnog organa (općinskog odbora

koji se sastojao od 18-36 članova izabranih na općinskim izborima) spada-

lo je upravljanje općinskom imovinom(donošenje budžeta, raspolaganje

općinskim dažbinama , zaključivanje zajmova, kupovanje, prodaju /• dava-

nje u zakup općinske imovine, osnivanje općinskih poduzeća), staranje

za općinske saobrać ajne ustanove (gradjenje i održavanje puteva, mostova,

skela, kanala, poploćavanje trgova i ulica, javna rasvjeta), izdržavanje i

potpomaganje siromašnih, staranje za odgoj siromašne i napuštene djece,

održavanje dobrotvornih zavoda i ustanova, staranje za dobro zdravstveno

stanje stanovništva (održavanje liječničke službe, služba babica i ambulanata,

suzbijanje zaraznih bolesti, staranje za zdravu vodu za pie e, unapred jivan je

gradnje zdravih stanova, staranje o fizičkom odgoju naroda , vatrogastvo,

snabdjevanje životnim namirnicama, unapredjivanje narodnog gospodarstva

 -384 -

uopće (osnivanje i potpomaganje odnosnih zadruga, nabavljanje bol\e vrsti

sjemena, voćaka, vinove loze, pasmina rasplodne stoke, staranje z a dobro
zdravstveno stanje stoke i suzbijanje zaraznih stočnih bolesti, ribarstvo,
pot>oijšanje plodnosti zemljišta, uredjivanje potoka i bujicG, osnivan\e zavoda
zc štednju) širenje i unapredjivanje narodne prosvjete (podizanje š k o l a , o s -
nivanje knjižnica, čitaonica, gospodarskih tečajeva, tečajeva r_a d o m a ć i c e ,
analfabetskih tečajeva, prosvjetnih društava, priredjivanje prosvjetnih preda-
vanja),

N o , u nadležnost općinskog odbora spadali su i poslovi i z c/|elokruga

općinske uprave ukoliko se radilo o sredstvima z a vršenje tih poslova.

Z a k o n o o p ć i n a m a od 14.111 1933., kojim su b i l i ukinuti svi dotadasn\i

zakoni i precisi o općinama u Hrvatskoj, S l a v o n i j i , D a l m a c i j i i Istri, k o j i su b i l i d o n e -

seni još za vnjeme Habsburške monarhije , nije se primjenjivao ipak u gradov \ - a H r v a t -

ska, S l a v o n c e i D a l m a c i j e , nego su u tim zemljama v a ž i l i i nadalje stari propi ci donese

ni prije \9\t god* , N o , već slijedeće godine (1934.) b i o je donesen n o v i z a k c ~ o g r a d

564
sklm o p ć i n e - « od 22.VII 1 9 3 4 k o j i je stavio van snage spomenute stare proc'se, a

koji je u osnovi sličio zakonu općinama iz 1933. god« Po novom zakonu o g r c i s k i m

općinama organi gradske općine su bili gradsko vijeće i predsjednik gradske op \ne.

Gradsko vijeća se sastojalo od 18-72 vijećnika, koji su se birali na gradskim i z b o r i m a

kao i općinski odbor, po kandidatskim listama na način kao i na državnim izborima

u kojima si je viadajuća dvorska stranka osigurala većinu po sistemu količmka t\,

isključivanja kendidatskih lista po sistemu količnika. Kandidatska lista naime \o\a

je pobjedi!a, davala je ne samo predsjednika, potpredsjednika, nego i sve gracke

vijećnike. Poslove gradskog vijeća po pojedinim granamo gradske samouprave pri-

vredne i soci jal no-kulturne prirode i nadzor nad njima ili vršenje pojedinog posla

mogli su se statutom povjeriti posebnim upravnim odborimc« Veće gradiće opime

imale su obično odjeljke s ograničenim područjem radi lakšeg vršenja odredjenih

poslova iz nadležnosti predsjednika gradske opć ine osim onih, koje je obavljao

neposredno sarn predsjednik gradske opčine«

Djelokrug gradskog v i j e ć a bio je istovjetan djelokrugu opć Ind
 385 -
odborc pa i u slučaju vršenja mjesnih poslova državne uprave ukoliko se radilo

o financijskim sredstvima za vršenje tih poslova. Gradsko vijeće je moglo statutom

prenijeti odlučivanje o izvjesnim poslovima koji su spadali u njegovu nadležnost na

stalne odbore čije su se odluke u tom slučaju smatrale odlukama gradskog v i j e ć a .

N a te odbore ipak nisu se mogli prenijeti poslovi donošenja statuta, gradskih ureda-

ba i pravilnika ustanovljenje budžeta i odobravanje završnih ročuna.pitanja gradske

imovine, organizacije rada gradskog poglavarstva, primanja osoba u gradjanstvo,

regulacionih planova i si.

Nadzor na J poslovima gradske samouprave vršio je ban ( kod o p ć i -

na kotarski načelnik). Proriv odluke nadzorne vlasti gradsko vijeć e se moglo žaliti

Državnom savjetu ( općinski odbor banu, koji je morao ili poništiti ili poslati žalbu

na rješenje Upravnom sucu). Z a slučaj razrješenja a do uvodjenja novog gradskog v i -

jeća ban je mogao odrediti povjerenika da privremeno vrši gradske poslove (kod o p ć i -

na povjeravalo se vršenje poslova općinskog odbora privremenoj općinskoj upravi,

koju je imenovala nadzorna vlast). Nadležnost povjerenika odnosno privremene

općinske uprave je bilo ograničene na rješavanje tekućih poslova.

Predsjednik gradsKe općine i njegov ured ( gradsko poglavarstvo)

vršili su poslove prema odlukama gradskog v i j e ć a . Predsjednik je bio izvršni organ

gradskog vijeće N o , on i njegov ured obavljali su i mjesne poslove državne uprave

prema propisima i nalozima državnih vlasti. Gradovi su vršili naime na svom podru-

čju ove poslove opće uprave iz nadležnosti prvostepenih upravnih organa:

1) sanitetske i veterinarske

2) tržne, po propisima o životnim namirnicama, o suzbijanju skupoće i o

mjerenju

3) gradjevinske i požarne

4) po propisima o čistoć i i održavanju puteva, mostova, otoka, rijeka,

potoka, kanale, bunara, poj i šta i uopće putnih i vodnih naprava

5) po propisima o unapredjenju poljoprivrede i stočarstva, šumske,

lovne i ribolovske poslove,

6) poljska policijc

7) poslovi mjesne policije ukoliko te nije vršila državna vlast i

 -386 -
8) drugi poslovi koje je povjeravao ministar unutarnjih poslova u sporazumu

s resornim ministrom.

Protiv odluka predsjednika gradske opć ine iz njegove nadležnosti

u poslovima opće uprave mogla se uložiti žalba banu, a u poslovima koji su proi-

zašli na temelju odluke gradskog vijeća na to vijeće a protiv njegove odluke na

bana ( kod općina - kotarskom načelniku odnosno opć inskom odboru i dalje na sres-

kog načelnika).

IV) Put do sporazuma Cvetković - Maček od 26.VIII 1939. god.

Dvorska kamarila na čelu s kraljem donošenjem oktroiranog ustava

nije imala namjeru da rješava hrvatsko nacionalno pitanje. Ona je ostala na kon-

cepciji unitarizma i centralizma, istina je ona je ponovo koristila izvjesne oblike

decentralizacije ( banovine ), ali u osnovi čitava uprava i egzekutiva je ovisila od

centralnih organa državne vlasti

Dvorska kamarila nije ostala osamljena. Ona je uživala podršku č i -

ovmštvc, koje je ovisilo od nje, poslovnog svijeta koji je htio koristiti za svoje

Inferese vladine funkcije vlasti i sitnog gradjanskog sloja koji je htio koristiti veze

s činovništvom i pomenutim poslovnim svijetom. Ta grupacija je ustvari predstav-

ljala dvorsku stranku, koja se zaista kao stranka i oformila prvo ( odmah po izbori-

ma početkom novembra 1931.) kao Jugoslavenska radikalno-seljačka demokracija

a onda kao Jugoslavenska nacionalna stranka - J N S . Prvi njezin naziv jasno g o -

vori tko je činio gros te Stranke. N o , kamarila je predvidjela još jednu mjeru radi

osiguranja sprovodjenja svoje politike, pa je dopustila da se formira "lojalna" opo-

zicija i to kao Jugoslavenska narodna stranka na čelu s Hodžerom,koja je u svom

programu imala naravno nacionalni i državni unitarizam takodjer kao temelj svojih

akcija. "Nelojalnoj" opoziciji tj. svim ostalim političkim strankama, posebno fe-

deralistima, kamarila nije dopustila cck ni sudjelovati svojim kandidatima na izbo-

rima. Tako je kamarila ujedno uspjela da vladino narodno predstavništvo u Narodnoj

skupštini i Senatu januara 1932. ozakoni ustav od 3.IX 1931. Da bi pak dobila se-
 -387 -
Ijačke mase za sebe bio je izglasan zdcon o zaštiti zemljoradnika od 19.IV 1932.

kojim je olakšala privremeno situaciju seljaka uslijed prezaduženja.

Medjutim, sve te mjere nisu rješavale ni nacionalno ni seljačko ni

radničko pitanje, pa je jasno da je nezadovoljstvo širokih masa sve više raslo.

Seljačko-demokratska koalicija je donijela rezoluciju od 7.XI 1932. ("Punktacije

Sei jačko-demokratske koalicije") kojom se osudjivala centralistička politika i ustav

od 3.IX 1931. te tražilo federaiističko uredjenje Jugoslavije na bazi ravnopravnosti

naroda i udruženih država J u g o s l a v i j e . ^ Politička kriza se sve više zaoštravala.

Smrću kralja Aleksandra u atentatu izvršenom u Mcrseju 9 . X 1934. nestao je najjači

i glavni pobornik autokratske politike, ali dvorska kamarila, sada na čelu s knezom

Pavlom Karadjordjevićem, koji je zajedro s dr. Stankovićem i dr. Perovićem

odmah preuzeo namjesničku vlast, tj. vršenje funkcije kralja do kraljeve punoljetnosti,

nastavila je ranijim političkim kursom sve do 1939. god., kada je dozvolila da se

konačno nakon nekoliko mjesečnih pregovora 26.Vili 1939. utanači sporazum Cvet-

ković-Maček, koji je dobio svoju državno-pravnu formulaciju u Uredbi o banovini

Hrvatskoj. Medjutim do tog vremena kamarila je pokušala raznim vladama i izborima

održati svoj centralistički i po vanjštini unitaristički, a ustvari velikosrpski politički

i ekonomski predominij. Promjeni političkog kursa kamarile u odnosu na Hrvatsku p o -

mogle su razne akcije "nelojalne" opozicije i rascjep same dvorske stranke, a posebno

vanjskopolitički faktori. " Nelojalna opozicija" uspjela se ujediniti na izborima od

1935. god. kao " udružena opozicija " uslijed sporazuma Sei jačko-demokratske koali-

cije, Jugoslavenske muslimanske organizacije, Davidovićevog dijela Demokratske stran-

ke te dijela Zemljoradničke stranke. Ona doduše formalno nije pobjedila na izborima

1935. god. uslijed vladinog terora, ali ona se tom zajedničkom akcijom uspjela održati

uprkos novog zakona o zaštiti države od 6.1 1929. Ponovni udarac kamarili opozicija

je zadala svojim proglasom od 8.lo.1937. kojim je tražila ukidanje ustava od 3.IX 1931,

demokratski izborni zakon, ustavotvornu skupštinu te ustav koji će biti zasnovan na

načelima narodne vladavine. Najteži udarac staroj politici kamarile je predstavljao

pokušaj predsjednika HSS u toku marta 1939. da riješi hrvatsko nacionalno pitanje

odcjepljenjem Hrvatske od Jugoslavije i formiranjem samostalne Hrvatske u odredjenoj

566
državnopravnoj vezi s Italijom pomoć u tadašnje fašističke Italije. S druge strane
 -388 -
pak , rascjep u dvorskoj stranci time što je Stojadinović formirao iz većeg dijela
te stranke svoju stranku Jugoslavensku radikalnu zajednicu skraćeno JEREZÀ ( 19.
Vili 1935.) pokazivao je da se negacijom "hrvatskog pitanja11 niie rješavao taj pro-
blem te da se mora prići njegovom sporazumaškom rješavanju koje će moć i donekle z a -
dovoljiti radikalnu većinu J E R E Z A nije ostala jedinstvena.,što se vidjelo već na izbori-
ma od II . X I I 1938, na kojima je vladina liste uprkos vladinim mjerama radi osiguranje
pobjede dobila mari je glasova nego li ranija vladina lista iz 1935. god. Formirala
se grupa u JEREZS na čelu s Dragišom Cvetkovićem, koja se krajem 1938. god. zaista
založila da se pridje konkretnom spo razum je van ju s vodstvom HSS radi rješavanja
"hrvatskog pitanja15. Napokon, odcjepljenje Slovačke od Ceste !4.II! 1939. j o d . b i -
lo je jedan od noi važnijih faktora, koji je u jugoslavenskoj vanjskoj politici morao
imati veliki značaj, jer jeodcjep! jenje jslijedilo pod pritiskom tada jake Hitlerovske
Njemačke,, da se kamarila odlučila na sporazumjevanje s voasrvom HSS i dale rado
već Cvetkovićevol vladi da ugovori sporazum i donese uredbu o banovini Hrvatskoj,

V) Banska vi-s-- banovine Hrvatske i njena organizacija ( 1939 - 194! }

Uredba o banovini Hrvati* oj od 26. V I I I 1 9 3 9 . ^ ^ bila je pravni osnov

za formiranje banovine Hrvatske, prenošenje nadležnosti organa državne vlasti na
bansku viast banovine Hrvatske, organiziranje vlasti u banovini H ' v a t ^ o i , ocjenu
o ustavnosti zakona te za rješavanje sporove o nadležnosti izmedju države i banovine
Hrvatske. Uredbu o banovini H r v a t i oj su donile?! kraljevski namjesnici na prijedlog
Ministarskog savjeta a na osnovu či ,116 ustava od 23. IX 1931. koji je ovlašćivao k r a -
lja odnosno kraljevske namjesnike da poduzmu privremeno izvanredne neophodno potre-
bne mjere u jednom dijélu Kraljevine nezavisno od ustavnih i zakonskih propisa, ako
su bili ugroženi javni interesi tako da se je doveo u pitanje javni poredak i sigurnost
države pod uvjetom da se izuzetno poduzete mjere podnesu naknadno Narodnom pred-
stavništvu na suglanost. Prema tome, banovina Hrvatska je bila kroz svoje vrijeme o p -
stanka privremena institucija, jer kroz to vrijeme Narodno predstavništvo nije se
sastojalo pa i uredba o banovini Hrvatskoj nije mogla dobit? naknadnu suglasnost tog
Predstavn ištva.
 -389 -

Uredbom o banovini Hrvatskoj je osnovana banovina Hrvatska

tako, da su se spojile Savska i Primorska banovina te kotari Dubrovnik, Šid, Ilok,

Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik i Fojnica (dakle dijelovi Zetske, Dunavske,

Drinske i Vrbaske banovine) u jednu banovinu pod nazivom banovina Hrvatska ( sa

sjedištem u Zagrebu ).

Stvarna nadležnost banovine Hrvatske se formirala po spomenutoj

uredbi tako da je ova preuzela stvarnu nadležnost banskih uprava banovina na terito-

riju nove banovine Hrvatske I gotovo svu nadležnost ministarstava i njihovih organa na

istom teritoriju i to u resorima unutrašnjih poslova, prosvjete, pravosudja, poljopriv-

rede, šuma, rudnika, obrta i industrije, trgovine, gradjevina, socijalne politike i na-

rodnog zdravlja te fizičkog odgoja.

Pomenutim resorima ostali su u nadležnosti poslovi i to

568
a) Ministarstvu unutarnjih poslova:

- poslovi oko vrhovnog staranja o državnoj sigurnosti

- suzbijanje antidržavne i razorne propagande

- vršenje policijske obavještajne službe i osiguranja javnog reda i

mira

- davanje državljanstva izuzetnim putem

- oduzimanje državljanstva

569
b) Ministarstvu prosvj ete:
- izrada nacrta zakona o postavljanju osnovnih načela prosvjetne
politike
- zaključivanje i izvršavanje medjunarodnih školskih i prosvjetnih
konvenci ja
- donošenje općih propisa zakona o manjinskim školama
- poslovi održavanje kulturnih veza sa inozemstvom i medjunarodnih
veza
- poslovi centralnih naučnih kongresa ( osim ako su se održavali na
području banovine Hrvatske )
- prikupljanje i objavljivanje statističkih podataka o svim školama
 -390 -
? prosvjetnim ustanovama kao i o narodnom prosvjećivanju,time

da podaike dostavlja banovina Hrvatska za svoje područje

- reguliranje zakonom pitanja nostrifikacije diploma sa stranih

sveučilišta i visokih škola

- donošenje propisa u oblasti autorskog prava

- nadzor nad Oceanografskim institutom u Splitu

- donošenje uputstava za izvršenje zakona o opć im načelima pro-

svjetne politike te vršenja nadzora na izvršenje tih propisa na

području banovine Hrvatske

c) Ministarstvu pravde

- medjtnarodni pravni saobraćaj time da se pravna pomoć u vanpar-

ničnim predmetima vršila neposredno preko sudova

- propisivanje kazni za povredu propisa o predmetima iz nadležno-

sti države

- drugi poslovi osim onih koji su spadali u djelokrug Odjeljenja

Ministarstava pravde za područje Apelacionog suda u Zagrebu

i sličnog Odsjeka za područje Apelacionog suda u Splitu tj.

personalni i upravni poslovi redovnih sudova i državnih tužilaštava,

poslovi nadzora pod upravom sudova i državnih tužilaštava, po-

slovi odobravanja krivičnog postupka protiv sudaca i poslovi koje

su obavljali po zakonu o advokatima i notarima (javnim bilje-

žnicima) kao i sudskim izvršiocima. (Ovi su odsjeci odnosno odje-

ljenja naime bili 3o.lX 1939. ukinuti, a njihovu nadležnost je

preuzela banovina Hrvatska, kao i one poslove Ministarstva prav-

de koje je ono obavljalo dotada u svom Odjeljenju za kaznene

zavode na području banovine Hrvatske).

571
d) Ministarstvu poljoprivrede:

- izrada i sprovodjenje medjunarodnih konvencija koje su se odnosile

na poljoprivredna, veterinarska i agrarna pitanja

- izrada zakonskih nacrta o kontroli uvoza bilja, biljnih dijelova i

plodova u cilju žestite od zaraze kao i osnovnim načelima kontrole
pošiljaka bilja, biljnih dijelova, plodova i biljnih proizvoda u c i -
 391 -
Iju održavanja dobrog glasa naših poljoprivrednih proizvoda

na stranim tržištima

- pripremanje nacrta državnih zakona o općim načelima za suz-

bijanje stočnih zaraza

- prikupljanje podataka i izvještaja o kretanju stočnih zaraznih

bolesti i koordiniranje napora za njihovo suzbijanje

- izdavanje uvoznih i provoznih dozvola za stoku iz onih država s

kojima Jugoslavija nije imala veterinarske konvencije

- vanjska veterinarska služba

- granična veterinarska služba

- poslovi po uredbi o izdavanju državnih obveznica ratnim dobro-

voljcima umjesto agrarne zemlje

likvidacija odšteta po uredbi o financijskoj likvidaciji

agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini

- prikupljanje statističkih podataka o predmetima iz svoje dosada-
šnje nadležnosti

572
e) Ministarstvu šuma i rudnika:

- rudarsko zakonodavstvo
- državna rudarska poduzeća
573
0 Ministarstvu trgovine i industrije:

- poslovi vanjske trgovine i vanjske trgovinske politike

kao i mjere koje imaju za svrhu da osiguraju jedinstvo trgovin-

nskog područja, donošenje općih načel a kojima će se osigurati
ravnopravnost svih gradjana u pogledu uvjeta privredne djela-
tnosti na području države
- rješavanje izvjesnih pitanja po zakonu o radnjama
- registriranje svih kartela time da ministarstvo izvještava bansku
vlast o svakom kartonom ugovoru I dostavlja regisfrirani materi-
jal u prijepisu banskoj vlasti
 -392 -
- poduzimanje mjera prema kartel ima za industriju koja se nalazi

na području banovine pripadala je banovini Hrvatskoj, ali je

bila dužna o njima izvještavati Ministarstvo trgovine i indu-

strije

- poslovi uprave za zaštitu industrijskog vlasništva

- vanjska trgovina kao i trgovina izmedju banovine i ostalih

dijelova države ( jedinstvo carinskog i trgovinskog područja)

- zakonodavstvo o mjerama i utezima, o zaštiti industrijskog v l a -

sništva, o poslovima privatnog osiguranja i osiguravajućim druš-

tvima

- predlaganje zakonskih nacrta iz mjeničnog prava, čekovnog pra-

va, trgovačkog prava,stečajnog prava,obligacionog prova, po-

morskog prava i autorskog prava

574
g) Ministarstvu gradjevine:

izgradnja i održavanje državnih saobraćajnih sredstava i

ostalih državnih objekata
- donošenje odluke o glavnom pravcu trase za izvodjenje novih i
popravak postojećih putova, o elementima za projektiranje i
gradjenje putova, o tipovima pri izradi državnih putova i objeka-
ta na njima kao i o načinu i vrsti njihove izrade

- briga za gradnju i održavanje državnih putova ? vršenje nadzora

nad izgradnjom i održavanjem tih putova po banovini Hrvatskoj
- skupljanje i publiciranje statističkih podataka te poduzimanje
odgovarajuć ih mjera time da te podatke dobiva sa područja b a -
novine Hrvatske od banske vlasti te banovine.

575
h) Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja:

- izrada i sprovodjenje medjunarodnih konvencija koje su se odno-

sile na zdravstvena, socijalna i migraciona pitanja

 -393 -

- prikupljanje podataka i izvještaja o kretanju zaraznih bolesti

u državi i koordiniranje napora za njihovo suzbijanje

- pripremanje nacrta zakona koji su sadržavali opća načela rad-

ničkog prava i radničkog osiguranja, opća načela o zaposlenju
stranaca kao i pripremanje nacrta zakona o iseljavanju
- izvještajna služba o zdravstvenim prilikama, o ekonomskom ?
socijalnom položaju radnika i namještenika ukoliko je bilo od
većeg ili medjunaiodnog značaja, kao i vodjenje centralne e v i -
dencije i statistike o migracijama i zaposlenju stranih državljana
na teritoriju države
- pitanja ratnih invalida i ostalih žrtava rata
- opća načela radničkog prava i osiguranja.

li oblasti financija banovina Hrvatska je stekla financijsku

samostalnost. O n a se sastojala u samostalnom prikupljanju svih neposrednih poreza
(osim poreza na poslovni promet I vojnice), svih taksa po zakonu o taksama u poslovi-
ma nadležnosti banovine, svih taksa po zakonu o sudskim »taksama I trošarine na a l k o -
holna pića, te svih samoupravnih prihoda bivših banovina kao i u izvršenju rashoda
predvidjeneh budžetom banovine. Potpuno naredbeno pravo u izvršenju budžeta p r i -
padalo je isključivo banu.

Na kraju treba Istaknuti da su resori Ministarstva vanjskih

poslova, vojske i mornarice, saobraćaja, PIT i vjera ostali u isključivoj nadležno-
sti države. U onim predmetima u kojima je država bila nadležna samo za donošenje
zakona centralni državni organi su bili ovlašteni da izdaju uputstva za primjenu
tfh zakona na području banovine Hrvatske te voditi nadzor nad izvršenjem tih z a -
kona na tom teritoriju.
Uredbom o banovini Hrvatskoj nije revidirana organizacija
vlašti države za poslove koji su državi ostali u nadležnosti, što znači da su dotada-
šnji organi vlasti i uprave ostali u svojoj dotadašnjoj nadležnosti u odnosu na sve
druge banovine i druge niže organe uprave osim u odnosu na banovinu Hrvatsku.
Zakonodavnu vlast u predmetima iz nadležnosti banovine Hrvai
ske vršili su i kralj i Sabor zajednički. Sabor su sastavljali zastupnici, koji su se
 -394 -
birali općim, jednakim, neposrednim i tajnim glasanjem te predstavnici manjine.

Narodni zaštitnici su uživali imunitetsko pravo.Sabor se sazivao kraljevim ukazom

a zasjedao je u Zagrebu. Kralj je imao pravo raspustiti Sabor, ali ukce o raspušta-

nju morao je sadržavati naredbu za nove izbore i za nov saziv Sabora. I k a z o ras-

puštanju Sabora morao je premapotpisati ban.

Upravnu vlast u predmetima iz nadležnosti banovine Hrvatske vršio

je kralj preko bana. Svaki pismeni čin kraljevske vlasti u predmetima iz nadležnost?

banovine l+vatske premapotpisivao je ban koji je snosio i odgovornost za premapot-

pisani predmet.

Bana je imenovao i razrješavao kralj ukazom koji je premapotpisao

novoimenovani ban. Ban je morao prije stupanja na dužnost položiti zakletvu na vjer-

nost kralju i poštovanje zakonitosti. Ban je bio odgovoran Saboru koji ga je mogao

tužiti posebnom Banovinskom sudu ( tri vijećnika Stola semorice odjeljenja A i tri

suca Upravnog suda u Zagrebu pod predsjedništvom predsjednika Stola sedmorice

odjeljenja A) koji mu je i sudio.

Ban je dobio kako se vidi poseban položaj u vrhovnoj upravi u bano-

vini. Njegova nadležnost je obuhvatala ne samo rukovodjenje vrhovnom banovinskom

administracijom nego i posebna prava koja su bila izvan nadležnosti 0 prenesenim po-

slovima nabrojenih resora. N a taj način htjelo se da banska vlast dobije pribiižno

značenje koje je ona imala u prvo doba hrvatske staleške države. U odnosu na držav-

nu administraciju ban je ostao neovisan, jer njegovo imenovanje nije predlagao ni

premapotpisao predsjednik Ministarskog savjeta ili koji drugi ministar. U upravnom po-

stupku banska rješenja u pitanjima banske nadležnosti nije mogao mijenjati kralj, nego

samo upravni i redovni sudovi. Ban je ne samo glavni naredbodavac banovinskog bu-

džeta nego i jedini organ koji je bio ovlašten donositi sve odluke o službenim odno-

sima banovinskih službenika bez obzira na rang. Jedino suci Kasacionog suda i okruž-

nih sudova od I .do 3. razreda postavljali su se i unapredjivali i nadalje kraljevim

ukazom što je bilo u skladu s postavkom da se sudska vlast vršila i nadalje u ime kra-

lja. N a kraju freba istdcnuti da je banu bila podredjena cjelokupna policijska služba

i žandarmerija (45oo momdca koji su od 28.IX 1939. sačinjavali žandarmerijsku bri- *

gadu za Hrvatsku radi održavanja reda i javne sigurnosti u banovini Hrvatskoj).

 -395 -
Ban je osnovao nekoliko savjeta kao svoje savjetodavne organe iako

Banski savjet za utvrdjrvanje školskih kvalifikacija, Zdravstveni savjet,

578 579
Veterinarski savjet \ Prosvjetni savjet. O v i su savjeti davali svoje stručno

mišljenje na zahtjev ili po svojoj inicijativi ne samo banu nego i odgovarajućim od-

jelima banske vlasti.

Administrativne sporove u predmetima iz nadležnosti banovine Hrva-

tske rješavao je Upravni sud u Zagrebu, a sporove u predmetima iz nadležnosti države,

sporove o nadležnosti izmedju banovine Hrvatske i države te ocjenu ustavnosti zakona

rješavao je Ustavni sud u Beogradu.

Bansku vlast banovine Hrvatske vršio je ban neposredno tj. lično

ili posredno po svojem administrativnom aparatu, koji se organizaciono dijelio u

odjele a ovi u odsjeke. Evo kako je izgledala organizaciona struktura banske vlasti

banovine Hrvatske:
Ban
Kabinet bana
Predsjednički u ned
Odjeli i to:

1 . Odjel za unutarnje poslove

2. Odjel za prosvjetu

3. Odjel za pravosudje

4. Odjel za seljačko gospodarstvo

5. Odjel za šumarstvo

6. Odjel za rudarstvo

7. Odjel za obrt, industriju i trgovinu

8. Odjel za tehničke radove

9. Odjel za socijalnu politiku

10. Odjel za narodno zdravlje

11. Odjel za financijske poslove.

 -396 -
Pored odjela naime postojat I su kao neposredni organi bana Kabinet

bana i Predsjednički ured. N o , i podban je bio ustvari posebna organizaciona jedini-

ca, čiji je djelokrug doduše odredjivao ban, ali ipak i pored toga podban je stalno

vodio stručne poslove uprave i vršio nadzor nad svim odjelima s gledišta zakonitosti

i administrativne tehnike.

Djelokrug kabineta bana do travnja l94o. god. bio je ograničen na

praćenje štampe, koja se je širila legalnim i ilegalnim putem, posebno letaka anti-

državnog sadržaja, njihovo evidentiranje i poduzimanje potrebnih mjera da bi se

spriječila antidržavna propaganda zatim izdavanje odobrenja nošenja oružja i mu-

nicije, držanja radioaparata i na donošenje rješenja u vezi s potjernicama za vojnim

obveznicima i drugim pitanjima vojnih obaveza. Travnja 194o. god. kabinet je dobio

u svoj djelokrug i sve poslove Odjeljka za državnu zaštitu, koji je u doba Savske bano-

vine na kraju bio samostalan odsjek a po formiranju banovine Hrvatske odsjek koji je

bio podredjen neposredno banu. Naravno, u djelokrug ovog Odsjeka nisu ušli poslo-

vi o staranju za državnu bezbjednost i suzbijanje antidržavne i razorne propagande,

jer su ovi spadali državnoj administraciji, Iako to lije sprečavalo da kabinet bana v o -

di i u tim poslovima nadzor, izvide i evidencije

U djelokrug Predsjednlcoo ^eda spadali su svi poslovi bivšeg Općeg

odjeljenja Savske banovine ( unutrašnje organizacija banske vlasti, personalna politi-

ka, personalni poslovi, disciplinski poslovi vodjenje statusa i službeničkih odnosa).

Pod Predsjednički ured spadali su Statistički ured i Glavna pisarnica (manipulativno

i ekonomsko poslovanje banske vlasti). N c Glavna pisarnica je bila prenešena sre-

dinom l94o. god. u sastav Odjela za financijske poslove banske vlasti ban<vine

Hrvatske. Krajem l94o. god. bude podredjen Predsjedničkom uredu i Nakladni zavod

banovine Hrvatske osnovan novembra l94o. kao privredno-prosvjetna ustanova.

Uz djelatnost Odjela za socijalnu politjku banske vlasti banovine

Hrvatske treba napomenuti da su početkom l94o. god. osnovani Glavna inspekcija

rada i oblasne inspekcije rada za obavljanje poslova, koje je cb tada vršilo Ministar-

stvo socijalne politike i narodnog zdnvlja na osnovu zakona o inspekciji rada od

31 .XII 1921. i zdeona o zaštiti radnika, a koji su prešli u nadležnost banovine Hrvat-
58o
ske. Glavna inspekcija rada postojala je pri Odjelu za socijalnu politiku banske
 -397 -
vlasti u Zagrebu u Radničkom odsjeku za cijelo područje banovine Hrvatske. O b l a -

sne inspekcije rada postojale su u Splitu kod Ispostave banske vlasti, a u Zagrebu i

Osijeku kao posebni ured.

Početkom I94o. god. osnovana je u resoru socijalne politike za po-

dručje banovine Hrvatske Glavna uprava posredovanja rada sa sjedištem u Zagrebu,

koja je preuzela sve poslove Središnje uprave za posredovanje rada za područje bano-

vine Hrvatske što znači da je Glava uprava vršila svu nadzornu vlast nad upravama

za posredovanje rada i samouprav^sltJžbom Glavni odbor, Glavna uprava i Predsje-

581
dništvo glavnog odbora) u smislu Uredbe o zbrinjavanju nezaposlenih radnika.

S obzirom na prenos poslova trgovine i industrije s države na bane-

vinu Hrvatsku treba posebno istaknuti instituciju trgovinskih, industrijskih i zanatskih

na
komora područje banovine Hrvatske,

Komore su u vrijeme banske vlasti banovine Hrvatske doživjet e

jedino promjenu u razgraničenju obzirom na dijelove pojedinih banovina koji su ušli

u novi teritorij banovine Hrvatske. Stvarni djelokrug komora nije se582

izmijenio nego

su one i nadalje poslovale u smislu zakona o radnjama iz 1931. god. One su bife

najviše prinudne organizacije za zastupanje, zaštitu i unapredjenje trgovine, zanat-

£va i industrije, te služile kao savjetodavni organi državnih i samoupravnih nadlešta-

va, ustanova i organizacija u stručnim pitanjima svojih privrednih grana. Komore su

se razlikovale po svom djelokrugu pa su mogle biti zajedničke ( trgovinsko - industrij-

sko - zanatska komora ) i posebne komore (trgovačka komora, industrijska komora

i zanatska komora). Komora je

583imala po Uredbi o trgovinskim, industrijskim i zanat-

skim komorama iz 1932. god. svoje organe po kojima je izvršavala poslove iz svog
djelokruga. Ti su organi bili: komorsko vijeće, predsjedništvo, odsjeci ( po privred-
nim granama ), stalni i specijalni odbori, komorski ured, ispostave (ekspoziture) i
zastupstva u pokrajini. Izbori rukovodeć ih i radnih tijela vršili su se uglavnom kroz
prinudne organizacije tj. organizacije
584 koje su sačinjavale sve osobe po strukama u
oblasti trgovine i zanatstva. Trgovačko obrtne komore su bile osnovane već za

vrijeme Bachovog apsolutizma a ponovo su btle organizirane u Hrvatskoj i Slavoniji

585
zakonskim člankom VI1868. Tada su komore bile podredjene Ministarstvu za

poljodjelstvo, obrt i trgovinu zajedničke Hrvatsko-ugarske vlade. U svim komorama

 -398 -

razlikovali su se unutarnji i vanjski članovi. Unutarnje člancve su bilira i obrtnici

i trgovci, iz mjesta sjedišta komore, a vanjske svi ostali obrtnici trgovci.

Broj nutarnjih je bio jednak broju vanjskih članova. Komora je bila tada organi-
2j"rana tako da su bili poslovi iz njezinog djelokruga podjeljeni u dva odsjeka:
trgovački i obrtnički, a na čelu komore stajao je predsjednik. Zaključci su se donosi-
li na sjednicama odsjeka a i u plenarnim sjednicama komore. Po obrtnom zakonu iz
586
1884. god. koji je važio u Hrvatskoj i Slavoniji obrtnici i trgovci su se mogli udru-

živati u obrtne zborove, koji su imali u svom djelokrugu reguliranje odnosa medju k a l -

fama i šegrtima s jedne i obrtnika s druge strane, rješavanje razmirica izmedju posloda-

vaca i posloprimaca, ustrojavanje pripomocnih blagajni i uopče unapredjivanje staleških

interesa. N o , obrtnici istog obrta mogli su osnovati i obrtne zadruge radi promicanja

zajedničkih interesa članova zadruge. N a čelu tih zadruga stajalo je starješinstvo z a -

druge koje se je biralo na godišnjoj skupštini zadruge kao i kod obrtnog zbora.

O d trgovinskih , industrijskih i zanatskih komora treba razlikovati radni-

čke komore koje su bile samoupravni organi koji su trebali štititi interese radnika prema

državi i poslodavcima. N a području Jugoslavije bilo je u doba banovine 8 radničkih

komora. Organi radničkih komora bili su I. skupština od 3o - 6o redovnih članova i

isto toliko zamjenika, 2. upravni odbor. Zajednički organ svih radničkih komora

bio je Centralni sekretarijat radničkih komora u Beogradu.

Uz djelatnost pak Odjela za financijske poslove banske vlasti banovi-

ne Hrvatske treba istaknuti još poslovanje drugih financijskih organa koji su vršili kon-

trolnu službu isključivo banovinsku ( Računski sud banovine Hrvatske ) ili pak djelomi-

čno banovinsku i državnu ( Vrhovno nadzorništvo financijske kontrole i Državni finan-

ze! jskf inspektorat u Zagrebu ) i službu zaštite banovinskih (Banovisnko odvjetništvo) te

državnih financijskih interesa ( Državno pravobranioŠtvo ).

1. Računski sud benevine Hrvatske vršio je samostalno i konačno vrhov-

nu računsku kontrolu u svim predmetima iz nadležnosti banovine Hrvatske.
U njegovu nadležnost spadaa je

- nadzor oko izvršenja proračuna banovine Hrvatske^proračuna općina,

krajiških imovnih opć ina i vodnih zadruga te svih ustanova na podru-
č ju banovine Hrvatske koje su se održavale njenim subvencijama
 -399 -
- pregled zaključnih godišnjih računa banovine Hrvatske, vlasti i
ustanova prije pomenutih

- odobrenje svih odluka banovine Hrvatske i vlasti i ustanova prije

napomenutih

- podizanje tužba kod Upravnog suda radi poništenja rješenja o ime-

novanju i penzioniranju banovinskih službenika.

Svrha nadzora Računskog suda sastojala se u tome da se u pogledu

izvršenja proračuna svestrano ispita cjelokupno gospodarenje sadržano u zaključnom ra-
čunu, zatim da se pregledom zaključnih računa utvrdi njihova ispravnost ounosno eventu
alna neispravnost i otkloni oštećenje materijalnih interesa ustanova, da se donese rješen.
o odobrenju tih računa, te da se u slučaju povrede propisa podižu tužbe kod Upravnog
suda rad? poništenja tih rješenja.

2. Vrhovno nadzorništvo financijske kontrole je bilo vrhovno nadleš-

rvo kopnene financijske kontrole za područj e banovine Hrvatske, te je vršilo službu fi-
nancijske kontrole ( vidi djelokrug kod obrade banovine iz vrem.prije 1939.god) Ono "

podr„u pogledu službe u vezi s naplatom banovinskih prihoda Odjelnom predstojniku Odje
la za financijske poslove banske vlasti Banovine Hrvatske, a u pogledu državnih priho-
da Državnom financijskom inspektoratu. Pomorska financijska kontrola ostala je u nad-
ležnosti države pa je ovu vršio Odsjek za pomorsku financijsku kontrolu Delegacije
Državnog financijskog inspektorata u Splitu podredjen Odjeljenju za financijsku kon-
588
tro I u Ministarstva financija u Beogradu.

3. Državni financijski inspektorat sa sjedištem u Zagrebu bio je

drugostepena financijska vlast za područje banovine Hrvatske, koji je bio neposredno
podredjen ministru financija. Z a područje Financijskog ravnateljstva u Splitu posto-
jala je Delegacija Državnog financijskog inspektorata sa sjedištem u Splitu. Državni
financijski inspektorat vršio je financijsku upravnu vlast na području banovine
Hrvatske. Delegacija Državnog financijskog inspektorata u Splitu vršila je pod nad-
zorom i uputama Državnog inspektorata poslove iz njegove nadležnost? na svom
području.
 -400 -
Drt'jvni financijski inspektorat kao i njegova Delegacija u Splitu

dijelili su se na opći odsjek, poreski odsjek ( odsjek za neposredne s posredne poslo-

ve), carinski odsjek, monopolski odsjek. Kod Delegacije u Splitu postojao je osim

ovih odsjeka i odsjek za pomorsku financijsku kontrolu. U djelokrug opéeg odsjeka

spadali su personalni poslovi, disciplinski sud i poslovi računovodstva iz nadležnosti

odsjeka za računovodstvo financijskih direkcija ukoliko se odnosilo na državne pri-

hode i rashode, U djelokrug poreskog odsjeka spadali su poslovi po predmetu držav-

nih poreza, prealedi i odobrenje razreza poreza na poslovni promet, cenzura raz-

reza općeg i skupnog poreza te poreza na luksuz, rješavanje po žalbamc na razrez »

0 rashodovan]!; zastarjelih i nenaplativih državnih poreza, zaduživanje i oduživanje

poreskih uprava, nadzor nad naplatom i egzekutivnim postupkom za državne poreze

kod poreskih uprava i rješavanje molbi, a po predmetu državnih taksa, rješavanje o

vračanju preplaćenih zastarjelih nenaplativih državnih taksa f taKsenc v izija,

vodjenje stari ìke o prihodu i o državnim taksama te taksena cenzura- i napokon,

po predmetu državne trošarine ukoliko su ti predmeti prelazili nadležnost banovine

Hrvatske U djelokrug carinskog odsjeka spadali su svi carinski poslovi zc koje je

bio nadležan odsjek za carine u financijskim direkcijama. U djelokrug monopolskog

odsjeka prešli su svi krivični postupci iz oblasti državnih monopola za koje su do

tada bile nadležne financijske direkcije, poslovi oko davanja dozvola za malopro-

daju monopolskih predmeta i svi ostali monopolski poslovi iz nadležnosti financij-

skih direkcija. U djelokrug odsjeka za pomorsku financijsku kontrolu Delegacije

Državnog financijskog inspektorata u Splitu prešli su svi poslovi za koje je do tada

bio nadležan Odsjek za pomorsku finaicijsku kontrolu bivše Primorske financijske

direkcije.

4 Banovinsko odvjetništvo kao pomoć ni organ banske vlasti imalo

je zadatak da štit? imovinsko pravne interese banovine Hrvatske kao i onih zaklada

1 pravnih lica koja su stajala pod upravom banovine i njenih organa. Banovinsko

odvjetništvo je zastupalo borovinu i ostala pravna lica pred sudovima i ostalim v l a -

stima kao i prema svim licima. Ono je davalo na zahtjev banovinskih vfasti pravna

mišljenja o svim važnijim pitanjima koja su se odnosila na imovinsko pravne intere-

se banovine Hrvatske i ostala navedena pravna lica. Sve ugovore koje je banovina
 -401 -
zaključivala, a kojih vrijednost je prelazila 100.000 din ili je bila neprocjenjivo

bile su dužne banovinske vlast? prije konačnog zaključenja dostaviti Banovinskom

odvjetništvu na pravno mišljenje. Od ovoga su se izuzimali samo oni ugovori koji
su se odobrava I i zakonom.
Banovinsko odvjetništvo je ustvari vršilo funkciju državnog pr
vobranioštva na području banovine Hrvatske. Državna pravobranilaštva postojala i-;.„=
I dalje u drugim banovinama, a na području banovine Hrvatske prenijeli su svo;£
59c
poslove na Banovinsko odvjetništvo ! ,Vi 194c-
N a području bivše uprave Primorske banovine, koje je postalo
sastavnim dijelom teritorija banovine Hrvatske, banska vlast banovine Hrvatske je
osnovala ispostavu banske vlasti u Splitu. Ispostava je imala u nadležnosti one po
slove koje je vršila biv. banska uprava Primorske banovine. N o , beri je imao preve
da oduzme i l i dodijeli lzv\e$ne poslove Ispostavi' Djelokrug ispostave je bio poajeue
na odsjeke i to: unutarnje uprave ; prosvjete, zatim seljačkog gospodarstva, veterine:*
sive i šumarstva, pa za obrt, industriju i trgovinu, tehničke radove i napokon za soci
:
jalnu pol itik u 1 narodno zdravlje, ispostava nije I ma i a zastupan resor pravosudna
financija. Glavni banovinski računarski ured u Zagrebu imao je kod Ispostave :-•/•.:.j
odsjek , Ispostava je rješavala u drugom stepenu ž.albe protiv upravnih akata poare-
djenih upravnih organa, a protiv rješenja Ispostave kao prvostepenog upravnog organe
moglo se uložiti žalba na bansku vlast. Na čelu Ispostave bio je povjerenik koga je
postavljao ban.
591
Povjerenik je morao poslovati po direktivama bana komu je bio
• j j.
i podredjen.
Kotarske, gradske i općinske vlasti poslovale su u doba banovine
Hrvatske po propisima koji su bili ranije doneseni Tako su kotari funkcionirali
po zakonu o unutrašnjoj upravi od 19.VI 1929. god. te drugim propisima po resornoj
liniji koji su im davali izvjesne dužnosti i ovlaštenja, gradske opč ine po zakonu o
gradskim općinama od 22.VII 1934. a ostale općine po zakonu o općinama od 14.111
1933. Ipak za kotare su bile predvidjene temeljite promjene, koje doduše nisu bile
izvršene, ali su vrijedne spomena. Kotari su dobili naime kotarske samoupravne orga-
ne: kotarsku skupštinu i kotarski upravni odbor. U kotarskoj skupštini je bio primje-
njen predstavnički sistem pa je ta skupština bila sastavljena od po jednog i*abraneg
 -402-
izabranog predstavnika svake općine, te je birala kotarski odbor, koji je imao široku

nadležnost a prije svega da odobrava opć inske proračune i prireze te da poduzima ili
592
predlaže mjere za unapredjivanje svih grana opće uprave na području kotara.

Zakon o gradskim općinarra od 22. V I I 1934. je u toliko bio dopunjen što se je predvi-

dio način formiranja disciplinskih sudova pri gradskim općinama i viši disciplinski sud503

pri gradu Zagrebu i Splitu, a za ostale gradove pri banskoj vlasti banovine Hrvatske.'

Zakon pak o opć inama bio je izmjenjen i dopunjen uglavnom samo s obzirom na izbore

članova općinskog odbora, opć inskog načelnika i članova općinske uprave da bi se m c -

gli izmjeniti režimski činovnici i ostali nepoćudni službenici. 594
 -403 -

B) Pravosudje u Hrvatskoj i Slavoniji

( 1918 - 1941.god.)

I) Organizacija i nadležnost redovnih sudova

Ujedinjenjem Države SHS sa zemljama, koje je držala Karadjordjevi-

ćeva kuća 1918, god, nastala je zajednička država u kojoj su se razlikovala 6 pravnih

područja: i ) srbijansko, na kojem je važilo srpsko zakonodavstvo, 2) crnogorsko, sa

crnogorskim zakonodavstvom, 3) bosansko-hercegovačko, sa bosansko-hercegovačkim

zakonodavstvom , 4) hrvatsko-slavonsko, s hrvatsko-slavonskim zakonodavstvom,

5) vojvodjansko i medjimursko pravno područje na kojem je važilo madžarsko zakono-

davstvo i 6} dal matinsko-sl ovensko pravno područje na kojem je vri jedi ;o austrijsko

zakonodavstvo. Na taj način pojedini gradjani su uživali raznovrsnu pravnu zaštitu,

na jednom području već u a na drugom manju, što je ovisilo na kojem su pravnom p o -

dručju tražili zaštitu svoj ih interese.

Radi Izjednačenja zakonodavstva ( krivičnog i privatnog ; io r:\i\v-n

je odmah po Ujedinjenju stalni zakonodavni odbor u Ministarstvu pravde čijerr.. rocor

595
je donesen zakon o uredjenju redovnih sudova od 24. IX 1928. ~ , k o j i je zomje-
596 . -7
zakonom od Us i 1929. te zakon o sudi jama redovnih sudova od 24, IX 192S . w '
598
koji je takodjer zamjenjen zakonom od 8 J 1929. Nekoliko mjeseci kasnije do-

nesen je i zakon o sudskom postupku

599 u gradjanskim parnicama od 13,VII 1929.
(gradjanski parnični postupak), O n je dobio obaveznu snagu na području Stola
sedmorice u Zagrebu, Odjeljenja B) ( Dalmacija i Slovenija), beogradskog Kcsaclo-
nog suda u Novom Sadu i Vrhovnog suda u Sarajevu I .aprila 1933. g o d . , a nc podru-
čju Apelacionog suda u Beogradu I. januara 1934. god. te Skopja I .maja 1935. god.
Prije zakona o sudskom postupku u gradjanskim parnicama bio je donesen K r i v i č n i z a -
konik od 27.1 1929» i Zakonik od 16.11 1929. o sudskom krivičnom postupku koji
su dobili obaveznu snagu na čitavom području Jugoslavije I .januara l93o. g o d . ^
Kako se vidi jedino nije bio donesen jedinstveni gradjanski zakonik,pa je u toj
oblasti i unaprijed važilo ono pravo koje se dotada primjenjivalo ( tako u Srbiji
 -404 -
Gradjanski zakonik od I I . marta 1844,. u Crnoj Gori Opšti imovinski zakonik, u

Bosni i Hercegovini via facti uvedeni austrijski O p ć i gradjanski zakon uz otomanski

gradjanski zakonik Medželu, u Hrvatskoj i Slavoniji austrijski O p ć i gradjanski z a -

kon uveden 2 9 . X I 1854. s izvjesnim izmjenama i dopunama autonomnog hrvatskog

zakonodavstva, u Vojvodini i Medjimurju materijal no-privatno pravo, koje je bilo

samo djelomično kodificirano, ustvari običajno pravo, koje je bilo sakupljeno u

Tripartitu ištvana Verboczya iz 1514. g o d . , zatim zaključci državno-pravne komisi-

je od 5 . X I 1861. te članci austrijskog Općeg gradjanskog zakona ukoliko su održani

ha snazi odredbom paragrafa 21 i 156 tzv. I privremenih zakonskih pravila, a u D a l -

maciji i Sloveniji austrijski O p ć i gradjanski zakon od 1 .VI 1811. s naknadnim tzv.

djelomičnim novelama).

Prema novim jedinstvenim propisima iz 1929. god. u oblasti g r a -

djanskog i krivičnog prava sudske funkcije su vršili redovni i posebni sudovi. Redovni

sudovi su bili: sreski, okružni, trgovački, apelacioni sudovi i kasacioni sud. Posebni

sudovi su bili i Državni sud za zaštitu države, vojni sudovi, crkveni sudovi ( u brač-

nim sporo vàma;, Državni savjet i upravni sudovi te razni posebni upravni sudovi kao

Zemaljsko komasaciono povjerenstvo, sirotinjsko povjerenstvo, sudovi radničkog

osiguranja, Državni sud za ministre. Sudovanje u izvjesnim sporovima grddjansko-

pravne prirode vršili su i upravni organi tako u Hrvatskoj i Slavoniji za neke sporo-

ve zemljišnih zajednica, zadruga, zatim izmedju poslodavaca i namještenika, u

vodo-redarstvenom i pol jo-redarstvenom postupku itd.

I) Kotarski odnosno sreski sudovi

N a području Hrvatske, Slavonije, Medjimurja, Dalmacije, Bosne

i Hercegovine, Banata, Bačke i Baranje te Slavonije kotarski sudovi odnosno ©krajna

sodišča postali su na osnovu novih propisa sreski sudovi. Teritorijalna nadležnost

tih sudova nije bila izmijenjena, a stvarna je obuhvatala po novim propisima u

oblasti gradjanskih parnica slijedeće:

I. sporove o imovinsko pravnim zahtjevima kada predmet njihov u

novcu ili novčanoj vrijednosti nije prelazio 12.000 din. osim ako

ti sporovi nisu bili izričito u nadležnosti zbornih sudova prvog

 -405 -

sf epena

2. sporove bez obzira na vrijednost spornog predmeta, ako se spor

odnosio na očinstvo vanbračnog djeteta, odredjivcrije granica
nekretnina smetanje posjeda time da se traži samo povrata faktičnog
stanja posjeda, zckup ili najam ukoliko se nije vodio spor o samom
postojanju takvih ugovora, ugovor o najmu radne snage, ukoliko n i -
je bio oduzet !z nadležnosti redovnih sudova, obaveze iz odnosa
izmedju vlasnika brode, vozara i njihovog osoblja, naručitelja,
gostioničara \ njihovih qostiju, spor zbog mana na stoci, sporovi o
poljskim služnostima

3, izdavanje platnog naloga po propisima mandatnog, čekovnog i mje-

ničnog postupka, kcc \ sporovi nastali na osnovu prigovora iznese-
nih protiv ovih nalog:?.

Kako se v i d i , sreski sudovi su bili nadležni za parnice manje vrije-

dnosti,ali i za mnoge hitne i jednostavnije parnice bez obzira na vrijednost. Takve
parnice su bile u nadležnosti sreskih sudova I onda kada su se one odnosile na p o -
sebne trgovačke, mjenične, pomo-vke ili rudarske sudske vlasti. Znatno veću v a ž -
nost imali su sreski sudovi u vanparničnom postupku (ostavinske rasprave, sforate!jski
poslovi ovjera potpisa i prijepise, vodjenje zemljišnih knjiga gruntovnica,rješava-
nje sporova u zemljišnim predmetima ukoliko nisu bili izričito u nadležnosti okružnih
sudova- . Najvažniji poslovi sreskog suda bili su poslovi izvršenja. Z a provodjenje
izvršenja a isto tako Ì za raspravljanje i odlučivanje o svim sporovima koji su nasta-
li u toku i povodom izvršnog postupka bio je nadležan po pravilu sreski sud. izvršni
postupak obuhvać ao je izvršenje presude i zaključaka redovnih sudova, platnih
naloga izda tih u mandatnom, mjeničnom i čekovnom postupku, sudskih otkaza, z a -
kupa i najma, nagodbi, prinudnih poravnanja i dr.

God. 193c. u nadležnost sreskih sudova prešli su i poslovi gruntov-

nica.
No, sreski sudovi u Hrvatskoj i Slavoniji vršili su sudske funkcije
I u drugom stepenu i to u predmetima koji su bili presudjeni po mjesnim sudovima.
Mjesni ili opć inski sudovi rješavali su naime imovinsko pravne sporove u vrijednosti
 -406 -

do 5.000 din, a stajali su pod upravom upravnih organa.

Nadležnost sreskih sudova u krivičnom postupku po novim propisi-
ma sudskog krivičnog postupka iz 1929, god. razlikovala se znatro od dotadašnje,
Po hrvatskom kaznenom postupku kotarski sud bio je nadležan jedino za istraživanje,
rješavanje \ izvršavanje svojih presuda obzirom na one prekršaje koji su kao takvi
bi!i imenovan? u kaznenom zakonu ilf drugim zakonskim propisima. Prema novom
krivičnom postupku sreski sucbvi su b i l i nadležni:
!. za c i j e l i prvostepeni postupak u svim prestupima mladih maloljetnika
2, za c i j e l i prvostepeni postupak u prestupima starijih maloljetnika i
punoljetnih lica za kuje je zakon predvidjao kaznu zatvora ( strogog
zatvora) najvećom ml erom do jedne godine i l i novčanu kaznu i i i oba-
dvije IH samo novčanu kaznu
3.. za sudjelovanje u pripremnom postupku za koje je bio nadležan okružni
sud ukoliko se nije predmet odnosio na mladje maloljetnike
4. za vršenje drugih sudskih zadataka u krivičnim predmetima koji su mu
se povi eri I ì..

U gradjanskim parnicama tužbe su se podnosile onom sreskom sudu

na čijem području je ruže ni imao stalno prebivalište » Ako je tuženik Imao svoje
prebivalište u području raznih sudcva. onda je tužilac mogao podnijeti tužbu kod
ma kojeg od tih sudova. Ako tuženik nije Imao prebivalište, bio je nadležan sud
na čijem je području boravio u vrijeme kad je tužba podnesena. Ako tuženik uopće
nije boravio u državi, tužitelj je morao predati tužbu onom sudu na čijem je podru-
čju posljednji puta boravio tuženik u državi. Ako je tuženik boravio u inozemstvu,
nadležan je bio sud na čijem području je imao tuženik stalno boravište. Ako je
tuženik bio u vojsci, žandarmeriji, financijskoj ili pograničnoj straži nadležan je
bio onaj sud na području kojeg se nalazila jedinica odnosno neposredna komanda
kojoj je pripadao tuženik. Ako tuženik nije bio fizičko lice ( društvo, crkva,
zaklada, poduzeće), nadležan je bio sud na području kojeg se nalazilo sjedište
odnosno uprava. Z a sporove Narodne banke nadležan je bio Trgovački sud u Beo-
gradu, a za njezine filijale, sud mjesta u kojem je bila filijala. Isto je važilo i za
 -407 -
sporove Privilegovane „grame banke.
U krivičnom postupku po pravilu je bio nadležan sud onog područja
u kome je izvršeno krivično djelo. Kad je krivično djelo učinjeno na više područja
sudova, pravo na postupak pripadao je onom sudu koji je prvi započeo postupak. Ako
je bio izvršen pokušaj krivičnog djela, bio je nadležan sud onog područja u kome je
bila poduzeta posljednja radnja, koja je bila upravljena na izvršenje krivičnog djela.
Ako je bilo djelo krivično izvršeno štampom, bio je nadležan sud onog područja u
kojem je spis bio štampan, a ako se nije znalo gdje je bio štampan, sud područja
na kojem se rasturao spis. Ako je krivično djelo bilo izvršeno na brodu ili avionu,
bio je nadležan sud zavičajne luke broda i aviona, odnosno sud na području na kome
se prvo zaustavio brod ili avion r Ako sud nadležan nije započeo postupak, nadležan
je bio to uèiniti sud oodručja u koiem je okrivljeni stalno živio ili bio uhvaćen. Ako
je okrivljenik izvršio više krivičnih djela za koje su bili nadležni razni sudovi, u roni
slučaju bio je nadležan onaj sud koji je bio nadležan za najteže krivično djeio.

U sreskom sudu sudske funkcije je vršio sudac pojedinac. Ministar pravde

mogao je narediti da se drže redovni sudski dan? i izvan sjedišta sreskog suda.

2. Sudbeni stolovi odnosno okružni sudovi

Okružni sudovi su bili zborni sudovi, jer su sudili u vijeć u od trojice

sudaca. Sudske odluke donosile su se većinom glasova. Iznimno mogle su se donositi
sudske odluke van vijeća, no, tek vi slučajevi su bili taksativno nabrojeni u zakonima
o sudskom krivičnom i gradjanskom postupku,

Svi sudbeni stolovi u Hrvatskoj i Slavoniji, deželna (zemaljska) i

okružna sodišča u Sloveniji, okružni ( zemaljski ) sudovi u Dalmaciji, Bosni i Her-
cegovini, Banatu, Bačkoj i Baranji postali su prema propisima iz 1929. god. okružni
sudovi i zadržavali su svoju dotadašnju teritorijalnu nadležnost.
Okružni sudovi su djelovali kao prvostepeni i drugostepeni sudovi,
te kao nadzorna sudska vlast nad svim sreskim sudovima svog područja.
Okružni sudovi su djelovali kao prvostepen? sudovi u gradjanskim par-
ničnim i vanparničnim predmetima, kao i u predmetima izvršenja u svim sporovima,
koji nisu bili stavljeni u nadležnost sreskih sudova. Bez obzira na vrijednost spornog
 -408-

predmeta spadali su u nadležnost okružnih sudova:

i . sporovi o priznavanju ili osporavanju zakonitosti rodjenja
2. sporovi o rastavi od stola I postelje, o razvodu braka ili proglašenju ništavostl
braka ukoliko nisu bili u nadležnosti duhovnih sudova
3. svi ostali sporovi koji su proizlazili iz medjusobnog odnosa bračnih drugova, a
nisu se odnosili isključivo na imovinsko pravne zahtjeve ili su proizlazili iz odno-
sa izmedju roditelja i djece, ukoliko ti sporovi nisu spadali u djelokrug upravnih
organa
4. sporovi o naknadi štete koju su učinili gradjanima državni ÌÌI samoupravni oigani
nepravilnim vršenjem službe
5. svi sporovi koji su stavljali posebni zakonski propisi u djelokrug okružnih sudova.

Okružni sudovi, osim u Zagrebu i Beogradu, vodili su registre (upisnike)

trgovačkih firmi i vršili su u trgovačkim predmetima sudsku vlast kao I trgovački su-
dovi. Okružni sudovi u Zagrebu i Beogradu imali su te kompetencije samo u području
svog šireg okoliša t j . na području van grada.
Okružni sudovi vršili su u trgovačkim predmetima sudsku vlast, ako je
vrijednost spomog predmeta prelazila 12.000 din. pa su u njihovu nadležnost spadali:
1 . sporovi iz trgovačkih poslova, ako je tužba bila upravljena protiv trgovca, trgo-
vačkog društva ili zadruge, a posao je za tuženu stranku bio trgovački posao
2. sporovi koji su poticali iz poslova trgovačkih posrednika (mešetara), mjerača

i drugih osoba koje su bile ovlaštene da u trgovinskom prometu vrše i potvrdjuju

slične poslove, ako su se ovi sporovi vodili izmedju njih i njihovih nalogodavaca
3. sporovi koji su nastali iz pravnog odnosa izmedju trgovaca i njihovih prokurista,
trgovačkih punomoćnika, trgovačkih pomoćnika i drugih namještenika u njihovoj
radnji, ukoliko ovi nisu spadali u služinčad, kao i spprovi koji su nastali iz pravnog
odnosa svih ovih osoba prema treć ima, iz izvršenih poslova u krugu radnje takvog
poslodavca i
4. sporovi iz mjenično-pravnih i čekovno-pravnih zahtjeva.
 -409 -

U nadležnost okružnih sudova spadali su bez obzira na vrijednost spor-

nog predmeta:

1. 'sporovi koji su poticali iz pravnih odnosa a ticali su se zaštite i upotrebe pronala-

zaka, uzoraka, modela i žigova

2. sporovi koji su se ticali brodova i plovidbe na moru i na vodama proglašenim za

medjunarodnim ( pomorska sudska vlast ), zatim oni koji su poticali iz svih prav-

nih odnosa o kojima se imalo suditi po privatnom pomorskom pravu u koliko ovi

nisu bili u nadležnosti kotarskih sudova

3. sporovi iz otudjenja trgovačke radnje koji su se vodili izmedju ugovornih stranaka

4. sporovi o pravu upotrebi javan ja trgovačke firme kao i sporovi koji su poticali iz

tog prava

5. sporovi koji su nastali izmedju osnivača odredjenog dioničkog društva med ju so-

bom i izmedju upisnika dionica (akcija) osnivača\ iz pravnog odnosa članova

trgovačkog društva izmedju njih samih kao i iz pravnih odnosa izmedju članova

uprave i Ukvidatora društva, a tako isto izmedju njih i društvenih č lanova j i z -

medju tajnih drugara (ortaka) i vlasnika trgovačkih poduzeća; jzmed ju učesnika

udruženja za pojedine trgovačke poslove, vodjenje za zajednički račun, a sve

to i * kako za vrijeme trajanja društvenog odnosa tako i po prestanku njegovom.

Pomorsku sudsku vlast u priobalnom području nisu vršili svi okružni sudovi
nego samo okružni sud u Sušaku, Splitu i Dubrovniku i to Okružni sud u Sušaku za
područje okružnih sudova Sušak i Gospić, na Splitu za područje okružnih sudova Split I
1u
Šibenik Dubrovniku za područ je okružnih sudova Dubrovnik, Mostar,Kotor,Cetinje i Bc

Tražbine koje su poticale iz prodaje proizvoda i robe, za izvršenu službu

Ìli rad mogle su se utužiti protiv vlasnika§mornara kod suda u kojega području su
oni u vrijeme podnošenja tužbe boravili i onda kada su imali svoje prebivalište u po-
dručju nekog drugog suda.

Okružni sudovi u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Beogradu, Skoplju, Novom

Sadu, Sarajevu i Cetinju vodili su rudarske knjige i vršili rudarsku sudsku vlast u
pitanjima rudnika za cijelo područje apelacionog suda. Okružni sud u Beogradu
bio je jedini nadležan za vodjenje centralne zemljišne knjige željeznica i javnih
kand a.
 -410-
Pred rudarska vijeć a pomenutih okružnih sudova dolazili su sporovi koji
su se ticali rudokopnje, ukoliko nisu spadali u nadležnost kotarskih sudova. Bez
obzira na vrijednost spornog predmeta dolazili su isključivo pred pomenuto vijeće

sporovi:
1 o tužbama kojima se ostvarivalo kakvo stvarno pravo na predmete rudničkog
vlasništva zajedno sa sastavnim dijelovima njegovim nad zemljom i sa priborom
rudnika, ili kojima se tražilo da se jedno takvo pravo ukine
2. o upotrebi predmeta napred označenih
3. o starijem pravu kopanja pri rudarskim koncesijama
4. o pozivu do se odmjere granice zemljišta za rudarsko kopanje
5. o prestajanju rudničkih ovlaštenja
6. o vlasništvu upotrebi vode u rudniku
^ .si'- - ed)en« u f jdarskim zakonima izmedju rudničkih preduzimača kao
- •« • * ~;»rj»v? % ~!novniko I punomoćnika, zarim o odnosimo izmedju
v
c * ' - ' oosjednikc drugih nepokretnih dobara
< ' ' ^ a r ^ W ooduzeć em i njegovim priborom kao ì c vodjenju računa
. orsieapfka rudnika i njegovih činovnika III punomoćnika
.'ve^iT jgov...rH~ v pogledu radnje upotrebe ili iskorišćavanja zajedničkih

-o c ;-o5u rudarskih društava prema svojim članovima u koliko su ovi odnosi bili
uredieni rudarskim zakonima.

U vijećima okružnih sudova koja su vršila sudske funkcije u trgovačkim,

pomorskim ili rudarskim stvarima u prvom ili drugom stepenu, zamjenjivao je jednog
suca pravnika počasni sudac, laik, iz redova trgovaca u trgovačkim vijećima, iz
kruga lieo upoznatih s brodarstvom u pomorskim vijećima odnosno iz kruga lica upo-
znatih s rudarstvom u rudničkim vijećima.
Okružni sudovi su djelovali kao drugostepeni sudovi u svim onim parnicama
u kojima su u prvom stepenu odlučivali kotarski sudovi. Okružni sudovi su odluči-
vali nadalje u drugom stepenu uvijek u zboru trojice sudaca. U slučaju da su sreski
sudov* odlučivali u trgovačkim, pomorskim ili rudarskim sporovima, okružni sud je
 -411-
donosio drugostepenu odluku pred svojim trgovackimjpomorskim ili rudarskim vijećem.
U svim ostalim slučajevima drugostepenu odluku donosilo je redovno vijeće okružnog
suda.

U vanparničnom postupku okružni sudovi su postupali kao prvostepeni i

drugostepeni sudovi. Kao prvostepeni sudovi okružni sudovi su postupali naročito
u vodjenju trgovačkih knjiga u mjestima u kojima nije postojao posebni trgovački sud,
te u vodjenju rudarskih knjiga u mjestima kojima je bilo sjedište apelacionog suda.

Okružni sudovi su bili nadležni i za vodjenje stečajeva i prinudnih poravna-

nja van stečaja. On? su odlučivali o dozvoli izvršenja na osnovu inozemnih izvršnih
naslova ( riješenja, nalozi, naredbe inozemnih sudova i s L ) , kao što \ na osnovu onih
domaćih izvršnih naslova, nas ta I ih u parničnom, vanparnič nom, izvrsnom i stečajnom
postupku, te postupku prinudnog poravnanja van stečaja u stvarima, koje su u prvom
stepenu spadale u nadležnost okružnih sudova. Kao sud koji sprovodi izvršenje okružni
sudovi su dolazili tek izuzetno tj, ako su se kod njih vodile zemljišne knjige u pogledu
izvršnog predmeta. Kao drugostepeni sud u vanparničnom postupku okružni sudovi su
postupali u svim slučajevima u kojima je u prvom stepenu odlučivao kotarski sud. Samo
ako je sreski sudac odlučio kao stečajni sudac ili sudac poravnanja rekurs nije rješavao
okružni sud nego apelacioni sud.

Okružni sudovi su odlučivali u vijećima u parničnom i vanparničnom postu-

pku. N o , pored ovih vijeća okružni sudovi su imali I personalna vijeća i opću sjedni-
cu. Personalna vijeća davala su mišljenja i prijedloge u personalnim pitanjima osoblja
okružnog suda i njemu podredjenih sreskih sudova. Opća sjednica, koja se sastojala
od svih sudaca, davala je mišljenje, prijedloge i objašnjenja zakonodavne prirode.

Kao što su kotarski sudovi učestvovali u sastavu nekih drugih vanrednih sudo-
va, kao obrtnih sudova i sudova radničkog osiguranja, u kojima je predsjedavao je-
dan sudac kotarskog suda, tako je i okružni sud učestvovao u sastavu obrtnog suda
drugog stepena, koji se sastojao od vijeća okružnog suda u kojem je učestvovao još
po jedanpredstavnikposlodavaca i jedan predstavnik radnika.

Okružni sudovi bili su nadležni u krivičnom postupku kao inokosni sudovi

(sudac pojedinac) i kao zborni sudovi. Kao inokosni sudovi bili su nadležni na osno-
vu Zakonika o sudskom krivičnom postupku od 16.11 1929:
 -412 -
1. za vršenje pripremnog postupka o krivičnim djelima
2. za cijeli prvostepeni postupak u svim zločinstvima mladih maloljetnika
( o d 14 do 17 god.)

3. za sudjenje u prvom stepenu o svim prestupima starijih maloljetnika i

punoljetnih lica za ko\c nisu nadležni bili suci pojedinci kotarskih
sudova t

K a o zborn? sudovi okružni sudovi su bili nadležni:

1. za rješavanje nesuglasica, koje su nastale izmedju istražnih sudaca i

stranaka, za rješavanje žalbi protiv odugovlačenju naredabc i rješonjo
istražnih sudaca kao i za donošenje odluka u toku cijelog posrupkc van
glavnog pretresa
2. zc sudienie u prvom stepenu o svim krivičnim djelima

3 zo riesavcnje u drugom stepenu o prizivu ororiv presude i žalbi protiv

naredaba i rješenja kotarskih sudova.

Aiesna nadležnost okruž' r .udova u odnosu na tužitelja i tuženika

nife se razlika vaio u parničnor i krivičnom postupku od one sreskih sudove, osim
u sìaòcievìma pomorske ? ruaarske sudbenost? u gradjanskom oarničkom postupku.

3. Trgovački sudovi

Trgovački sudovi prema propisima iz 1929= godine postojali su više

teoretski nego li u stvarnosti, iste godine postojao je u stvari samo Trgovački sud
u Beogradu, koji je teritorijalno bio nadležan za grad Beograd i Cukaricu. Teoretski
le postojao i Trgovački sud u Zagrebu za grad Zagreb, no njegovo osnivanje je
asnijeg datuma a od 22.VI 1939, on je obuhvatao područje Okružnog suda u Z a -
grebu te je započeo djelovati 16. VI!I 1939.
Trgovački sudovi su vodili registre trgovačkih firmi i vršili su sudske
funkcije u prvom stepenu u parničnim i vanparničnim trgovačkim i mjeničnim pred-
metima prema nadležnosti koju su imali okružni sudovi u istoj oblasti. Osim toga,
 -413 -

trgovački sudovi su vršili sudsku funkciju i u trgovačkim stečajevima. Naredi en ja

koja su važila za okružne sudove primjenjivala su se i na trgovačke sudove u par-
ničnim predmetima. U vijeć ima pored sudaca pravnika bio je jedan počasni sudac
iz reda trgovaca. Trgovački sudovi su bili i drugostepeni organi, jer su rješavali
žalbe na odluke kotarskih sudova, koje su ovi donijeli kao trgovački sudovi. No.,
trgovački sudovi su mog!i u prvom stepenu rješavati i sporove manje vrijednosti
pa su u t«m siučajevimc o i l i inokosni, a ako su sporovi bili veće vrijednosti koleg
i alni.

4. Apelacioni sudovi

Apelacioni sudovi sudili su po apelacijama u gradjanskim predmetima

samo na osnovu pravnih lijekova, koji su se ulagali proriv prvostepenih presudo zt>-
nih sudove ( okružnih i trgovačkih) bez obzira da li su fe presude bile izrečene po
vijeću ili po sucu oo edincu.

Apelacioni sudovi su biii nadležni u krivičnim predmetima da rješava-

ju:

1 . o žaibama protiv naredaba i rješenja; okružnih sudova kao sudova za mladi e y

ioijernike i kao vjjeća za postupak van glavnog pretresa
2. o prigovoru protiv optužnice
3. o prizivu protiv presuda okružnih sudova kao sudova za mladje maloljetnike,,
sudaca pojedinaca kod okružnih sudova, u koliko nije bio nadležan kasacioni
sud
4. u stvarima nadzora nad radom prvostepenih krivičnih sudova.

Apelacioni sudovi nisu sudili kao prvostepen? sudovi, ali je postojala

moguć no sr da se kod njih vodi prizivna rasprava po svim načelima koja su važila
za prvostepenu usmenu raspravu kod zbornih sudova. Takva rasprava je zamjenjiva
la prvostepenu raspravu, jer je ova bila ništavna ili nepotpuna,pa ju je trebalo
ponoviti ili popuniti. Pred kasacionim sudom takva mogućnost nije postojala.
Apelacioni sudovi su bili drugostepeni sudovi i za poslove gruntovnica.
Apelacioni sudovi su odlučivali uvijek u vijeću ( 3 do 5 članova) bez
 -414 -

učešca laika.
Apelacìoni sudovi su vrsi I! prvostepenu disciplinsku sudsku vlast nad
sucima i starješinama prvostepenih sudova i javnim bilježnicima. Apelacioni sudovi
su fungirali i kao komisije pred kojima se polagao sudski ili advokatski ispit.
r
Kod apelacionih sudova u Sarajevu i Skoplju postojala su posebna odje«
ljenja pod nazivom Vrhovni šerijatski sud. Ona su bila druga i posljednja instancija
na području šerijatskog sudjenja ( kod sreskih sudova su postojala posebna odjelje-
nja - sreski šerijatski sud kao prvostepeni sud za rješavanje bračnih, porodičnih i
nasljednih sporova pripadnika muslimanske vjeroispovijest^
Prema Zakonu o uredjenju redovnih sudova od 18 J 1929. bilo je u
državi 8 sudova koji su imali značaj drugostepenog ili apeiacionog suda. To su bili
apelacioni sudovi u Beogradu, Skoplju i Novom Sadu, zatim viši zemaljski sudovi
u Ljubljani i Splitu, zatim Banski stol u Zagrebu i napokon Vrhovni sud u Sarajevu
i Veliki sud u PodgoricuU stvari Vrhovni sud u Sarajevu i Veliki sud u Podgorici
b i l i su vrhovne sudske instancije na svom području., jer je sudstvo na rom području
bilo samo dvostepeno, pa su oba pretvorena u odjeljenja planiranog jedinstvenog
Kosacionog suda- Ostalih 6 sudova bilo je pretvoreno Zakonom o sjedištima i te-
ritorijalnoj nadležnosti apelacionih sudova od 2 4 . X I I 1932« u ape I ac ione-sudove
za svojom dotadašnjom teritorijalnom nadležnošću. Tim zakonom je osnovan nov!
apelacioni sud na području sarajevskog Vrhovnog suda, a predvidjen je bio i za
područje Velikog suda u Podgorici, da bi se konačno mogao u potpunosti primje-
niti gradjanski parnični postupak iz 1929. koji je bio osnovan na načelu trostepeno-
sti
5, Kasač ion i sud

Kasacioni sud je bio predvidjen Zakonom o uredjenju sudova iz 1929.

godine kao vrhovna sudska instancija nad svim redovnim sudovima u čitavoj državi.
Medjutim, takav jedinstveni sud nije bio osnovan u biv. Jugoslaviji nego su se šest
vrhovnih sudskih instancija u državi tjt 1) Kasacioni sud u Beogradu ( za područje
biv. Kraljev i ne Srbije ), 2) B odjeljenje beogradskog Kasacionog suda u Novom
sadu ( za Banat, Bačku i Baranju ), 3) Stol Sedmorice u Zagrebu { za biv.hrvatsko
6o2
pravno područje, a od 1932. god. i za Medjumurje ) 7 4) B odjeljenje zagrebač-
 -415 -

kog Stola Sedmorice za biv. austrijsko pravno područje ), 5) Vrhovni sud u Sarajevu
( za biv. bosansko pravno područje ) i 6) Veliki sud u Podgorici ( za biv.crnogorsko
pravno područje ) smatrale odjeljenjima zajedničkog Kasacionog suda, od kojih je sva-
ko na svom području djelovalo u stvari kao samostalni kasacioni sud.
Kasacioni sud vršio je sudsku vlast u posljednjem stepenu: u gradjan-
skim parničnim i vanparničnim, kao i u gradjanskim i vojnim krivičnim predmetima»
Kasacioni sud je odlučivao u trećem stepenu po pravnim lijek ovima
(priziv protiv prvostepenih presudo, revizije protiv drugostepenih i prizivnih presuda
I rekurs protiv prvostepenih i drugostepenih sudskih, zaključaka u vanoarničnom postu-
pku ) protiv odluka kotarskih sudova i po pravnim lijekovima protiv odluka koje su u
prvom stepenu donijeli okružni ili trgovački sudovi. Nadalje, kasacioni sud je odre-
djivao mjesnu nadležnost o spornoj grad jonskoj pravnoj stvari, proglašavao provedeni
sudski postupak pred nižim sudovima ništavnim., ako su ti sudovi donijeli odluku a n i -
su bili nadležni za taj spor Ili je zo taj spor bio nedopustiv redovni pravni put, te I z -
davao naredbe da se jedna pravna stvar prenese iz područja jednog apelacionog suda
u područje drugoa apelacionog sude • delegacija )

Kasacton] sud je bio nadležan u krivičnim predmetima da rješava

0 revizijama protiv presude okružnih sudova kao zbornih sudova, o prizivima, ako
su bili u vezi s revizijama, o žalbama protiv rješenja okružnih sudova I apelacionih
sudova, gdje je to zakon Izričito dozvoljavao, o zahtjevima vrhovnog državnog tu-
žioca za zaštitu zakona, o odredjivanju nadležnosti suda za krivično djelo, ako je
ova bila sporna, o odredjivanju delegirane nadležnosti iz oportunih razloga, o suko-
bima nadležnosti izmedju raznih apelacionih sudova, te izmedju redovnih s jedne

1 vojnih ili upravnih sudova s druge strane.

Kasacioni sud je bio ujedno trećestepeni sud u poslovima gruntovni-
ce.
Kasacioni sud je bio kolegijalni sud. On se naime dijelio u krivično
i gradjansko odjeljenje. Svako odjeljenje dijelilo se u viječa, pa je taj sud vršio
sudske funkcije u viječima po pravilu od 5 sudaca. No, pored ovih redovnih viječa
postojale su i pune sjednice za svako odjeljenje od kojih u svakoj su bili jedanaest
 -416-

sudaca. U djelokrug pune sjednice spadali su:

!. rješavanje sukoba nadležnosti izmedju upravne, gradjanske ii? vojne vlasti i

sudske vlasti kao ? sukobi o nadležnosti izmedju upravnih i redovnih sudova,

2. davanje mišljenja zakonodavne prirode,

3. odlučivanje u slučaju da vijeća donesu u pravnom pitanju protivurijećne odluke

4. odluke o pravnim pitanjima koja su niži sudovi pravosnažno riješili na raznolik

način ili pogrešno.

Pored redovnih vijeća i pune sjednice unutar krivičnog i gradjanskog
odjeia postojala je opće sjednica ( od 21 suca ) kasacionog suda, One. je bila redo-
vna i;i vanredna. Redovna opća sjednica imala je djelokrug u koji su spadali:

1. davanje mišljenja pri postavljanju predsjednika okružnih i trgovačkih sudova,

predsjednika i sudaca apelacionih sudova i sudaca kasacionog suda,
2. odlučivanje o pravnim pitanjima koja su vijeća kasacionog suda jednoglasno rije-
šila drugačije nego što je za takovo pitanje postojala načelna odluka,

3. odlučivanje u pravnirr pitanjima po kojima je jedan referem kdsacionog suda r i -

ješio drugačije nego stoje to bilo riješeno za isti slučaj načelnim odlukama,

4. odlučivanje po svim predmetima koji su se odnosili na unutrašnje poslovanje kasa-

cionog suda -

Vanredna opća sjednica ( svi suci kasacionog suda ) rješavala je

predmere <xl osobite važnosti :
Osim tih vijeć: postojalo je personalno vijeće ( šest sudaca birani
kockom }, keje je predlagalo broj sudskih pomoćnika za kasač ioni sud i odlučivalo
o ličnim prilikama cjelokupnog osoblja kasacionog suda*
Osim krivičnog i gradjanskog odjeljenja u kasač ionom sudu bilo je
od naročite vainost? odjeljenje zc evidenciju sa zadatkom da se i rara za jednoobraz-
nost sudjenja, pa je bilježilo svaku odluku od pravne važnosti u opč t registar za
evidenciju koji se vodio po zakonima a unutar zakona po paragrafima i člancima ,
Pored ove evidencije odjeljenje je vodilo knjige važnih te načelnih odluka.
Ako se spor vodio k med ju redovnih vojnih sudova, u tom slučaju
je ušao u vijeće jedan član Nélikog vojnog suda. Kasacioni sud je fungirao i kao
 -417 -
disciplinski sud za suce, advokate i javne bilježnike.

Unutar beogradskog Kasacionog suda bio je formiran vanredni Sud

za zaštitu države. Kao gradjanski sud taj je sud bio nadležan za tužbu države radi

naknade štete i za donošenje odluke o zabrani nad imovinom lica okrivljenih zbog

veleizdaje.

Unutar svakog kasacionog suda postojao je i kasač ioni sud radni-

čkog osiguranja.

Al Državno tužilaštvo - organizacija, nadležnost i

administrativno poslovanje

Državno tužilaštvo postojalo je prema Zakonu o državnom tužioštvu

od 21.111 1929. kod okružnih \ apelacionih sudove kao i fcod kasacionog suda. N a

području Hrvatske i Slavonije do donošenja ovog Zakona nije postojao tužilac kod

kotarskih sudova, jer se primjenjivalo inkvizitorsko načelo i krivični postupak se p o -

kretao i sprovodio na prijavu oštećenika, ili vlasti po službenoj dužnosti, naravno

isključujući krivična djela za koja se gonilo samo po privatnoj tužbi. Ipak državni

tužilac u sjedištu okružnog suda mogao je učestvovati u postupku pred sreskim sudom,

kada je nosao da to traži javni interes. U Vojvodini, Bosni i Hercegovini, Sloveni-

ji i Dalmaciji postojali su vršioci državno-tuži I ačk e dužnosti koje je postavljao mi-

nistar pravde. Po novom Zakonu od 21 « li I 1929. kod kotarskih sudova nisu bili pred-

vidjeni državni tužioci, ali je bila ostavljena moguć nost da se primjeni praksa u V o j -

vodini, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Dalmaciji, ako su to prilike iziskivale.

Prema Zakonu o sudskom krivičnom postupku od 16.11 1929. u nad-

ležnost državnog tužioca kod okružnih sudova spadalo je:

1. pokretanje izvidjaja i istrage kod svih krivičnih djela, koja su se gonila po služ-

benoj dužnesti kad se za njih saznalo,

2. podizanje optužnice i njeno zastupanje na glavnom pretresu,

3. razmatranje spora, koje je kotarski sud poslao okružnom sudu povodom podnijetog

pravnog lijeka,

4. da sam lično ili preko zamjenika ili zastupnika sudjeluje u postupku kod kotarskih

sudova,
 -418 -

5 upotreba pravnih lijekova u slučajevima koje je zakon dopuštao protiv sudskih

odluka za koje je našao da nisu donijete u smislu zakona ,

6. da se stara uopće za sve vrijeme postupka, da se svaka nepravilnost otkloni i
da se odugovlačenje postupka spriječi.
Kod apelacionih sudova postojao je visi državni tužilac ( u Zagrebu
- državni nadodvjetnik i. O n je sudjelovao u postupku koji se vršio kod apelacionih
sudova. On je mogao sam lično ili preko svog zamjenika da uzme učešće u svakoj
stvari u postupku kod okružnog suda ili da iz važnih razloga pojedine stvari povje-
rava drugom članu državnog tužioštva umjesto onoga koji je inače bio po zakonu
nadležan. On je bio ovlašten da povuče pravni lijek koji je Izjavio .ržavni tužilac -
Isto tako viši državni tužilac je mogao odustati od optužnice koja je uslijed prigovora
stigla apelacionom sudu.

Vrhovni državni tužilac kod kasačionog suda bio je pozvan da sudje-

luje u postupku koji se vršio pred ovim sudom. On je mogao po službenoj dužnosti
!!! po nalogu ministra pravde podnijeti zahtjev za zaštitu zakona protiv pravosnažnih
odluko i postupka krivičnih sudova kojima je zakon bio povredjen. U tom c i l j u su
državni tužioci kod okružnih sudova dostavljali višem državnom tužiocu kod apelaci-
onih sudova sve one slučajeve za koje su mislili da je potrebno da vrhovni- órzavnl tu-
žilac podnese pomenuti zahtjev zc zaštitu zakona time da viši državni tužilac odi uči.
da !i zaistc ima mjesta za takav zahtjev. Ako je ralog isd ao ministar pravde, viši dr-
žavni tužilac morao je prijedlog za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakona proslije-
diti vrhovnom državnom tužiocu,

Državna tužilaštva i viša državna tužilaštva nisu bila podredjenc

vrhovnom državnom tužiocu, ali su ipak sva tužilaštva predstavljalo rnonokratski ure-
djenu- magistraturu, koja nije vršila svoj zadatak kolegijalno. Ona je bila u vršenju
svojih dužnosti nezavisna od sudova, U procesno pravnom sporu državni tužilac je
bio stranka kojoj je nasuprot stajao okrivljenik, a u državno-pravnom pravcu državno
tužilaštvo je pravomoć na upravna vlast da kao predstavnik državne izvršne vlasti
bude nosilac inicijative za krivično gonjenje.
Državni tužilac pri okružnim sudo/ima bio je neposredno podredjen
višem državnom tužiocu, a ovaj kao i vrhovni državni tužilac ministru pravde. N a
 -419-

čelu državog tužilašiva stajao je ministar pravde.

Mjesna nadležnost državnog tužioca bila je ona od onog suda kod

koga se on nalazio. U hitnim slučajevima mogao je poduzert radnje iz svog djelo-

kruga i mjesno ne nadležni državni tužilac. Interne sporove izmedju državnih tuži-

oca rješavao je viši odnosno vrhovni državni tužilac. Državni tužilac je mogao

unutar svog djelokruga izdavati naredbe svim općinskim, policijskim i državnim

vlastima, a u slučaju prijeke potrebe mogao je nezavisno pozvati u pomoć oružanu

J
silu.

III Organizacija i nadležnost vanrednih sudova

Vanredni sudovi i drugi organi koji su učestvovali u sudbenosti

bili su slijedeći:

1. Općinski sudovi su postojali na području novosadskog, beogradskog i skopskog

apelacionog suda, zatim u sudskim kotarima Čakovec i Prelog zagrebačkog

apelacionog suda. U Crnoj Gori postojali su takodjer općinski sudovi, ali samo

u gradskim općinama. U opć inskim sudovima nije bilo odijeljeno sudstvo od

uprave.

2. Mjesni sudovi postojali su na području zagrebačkog apelacionog suda osim na

području kotarskih sudova Čakovec, Prelog, Kastav, Krk, Rab i Pag. Oni su

poslovali na osnovu Zakona od 3.X 1876.

3. Duhovni sudovi vršili su sudske funkcije u bračnim a djelomično i porodičnim stva

rima. Kod rimokatoličke vjere postojale su dvije vrsti: jedni za staro područje

zagrebačkog apelacionog suda^koji su se zasnivali na Naputku za ženidbene sudo

ve u Cesarevini austrijskoj od 8 . X 1856, a drugi za ostalo područje, a ti su se

zasnivali na propisima kodeksa kanonskog prava. Prema Naputku ženidbeni sud

se nalazio u sjedištu biskupije. Drugostepeni ženidbeni sud nalazio se kod nad-

biskupije odnosno kod metropolita crkvene pokrajine. Predmete koje je rješavao

u prvom stepenu metropolita ili biskup rješavao je papa u Rimu. Prema kodeksu

kanonskog prava primjenjivalo se trostepeno sudovanje ( biskupski sud, metropoli-

t i i i papski sud ) u žalbenom postupku. Kod pravoslavne crkve svaka eparhija je

 -420 -

«mala jedan eparhijski sud koji je sudio na osnovu kanonskeo p'-avc rielavajuč i
o valjanosti, poništenju i rastavi braka, o dužnosti I-ariavanja žene za vrijeme
parnice i poslije. Visinu izdržavanja odredjivaU su redovni sudovi. U drugom i
posljednjem stepenu sudio je o tim predmetima Veliki crkveni sud u sjedištu patri-
jarhe. Kod muslimanske vjere postojali su šerijatski sudovi. O n i su bili državni
sudovi tj. odjeljenja kotarskih i apelacionih sudova a sudili su u bračnim, porodi-
čnim i nasljednim stvanmo muslimana ,te u pitanjima islamskih vakufa { zadužbinc
islamske vjerske zajednice u religiozne, kulturne i dobrotvorne svhre ) na osnov.
vjerskih muslimani ih propisa ,
4. Uprava _a zaštitu industrijskog vlasništva bio je sud pr? ministarstvu trgovine I

industrie u Beogradu za vršenje parnične i va^r jrnične sudske vlasti u stvarime

éo4
pronalazaka (patenata), uzoraka, modela i žigove. Uprava je imala Odboi
zc prijavu patenata, uzoraka i modela, Odbor za žalbe k o j i ie rješavao konačno
žalbe protiv odluka Odbora za prijave, Ddbor zc osporavanje k o j i ie rješavao par-
nice u vezi patenata, uzoraka i modele., Kasacioni odbor., k o j i je rješavao žalbe
protiv Odluka Odbora za osporavanje i Odbor za davanje miš!jenja u stvarima indu-
stri isk
1 oc- vI asništva .
ÒOO
5. Staratel jsk i povjerenstva su vodila sve starateljska poslove mjesto k o t a r i ih sudove.
Protiv odluka staratel iskog povjerenstva postojalo je pravo rekursa u istoj mjeri i
na iste sudove kao i protiv odluka staratel jskog suda.
6. Starate!jski savjeti prijavljivali su sudu slučajeve, gdje je bilo potrebno do se
postavi staratelj ili produži očinska vlast, prijavljivali su zatim slučajeve zanemari-
vanja njege i odgoja, zloupotrebe i l i ne vršenja rodite! j i i h dužnosti, saopći val I
sudu koja bi lica bila podesna za staratelja i voljna da se te dužnosti prime i poma-
gali staratelje savjetom u vršenju njihovih dužnosti. Staratel jski savjetnici, koje
su postavljali predsjednici okružnih sudove. bili su dakle pomoč nici staratel jsk og
povjerenstva Ili starateljskog suda.°° ò
7. Siročadski stolovi postojali su na području apelacionog suda u Novom Sadu te kotar-
skih sudova u Čakovcu i Prelogu, a rješavali su starateljske poslove u prvom stepenu.
Pravni lijekovi su se podnosili okružnom sudu u drugom stečenu i kasacionom sudu u
trećem i posljednjem stepenu.
 -441 -
ni, dakle kada je Rijeka de facto anektirana Italiji. Rimski pakt je bio potpisan
27.1 1924. i po njemu je Italija priznala Jugoslaviji luku Baroš i Deltu, a Jugosla-
vija Italiji područje grada Rijeke. Time ie i formalno prestala postojati Riječka drža-
627
va.
Na osnovu londonskog pakta od 26. IV 1915. Italiji su saveznici
obećali izmedju ostalog i čitavu Istru. Interesantno je da Narodno vijeće SHS u
Zagrebu a nit? Hrvatski sabor od 29.X 1918. nije izričito postavljao problem Istre.
U formiranju Hrvatske države i Države SHS Istra nije bila spomenuta ( kao Rijeka ).
Istina, hrvatska vlada u Državi SHS imala je povjereništvo za Istru, ali je bilo očito
da jugoslavensko državo ne računa dobit! Istru, a zato je imala i razloga I) Londonski
pak 1 2) čvrsta okupacija Istre od strane talijanske vojske. Naime, 3.XI 1918. kada
Austrougarsko nije više faktično postojale^ kada je već vojska oivše države bila na
putu svojim kućama kada front nije više dakle ni postojao, Talijani su sklopili p r i -
mirje s bivšom komandom austrougarske 'o^ske. l a m a n i su dobili ovlaštenje da
okjpiroH f istru, ali poa uvjetom da ne dirai u- ? okolne vlasti dok se ugovorom ne od-
redi sudbina Istre Vrhovno vi as* le pripadala vr ovnom vojnom zapovjedništvu tali-
janske vojske, a Izvrsnu vlast vršio ie Generalni sekretarijat za civilne poslove,
podredjen Vojnoj kom end! i povezan s predsjedništvom talijanske vlade. No, Istre
je ušla u sklop Julijske krajine već M 1918 iulijska krajina imala je na čelu
guvernera sa sjedištem u Trstu U Poreču i nadalje je funkcionirala provinciiska
administracija. Zakone je izdavala vrhovno vojna komanda, a manje propise guver-
ner. Umjesto Istarskog sabora djelovao je Imenovani komesar za autonomne poslove.
Guverner je prakticirao da tamo gdje općinski odbor i l i vijeće ne odgovara talijan-
skim aspiracijama zamjeni takvo vijeć e ili odbor sa funkcijom načelnika ili izvan-
628
rednog komesara za tu općinu. U samoj talijanskoj vladi bude 19,1 1919. osnovane
"Ministarstvo za područja odlobodjena od neprijatelja" radi upravljanja poslovima
javne uprave s obzirom na privredu i imovinu 1 ukinuto 25.11 1923.)
Italija nije medjutim čekala Rapallski ugovor (12.XI l92o.) koji joj
je dao Istru,nego je već 4 . V I I 1919. zamjenila vojničku vladu sa civilnom . Pri pred-
sjedništvu talijanske vlade bude osnovan C entrai ni ured za nove provincije čime je
bio ukinut Generalni sekretarijat za civilne poslove. Uz Centralni ured bila je for-
mirana Savjetodavna komisija. Njihov zadatak bio je osigurati pripreme aneksije i
 -442 -
prelaz službi u resorna ministarstva. Poslije aneksije ta je Komisija ostala djelovati
da bi bila savjetodavna za poslove novostečenih područja. Dapače, 1921 .godine
osnovane su i regionalne komisije, kojima je predsjedavao generalni civilni komesar,
a koje su proučavale i davale prijedlog vladi za definitivno uredjenje uprave u no-
vostečenoj pokrajini. Tada je ujedno vojni guverner u Trstu bio zamjenjen vanrednim
komesarom, odnosno generalnim civilnom komesarom, koji je bio podložan vladi u
Rimu odnosno njezinom predsjedniku. Njegova vlast je bila slična onoj bivšeg na-
mjesnika u Trstu. Od sada se zakonski propisi izdaju kraljevskim dekretima, a ma-
nje važni propisima generalnog civilnog komesara (do 1921 .godine). Za rješavanje
sporova upravnog karaktera u novim provincijama bila je 24.XI 1919. odredjena novo-
osnovana Sesta sekcija Državnog savjeta, koja je u stvar? rješavala sve sporove koje
629
je prije rješavao Vrhovni financijski sud, Carevinsko sudište i upravni sud.
Uvodi e nje civilne talijansk e uprave i prava u Istri uslijedilo je dakle
prije nego je Istra bila anektirana Italiji ( 19, XII l92o, kada je ratificiran ugovor.)»
3o, XI! ! 92c.biia je protegnuta važnost talijanskog Ustava i na Julijsku krajinu.
Po tom Ustavu vrhovni državni organ bio je kral j , a centralnu administraciju vršila
su ministarsi/a. Svaki ministar imao je svog zamjenika - državnog sekretara koji je
imao svoje tajništvo. Uredi jednog ministarstva su bili po pravilu podjeljeni u gene-
ralne direkcije, a ove u odiele, ti pak u sekcije. Državni savjet, Državno pravobrani-
laštvo, Vrhovna kontrola i Računarski dvor su bili savjetodavni organi. Državni savjet
davao je savjete svakom ministru On se sastojao od pet sekcija od kojih su tri bile
savjetodavne, a dvije jursdikcionalne,jer su rješavale žalbe. Sesta sekcija je bila
osnovana 1919. godine a god. 1923. ukinuta. Računarski dvor je bio vrhovni kontrolni
organ nad centralnom državnom upravom naročito u pogledu bilance ! imovinskog po-
slovanje države.
Poslije aneksije je već 1921. godine bio uveden u Istri Vanredni po-
krajinski odbor (Giunta provinciale straordinaria) koji je vršio administrativne funkci-
je Sabora i Pokrajinskog odbora. Isto tako je istovremeno generalni civilni komesar
dobio pomoćnika vice-komesara, kojemu su bile dodjeljene funkcije za odred jene
grane pokrajinske uprave. No, 1922. godine bude ukinut generalni civilni komesa-
rijat, a šef političke pokrajinske vlasti postaje prefekt kao i u Italiji. Dotadašnji okru-
žni civilni komesar u Poreču, koji je vršio od 1921. godine funkciju pokrajinske uprav-
 -443-
ne vlasti, prozvan je podprefektom, a pomoćnik bivšeg generalnog civilnog komesa-

ra i-j. vicekomesar viceprefektom^ 1922. godine bude ujedno ukinut Centralni ured

pri predsjedništvu vlade, a savjetodavne komisi'e su ostale kratko vrijeme i nadalje

samo nešto reorganizirane.

Dolaskom fašizma na vlast (3o.X 1922.) otpali su i prividni obziri

prema autonomiji Istre. I I . I 1923 bude uveden u Istru stari talijanski zakon o opći-
ó3o
nana i provincijama iz 1915. godine. Po tom zakonu država se dijelila na pro-
v incile, okruge (circondario), kotare (mandamento) i općine. Svaka provincija odno-
sno prefektura imala le svog prefekta, podprefekta, prefektumo vijeće i upravni odbor
(giun-a provinciale). Prefekt je predstavljao izvršnu vlast, predsjedavao upravnom
odboru a bio je podložan ministru unutrašnjih poslova. Prefektumo viieće, komu je
predsjedavao takodjer prefekt,davalo je mišljenje prefektu, kada je on to zatražio.
Nc čelu okruga stajao je podprefekt, koji je radio po direktivama prefekta. Provin-
cijsko vijeće (consiglio provinciale) je bilo izborno tijelo koje je imenovalo već i dio
ć ; anova upravnog odbora a inače je donosilo zakiiučke o osnivanju javnih pokrajinski;-
zavoda i drugim važnijim pitanjima. Provincijske vijeće biralo je svoju deputaciju, ko-
a je predstavljala viječe izmedju zasjedanja
Općinska uprava sastojala se od vijeća, odbora i načelnika, koji
je bio i vladin činovnik 'Općinsko vijeće je bilo izborno tijelo te je zaključivalo
o svemu na području opčine, ono je biralo odbor (giunta municipale), koji je pred-
stavljao vijeće izmedju zasjedanja i načelnika (sindaco). Zaključke općine je odobravao
pomenuti pokrajinski upravni ocfaor (giunta provinciale), a kontrolu je vršio on i
prefekt. On? su inače bili kontrolni organi. Kontrolu medjutim nad provincijskim usta-
novama za proizvodnju, kredit, štednju, socijalno osiguranje, stručnu izobrazbu,
vršio je pokrajinski savjet za korporativnu ekonomiju (consiglio provinciale dell'
economia corporativa)
Fašisti su naknadno mijenjali zakon o općinama tako da bi pojačali
vlast općinskom načelniku pa su ukinuli izbornost općinskih organa. TOK ^ *926.

godine umjesto općinskog vijeća bila formirana konzul ta - savjetodavni organ na-
čelnika, koji je već inom imenovao prefekt odnosno ministarstvo unutrašnjih poslova
da bi pojačali vlast prefekta.
 -444-

1923, godine pokrajina Istra sa sjedištem u Puli bude sastavljena od

6 okruga i to Kopar,Poreč , Pazin, Pula, Volosko i Lošinj, a ovi su se dalje dijelili
u kotare. 27.IV 1924. bude osnovana Kvarnerska provincija sa sjedištem u Rijeci na-
kon što je Rijeka bila anektirana Italiji.

1929. godine fašisti su ukinuli svaki izbor i izbornost pokrajinskih

organa odredivši da se administracija provincije sastoji od predsjednika i provin-
cijskog rektorata ukinuvši tako provincijsko vijeće i deputaciju. Predsjednik je
izvršavao odluke rektorata. Njemu je pomagao u radu podpredsjednik. Oba je ime-
novao kralj na prijedlog ministra unutrašnjih poslova. Broj rektora kretao se izmedju
4 i 8 što je ovisilo o veličini provincije. Oni su bili imenovani kao i predsjednik .
Predsjednik je vršio one funkcije koje je ranije vršila pokrajinska deputacija i njihov
predsjednik, rektorat pak bivšeg pokrajinskog vijeća. Prefekt je ostao i nadalje na
-eiu provincijsxog upravnog odbora (giunta provinciale).

Sve te promjene za vrijeme fašizma našle su konačnu stilizaciju u no-

vom zakonu o općinama i provincijama iz 1934. g o d i n e . T u se ponovno ponavlja:
na čelu provincije prefekt, poderefekt, pmefekturno vijeće i upravni odbor, Provinci-
ja Ima svog predsjednika ? rektore. Kod općina načelnik nije više bio biran nego ime-
novan, Eto,, takva je bila uorava ac l°4l .godine
U sudstvu or-žirom na njegovu organizaciju, nisu bile neke značaj-
nije promjene. Godine i922. mijenjali su se nazivi sudova i to "tribunale drappello"
u "Corte d'appello", "Tribunale provinciale e circolare1, u "Tribunale civile e pena-
le", "guidizio distrettuale'' u "pretura", "procura superiore di Stato" više državno tu-
žilaštvo) u "procura generale del Re". Godine 1921 . je izvršena jedina već a promjena
u pravosudju time što je osnovano posebno odjeljenje Kasacionog suda u Rimu za no-
ve provincije. Òno je funkcioniralo dc 1927. godine ( od 1924. godine važilo je
i za Rijeku ). Godine 1928. osnovane je u Rijeci Sekcija Apelacionog suda u Trstu
sa sjedištem u Rijeci, koja je bila nadležna za okružne sudove u Rijeci, Puli i Zadru.
Na području Istre postojali su dva okružna suda i 16 kotarskih sudova. Okružni
sudovi su imali sjedište u Kopru i Puli.
Istra je dočekala svoje oslobodjenje i priključenje Hrvatskoj tek
13.IX 1943. godine, kada je Okružni naroano-oslobodilački odbor za Istru proglasio
 -445-

odcjepljenje Istre oa Ifalìje 1 ujedinjenje Istre s Hrvatskom. Već 2o.|X 1943. godir.e

taj zaključak Okružnog na rod noos I obod iločkog odbora za Istru je potvrdilo Zemalisi :

antifašističko vijeće narodnog oslobodjenja Hrvatske proklamirajući ujedno da se

priključuju Hrvatskoj ne samo Istra nego I Rijeke, Zadar i svi anektirani di jelov?

Hrvatske I hrvatskih jadranskih otoka te da prestaju važiti svi ugovori, paktovi 1

konvencije koje su do tada sklopile bilo stara Jugoslavija bilo Nezavisne državu

Hrvatska u pogledu Istre, Rijeke/ Kvarnerskih otoke i drugih dijelova Hrvatske.

Odluku Z A V N O H - a je potvrdilo A V N O J 3 o . X i 1943. na zasjedanju u Jajcu.

Mirovnim ugovorom izmedju FNRJ i I t a l i j e , sklopljenim lo.II 1947. ujedinjenje

Istre, Rijeke i j>vih n a r u č j a na jugoslavenskoj obcii i orocima s Jugoslavijom prizna-

i a je de iure i I t a l i j a . ^ * "
 -446-

VI D I O

N E Z A V I S N A D R Ž A V A HRVATSKA

A. Javna uprava ( 1941 - 1945 )

Formiranje jugoslavenske države (1918.) i njezina egzistencija na

istočnoj obali Jadrana imala je u tadašnjim vladaj učim krugovima Italije već od samog
osnivanja svog protivnika. Londonski pakt iz 1915. godine nije se ostvario osim u nekim
točkama, pa je ostvarenje neispunjenih točki prešlo u akcioni program tih krugova. Jaka
i organizirana Jugoslavija ne samo da je otežavala ispunjenje tih pretenzija nego je i
prijetila sve jačom konkurencijom u jadranskim privrednim odnosima

Rušenje jugoslavenske države biio ;e 1929. godine a i kasnije u planu

prvensrveno hrvatskih separatista na čelu s dr Antom Pavelićem,pa je razumljivo da
je on našao te godine emigrirajući iz Jugoslavije politički azil u Italiji i još više pomoć
zc organiziranje svojih pristaša i vršenje raznih protu jugoslavenskih akcija. Istina, na-
kon marsejskog atentata 1934. talijanska vlada je internirala Pavelić a i njegove prista-
še zbog svjetskog javnog mnijenja, dapače je sklopila tzv« Beogradski ugovor od 25.
III '937, kojim se obavezala zabraniti djelatnost Pavelićeve organizacije u jtaliji te
internirati vodstvo te organizacije, no, talijansko ^lada nije se nikada odrekla svojih
ranijih ciljeva uperenih protiv opstojanja Jugoslavije odnosno barem onih o anektiraju !
istočne jadranske obale.

Odkada je Italija sklopila s Njemačkom i Japanom Trojni pakt (27.

IX s94o.) a pogotovo tzv. Čelični pakt (pakt izmedju Italije i Njemačke o savezu

? prijateljstvu) Njemačka je prepustila Italiji Jugoslaviju s obzirom na Hrvatsku <

Dalmaciju. Već 11 .XII 1939. Njemačka je ponudila Italiji da "dokrajči svoj spor s
633
Jugoslavijom u Hrvatskoj i Dalmaciji". Italija medjutim nije udarila ovog puta
na Jugoslaviju nego se u siječnju i lipnju l94o. počela zajedno s Pavelićem dogovara-
ti o eventualnim akcijama u Hrvatskoj. No, te pripreme su bile ubrzo (19.IX l94o.)
prekinute po zahtjevu Njemačke, koja se pripremala na udar protiv SSSR-a pa je naumi-
la uć i s trupama u Rumunjsku i osigurat? zaledje tako da Jugoslavija pridje Trojnom
paktu.
 -447-
Dvadeset i sedmi mart (1941.) je bio značajan ne samo za jugoslavenske

narode nego je utjecao i na Hitlera tako da se ovaj odlučio ne samo na uništenje jugo-

slavenskih vojnih snaga nego i jugoslavenske države. Prema jednoj zabilješci u tzv.

Bonnskom arhivu iz tog vremena proizlazi da je Hitler odredio da se I) jugoslavenski

dijelovi Koruške i Štajerske trebaju pripojiti Njemačkoj, 2) Hrvatska da postene auto-

nomna država pod (vjerojatno) madjarskim utjecajem, 3) Hrvatsko primorje, Dalmacija

i Crna Gora da se pripoje Italiji, 4) Makedonija da se pripoji Bugarskoj, nekadašnje

madjarsko područje do Dunava Madjarskoj i 5) da se u Staroj Srbiji (bez Makedonije)

. . 634
uspostavi njemačka vojna uprava.
Pripadnici desnog krila HSS (Tortič i dr Marko Lamešič ) i Paveličevih
ustaša u Zagrebu (S. Kvaternik, M.Lorkovič i E.Bulat) potpisali su izjavu od 31.111 1941.
kojom su konstantirali da je Jugoslavija prestala postojati i da se stvara nezavisna drža-
va Hrvatska koja obuhvaća Hrvatsku s Medjimurjem, Slavoniju i Dalmaciju, Bosnu i
Hercegovinu, fe jedan dio Vojvodine a da zakonodavnu i izvršnu vlast vrši nova hrvat-
ska vlada u Zagrebu. Izjavom se ujedno umoljavale njemačko vlada da bi osovinske ^ c
države priznale hrvatsku državu, te da bi ta vlada pružila zaštitu i pomoč novoj državi.
Sam predsjednik HSS dr V.Maček otklonio je (3. IV 194! . ) diskusiju, koju mu je name-
tnuo izaslanik njemačke vlade o nezavisnoj "Velikoj Hrvatskoj" te je bio za održanje
Kraljevine Jugoslavije i mira u zemlji. Kada se lo.IV 1941, približavala Zagrebu njema-
čka pancer divizija, njemački izaslanik je uspio da je dr Maček pristao na to da

se povuče a da državnu vlast preuzme Slavko Kvaternik što je bilo istog dana Ì objav-
636
Ijeno u Zagrebu preko radija kao i sama proklamacija Nezavisne države Hrvatske.
Tako je njemački izaslanik sproveo u djelo Hitlerovu zapovjed da se osnuje hrvatska
država pokušavši da ju formira prvo po dr Mačeku i s njegovom HSS, a kad mu to nije
uspjelo po jednom iz vodstva ustaša u zemlji - Slavku Kvaternik u iza kojeg su stajali
malobrojni frankovci i njihovi simpatizeri, te jedan dio desnog krila HSS, ali koje
je odlučujuće pomogla u preuzimanju vlasti i održanju poretka Mačekova Hrvatska
seljačka i gradjanska zaštita.
NDH je bila u toku svog stvaranja dragocjen doprinos Hitlerovoj
armiji u njezinom brzom osvajanju i prodiranju prema najjužnijoj granici Jugoslavije
i time na dobivanju vremena i uštedi žrtava njemačkoj armiji, a s druge strane ona je
 -448-

predstavljala pobjedu frankovaca odnosno ustaša u borbi za osvajanje državne vlasti

i ostvarenje velikohrvatske političke i ekonomske hegemonije na novom državnom
području. NDH je u očima Hitlerove Njemačke moraia u budućnosti biti jedan od
stupova Hitlerovog "novog poretka" u Evropi. Medjutim, s obzirom na odnose NDH
prema Italiji, sudbinu Dalmacije i Hrvatske u odnosu na Italiju te uopće s obzirom
na daljnji razvoj "hrvatskog pitanja" njemačka vlada je prepustila NDH nakon nje-
037
i —
zjnog proglašenja i«, i-
Italiji.
Već Rimskim ugovorima od 18.V 1941, sklopljenim izmedju Italije i
NDH , time da je prethodno (I5.V 1941.) donešena zakonska odredba o Zvonimirovoj
638
kruni, koja je trebala predstavljati suverenitet NDH, bio je odredjen oblik vlada-
vine a prijestolje asignirano vojvodi od Spoleta, koji bi bio osnivač dinastije u NDH,
nadalje, ustupljeno Italiji područje oko
639Rijeke do Bakra, Dalmacija do Splita te
dalmatinski otoci osim Brača i Hvara, oduzeto Hrvatskoj prave. Iržanja ratne mornari
ce na Jadranu, te predvidjeno da će se izmedju Hrvatske 1 itaiije uspostaviti čvršći
carinski i valutami odnosi. Rimskim ugovorima je dekie Italija reguliralo odnos NDH
prema sebi tako da je NDH formalno vezala uz sebe politički, vojnički i privredno
obavezujući sebe utoliko da je preuzela jamstvo na 25 godina za političku nezavis-
nost i teritorijalnu cjelovitost NDH.
lako je Rimskim ugovorima amputiran velik dio hrvatskog nacionalnog
teritorija u korist Italije, Italija je povrh toga imala pravo na okupaciju čitavog
ostalog teritorija NDH, koji se sterao na sjeveru do crte Samobor - Glina - Bosanski
Novi - Sanski Most - Mrkonjić grad - Donji Vakuf - Bitovnja - Treskavica što je znači
lo da je Italija mogla kontrolirat? svu proizvodnju i eksploataciju šuma, ruda, saobra-
ćaja na tom području, čuvajući i poduzimajući svoje privredne interese onako isto
kao što je to činila njemačka vojska na teritoriju NDH sjeverno od spomenute crte
TI su terrori ji bili široki, jer je f^emačka
64o utvrdila svoju granicu prema NDH Ugovorom
od 13. V 1941. sklopljenim s NDH, na staroj hrvatsko-slovenskoj granici anektiravši
Dol nju Štajersku i Gorenjsko. Madjarska je takodjer dopirala uglavnom do stare
hrvatsko-madjarske granice iz vremena do 1918. godine anektiravši Medjumurje i po-
dručje do Dunava. Istočnu granicu je utvrdila NDH sporazumno s Njemačkom
641 i
Italijom uglavnom na rijeci Drini obuhvativši svu Bosnu i Hercegovinu. Tek slomom
 -449-
Mussolinijevog fašističkog režima a zatim i kapitulacijom Italije 8 . I X 1943, koja je

označavala početak Hitlerovog poraza, NDH je u sporazumu s Njemačkom proširila

svoje granice prema Italiji uglavnom na prijašnju jugoslavensko-talijansku granicu

642
s krajnjim točkama na obali Sušak - Kotor. NDH je bila formalno priznata kco
država uglavnom samo od država članova Trojnog pakta i nekih neutralnih država
NDH kao tvorevina Hitlera propala je zajedno s Hitlerom Ì njegovim režimom. Njezinu
unutrašnju politiku karakterizirao je apsolutističko policijski način vladanja, genoci-
dno uništavanje Srba i Zidova, antikomunistički teror. Jedinstvena vladajuća ustaška
stranka, osobine totalitarne države i nerazvijeni osnovi korporativnog sistema bili su
vanjska obilježja NDH I temelj za ustašku diktaturu zasnovanu na apsolutnoj vladi
Doglavnika koji je u stvari bio vrhovni funkcioner ustaštva. .
Poglavnik je cio prije Rimskih ugovora644
predstavnik suvereniteta NDH.

Kasnije je to svojstvo prešlo na krunu kralja Zvonimira , No, presude se nisu Izricale u
Ime poglavnika nego u ime NDH.^ u čemu se odražavao uz ostalo detalj korporativne
države, jer je država predstavi ja! c posebni organizam koji ima vlatitu volju i svijest
a hrvatska nacija se ostvaruje Kao organizam upravo u roj ustaškoj državi.
Poglavnik se smet reo državnim poglavarom I nakon Rimskih ugovora kao
i vrhovnim zapovjednikom oružanih snega. Da je on vršio funkciju državnog poglavara
vidi se otuda što je izdavao odredbe o amnestiji I pomilovanju, potpisivao u ime države
medjunarodne ugovore,, navještao rat, podjeljivao odlikovanja, rješavao ad personam li-
čna pitanja državljana mimo i protiv zakona i drugo. Početkom 1944. godine započeo
je poslove poglavnika pripremati posebni ured poa nazivom Poglavno županstvo na č e -
lu s ministrom - pogiavnim županom, koga je imenovao poglavnik , ali k o j i niie bio
646 '
čian vlade.
Poglavnik je izdavao zakonske propise u5premapotpis ministra u čiji
su resor spadali predmeti reguliranja ( u početku uz premapotpis predsjednika Zakono-
davnog povjereništva pri poglavniku). Zakonskom odredbom
647 o hrvatskom Državnom sa-
boru od 24.1 1942. kojom se uspostavio i sastavio Sabor, nije bila naime isključena
mogućnost da poglavnik donosi zakonske propise. Taj oblik vršenja zakonodavnih fun-
kcija bio je ustvari jedini čak i u vrijeme zasjedanja Sabora (23.11 - 28.XII 1942.)»
Juristički je Sabor mogao izglasati saborski zaključak, ali taj je zadobio zakonsku
snagu tek ako ga je poglavnik potpisao a zatim proglasio u Narodnim novinama. Sabor.
 -450-
iako po svom sastavu nije bio uspostavljen po korporativnom sistemu (članovima Sa-
bora u spomenutom jedinom zasjedanju smatrali su se svi živuć i hrvatski narodni
zastupnici Hrvatskog sabora iz 1918. godine, izabrani na izborima 1938. godine, osni-
vači i doživotni članovi Glavnog odbora bivše HSS, članovi viječa biv. Hrvatske stran-
ke prava izabrani 1919 < godine, funkcioneri ustaškog pokreta i dva predstavnika nje-
648 .
mačke narodne skupine) , ipak je imao značaj kvaziparlamenta u korporativnoj
državi , jer on stvarno nije poslužio u svom jedinom zasjedanju nego da sasluša ek-
spozeje ministara ? da eventualno dade kakav prijedlog poglavniku kao diktatoru
(npr. reguliranje nasljedstva na seljačkom posjedu).
NDH ie bila država čija je organizacija počivala na principima postav-
ljenog vodstva i čiji su državljani bili prinudno učlanjeni u jednu od postavljenih kor-
poracija, Državno uprava, samoupravni organi ? korporacije (savezi) imali su postav-
ljene odnosno imenovane rukovodioce tako da je važnije rukovodeće položaje popunjavao
poglavnik u manje vozne po poglavniku imenovani ovlašteni funkcioneri. Kao što je
čitava piramidalna struktura rukovodećih položaja ovisila i završavala s poglavnikom
tako
. su
... 1. sve korporacije zavisile
. . . od
649ustaške organizacije pa čak se smatrale
. . integrai-
. ..
nim ai jelom ustaske organizacije; te je i njima svima zajedno u si rem smislu bio no
čelu poglavnik kao državni giovar Ì kao vrhovni funkcioner ustaške organizacije.
Korporacije su naime bile ne samo staleška udruženja nego i pomoćni organi državne
uprave tako da su u osnovi bile etatizirane staleške organizacije koje su obuhvatale
ne samo najamnu radnu snagu po strukama nego i seljake, industrijalce, obrtnike, trgo-
vce, rentijere pa i sve cjpnove raznih humanitarnih, kulturnih, prosvjetnih, sportskih
i planinarskih društava. Na čelu svih korporacija stajao je državni savezničar,
a njega je imenovao poglavnik kao i sve savezničare koji su stajali na čelu pojedinih
korporacija« Stoga je razumljivo da su korporacije bile u smislu subordinacije j resorne
pripadnosti integrirane u resor posebnog ministarstva, koje se usprkos svog djelokruga
iz oblasti socijalne politike nije moglo nazivati takvim ministarstvom, jer je vodilo
upravo pored toga brigu o tim korporacijama, nego jednim širim nazivom, koji bi
obuhvatio i te korporacije,pa je tako dobilo u ondašnjoj eri stvaranja domaćih kovanica
naslov Ministarstva udružbe.
Sistem korporacija za vrijeme opstojanja NDH koliko god je u svojim
 -451-
pravilnicima ( propisni'cima } predvidjao zaštitu Interesa njihovih članova u okviru
načela samopomoči toliko je takav vid pomoči bio ograničen za slučaj bolesti , sra-
rosti, nesreće u poslu i nezaposlenosti kod posloprimaca ( u stvari socijalno osigur:
nje ) a kod poslodavaca na zaštitu njihovih interesa u pogledu nabave sirovina, ore
pagande, odredjivanja cijena proizvodima ( prinudni karteli ) time da su i jedni <
drugi bili pod nadzorom države i pod vrhovnim rukovodstvom ustaških funkcionera .
Opseg zaštite je bio znatno različit s obzirom na posloprimce i poslodavce. Dok se
zaštita posloprimaca svodila na kočenje borbe radničke klase i zabranu formiranja
klasnih radničkih organizacija, dotle se poslodavcima davala mogućnost stvaranje
monopolističke organizacije, koja je bila doduše u odredjenoj mjeri ovisna o strana
čkom vodstvu, d i I utjecajna, jer su se upravo iz tog vodstva mogli regrutirati IH
u to /odstvo infiltrirati posjednici industrijskog, trgovačkog I flnanciiSKog i ap?r..;

Poglavnik ned jutim r-ije vršio samo pomenuto prav a eraa^ror oc ••-
glavara i vrhovnog vojskovodje re vrhovnog stranačkoc vod je nego l druaa erav.-
koja su mu osigurala diktatorski coi c i c i . On le j stvari PJKOvocio - i r a ver araav-no
upravom dijelom neposredno a dijelom oosredno DO ministrima, koje i e on Ì e-c ac
i razrješavao dužnosti, čijim ie sjednicama on predsjedavao i č i j i ie ::je>3kru/ a-
oaredjivao. Sabor se morao zadovoljiti samo s pravom svojih čienov:.
je na koje su ministri morali odgovarati. Prvu Vladu je oog!avnik Imenovao
i a do tada t j . od l o . I V do 16.IV djelovali su odjeli Banske vlasfi 3anovire - c .:
koja se uglavnom oslanjala na dotadašnju banskuspravnu vlast time da ie preasiean«
štvo vlade I vanjske poslove uzeo sam, formirao posebnu instituciju Zakonodavno
povjereništvo pri poglavniku, koja mu je pripremala tekstove zakonskih odrede?
a zapovjedništvo vojske, žandarmeriju (oružništvo), promet i poslove vrhovne vo'n
uprave spojio u jedan resor - ministarstvo hrvatskog domobranstva, dok je odi-
grane vrhovne državne uprave podijelio u sedam ministarstva (pravosudja, unutarni
posi ova, zdravstva, narodnog gospodarstva, bogoštovlja i nastave, šuma i ruda te
udružbe ). U resor ministarstva narodnog gospodarstva spadali su poslovi resora
poljoprivrede, obrta, industrije, trgovine te financija (kraiko vrijeme i javni ra-
dovi ). Sastav ove Vlade bude doskora izmjenjen tako da je ministarstvo narodnog
gospodarstva bilo ukinuto a umjesto ovog formirana državna riznica ( ministarstvo
 -452-

fi na nei ja), ministarstvo seljačkog gospodarstva ( poljoprivrede ), ministarstvo za

obrt, veleobrt i trgovinu. Isto teko su poslovi javnih radova bili izuzeti iz nadle-

žnosti poglavnika i spojeni s poslovima prometa, koji su bili izuzeti ministarstvu

domobranstva te bude od ovih poslova formirano ministarstvo prometa i javnih radova.

Uz ova ministarstva budu formirana državna ravnateljstva na čelu sa državnim ravnate-

ljima, koji su sudjelovali u radu ministarskog vijeća, ako se raspravljalo o predmetima

iz njihove nadležnosti ( državno ravnateljstvo za gospodarstvenu ponovu, državno

ravnateljstvo za prehranu ). Državna ravnateljstva su bMa podredjena neposredno

652
i . . ~
predsjedništvu • .i
vlade.
Krajem 1942. godine bude broj ministarstava smanjen na osarr (vanj-
^<ih poslova, domobranstva, unutarnjih poslova, pravosudja i bogoštovlja, državne
riznice, narodne prosvjete, narodnog gospodarstva i prometa), tako da su unutar novog
ministarstva DO'i edine dotadašnje resore I dotadašnje neke grane dobile u djelokrug
glavna ravnate!jstva Tako su formirana u ministarstvu unutarnjih poslova glavno ravna-
teljstvo za unutarnju upravu, glavno ravnateljstvo za javne redove, glavno ravnatelj-
stvo za zdravstvo i glavno ravnateljstvo za udružbu i društvovnu skrb, a za poslove
javnog reda i mira glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost,. u ministarstvu
narodnog gospodarstva formirana su glavno ravnate!jstvo za poljodjelstvo, glavno

ravnate 1 istvo za šumarstvo, glavno ravnateljstvo za rudarstvo, glavno ravnateljstvo

a 54
za obrt. veleobrt ? trgovinu i glavno ravnateljstvo za prehranu/"'" u ministarstvu
narodne prosvjete glavno ravnateljstvo za narodno prosvjetljivanje, glavno ravnatelj-
stvo za nastavu i glavno ravnateljstvo za promičbu ( propagandu ^ ^ a u ministarstvu
prometa glavno ravnateljstvo za promet i glavno ravnateljstvo zo PTT, ^ ^ Na čeiu
glavnog ravnateljstva stajao je glavni ravnatelj kojeg je imenovao i razrješavao
dužnosti poglavnik. Glavno ravnateljstvo je bila samostalna organizaciona jedinica
ministarstva, koju je nadzirao ministar s pravom na izdavanje naredbi i potpisivanja
rješenja i odluka glavnog ravnateljstva u koliko ova prava ministar nije prenio na
glavnog r a v n a t e l j a . * ^
Prilikom reorganizacije Vlade krajem 1942. godine bude formirano
uz Vladu Državna vijeće koje je dobilo u svoj djelokrug poslove oko izrade nacrta
i
zakonskih propisa mjerodavnih tumačenja zakonskih propisa, uskladjivanje propisa
i provedbenih propisa i drugo. Na čelu Državnog vijeća stajao je državni prabilježnik
 -453-
682
(protonotar), kojeg je imenovao poglavnik kao i državne vijećnike. Veće izmjene
u ovoj reorgcrizaćiji nastale su krajem 1943. godine Tako je ministarstvo domobran
609
stva dobilo je novi naziv: Ministarstvo oružanih snaga* Osnovana su nova minisrarstv
ministarstvo skrbi za postradale k r a j e v e , m i n i s t a r s t v o za oslobodjene krajeve pod
kojima se je podrazumjevalo područje biv. Kraljevine Dalmacije prema granicama
od 25.VII 1914, područje upravnih kotara: Trebinje, Bileće, Ravno, Stolac, Čapljina,
Ljubuški, Bosansko Grahovo, Gospić, Senj, Novi Vinodol, Crikvenica, Sušak, Čabar
i Delnice, područje gradova Senj, Gospić, Sušak, područje grada i kotara Rijeke,
područje bivše MarHgrjofovije Istre " koje je u sastavu NDH " te ona područja koja
bi ušla u sastav NDH koje je djd ovaio na tom području pomoću svojih organizacionih
jedinica koje su se nazivale glavarstva gradjanske uprave jedno sa sjedištem u Kraljevi
ci za zapadne "oslobodjene" krajeve i jedno sa sjedištem u Splitu za južne krajeve^
Glavna ravnateljstva zdravstva i udružbe u ministarstvu unutrašnjih poslova združile
su se i postala samostalno ministarstvo zdravstva i udružbe Glavno ravnateljstvo
za javne radove bude takodjer izdvojeno iz ministarstva unutarnjih poslova te preneše-
663
no u nadležnost ministarstva prometa. Ministarstvo narodnog gospodarstva bude uki-

nuto pa je giavno ravnateljstvo za obrt, veleobrt i trgovinu

664 tog ministarstva postalo
samostalno ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu, glavno ravnateljstvo za poljo-
djelstvo i glavno ravnateljstvo za prehranu sjedinjeni I postali ministarstvo seljačkog
gospodarstva i prehranefa glavna ravnateljstva
66 6 za šumarstvo ? rudarstvo sjedinjeni u
samostalno ministarstvo šuma i ruda. Glavno ravnateljstvo za promičbu bude izuzeto
667
iz ministarstva narodne prosvjete i dato predsjedniku vlade tako da je konačno vrhov-
državna uprava krajem 1944. godine bila podjd jena na 12 ministarstava i to: ministarstvo
vanjskih poslova, oružanih snaga, unutarnjih poslova, pravosudja i bogoštovlja, držav-
ne riznice, narodne prosvjet, seljačkog gospodarstva i prehrane, prometa i javnih
radova, šumarstva i rudarstva, obrta veleobrta i trgovi ne,zdravstva i udružbe, skrb?
f
za postradale krajeve ( ministarstvo za oslobodjene krajeve bilo je naime ukinuto 2o,
V 1944., 668 .jer je Narodnooslobodilačka vojska organizirala na oslobodjenim podru-
669
i
cjima svoje organe vlasti ).
Obzirom na novu nomenklaturu u oblasti financija treba napomenuti da
se resor financija nazivao Ministarstvo državne riznice. Ovo se ministarstvo dijelilo

na odjele i to: opći odjel, odjel za državni proračun i računovodstvo, odjel za državne
 -454-

prihode, odjel za državnu imovinu, kredite i dugove, odjel za carine, ravnateljstvo državni
državnih monopola i glavno nadzorništvo rizničke straže ( financijske straže ). Uz mi-
nistarstvo postojala su državna zastupništva kao posebne ustanove državne riznice koje
su zastupale državne interese. Državnoj riznici bila su podredjena riznička upravite! j-
stva ( financijska ravnateljstva ) u Banjoj Luci, Makarskoj, Osijeku, Sarajevu I Zagre-
bu. Kako se vidi u ovom resoru nije bilo značajnih promjena u nadležnosti koju su
takvi organi imali u staroj Jugoslaviji. Tako je naravno bilo uglavnom i u drugim reso-
rima za vrijeme NDH.

Uz ministarstva od veće važnosti je bio Računarski dvor u Zagrebu,

koji je nadzirao upotrebu materijal nih sredstava državnih, državom podupiranih I
samoupravnih ustanova ( države, gradskih i seoskih općina, njihovih ustanova, kraji-
ških imovnih općina, vodnih zadruga ? dr. ) naknadnim ispitivanjem rješenja, odluka
67o
5 računa .
U unutrašnjoj upravnoj organizaciji jedinu novost u odnosu na vrijeme
banovine Hrvatske predstavljaju velike župe (22 na poo\ i U NDH^ time da je grad Zagreb
bio izuzet iz nadležnosti velike župe . Na ćelu velike :;upe stajao je veliki župan
;
kojeg je imenovao poglavnik, a bio je posrednik izmedju vlade odredjenog oroja
kotara koji su sačinjavali veliku župu . On je bio ovlašten izdavati naredbe a bio je
duž or. obavještavati ministre o situaciji iz njihovog resora na području velike župe
Veilka župa je bila prvostepeni organ uprave za sve poslove koje joj je povjerilo
odredjeno ministarstvo i drugostepeni organ uprave sva rješenja nižih organa uprave
( kotarskih oblasti, ispostava kotarskih oblasti, gradskih poglavarstava i državne
redarstvene oblasti ). 671
Niži organi unutrašnje uprave poslovali su prema propisima \z vremena
Kraljevine Jugoslavije time da je bila stavljena van snage Uredba banovine Hrvatske

672 od 26,VIII !94o, koja se ustvari

o kotarskoj skupštini i kotarskom upravnom odboru
.
nije sprovelo ni u vrijeme banovine Hrvatske.
 -455-

B. Pravosudje ( \9M - 1945 )

Nastankom NDH uredjenje redovnih sudova u 09iavi nije bilo izmje-

njeno. Nazivi sudova po propisima iz 1929. godine su bili ukinuti a umjesto ovih
vraćeni prijašnji nazivi ( sreski - kotarski, okružni sud - sudbeni stol, apelacioni
sud - Banski stol ). Mijenjana je teritorijalna nadležnost kotarskih sudova, sudbenih
stolova i banskih stolova uglavnom zbog pomicanja istočne i južne granice države te
zbog preuzimanja vlasti na mnogim područjima od strane Narodno-oslobodilačke voj-
ske. U organizaci ji redovnih sudova uslijedila je jedina važna promjena zakonskom
odredbom od 7.1 1942, kojom su bili ukinuti Stol sedmorice u Zagrebu i Vrhovni sud
u Sarajevu, a umjesto ovih osnovan Vrhovni sud u Banja Luci, koji je trebao biti nad-
ležan kao kasacioni sud za čitavo područje NDH Medjutim, ova se odredba nije
ostvarila, jer Vrhovni sud u Banja Luci nije nikada započeo s radom. Da bi se njegove
funkcije ipak vršile Stol sedmorice u Zagrebu dobio je zakonskom odredbom od 31 .
III 1943, u nadležnosr za čitavo područje NDH da rješava sukobe o nadležnosti izme-
dju upravnih ( gradjanàcih Ili vojnih snaga ) i sudbenih vlasti, kao i sukobe o nadle-
žnosti izmedju Upravnog sudišta u Zagrebu i redovnih sudova te sporove o nadležno-
sti izmedju sudbenih vlasti Iz područja raznih banskih stolova uključujući i šerijatske
sudove . Isto tako Stol sedmorice u Zagrebu dobio je nadi ežnost da donos? odluke u
odredjivanju mjesne nadležnosti, ako se ova po sebi ne može odmah utvrditi, odluke
da se jedna pravna stvar prenese iz područja jednog banskog stola u područje drugog
banskog stola, odluke kojemu sudu pripada pravna stvar državljana koji žive u inozem-
stvu te odluke o odredjivanju nadležnosti po zamjeni za tužbe iz bračnih i roditeljskih
odnosa. Pored donošenja ovih odluka Stol sedmorice u Zagrebu je dobio nadležnost

u donošenju odluka za izvjesne slučajeve o vanparničnom postupku i krivičnom postu-

673
pku. Tako je ustvari Stol sedmorice u Zagrebu vršio funkciju Vrhovnog suda u
Banja Luci. Stol sedmorice kao i svi ostaii redovni sudovi NDH ukinuti su odlukom
Predsjedništva A V N O J - a 1945. godine.
Gradjanski parnični postupak osim nekih sporednih promjena ostao je
takodjer na snazi. Opći gradjanski zakonik je ostao u potpunost? na snazi. Kazneni
zakonik od 27.1 1929. ? zakon o izmjenama i dopunano kaznenog zakonika od 9 . X 1931.
izmijenjeni su u mnogim članovima, ali najvećim dijelom u prestilizacij? krivičnog
 -456-
a:6ic u vezi sa šefom države, pooštravanjem kazni (I 149-156), odred j i van j em novih

."iv'cnih dijela ili! lo7, VI! 235) te u mijenjanju iznoso novčanih kazni (XXX 198; no,

; r:orr Ručaju dirajući osnovna načela krivičnog zakonika.

\ a z n e n i postupak ostao je na snazi gotovo bez promjena te se vršio

/u zakonike c. sudbenom kaznenom postupku od 16.11 1929. Isto tako je ostao

na snazi ta- on o izvršenju ka zne oduzeća slobode od 16.1! !929 . kao i zakon oc

—P oiir- se oroglašu i u i dobivaju pravnu važnost kazneni zakonik , zakonik

; ; roe: o^ <aznenom postupku I zakon o izvršenju kazni oduzeća slobode

Institucijo državnog tužilaštva takodjer je ostalo na načelima zakone

o drževnor ružilcsrv;.: oc Hl l°29, Izmijenjeni su uglavnom samo nazivi tako do se

vrhovno državno tužilaštvo odnosno odjeljenje vrhovnog državnog tužilaštva 1 vrhovni

:in:a-. ^ *užilac za vrìte?" e NDH nazivalo drževno nadodvietništvo i državni nadocviet-

.....';••• - * i s ? arz ; -j/nac - DO "cnSKOc stoic - viši državni ružite!; i Konač-c

;
- <• c jc:-^ - : s p i o v a - državni tužite!'. Osniva — '-A-novnoc

:••..: ucci zov . o^o v'::no je i Državno nadovierništvo i. a područ je ć i tave

:
ese ^eols— . dc'mc L U C I . ' - i o . n o v e usrane D r ž a v n o g na o c etn'srve

'C.^cdL.:. - oc ni Vr-o---- ì sue u Sanje Luci, oc su dotadašnje državna nacoavjerni-

u ? -Korovi?: radom <oc Stole sedmorice u Zagreou,. odnosno

- . .• 'ovioc suo:: b Sor:; i ev j . /Išo državna tužiteljstva osnovane su 1^42. oocine

.. I • .r-LC u ; Šaraj ev-,. zo područje banskog stole u Zagrebu odnosno oanskog stole

u Saro ievu,

Izvanredni narodni sudovi su bili predvidjeni zakonskom odredbom zc

1
obranu naroda i države od 17. IV 1941 . Oni su bili nadležni za "zločinstva veleizdaje

tj. ako je neka osoba na koji način "povrijedila čast i životne interese hrvatskog naro-

da Di na bilo koji način ugrozila opstanak NDH ili državne vlasti pa md<ar djelo osta-

lo samo u pokušaju". Te sudove je postavljao ministar pravosudja a svaki se sastojao

od tri osobe. Postupak je bio hitan a odvijao se najprije po propisima ukinutog hrvat-
676
skog kaznenog postupka o prijekom sudu, a poslije 2 4 . V 1941. po postupku propisanom
u prijekim sudovima od 17. V 1941. Izvanredni narodni sudovi bili su nadležni suditi i
vojnim osobama.^^
Velik? izvanredni narodni sudovi su bili osnovani zakonskom odredbom
od 18.Vi 1 1941. i to u Zagrebu i Sarajevu, time da su mogli vodit? rasprave i na drugom
 -457-

mjestu. Takav sud se sastojao od pet sudaca, koje je postavljao ministar pravosudja i
bogoštovlja. U nadležnost ovih sudova spadale su kaznene stvari koje su konačno
riješili osudom ili zaključkom izvanredni narodni sud, prijeki sud ili pokretni prijeki
s ud, ako ih je ministar pravosudja dao Velikom izvanrednom sudu na ponovnu raspra-
vu. Veliki izvanredni narodni sud sudio je prema propisima za postupak pred prijekim
sudovima. Cim je osuda Velikog izvanrednog narodnog suda bila proglašena, osuda
izvanrednog narodnog suda, prijekog suda ili pokretnog prijekog suda izrečena
u toj kaznenoj stvari došla je van snage. ' Državni nadodvjetnik mogao je počam
od 29.IV 1942. po naredbi ministra pravosudja i bogoštovlja podnijeti Vrhovnom
s udu ništavnu žalbu za obranu zakona protiv pravomoćnim osudama ili zaključcima
Velikog izvanrednog narodnog suda, izvanrednog narodnog suda, prijekog suda ili
pokretnog prijekog suda kojima je povrijedjen propis paragrcta 337 kaznenog postu-
pnikcftj.da li je uopće djeio za koje se optuženi goni Krivično cijelo, da l i je isklju-
čena krivica zbog nekih okolnosti, da !i ie optužbu podnijelo zakonom ovlašteno
lice, da li je uopće primjenjivan pravi propis radi Kažnjavanja, da nile sud preko-
račio svoju kaznenu vlast). Vrhovni sud je donosio osucu kojom je i l i poništio osudu
spomenutih sudova i l i je oabacio ništavnu žalbu državnog nadodvjetnika,^
Prijeki sudovi su č i l i i zvan rea ni sua ovi, a osnivali su se koc sudbenih
stolova na osnovu zakonske odredce od 17, V . Ministar pravosudja bio je ovla-
šten da proglasi za područje pojedinog sudbenog sto i a prijeki sud, ako je to našao
za potrebno. Na područjima sudbenih stolova kod kojih nije bio proglašen prijeki sud
obično se proglašavao pokretni prijeki sud. Pokretni prijeki sudovi su se zasnivali
na osnovu zakonske odredbe od 24.VI 1941. Aktom o zasnivanju svih prijekih sudova
odredjivala se mjesna nadležnost, tr: suca i državni tužitelj.
Prijeki sudovi su bili nadležni za sva kažnjiva djela navedena u kaz-
nenom zakoniku od 27.1 1929. ako je državni tužitelj s odobrenjem ministra pravosu-
dja predložio da učinilac takvog djela bude stavljen pred prijeki sud odnosno pred
pokretni prijeki sud. Stvarna nadležnost ovih sudova bila je vremenom proširena,
pa su tako ušla u nadležnost kažnjiva djela izvršena pisanjem i štampanjem spisa koji
681
su bili upereni protiv NDH, slušanje neprijateljskih radio-stanica, nabijanje cijfena,
odbijanje predaje viškova žita državi, trgovanje živežnim namirnicama u suprotnosti
sa propisima te sva ona djela kod kojih je netko na bilo koji način ugrozio ekonomske
 -458-
682
interese i društveni poredak NDH, otežavajući prehranu pučanstva,.
Postupak pred prijekim'! pokretnim prijekim sudovima bio je hitan.
On se sprovodio po mogućnosti bez prekidanja. Prema odredbi od 6 . I I 1942. državni
tužitelj nije mogao zatražiti postupak, ako okrivljenik nije bio prethodno u pritvoru
ili istražnom zatvoru. Izvidjaje su sprovodi!» policijski organi i redovni sudovi. Istra-
gu su mogli voditi redovni sudovi. Samo izvidjaj i istrage vršili su se pismeno. Postupak
pred svim prijekim sudovima bio je usmen, pa čak i optužnica je bila usmena. Postupak
se ograničavao samo na to da bude dokazano djelo zbog kojeg je postupak pred prijekim
s udom bio poveden. Nakon svršenih govora optužbe i obrane, rasprava se zaključila.
Prijeki sudovi su sudili ù vijeću od tri suca. Prvotno je kazna mogla glasiti samo na
smrtnu kaznu, a kasnije nakon zakonske octedbe od 12.XII 1941. i na kaznu tamnice
683
od tri godine na više. Na raspravi i u toku vijećanja vodio se zapisnik . Protiv
osude nije bio dopušten nikakav lijek a molba za pomilovanje nije imala odgodnu
moć. Kazna smrt? imala se izvršiti nakon tri sata računajući od časa proglašenje osuie^
Prijeki sudov? i pokretni prijeki sucbvi su dakle vršili sudbenost sudbe-
nih stolova u kaznenom postupku kad god je to predložio državni tužitelj, ako su krivična
djela bila izvršena poslije lo.IV 1941

685 Ustaški stegovni i kazneni sud osnovan je zakonskom odredbom od

2o. VIII 1941, Poslovao je s preinakama po toj odredbi do 5.XII !94I, kada je stup?
Ó8Ó
!a na snagu nova odredba o tom sudu od 27.XI 1941. i po njoj poslovala do 3o.V!
1943. Sjedište suda bilo je u Zagrebu. Vršio je disciplinsku i kaznenu sudbenost
nad svim pripadnicima Ustaške bojne pri poglavniku , Ustaške vojnice i redovite djelat-
ne bojne, oficirske i podoficirske škole, pripremne ustaške bojne za vrijeme djelatne
službe, radne službe u ustaškom pokretu i željezničke ustaške vojnice), ustaške nadzor-
ne službe ( ustaškog redarstva, ustaške obavještajne službe, ustaške obrane, ustaškog
osobnog ureda i ustaške sigurnosne službe) te nad svim ustaškim funkc ionerima za dje-
la počinjena u usta&oj uniformi ( kasnije u vršenju ustaških dužnosti). Krajem 1942.
godine pripadnici Ustaške vojnice su potpali pod kaznenu sudbenost sudova oružanih
snaga osim za krivična 687
cjela za koja su bili nadležni ratni sudovi ?I? prijek? odnosno
pokretni prijeki sudovi.
Ustaški stegovni i kazneni sud bio je nadležan za kažnjavanje disciplin-
skih prestupa ustaških dužnosti i svih prestupa i zločina u smislu kaznenog zakonika
 -459-
od 27.1 1929. i vojnog kaznenog zakonika od I I . I I 1930.

Sud se sastojao od pet sudaca ( jedan predsjedatelj i četiri porotnika)

koje je imenovao poglavnik. Odluke su se donosile u vijeću od pet sudaca, Rasprava
je bila usmena, ali se o raspravi vodio zapisnik. Pročelnik je odlučivao na osnovu ma-
terijala podnesenog od strane suca istražitelja tog suda da li č e tužitelj podnijeti op-
tužbu pred tim sudom. Protiv osude tog suda nije bio dopušten pravni lijek. Ona je bi-
la ocknah pravomoćna i izvršna. Nakon ukinuća tog suda ( 3o.VI 1943. ) kaznena sudbe-
nost nad funkcionerima ustaškog pokreta i ustaških* postrojbi prešla je na redovne sudove
688
ukoliko za tu nije bio nadležan ratni, odnosno prijeki i l i pokretni prijeki sud.
Stegovni sud Glavnog ustaškog stana u Zagrebu bio je osnovan zakon-
skom odredbom od 9.1 1942. za vršenje disciplinske sudbenosti nad svim doglavnicima,
poglavnim pobočnicima, povjerenicima Glavnog ustaškog stana te odjelnim upravite-
ljima, nadzornicima i nastojnicima odsjeka Glavnog ustaškog stana kao i nad svim sto-
žernicima i stožernim pobočnicima ( funkcionerima ustaške organizacije na terenu ).
Disciplinska sudbenost obuhvatala je prestupke, koje su pomenute oso-
be izvršile ogriješivši se o ustaška načela, moralno vladanje, službeni položaj i slično
Kazne su bile ukor pa do isključenja iz ustaških redova. Za vrijeme istražnog i rasprav-
n og postupka vodio se zapisnik .
Ustaški stožerni stegovni sudovi zasnivali su se u sjedištima ustaških
stožera na osnovu odredbe od 9.1 1942, god, za vršenje disciplinske sudbenosti nad svim
logornicima, tabornicima i zbimicima, te njihovim pobočnicima unutar odredjenog
logora te nad svim pripadnicima ustaškog pokreta unutar odredjenog logora odnosno
unutar tabora i zbirova tog logora.
Disciplinska sudbenost obuhvatala
689 je istu nadležnost koju je imao ste-
gjvni sud Glavnog ustaškog stana u Zagrebu. Ustaški stožerni stegovni sudovi bili su
69o
podredjeni nadzoru Stegovnog suda Glavnog ustaškog stana.
Sud poglavnikovih tjelesnih zdrugova osnovan je zakonskom odredbom
od 2o.V 1943. Po toj odredbi bio je nadležan za sudovanje pripadnicima poglavnikovih
tjelesnih drugova, kasnije i onim pripadnicima poglavnikove tjelesne bojne koji su bili
aktivni, te su ujedno bili pripadhici poglavnikovih tjelesnih drugova kao i svima pripad-
nicima poglavnikove tjelesne bojne u rezervi.
 -4ÓU-

Sh/arna nadležnost ovog suda bila je prvo zakonska odredbe od 14. IV

!943. a osnivanju jedinstvenih sudova, a potom zakonska odredba od 24, V i i 1943. o
ustrojstvu vojnih sudova i o postupku pred vojnim sudovima ukoliko su se propisi odno-
s ili na ratni sud i na prijeki ratni sud. Postupak se primjenjivao prema zakonskoj odre-
dbi od 14.IV 1943. o kaznenom postupku pred jedinstvenim vojnim sudovima a kasnije
po odredbi od 24,VI! 1943. o ustrojstvu vojnih sudova i o postupku pred vojnim sudovi-
ma. Sudbeni glavar ovog suda bio je zapovjednik poglavnikovih tjelesnih zdrugova, o
viši sudbeni glavar tog suda župan pri poglavniku ^

Vojni sudovi su bili pivotno organizirani po zakonu o ustrojstvu voj-

nih sudova od 27,1 ! 9 o I. s dopunom od 2o.lll I9O9 Zakonskom odredbom od 27 VI 1941 .
ti su zakoni samo stil i st rok i bili uskladjeni novom terminologijom Prema toj odredbi
su prvomolbeni vojni sudovi bili predvidjeni u mjestima u kojima su se nalazili štabovi
divizijskih podru:je. Drugostepeni vojni sud dobio je naziv Vrhovni vojni sua so sje-
d ištem u Zagrebu. v Ovi su sudovi primjenjivali vojno kazneni zakonik od I L II )93o
l zekor o izmjenama i dopunama vojnog kaznenog zakonika od 2 . X I ! 193! s nekim
promjenama " Zakonskom odredbom od 12,! 1942 citirani zakon iz !9ol .godine
fe znatnije izmjenjen tako da su vojni sudovi postali domobranski sudovi kojih je terito-
rijalno nadležnost obuhvata i a sv? osobe domobranstva koje su se nalazile no njihovom
Dopunidbenom području. Ovi su sudovi postojali u Zagrebu, Osijeku, Banja Luci
r
Sarajevu i Mostaru, kasnije u Karlovcu. Drugostepeni domobranski sud ti. Vrhovni
694
domobranski sud rješavao je konačno.
Domobranski prijeki sudovi bili su predvidjeni na osnovu zakonske
odredbe od 29.1 1942, To s u b i i ! izvanredni domobranski sudovi koje su proglašavali za
vrijeme mobilizacije i u ratnom stanju komandanti područja, a inače poglavnik. Stvarna
nadležnost tih sudova obuhvatalo je uglavnom djela zbog ne vršenja vojnih dužnosti,
otkaza poslušnosti , poticanja i sudjelovanja u pobuni Ì drugo. Postupak je bio hitar
kao kod civilnih6 9prijekih
5
sudo.c usmen ali vodio se zapisnički. Protiv osude nije bilo
pravnog flijeka
" L

Ratni sudovi bili su takodjer izvanredni sudovi a mogli su se osnivati

već na osnovu zakonske odredbe od 4 . V I I 1942. po pravilu kod svake pješadijske divizi -
je a i kod druge vojne jedinice za sve pripadnike oružanih snaga, koji su se nalazili
u njezinom sastavu. Stvarna nadležnost je obuhvatala kaznena djela zbog neizvršenja
 -461-

zapovijedi, otkaza poslušnosti, napuštanja jedinice, predaje neprijatelju, neodazlvu

vojnom pozivu, nesavjesnog vršenja vojne službe, izdaje tajne, učesništva u pobuni
i dr. Postupak je bio hitan, usmen, te se vodio zapisnički. Protiv osude nije bilo prav-
676
i h
n og lijeka.
Prema odredbi od I I . X 1943. ratni sudovi su postojali kod svakog lo-
vačkog zdruga, gorskog zdruga, ustaškog stajaćeg zdruga prometnog zdruga, ustaške
vojnice, štaba ustaške vojnice, divizije, zbornog područja , zapovjedništva grada
Zagreba, ratnog zrakoplovstva, mornarice, glavnog zapovjedništva oružništva (žandar-
merije), pete oružničke pukovnije, štaba željezničkog osiguranja u Brodu, bojne škole
,697
Brod, Kasnijom odredbom od 13.XII 1944. broj ratnih sudova je bio smanjen (uglav-
nom su bili ukinuti kod zdrugova)
Viši ratni sud bio je osnovan zakonsko- odredbom od 28. VI II 1942.
sa sjedištem u Zagrebu, Ovaj sud je rješavao u svakoi aznenoj stvari u kojoj ratni
sud nije izrekao osudjujuču osudu (smrtnu). Postupak se primjenjivao kao i kod ratnih
sudova . Viši ratni sud je mogao potvrditi zakijucak ra* nog suda, ukinuti te vratiti na po-
iovnu raspravu ratnom sudu Ili pak sam
698*provesti ponovnu raspravu. Protiv osude Višeg
ratnog suda nije bilo pravnog lijeka. Taj sua je ukinut 24.VII 1943,
Zakonskom odredbom od 14.IV 1943 umjesto dotadašnjih domobranskih
sudova, kasnije sudova oružanih snaga \ ratnih suao a budu osnovani jedinstveni vojni
sudovi, koji su trebali ispunjavati zadatke sudova oružanih snaga i ratnih sudova. Ov?
su sudovi trebali i nadalje primjenjivati dotadašnje materijalno kazneno pravo ratnih
sudova, ali su mogli izricati I druge kazne osim smrtnih. U slučaju praznine u propisi-
ma, koji su donešeni za vrijeme NDH primjenjivale bi se kaznene odredbe vojnog
kaznenog zakonika
699 od li, II l93o. i kaznenog zakonika od 27 A 1929. sa svim izmjenamc
i dopunama. Postupek pred tim sudovima je bio reguliran zakonskom odredbom od
14.IV 1943, o kaznenom postupku pred jedinstvenim vojnim sudovima.^^ Medjutim,
obe zakonske odredbe bile su doskora zamjeniene novom od 24.VII 1943. o ustrojstvu
vojnih sudova i o postupku pred vojnim sudovima.' 0 ' Prema toj odredbi vojni sudovi
su bili: ratni sud, Zemaljski ratni sud i prijeki ratni sud. Koje će vojne oblasti imati
i koje vojne jedinice ratni sud, odredjivao je poglavnik. Svcki ratni sud kao i Zemaljski
ratni sud bio je podvrgnut jednom vojnom zapovjedniku kao sudbenom glavaru koji je
rukovodio postupkom, ali ne i u vijeću koje je donosilo odluku. Viši sudbeni glavar
 -462-
je bio nadzorni organ sudbenih glavara. Zemaljski ratni sud bio je nadležan samo za

kaznena djela generala a ostalih samo ako je to naredio poglavnik ili sudbeni glavar

Zemaljskog ratnog suda. Kod obnove postupka bio je nadležan samo ako je to naredio

sudbeni glavar Zemaljskpg ratnog suda.

Prijeki ratni' sud ustanovljivao je vojni zapovjednik,, koji nije bio

sudbeni'glavar ( zapovjednik pukovnije, odnosno bojne ). Svi vojni sudovi donosili

su odluke u vijeću ( tri do pet sudaca ).

Sudbenosti vojnih sudova bili su podvrgnuti svi pripadnici oružanih

snaga, rezervisti, penzióheri ( vojni ) i vojni obveznici kada su u uniformi te ratni

zarobljenici pa čak i civilna lica koja su se oglušila o ratne ciljeve, ako je sudbeni

glavar smatrao to oportunim iz vojnih obzira. Krivična djela su se utvrdjivala na osno-

vu kaznenog zakonika i Općeg d j e l a vojnog kaznenog zakona. Protiv osude vojnih

sudova nije postojao pravni lijek. Sudbeni glavar i visi sudbeni glavar mogi i su potvr-

diti Ili ukinuti osudu vojnih sudova osim osuda prek-.x> suda ako je izrečena smrtne

kazna. Kada je sudbeni glavar I!" visi sudbeni giovai potvrdio osudu, ona <e postala

pravomoćna i izvršna. O n i su mogli zatražiti obnovu postupka To pravo je Imao

i osudjenik pod Izvjesnim uslovimc. N a osnovu citiranih propisa bio je ukinut Vrhovni

sud oružanih snaga-

Vrhovni Invalidski sud u Zagrebu bio je osnovan zakonskom aaredoor

od 6 . V I 1941. kod ministarstva zdravstva u Zagrebu. Sud je bio nadležan za sporove

7o2
na osnovu uredbe o ratriim invalidima i ostalim žrtvama rata od I .XII 1938.

Vrhovni sud rudarskog osiguranja u Zagrebu rješavao je tužbe protiv

osuda suda rudarskog osiguranja u smislu pravila bratinske

j ^ blagajne od 2 9 . X I I 1937,
Funkcije tog suda vršio je Stol sedmorice u Zagrebu.
Upravno sudište u Zagrebu osnovano zakonskom odredbom od 9. IH 19'*
bilo je nadležno za čitav teritorij NDH Poslovanje tog suda obavljalo se: I. u punom
vijeću . 2. u pojedinim vijećima, 3. u uredu predsjednika, 4. u odsjeku za očevidnos-
rješenja i 5. u uredu pisarnice sudišta. Pred puno vijeće Upravnog sudišta ( svi vije-
ćnici sudišta ) dolazili su sporovi koji su nastali tužbom protiv odredaba poglavnika,
ako je nadležno vijeć e Sudišta našlo da ne može prihvatit? odgovor nadležnog mini-
starstva odnosno mišljenje predsjedništva vlade, zatim predmeti disciplinskog karaktera
 -4Ó3-

predmeti k o | i su se odnosili na jedinstvenost sudjenja i poslovanja Upravnog sudista,

davanje mišljenja i prijedloga k o j i su se t r a ž i l i od Upravnog sudišta na temelju p o j e d i -

nih zakonskih propisa, p r i j e d l o z i z a i z d a v a n j e novih i izmjene i dopune postojećih

pravnih propisa. U pojedinim v i j e ć i m a ( od tri č l a n a ) r j e š a v a l i su se predmeti k o j e

je odredio ministar pravosudja na prijedlog punog v i j e ć a . U uredu predsjednika r j e š a -

v a l i su se predmeti uprave Sudišta kao i oni k o j i su se odnosili na osobna pitanja

službenika. U odsjeku z a očevidnost rješenja vodila se zbirka važnih rješenja i k n j i -

ga načelnih rješenja. U uredu pisarnice v o d i l i su se urudžbeni zapisnik i drugi poslovi

pisarnice, odprema i pismohrana. N a j v e ć i dio nadležnosti I z r a v n o g sudišta obavljao

se po v i j e ć i m a . Ispravni sporovi nastajali su kada je f i z i č k a i l i pravna osoba podigla

tužbu protiv rješenja upravne vlasti poslednjeg stepena, kojom je povredjeno njezino

pravo i l i interes odnosno državni interes, ako j e tužbu podnijela upravna vlast protiv

rješenja druge upravne vlasti. Pored ovih sporova Upravno sudište je rješava/o i sporo-

ve o nadležnosti izmedju pojedinih upravnih vlasti posljednjeg stupnja te prekoračenja

nadležnosti posebnih upravnih sudova najvišeg stepena. Tako su osnivanjem upravnog

sudišta u Zagrebu bili ukinuti Upravni sud u Zagrebu i Sarajevu, te prestao važiti

zakon o Državnom savjetu i upravnim sudovima od 17. V 1922., zakon o poslovnom redu
u Državnom savjetu i upravnim sudovima od 29.V 1929. sa svim svojim izmjenama i do-
7o4
punama i Uredba o Upravnom sudu u Zagrebu od 12.X 1939.
Državni sud u Zagrebu osnovan zakonskom odredbom od 3.XI/ 1943.
vršio je sudovanje ministrima i državnim tajnicima za povrede njihovih službenih du-
žnosti. U postupku su se primjenjivali propisi zakonika o sudbenom kaznenom postupku
od 16.11 1929. Državni sud je sudio u vijeću od
7o5petorice. Optužnicu je predavao državni
nadodvjetnik. Osuda je bila odmah izvršiva.
Radni sudovi osnival i su se na osnovu uredbe o rješavavanju radnih
sporova od 4 . V 1941. Oni su postojali do zakonske odredbe od 17. III 1942. u Zagrebu ,
Varaždinu, Osijeku, Dubrovniku, a poslije pomenute odredbe i u Sarajevu, Omišu,
i Sremskoj Mitrovici. Mjesna nadležnost ovih sudova je bila odredjena citiranom ure-
dbom od 17.111 1942. 7 ° 6
Sudovi zdravstvene zaštite bili su osnovani na osnovu zakonske od-
redbe od 9.X 1942. a bili su nadležni za rješavanje sporova izmedju članova Zdravstve-
 -464-

ne središnjice ili obiteljskih članova s jedne strane Ì Zdravstvene središnjice s druge

strane u pitanjima prava na pomoći i na odštetu, kao i oblika i visine pomoći. Sudovi

su se osnivali za područje svakog banskog stola u sjedištu banskog stola. Sudovi su su-

dili u vijeću od tri člana. Protiv njihovih osuda postajalo je pravo žalbe na Vrhovni
7o 7
sue zdravsVene zaštite u Zagrebu. Kod prvostepenih sudova vodili su se upisnici:
!? |J
SU za predmete sudske uprave. "P" za parnične predmete, "R" za ostale predmete,
re pomoćne knjige: stvarni i osobni imenici, očevidnici, ročišnik i dostavne knjige,
od Vrhovnog suda zdravstvene zaštite vodili su se upisnici "SU" za predmete sudske
uprave, HPLH zo prizivne^predmete^ te "R" za ostale predmete i pomoćne knjige: stva-
M i osobni imenici t očevidnik.
Vrhovni sud za ratne ozledjenike u Zagrebu osnovan je zakonskom
•uredbom od Ì3 vi \942. Prema propisniku ministra udružbe od 29. !X 1942. ovai je sud
-šavao žaibe p»-ot»v osudo sudbenih stolova u predmetima ratnih Invalide. Primjenji-
: se invalidski zakon od 4.VIi 1929 te oostupak prema propisima sudbenog vanparni-
;>g postupka sudbenog poslovnika. Stupanjem na snagu pomenutog propisnika od 29.
1942. prestao *e vrijediti pravilnik zc izvršenje uredne o ratnim invalidima i osta-
• žrtvama rato né 12. IV 1939. Kod sudbenih stolova predmeti ratnih invalida upisivo-
.V« se u opć \ upisnik "R" s oznakom "Ozi j". Pod zaštitu ovih propise nisu spadali
odopski vojni gradjanski ratni Invalidi nego samo pripadnici oružanih snaga NDH
Poslove javnih bilježnika preuzeli su nakon zakonske odredbe o ukida-
Javnih bilježnika od 18.IV 1941. kotarski sudovi koji su preuzeli takodjer spise ?
<njige javnih bilježnika
Ministarstvo pravosudja i bogoštovlja prema zakonskoj odredbi od
24 .Vi 1941. vodilo je vrhovnu upravu cjelokupnog pravosudja uključivo upravnog suda
v vojnih sudova), državnih tužilaštava ? kaznenih zavoda, nadzor nad advokatima,
;
i -:?edjunarodno pravnu pomoć , suradnju u pripremi zakonskih propisa iz nadležnosti
drugih resora, uredjivanje položaja i pravnih odnosa svih vjeroispovjesti i njihovog sve-
ćenstva, vjerske poslove javno-pravnog k a r a k t e r a . P r e m a zakonskoj odredbi od 9. VIII
1941, ušli su u nadležnost tog ministarstva i poslovi pozakonjenja, posinjenja, gradjan-
skog braka, zemljišne k n j i g e / " Tek zakonskom odredbom od 9.X 1942. ispušteno je
• 712
iz nadležnosti ministarstva Upravno sudište u Zagrebu. Odredba od 9 . X 1942. nije
 -465-

izmjenjena ni kasnijom odredbom od 16.XII 1944. Ministarstvo pravosudja uglavno

je imalo isti djelokrug kao i ministarstvo pravde u Beogradu do sloma biv. Juaosk
Medjutim, prava samog ministra bila su veoma opsežna, kako je to već izloženo.,
to u imenovanju sudaca i osnivanju izvanrednih sudova, koji su poslovali hitni
postupkom, tako da su mogli uticati na donošenje osude, pa čak i ukinuti donese
osude putem držrvnog nadodvjetništvc .
 -466-

VI! DIO

KPJ TE FORMIRANJE I RAZVOJ NOVE JUGOSLAVIJE

( 1941 - 1945 )

KPJ , osnovana aprila 1919. pod imenom SRPJ(k) - od I92o. godine

KPJ, odmah po svom osnutku , opterećena soci jal-demokratskim nasledjem nije bila
sposobna uskladiti svoju aktivnost revolucionarnom pokretu na selu a niti nacionalnom
pokretu u zemlji. U kasnijem pak razdoblju (1921 —1928) razvila se u samoj Partiji frak-
cionaška borba izmedju idejno i političko nezrelih revolucionarnih snaga i onih koji
su bili opterećeni reformističkim, soci jal-demokratskim i anarhosindikalističkim ideja-
ma, pa partijska taktika unutar strategije nije odgovarala prilikama lažnog parla-
mentarizma što je naravno imalo za posljedicu da su izostali veći uspjesi KPJ u oblasti
nacionalnog pitanja. No, kada je 1928. godine na VIII partijskoj konferenciji u Zagre-
bu vodstvo lijeve i desne frakcije bilo osudjeno od Članstva a onda i od same Kominterne
pa su u Centralni komitet Partije ušli neangažirani u tim osudjenim frakcijama, a pogo-
tovo kada je 1938. godine Centralni komitet obrazovan u zemlji a ne u inozemstvu,
tek tada su nastali povoljni uvjeti da su se mogle donositi odluke koje su odgovarale
stvarnim potrebama. Doskora je KPJ zaista i ostvarila utjecaj u gotovo svim političkim,
sindikalnim, kulturnim, sportskim i drugim organizacijama bivše Jugoslavije. Partija
je osigurala rukovodeć e pozicije u URSSJ-u u već ini njegovih organizacija, a pod
rukovodstvom SKOJ-a jačala je svoj utjecaj na omladinski pokret.

Izraz unutrašnje snage i utjecaja KPJ bi la je njena V Zemaljska kon-

ferencija u Zagrebu ( I94o. ),Širina i dalekovidnost njenog programa očitovala se u
činjenici da je ta konferencija odredila borbu protiv uvlačenja Jugoslavije u rat,
jačanje nezavisnosti Jugoslavije, oslanjajući se na SSSR i rješavanje najakutnijih soci«"
jalnih i nacionalnih problema. KPJ je svojim sadašnjim zahtjevima Vladi u Beogradu
izišla iz ilegalnosti, a organiziranjem pokreta od 27.marta 1941. KPJ se jedina afir-
mirala kao jaka organizirana politička snaga u borbi za obranu nezavisnosti Jugosla-
vije. Mase demonstranata u zemlji su prihvatile parole KPJ.
 -467-
Aprilskim ratom iz 1941. godine stvorena je situacija u zemlji bolja
nego ikada da KPJ pokrene široke mase u borbu za nacionalno i socijalno oslobodje-
nje. Kralj i vlada u izbjeglištvu orjentirali su se na pobjedu Saveznika od kojih su
očekivali obnovu Kral jevine i starog političkog sistema. Takav stav su zauzele i sve
gradjanske političke stranke. Veči dio gradjanstva se odlučio da se prilagodi okupa-
ciji, da razvije privrednu aktivnost bez obzira što je time pomagala sisteme vlasti, koji
su bili uveden? na području bivše Jugoslavije. Obzirom da su nove vlasti otpočele pro-
gonima, iseljavanjima, internacijama, prekrštavanjima, pokoljima i ostalim oblici-
ma terora progonjene mase su u više nacionalnim sredinama počele tražiti način kako
da obezbjede prvenstveno svoja lična i imovinska prava.

Ulaskom SSSR-a u rat glavnine fašističkih armija su bile vezane za Istočn

front, pa je teko nastupio najpogodniji trenutak da KPJ uzme inicijativu za početak
oružane borbe za nacionalno i socijalno oslobodjenje, pa je 22.VI 1941. izdala proglas
kojim je pozvala jugoslavenske narode u borbu.

Uspjesi su naskoro zaredali. Oslobodila su se čitava područja. No,

u kompliciranoj situaciji, koju su stvarale pojedine gradjanske partije, formiranje č e -
tnika i drugo KPJ je u Stolicama 2 6 . I X 1941. morala riješiti više gorućih problema. Tako
je tamo pala odluka o organiziranju partizanskih odreda kao vojnih jedinica ( čete,
bataljoni, štabovi, glavni štabovi i vrhovni štab ), oslobodjene teritorije da se orga-
niziraju kao baze za vodjenje rata i da se na tim područjima osnivaju narodno-oslobodi-
lački odbori. No, pored ove oiganizacije KPJ je stvarala i organizacije žena i omla-
dine i na taj način stvarala svoju organizaciju vlasti i svoje društvene organizacije.
Već od prvih dana oslobodilačke borbe KPJ je primjenila principe o
konstituiranju sovjetske države. Sovjetska je nastala u doba revolucije ujedinjenjem
i konstituiranjem sovjeta u državnu vlast. Iz masovnih organizacija oslobodilačke
borbe konstituirali su se odbori Narodno-oslobodilačkog fronta koji su kasnije dobili
naziv narodno-oslobodilački odbori. Odbori Narodno-oslobodilačkog fronta preuzi-
mali su u oslobodjenim terftorijama vlast pa su tako pored toga što su bili organi
Narodnooslobodilačkog fronta bili i organi narodne vlasti. Takav razvoj je bio nu-
žan ,jer je trebalo uništiti stòri aparat vlasti, izgraditi novi, koji odgovara postavlje-
nim ciljevima, u kojem ć e biti omogućeno rukovodstvo KP i u kojem ć e se okupiti
 što šire mase koje su bile razočarane radom srcrih partija a u Hrvatskoj posebno
djelovanjem i idejnim osnovicama ustaškog pokreta. U Hrvatskoj su se odbori Naro-
dnooslobodilačkog fronta osnivali najprije na neoslobodjenom teritoriju, u gradovima
gdje su vršili razne političke i diverzantske akcije, sabirali oružje i hranu, mobilizi-
rali borce, pa su bili prvenstveno organi Narodnooslobodilačkog fronta kao masovne
organizacije u borbi za oslobodjenje.
U Hrvatskoj su se počeli stvarati na osi obod jenim područjima u većem broji
NOO-i tokom kolovoza 1941. Oni su nastali uglavnom u žarištima ustanka (kota-
ri Gospić, Korenica, Donji Lapac, Udbina, Vojnić, Vrginmost, Slunj, Dvor na Uni,
Glina, Kostajnica, Petrinja, SI. Požega, Podravska Slatina, Gradiška, Pakrac,
713
Hrvatsko primorje, Knin, Makarska, Medulin u i stri ? dr.)
U toku prosinca 1941 . godine počeli su se stvarati i sreski Narodno-
oslobodilački odbori (Brinje, Vojnić, Ve I jun, Vrginmost'- , a februara 1942. godine već
i okružni N O O - i ( O N O O za Liku). N o z b o g neravnomjernosti ustanka
714 u Hrvatskoj
nije bio stvoren jedinstveni sistem N O O - o kao u Srbiji \ Crnoj Gori
Dalji razvoj KPJ je u 1942 godini usmjerila na političkom planu na
borbu za utjecaj na narodne mase na bazi zc i l i protiv okupatora. U tu svrhu KPJ je
posvetila naročitu pažnju radu N O O i daljnjoj razradi tih organa vlasti
Vrhovni štab je izdao naime ava aokumenta o zadacima i ustrojstvu
N O O - a i to: Zadaci i ustrojstvo N O O - a i Objašnjenje i uputstva za rad N O O - a u
oslobodjenim krajevima. Ti su propisi poznati pod imenom "Fočanski propisi'5 - focan-
ski zbog toga, jer ih je Vrhovni štab izdao u Foči odakle je svojom djelatnošću mnogo
doprinio već početkom 1942. razvoju narodnooslobodilačkog pokreta i N O O - a u Bosni
a posebno u Hercegovini. Objašnjenje i uputstva su bila u osnovi razrada osnovnih
misli u Zadacima. Fočanskim propisima u tvrd ju je se de su N O O - i i borbeni organi,
koji služe narodnooslobodilačkom pokretu i privremeni organi narodne vlasti, dok
narod ne utvrdi poslije oslobodjenja konačnu formu narodne vlasti. Oni su bili zamišlje-
ni privremen? s obzirom na formu i nadležnost. Fočanskim propisima bili su utvrdjeni
zadaci N O O - a i to:
1) N O O - i izvršavaju funkcije vlasti i djeluju politički pa su na taj
način bili revolucionarna vlast

2) N O O - i poduzimaju sve mjere da se N O V snabdjeva uredno i na vri-

jeme hranom, odjećom i drugim potrebnim

 -469-
3) N O O - i bdiju na red i sigurnost na svom području pa se po potrebi
služe partizanskim stražama i seoskim stražama a i pomoči operativnih jedinica

4) N O O - i vrše sudske funkcije, jer su svi sudovi stare Jugoslavi-

je ukinuti

5) N O O - i organiziraju i podržavaju borbeni duh u pozadini (politički

zadatak)
6) N O O - i organiziraju ishranu stanovništvo
7) N O O - i vode strogi nadzor i sprečavaju izvoz hrane, stoke^drva i dru -
gog ; sa svog područja u neoslobodjena područja, organiziraju i unapredjuju privredu,
'saobraćaj je spadao u nadležnost vojske1

8) N O O - i stvaraju narodnooslobodilačke fondove ( novčani, robni,

hrana, odjeća i dr. ;

9) N O O - i su ovlašteni vršiti rekvizicije imovine bogctih pojedinaca

te upravljati konfisciranom imovi ncm .

Po Fočanskim propisima razlikovali su se seoski, općinski i kotarski

narodnoosl obod iločki odbori i u Hrvatsko» su tada već postojali i okružni N O O - i ) .
N O O - e bira narod u sd ima I gradovima. Seljaci jedne općine biraju po svojim dele-
gatima na općinskom zboru općinski N O O , na kotarskoj Konferenciji delegati općin-
skih N O O - a biraju kotarski N O O . koji je predstavljao najvišu civilnu vlast u kotaru
čime se ostvarila potpuna samoupravnost tih N O O - a . " ' "
Vrhovni štab je medjutim donio još jednu važnu naredbu u pogledu
organiziranja ustanka i vlasti i to a obrazovanju pozadinskih vojnih vlasti (rujna 1942.)
koja je bila dopunjena naredbom od 8.1 1943. Prema ovoj naredbi organ? pozadinske
vlasti bili su komanda područja., komande mjesta i partizanske straže. Komande su bile
organizirane vojnički. Na čelu komande stajao je komandant koji je imao svog zamje-
nika, Zamjenik je vršio upravno-političke funkcije. Komandanta i zamjenike su postav-
ljali više komande, odnosno štabovi. Osnovna funkcija vojno-pozadinskih organa pose-
bno u 1942. bila je borba za održanje javnog reda i sigurnosti, te borba protiv krimina-
la u pozadini,pa je razumljivo da su obavljali obavještajnu službu. Kadkada su upravlja-
li privrednim poduzećima koja su sami osnovali ili konfiscirali, prvenstveno u svrhu
snabdjeven ja vojnih jedinica. Do osnivanja A V N O J - a oni su se bavili i organiziranjem
 -470-
prometa. Starali su se o sjetvi, žetvi, razmjeni i slično. Napokon, oni su obavljali
i sudsku funkciju. Kod komande područja obrazovao se je "stalni vojni sud područja".
Taj sud su sačinjavali zamjenik komandanta područja, komandant mjesta ili njegov zamje-
nik i jedan partizan. Sastav suda je bio sličan onom kod operativnih jedinica - brigada
(nije djelovao kao prijeki sud nego u vijeću). Presude vojnog suda područja izvršavale
su komande mjesta. Već 29.XII 1942. Vrhovni štab je dalje razradio nadležnost vojnih
sudova posebnom naredbom, koja je ostala na snazi sve do 24.V 1944. godine, kada je
donešena nova o vojnim sudovima. Prije svega treba naglasiti da vojni sudovi nisu rje-
šavali gradjanske sporove (jer o tima su donosili osude narodnooslobodilački odbori)
nego civilno krivične i vojne krivične pa su mogli donositi osude na konfiskaciju i pro-
glašavati krivce narodnim neprijateljem. Naredba o vojnim sudovima od 29.XII 1942.
donosi većinom odredbe upravo o nadležnosti vojnih sudova kod operativnih jednica i
pozadinskih komcndi, koje su bile nadležne redovite za civilne i vojne zločine.
Smrtne presude je morao potvrditi viši sud. Svaki vojni sud je morao od sada imati istra-
7|6
žite! ja, koji je poslije postao tužilac, dok se nisu formirali ovi kao zasebne funkcije.
Nakon ponovne okupacije hrvatsko-bosanskog osiobodjenog područja
u IV ofanzivi vojno pozadinski organi nisu stajali više pod neposrednim rukovodstvom
Vrhovnog štaba. Oni nisu imali više pomenuto političko i upravno značenje iz 1942.
godine. No, njihova teritorijalna organizacija povećala se na korpusne oblasti (1944.)
i armijske (1945.) zadržavajući samo vojne i vojno-privredne funkcije.
Već septembra 1942. KPJ smatra da se N O O - i imaju smatrati ne više
privremenim nego stalnim organima vlasti i osnovom nove državne organizacije koja je
u nastojanju. Stoga je, 26. i 27. IX 1942. uBihaću formirano Antifašističko vijeće narodnog
oslobodjenja Jugoslavije (AVNOJ) koje je imenovalo svoj Izvršni odbor da rukovodi orga-
nima nove vlasti na oslobodjenoj teritoriji ( u ljeti i jeseni 1942. godine organizacijom
vlasti je rukovodio Privremeni upravni odsjek pri Vrhovnom štabu),
A V N O J sam smatrao se opće političkim tijelom i klicom najvišeg orge-
na zakonodavne i izvršne vlasti u Jugoslaviji. Ipak Izvršni odbor A V N O J - a nije se još
smatrao vladom, jer takva je postojala u izbjeglištvu.
Izvršni odbor je organizaciono bio padjeljen na odsjeke za pojedine ^
grane svog djelokruga ( upravni odsjek, privredno financijski, zdravstveni , socijalni,
 -471-

vjerski i propagandni odsjek). Na čelu odsjeka stajao je član Izvrsnog odbora.

Izvrsni odbor je odgovarao za svoj rad AVNOJ-u.Radom Vijeća je rukovodilo
Predsjedništvo, koje je sazivalo njegove sjednice i sjednice Izvršnog odbora.
Predsjedništvo su sačinjavali predsjednik i tri podpredsjednika koje je biralo V i j e -
će kao i članove Izvršnog odbora.

Osnivanje A V N O J - a pokazuje da borci za narodno oslobodjenje nisu

priznavali NDH nego da su postepeno stvarali Novu Jugoslaviju, zajednicu ravno-
pravnih naroda, u kojoj je bio ukinut i uništen državni cparat stare Jugoslavije
i NDH, u kojoj se razvijala nova demokratska narodna država, te da su A V N O J smatra-
li zajedničkim predstavničkim političkim središtem za sve slobodoljubive i patriot-
ske snage jugoslavenskih naroda. No, takvo stanovište nije bilo još opće stanovit
sveg stanovništva, ili barem većine stanovnštva u Hrvatskoj. Na hrvatsko seljaštvo
i gradjanstvo u sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji, koja su prije rato bila organizirane u
HSS kao i na Kordunu i u Lici dr .Vladimir Maćek je još uvijek imao zneren ufjecc'.

U vojnom pogledu KPJ je posvetile 1942. posebnu pažnju uć vrše ive

i razvijanju vojne organizacije narodnooslobodilačkog pokreta. Prišlo se formircnju
brigada, a novembra 1942. i divizija, pa i korpusa N O B .
Oslobodjeni teritoriji kotara Morenica, Donji Lapac, dijeiov .o .re/c
Otočac, Brinje, Drežnica, Slunj te kotara Vojnić,, koji su ostali gotovo neprekidno
oslobodjeni do kraja rata, u toku 1942. godine su se spojili s novooslobodjenim teri-
torijem Zapadne Bosne i ostalim oslobodjenim dijelovima Bosne i Hercegovine, Dal-
macije posebno dijelovima kotareva Knin, Drniš, Kistanje, Muč, Solin, Omiš, Preko
(na otoku Ugljanu), Imotsko, Metković, Pelješac, otoci Brač, Hvar, Šolta, Korčula

i Vis, Slavonije posebno dijelovima kotara Požega, Pakrac, SI. Brod, Krndlja i
718
Nova Gradiška i oko samog Zagreba te u Moslavini i na Kalniku. Istina je dc se
svi ti oslobodjeni teritoriji nisu uvijek i faktično spajali u jedan neprekinuti teritorij,
ali ako negdje nisu, u tom slučaju oni su bili medjusobno povezani kurirskom službom
i operativnim jedinicama, tako da su ipak predstavljali jedinstveno područje.
Godina 1943. označuje prelom u odnosima političkih snaga u korist
NOP-a. Jedinica N O V - e žanju uzastopne i velike pobjede. Gradjanske partije i
četnici u borbi sa NOP-om potpuno su se oslonili na okupatora i tako definitivno
 -472-
okarakterizirali kao kolaboracionisti ne samo pred narodnim masama nego i u medjuna-
rodnom svijetu. Saveznici su uvidjeli pravo značenje N O P - a te su mu konačno prišli
i pomagali.

U unutrašnjosti pak same zemlje niz lokalnih rukovodioca HSS počeo

je suradjlvati s N O P - o m te postepeno prelaziti u N O O - e . To je naročito važilo za
Podravinu u Sjevernoj Hrvatskoj, Hrvatskom primorju i Dalmaciji gdje je većina mjes-
nih funkcionera HSS prošla u Pokrajinski N O O Dalmacije. To je omogućilo da se 16. VI
1943. osnuje Z A V N O H ( Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog osi obod jenja Hrvat-
ske) kao političko narodno predstavništvo Hrvatske na bazi načela demokratskih sloboda
i nacionalne ravnopravnosti a sa svrhom da se istjeruju talijanski i njemački okupatori
. . 719
iz Hrvatske te uniste ustase i četnici
Na osnivačkom kongresu Z A V N O H - a posvećena je posebna pažnja
daljnja- izgradnji narodne vlasti te je bio donesen poslovnik o radu N O O - a koji je bio
karakterističan za N O O - e u 1943. godini.
Osnovnu promjenu u dotadašnjoj strukturi N O O - a predsiav
ljala je- nova organizacija rada u svakom pojedinom N O O - u . Poioviiuju se naime odsjec
za pojedine grane državne uprave; upravno-adrninls-ra^ivni, gospotiurski, prometni .,
zdravstveni, socijalni, propagandni i prosvjetni odsjek te komisije pri N O O - u za poje-
dine poslove u koje su ulazili aktivist! iz narode (npr. sjetve na komisijo ). U tim odsje-
cima * komisijama nisu djelovali još uvijek službenici nego pojedini aktivisti, koji su ugl
mom administrirali , organizirali i rukovodili akcijama širih grupa stanovnika. Pojedini
odsjeci su počeli organizirati mrežu svojih privrednih organizacija kojima su rukovo
dili. Kolovoza 1943, bili su ukinuti upravno administrativni odsjeci kod N O O - a te
formirani odsjeci za sudstvo i upravu čiji je zadatak bio da pored ostalog pripremaju
rasprave za sud N O O - a , koji je tada bio još uvijek organizaciona jedinica N O O - a ,
(sastavljena od tri člana). Funkciju najviše sudske instancije je vršio Odjel ZAVNOH"«
za sudstvo i upravu. Z A V N O H je imao tada pored ovog odjela još prosvjetni odjel,
zdravstveni, ekonomski, propagandni, te socijalni odjel što je odgovaralo u potpunosti
unutrašnjoj organizacionoj strukturi N O O - a , Oktobra 1943. godine Z A V N O H bude
reorganiziran tako da je bilo Vijeće prošireno novim članovima, isto tako i Izvršni
odbor, zatim da su bili formirani Predsjedništvo izvršnog odbora koje je vršilo politi-
I

-473-
čku funkciju i predstavi ja lo Vijeće te Tajništvo, koje se sastojalo od odjela u stvari

od članova Tajništva, koji su stajali na čelu pojedinih odjela za odredjene grane

državne uprave ( istih koje su i do tada postojale ). Na taj način je bio udaren temelj
720
n
* za formiranje centralnih organa uprave a području oslobodjene Hrvatske.
U uvjetima vojnih i političkih pobjeda KPJ se odlučila na stvaranje
državno-pravnih odluka, što su članovi A V N O J - a i prihvatili, pa je u Jajcu A V N O J
na svom drugom zasjedanju (29. i 3o.XI 1943.) proglašeno kao vrhovno zakonodavno i
izvršno predstavničko tijelo koje ć e vršit? svoje funkcije izmedju dvaju zasjedanja po
svom Predsjedništvu, a izvršni organ A V N O J - a Nacionalni komitet oslobodjenja Ju-
goslavije privremenom vladom u zemlji čime su bila oduzeta prava tkzv. Jugoslaven-
skoj vladi u inozemstvu. A V N O J je pored toga zabranio kralju Petru II povratak721u

zemlju a osim toga donio odluku o federativnom uredjenju jugoslavenske države.

Otada KPJ svoju brigu posvećuje uglavnom na izgradnji državne
organizacije \ medjunarodnog priznanja A V N O J - a te Nacionalnog komiteta kao orga-
na nove jugoslavenske države. Medjutim u završnoj etapi rata (1944-1945.) KPJ je
pristala na pritisak Saveznika da N O P f nadalje priznaje izbjegličku vladu s obzirom
da taj kompromis nije dirao njezinu rukovodeću ulogu u N O V , organima vlasti i
Narodnom frontu kao opće političkoj narodnoj organizaciji.
U toku 1944. godine Z A V N O H , te zemaljska antifašistička vijeća
u Sloveniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji postala su vrhovno
zakonodavno tijelo a njihovi izvršni odbori izvršni organi vlasti. Tako je Z A V N O H
na svom treć em zasjedanju održanom 9 . V 1944. donio više odluka ustavotvornog
značaja od kojih je svakako najvažnija bila ona o odobrenju rada predstavnika Hrvat-
ske na zasjedanju A V N O J - a 29.XI 1943. čime je Z A V N O H prihvatio sve spomenute
državno pravne odluke tog zasjedanja A V N O J - a , zatim odluka, kojom se Z A V N O H
proglasio vrhovnim zakonodavnim i izvršnim narodnim predstavničkim tijelom i najviširr
organom državne vlasti demokratske Hrvatske, zatim odluka o ustrojstvu i radu N O O - a
i njihovih skupština kojom je Z A V N O H proglasio N O O - e organima državne vlasti,
te Deklaracija o osnovnim pravima naroda ? gradjana Demokratske Hrvatska kojom su
proglašena prava gradjana i reguliran njihov odnos prerfra organima vUisti.
 -474-
Z A V N O H }e prema svojoj odluci od 9 . V 1944. vršio sva prava koja
su pripadala Federalnoj Državi Hrvatskoj osim onih koja je vršilo Predsjedništvo ili
Narodna vlada Z A V N O H je tako vršio zakonodavnu vlast, time da ju je izmedju
njegovih zasjedanja vršilo njegovo Predsjedništvo, Z A V N O H - u je pripadala i izvršna
vlast, ali su ju vršili njegovo Predsjedništvo i Vlada. Dok se Vlada nije formirala nje-
zine funkcije je vršilo Predsjedništvo Z A V N O H - a putem svojih odjela ( odjel za unu-
tarnje poslove, pravosudje, prosvjetu, financije, narodno gospodarstvo, promet, obnovu
zemlje, socijalnu politiku, narodno zdravlje, tehničke radove, prehranu i odjel za
informacije uz naknadnu promjenu krajem 1944. godine, kada se odjel za narodno go-
spodarstvo ukinuo a umjesto ovog formirali odjel za poljoprivredu, odjel za šumarstvo
i odjel za obrt, trgovinu i industriju te uz izmjenu od 29.1 1945. kada su se odjeli na-
zvali povjereništvima ) .

Predsjedništvo i Vlada odgovarali su za svoj rad Z A V N O H - u . Oni su

morali primjenjivati zakonske odluke ZAVND H-a i A V N O J - a , te su bili ovlašteni
da ukidaju odluke, zaključke i naredbe svih N O O - a , (seoskih, općinskih, kotarskih,
okružnih i oblasnih - Dalmacije od 1943. Slavonije i zagrebačke oblasti od početka
1944.), ako nisu bili u skladu sa zakonima Hrvatske.

No, kompromis izmedju KPJ i izbjegličke vlade ostvaren je tek

7.III 1945. kada je bila ukinuta izbjeglička vlada i Nacionalni komitet a umjesto ovih
formirana Privremena vlada DF Jugoslavije.

14.VI 1945. Predsjedništvo ZÀVNOH-a je donijelo odluku o Narodnoj

vladi Hrvatske po kojoj je vladu imenovalo Predsjedništvo Z A V N O H - a , a na čelo poje-
dinih resora došli su ministri.
29.XI 1945. Jugoslavija je postala Republika federativnog tipa a zemalj-
ska antifašistička vijeća narodnog oslobodjenja postala su sabori, odnosno narodne skup-
štine federalnih republika a njihovi izvršni organi vlade tih federalnih republika.
 -475-

Bilješke

I dio

Javna uprava i pravosudje u Hrvatskoj i Slavoniji za vrijeme

Habsburgovaca

Glava prva

Struktura vlasti
(1527 - 1848 )

Izvori
Šišič F . , Hrvatski saborski spisi I - V (l526-l63o) , MSHSM 33,36, 39,41,43,1912-1918;
Zaključci hrvatskog sabora (1631-1753), I - V I , Zagreb 1958-1968; Protocolla congre-
gationum generalium regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae (1754-1848) u Arhiv
Hrvatske u Zagrebu; Kukuljević I . , lura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
l - l l l , 1862-1863; Corpus iuris hungarici seu decretum generale incoliti regni Hungariae,
partiumque eidem annexarum, I - l l , Budae 1779; LaszowskiE., Monumenta Habsbur-
gica regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I —111 (1526-1564), MSHSM 35, 38,4c,
I9I4-I9I7; Lopašić R . , Spomenici hrvatske krajine l - l l l (I479-I48O), MSHSM 15. 16,
2o, 1884-1889; uz ove izvore vidi još one kod Sišića F . , Pregled jx>vijesti hrvar*, 0
naroda 3 izd. Zagreb 1962 str. 263-265 i 367-368.

Literatura
Smičiklas T . , Poviest hrvatska I I , Zagreb 1879? Šišic F . , Pregled povijesti hrvatskog
naroda, 3 izd. Zagreb, 1962* Historija naroda Jugoslavije, I L I 9 6 o ; Pliverić J . ,
Beitrage zum ungarisch-kroatischen Bundesrechte, Agram I8B6; Viroszil A . , Das
Staatsrecht des Konigreiches Ungarn vom Standpunkte der Geschichte und der vom
Beginn des Reiches bis zum Jahre 1848. bestandenen Landesverfassung wissenschaftlich
dargestelit,J-IH, Pest 1865; Marczali H . , Ungarische Verfassungsgeschichte, Tubingen
l9lo; Isti, Ungarisches Verfassungsrecht, Tubingen 1911; Klaić V . , Hrvatski sabori do
|79o, Zbornik Matice hrvatske o tisućojgodišnjici hrvatskog kraljevstva l / l Zagreb 1925;
Sišić F . , Bilješke za povijest hrvatskih sabora u XVI stoljeću, Zbornik Historijskog
instituta J A Z U , 1954; Šidak J . , Sabor hrvatsko-dalmatinsko-slavonski, Enciklopedija
Jugoslavije, Zagreb 1968, izd. i nakl. Jug. Ieks.zavoda vol

1. ŠišiĆ F. Hrvatski saborski spisi, Vol.I,str.99

2 . ŠišiĆ F. Hrvatski saboreki spisi ( u daljnjem tekstu HSS ) , V o l . 4 , str.12

3. Kukuljević J . Jura legni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Articuli et constitutiones

diaetarum seu generalium congregationum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
u daljnjem tekstu Jura regni), Zagreb, 1862, P.H str.lo6-lo7
4 . Gebhardi L . A . Geschichte des Reiches Ungarn und der damit verbundenen Staaten,
Leipzig 1778-1782, T . I - 4
 -476-

5. Šišič F. HSS, i str.99

ó. Verboczy S. Opus tripartìtum juriš consuetudinari i ìncliti regni Hungariae, partium-
que eidem annexarum, P.li rit. 65 § 3,4,5, vidi u Corpus juriš hungaricì se u ae-
cretum generale incliti regni Hungariae, partiumque eidem annexarum in duos romos
distinctum, Budae, typis regiae Universitatis ( u daljnjem tekstu C J H > 1779 Tom,
! str. 35

7. Plivert'c J . Beitrage zum ungarisch-kroatiscnen Bundesrecnte, Agram IS86#str.Ì52

8. Sišlo F HSSVstr.153

9. Kukuiiević J. Jura regni, il str.loó

10. Kukuijević J. Jura régni. Il str.115

11 . Protocol i um congregationum general ium regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae

( u daljnjem tekstu Prot. congr.regni ) V o l . X I (!79o-iSo8) str. 173
12. Vidi Instrukcije hrvatskog sabora svojim ablegatimc ne zajedničkom saooru iz
17o8, godine, Zaključci hrvatskog sabora ( u daljnjem tekstu ZHS; Sv. I! str.
362 cd zatim ablegatima kralju iz l7o9 godine ZHS S v. i\ str.4o4 od l ,Za- ć- ,4.
l7o9 Z r 3 U str. 379 te zakonski čl.!2o: 1715 zajed. sa Dora.

13. Pergoši ; 1, Decretum koterogaie Verbeweczi Istvan di jack? oopiszai a potrai! gase
Laslou l<3^erie za Mathiasem kral bil zevse gospode I plemenitih hòtieniem koteri
pod vugherske Corune ladanie slisse. Od Ivanussa Pergossichc na szlovienski iezik
obernie. 'tampan v Nedelischzu leto našega zuelichenia 1574, S, SII tit. 1,2.3
'4. Beilosztenecz J . Gazophyiacium seu iatino-ii lyricorum onoratum aerariurn,
Zagreb, I/4o. Typis .J.Bapt. Weitz. str.96 ad verbum "annexus"- ' pripleren, pri-
vezan"

5. ZHS I str.196
6. Pliverić J. Hrvatsko-ugarsko državno pravo. Po stenografskim bilješkama Janka
Koharića uz redakciju M . Srabca izdao B. Žalac. Zagreb, !9oo. (umnožene kao
rukopis) str.411
7. Viroszil A. Das Staatsrecht des Konnigreiches Ungam vom Standpunkte
derGeschichte und der vom Beginn des Reiches bis zum Jahre 1848 bestandenen
Landesverwassung wissenschaftlich dargestellt. Pest 1865. Bd I str. 146

Prot. congr. regni .Vol XI str. 5o-77

. Z a k . č l . 5 8 : I 7 9 O - I 7 9 I zajedničkog sabora
Prot. congr. regni.Vol. XI str.86,173
zak . č1.59: I 7 9 O - I 7 9 I zajed.sabora
•prot. congr.regni.Vol XI str. 88
rot. congr.regni. Vol XI str.233
rema saborskim zaključcima slavonskog sabora održanog u Križevcima 1538 g.
egnum Sclavoniae je obuhvatao uz zagrebačku i varaždinsku županiju Viroviticu,
 -477-

Veliku,Ujudvar , . . Vidi CJH, Tom I str. 368

O teritoriju, nazivu i grbu hrvatske staleške države vidi Sišić F. Pregled povijesti
hrvatskog nadoda, 3. izd. str. 338-339 te karte broj 9, lo, 11
25. Beuc I. Kojim pravom postaje Marija Terezija hrvatskim kraljem, Vjesnik kr.
državnog arhiva u Zagreb sv. VIII 1939 str.63-67

26. Beuc I. op.cit.str.84

27. Beuc I. op.cit.str. 72-73

28. § 3 zak . č i . ! : 1723 zajed.sabora
29. J 4 z a k . č l . l : 1723 za jeo .sabora

30. Ovaj uvjet je postavljen tek l79o. god. Vidi zak .čl. I I I : I79O-I79I
zajed. Sabora
31 . zak. čl .49: 1622 zajed,sabora
32. odnosno pomenutim zak. čl .i i 2; 1723 zajed.sabora
33. z a k . č l . 3 i 12: 1791 zajed.sabore
34. zak.č 1.6: ! 655 hrv .slav. sabora, Z H S ! str.i9S
35. § I i 3 zak .ć1.9: 1613 1 zak.čf .34: 1647 zajed .sabore
36. zak ,č 1.5: (613, zak.či.2: 1618, zak č1.2: 1622, zak .čl .1:1659 zajed. sabora
37. zak .čl. i : 1536 , zak.ći.3: 1553. zak č 1,2: 1622 zak ć !. ! :l 659, zak .čl .4: 1681 ,
z a k , č l T 41: 17!5 zajed.sabore
38. zak .čl .6: 1587, zak .čl.56: 1582, z a k . č i . 2 : lóoS. zok ,čl ,5: 1647 zajed sabora

39. zak.čl.37:1618, zak.čl,29- |63o,zak.čl .8: 1659 zak .čl .41 :l7l5,zak . č M 7 :
1791 i dr.zajed. sabora
40. zak.či.48: 1536 zajed. sabora i Bečki mir iz ióoó god. CJH Tom I str. 362 i 647
41. CJH Tom II str. 53 i 199

42. zak.čl .7: Vladislava dekreta I, zak.čl.l: 1596, zak.čl. 6o:l74l. zajed.sabora

43. Prot.congr, regni, Vol .XII str.2o7-2o8

44. zak .č 1.3 ; 1649,zak .č 1. 1: 18o5 i dr. zajed.sabora
45. zak.čl.2o: 1546, zak.čl.35: 1622, z a k . č l . 3 : 1649. zak.čl. 63: l74o, zak.čl.
7: !83o, i dr. zajed.sabora
46. zak.čl .22: 1655, zak.čl. loo: 1723 zajed. sabora
47. zak.čl.46: 1597, zak .čl .2o: 1599, zak.čl.31: 1715 zajed. sabora
48. z a k . č l . 7 : 1715, zak. č l . 5 : 1723 i dr.zajed.sabora
49. z a k . č l . 23: 1613, zak.čl.37: 1729 i dr. zajed.sabora
50. zak .čl .51: 1546, zak .čl .75: 1715 i dr.zajed.sabora
 -478-

51. zak .čl .37: 1569, z a k . č l . 3 l : 1599, z a k . č l . 3 l : l63o, z a k . č l . 9 , 25, 26: 1715, zak.
čl .23: 1741 i dr.zajed.sabora

52. zak .čl .7: 1548, zak.čl.13: l55o,zak .čl.14: I 7 l 5 , z a k . č l . 7o: 1723, z a k . č l . 17:
1729, zak . č l . 43: 1741, zak.čl.15: 1791 i dr. zajed. sabora

53. zak.čl.49: I655,zak.čl .14: 1715, z a k . č l . 7 : 1723, z a k . č l . 13: 1791 i dr. zajed.sabora
54. Viroszil M. DJS Staatsrecht des Konigreiches Ungarn, Pest 1866 Vol.II str.74
55. z a k . č l . 12: 1791 zajed.sabora

56. z a k . č l . 5 2 : 1545, zak.čl.45: I6O9, z a k . č l . 4 6 : 1618,zak.čl. 42: 1625, z a k . č l .

65: 1638, zak.čl.85: 1647,zak .čl .lo:l656, zak.čL 22: 1791 ! dr. zajed. sabora
57. z a k . č l . 8 : 1545,zak .čl .29: 1548, zak .č 1.16: I6O4, z a k . č l . 68:1622, zak.čl.lo9:
I655,zak .čl .13: I7l5,zak.čl .64: 1723 i dr.zajed. sabora
58. zak.čl.27: 1543,zak.čl .17: I554,zak .čl .21: l6oo,zak .čl .9: 1723, zak.čl.32:
1741 i dr. zajed.sabora

59. zak.čl.14: 1723 zajed.sabora

60. zak.čl.45: 1542 , zak.čl.18: I6l8,zak.čl .11: 1685,zak. čl.13, 19: 1723 t dr. zajed.
sabora
6i . zak JC1. 22: lóol, zak .čl. 15,62: 1723 ì dr. zajed.sabora
62. o regalima općenito i posebice vidi Lanović M . Privatno pravo tripartita,
Zagreb 1929. str.252-268.

63.Marczali H. Ungarische Verfassungsgeschichte, Tobingen l9lo, str. 72

64. Helbting E. Osterreichische Verfassungs-und Verwaltungsgeschichte, Wien, 1956,

str. 239-244 , 29o-293, 3o5-3o9 , 318-323, 326-336

65. Šišić, HSS I V str. 94, 145, 158, 159

HSS V str. 621 ,V1 str. 63, l2o, 336 , 444

66. Z H S Sv. II str. 9 , l o , S v . I I I str.loo,lo7,246, 28o, 382

67. Viroszil,op.clt.Vol.III str.7o-74

68. zak.čl.18: 1715 zajed.sabora

69. zak.čl. 14: 1741 zajed .sabora

70. zak.čl .97,98,lol,lo2,lo5, i 112: 1723 zajed.sabora

71. Viroszil,op.cit.Vol.III str.77-96
72. Kukuljević I.Jura regni.Pars II str. 236-238
73. Kukuljević I. Jura regni.Pars I str. 45o-45l

74. Herkov Z . Kraljevsko vijeće za kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju.

"Odvjetnik" Zagreb, god. X V I I I 1968. br. 8 str. 2l6-23o
 -479-

75. ŠišiĆ F. HSS Vol I str. lo-56

76. Viroszil A . o p . c i t . V o l II str. 263-264

77. Viroszil A . o p . c i t VoJ. Il str. 26Ó-28I

78. Lanović M . op.cit.str. 149-153

79. Lanović M . op.cit.str. 166-169

80. Lanović M.op.cit.str. 168-171

81. O slobodnjacima, slugama, čin|ženjacima i kmetovima vidi Lanović, op.cit.str.

171 -2o3

82. Šišić F. HSS I str. 3lo

83. Z H S Sv. I str., 1,4,8, lo i dr.

84. zak.čl.58: 1791 zajed.sabora

85. Pliverić J. Hrvatsko-ugarsko državno pravo, str. I lo—(14

86. zak.čl.I2O: 1715 zajed.sabore

87. Kukuljević J. Jura regni. Pars H str.23c

88. Uporedi bilješku ad 22 i 23

89. Sišić F .Pregled povijesti hrv. naroda str. 53-354

90. Z H S 1 str.163 ( S I . I )

91. Z H S I stT. 167

92. Z H S I str. 171-177

93. Z H S I str. 23o ( č l . 2 )

94. Z H S ! str. 281 ( č l . l o )

95. Z H S I str. 467 ( č l . 2 )

96. Z H S II str. 29 (čl.l)

97. Z H S II str. 231 (čl.8)

98. Z H S III str22 ( č l . 8 )

99. z a k . č l . 2 : 1723, z a k . č l . 16: 1728, z a k . č l . I - 1731, zdc.čl. 35: 1735 i dr. hrvatsko-
slav. sabora

100. Z H S II str.132 (čl.3: Ì697 )

101. Z H S il str. 134-135

102. Z H S II str.138 ( č l . l : 1697 )

103. C J H Tom.I.str.192
 -480-

104. Evo predmeta koji su se izričito odnosili na kraljevinu Slavoniju a kadkada i na

kraljevinu Hrvatsku:

- marturina 1439 god. CJH Tom i str. 2ol

- obaveza kralja da ne smije podijeljivati strancima gradove i utvrdje-
nja u kral jevinama Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji 1471 god. CJH,
Tom.I str. 222
- obaveza održavanja judicia generalia 1478. god. CJH Tom i str.228
- reguliranje sudskih poziva na oktavalni sud po banu, zamjenjivanje
bana u funkciji redovnog suca po protonotaru, ukidanje sudišta u
zagorskoj županiji te prenošenje njegovog djelokruga na bana I486 god.
CJHT^m I str. 236, 248, 251
- potvrda svih prava plemstva, velikaša i prelata te svih gradjana kralje-
vina Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, dužnost kralja da podije!juje
bansku funkciju samo domaćim državljanima, plaćanje marturine, duž-
nost polaganja zakletve bana kao redovnog suca kraljevstva, održa-
vanje oktava!nih sudova 1492. god,, C J H Tom f str, 258, 259 f 262,
263, 265
- obaveze održavanja oktavalnih sudova, točno utvrdjivanje broje
carinarnica i mjesta u kojima • one mogle postojati, privilegij bana
Kao i palatina da može primari od kralja dvije funkcije 1498 qod
C J H Tom. 1! str. 293, 296, 299 3o5
- pravo apelacije protiv presuda u Hrvatsko;, biavonlji i Dalmaciji na
redovno kraljevo sudište, obaveza održavanja oktava I nih sudova te
način polaganja zakletve u sudskom postupku u Hrvatskoj ? Slavoniji
!5oo god. C J H Tom. I str. 3!o
- produženje rada redovnog kraljevog sudišta da D'I se mogle riješiti
sve apelacije plemića sa područja kraljevina Slavonije, Hrvatske
i Dalmacije, dužnost kralja da dade oružanu silu radi izvršenja ban-
skih presuda, odredba po Kojoj kralj ne može ništa odlučiti kao ni
bana imenovati bez prethodne konzultacije sa svojim savjetnicima ko-
je mora imenovati s područja ugarskog t slavonskog kraljevstva !5o7
god. CJH Tom. I str.321 , 322, 323
- taksativno nabrajanje kraljevih regala na području Slavonije da bi
se uklonila opasnost širenja kraljevih prava I5M god, C J H Tom I str
326
- dužnost sviju da pomognu bana u izvršenju presuda 1518.god,
CJH Tom I str. 34o,l5l9 god. CJH Tom I str. 344
- potvrda prava plemićima požeške i drugih županija 1525 god.
CJH Tom I str. 349
105. CJH Tom I str. 282
106. zak.čl.33: 1649,zak .č1.22: 1687, z a k . č l . 3 , 5 , i 6: 1723, zak.čl.48: 1741 zajed.sabora
107. zak.čl.II:I6O8, zak .27 i 28: l6o9, zak.čl.31: 1618, zak .čl .2:1622,zak.čl .32
1635, zak.čl.32: 1638, z a k . č l . 22: 1687, zak.čl.114: 1715, z a k . č l . 8 7 : 1723,
zak.čl.2o: 1729, zak.čl.47: 1741 zajed.sabora
 -481-

108. z a k . č l . 2 3 : 1687, z a k . č l . 2 6 : l79o zajed.sabora

109. zak.čl.61: 1741 zajed.sabora

110. z a k . č l . 5 9 : 1741 zajed.sabora

111. z a k . č l . 31: 1741 zajed.sabora

112. z a k . č l . 6 : 1662, zak .čl .66:1681, zak.čl.175: 1715, zak .č 1.54:1741 zajed.sabora

113. zak.čl.61: 1625, z a k . č l . 7 : 1723 zajed.sabora

114. z a k . č l . 9 7 : 1723 zajed.sabora

115. zak .čl .27: 1723 i dc. zajed.sabora

116. zak.čl.61: 1625 zajed. sabora
117. z a k . č l . I : 1498, zak .61.49:1655, zak . č l . 14:1715 zajed. sabora
118. zak .čl. I2:I5O7, zak .Č1.49:1655, z a k . č l . 2 9 : 1723 zajed. sabora. Iznimno su m
vicežupani i plemići u Hrvatskoj i Slavoniji suditi do 15 dana prije početke s r
z a k . č l . I I : 1635 hrvatskoslavonskog sabora, Z H S sv.l str.58

119. Detaljnije o tehnici poslovanja zajedničkog sabora vidi Viroszil, op.cit.Vo! -

III str. 2 2 - 6 2

120. zak .čl .1 :I7O8 . hrvatskoslav. s a b o r a Z H S s v . I I str. 354

121. z a k . č l . 8 7 : 1659 zajed.sabora

122. Z H S sv.l str.37

123. Smičiklas T., Poviest hrvatske, Zagreb, 1879 11 dio str.io!

124. Šišić F. Acta .comitialid Vol. V str. 122

125. Šišić F.Acta comitialia V o l . V s t r . 334

126. Z a k . č l . 3 8 : 1613 zajed .sabora i Šišić F, Acta comitialia, Vol. V s t r . 7 7

127. Z a k . č l . 7 3 : I486 zajed.sabora i Šišić F. Acta comitialia^ V o l . V str.J2o

128. Šišić F. Acta comitialia, Vol.Vstr.122

129. Z a k . č l . 9 : 1642hrvatskoslav. sabora ZHS sv.l str.lo4
130. ZHS sv.l lo4
131 . Šišić F. Acta comitialia. Vol . I V str. 126
132. Zak .čl .3: 1575 zajed.sabora
133. Šišić F. Acta comitialia. V o l . I V str. 171
134. Zak .čl .88: 1659 zajed.sabora

135. Šišić F. Acta comitialia,Vol . I V str. 177

136. ZHS sv.l str.3ol

137. ZHS sv. I str.35o
 -482-

ì38. Šišić F. Acta comitialia, Vol. IV str. 171

139. Šišić F. Acta comitialia # Vol . I V str. 193

140. Šišić F. Acta comÌtialÌa t V o l . I V str. 226

141. Šišić F. Acta comitialia, V o l . I V str. 126, 226 i ZHS sv.I sir. 197
142. ZHS sv.I str. 148

1 4 3 . Zak.čl.22: I6O2 zajed.sabora

144. z a k . č l . 3 : I486, z a k . č l . 7 : 1572 zajed.sabora
145. z a k . č l . 2 : 1498 zajed.sabora
146. z a k . č l . 7 : I572,zak .čl .88: 1659 zajed.sabora
147e zak.čl.56: 1723 zajed.sabora
148. zck. 61.7: 1715, zak.čl.56: 1723 zajed sabora
149. Lanović M.op.cit.str. 346-347

150. zak.čl.43: 1791 i zak.čl.28 i 29: 1723 zajed.sabora

151. zak.čl.28:1715 zajed.sabora

152. z a k . č l . 34: 1723 zajed .sabora, ZHSsv.lII str.l69,l7o, 172

153. zck .č1.3o: 1723 zajed .sabora

154. Z H S s v . l I I sir. 187

155. ZHSsv. III str. 188

156. § 2 I 3 zak.čl.9: I8O7 zajed.sabora
157. ZHSsv. Istr. 168, 336, 527, 547 . . . . . sv. V str. 11,15, 37,48, 174,277 i dr.
158. Šišić P. Acta comitialia, Vol JV str. 3, 117, ZHSsv.I str. 395
159. Šišić F. Acta comitialia, Vol .IV str.7o
160. Šišić F. Acta comitialia, Vol. IV str. 177
161. Šišić F. Acta comitialia. Vol . I V str.376
162. ZHS sv.I str. 23o, 281
163. ZHS sv.I str. 266,274
164. ZHS sv.I sir. 3ol
165. ZHSsv. I SIT. 332, 337
166. ZHSsv. I sir. 32o
167. Smičiklas T.op.cit.dio II Zagreb 1879 str.326

168. ZHS sv. I str. 321

169. ZHSsv. I str. 497
 -483-

170. ZHS sv. I str. 152

171. ZHS sv. i str. 392

172. ZHS sv. I str. 439
173. ZHS sv. II str.lo
174. ZHS sv. II str. 12

175. ZHS sv. l l l p . 2 6 , 32, I I I , 247, 255

176. ZHS sv. II str. 235

177. ZHS sv. V . sft-.l

178. Smičiklas T.op.cit.dio II str.34©
179. ZHS sv. I str. 13, sv.III str 32

180. ZHS sv. Ili str. 32

181 . ZHS sv. V sir.39
182, zak.čl.25: 1538 hrvatskosiav .sabora vidi u CJH Totv . ! str. 369
!83. Sišić F. Aera comitialia,Vol .111 od anuum 1574, voi. IV str. 25,

184. Šišić F. Acta comitiaiia,. V o i . i V SIT. 34, oć.. -4

185. Sišić F. Acta comiriclia, V o i . I V s r r . 9ć

186. Sišić F . Acto comifiaiia/v'o! . V srr. 347

187. Sišić F. Acta comitiaiia, V o l . V srr. S 3
188 § 5 zak.čl.14: lóo8 postcorònationem zajed.sabore

189. ZHS sv. I str. 21!

19o.Sišić F. Aera comitiaiia, Vol. V . srr 41

191. ZHS sv. V str . 'K
192. ZHS sv. U t r . 15
193. ZHS sv. I stT. 7o

194. ZHS sv.V str.8,45

195. ZHS sv. I str. 22, 35, 51 ,04

196. ZHS sv. V str.61

197. J 8 zak.čl.25: 1538 zajed.sabora

198. ZHS sv.I str. 14

199. ZHS sv.lll str. 265 ( ad an. l73o.)
200. ZHS sv. III str. 265, 266
 -484-
201. CJH Tom II str.129
202. ZHS sv.lll str. 421, sv.IV str.161
203. Z H S sv. III str. 254

204 Tako na pr.

1627 god. da se svećenici n© smijusuditi na svjetovnom sudu, jer
se to protivi papinskoj buli Coena Domini, zatim, zaprisegnuti pri-
sjednici - jurati assessores - koji su sa plemićkim sucem ili podsucem
sudili u jednom sporu da ne mogu imati pravo glasa kod prizivnog
sudišta u istom predmetu, zatim, plemićki sudac da može suditi plemi-
mićima jednoselcima samo u gradjanskom postupku, zatim, prizive plemi-
ća protiv osuda plemićkog suca da rješava županijski sudbeni stol
I63S god, da se u buduće biraju dva vicežupana na tri godine,da se po
isteku trogodišta mora sazvati županijska skupština ili još ranije, ako
je jedan od vicežupana umro prije isteka roka svoje funkcije da bi
se Ì2 vršio izbor novog vicežupana
64J }oc* oc velik? župan preda sudski pecat jednom od vicežupana
i- . >: jjf ootpisuje zajedno s notarom zapisnike ili pak
w ' aaa se odredjuje da se slobodnjaci, armai iste i plemići
seo »ceu » moraju pokoravati presudi plemićkog suca a cla njihove pri-
/AM *sava više županijski sudbeni stol nego podžupan ili pak
»60c kj potvrdi statut Varaždin varoši.

205. z a k . č l . 73 148/ ' a < » a bora

2o6 zak rJ , 7o ^ /M«-^ cabora

?o7 ZHS sv.V str, -x

2o6 ZHS sv .II s i r . 2 3 5 sv Hl str.3lo
2o9 Šišić F. Acta comitialia, V o U str.57. Vol .IV str.84, 171, 193, 226 i Verboczy
| t . Opus tripartì tum juriš consuetudinari i inclyti regni Hungariae partiumque
eidem annexarum(u daljnjem tekstu Verboczy# Tripartitum) Partis Hl tit. 3 ^ 13
- vidi u C J H Tom 4 str J o 3
210, zak .ć 1.28 : 1715 zajed .sabora
211 zak.čl.35 i 1729 zajed.sabora
212 ZHS sv J str.86

213. z a k . č l . 8 : 15o4 zajed .sabora

214. ZHS sv.I str* 415, 416
215. ZHS sv.I str.óo, sv.III str.235
216. ZHS sv.I str.64
217. ZHS sv.I str.148
218. ZHS sv.I str.65, 163
219 . ZHS sv.I str.II
 -485-
220. Z a k . č l . 18: 1495 zajed.sabora

221. zak.čL2:!6o8 , zak.čl .66:1618, zak čl .6o:l638, zak .č1.43:1655,zajed.sabore

222. ZHS sv.l sir.89

223. Zak. čl .28: 1715, zak.čl.35: 1729 , zak .čl J3:l8o7 i dr. zajed.sabora
224. ZHS sv.l str.415, 416

225. ZHS sv.l stT. 149

226. z a k . č l . 18: 1495 zajed .sabora
227. ZHS sv.l sir.2,89

228. zak.čl.35 : 1729 zajed.sabora

229. Kukuljević I Jura regni f Par. II str. 191, 192

230. CJH Tom.IIsfr5J56

231. Kukuijević l.op.cit.Par. II sir. 199

232. Zak .čl .60: I486, zak .čl .6:1492,zak .čl. 19:1554, zak .čl. 53:1559, zak .čl.23:u;' :
zak.čl.75: (647 ? dr zajed. sabore

233. zak .čl .33: 1638, zak.čl. 75: 1647 zaiec, saoora
234. zak.čl .60;.I486, z a k . č l . 35: 1536., zak.čl .49:1542 zak .č 1.38:1546, z a k . č l .
52: 1559 i dr.zajed .sabora

235. zak.čl. 37:1556 zajed . sabora

236. zak.čl.44: }498 zak ,č! .56:1723 i dr. zajea sabora

237. Z H S sv.Vstr.299

238. ZHS sv.l str.9,14, sv.llf str. 393

239 Lanović op.cit.str.33!

240. zak . č 1. 11:1765 za j ed. sabore

241. zak.čl.6:1411,zak .čl.4o:l625,zak.čl.71:1659, zak .čl .63:1715, zak .č 1.64:1723,
zajed. sabora

242. Lanović, op.cit.str.74

243. Marczali H.op.cit.str.llo-116
244. zak.čl.21:1635,zak.čl. 15:1649 zajed.sabora
245. zbk, č l . 1:1608 post .cor. zajed. sabora
246. zak.čl.33:1542, zak .čl .6:l6o8 ante coron^zak .čl .6o:l6l8, zak .č1.18:1649
i dr. zajed.sabora

247. z a k . č l . 41:1681 zajed.sabora.

248. zak.č1.87:1647,zak .č1.16:1649 zajed.sabora
249. zak.čUo7:l723 zajed.sabora
 -48ć-
:50. Lanović M.op.cit.str.67 ad not.l9o

251. Sišić F. Acta comitialia, Vol .IV str 44

252 ŠišiĆ F. Acta comitialia, V o l . V str.34

21 ; postanku i razvoju plemenite općine Turopolje vidi opširno studiju Laszowskì
c .Plemenita općinaluropol je. Zagreb I9M. Tom. l - l l l
;
>•• Laszowski E.op.clt. Tom.II str 21

Viroszll A. .op.cit. Vol .III sttf2c

25o Pored literature navedene kod Sišića u Pregledu povijesti hrv.naroda, str.266,
vidi još: Boppe P.La Croatie militaire (18o9-1813).Paris l9oo^Hostinek J .Die K a
K .Militargrenzef Rothenberg E . G The Austrian Militar/ Border in Croatic
1552-1747. Urban I96OJ Rothenberg E . G The struggi eo ver the dissolution of
the Croation milit, border 185o-1871.
25/ Kukuljević Ì Juro regni Croatie Parsi. str.3o8-3ib
2;:> ,'nniček F Specialgeschichte der Mi I i targrenze. Beč , 1875. Bd.| .str.lol

2i' c
„.coredi Kukvìjevie. I.Jura regni Croatiae. Pars I $rr. 366-366
2 6C. \/ •:; n Sč ek F, op . c 11, Bd J 461
261 , Vaniček F,op,eH\Bd I 5!o

262, Vaniček F. op. cit* Bd, f . 5Ì6-53-.-

262. vonicek F. op, cit. Bd. f 567-57c

Vaniček f; op. cit. Bd. ! 57o-58c

26;- Vaniček F . op. Bd» fi 1 ~3o7 '
2óc Vaniček F, op, cit. Bd. IH 1-349

267, Vaniček F op cit. Bd. I V 326-373

268, Vaniček F op, c i t ^ d , IV 318-325
269, Vaniček F. op. cit.Bd. IV 377-381
270 Vaniček F. op, cit.Bd. IV 415
272 Vaniček F. op. cit.Bd. IV 448-454
272 , Vaniček F. op. cit.Bd.IV 48o-495
273. Vaniček F. op. cit. Bd.IV 498-5Ò3
274 Vaniček F. op. cit. Bd.IV 531-534
275. Vaniček F. op. cit. Bd.IV 545
276. Vaniček F. op.cit. Bd . I V 549, 551
277. Landes-Vervaltungsblatt fur die kroatisch-slavonische Militargrenze - List zema-
ljske uprave za hrvatskoslavonsku vojnu krajinu (u daljnjem tekstu LVBMG) god. I
Zagreb 1872. p.l33-l4o i I 4 O - I 4 2 ^provedbene naredba)
2 7 8 . LVB M G i p. 2 9 7 - 2 9 9

279. LVB M G H p.38-44

280. LVB M G II p. 67-68 , 81

281. LVB M G II p. 87
282. L V I M G III p. 61
283. LVB M G IV p. 48, VI 3-5

284. LVB M € IV p. 73-loo

285. LVB M G IV p io3-io4
286. LVB M G IV p. lo5
287. LVB M G IV p. io7, V I - P . I 3 - M
288. LVB M G Vii p.l
289. LVB M G Vili p.1-2
290. LVB M G VIII p- I3h59

291 . LVB M G IX p. 7-9

292. LVB M G IX P. 95, 183

293. LVB M G X p. l5o-(5č

2 9 4 . LVB M G X p . 156-161

295. LVB M G X p. 161-167

296. LVB M G X p. 168-174
297. Sbemik zakona i naredaba valjanih za kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju ( w daljnjem
tèkstu Sbornik ) god. 1881. br.84i god. 1882. br.lć
298. Sbomik,god. 1883, br.5
299. Sbornik,god. 1886, br.8
 -488-

Glava druga

Javna uprava ( 1848 - 1918 )

;
zvon-
Arhivska gradja slijedećih arhivskih fondova ( koja se čuva u Arhivu 4
Hrv'afsKe u Zagrebu):

Banska pisma ( 1848 - 1849 )

Bansko viječe ( 1848 - 1851 )
Banska vlada ( 1852 - 1854 )
Namjesništvo za Hrvatsku i Slavoniju ( 1854 - 1861 }
Namjesničko vijeće za Hrvatsku,Slavoniju i Dalmaciju ( Ì86I - i 868 }
Zemaljska vlada Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije { 1869 - f9l8 }
Varaždinska županija ( 1848 - 1918 )
Zagrebačka županija ( 1848 - 1918 )
Zbirka stampata ( 1848 - 1918 )
Saborski spisi Sabora Kraljevina Dalmacije. Hrvatske i Slavonije od
god, \B6l uredili i izdali D . Kušlan, M , Suha?. Zagreb 1862 ( u daljnjem
tekstu Saborski spisi),
Dnevnik Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ( 186/ •
u daljnje-.-» f ekstu Dnevnik sabora }
Aligemeine? Reichs - Gesetz und Regierungsbiatt fur das Kaiserrhum
Oesterretcn • 1849 - 1861 )u daljnjem tekstu RGB.
Zemaljsko • /.akonski i vladni list za krunovinu Hrvatsko i Slavoniju
1849 « 186; ì - U d a l j n j e m tekstu ZVL
Sbomik z.akui«ab I naredabah valjanih za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju
( 1863 - 1918 ì

Literaturo
Stubenrauch M.Handbuch der osterreichischen VerwaI tunasgesetzkunde
I W i e n , 1859.
Vrbanić F«, Rad hrvatskog zakonodavstva na poi u; aprave. Kad J A Z U 94
Smrekar M. Priručnik za političko upravnu službu u kraljevinah Hrvat-
d<oj ? Slavoniji, I - V Zagreb,1899-19o5. Fr ; X.
Zigrović Pretočki FR. X . , O samosvojnih pravih 1 pravi!ih Krallevine
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije U Zagrebu, tiskom Franje Župan,c.kr
poveljenog tiskara l83o, Prevod sa latinskog na hrvatski u Zagrebu, 1833
Hartmann, 1917.
Zigrović-Pre točki, Ivan. Upravna nauka i hrvatsko upravno pravo u JC -
kim crtama. Sa političko statističkom skrižaljkom kraljevine Hrvatske ;
Slavonije. Zagreb, i. Hartmann, 1917.
Zigrović-Pretočki Ivan. Zakoni i naredbe o upravi gradskih i seosk*1
obćina u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. 2.znatno popunjeno Izc nje.
Zagreb 1896
Zigrović-Pretočk i Ivan, Upravno pravo kraljevina Hrvatske i
Slavonije s obzirom na ustav Bjelovar 191 i
 -489-

Čulinović F. Državno pravna historija jugoslavenskih zemalja I

Zagreb 1954.
Vidmar J . Registratura Odjela za unutarnje poslove Zemaljske
vlade u Zagrebu 1869-1918. Arhivski vjesnik I Zagreb 1958.
Marczali H.Ungarische Verfassung sgeschichte. Tubingen l9lo.
Marczali H. Ungarisches Verfassuhgsrecht. :Tubingen 1911.
Sidak J. Prilozi historiji stranačkih odnosa u Hrvatskoj uoči 1848.
N Z XIII l96o.
Sidak J . Seljačko pitanje u Hrvatskoj politici 1849. JIČ I963.br.2
Sidak J. O tobožnjoj detronizaciji Habsburgovaca u Hrvatskom
saboru 1848, HZ XVI 1963
Sidak J. Poslanstvo Hrvatskog sabora austrijskom parlamentu g.1848
Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjek za povjest 3, l96o
Sidak J . Jugoslavenska ideja u Ilirskom pokretyJlC 1963. br.3
Sidak J. Hrvatski narodni preporod - ideje i problemi, "Kolo" 1966
br. 8-lo Zagreb 1966.
Sidak J. Hrvatsko pitanje u Habsburškoj monarhiji, HP 1963. b r . 2 <
Zagreb, !963,
Sidak J. Die kroatische Pol i tik in den sechziger Jahren des XIX
Jahrhunderts bis zun kroatisch-ungarischen Ausgleich ( 1868 ),
Oesterreichische Osthefte 9 ( 1967 ) H . 3 . Wien 1967.
Sišić F. Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962. Izd. Ma
fica Hrvatska / i ramo navedena literatura ( str. 37o )

300. Zbirka stampata kut. br.il7 s>r.3o i kut.br. 131 br.89

301. Banska pisma,1848. (br.2-3oo) br.5

302. Banska pisma, 1848. br.2l Dokumenat nosi naslov: " Misli nekojih domorodaca
što se sostojanja Ugarske sa združenih kraljevinah dotiče i na koji način bi se
mogao stališ oviuh proti naKanjenju protivnikah narodnosti i jezika utvrditi".

303. Spisi u kojima se traži rješenje važnih problema počinju se zaprimati sa da-
nom 2 9 . I V 1848. i nose oznaku " bansko vieće 11. Ban je potpisivao rješenje
jednog takvog problema već I . V 1848. što znači da je ban potpisivao rješenje
nakon što je Bansko viieće donijelo zaključak o tom problemu. Uporedi Banska
pisma 1848. br. 34, 47 i 57.
304. Banska pismeni848. br. 39

305. Bansko vijeće, Nutarnji odsjek 1848. bez broja

306. Zaključak Sabora 1848. č l . l l .

307. Bansko vijeće, Bojni odsjek 1848. br.17

308. Zaključak Sabora 1848. č l . l l

309. Banska pisma,1848. br. 44, 84.

310. Banska pism a/ l848. br. 291.

 -490-
31 ì . Banska pisma, 1848. br. 155

312. Stampata, kut. br.131 br.6

313. Stampata,kut.br. 131 br. 136

314. Zaključci Sabora,l848. cl .16

315. Arhivska gradja koja datira izmedju 2 2 . - 2 9 .VI 1 8 4 8 a pripada Upravijajuć em
odboru,nalazi se u fondu Banskog vijeća.

3Ì6.Zaključci Sabora,1848. čl.21.

317. Bansko vijeće, Nutarnji odsjek 1848. br. 31-48.

318. Banska pismafI848. br. 181, 187, !9o, 192 I dr.

319. Banska pisma,1848. br. 214, 229, 252.

320. Banica pisma,l848. br.2lo

321 . Banska pisma, 1848. br. 2o8, 229.
322 Spisi Sabora,1848. Sv. LXXV1II br.12.

323, Spisi Sabora,1848. £v. LXXVI! br. 12 i Bansko vijeće, Bojni odsjek 1848. br.17
324, Zaključci Sabora,1848. č l . 3 .
325, Bansko- vijeće, Bojni odsjek 1848. br.17
326 Banske pisma, 1848/49. br. 8,1 o/l848.
327. Bansko vijeće Bojni odsjek 1848. br.17
326 Banska pisma,1849. br. 134

329 Proglas pada upravo u čas kada je madjarska revolucija bila napokon skršena.
330. Ivan Kukuljević banu Jelačiću 9 . V I I I 1849 .Vidi Mirković Stj.,Jvan Kukuljević
Sak^nsk i , Zagreb 1861. str. 51 -53.
331 ZVLI85o. br .4

332. Bansko vijeće raspušteno u smislu č l . l naredbe min .unutarnjih poslova od 12.VI l85o
br. 3198. Vidi Bansku obavijest od 3 . 7 . I85o. b r . l 2 / l 8 5 o . u fondu Varaždinska žu-
pani ja#k ut.br. 4ol, akt br. 5 Da je Banska vlada proradila već I . VI I !85o. vidi
Bansku obavijest od 15.1 1851. u ZVL 1851. br.ó.Prvi akti Banske vlade datfraju
sa I .VII l85o. - vidi fond Varaždinske županije^kut.4ol. akt br.5.

333. ZVL l85o br.4

334. Oktroirani ustav od 4 . I I I 1849. vidi ZVL l85o. br.l
335. Stubenrauch M.op.cit.Bd.I str. 27
336. Stubenrauch M.op.cit.Bd. I str.28

337. Stubenrauch M.op.cit.Bd.I .str.36, 37

338. Naredba ministarstva financija od 2 4 . V !85o. vidi RGB !85o. br. 2o9.
 -491-

339. ZVL l85o. br.59

340. ZVL l85o. br.61
341. Ibidem

342. Shibenrauch M . op.cit. Bd. I i to za resor financija vidi str.51-62, trgovinu,

obrt, javne gradjevine i saobraćaj, str. 62-71, i bogoštovlje i nastave str.71-75.
343. RGB l85o. br. 245
344. Varaždinska županija, kut. 4ol, aki br. 12
345. Varaždinska županija, kut. 4ol, akt br.13
346. ZVL 1851. br. 147.
347. ZVL l85o. br. 45 i ZVL 1851. br. 146
348. RGB 1852. br.4
349. ZVL 1853. br.lć
350. Djelokrug namjesništva, okruga i kotara vidi ZVL 1853. br.lć (str.57-92)
351. RGB l86o. br. 226 ili Sbornik 1863. br. 131
352. Sbornik 1863. br. 175, 176
353. Sbornik 1863. br. 132, 154 i 192.
354. Sbornik 1863. br. i54 i 172.

355. Sbornik 1863. br. 171.

356. Sbornik i863. br. 182.
357. Saborski spisi 1861. sv.ll SIT. 113-119.
358. Sbornik 1863. br. 171.
359. Sbornik 1867. br. 65
360. Sbornik 1867. br. 65
361. Zakon od 21 .XII 1867. RGB 1867. str. 4ol-4o6 i Zakonski čl. XII : 1867
zajedničkog sabora.
362. Sbornik 1868. bt. 14
363. O vladi u Budimpešti vidi Morczali H. Ungarische Verassungsgeschichte/na pom.
mj,
364. O Saboru vidi Sbornik l87o. br. 48 , 49; 1875. br. 82; 1881. br. 43; I882.br. I,
2; 1883. bc.3; 1884. br. 49 i dr.
365. Vrbanić, op. .cit.str.69.
366. Sbornik 1869. br.2.
367. Dnevnik Sabora ( 1867 - l87o ) ; str. 584
 -492-
368. Sbornik 1869. br.5

369. Sbornik 1869. br.5; 1874. br.2.

370. Vidmar J . op.cit.str 411-444.

371. Banska naredba od 24.XII 1881. vidi u fondu Zemaljske vlade u Zagrebu,
Predsjedništvo (u daljnjem tekstu PRZV)sv.| .br.3323/1881 .

372. PRZVsv I. br. 3814/1881.

373. P R Z V s v . 1-2 br. 38o/l896.

374. PRZV res.br. 86/1914. PRZV SDDS br. 1328 od 2o.VI! 1915.

375. Sbornik 1914. br. 93; 1915. br.14.

376. Sbornik 1871, br.7

377. Sbornik 1871. br.9.

378 Sbornik 1875, br. II, 1895. br. 14,

•79. Sbornik !87o.. bc. 53,

180. Smrekar M . o p .cit.voi. I str. 111-128, posebno ad not. I na str. 126.

,81. Z V L 1853, br. 38 i 41; 1 8 ^ . br. 151; 1857 br oc

,32. Sbornik 1891. br. 4o; br. 76; !9o2. or,22.

Sbornik 1894. br. 9,

384, Sbornik Ì876. br. 9°

38- Sbornik 1871. br-5

Smrekar, op.cit. \ str.3o.

38 Sbornik 1874. br, 52; 1875. br.7.
388 Sbornik 1886. br.8
389. zbornik 1886.br.9.
390. Sbornik 1886. br.8
391. Sbcmik 1881. br.3

392. Sbornik 1886. br.lo.

393. Sbornik 1895. br. 34.

394. Sbornik 1871. br.4.

395. Sbornik 1876. br. 54.

396. Gross M . Osnovni problemi pravaške politike 1878-1887. H . Z . X V . I 9 6 2 . str.64.

397. O djelovanju političkih stranaka uporedi:

 -493-

Šidak J. Dva priloga hrvatskoj povijesti od 1868-1871. HZ X1X-XX

( 1966-1967 ) Zagreb.

Sidak J. Ivan MažuraniĆ kao političar. "Kolo" 1965. Zgb. 1965.

Sidak J. Prilog razvoju jugoslavenske ideje do go.1914. " Naše teme
1965. Zagreb 1965.

Sidak J. Značenje Rakovičke bune u austrijskoj politici go.1871.

H.P. 1961. br. I

Sidak J. Hrvatska historiografija 1955-1965. H.dio) HZ XVII1-I965.

Zagreb 1966.
Sidak j . ,Gross M. Karaman I . , Sepić D . Povijest hrvatskog naroda
!86o-l9i4. Zagreb, Školska knjiga 1968. i tamo naznačena literatura na
str . 335-352 „

Gross M.Erzherzog Franz Ferdinand und die kroatische Frage. Ein Beitrag
zur grossosterreichischen Politik in Kroatien, Oesterreichische Osthefte
Wien 1966
Gross M. Geneza Frankove stranke. HZ *•• XVII 1964. Zgb, 1964
Gross M. Hrvatska uoči aneksije Bosne i Hercegovine. /Ibornik radova
"Istori ja XX veka", 111/1962 '
Gross M # Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od I878-I9I4. HZ X I X A X
I966-I967 Zgb , !967

Gross M« Uber die nationale Frage in Kroatien wahrend der Krise des
Dualismus. " Die nationale Frage in der osterreichisch-ungarischen
Monarh i e Ì9oo-f9!8,J, Budapest,.. Akadćmfai kirfdo. I967
Gross M. Die nationale Idee der kroatischen Raschtspartei und ihr
Zusammenbruch ( 1861 bis !895 ) Zum NationSltatenproblem der Donau->
monarhieuOsterreishische Osthefte 1964,H. 5. Wien 1964,
/

Gross M. O nekim aspektima razvoja nacionalne ideje za vrijeme narodnog

preporoda u Dalmaciji. HZ 1963, br. l # Zgb. 1963.
Gross M . Osnovni problemi pravaške politike 1878-1887, HZ XVI 1962.
Gross M* Počeci radničkog pokreta u Zagrebu. HZ VIII 1955.
Gross M. Propast starounionističke stranke u svijetlu izvještaja Mirka
Bogovića. Zbornik Historijskog instituta JAZU, Zagreb, 1954.
Gross M,Razvoj socijalističke ideje u Hrvatskoj !89o-l9o7. "Putevi revolu-
cije" III/I965. br.5.

Gross M.Socijalnademokracija u Hrvatsko? i politika "novog kursa"

Radovi Filozofskog fakiilteta u Zagrebu, Odsjek za povijest 2/1959.
 -494-
Gross M . VladavinG Hrvatsko-srpske koalicije I9O6-I9O7. Beograd
l96o. Institut društvenih nauka, Odjeljenje za istori jsk e nauke. Serija
I. Monografije.

Gross M . Die "Welle". Die Ideen der nazionalistischen Jugend in Kroatien

vor dem I .Weltkrieg. "Osterreichische Osthefte H lo/l968.H.2.W?en 1968.

Bogdanov V . Historija političkih stranaka u Hrvatskoj od prvih stranačkih

grupiranja do I? 18. Zagreb NIP 1958.
Bogdanov V . Hrvatski narodni pokret l9o3/l9o4. Rad J A Z U 321, 323,

Bogdanov V . Starčevićeva stranka prava prema oslobodjenju i ujedinjenju

južno-slavenskih naroda u toku Prvog svjetskog rata, J A Z U Jugoslavenski
odbor u Londonu, Zagreb, 1966.

Bogdanov V . Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog

nacionalnog pitanja. Rad J A Z U 3oo. Zagreb, 1954,

Culinović .F. Državno pravna historija jugoslavenskih zemal ic. Zagreb,i96i.

(Udžbenici Zagrebačkog sveučilišta knjiga I x

Culinović F. Razvitak narodne vlasti u Jugoslaviji (skripta ).

Zagreb izd. Kluba studenata tehnike " N i k o Tomić" 1946.

Culinović F. Sabor Hrvatske od 1861. Rad J A Z U 347. Zagreb, 1967

Sirotković H I zborni red zc Sabor 1861. god. ? provodjenje izbora»
Rad J A Z U 347, Zagreb, 1967.

Sirotković H . Pravni I politički aspekti procesa "Reichspost" r Friedjung

J A Z U Starine 52, Zagreb, 1962.

Kuntić Lj. O nekim osnovama za politiku hrvatskih gradjanskih strancka

u X I X stoljeću, Radovi Filozofskog fakulteta Zagreb, Odsjek za povijest
2/1959.

Kuntić Lj. Slovenija u političkom programu Stranke prava do I87Ì,

Jadranski zbom?k # God.3. Rijeka, Pula 1958,
Flaker A . Pravaštvo i Rusija ( Mjesto Rusije u pravaškoj vanjsko-
političkoj koncepciji ) H Z 11-12/1958-1959. Zagreb, l96o.
Flaker A . O pravaškom radikalizmu 8o-tih godina X I X stoljeća. HZ
^1954. Zagreb 1955.

Bikar F. Uloga Ervina Szaboa u radničkom pokretu Madjara i nemadjar-

skih naroda Ugarcke od I9OO-I9I8. Zbornik Historijskog instituta J A Z U
V o l . V Zagreb, 1964

MiluHnović K . Svetozar Marković o Rakovičkoj buni i o Starčevićevoj

Stranci prava. Zbornik Hist.inst.JAZU u Zagrebu 3.Zgb.l96o.
 -495-

Cazi J. Počeci modernog radničkog pokreta u Hrvatskoj (IS8o-l895).

Zagreb, Savez Sindikata Jugoslavije- Republičko vijeće za Hrvatsku
1958, I i II

Cazi J. Prva radnička društva u Hrvatskoj. Samostalni ekonomski i po

litički istupi ( I 8 6 0 - I 8 8 0 ) . Zagreb. Izdao: Savez sindikata Jugoslavie
- Republičko vijeće za Hrvatsku (1957.).

Cazi J . Radnički pokret u Hrvatskoj I8ÓO-I895. Beograd, "Rad l , / I962.

Čecić V , Historija organizacije i političkih borba grafičkih radnika

Hrvatske I87O-I955. Zagreb, Izdaje Republički odbor sindikata gra-
fičara Hrvatske, !955.

398 Vojvodić V . Izvještaj Hode Ć uića o Rakovičkoi buni (1871.) H Z X I V

'961. str. 2(7-223.

399. Flaker A. Pravaštvo Ì Rusija, HZ XI-XH Zagreb, 1958,-1959. str.113

400. Štampano u Sušaku I87c>.
40!, F laker A. op. ci !. str Ao7.
102 Gross «.. Osnovni problemi pravaške politike 1878-1887. HZ X V 1962. sr.73
•403 Gross M.op.cit,str.72

404. Gross M. Socijaldemokracijo i nacionalno pitanje u Hrvatskoj !89o-(9o2. HZ ?;

1956, br.I-4,str. 16

405. Bogdanov V . Hrvatski narodni pokret l'9o3/19o4. žgreb, i96{ .str.21^.

406, Cesaree A . Stjepan Radić i Republika. Prilog našoj političkoj historiji. Zagreb,
1925. str. 7 , 8 , 78..79.

407, Sišić p. Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1962, str.463.

408 Sišić F,op . cit.str. 465.

409. Cazi J. Prva radnička društva u Hrvatskoj (I860-I880) Zgb.1957. str.8

410, Cazi J. Počeci modernog radničkog pokreta u Hrvatskoj (l88o-l895ì i str.151

411 Cazi j . Počeci modernog radničkog pokreta. , I str,23o
41?, Bogdanov V , Historija političkih stranaka u Hrvatskoj = Zagreb, 1956. str.77o.
413 r Kermauner D . Začetki slovenske socijaldemokracije. Ljubljana, 1963. str. 57
414. istorijski arhiv KPJ. sv.ll str.55,57.
415. Gross M.Socijaldemokracija i nacionalno pitanje u Hrvatskoj I 8 9 O - I 9 O 2 . H Z IX st
416. Bogdanov V.op.cit.str.781.
417. RGB l85o.br.3o3.
 -496-

ZVL i853, br.16,36, 84, 159; 1854. br. 2331 234.

: Sbornik 1874. br.55.

42C zbornik i875.br.85.

42; S*x>rn?k 1886. bc.26. *

-22. ?born?k i886. br. 59.

423 Zbornik I869.br. 18.

424. Sbornik l87 6.br.8o.

425. Sbornik 1917. br.24 i 1918. br. 49 i 86.

42c Kazneni postupak - RGB l85o. br. 25,236, 251, 3oi. ; 1853. Z V L br. 159,
Sbornik 1875 br. 29,34; Kazneni zakon: Z V L 1852.

427 ZVL I85o,br.5.

Ùi .4u2beni list D F J !945, br.4.

-GB i 8 5c. bc.32.:

•Go Sbornik ;863. sv. f. \ om . b .

X^ Soornik ; 893, br = '

••i-.'::

-^roane novine or 34 od 12. XI l92o.

432 Soomik s863. br 154, 172.

43c Sbornik i863. br. 252, 253, 256; 1869.br.2.

437 Sbornik 1869. br. 5

43b Službene novine nr 2o7 od 17. IX 1921.

439, Službene novine br. 51 od 7.HI 1925
 -497-

II dio
Javno uprava i pravosudje u drugim hrvatskim
pokrajinama
k-

Glava prva

Istra do 1918. godine

izvori
Kandler P. Codice diplomatico istriano.,Trieste Tipografia del Lloyd austri-
aco ( bez godine i bez paginacije ). U N a c . i sveuč .biblioteci u Zagrebu
kodeks je podijeljen na slijedeće volume: I (god.5o-1200), II (l2ol-l3oo),
III (I3ol-I4oo), IV (I4OI-I5OO), V(l5ol-l526).
De Franceschi Camillo, Chartuiarium prranense. Raccolta dei documenti
medievali di Pirano. Parenzo, I924~I94O. Vol.I (lo62-l3oo). Con una
dissertazione sulle origini e lo sviluppo del Comune di Pirano,
Voi . 1 1 ( I 3 O I - I 3 5 O ) ."Atti e memorie della Società istriana di archeologia
e storia patria", u daljem tekstu "Atti e memorie", Voi .36,43,44,45,47,
50-
Benussi B. Commissioni dei dogi ai podestà veneti nei!' Istria. "Atti e
memorie" Voi.3
Statuti istarskih komuna - vidi Beuc 1.,Osnovi statutarnog prava u Istri,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu I962.br.3-4.

Rojnić M.Istra. Enciklopedija Jugoslavije^Vol .4.str.396. i tamo navedeni

izvori
Reichsgesetz und Reaierunas - blatt (1849-1918.)
Atti della diete provinciale dell 'Istria, Parenzo, I86I-I9IO.

Literaturo
Benussi B. Abitanti, animai? e pascoli in Rovigno e suo territorio nel
secolo XVUParenzo, Stab. tipografi co G.Coana 1886.
Benussi B. L'Istria nei suoi due miIlenii di storia.Trieste 1924.
Benussi B.Nel medio evo. Pagine di storia istriana. Parenzo 1897.
Benussi B. Parenzo nel!' evo medio e moderno. Parenzo l9lo.
Benussi B. Santo Stefano al Quieto.Trieste 1888.
Benussi B. Storia documentata di Rovigno.Saggi di dialetto rovignese
* di A.Ive.Trieste 1888.
Bratulić V.Rovinjsko selo,JAZU Zagreb,1959.
 -498-

Bratulic V . O suradnji južnoslavenskih zastupnika Carevinskog vijeća

( I 8 9 4 - I 9 O O ) i o problemu nacionalnosti u Austriji .Anali Jadranskog

instituta,sv.3( 1961.)

Barbalić F. Narodna borba u Istri od I87O-I9I5. god.

(prema bilješkama iz "Naše Sloge") J A Z U Zagreb,1952.

Diehl, Ćtud es sur I'administration Byzantine dans I ' exarchat de Ravenne.

Paris 1888.

Dummler: Geschichte des ostfrankischen Reihes. Leipzig 1887.

Doblinger,Die Herren von Walsee.Archiv fur osterreichische Geschichte.
Vol.95.

De Franceschi Camillo, Il ramo dei Duinati di Momiano e il suo secolo

di storia. Parenzo t i p . G . Coana et Figlio 1940. "Atti e memorie" . Voi .50.
De Franceschi C . I primi signor? di Chersano. f^renzo 1923. "Atti e memo-
rie" Voi. 48.

De Franceschi C . Storia documentata della Contea di Pisino.

Venezia 1964. "Atti e memorie"Vol. N . S.

De Franceschi C . Maniardo conte d'Istria e le origini della contea di

Pisino. "Atti e memorie". V o l . X X X V I I I .

De Franceschi C . Il Comune polese e la signoria dei Castropoii

H
Atti e memorie". V o U 8 , l 9 v 2 o .

De Franceschi Carlo, L'Istria. Note storiche.Parenzo Tip.di G.Coana 1879.

De Franceschi Carlo, Memorie autobiografiche. Con prefazione note

appendici a cura del figlio Camillo. Trieste 1926.

Gruber D.-Spinčić V . Povijest Istre \ narodni preporod u Istri. Zagreb,

1924.

Jasinski M . , Kada i na koji način je bi sastavljen Kastavski statut?

Zbornik znanstvenih rasprav juridične fakultete v Ljubljani. God.Jfl
(1923-24);

Kandler P. Notizie etoriche di Montona. Con appendice*. £d?to oer curo

del municipio di Montona. Trieste 1875.
Kandler P. Pi rano. Monografia storica. Pareno, Tip. di . G .Coana 1879.
Klen D . G a l i j e i galeoti iz Istre i otoka nekadašnje S jeverne Dalmacije
za mletačku armadu ( X I - X V I I I st.),Rad J A Z U 318.Zgb.1959.

Klen D.Valput u Istri .Zbornik Hist. Instituta JA u Zagrebu. V o l . 3 (l96o.)

Kos. F . , Iz zgodovine devinskih gospodarov Raspra ve Znanstvenog dru-
štva za humanistične vede u Ljubljani 1923. >Vol.l.
 -499-

Kostrenčić M . , Statuti istarskih gradova i otoka."Savremenik"(Mjesečnik

društva Hrv. književnika u Zagrebu) God. 14.(1919.)

Mandić O.Slobodni seljaci kastavske gospoštije."Riječka revija".

Rijeka God.II (1953.)

Mandić O . Osnovi pravnog uredjenja Veprinačke općine u XVIII st.

Rad.JAZU 3o6.

Mitteis, Reichsrecht und Volksrecht in den Òstlichen Provinzen des

romischen Kaiserreichs. Leipzig 1891.

Pichler R. Il castello di Duino.Trento 1882

Pogatschnig A . ,Parenzo dalle origini sino ali imperatore Giustiniano.
"Atti 1 e memorie". Voi.26.

Rojnić M . , Nacionalno pitanje u Istri 1848-9.HZ 2/1949.

Rojnić M.Kulturne i književne veze Istre i Hrvatske u prošlosti. Od prvih
početaka do budjenja narodne svijesti. Zagreb 1931.

Rojnić M . Istra.Enciklopedija Jugoslavije, Vol.4 str.396 i tamo nave-

dena literatura.
Stulli B. Prilozi gradji za historiju 1918. u Istri i Rijeci. Rijeka 1959.
Vjesnik Državnog arhiva u RTjeci, V/1959.

S tulli B. Nova grad ja za historiju 1918. u ISTTÌ i Rijeci .Rijeka 1968.

"Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu , sv.13.
Stulli B. Revolucionarni pokreti i pobune u austrougarskoj mornarici tokom
1917-1918. godine.Beograd 1967.JIČ 1967. b r . l - 4 .

Stulli B. Tršćanska "Favilla" i Južni Slaveni. Zagreb 1956."Anali Jadran-

skog instituta " I.
Šepić D. Istra uoči Konferencije mira ( Talijanska okupacija Istre 1918.
istarski H rva ti \ Zbornik Hist. Instituta JA u Zagrebu. V o l . 4 (1961.)

Šepić D. Politika "narodnog mira" u Istri I9O8-I9I3. Anal? Jadranskog

instituta.sv. 3(1961.)
Vergottini de G . , Lineamenti storici della costituzione politica dell'
Istria durante il Medio evo, Roma 1924.
Žontar J. Kastavšcina in njeni statuti do konca 16. stoletja. Zbornik
Znanstvenih rasprav.Ljubljana God. XXI (1945.-6.).

440. Benussi B. Nel Medio evo,. Parenzo 1897.str. 16 ad not.32.>

Cohn A . , Die Stellung der byzantinischen Statthalter im Ober und Mittelitalien,
Berlin 1889.str.2.
 -500-

441. Račići F. Documenta historiae chroatlcae perìodum antiquam illustrantia.

Zagreb 1877. MSHSM Vol .7 str'.277.

442. Kandler P . , Codice diplomatico istriano. ( U daljnjem tekstu CDl)Vol.I

sub anno 8o4.

443. Kandler P . , CDI Vol.I .sub anno Ilo2.

444. Kandler P. CDI V o l . I . sub anno 932, lo96.

445. Kandler P.CDI Vol.I.sub anno 1194, 1196, 1199.

446. Kandler P. CDI V o l . l . sub anno 847, 932, 99l,lo65, 1149, 1186.

447. Beuc I . , op.cit.str.182

448. Beuc I . , op.cit.str. 187, 188.

449. Kandler P . , L'Ištria. "Llstria" 1846. br. 36,37,38,39,4o.

450. Kandler P. op.cit. "L'Istria" 1846. br.36,37.

45!. Kandler P . , op.cit."L Istr?ai; 1846. br.4i ,42.

452. Kandler P . , op.cit."L'Istria" i846. br.13,14,15,16,17,22,23.

453 Decembarske zakone vidi u RGB 1867. str.389-394 , 4ol-4o6.

454, Uporedi Meiik V . , Voiitve na Slovenskem 1861-1918. Ljubljana 1965,

455« Zakon o općinama od lo. VII 1863. vidi u Gesetz una Verordnungsblatt fur das
osterreichisch'Hiriscine Kusteniaoa (u daljnjem tekstu GVB), 1863. str. 35-66.
Zak or je doživio djelomične izmjene tdco n a p r . 1868.god. GVB 1868. str.
:3-14, 17-19, 1885.god.GVB 1885. sir. 15*18.

456. Usporedi ove propise o sudovima: RGB l85o, str.949-954, Ho4-ll55, LRB Iò5i
str.379-393; 1852 str.71-73, loo, 493-591? 1853.str. 761-765; 1854. str.373;
I855.str.l35-I78; RGB 1868.str.188, 338'l869,str.l67,I72; 1873.str.397-5ol ;
1895. str.355-457* 1896.str.643-662- 1897. str.677 i dr.

45/OesterreishischeStatistik .Wien.Bd.89 H /. str. 6o,9o i Neue Folge Bd.3 H.6.

458. Uporedi Barbalić F. op.cit. str. 188
459. Uporedi Barbalić F .op.cit.str. 67.
460. Godišnji izvještaj Družbe sv.Ćirila i Metoda za 1913. god.Volosko 1913.
46L O radničkim društvima u Istri.Vidi: Istrien. Historische, geographische
und statistische Darstellung der Istrischen Halbinsel nebst den Q uarnerischen
Inseln, Lit.-Art.Abteilung des Osterreichen Lloyd. Triest 1863. str. 186;
Po I a^ se i ne Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft, Wien 1886 r str. 73-78;
Cazi J P o č e c i modernog radničkog pokreta u Hrvatskoj (I88O-I895) knj.II
Zagreb 1958 str.4o4-4o5
462. Regent I . , Poglavlja iz boja za socijalizem. I I I , Cankarjeva založba Ljubljana
1961.str.13,14.
 -5ol-

463. Tekst o radničkom pokretu u Istri uzet iz članka Beuc I . Radnički pokret i soci-
jalna demokracija u Istri do 1918. god. "Putovi revolucije" 1964. br. 3 - 4 , stT.164 do
171.

Glava druga

Rijeka do 1918. godine

Izvori

Gigante S.Monumenti di storia fiumana. Il Libri del C a n c e l l i e r e . V o i . 1 .

Cancelliere Antonio di Francesco de Reno.Parte prima 1437-1444. Fiume
1912. \ "Fiume" rivista semestrale della Società di stùdi fiumani in Fiume.
Fiume 1931.

Zjačić M . Knjiga riječkog kancelara i notara Antona de Renno de Mutino

( 1436 - 1461 ). "Vjesnik Državnog Arhiva u Rijeci" sv.lll - V /1955-59.

Herkov Z.Statut grada Rijeke, Zagreb, 1948.

Raccolta dei trattatti e delle principali convenzioni concernenti il Commer-
cio e la Navigazione dei sudditi Austriaci negli stati della Porta ottomana.
Vienna 1844.

"La Bilancia". Fiume 1865 - 1918.

•Sloboda" . Sušak 1878 - 1883.
"Nov? list" i "Riječki novi list" I9OI-I9I4.

Literatura
Andrović I . , Riječko pitanje prema Hrvatskoj i Ugarskoj .Rijeka 1911.

Barčić E. La voce di un patriota. Fiume 1861.

Depoli A . Diritto storico ed etnico di Fiume di fronte alla Croazia..
Fiume 1918. (Consiglio nazionale).

Culinović F. Ri jeka u državnopravnom pogledu. Zbornik Rijeka 1953. MH.

Gigante S . , Storia del comune di Fiumé. Firenze Bonpardi 1928.

Gigante S . , Fiume nel Quattrocento.Fiume 1913.

Gigante S . , Fiume negli ultimi 5o anni.Fiume 1928.
Hauptmann F. Rijeka. Od rimske Tarsatike do hrvatsko-ugarske nagodbe.
Zagreb 1951. MH.

Horvat R. Politička povijest grada Rijeke,Rijeka l9o7.

Kobler Gio.Memorie per la storia della liburnica città di Fiume.
1—III Rijeka 1896.
 5o2-

Marjanović M.Ri jeka od I86O-I9I8. Zbornik Rijeka. Zagreb 1953. MH.

Mayer M . F . Die Anfange des Handels und der Industrie und die O r i e n -
tai ische Compagnie. Innsbruck 1882.
Offergeld W.Grundlagen und Ursachen der ind.Entwicklung Ungams.Jena

Rački F. Rijeka prema Hrvatskoj. Zagreb 1867

Susmel E. Fiume attraverso la storia dalle origini ai nostri tempi.
Milarfo 1911

Susmel E. Dissegno storico della citA di Fiume. Fiume 1917.

Susmel E.Antonio Grossich nel suo tempo ( 1868 - 1926 ). Milano 1933.

Sišić F. Hrvat? i Madjari od god.I79O-1873. i Riječko pitanje. Zadar

1913. MD.

Sisić F. Rijeka i riječko pitanje. Gorica I9t2.

Sišić F. Abridged politicai history of Fiume. Paris 1919.
Rački F. Uber das Verh3ltniss Fiume zu Ungarn.Wien. 1876.
Šulek B. Naše pravice. Zagreb 1868.
Viezzoli G i ù . , Contributi alla storia di Fiume nel settecento, "Fiume"
1932.1.
Viezzoli G i ù . , Fiume durante la dominazione francese."Fiume" 1935-
1936.
464. Matejčić R. MonoJog nad riječkim termama. "Dometi" br.l Rijeka 1968. str.27.- 31

465. Kobler Gio.op.cit. I.str.9.

466. Prva sačuvana notarska knjiga u Rijeci datira iz vremena 1436-1461 .Uporedi Gigante
S. Monamenti di storia fiumana. I Libri del Cancelliere. Vol.I.Fiume 1912. ?
ispravke Giganteovog čitanja Zjačić M . Knjiga riječkog kancelara i notara Antuna
de Renno de Mutina (l436-l46l).Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci sv.lll str 22-90.
467. Kobler Gio.op.cit.l.str.24.

468. Rački F.Rijeka prema Hrvatskoj. Zagreb 1867. str.3.

469. Gigante S. Storia del comune di Fiume.Fiume 1928. str. 18.

470. Kos M . Jedan urbar iz vremena oko l4oo o imanjima Devinskih i Walseeovaca na
Kvarneru. "Vjesnik Drž.arhiva u Rijeci" .^v.III Rijeka 1955-56. str.3 ad not.3 -
na kraju.
471. Uporedi Gigante S.op.cit."Fiume" 1931 .str.83, Zjtačić M.op. c i t . " Vjesnik "Držav-
nog Arhiva u Rijeci" sv.lll, str.9-16.
472.KoblerGio.op.cit.il str.l8o-l87.
 -5o3-

473. Uporedi Herkov Z.Statut grada Rijeke iz godine l53o. Zagreb, 1948. izd.
N Z H i to:

Kapetan: I 2,4,5,7,9,11,12,13,14,18; II. 3,4,5,7,15,18,19,20,25,27,35,38,40,

43,40,48,52; III 4,5,6,7,8,9,12,13,15,16,17,18,19,21,22,25,27,33,35,
36,37,41,42,44,45,46,52,55; I V . I I .

Veliko i Malo vijeće: I 4,5,7,9,12,13,14,18-, II. 19; I I I . 6,12,15,17,21,25,42.

V i k a r i suci: I 1,2,3,4,5,7,8,9,11,12,13,14; ||. 3,4,5,6,7,12,14,15,18,2o,

25,27,32,33,35,36,37,38,39,40,41,43,44,48,49,50,52,53;
III. 1,3,4,5,6,7,8,9, lo, 12,15,17,21,22,25,26,27,33,35,37,42,44,46,
47,52,55,56; I V . 7,11.

Satnik:l. 4,6,7,8,9,12,13,14,15,16,17; 11.32« I I I . 5,lo,15,16,33,49,54;

I V . 14,15,17.
Kamerari: 1,4,7,9,15,16,17; 11.48.

Kancelar: 1.4,5,6,7,11,12,14; II. 4,6,7,9,lo,12,14,17,25, ,3o,32,35, 37,38,39

I I I . 1,2,4,15,22,3o,33,35,42,52.

Poljari: I . lo.

474. Rački F. op.cit.str.7.

475. Kobler G i o . op.cit.ll.str. 79-82, 84-86.

476. Raćki F.op.cit.prilog 23.

477. Rački F.op.cit.prilog 32.

478. Rački F.op.cit.prilog 34.

479. Šulek B.op.cit.str.LXXXIII

480. Rački F.op.cit.prilog br.4o £

481. Kobler G i o . o p . c i t . i l ! str.76-88.

482. Kobler G i o . o p . c i t . I I I str.88-lo2

483. Marczali H.Ungarisches Verfassungsrecht. Tubingen 1911 .str.167-172.

 -5o4-

Glava treća

Dalmacija do 1918.godine

Izvori
Kosfrenčić M . Diplomatički zbornik kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Sla-
vonije. Sve. I.Listine godine 743-1 loo. JAZU, Zgb.1967.
Smičiklas T.Cocfex diploma ficus regni Croatiae, Delmatiae et Slavoniae.
H - X V Zagreb !9o4-l934.(od god.llo2-l373.) Knjigu XIII uredili su Kostren-
čić M . i Laszowski E; a knjigu XIV i XV Kostrenčić M .
Ljubić S.Listine o odnošajih izmedju Južnog Slavenstva i Mletačke re-
publike I-X,Zagreb 1868-1891 .Izdala JAZU.
Ljubić Š.Commissiones et relationes Venetae I - l l l (1433-1571) MSHSM V I ,
VIII, i XI.
Novak G . Mletačka r ^ a i izvještaji .Sv .IV od l572-l59o.- f sv.Vod
!59l-l6oo.g. MSHSM Vol 47,48.

Zjačić M.Spisi zadarskih bilježnika Henrika i Creste Tarallo, I279-I3O8.

Zadar 1959.

Barada M.Trogirski spomenici 1.1-2,11 1,MSHSM 44-46,1948-51.

Čremošnik G .Kancelarijski notarski spisi 1 (l278-l3ol),izd.SAK,l931.

Čremošnik G . Nd<oliko dubrovačkih listina XII i X I I I . st.GZM,43,1931.

Čremošnik G .Spisi dubrovačke kancelarije I (1278-1282) izd.Hist.inst.
JAZU, Dubrovnik 1951.

Mayer A. Prva knjiga kotorskih notara od god J326-I335. Monumenta

COtarensia (Kotarski spomenici) Vol .1
Antoljak S. Zadarski katastik iz 15.st. Starine JAZU 42 (!95o.)
Novak G.Nepoznati dokumenti za povijest 'Pučkog prevrata na Hvaru
I5lo-l514" i za dalju borbu puč ona za ravnopravnost sa vlastelom u ko-
muni Hvara. Starine JAZU 48 (1958.)

Literatura
Novak G . Prošlost Dalmacije I - l l Zagreb 1944. i tamo navedena literatura.
II str.458-464.
Novak G . Nobiles, populus i cives - komuna i universitas u Splitu 1525-1797.
Rad JAZU 286. Zgb. 1952.
Novak G . Prilike na otoku Visu od X V I - X V I I I stoljeća. Anali Hist.institu-
ta JA u Dubrovniku. II Dbk. 1953.
 -5o5-

Novak G . Otok Vis u srednjem vijeku. Starohrvatsko prosvjeta i il

serija, knjiga 3.1954.

Novak M . Kako i kada je došlo do formiranja službe Generalnog

providura Dalmacije i Albanije. Radovi Instituta JA u Zadru. X V .
(1968.)

Novak M . Generalni providuri Dalmacije i Albanije u XVIII st.

Radovi Instituta JA u Zadru III (1957.)

Novak M . Sudstvo, državna uprava i gradnje u Mletačkoj Dalmaciji,

i Albaniji. Radovi Instituta JA u Zadru V I - V I I .

Novak M . Organizacija vlasti i odnos crkve i države u Dubrovniku

u 18 st. Anal? Hist.instituta JA u Dubrovniku. V I I I - I X (1962.)

Stipišić J. razvoj Spl?tske notarske kancelarije. Zbornik Hist.

instituta JA u Zagrebu, I (1954.)

Stulli B. Ekonomsko^ruštvene prilike u Dalmaciji u X I X stoljeć u.

"Dubrovnik", 1962. br.3-4.

Literatura koju navode:

Historija naroda Jugoslavije 1.1953. str.235-244, 8o6-8l2, II 1959.
str. 287-29o.
Sišić F . Pregled povijesti hrvatskog naroda. 3.izd. Zagreb 1962.
str. 86, I60-I6I, 265-267, 366-370.
Šidak J. Hrvatska historiografija 1955-1965. (I.dio) HZ XVI11 (1965.)

Sidak J.Gross M.Karaman 1.Sepić D.op.cit.str. 335-352.

484. ŠišiĆ F. op.cit.str.36o

485. Uporedi Beuc I.Statut zadarske komune iz 13o5.g.Vjesnik Državnog arhiva u
Rijeci sv.2. Rijeka 1954. str. 503-513.
486. Historija naroda Jugoslaviie I . Zagreb 1953. str.73o-733.

487. Uporedi Smičikla* T.Codexdiplomatica. • - i to za Zadar: Xllstr 451,552-

XIII I78,5I9,XIVII,377,4O6,526; XV 236,351; TroginXII 528,589; XIII 6o,IS2,
193; X I V 224, 241,318, 319; XV 328; Split: XII str.441,456,466,495,54o, 542,
551,561-, XIII str.395,485; XIV 5o2; Dubrovnik: XII 585,587,597,598,6ol ,6o2,
6o3,6o9; XIII I9,57,I3O,I33; X I V 3l6,327,345,353,4lo,483; XV 56,72,96.

488. Uporedi statutarne odredbe slijedećih statuta:

1) Statuta jadertina cum omnibus réformationibus in hunc usque di em factis.
Venetiis apud Dominicum de Farfis 1564.
2) Statut i reformacije grada Trogira. Priredio I.Strohal .Zagreb I9I5.MHJSM,
Vol .X
3) Statuta et leges civitatis Spalati.Opera J . J . H i n e l . Zagreb I878.MHJSM .
Vol.II.
 -5oó-

4) Statuto di Cherso et Ossero.In Venetia l64o. appresso Gio. Antonio Giuliani

5) Statut i reformacija otoka Brača.Priredio K .Kadlec. Zagreb 1926. MHJSM.

Vol . X I .

6) Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae et civitatis et insulae Le-

sinae. Opera S. Lj ubić. Zagreb 1882-3 .MHJSM Vol. 111.
7) Statuta et leges civitatis et insulae Curzulae (1214-1558).Opera J . J . H a n e l .
Zagreb 1877. MHJSM V o l . I .

Na temelju spomenutih statuta vidi statutarne odredbe za pojmove kako slijedi:

Comes Zadar: II 9 , l o ; Reform.l2o (odredbe o funkciji kneza uglavnom su sadržane

u kapitularu, koji nije sačuvan, ali se funkcija kneza može utvrditi
na temelju isprava - Ljubić S. Listine I . 68-74 , 86,9o,99,lo4,lo7;
II 425-428).
Trogir: I 4-15,19,21,33,36,42,54,55,87; II 1-3,Ia8,lio;,Reform.I 8,11 56.
Split: II l - 2 o , 3 l , 5 2 - 5 4 , 61,62; III 1,22,39, 4o-42 , 48,64,112; IV 3,14,25,
47; V 1-3,31-33; VI 6 , 7 , ; Stat.n.7,lo,14; Reform.48,74,8o.

Cres i sir- 24,117,125,135,214,298,1 dr. citirane u raspravi Beuc i. Osorska

Osor: komuna u pravnopovijesnom svijetlu. Vjesnik Državnog arhiva u Rije-
ci. Sv.I. Rijeka 1953. str. 7o-8l.
Brač: I 1-6,28; II 2 , 6 ; III 1,6-8,11-13,-lV I , 7 , 9 , l o , l 4 , 2 2 , 3 7 , 3 8 , 5 3 ;
Reform. I 4,18,19,2o,28,41,43,117,118,l2o,123.
Hvar: 1 1 , 3 , 1 9 ; 1111,9,lo,13-15,32,33,38,39; V 16.
Kor-
čula: I 2 - 6 , 24,25; II 26,138,147; L i t t . d u c . 2 - 4 , 6 , 7 , 9 4 .

Cancellarius,
notarius.
Zadar: II 88-93, 96,99,loo,lo3,lll (ove su odredbe važile za kancelara,ako
je vršio funkciju notara a odredbe o njegovom svojstvu kao voditelja
kneževe kancelarije ili kao njegovog pravnog savjetnika ne nalazimo
u statutu).
Trogir: I 58,87; II 28,88,lo3; Reform. I 4o,58; II 15,32,71.
Split: 116; II 35,37,42,51,57,59; III 1,7,15,3o,8o; IV I,• Reform.67.
Cres:? str. 84 r lo6,124,227,283,287 i dr. citirane u raspravi Beuc l.op.
Osor: cit. str. 81-88 i 122-124.
Brač: 1 6 , 2 8 ; IV 45,59; Reform.I 18,19,22,121,122,125,130,135,150,15!,
155,175,189,189,217,255,253.
Hvar: I 9; I l i 19.
Korčula: II 114,129; Litt.duc. 18,3o.
 -5o 7-

Consilium
Zadar: I 4 , 5 , (odredbe o Velikom vijeću, Malom vijeću, Vijeću umolje-
nih takodjer nedostaju u zadarskom statutu).

Trogir: I I I , 1 9 , 2 3 , 5 3 , 5 5 , 5 8 , 8 3 ; II lio; Reform.l 33, 5o,53; Il lo,62.

64,66,67,7o,71,73,74.
Split: I 8,9,11; 1117,21,37.

Cres i str. 25,77,lo5,121,153,263,i dr. citirane u raspravi Beuc I. op.cit ,

Osor: str. 96-lo3.

Brač: I 7; IV 43; Reform.1.5o,54,7| ; U 22; III 16; IV 53, 57,58.

Hvar: I 8,21,27; III 4; V 35,42,46-49, 51,52.

Korčula: I 4 , 5 ; II 26-28, 63, 69; Utt.duc.2o.

Judices
Zadar: I ó; II 1-7, 8o; Hi I4,IO6,lo7,124; Reform. 21,116.

Trogir: I 58; Reform.li 21 .

ff; 111,2,9,10,37,38-40; 11139-42; V,lo,l2; VI 6; Stat.n.18;

Reform.. 86.

Cres i str,2o-28, 5o, 5 2 , 7 7 , ! 2 o , ì dr. ci tirane u raspravi Beuc i.op.cit.

Osor: str.lo7-lll .

Brač; I 1,2,11,11117,30; IV 3 , 2 2 , 5 5 ; Reform . 1.52,53;

II 3,19,2c; 1112,10.
Hvar: I 1-3,4,17,19; li 9; V 24,25,35,47.
Korčula: Ì 24,25; !i 20,133; Reform. io,26,lo7,186; Litt. due.31,43.

Officia les
Zadar: Njihove se funkcije takodjer ne reguliraju zadarskim statutom,
jer su se odredbe o njima nalazile u kapi tu I ar ima.

Trogir: 1 59; ii 64,07; Reform. I dod.e/; 11 priv., 13,33,38,05,84,

Split: || 15,17,37,11 44; IV 29.47:, V Ì - 3 ; Stat. n.2. Reform.27.
Cres i str. 22,23,77,81,82,115, i dr.citirane u raspravi Beuc I.op.cit.
Osor: str. 112-121.

Brač: 17; I M ; III 4,13,29; Reform.l 1,4, lo,58,7o v II l o ; III 3,lo.

Hvar: 1 4-7; lo-l2,14,15-17; U 1,2; V 31.

Korčula: I 48; 1128,84; Litt.due. 77.

 -5o8-

489. Historija naroda Jugoslavije II str. 253-265.

490. UporediG. Novak, Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. (1797-1814).

Rad JAZU 269,l94o: Butorac P. Boka Kotorska nakon pada Mletačke republike
do bečkog kongresa (1797-1815), Rad JAZU 273,1949; Maštrović V . Razvoj
sudstva u Dalmaciji u XIX stoljeću,Radovi Instituta JAZU u Zadru, Prilog sv.
IV i V 1959. str. 23-44.
491. šišić F. op.cit.dtr.383-388, 389-393.
492. Uporedi Novak G . Prošlost Dalmacije II. str. 316-317., 346,354,355,374,377,391 i
Maštrović V . op.cit.str. 6o-75,

494. O političkim strankama u Dalmaciji uporedi:

Pavlinović M. Mihovil Pavlinović i Narodni preporod u Dalmaciji, Zagreb, 1936.

Ravlić J. Bibliografija M. Pavlinovića, Radovi Instituta JAZU u Zadru Vili 1961.
Pavlinović M. Odnosi izmedju Natka Nodi I a i Mihovila Pavlinovića od 1852-1887.
HZ XV (1962.).

Šišić F. Natko Nodilo, "Kolo", Matice Hrvatske, 1912.

Novak V . Natko Nodi lo. Rodoljub-naučnik-propovednik slobodne misli, Letopis
Matice Srpske 1935.
Novak V . Natko Nodilo - političar i ideolog, "Zadarska revija" 1961.
Traljić S . M . Natko Nodilo kao urednik Narodnog lista. Radovi Instituta JAZU u Zadru
Vili 1961.

Ravlić J. Luka Botić u Zadru, Radovi Instituta JAZU u Zadru i 1954.

Grgić I . Oko postanka "Il Nazionale - Narodnog lista " ,-"Zadarska revija"br. 4, !96o
Novak G . Prvi dalmatinski sabor i dogadjaji s njim u vezi. Radovi Instituta JAZU
u Zadru III 1957.
Novak G . Političke prilike u Dalmaciji 1862-1865. Radov? Instituta JAZU u
Zadru. I V - V 1958-1959.
Novak G . Političke prilike u Dalmaciji 1866-1876. Radovi Instituta JAZU u
Zadru. V I - V I I
Novak G . Podvojene narodne snage u Dalmaciji. Radovi Instituta JAZU u Zadru
IX (1962).

Novak G . Borba za narodni jezik u školama, sudovanju i uredovanju u Dalmaciji

(Prilog narodnom preporudu u Dalmaciji). Anali Hist.instituta JAZU u Dubrovniku.
V I I I - I X (1962.)
Novak G . Slom federalističkih pokušaja u Austriji god. 1876. i autonomaške denun-
cijacije u Zadru i Dalmaciji. Radovi Instituta JAZU u Zadru II (1955.).
Politeo D. Dr. MihoKlaić ^ i e n a c " 1896, 4 - 9 .
 -5o9-

Biankini J* Dr. Miho K laić i don Mijo Pavlinović , Jubilarni broj Narodnog
lista 1862-1912, str.1-3.

Marković F. Knez Medo Pucić. Rad JAZU 1883.

Beritić N . Niko Veliki Pucić. "Dubrovnik" 1955.

Beritić N . Iz korespodencije Nika Velikog Pucić a (Prilozi gradje za historiju
narodnog preporoda u Dalmaciji). "Arhivski vjesnik" Zagreb, l96o.
Randi O . Antonio Bajamonti, Zadar 1932.
Antonio Bajamonti", "Narodni list" jubilarni broj Zadar 1912.

Prodan i. Uspomene. lo.sv.Zadar l9oo.

Biankini J w "Narodni list" jubilarni broj Zadar 1912; " Jadranska straža",Split,
1928., 4-6.

Mikačić D. Naša narodna ideja u Splitu. "Narodni list" Zadar 1,1 1912.
Horvat R. Hrvatski preporod u Dalmaciji .Zagreb 1935.
Novak G . Prošlost Dalmacije II 1944.
Čolak N . Narodni preporod u Dalmaciji u svijetlu historiografije.
Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1962.
Foretić D. Soci jal isdički radnički pokret u Dalmaciji posljednjih godina XIX sto-
ljeća. Radovi Instituta JAZU u Zadru V I - V I I ,

Glava četvrta

Vladavina u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, Bosni

i Hercegovini, te u okupirano! turskj Bosni i Her-
cegovini .

Izvori
Bericht Ober dio Verwaltunq von Bosnien und der Hercegovina - Izvještaj
o upravi Bosne i Hercegovine. Wien - Zagreb - Sarajevo. l9o6-l9ll. - u
daljnjem tekstu Bericht odnosno Izvještaj o upravi.
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu - u daljnjem tekstu
ZZBH
Bosanskohercegovačke novine ( službene novine Zemaljske vlade )
Literatura
Ćurić H. Prilozi bosansko-hercegovačkoj istoriji XIX vijeka, Sarajevo,
Naučno društvo BIH, 196c, Gradja knj. VIII Odjeljenje istorijsko filoloških
nauka , knj. 4

Ekmečić M. Početak bosanskog ustanka 1875. g. " Godišnjak" Istorijskog

društva BIH, VI Sarajevo 1954.
Ekmečić M. Ustanak u Bosni 1875-1878. Šaraj evo, Veselin Masleša, l96o
 -510-

Gavraković B. Bosna i Hercegovina od l853-i87o. god.

Naučno društvo BIH, Gradia. k n i . I V Odjeljenje istorijsko filolo-
ških nauka Knj.2.Sarajevo 1956.

Jakšić G . Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu ( Rasprava

iz diplomatske istorije) .Beograd, SAK 1955. Posebna izdanja knj.
228. Odjeljenje društvenih nauka N S. k n j . I I .

Kreševljaković H. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. D j e l a . k n j . V

Odjeljenje istorijsko filoloških nauka knj.4. Naučno društvo
BIH Sarq evo 1954.
Prelog M . Povijest Bosne u doba osmanlijske vladejl (1739-1878$.
Sarajevo 1912.
Stojanovič N . Autonomija Bosne i Hercegovine. Zagreb (bez godine).

Sabanovic H. Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela. Sarajevo,

Naučno društvo NR BIH 1959. ( Djela k n j . X I V Odjeljenje istorijsko
filoloških nauka, knj.lo.,

Sišić F. Bosna i Hercegovina za vezirovanja Omer-paše Latasa (l85o~J852)

Zbornik za istor. jezik i književnost srpskog naroda !! odjel j .knj.
X I I I . lzd. SAK Beograd 1938.
Sišić F. Herceg^Bosna prigodom aneksije. Geografsko -etnografsko -
historička i državopravna razmatranja. Zagreb, !9o8,
Truhelka Ciro. Die geschichtliche Grundlage der bosnischen
Agrarfrage. Sarajevo 1911.

494. Šišić F. op.cit.str. 471-476.

495. RGB 1879. br.43.
496. RGB l88o. br.l8j Sbornik l88o.br.41.
497. Gesetze betreffend die verfassunsmassigen Einrichtnngen ftlr Bosnien und die
Hercegovina genehmigt mit AllerhSchster Entschliessung vom 17.11 l9io.
Wien l9lo.K.K Hof-und Staatsdruckerei.
498. Uporedi Provizorni statut iz 1878 godine objavljen kod Kreševljaković H.
Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918). Sarq evo 1969. str.131-133,
Općinski statut za grad Sarajevo. Sarajevo 1899 Stamp.E.Spingier te Berich Wien
str. 59-62.

499. Uporedi Izvještaj o upravi,Zagreb I9O9. str. 14-17.

500. Isto, str.17-18.
501. Z Z BH 1914.
502. O političkim strankama i pokretima u Bosni i Hercegovini, uporedi: Bune i ustanci
u Bosni i Hercegovini u XIX vijeku.Beograd, Vojno istorijski institut J N A , 1952.
 -511-

Gross M. Hrvatska politika u Bosni ? Hercegovini od 1878-1914. HZ XIX-XX

(1966-1967) Zagreb 1967.

Kapidžić H Aararni odnosi u Bosni i Hercegovini (1878-1918)

Sarajevo, Arhiv Bosne i Hercegovine 1969. I Gradja gradja za proučavanje
političkih ,kulturnih i soci jal no-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i Herce-
govine 1878-1918. g . T . V . )
Kapidžić H.Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravnom (članci i rasprave)
Sarajevo, Svjetlost 1965.
Kapidžić H. Hercegovački ustanak 1882. g. Sarajevo "Veselin Masleša"l958.
Kapidžić H. Austrougarska politika u Bosni i Hercegovini i jugoslavensko pitanje
za vrijeme Prvog svjetskog rata. Godišnjak istorijskog društva BIH God.IX,Sa-
rajevo 1958.
Kresevi jaković H. Sarajevo za vrijeme Austrougarske uprave (1878-1918).
Sarajevo, Arhiv grada Sarajeva 1969.
Ljubibratić D. Mlada Bosna i sarajevski atentat. Sarajevo, Muzej grada Sarajeva,
1964.
Slipičević F. Bosna i Hercegovina od Beri inskog kongresa do kraja Prvog svjetskog
rata (!878-l9l8)*Zagreb, Školska knjiga 1954. ( Mala historijska biblioteka.
Izd. Povijesno društvo NR Hrvatske br.8).
Prosperos Dalmata, Nadbiskup Stadler i Franjevci, Split !9o9.
Stojanović N . Autonomija Bosne i Hercegovine. Zagreb ( bez godine )
StojanoviĆ N . Bosanska kriza I9O8-I9I4. Sarajevo, "Veselin Masleša" 1958.
Statut i program Jugoslavenske muslimanske organizacije. Sarajevo 1919.
Purivatra A . Formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije i njen razvoj do
prevazilaženja krize početkom 1922. godine. Istorija XX yeka.Zbornik radova'
I D N IX (1968.).
 -512-

III d i o

Državo Slovenaca, Hrvata ? Srba

Izvori
Arhivska gradja fonda Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba,
Arhiv Hrvatske Zagreb.

Krizman B. Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS. "Starine"

JAZU Zagreb, 1958. knj.48.

Narodne novine
Glas SHS

Hrvatska država.
Literatura
Potočnjak F. Iz emigracije.l-lll Zagreb 1919-1926,
Radić Lj. Fran Šupilo i Jugoslavenski odbor. "Jugoslavenska njiva", 1919.
14. i 15.

Sišić F. Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919.

Zagreb, l92o.

Pa ulova M . Jugoslavenski odbor. Zagreb 1925

R.V.Siton - Watson, Kako je postala Jugcs lov? ja* I - I I I , Nova Evropa
1926-IV^/., X I I I , X I V , X V

Hinković H. Iz velikog doba - Moj rad i doživljaji za vrijeme svjetskog

rata # Zagreb ,1927.
Stojanović N . Jugosiagvenski odbor« Zagreb, 1927.

Horvat J. Politička povijest Hrvatske* I I . Zagreb, 1928.

Prepeluh, Pripombe k naši prevratni dobi # Ljubi jana, 1938.

Krizman B. Osnivanje Narodnog vijeća SHS. HZ V I I , Zagreb, 1954.

Culinović F. Državno pravna historija jugoslavenskih zemalja* II

Zagreb 1954.

Krizman B. Narodno vijeće SHS u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu

1918. Anali Jadranskog instituta JA u Zagrebu I , Zagreb, 1956.
Krizman B. Pretstavnici predsjedništva Narodnog vijeća SHS u Beču,
Budimpešti i Pragu 1918. HZ X Zagreb, 1957.
Krizman B. Stvaranje jugoslavenske države. HP 1-4,1958.

Stulli B. Od majske deklaracije do januarskog memoranduma Jugoslavenskog

kluba. Sarqevo, "Pregled" br.9,1958.
 -513-

Leontić Lj. O Jugoslavenskom odboru u Londonu. "Starine" 5o.Zagreb,196o.

Zivanović M . Jugoslavensko pitanje u svetlosti pregovora za obrazovanje

koalicione vlade Srbije u proleće I9l8.na Krfu. Rad JAZU 321, Zagreb,l96o.

Čulinović F. Jugoslavija izmedju dva ra ta. I , Zagreb, 1961.

Janković D. Ženevska konferencija o stvaranju jugoslavenske zajednice
1918. g. Istorija XX vijeka Zbornik radova I D N V(I963.)

Zbornik Jugoslavenskog odbora u Londonu u povodu 5o-godišnjice osniva-

nja. Urednici: Bogdanov V . , Čulinovič F., Kostrenčić M . Izd.JAZU
Zagreb, 1967.

Naučni skup u povodu 5o-godišnjice raspada Austrougarske monarhije i

stvaranja jugoslavenske države. Izd. JAZU, Zagreb, 1968.
Strčič P. Otok Krk 1918. Rijeka 1968.

503. Šišić F. Dokumenti . . str. 96-99

504. Paulova M. op.cit. str.434. .

505. Šišić F. op.cit .str. 94.

506. Stulli B. op.cit.str. 196.

507. Šišić F.op.cit.str. 174-176.

508. Šišić F.op.cit.str. 195-196.

509. Struktura državne organizacije Države SHS konstuirana l e n a Carneijeu arhivske

gradje fonda Narodnog vijeća SHS, koja se čuva u Arhivu Hrvatske u Zagrebu,

510. Organizacija i nadležnost pokrajinskih vlada za vrijeme postoiania Države SHS

utvrdjeni na osnovu gradje fonda Zemaljske vlade u Zagrebu i fondu Narodnog
vi.jeća SHS
IV d i o

Kraljèv$tvo Srba, Hrvata i Slovenaca ( 1918-1929.)

poslije Kraljevina Jugoslavija ( 1929 - 1941 )
a) Javna uprava ( 1918 - 1941)
Glava prva
.Kraljevstvo SHS
Izvori
Arhivska gradja slijedećih arhivskih fondova koji se čuvaju ù Arhivu Hrvatske
u Zagrebu:
 -514-

Zemal jska vlada u Zagrebu (1918-1921)

Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Slavoniju (1921-1924)
Zagrebačka oblast ( 1924-1929 )
Primorsko krajiška oblast ( 1924-1929)

Osječka oblast ( 1924-1929)

Srijemska oblast ( 1924- 1929 )
Službene novine Kraljevine SHS ( 1919-1929 )
Narodne novine ( 1918-1925)
Sišić F. Dokumenti . . .
Manekin V . Kraljevina SHS AlmanahJ-III (1922-1928)

Literatura
Ćorović V . Istorija Jugoslavije, Beograd izd. n Delo M , 1923.
J-lorvat J . Politička povijest Hrvatske 1918-1929. Zagreb,1938.
Ribar I. Politički zapisul-IV Beograd 1948-1952.
PribičevićS. Diktatura kralja Aleksandra* Beograd,!953.
Marijanović J. Političke partije Kraljevine SHS
Zbornik predavcnja " Iz istorije Jugoslavije 1918-1945. Beograd, 1958.
Janković D. Društveni i politički odnosi u Kraljevstvu Srba, Hrvata
i Slovenaca u oči stvaranja Socijalističke radničke partije Jugoslavije
(komunista) ! .XII I9I8-2O. IV 1919. Ist.XX veka.Zbornik radova I D N
I (1959.)
Vrčinac J. Rad i zddjučci Prve,Druge i Treće konferencije KPJ. Ist.XX
veka.Zbornik radova I D N I (1959.)

Smifh-Pavelić A. Dr. Ante Trumbić, Problemi hrvatsko srpskih odnosa.

Munchen 1959.
Ćul inović F.Jugoslavija izmedju dva rata. I Izd.JAZU, Zagreb, 1961.
Krizman B. Pitanje medjunarodnog priznanja jugoslavenske države 1919.
godine. I st. XX veka. Zbornik radova I D N III (1962.)
Matković H.Hrvatska zajednica. Ist.XX veka.Zbornik radova I D N V(I963.)
Gligorijević B.Organizacija jugoslavenskih nacionalista (Orjuna),Ist.XX
veka.Zborrtik radova I D N V (1963.)
Krizman B.Jadransko pitanje na Pariškoj mirovnoj konferenciji
(28.VI do 8.12.1919).Ist.XX veka. Zbornik radova I D N , V I I (1965.).
Gligorijević B.O pitanju ulaska predstavnika HRSS u Davidovićevu
vladu 1924. i o krizi i padu te vlade. Ist. XX veka.Zbornik radova
I D N VII ((f965.)
 -515-

Gligorijević B. Politička previranja u Demokratskoj stranci na pitanju

taktike prema Hrvatskom bloku u drugoj polovini 1922. Ist. XX veka.Zbor-
nik radova I D N VIII (1966.)

Koprivica-Oštrić S. O Manifestu opozicije l92o.godine.

Putovi revolucije 778 (1966.)
Mitrović A. Apri I sk i pregovori o jandranskom pitanju na Konferenciji
mira 1919. godine. Ist. XX veka. Zbornik radova I D N VIII (1966.)
Stojkov T. O spoljno-političkoj aktivnost? vodstva seljačko demokratske
koalicije uoči šestojahuarske diktature. Ist. XX veka.Zbornik radova
I D N IX (1968.).
Purivatra A. Formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije i njen
razvoj do prevazilaženja krize početkom 1922.godine. Ist. XX veka.
Zbornik radova I D N IX (1968.)

511. Šisić F. op.cit.str.236,237.

512. Šišić F. op.cit.28o-283.
513. Čulinović F. op.c?t.str.35l.
514. Službene nov!ne Kraljevine SHS (u daljnjem tekstu SN) l92o.br. 195,275.

515. SN I9l9.br.I.
516. SN 1919. ,br.14,15,23.
517. SN 1919. br.41.
518. SN92o.br.36,1925,br.26.
519. SN 1919. br.22,192l.br.164,168.
520. SN 1919, br.15.
521. SN 1919. br.66,162.

522. SN 1919. br. 49

523. SN 1921. br.156.

524. SN 1921. br.142 a
525. Tekst Obznane od 3o.XII l92o. vidi Čulinović op.cit.I 319.

526. SN 1921 ,br.l7o a

527. Čulinović F. op.cit. I str.388.
528. Čulinović F. o p . c i t . I str.416.
529. Manekin V . op.cit. 1921/1922.sv.I dio |-9,str.l4o-l49.

530. Akt Pr.6o66-l9l9. Zemaljske vlade u Zagrebu

 -516-

531. Narodne novine (u daljnjem tekstu N N ) I925.br.5o.

532. N N 1925. br.5o.
533. N N 1925. br.59

534. N N 1924. br.63.

535. Manekin V . op.cit.sv. III (1927-1928.) str.513
536. Vidi Zakon o općoj upravi od 26.4.1922., Uredbu o podjeli zemlje na oblasti
od 26. IV 1922i Zakon o oblasnoj i sreskoj samoupravi od 26. IV 1922., SN
I922.br.92.
537. Fond Veliki župan pri morsko-krajiške pblasti, akt. br.l, 27-1924. Arhiv Hrvatske.

538. Uporedi Uredbu o prenosu poslova sa države na oblasne samoupravne vlasti,

SN 1927. br.269.
539. S obzirom na organizaciju rada oblasne skupštine i oblasnog odbora vidi
Vodič kroz arhivsku gradu za fond Osječka oblast, Arhiv Hrvatske ili Poslovnik
Oblasne skupštine Osječke oblasti i Uredbu o ustrojstvu Oblasnog odbora Oblasti
osječke, Arhiv Hrvatske, Predsjedništvo Oblasne skupštine Osječke oblasti akt.
br.33,99-1927. kut.l.
540. Zakon o izmjeni zakona o opštinama i oblasnim samupravcma, SN 1929,
br.9; Zakon o ukidanju zakona o izboru oblasna, sreske i opštinske samouprave,
SN 1929. br.II; Uredba o radu komesara oblasne samouprave, SN I929.br. 17.
541. Pravilnik o poslovnom redu i organizaciji oblasnih kontrola propisanog na osnovu
čl.lo8. Zakona o glavioj kontroli.SN 1927. br.71.
542. "Sremska samouprava" < / službeni list Sremske obi asti, br. 45, str. 1,2.
543. Sbornik 1895,br.34 str.2l9-25o.

Glava druga
Kraljevina Jugoslavija

Izvor?

Arhivska grad ja fondova koji se čuvaju u Arhivu Hrvatske u Zagrebu

i to:
Banska uprava Savske banovine (1929-1939.)
Banska vlast Banovine Hrvatske (1939,-1941)
Istorijsk? arhiv KPJ, Tom.II,Kongresi i zemaljske konferencije KP
1919-1937. Beograd l95o.
Stenografske beleške Narodnog pretstavništva Kraljevine Jugoslavije
Službene novine.
 -517-

Li Ceratura
Marković L. Jugoslvenska država i Hrvatsko pitanje.Zagreb, 1935.
Lamer M. Razmatranje o kretanju internacionalnog kapitala ( s oso-
bitim obzirom na najnovije tendencije kod nasl\Ekonomist,Zagreb,
1938.
Mirković N . Privredne posljedice aneksije Austrije i Sudetske
oblasti. Jugoslavenski ekonomist.Beograd 1938.III.
Lamer M. Ekonomski odraz "Ansch lussa" u Medjuncrodnoj trgovini.
Ekonomist,Zagreb 1938 . 5
Bičanić R. Pogled iz svjetske perspektive i naša ekonomska orijenta-
cija, Zagreb, 1939.
Corović V . Političke prilike u Bosni i Hercegovini,Beograd 1939.
Ribar I. Politički zcpisuI-IV Beograd 1948. do 1952.
Mirković M. Ekonomska struktura Jugoslavije, 1918-1941. II izd.1952.
Vučković V. Politika Osovine prema Jugoslaviji (1936-1941)Jugo-
slavenska revija za medjunarodno pravo. Beograd 1954. 1/2
Čulinović F. Prestanak Kraljevine Jugoslavije i postanak Demokratske
federativne Jugoslavije. Rad JAZU, 311. Zagreb, 1957.
Dimitrijević S. Strani kapital u privredi bivše Jugoslavije. Beograd,
1958.
Čulinović F. Jugoslavija izmedju dva rata • II Zagreb 1961.
Avramovski Z . Sukob interesa V . Britanije i Njemačke na Balkanu
uoči drugog svjetskog rata» Istorija XX veka. Zbornik radova I D N ,
II (1961.)
Boban Lj. O političkim previranjima na selu u Banovini Hrvatskoj.
Istorija XX veka.Zbornik radova IDN II (1961.)
Boban Lj. Zagrebačke punktacije. Ist.XX veka.Zbornik radova I D N
IV (1962.).
Boban Lj. Držanje srbijanskih opozicionih stranaka povodom Zagrebačkih
punktacija. HZ 1962. 1-4.

Stojkov T. Gradjanska opozicija i skupštinski izbori od 8.XI 1931.

Ist.XX veka. Zbornik radova IDN IV (1962.)
Stojkov T. O stvaranju bloka narodnog sporazuma (Prilog izučavanju
odnosa izmedju gradjanskih opozicionih grupa u Jugoslaviji 1933-1937.
godine) Ist.XX veka. Zbornik radova IDN VI (1964.)
Boban Lj. Oko Mačekcvih pregovora s grofom Čanom.Ist.XX veka.Zbornih
radova IDN VI ( 1964.)
 -518-

Boban Lj. Iz historije odnosa izmedju V.Mačeka i dvora u vrijeme

šestojanuarskog režima ( Odnosi do oktroiranog Ustava od 3. IX 1931 )«
HZ XVIII (1965.)

Boban Lj. Sporazum Cvetkovič-Maček,Beograd 1965.

Biber D. O padu Sto jadi novićeve vlade. Istorija XX veka.

Zbornik radova I D N VIII (1966.)
Jelić I.Osnovni problemi stvaranja Narodnog fronta u Jugoslaviji
do 1941 .god. Putovi revolucije 7-8 (1966.)

544. SN 1929. br. 6 i 9 - I V

545. SN 1929. br. 9 - l V i br. 54-XXIII

546. SN 1929. br.9-IV

547. SN 1929. br. 28-X1II, 45-XX

548. SN 1929. br.233-XCVI,br.297-CXXIV

549. SN l93l.br.2oo.
550. S obzirom na organizaciju i nadležnost - vidi Zakon o uredjenju vrhovne
državne uprave od 31.111 1929., SN 1929. br.78
551. SN l92o.br.36.

552. SN 1919. br.86.

553. SN I92l.br.156
554. SN 1919. br.49.
555. SN 1919. br.l.
556. SN 1919.br.7.

557. SN 1952. br.76.

558. Zakon o banskoj upravi od 7 . X I I929„SN 1929 br.529,str.l952-l96o.

559. & 9 Zakona o organizaciji financijske uprave od 7 . X I I 1929., SN I929.br. .593.
560. Djelokrug utvrdjen Zakonom o organizaciji financijske upave od 7 . X I I 1929.
561. Djelokrug poreske uprave,carinarnica, katastarske uprave i financijske kontrole
odredjen citiranim zakonom o bilješci 56o.
562. Zakon o unutrainjoj upravi od 19.VI 1929., SN 1929. br.143.
563. Zakon o opitinamaod 14.111 1933. SN I933.br.85.
 519-

564. Zakon o gradskim općinama od 22.VII 1934. , SN I934.br.169.

565% opširno vidi Boban Lj. Punktacije Seljačko demokratske koalicije,Beograd, 1968
566. Čulinović F. op.cit.II str.136-147.
567. SN 1939. br .194 A

568. Čl.2 Uredbe o banovini Hrvatskoj, SN 1939. br.194 A

569. Čl .2,3,6,11,12 i 15. Uredbe o prenosu poslova prosvete sa države na banovinu

Hrvatsku, SN 1939. ,br.282.
570. Čl .2 Uredbe o banovini Hrvatskoj i čl .1. Uredbe o poslovima pravde, SN I939.br
227.
571. Č l . 4 , 6 , 7 i 12. Uredbe o prenosu poslova poljoprivrede sa države na bancvinu
Hrvatsku, SN 1939. br.282.
572. Čl .2 Uredbe 0 prenosu poslova šuma i rudnika sa države na banovinu Hrvatsku
SN, 1939 br.282.
573. St. I i 2pl. 2 , 3 , s t . 3 , 4 , 5 , 6 , 0 1 . 5 , 6 , 8 , I I , 1 2 , Uredbe o prenosu poslova
trgovine i industrije sa države na banovinu Hrvatsku,SN 1939.br.282.i toč.7,8, i
9 Uredbe o banovini Hrvatskoj.
574. Čl .2,19 Uredbe o prenosu poslova gradjevina / SN 1939. br.275.
575. Čl .2 Uredbe o prenosu poslova socijalne politike i narodnog zdravlja sa države
na banovinu Hrvatsku, SN 1939. br.282.
576. Mataić A . Zakoni • uredbe, naredbe banovine Hrvatske ( u daljnjem tekstu
ZUH ) k n j j str. 183-185.

577. ZUH, U str.61*

578«. ZUH,XII str

579. Z U N , III str.237.

580. ZUH, II str.231 l§ i,2 i 3 . )

581. ZUH II str.227-23o.
582. SN, I93l.br.262.

583. SN,I932. br.l7&

584. ^ 354 Zakona o radnjama

585. Sbornik,1869.str.58.
586. Sbornik,1884.br.31.
587. ZUH, V I str.1-3.
588. ZUH, III str.22o.
589. ZUH, III str 227.
 -514-

590. ZUH .<11 str. 41,Vstr. 128

591. ZUH, I str.16, VI! str.l,X str.281

592. Uredba o kotarskoj skupštini i kotarskom upravnom odboru od 26. VIII l94o.
N N , l94o.br.193

593. Uredba o izmjenama i dopunama odredaba 5 lo7,lo8 i 142.Zakona

o gradskim općinama , N N I939.br.' 267
594. Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o općinama od 14.(11 1933.
N N l94o.br.84,85 ? 2o9.

B/PRAVOSUDJE U HRVATSKOJ I SLAVONIJI

(1918-1941)

RGB
Sbornik

Literatura
Dimitrijević M. Problem rada s arhivskom i registraturonom gradom redovnih
sudova nastaiom od I 8 5 O . - I 9 4 5 . na području Zagreba .Putovi revolucije^ ( I 9 6 0 ) *

595. S N 1928. br.237

596. S N 1929. br.2o

597. S N 1928. br.237
598. SN I929.br.9
599.SN 1929. br.179

óoo.SN I929.br.33

óol. SN 1929. br 45
6o2. Stol sedmorice je djelovao kao kasacioni sud na osnovu čl .46. Uvodnog zakona
o sudskom postupku u gradjanskim parnicama od 13. VII 1939.SN br.f71 . Nakon osni-
vanja banovine Hrvatske područje apelacionog suda u Splitu bude pripojeno području
Stola sedmorice, a BOdjeljenju je ostao podložan samo apelacioni sud u Ljubljani
pa jet to B Odjeljenje bilo premješteno I .XI 1939.u Ljubljanu kao Vrhovno sodišće
u Ljubljani.
0o3. SN 1929. br 73
6o4. Zakon od 17.II 1922. SN I922.br.69. i 2 7 . I V I928.^SN 1928 br.116*

6o5- § 2o5 Zakono o vanparničnom postupku od 24.VII 1934.^ SN I934.br.175,

606. § 2o8, 2o9. Zakona o vanparničnom postupku od 24.VII 1934.

607. Uvodni z a k o n o vanparničnom postupku od 26.VII 1932 SN 1934 br.lS^SN 1934. br.l

608. Zakon od 15.VII I934.^SN 1934.br. 164.

 -521-
6o9.£ 343-353,Zakona o radnjama, SN I93l.br.62

61 o . Zakon od 27.XII 1896. te 424 ? 434 Zakona o radnjama

611. Uredba od 25.IX 1926 ,SN I926.br.219.

612. Zakon olovu od 5. XII 1931. , SN 1931 .br.285

613. Zakon o nužnim prolazima od 6 . I V !9o6. Sbornik l9o6. br.23.

614. Zakon o Glavnoj kontroli od 3o.V 1922. od lo.X 1929. i od 17.X l93o.
SN I922.br.125, I929.br.243, l93o.br.244

615. Krivični zakonik od 27.1 1929. Uredbi %91-98,loo,lo2,-115, 191 i 3o7;

Zakon o zaštiti javne bezbjednosti i poretku u državi od 6.1 1929.
Cl. 1 , 2 , 3 , 1 3 , 1 7 , 1 8 prema izmjenama i dopunama po zakonu od I. III 1929.
SN 1929. br.33,9 o 54,

616. Zakon o komasaciji zemljišta od 22.VI l9o2.,Sbornik l9o2.br.43 i 47.

617. Zakon o uredjenju ministarstva poljoprivrede od 25.111 l93o.,SN l93o.br.71.
618. Zakon o likvidaciji agrarnog odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije
od 19.X l93o, SN l93o.br. 25L

619. Zakon o kapetanijama pristaništa od 3o.VlII 1922. , SN l922.br.I9o.

620. RGB 1853 br. 84, str.271 -672

621. SN 1933.br.2o,str. 61-188.

622. SN 1922. br.286 - CX V i .

V d io

Rijeka i Istra od 1918 - 1943.

Literatura
Čulinović F. RijeSka država. Od Londonskog pakta i Danuncijcde
do Rapallo i aneksije Italiji .Zagreb, izd.Povijesno društvo NRH~~
1953.
Korlevič M. Uprava i sudstvo u Istri 1918-1945.
Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci II 1954.
Čulinović F. Jugoslavija izmedju dva rata.ll, Zagreb, 1961.
i tamo naznačena literatura (str.249-26o)

623. Čulinović F.Riječka država, str.54-65.

624. Čulinović F. op.cit.str.99-loo.
625. Čulinović F. op.cit.str.147,156-174.
626. Čulinović F.op.cit.str.!8o.
627. Čulinović F. op.cit.str.241.
 -522-

628 Korlević M . op.cit.str.19-23

629. Korlević M . op.cit.str.24-27,

630. Korlević M . op.cit.str. 43

631. Korlević M . op.cit.str. 73.

632. Čulinović F. Jugoslavija izmedju dva rata, II str.271 -272

VI dio

Nezavisna država Hrvatska

Izvori
Zbirka zakona i uredaba NDH (1941-1945)

Literatura
Simić S. Tudjinske kombinacije oko N D H . Tt-og;ad 1958.

Simić S. Prekrštavanje Srba zcvrijemedi -cg svjetskog rata.Titograd 1959.

5
Cui inović F. Jugoslavija izmedju - "ara, II, Zagreb, 1961
Stanisavljević ; Nastanak i razvitak četničkog pokreta u Hrvatsko?
(1941 -i 942) J stori ja X X veka, Zbornik radova I D N IV (I9ó2. ;

Krizman B. Pavellćev dolazak u Zagreb 1941 .godine.

Zbornik Historijskog Institute Slavonije. ! (1963.)
Krizman &, Odnosi Jugoslavije s Njemačkom i Itcì ijona I937-I94Ì ,
H Z X V I I (1964.)

Biber D. Ustaše ? Treći Reich. JIČ 1964. br.2

Butić F. - Jelić !. O takozvanom ustaškom ustanku u Hrvatskoj 1941
Putovi revolucije 3-4 (1964.)
Butić F. O nekim političkim akcijama NDH uoči njezina sloma.
Putovi revolucije 7-8 (1966.)

633. Krizman B.Odnofei Jugoslavije s Njemačkom i Italijom. . .str.233.

634. K rizman B. op. cit. str. 245 ad not .69
635. Krizman B. op.cit.str.254-255
636. Krizman B.op.cit.str.256-257
637. Krizmcn B. op.cit.str.256-257
638. N N I94l.br.28.
639. Culinović F.Jugoslavija izmedju dva rata.II str.2*7
 -523-

640. N N 1942. br.153

641. N N 1941. br.47

é42. Zakonska odredba o proširenju prostorne nadležnosti sudova na oslobodjenom

području, N N 1944. br.15, Zakonska odredba o ovlasti ministru unutarnjih po-
slova da naredbama postrojava Velike župe u području oslobodjenom ispod tudjin-
ske v I atti, N N 1943. br ,2'òb.
643. Zakon o prisezi vjernosti Državi Hrvatskoj, N N 1941 .br.l.
644. Zakonska odredba_o kruni Zvonimirovoj, N N 1941. br.28.

645. Zakonska odredba o izricanju osuda, o nazivima sudova i sudaca i upotrebi čistog
hrvatskog jezika kod sudova, N N 1941 % br.6,

646. Zakonska odredba o poglavnom županstvu, N N I944.br.71

647. N N 1942. br.22, 43 (Zakonska odredba o poslovanju Sabora)

648. N N 1942. br.22 ( Č I . 2 . )

6 4 9 . 1 2 Propisnika o zadaći, ustrojstvu, radu i smjernicama "Ustaše"
- Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, N N 1942.br.l81.

6 5 0 . 4 2 Odredbe o osnutku staliških i drugih postrojbi u okrivu Hrvatskog ustaškog

oslobodilačkog pokreta, N N 1941. br. 187.
651. Odredba o imenovanju prve hrvatske državne vlade (Jl6.IV 1941., N N 1941 .bt.4.

652. Zakonske odredba o državnoj vladi NDH , N N I94l.br.59

653. § 47 Zakonske odredbe o državnoj vladi NDH od 9 . X 1942., N N 1942.
br. 229 i N N 1942. br. 235
654. Odredba od 14.X 1942. N N 1942. br. 235
655. Odredba od 2o.X 1942. N N I942.br.239
656. Odredba od 22.X 1 9 4 2 . , N N 1942. br. 242
657. § 31 - 37 Zak.odredbe o državnoj vladi NDH od 9 . X 1942.

658. § 43 citirane odredbe od 9 . X 1942'.

659. Zakonska odredba od 21.1 1943., N N 1943. bc.17.
660. N N od 4 . V 1943. br.loo
661. Zakonska odredba od 3,XI 1943. N N 1943. br. 251
662. N N od 12.X 1943. br. 233
663. N N od 22.XII 1943. br. 292
664. N N od 12.X 1943. br. 233
665. N N od 12.X 1943. br. 233
 -524-

666. N N od 12.X 1943. br. 233

667. N N od 12.X 1943. br. 233

668. N N od 2o.V 1944. br.114

669. N N od 18.XII 1944. br. 285

670. N N od 31.VII 1941. 94.

671. N N od lo.VI 1941. br. 49; N N 21 .VI 1944. br.138.

672. N N od 21.IV 1941. br.7.

673. Zbirka zakona, uredaba i naredaba N D H (u daljnjem tekstu Z Z N D H ) k n j . X X I X

str. 3o5.

674. Službeni l i s t D F J , I945.br.4

675. ZZ NDH, XI str.112.

676. Z Z N D H I str. 15.

677. Z Z N D H II] str.76.

678. Z Z N D H , III str.196.

679. Z Z N D H , X V s t r . 2 5 o .

680. Z Z N D H , II str.314
681. Z Z N D H , III str.69.

682. Z Z N D H VI str. 156.

683. Z Z N D H , X str.42

684. Z Z N D H , I str. 29o.

685. Z Z N D H , V s t r . I
686. Z Z N D H , I X , str.181.

687. Z Z N D H , XXVI,str.lol

688. Z Z N D H , X X V I I I str.24o

689. Z Z N D H , X I , str.189.
690. Z Z N D H , X X I I str.163.

691. Z Z .NDH, X X X I I , str.3,117; X X X V I , str^2o2,2o4.

692. Z Z N D H , ll.str.3o9.
693. Z Z N D H , II str.312

694. Z Z N D H , X I , str.164.
 -525-

695. Z Z N D » , X I I , str.lo5

696. Z Z N D H , X I X , str.266; X X str.81.

697. Z Z N D H , XXXVIII,str.251.
698. Z Z N D H , XXII,str.23o.
699. Z Z NDH,XXX,str.85.

700. Z Z N D H , X X X , str.113.
701. Z Z N D H , XXXV,str.33.
702. Z Z N D H , II str.121
703. Z Z N D H , III.str.297
704. Z Z N D H , X I I I , str.3ol-340

705. Z Z N D H , X L , str.9o.
706. Z Z N D H , X I V , str.176.

707. Z Z N D H , X X I V , str.253.

708. Z Z N D H , X X X , str.5.
709. Z Z N D H , X X V , str.73.
710. Z Z N D H , II.str.273.

711. Z Z N D H , IV str.143.
712. Z Z NDH, X X I V , str.174.

VII d J o

KPJ te formiranje i razvoj Nove Jugoslavije

Izvori
Zbornik dokumenata i podataka o narodno-slobodilačkom ratu
jugoslavenskih naroda, Toni I V Bosna i Hercegovina, Knj. I - 2 9 ;
Tom V Hrvatska,knj. 1-36; Tom V I I I Dejstva na Jadranu, knj.+-3;
Tom IX Partijsko politička dokumenta knj. I - 4 , Beograd, Vojno- istorijski
institut, 1949-1968.

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobodjenja Hrvatske.

Zbornik dokumenata 1943. Zagreb, IHRP , 1964.

Literatura
Čulinović F. Razvitak narodne vlnsti u Jugoslaviji (skripta) Zagreb,
 -526-

Izd. Klub studenata tehnike "NKO Tomić", 1946.

Čulinović F. Razvitak Z A V N O H - a , HZ 2 (1949.) 1-4
Geršković L. Historija narodne vlasti, Becirad. 1957.
Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd
Izd. Institut za izučavanje radničkog pokreta, 1963.

713. Geršković L.op.cit.str.loo

714. Geršković L.op. cit.str.lol

715. Pijade M . Izabrani govor? i članci 1941-1947. Beograd, Kulturo 1948. str.9

716. GerScović L.op.cit.str.l2o.

717. O Prvom zasjedanju A V N O J - a - uporedi Pregled istorije SKJ, str.368-372
718. Geršković L. op.cit.str. 138.
719. Geršković L. op.cit.str.84-85
720. Geršković L.op.cit.str. 189.
721. Pregled istorije SKJ , str. 39o-399.
Gk-stručni ispit
POVIJEST institucija..(Beuc)
B.Povijest institucija...
inv. br. m-100007032

Hrvatski državni arhiv

*2o201*
HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV