UNIVERZITET U SARAJEVU

ŠUMARSKI FAKULTET

UTJECAJ SADRŽAJA VODE NA KARAKTERISTIKE I

UPOTREBU DRVETA
SEMINARSKI RAD

Sarajevo, januar, 2021. godine

 SADRŽAJ

UVOD 1

1. HIGROSKOPNOST DRVETA 2
1.1. Slobodna i vezana voda 2
1.2. Vezana voda 2

2. HIGROSKOPNA RAVNOTEŽA 3

3. SUŠENJE DRVETA 4
3.1. Prirodno sušenje 4
3.2. Vještačko sušenje 5
3.3. Tehnologija sušenja drveta 6

4. HIGROSKOPNA HISTEREZA 7

5. UTEZANJE I BUBRENJE 8
5.1. Značaj utezanja i bubrenja drveta 9
5.2. Površinske i unutarnje pukotine 9
5.3. Čeone pukotine 10
5.4. Deformacije oblika drveta pri promjenama sadržaja
vode i temperature 10
5.5. Kolaps 10
5.6. Skorjelost 11
5.7. Faktori koji utječu na utezanje i bubrenje 11

6. ZAKLJUČAK 12

7. LITERATURA 13
 SAŽETAK

U ovom seminarskom radu obrađuje se tema vode u drvetu kao neizbježno svojstvo. Voda ima jako veliku ulogu u
cjelokupnoj preradi drveta, od istovara trupaca na stovarištu pa sve do gotovih proizvoda, tj. namještaja. Redovno
se prati sadržaj vode u drvetu te se shodno tome kontrolisano suši ili vlaži. Kao dokaz velikog utjecaja vode na
drvo, ono je podložno bubrenju i utezanju, odnosno promjenama dimenzija usljed promjene vlažnosti zraka ili
direktnim kontaktom vode i drveta. Drvo je prirodan, anizotropan, nehomogen i higroskopan materijal zbog čega se
izrazito prate njegova anatomska, hemijska, fizička i mehanička svojstva. Drvo se po svojstvima razlikuje u tri
smjera: longitudinalni, tangentni i radijalni. Time će higroskopnost u sva tri smjera biti različita te će se bubrenje I
utezanje razlikovati, ovisno o smjeru. Za komercijalnu upotrebu, neophodno je da se drvo prosuši do određenog
sadržaja vode, jer se time sprječava truljenje drva (uzrokovano gljivama truležnicama) i povećava prirodni vijek
trajanja drveta.

Ključne riječi: higroskopnost drveta, higroskopna ravnoteža, higroskopna histereza, sušenje, utezanje i bubrenje
drveta

UVOD

Sadržaj vode u drvetu je jedna od najvažnijih stvari koje se susreću u cjelokupnoj proizvodnji i
preradi drveta. U ovom radu ce se objasniti kako sadrzaj vode veže u drvetu utiče na njegove
karakteristike i upotrebu drveta.
Sadržaj vode igra značajnu ulogu u samoj gustoći drva. Time je jasno da će porastom sadržaja
vode u drvetu rasti i njegova gustoća. Za mjerenje sadržaja vode u drvetu postoje razne metode,
od kojih su najpoznatije gravimetrijska i higrometrijska metoda. Zbog svojih svojstava drvo ima
tendenciju da bubri, odnosno uteže. Te promjene se događaju unutar higroskopnog područja
(područje između apsolutno suhog drva i tačke zasićenosti vlakanaca) gdje se uz promjenu mase
drva mijenjaju i njegove dimenzije. Shodno tome, proći ćemo kroz pojam higroskopnosti drveta.
Bubrenje i utezanje je od velike važnosti jer to može uglavnom negativno uticati na
karakteristike. Tu se često javljaju greške drveta usljed neravnomjernog i nekontroliranog
sušenja, a to mogu biti pukotine, raspukline, skorjelost itd. One su uglavnom uzrokovane
unutarnjim naprezanjima koja se javljaju prilikom sušenja drveta, odnosno njegovim
neravnomjernim utezanjem.
Nadalje, sadržaj vode u drvetu se pomno promatra kod zaštite drva. U tom su slučaju optimalan
sadržaj vode i temperatura pogodni za razvoj truleži i pojave insekata. Dakle, s time treba biti
veoma oprezan jer to naveliko urušava fizička, mehanička i estetska svojstva, a na kraju i samu
vrijednost drveta.

1
 1. HIGROSKOPNOST DRVETA

Higroskopne tvari su razne krute ili tekuće materije koje iz zraka (okoline) sakupljaju vodu ili
paru na sebe. Drvo je primjer higroskopne tvari. Higroskopnost drveta je njegova važna osobina.
Ono predstavlja predznanja iz fizičkih svojstava vode i vlažnosti zraka, te određena znanja iz
hemije i anatomske građe drva.
Drvo se nalazi u raznim fazama sadržaja vode. Na to koliko vode drvo može upiti, ovisi o tome
nalazi li se ono u sirovom stanju, ili unutar higroskopnog područja. Nadalje voda se u drvu javlja
u dva osnovna oblika, prvo je slobodna (kapilarna) voda koja je smještena u šupljinama
(lumenima) stanične stijenke drveta. Druga je vezana voda i ona se veže na samu staničnu
stijenku. Vezana voda je puno bitnija u obradi i sušenju drva od same slobodne vode. Razlog
tome su promjene dimenzija drveta i mogući nastanak greški prilikom sušenja drveta zbog
isparavanja ili upijanja vezane vode.

1.1. Slobodna i vezana voda

U drvetu se nalazi slobodna i vezana voda. Slobodna ili kapilarna voda nalazi u lumenima
stanica i njena količina u sirovom drvu vrlo je velika. Gotovo sva voda iznad 25- 30 % sadržaja
vode jest slobodna voda i ona se može relativno lako ukloniti. Za razliku od slobodne vode,
vezana voda se nalazi u staničnoj stijenci te se ona za drvo veže različitim vezama. Ona može
predstavljati daleko veći problem od same slobodne vode zbog toga što se ona nalazi unutar
higroskopnog područja.
Higroskopno područje u drvetu je područje između apsolutno suhog drveta i tačke zasićenosti
vlakanaca (TZV). TZV predstavlja prijelaz iz slobodne u vezanu vodu. Postotak TZV-a se
razlikuje ovisno o vrsti drva, a ona se nalazi na 22% do 35 % sadržaja vode. U higroskopnom
području se pojavljuju mnoge fizičke i hemijske promjene prilikom sušenja drva. To može
doprinijeti greškama nastalih tijekom sušenja, ili doprinijeti razvoju gljiva ili insekata. Uz to,
drvo će bubriti i utezati unutar higroskopnog područja i time će se mijenjati njegove dimenzije.
Dakle, isparavanjem slobodne vode, drvo gubi svoju masu, dok uzimanjem vezane vode, drvetu
se uz gubitak mase, smanjuje i njegov volumen.

1.2. Vezana voda

Vezana voda u drvetu se dijeli na: konstitucijsku, površinski vezanu i kapilarno kondenziranu.
Konstitucijska voda je u organskoj vezi s stijenkom stanice drveta. Ona se ne može odstraniti bez
promjene hemijskog sastava drveta, a s tehnološkog gledišta drvo-voda ne igra značajnu ulogu.

2
Površinski vezana voda je onaj dio vezane vode koji je vezan za aktivnu unutarnju površinu
drveta fizičko-kemijskom vezom. Kapilarno kondenzirana voda je onaj dio vezane vode koji je
vezan na unutarnju površinu drveta fizičko-mehaničkim silama. Površinski vezana i kapilarno
kondenzirana voda mogu se odstraniti, a da se pritom drvo hemijski ne mijenja.

2. HIGROSKOPNA RAVNOTEŽA

Drvo izloženo djelovanju zraka isparava ili upija vodenu paru. Ovo isparavanje vodene pare iz
drveta u okolni zrak, odnosno upijanje vodene pare iz zraka, teče do određene granice.
Proučavanje ove pojave dovelo je do zaključka da između vodene pare u zraku određene
temperature i vode u drvnim stijenkama postoji određena zakonitost. Govori se o zakonu
higroskopske ravnoteže.
Drvo će isparavati vodenu paru u zrak ili upijati istu iz zraka samo do stanja u kojem će pritisak
vodene pare iz zraka biti jednak onome u staničnoj stijenci drva. Ako je sadržaj vode u drvetu
manji od onoga koji odgovara stanju higroskopske ravnoteže, tada će ono upijati, tj. adsorbirati
vodu iz zraka, a ta se pojava naziva adsorpcija. Kada je sadržaj vode u drvetu veći od vodene
pare okolnog zraka, tada možemo govoriti o isparavanju ili desorpciji. Drvo će upijati ili
isparavati sve dok ne dođe do stanja higroskopske ravnoteže. Sadržaj vode higroskoske
ravnoteže varira ovisno o relativnoj vlazi zraka, temperaturi zraka i o smjeru sorpcij. Sušenjem
drvo postiže potrebna svojstva i kvalitet, te postaje prikladno za upotrebu i dalju preradu.
U procesu sušenja, drvo prvo gubi slobodnu vodu, a zatim vezanu. Drvo se mora sušiti iz više
razloga: da mu se smanji masa, da se utezanje i nastajanje grešaka koje ga prate okonča prije
upotrebe, da se zaštiti od gljiva, da bude čvrće i tvrđe, da se osposobi za impregnaciju, da mu se
poboljšaju mehanička, toplinska i električna svojstva, da se osposobi za površinsku obradu i
lijepljenje te da brže gori i daje više korisne toplote, ako je namijenjeno za ogrjev.

3
 3. SUŠENJE DRVETA

Na sušenje krutih materijala otpada oko 10% ukupno potrošene energije u glavnim industrijskim
sektorima u Evropi. Cilj sušenja je da se postigne željena vlažnost drveta odnosno eksplataciona
vlažnost, a ona je različita za razne proizvode. Sušenjem se poboljšavaju fizičko-mehanička
svojstva i obezbjeđuje određen stepen trajnosti drveta.
Odavno je uobičajeno razlikovati prirodno (na slobodnom zraku) i vještačko (u sušarama,
primjenom raznih postupaka) sušenje drveta.
Sušenje drveta može se provoditi na dva načina:
- prirodnim putem, sušenjem na zraku kada se građa uglavnom manjih dimenzija, propisno
složena izlaže prirodnom strujanju zraka (proces zahtijeva duže vrijeme sušenja, nekoliko
sedmica);
- tehničko sušenje (vještačko sušenje), kada se drvo, odnosno građa posebno slaže u
specijalne komore, u sušionike i intenzivno izlaže usmjerenom strujanju zraka određene
vlažnosti i temperature.

3.1. Prirodno sušenje

Voda u drvetu služi kao transportno sredstvo u kojoj su otopljene razne tvari. Sušenjem se iz
drveta uklanja jedan dio vode, a jedan dio ostaje u drvetu.
Već stoljećima, jednostavno sušenje na zraku je najpopularnija metoda sušenja rezanog drveta.
Vrši se slaganjem drveta u vitlove u slobodnom ili natkrivenom prostoru, čime se obezbjeđuje
strujanje vazduha oko drveta i zadovoljavajuća ravnomjernost sušenja. Traje u prosjeku od 2 do
3 sedmice do 1 - 1,5 godine (u zavisnosti od vrste i debljine drveta). Može da se dobije drvo sa
minimalnom vlažnošću od 15%.

4
 Slika 1. Primjer prirodnog sušenja drveta
Prednosti prirodnog sušenja su: ne troši se ni toplota ni električna energija, niti su potrebna
postrojenja sa skupim instrumentima.
Nedostaci prirodnog sušenja su: dugo traje i ne može se postići niski postotak vlage. Konačni
postotak vlage koji se postiže prirodnim sušenjem ne odgovara za mnoge proizvode, pa prirodno
sušeno drvo treba još dosušivati u sušionici. Nadalje, gledano s ekonomskog stajališta, troškovi
skladištenja su veliki, jer se moraju plaćati kamate na sredstva uložena u drvo koje je izvan
prometa. Sirovo drvo sadrži veliku količinu vode, a ona je kod rukovanja i transporta teret koji
uzrokuje dodatne troškove. Odstranjivanjem jednog dijela vode iz sirovog drveta pojeftinjuju se
troškovi rukovanja i transporta.

3.2. Vještačko sušenje

S obzirom na pomanjkanje energije dobivene iz prirodnih izvora (ugljena, nafte, plina, električne
energije, itd.) te na pojačanu eksploataciju šuma, potrebno je razmotriti svrhu postupka
prirodnog sušenja drveta kojim bi se, uz uštedu energije, mogle sušiti velike količine drvne građe
do zadovoljavajućeg sadržaja vode, uz vremensko ograničenje trajanja prirodnog sušenja na
stovarištu.
Prirodno sušenje drveta do vlažnosti za preradu i obradu dugo traje, pa se vrši vještačko sušenje
sortimenata u sušarama (osim trupaca).
Sušare mogu da budu:
- sa kontinualnim radom (u tunelima) i
- sa periodičnim radom (u komorama), sa prirodnom ili prinudnom (vještačkom)
cirkulacijom vazduha, odnosno vodene pare.
U novije vrijeme: ubrzano sušenje u petrolatumu. Petrolatum je sekundarni proizvod
deparafinacije nekih ulja iz nafte. Drvo se potapa u petrolatum zagrijan na cca 130°C. Drvo se na

5
ovaj način suši 10 - 20 puta brže nego u tunelima ili komorama, ali zbog velikog utroška
električne energije, 3 - 4 puta je skuplje.

Slika 2. Vještačko sušenje drveta

Slika 3. Sušara sa periodičnim radom

3.3. Tehnologija sušenja drveta

Pravilno sušenje i skladištenje drveta značajno utječe na kvalitet i sadržaj vode u drvetu, a to
utječe na toplotnu vrijednost drveta. Vještačko sušenje je zbog visokih troškove energije
nekonkurentno.
Na osnovu istraživanja najbrži pad sadržaja vode se odvija u početnom stadiju, tj. u prvih 21 dan
postupka prirodnog sušenja (prema Viller-u). Daljnjim sušenjem vrijednost sadržaja vode u
drvetu pada u manjoj mjeri, iz razloga što je drvo dostiglo tačku zasićenosti vlakanaca, a ispod
nje se sušenje odvija sporije.

6
Trajanje sušenja zavisi od prirode drveta da li se suše (oblice, cjepanice, itd.), od vremena sječe i
vrste drveta. Zbog toga je važna blagovremena i pravilna sječa.
U pogledu sadržaja vode u drvetu podjela je na:
- svježe drvo - drvo odmah poslije sječe, vlažnosti 40%;
- suho drvo u šumi vlažnost od 20 do 40%, - drvo oko pola godine, poslije sječe u zimskoj
sječi, odnosno oko 4 meseca poslije ljetne sječe;
- prirodno sušeno drvo - drvo koje se osuši najmanje šest mjeseci na vazduhu i na
pokrivenom skladištu, vlažnost je 20%;
- tehnički sušeno drvo (dehidracija), koje ima vlage od 6 do 15%.

4. HIGROSKOPNA HISTEREZA

Kada drvo ponovno upije vodu nakon prvobitnog sušenja, bez obzira na to koristi li se ista
temperatura i ista relativna vlaga zraka, postignuta vrijednost biti će manja. Upravo ta pojava u
kojoj se ne poklapaju krive adsorpcije i desorpcije naziva se higroskopna histereza (slika 4).
Sposobnost drveta da upije vodenu paru iz zraka, nakon desorpcije smanjena je za oko 20%.
Ovo je važna pojava smo za skladištenje osušenog drva. U tom slučaju vrijednosti bubrenja nisu
od tolike važnosti, s obzirom da u praktične svrhe drvo treba biti osušeno do ravnotežnog
sadržaja vode. Dakle, u tom slučaju se samo vrijednosti utezanja uzimaju u obzir.

7
 Slika 4. Higroskopna histereza (odnos adsorpcije i desorpcije)

5. UTEZANJE I BUBRENJE

Utezanje, odnosno bubrenje posljedica je promjena sadržaja vode u drvetu. Na utezanje i

bubrenje drveta utječe količina higroskopske vlage, odnosno vezane vode. Kada drvo sušenjem
gubi svoju slobodnu vodu, njemu se smanjuje masa, dok dimenzije ostaju nepromijenjene. S
druge strane, kada drvo gubi svoju vezanu vodu, njemu će se uz gubitak mase mijenjati i
dimenzije, drvo će se utezati. Utezanje je posljedica sušenja drva od tačke zasićenosti vlakanaca
do standardne suhoće drva koja je potrebna. Suho drvo u doticaju s zrakom upija vodenu paru iz
zraka te povećava svoju težinu i volumen, tada drvo bubri.
Bubrenje drveta je posljedica upijanja vodene od standardne suhoće drva prema tački zasićenosti
vlakanaca. TZV je granica do koje drvo može maksimalno bubriti. Utezanje, odnosno bubrenje
nije u svim smjerovima jednako. Ono je najveće u tangencijalnom smjeru (u smjeru godova),

8
zatim nešto manje u radijalnom (u smjeru drvnih trakova), a daleko najmanje je u
longitudinalnom smjeru (paralelno sa smjerom vlakanaca). Veliki utjecaj na bubrenje i utezanje
ima volumna masa drva, tj. gustoća drva. Poznato je da gustoća drvne stjenke kod svih vrsti drva
iznosi oko 1,5 g/cm3. Drvo veće gustoće će moći primiti na sebe veći postotak sadržaja vode od
drva manje gustoće. Time se lako može zaključiti da porastom gustoće drva će rasti bubrenje i
utezanje (izraženo postotkom). Zbog razlika u utezanju kod pojedinih smjerova, drvo se
deformira. Ove deformacije najjače su vidljive na poprečnom presjeku.

Slika 5. Karakteristično utezanje i deformacije u pojedinim zonama drveta

5.1. Značaj utezanja i bubrenja drveta

Poroznost drveta, koja je specifična i različita za razne vrste drveta, koja svojim postojanjem
određuje gustoću prirodnog drveta, istovremeno omogućava kretanje raznih vrsta i količina vlage
u unutrašnjosti drveta, bilo u apsorpciji ili desorpciji.
Promjene u sadržaju vlage u drvetu imaju veliki utjecaj na različita svojstva drveta. Porast vlage
unutar ćelijske membrane utječe negativno na vibracijska i akustična svojstva drveta koja su u
uskoj vezi s modulom elastičnosti i kohezivnom silom između celuloze, hemiceluloze i lignina
unutar ćelijske membrane. S porastom vlage gubi se kvaliteta zvuka, jasnoća i boja tonova.
Biološka svojstva drveta su također u uskoj vezi sa sadržajem vlage. Opće je poznata činjenica
da suho drvo ne trune. Ako je sadržaj vlage u drvetu ispod tačke zasićenosti vlakanaca, ono je
potpuno otporno na djelovanje gljivica i drugih bioloških agenasa. Poznati su primjeri i po
desetak hiljada godina starog drveta izvrsno očuvanog u suhom okolišu.

9
Toplinska i električna vodljivost suhog drveta je vrlo niska, a s povećanjem udjela vlage rastu i
toplinska i posebno električna vodljivost.
Na mehanička svojstva drveta jako utječu promjene u udjelu vlage do tačke zasićenosti
vlakanaca. Udio vlage iznad tačke zasićenosti vlakanaca neznatno mijenja mehanička svojstva.
Usljed utezanja i bubrenja drveta dolazi do raznih pukotina i deformacija u raznim smjerovima
kod rezane građe i gotovih obradaka.
Pri utezanju drveta dolazi do:
- površinskih pukotina,
- čeonih pukotina i raspuklina,
- unutarnjih pukotina,
- svih formi krivljenja drveta,
- promjene oblika,
- ispadanja i raspucavanja kvrga,
- kolaps drveta,
- skorjelost,
- diskoloracija
- curenje smole.

5.2. Površinske i unutarnje pukotine

U toku prirodnog ili vještačkog sušenja dolazi do smanjenja dimenzija drveta, odnosno utezanja,
što za posljedicu ima nastajanje raspuklina.
Veliki je praktični značaj raspuklina od isušivanja. Velike raspukline smanjuju tehničku
upotrebljivost drveta. Prve raspukline javljaju se za vrijeme izrade šumskih sortimenata i
njihovog ležanja u šumi poslije sječe, dalje napredovanje raspuklina je kod prerade u pilanama.
Što su raspukline od isušivanja duže, dublje, šire i brojnije na jednom sortimentu, to je njegova
vrijednost manja. One smanjuju čvrstoću, naročito čvrstoću na smicanje. Zbog mogućnosti
prodiranja vode i mikroorganizama kroz ove raspukline smanjuje se trajnost drveta.
Njihova jedina prednost je mogućnost lakše impregnacije zbog boljeg prodiranja
impregnacionog sredstva.

5.3. Čeone pukotine

Kao što je to s pojavom površinskih pukotina zbog specifične pojave skorjelosti, krajevi debla
kao i bjeljika mogu se osušiti mnogo prije nego unutarnji slojevi.
Kod teških lišćara, kao što je hrast, prijeti opasnost od nastanka unutarnjih pukotina zbog
naprezanja koja izazivaju skorjelost (ako je sušenje prebrzo na visokim temperaturama zraka i
premalenim vrijednostima vlažnosti zraka).

10
 5.4. Deformacije oblika drveta pri promjenama sadržaja vode i temperature
Pojava naknadne zakrivljenosti prvobitnih pravaca tanjih debala i iskrivljenosti ravni obrađenih
površina drveta naziva se vitlanje ili vitoperenje.
Posebno je izraženo u drvetu nehomogene građe. Nehomogenost može biti prouzrokovana:
nepravilnošću poprečnog presjeka, ekscentričnošću srca, nejednolikošću širine goda, dvostrukom
bjeljikom.
Glavni tipovi vitlanja su:
- izbočenost,
- sabljastost,
- vitoperost
- koritavost.
Vitoperenje se može spriječiti samo pravilnim, pažljivim slaganjem i stezanjem složajeva
oprugama ili pritiskanjem betonskim utezima, ali je bitnije provoditi postepeno i pravilno
sušenje.

5.5. Kolaps
Kolaps je deformacija strukture drveta koja nastaje u početnom stadiju sušenja sirovog drveta u
sušari kod previsoke temperature. Deformacije nastaju pri naglom sušenju drveta zbog velikih
unutrašnjih naprezanja između slojeva osušenog i vlažnog drveta.

5.6. Skorjelost
Stanje pri kojem se vanjski sloj drveta napreže na tlak (pritisak), a unutrašnji na vlak (zatezanje)
zove se skorjelost. Skorjelost je povećanje postojećeg naprezanja između slojeva drveta usljed
velike razlike u sadržaju vode.
Skorjelost je velika greška, koja nije vidljiva, a nastaje zbog nametnutih naprezanja za vrijeme
sušenja, koja se razvijaju zbog neujednačenog utezanja. Prilikom procesa sušenja potrebno je
pravilnom kontrolom uspostaviti ravnotežu između naprezanja na vlak i tlak, površine i
unutrašnjosti drveta. Skorjelost se može odstraniti navlaživanjem vanjskog sloja.

5.7. Faktori koji utječu na utezanje i bubrenje

Utezanje odnosno bubrenje ovisi o nizu faktora:

11
 - građi drveta,
- zapreminskoj gustoći,
- sadržaju smole i dr.
Za svakih 1% vlažnosti, koje drvo sušenjem izgubi ispod tačke zasićenosti vlakanaca, drvo se
uteže za 1/30 od ukupnog iznosa utezanja. Kada se drvo osuši do 15% vlažnosti, utegne se za
otprilike polovinu od ukupnog iznosa utezanja, a kod sušenja do 6% vlažnost, za 4/5 od ukupnog
(mogućeg) utezanja. Prvo se osuše i utežu površinski dijelovi drveta. Utezanje je različito u
različitim smjerovima.
I kod raznih vrsta drveta razlike su u utezanju. Bukovina se npr. znatno jače uteže sušenjem kod
visoke temperature i visoke relativne vlage zraka, nego kod niske temperature i niske relativne
vlage zraka.
Istraživanja su pokazala da utezanje bukovine kod sušenja na visokim temperaturama (u
pregrijanoj pari) može biti dvostruko jače od utezanja bukovine, koja se suši na otvorenom zraku
do istog postotka vlažnosti.

6. ZAKLJUČAK

Drvo je neophodna sirovina, a s obzirom da ga ima sve manje, njegova vrijednost konstantno
raste. Što se tiče samih klimatskih promjena u svijetu, drvo kao prirodan materijal nezamjenjiv je
s ekološkog gledišta, ponajviše zbog činjenice da stablo u prirodi proizvodi velike količine kisika
te ujedno prima na sebe štetne plinove (CO i CO2) i time normalizira zrak u atmosferi. Osim
ekoloških pogodnosti koje drvo nudi, ono ima značajnu ulogu u našim domovima i okruženju.
Naime, osim svojih iznimnih mehaničkih i fizikalnih svojstava, drvo ima i veliku estetsku ulogu.
Neovisno govorimo li o drvu kao sirovini, poluproizvodu ili gotovom proizvodu za vanjsku ili
unutarnju uporabu, ono će uvijek u sebi sadržavati određeni postotak vode. Upravo ta činjenica
nam daje veliki značaj vode u drvetu. Od trenutka obaranja stabla, bitno je pratiti parametre

12
sadržaja vode u drvetu, prvenstveno zbog njegove volumne mase koja će sa visokim sadržajem
vode biti daleko veća od mase drva primjerice u sobosuhom stanju.
Za provjeru sadržaja vode u drvu koristi se više metoda. Najpoznatije metode određivanja
sadržaja vode u drvu su: gravimetrijska metoda, elektrootporna metoda i kapacitativna metoda.
Iako je gravimetrijska metoda najtačnija, u industrijske se svrhe najviše koristi elektrootporna
metoda kojom se pomoću elektrootpornog vlagomjera izmjeri sadržaj vode u drvu. To je ujedno i
najjednostavnija metoda i ima široku upotrebu zbog svoje praktičnosti.
Zbog svojih anatomskih svojstava, drvo ima tendenciju da bubri ili se uteže. Naime, drvo će
upijati ili isparavati vodu i vodenu paru sve dok ne dođe do stanja higroskopske ravnoteže. Voda
u drvetu može se javiti na više načina, ona može biti slobodna i vezana voda. Slobodna voda je
sva voda koja se nalazi iznad tačke zasićenosti vlakanaca te se još zove kapilarna voda. Ona se
nalazi u šupljinama (porama) drvnih stanica te se nalazi u drvu isključivo kada je ono u sirovom
stanju. Sušenjem slobodne vode drvu će se smanjivati njegova masa, dok će dimenzije ostati
nepromijenjene. U trenutku kada u drvu ostane isključivo vezana voda (voda u staničnoj
stijenci), tada će sušenjem, osim gubitka mase, smanjivati se i njegove dimenzije. Upravo taj
proces smanjivanja ili povećanja dimenzija drva unutar higroskopnog područja naziva se
utezanje, odnosno bubrenje.
Pojmovi bubrenja I utezanja od velike su važnosti u cijeloj industriji jer nepravilnim sušenjem,
kasnije skladištenjem proizvoda može doći do poteškoća. Kada se govori o nepravilnom sušenju,
uglavnom zbog prenaglog I agresivnog sušenja, može doći do pojave grešaka na samoj građi.
Pod tim greškama podrazumijeva se: skorijelost, površinske pukotine, kolaps, čeone pukotine,
promjene oblika i curenje smole.
Drugi se problem javlja kada se drvo nađe u direktnom kontaktu sa vodom duži vremenski
period. Tada će biti neizbježan napad gljivama i kasnije insektima, ukoliko se voda iz drveta ne
sanira na vrijeme. Kada se uzmu u obzir svi faktori koji utječu na proizvodnju drva i drvnih
materijala, sadržaj vode u drvetu je jedan od najvažnijih, upravo iz razloga jer je voda u
prirodnoj sinergiji sa drvom i drvo reagira na vodu u bilo kojem obliku, nevezano je li to živo
stablo, ili gotovi proizvod koji uljepšava naše domove i okućnice.

7. LITERATURA

1. https://zir.nsk.hr/islandora/object/sumfak%3A1903/datastream/PDF/view.

2. TEHNIČKE KARAKTERISTIKE I UPOTREBA DRVETA (radni

materijal), Prof. dr. Safet Gurda.

13