Derivscija (diverzija) mokraće

Derivacije ili diverzije mokraće, tj. odvođenje mokraće umjesto u mjehur u neki drugi šuplji organ ili na
kožni pokrov, poznate su i primjenjivane već sredinom devetnaestog vijeka. Od tada do danas razvile su
se brojne praktično standardizirane derivacije mokraće, a isto tako standardizirane su se i brojne različite
varijacije njihovih modifikacija.

Indikacije

U primjerima s jačim poremećajima drenaže mokraće i s posljedicčnim anatomsko morfološkim

oštećenjima kanalnih struktura te funkcionalnim poremećajima bubrega cilj je derivacije onemogućiti
daljna oštećenja i stvoriti uvjete mogućeg oporavka.

Naglašena su dvamomenta u postavljanju indikacija za derivaciju mokraće:

1.stanja urotrakta u kojima se derivacija kao zahvat primarno indicira

2.ona stanja u kojima se indicira nakon već neuspješno izvedenih rekonstrukcijskih zahvata kao u
primjerima inkontinencije, rekonstrukcije ekstrofičnog mjehura, neurogenog mjehura i drugih
neuspješno izvedenih mogućih rekonstruktivnih zahvata.

U ranijim vremenima derivacija mokraće je bila široko primjenjivana. U posljednje vrijeme se nastoji
izbjeći gdje god je to moguće i pribjegava se rekonstruktivnim zahvatima.

Metode derivacije

Prema mjestu konačnog odvođenja mokraće razlikuje se unutarnja i vanjska derivacija. Primjenjivane su
razne metode odvođenja mokraće na kožni pokrov, pri čemu za prihvat mokraće služe razni receptakuli i
te metode pripadaju vanjskoj derivaciji.

Metode derivacije mokraće, koje njezin tok s fiziološkog puta skreće u neki šuplji organ pripadaju
unutarnjoj derivaciji.

Odvođenje mokraće na kožni pokrov ili u neki šuplji organ može se obaviti na razini kaliksa,pijelona,vrata
mjehura pa do samog vanjskog orificija uretre.
Transkutanu drivaciju urina kateterom na razini bubrega, u obliku tzv. Perkutane nefrostomije, kpoja se
najjednostavnije izvodi primjenom drenažnog katetera. Ako je derivacija mokraće iyvedena tako da je
terminalni ureter odsječen na razini spoja s mjehuron i kroz kanal u trbušnoj stijenci izveden van, te na
kožnom pokrovu učinjen i šavovima fiksiran novi ureteralni ostij kutanostome. Ako je ureter odvojen pd
mjehura i implantiran u sigmoidni kolon,učinjena je derivacija okraće u obliku ureterosigmoidostomije .
to su neke od mogućnosti derivacije okraće.

Postoje, zasigurno, još i druge, neotkrivene mogućnosti raznih varijacija vanjske derivacije mokraće uz
uporabu vrijevnih segmenata za uspostavu odvodnog puta od struktora bubrega do kožnog pokrova
(Slike 97 i 98). U primjerima vanjske derivacijemokraće u odnosu na kvalitetu života nositelja derivacije
mogu se, razlikovati dva tipa: 1. kontinentna i 2. Inkontinentna derivacija.

Za oblikovanje odvodnog kanala u svrhu inkontinentne derivacije mokraće od urinarnog puta do kožnog
pokrova mogu se uporabiti svi segmenti.