Opća I Anorganska Kemija - 18 - 19

Prirodne znanosti i kemija
Prirodne znanosti
Fizika Kemija Biologija

proučava stanja tvari i proučava tvari od kojih je proučava živi svijet,
promjene tih stanja sastavljen svemir znanost o životu
anorganska
organska
fizikalna
analitička
biokemija
nuklearna
kemijska tehnologija
Kemijska i fizička promjena
• Fizička promjena – mijenja se samo energijsko stanje
• Kemijska promjena – bitno se mijenja sastav tvari

Kemijska i fizička promjena
Međunarodni sustav jedinica
(SI – System International d’Unites)
• fizičke veličine mjerne jedinice
• osnovne SI-jedinice i njima pripadajuće veličine
FIZIČKA VELIČINA OSNOVNA SI - JEDINICA

naziv simbol naziv simbol
duljina l metar m
masa m kilogram kg
vrijeme t sekunda s
električna struja I amper A
termodinamička temperatura T kelvin K
količina tvari n mol mol
intenzitet svjetlosti Iv kandela cd
• izvedene SI-jedinice i njima pripadajuće veličine
FIZIČKA VELIČINA IZVEDENA SI – JEDINICA DEFINICIJA SI – JEDINICE
sila F newton N kg m s-2 = Jm-1
tlak p pascal Pa kg m-1 s-2 = N m-2
energija E joule J kg m2 s-2
snaga P wat W kg m2 s-3 = J s-1
električni naboj Q coulomb C As
razlika električnih volt kg m2 s-3 A-1 = J A-1 s-1
U V
potencijala
električni otpor R ohm Ω kg m2 s-3 A-2 = VA-1
električna vodljivost G siemens S kg-1 m-2 s3 A2 = Ω-1
električna provodnost χ - - Sm-1
površina A - - m2
volumen V - - m3
gustoća ρ - - kg m-3
koncentracija otopljene - mol m-3
cB; [B] -
tvari B
• neke jedinice koje nisu u okviru SI, ali su iznimno dopuštene ili
se često susreću u praksi
Fizička veličina Jedinica
Vrijednost u SI jedinicama
vrijeme t minuta min 60 s
t sat h 3 600 s
t dan d 86 400 s
kut α,β,.. stupanj o (π/180) rad
α,β,.. minuta ' (π/10800) rad
α,β,.. sekunda " (π/648000) rad
duljina l ångström Å 10-10 m
obujam V litar L 10-3 m3
masa m tona t 103 kg
mu u.a.m. u 1,66 ×10-27 kg
tlak p bar bar 105 Pa
1 mm H2O 9,80665 Pa
1 mm Hg 133,322 Pa
energija E elektron-volt eV 1,6 ×10-19 J
Mjerenje
• točnost – bliskost rezultata mjerenja i njegove istinske ili prihvaćene
vrijednosti (apsolutna pogreška, relativna pogreška)
• preciznost – slaganje između dvaju ili više rezultata mjerenja izvedenih na
potpuno isiti način (standardno odstupanje, varijancija, relativno standardno
odstupanje)
• pogreške u exp. podacima:

• sustavne – instrumenti, metode, osobne pogreške, razmjerne pogreške
• grube – neoprez, lijenost, nesposobnost izvođača analize
• slučajne – rasipanje podataka oko sredine skupa
Mjerenje
• sustavne pogreške – svi podaci istovjetnih mjerenja su ili visoki
ili niski
• mogu biti konstantne (neovisne o veličini mjerene količine) i
razmjerne (povećavaju se ili smanjuju razmjerno veličini uzorka
uzetog za analizu)
• pogreške instrumenata – pipete, birete, tikvice, povećanje otpora u
strujnim krugovima... - lako se uklanjanju npr. baždarenjem
• pogreške metoda – ponašanje reagensa i rekacija na kojima se analiza
temelji – teško se otkrivaju
• osobne pogreške – mjerenja koja zahtijevaju osobne procjene,
pristranost izvođača – digitalne ljestvice uklanjaju ovakvu vrstu
pogrešaka
Mjerenje
• grube pogreške
• aritmetičke zabune
• premještanje brojeva pri bilježenju podataka
• očitovanje s ljestvica naopako
• obrtanje predznaka
• uporaba pogrešne ljestvice
• slučajne pogreške
• kad se mjerni sustav napreže do svoje max. osjetljivosti
• posljedica mnogih varijabli koje se ne mogu nadzirati
• teško se dokazuju
Vrste tvari
tvari
homogene – u svakom
svom djeliću su iste heterogene – sastavljene od međusobno
odijeljenih djelića homogenih tvari
homogene smjese ili otopine čiste tvari – točno određeni i stalni

– smjese čistih tvari kemijski sastav i druga
karakteristična konstantna svojstva
tekuće čvrste ili kristalne plinske

(KClO4, KMnO4)) kemijski spojevi
elementarne tvari
Rastavljanje tvari na čiste tvari
• Otapanje • Sedimentacija i • Centrifugiranje
(frakcijsko plivanje
otapanje) (dekantiranje)
• Filtracija
• Magnetsko odjeljivanje
• flotacija – hidrofobne od
hidrofilnih tvari
• Dijaliziranje
• Destilacija • Sublimacija • Frakcijska difuzija
• Termodifuzija
• Frakcijska
• Kondenzacija kristalizacija • Kromatografija
Svojstva čistih tvari
• Fizička svojstva – intenzivna • Kemijska svojstva
(gustoća, talište...) i ekstenzivna
(volumen, masa, energija) • temperatura zapaljenja
• gustoća • otrovnost
• tvrdoća • koordinacijski broj
• talište i vrelište • zapaljivost
• kristalni oblik • entalpija stvaranja
• kalavost • kemijska stabilnost
• topljivost
• električna i toplinska vodljivost
• boja (djelomično)
Atom i kemijski element
Atom i kemijski element
• Kemijski element (vrsta atoma) – elementarne tvari i kemijski
spojevi
• 109 vrsta atoma
• Pri s.t. i 101 325 Pa:

• 11 elemenata su plinovi (H, O, N,
F, Cl, He, Ne, Ar, Kr, Xe, Rn)
• 2 tekućine (Hg i Br)
• U prirodi 90 elemenata, ostali
umjetno dobiveni
Zakoni kemijskog spajanja po
masi
• Zakon o održanju mase (Lavoisier) – za vrijeme neke kemijske
reakcije ne mijenja se ukupna masa svih tvari koje sudjeluju u toj reakciji
masi
• Zakon stalnih omjera masa (Proust) – neki određeni kemijski spoj
uvijek sadrži iste kemijske elemente spojene u istom stalnom omjeru masa
masi
• Zakon umnoženih omjera masa (Dalton) – kada dva elementa
tvore više nego jedan kemijski spoj, onda su mase jednog elementa u
jednostavnim umnoženim omjerima s masom drugog elementa
masi
• Zakon spojnih masa (Richter) – mase dviju elementarnih tvari koje
reagiraju s nekom trećom elementarnom tvari iste mase reagiraju i
međusobno, a isto tako i s nekom četvrtom elementarnom tvari jednake i
određene mase
Daltonova teorija atoma (1808.g.)
• 4 postulata:
• Atomi su realne najsitnije čestice elementa koje mogu
sudjelovati u kemijskoj reakciji
• Atomi jednog te istog elementa međusobno su slični i
jednake mase (‼ izotopi)
• Atomi različitih elemenata imaju različita svojstva i
različite su mase (‼ izobari)
• Kemijski spojevi nastaju spajanjem atoma dotičnih
elemenata
• Relativna atomska masa – prema Daltonu!

𝑚𝑎
𝐴𝑟 =
𝑚𝑎 (𝐻)
Zakon kemijskog spajanja po volumenu i
Avogadrov zakon (1805.g.)
• Gay-Lussacov zakon spojnih volumena – volumeni plinova koji
međusobno reagiraju ili nastaju kemijskom reakcijom stoje u omjeru malih
cijelih brojeva kada su mjerenja obavljena pri stalnom tlaku i temperaturi
• Dalton i Berzelius – plinovi istog V pri istim uvjetima sadrže jednak broj
atoma
N atoma H + N atoma Cl 2N čestica HCl
1 atom H + 1 atom Cl 2 čestice HCl
Avogadrov zakon
• Avogadrova hipoteza o molekulama – plinovi jednakog V pri
istoj T i p sadrže isti broj molekula
𝑚𝑓 = ෍ 𝑚𝑎,𝑖 𝑀𝑟 = ෍ 𝐴𝑟,𝑖
𝑖=1 𝑖
• Avogadrov zakon
• mase plinova jednakog volumena odnose se kao mase molekula tih plinova,
odnosno kao relativne molekulske mase tih plinova
• isti broj molekula bilo kojeg plina zauzima u identičnim fizičkim uvjetima isti
volumen
Avogadrov zakon
• međunarodni sustav jedinica – osnovne i izvedene jedinice,
decimalne jedinice
• podjela tvari i primjeri, te njihovo rastavljanje tj. frakcioniranje
(objasniti pojedine metode, osobito ako ste ih radili na vježbama)
• fizička i kemijska svojstva tvari
• kemijski element – pojam, periodni sustav elemenata, simboli
• zakoni kemijskog spajanja po masi – nabrojati i objasniti
• Daltonovo tumačenje atoma, Gay-Lussacov zakona spojnih V i
Avogadrov zakon – razlika između Daltonova i Avogadrova
tumačenja
Plinovi, tekućine, krutine
Atomska struktura čvrstih tvari
• krutine
• amorfne tvari – nemaju definiranu strukturu i uređenost
• kristali – posjeduju krutu ujednačenu strukturu – atomi, molekule ili ioni
zauzimaju specifični položaj – ukupne privlačne međumolekulske sile su
maksimalne
o ionski o kovalentni
o molekularni o metalni
• Karakteristike kristala:
❖ geometrijski oblik – geometrijska unutarnja struktura (kalanje)
❖ prostorna rešetka - jedinična ili elementarna ćelija – dimenzije
❖ 14 vrsta jediničnih ćelija – 7 kristalnih sustava

• jedinična ćelija – osnovna ponavljajuća strukturna jedinica kristala
• duljina brida ćelije
• broj atoma koji pripadaju jednoj jediničnoj ćeliji
• međusobni položaj atoma
• smještaj atoma – optimalno iskorišten prostor
• guste ili zbijene slagaline
• kubična
• heksagonska
• broj atoma koji okružuju svaki pojedini atom u kristalnoj
strukturi– koordinacijski broj (6, 8, 12)
• jedinične ćelije kubičnog sustava
a = 2r = d d2 = 3(a/2)2
a2 = 2d2
• pr 1. Izračunajte radijus atoma zlata koje kristalizira u plošno
centriranoj kocki i ima gustoću 19.3 gcm-1.
• omjer gustoća kubičnih slagalina
jednostavna Prostorno centrirana Plošno centrirana
volumen = a3
masa = broj atoma x ma
omjer gustoća 1 1,3 1,4
• čiste tvari rijetko kristaliziraju u jednostavnoj kubičnoj strukturi – zaostane

puno praznog prostora
• više vrsta atoma – manji atom se smješta u međuprostore
guste slagaline većeg atoma
• trigonalne šupljine
• tetraedarske šupljine
• oktaedarske šupljine
❖ pr. 2. Rubidij kristalizira u prostorno centriranoj kocki, a duljina brida

jedinične ćelije iznosi 5,72*10-10 m. Kolika je najmanja udaljenost
između središta dvaju rubidijeva atoma? Koliki je radijus atoma
rubidija? koliki je volumen jedinične ćelije? kolika je gustoća rubidija?
Ionski kristali
• ioni međusobno povezani ionskim vezama
• struktura ovisi o naboju kationa i aniona, te njihovom radijusu
• visoke točke tališta – jake kohezivne sile
• u krutom stanju ne provode električnu struju – fiksni polozaj
iona
• u rastaljenom ili otopljenom stanju (u vodi) provode el. struju
CsCl ZnS CaF2

Molekulski kristali
• atomi ili molekule međusobno povezani van der Waalsovim
i/ili vodikovim vezama
• I2, P4, S8
• molekule gusto složene (osim u ledu)
• lako se lome
• točke tališta većinom ispod 200 °C
Molekulski kristali
Kovalentni kristali
• kovalentna veza između atoma – nema grupacije u obliku molekula
• dijamant – C tetraedarski povezan sa 4 druga C atoma – zbog kovalentnih
veza je vrlo tvrd s visokom točkom tališta (3550 °C)
• grafit – šesteročlani prstenovi – sp2 hibridizacija – svaki C atom kovalentno
povezan s tri druga C atoma – elektroni nehibridiziranih orbitala su slobodni –
provodnost struje
• slojevi međusobno povezani slabim van der Waalsovim vezama
• kvarc (SiO2) – polarna kovalentna veza

Metalni kristali
• kristalna rešetka sastavljena od istih atoma metala
• delokalizirani elektroni kroz cijelu kristalnu rešetku
• velike sile kohezije – velika čvrstoća – povećava se s brojem

elektrona dostupnih za vezanje
• Na (1 valentni elektron) → Tt = 97.6 °C
• Al (3 valentna elektrona) → Tt = 660 °C
• dobri vodiči el. struje i topline
• brzo nastajanje krutina (npr. brzo hlađenje) – amorfni kristali –
atomi ili molekule se ne stignu poredati u najpovoljniji polozaj
Priroda plina
• slobodne molekule
• Idealni i realni plinovi – van der Waalsove sile

• Tlak plina
Priroda plina
Priroda tekućine
• površinska napetost
• intermolekularne sile koje povlače u unutrašnjost
tekućine
• količina energije koja je potrebna za povećanje površine
tekućine po jedinici površine
nema privlačenja između molekula

vode i voska – smanjenje površine –
oblik kuglice kapi vode
Priroda tekućine
• kapilarnost – primjer površinske napetosti
• sile kohezije – međumolekulske sile između istih molekula
• sile adhezije – privlačenje između različitih molekula
• adhezija > kohezija → tekućina se penje uz cijev dok se sile
adhezije ne ujednače s tezinom tekućine (voda)
• adhezija < kohezija → smanjenje razine tekućine (ziva)
Priroda tekućine
• viskoznost – mjera za otpor fluida gibanju
• veća viskoznost – fluid se sporije kreće
• obično se smanjuje porastom temperature
• veće međumolekulske sile u tekućini – veća viskoznost
Priroda tekućine
• p vs. V
• T vs. V
• vrelište tekućine
• standardno vrelište
• površinska napetost
• tekući kristali
Fazne promjene
• faza – homogeni dio sustava u dodiru s drugim dijelovima nekog
sustava od kojih je odvojen jasnom granicom
• fazne promjene – fizička promjena koju karakterizira promjena u
redoslijedu slaganja molekula
• promjena iz jedne faze u drugu – događa se dovođenjem ili odvođenjem
energije (topline)
H2O C6H6
Fazne promjene – ravnoteža
tekućina-para
• oslobađanje molekula tekućine s površine tekućine –
isparavanje – povećava se koncentracija molekula u parnoj fazi -
tlak para se povećava
• kondenzacija – povratak molekula u tekuću fazu
• isparavanje vs. kondenzacija → dinamička ravnoteža – tlak
pare mjeren kod dinamičke ravnoteze - ravnotezni tlak pare
Fazne promjene – ravnoteza
tekućina-para
• brzina isparavnja – konst. na određenoj T
• ravnotežni tlak pare – max. tlak pare koji

tekućina postize kod određene T
• mijenja se s T – povećanje kinetičke
energije molekula pri višim
temperaturama
tekućina-para
• molarna toplina isparavanja (ΔHvap) – mjera jakosti kojom su
molekule vezane u tekućini – energija potrebna da bi se
ispario 1 mol tekućine
• ovisi o jakosti međumolekularnih sila u tekućini
• velika molarna toplina isparavanja – nizak tlak para
• Clausius-Clapeyronova jednadzba
tekućina-para
• uz poznate ΔHvap i tlak para P na određenoj T1 moze se
izračunati tlak para na nekoj drugoj T2
• pr1. Dietileter je lakohlapljiva, zapaljiva tekućina koja se

upotrebljava uglavnom kao otapalo. Tlak para dietiletra na 18
°C je 401 mmHg. Koliki je tlak para pri 32 °C? ΔHvap =26.0
kJ/mol
• pr2. Tlak para etanola na 34.9 °C je 100 mmHg. Koliki je tlak

para na 63.5 °C? ΔHvap = 39.3 kJ/mol
tekućina-para
• točka vrelišta – tlak para određene tekućine je jednak okolnom
tlaku
• veća ΔHvap – viša točka vrelišta → veće međumolekularne sile
• kondenzacija – hlađenje ili povećanje tlaka (ili kombinacija)
• kritična temperatura (Tc) – T iznad koje se parna faza ne moze
ukapljiti, bez obzira na primijenjeni p – najvisa T na kojoj tvar
moze postojati u tekućem obliku
• minimalni tlak potreban za ukapljivanje na kritičnoj T – kritični
tlak (Pc)
• jake međumolekularne sile – visoka Tc
tekućina-para
tekućina-para
tekućina-krutina
• točka tališta – T pri kojoj su kruta i tekuća faza u ravnotezi
• molarna toplina fuzije (ΔHfus) – energija potrebna za otapanje
1 mola krute tvari
• ΔHfus < ΔHvap
krutina-para
• sublimacija
• molarna toplina sublimacije (ΔHsub) – energija potrebna za
sublimaciju 1 mola krutine
Fazni dijagrami
• uvjeti pri kojima tvar egzistira kao tekućina, krutina i plin –
trojna točka
• povećanje tlaka – snizenje točke ledišta vode, povećanje točke
vrelišta
Fazni dijagrami
• CO2 – cijela tekuća faza iznad atm. tlaka – kruti ugljikov dioksid
se ne tali pri atm. tlaku
• kruti CO2 pri atm. tlaku u temperaturi -78 °C sublimira → suhi
led
• Temperatura – intenzivnost gibanja atoma i molekula koji se nalaze
u tom sustavu tj. mjera srednje kinetičke energije molekula
• Apsolutna ili termodinamička nula (T = 0 K; - 273,15 °C)
𝑇 𝐾 = 𝑇 °𝐶 + 273,15 9
𝑇 °𝐹 = 𝑇 °𝐶 + 32
5
STRUKTURA ATOMA
• Dalton – atomska teorija; Avogadro – teorija o molekulama
• W. Gilbert (16. st.) – elektron (grč. jantar)
• dvije vrste električnih naboja

• C.A. Coulomb – privlačna sila između dva suprotna električna
naboja razmjerna količini elektrike oba naboja i obrnuto razmjerna
kvadratu udaljenosti
STRUKTURA ATOMA
• Coulombov zakon 1 𝑄1 · 𝑄2
𝐹= ·
4𝜋𝜀0 𝜀𝑟 𝑟2
𝜀0 = 𝑝𝑒𝑟𝑚𝑖𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑣𝑎𝑘𝑢𝑢𝑚𝑎
𝜀0 = 8,8542 · 10−12 𝐹𝑚−1

𝜀𝑟 = 𝑟𝑒𝑙𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑝𝑒𝑟𝑚𝑖𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡
(> 1; 𝑧𝑎 𝑣𝑎𝑘𝑢𝑢𝑚 𝑗𝑒 1)
𝜀 = 𝜀0 · 𝜀𝑟
1 𝑄1 · 𝑄2
𝐹= · 𝐶
4𝜋𝜀 𝑟2
Coulomb = količina električnog naboja što u jednoj sekundi prođe kroz presjek
vodiča kojim teče stalna električna struja od jednog ampera
1C=1As
STRUKTURA ATOMA
• dovođenje dva istovrsna naboja s neizmjernog razmaka na razmak r
𝑟
1 𝑄1 · 𝑄2
𝑊 = න 𝐹 d𝑟 = ·
0 4𝜋𝜀0 𝜀𝑟 𝑟
• Potencijalna energija dvaju električnih naboja- kapacitet obavaljanja rada

𝑟
> 0 za istovrsne naboje
1 𝑄1 · 𝑄2
𝐸𝑝 = න 𝐹 d𝑟 = · < 0 za raznovrsne naboje
0 4𝜋𝜀0 𝜀𝑟 𝑟
• el. naboj - jakost električnog polja
𝐹 1 𝑄
𝐸= = · 2
𝑄 4𝜋𝜀0 𝜀𝑟 𝑟
• električni potencijal
𝑊 1 𝑄
𝑉= = · 𝑉 = 𝐽𝐶 −1
𝑄 4𝜋𝜀0 𝜀𝑟 𝑟
STRUKTURA ATOMA
• Faraday – utjecaj magnetskog polja na električni naboj
𝑭 = 𝑩𝑸𝒗
STRUKTURA ATOMA
• Davy, Berzelius, Faraday – razlaganje spojeva utjecajem el. struje
1,008 g vodika – 96 485 C
• Stoney – elemetarna jedinica energije - elektron
• J.J. Thomson (1906. N.N.) – katodne zrake
• J. Perrin – katodne zrake - negativno nabijene čestice
• J.J. Thomson – brzina kretanja katodnih zraka, specifični naboj
𝐸 𝑒 𝑣2
𝑣= =
𝐵 𝑚 2𝑈
STRUKTURA ATOMA
• R.A. Millikan (N.n. 1923.g.) – naboj elektrona
𝑛𝑎𝑏𝑜𝑗 𝑒𝑙𝑒𝑘𝑡𝑟𝑜𝑛𝑎 = 1.6021892 ± 0.0000046 × 10−19 𝐶
𝑚𝑒 = 9.109534 ± 0.000047 × 10−31 𝑘𝑔
• spin elektrona
• W.K. Rontgen (N.n. 1901.g.) – X-zrake (rendgenske zrake)
λ = 0.01 – 1 nm (10-11 do 10-9 m)
STRUKTURA ATOMA
• H. Becquerel (1896.g.), M. Curie, P. Curie (N.n. 1903.g.) –
radioaktivnost
• E. Rutherford (N.n. 1908.g.) – α i β zrake
• P. Villiard – γ zrake
STRUKTURA ATOMA
• α – zrake – 2 protona + 2 neutrona (jezgra atoma helija)
• β – zrake – struja elektrona
• γ – zrake – isto kao rendgenske zrake, ali kraće valne duljine (0.001 – 0.1 nm)
STRUKTURA ATOMA – ATOMSKA
JEZGRA
• Rutherford, Geiger, Mardsen 1911.g. – jezgra atoma, promjer
atomske jezgre
http://www.mhhe.com/physsci/chemistry/essential
chemistry/flash/ruther14.swf
• Goldstein, 1886.g. – kanalne zrake - proton

STRUKTURA ATOMA
• H – jedan proton
odnos masa nije 2:1, već 4:1
• He – dva protona
još jedan tip čestica u jezgri
• Chadwick – postojanje neutralnih čestica mase malo veće od

protona - neutroni
STRUKTURA ATOMA
STRUKTURA ATOMA
• Rutherfordov model atoma
• jezgra + elektroni (planeti oko Sunca)
• broj elektrona = broj protona
• naboj jezgre = naboj protona
SUVREMENI POJAM KEMIJSKOG
ELEMENTA
• H.G.J. Moseley, 1913.g. – linearni zakon elemenata, redni broj
elementa (Z) = atomski broj
• Kemijski element je skup svih atoma s istim nabojem jezgre tj.
element je tvar čiji svi atomi imaju isti naboj jezgre
• 118 elemenata
• W. Crookes, J.J. Thomson, F. Soddy (N.n. 1921.g.) – izotopi –
atomi jednog te istog elementa koji se razlikuju po masi
• J. Chadwick, 1932.g. (N.n. 1935.g.) – neutroni
• Struktura atomske jezgre – protoni i neutroni
• Atomski broj (Z)= broj protona u jezgri
• Maseni broj (A)= zbroj protona i neutrona u jezgri
• Izotopi – atomi s isitm brojem protona, ali različitim brojem
neutrona
SUVREMENI POJAM KEMIJSKOG
ELEMENTA
• Nuklid – vrsta atoma određenog atomskog i masenog broja
• Element – smjesa nuklida istog atomskog broja tj. smjesa
izotopa
• Izotopi – iste kemijske osobine, različita brzina kemijske
reakcije (izotopski efekt)
1 2 3
1𝐻 1𝐻 1𝐻
• atom – najmanja količinska jedinka elementa odnosno
elementarne tvari, koji može postojati ili sam ili kemijski vezan
s drugim atomima istog ili drugih elemenata
• simbol
• formula kemijskog spoja – formulska jedinka
• formula elementarne tvari
kisik O2 2 atoma kisika

ozon O3 3 atoma kisika
fosfor, bijeli P4 4 atoma fosfora
fosfor, crveni Pn mnoštvo atoma fosfora
natrijev klorid NaCl 1 atom natrija i 1 atom klora
voda H2O 2 atoma vodika i 1 atom kisika
vodikov peroksid H2O2 2 atoma vodika i 2 atoma kisika
kalcijev karbonat CaCO3 1 atom kalcija, 1 atom ugljika i 3
atoma kisika
kisik ozon voda vodikov peroksid
crveni fosfor
bijeli fosfor
natrijev klorid
kalcijev karbonat
• kemijska reakcija – promjena kemijskih svojstava
• kemijska jednadžba – reaktanti, produkti, stehiometrijski
koeficijenti
2H2 + O2 2H2O
2Na + Cl2 2NaCl
2HgO 2Hg + O2
• karakteristike kristala, čvrstih tvari, plina i tekućine
• struktura atoma – α-, β-, γ-zrake, kanalne zrtake, Rutherfordov

model atoma
• kemijski element – linearni zakon elemenata, redni broj elementa,

maseni broj, izotopi
• formule kemijskih spojeva (nomenklatura), jednadžbe kemijskih

reakcija
Relativna atomska i molekulska masa
Relativna atomska masa
• J. Dalton (1803.)
𝑚𝑎
𝐴𝑟 =
𝑚𝑎 (𝐻)
• 1905.g.
𝑚𝑎
𝐴𝑟 =
𝑚𝑎 (𝑂)/16
• Izotopi kisika – fizička (16O) i kemijska (izotopska smjesa) skala

relativnih atomskih masa
𝑚ഥ𝑎 𝑚ഥ𝑎
𝐴𝑟 = 𝐴𝑟 =
𝑚𝑎 ( 16𝑂)/16 ഥ 𝑎 (𝑂)/16
𝑚
𝜒( 168𝑂) = 99,76% 𝜒( 188𝑂) = 0,2% 𝜒( 178𝑂) = 0,04%
• maseni udio kisika u prirodnoj izotopskoj smjesi nije uvijek svuda isti
• 1959.g. – 12C – unificirana skala relativnih atomskih masa (težina) –

omjer prosječne mase atoma elementa I 1/12 mase atoma
nuklida 12C
𝑚ഥ𝑎
𝐴𝑟 =
𝑚𝑎 ( 12𝐶)/12
Relativna molekulska masa
𝑚
ഥ𝑓
𝑀𝑟 =
𝑚𝑎 ( 12𝐶)/12
𝑀𝑟 𝐶𝑎𝐶𝑂3 = 𝐴𝑟 𝐶𝑎 + 𝐴𝑟 𝐶 + 3 ∙ 𝐴𝑟(𝑂)
𝑀𝑟 𝐶𝑎𝐶𝑂3 = 40,08 + 12,01 + 3 ∙ 16 = 100,09
Avogadrov broj – broj atoma koji se nalazi u 12 g ugljikova

izotopa 126𝐶
𝑳 = 𝟔, 𝟎𝟐𝟐𝟎𝟒𝟓 ∙ 𝟏𝟎𝟐𝟑
• Količina ili množina tvari – mol – množina tvari onog sustava
koji sadži toliko jedinki koliko ima atoma u 0,012 kg ugljika 12C
- Avogadrov broj jedinki
• Relativna atomska masa (težina) – omjer mase jednog mola
atoma elementa i 1/12 mase jednog mola nuklida 12C
𝑚 𝑘𝑔
𝑀=
𝑛 𝑚𝑜𝑙
𝑀 𝑔𝑚𝑜𝑙 −1 = 𝐴𝑟
𝑀 𝑔𝑚𝑜𝑙 −1 = 𝑀𝑟
𝑁 =𝐿∙𝑛
• L ili NA [mol-1] – Avogadrova konstanta
L = (6,022 045 ± 0,000 031) · 1023 mol-1
• Unificirana atomska jedinica mase (prije dalton, d) (u) – 1/12

mase nuklida 12C
u = mu = ma(12C)/12
𝑚
ഥ 𝑎 = 𝐴𝑟 ∙ 𝑚𝑢
𝑚
ഥ𝑓 = 𝑀𝑟 ∙ 𝑚𝑢
mu = (1,660 565 5 ± 0,000 008 6) · 10-27 kg

Plinski zakoni i jednadžba stanja
idealnih plinova
• Idealni plin
• Van der Waalsove sile između jedinki ne postoje
• Jedinke imaju ukupno zanemarivo mali vlastiti volume
• Ne može se pretvoriti u tekuće I čvrsto stanje
idealnih plinova
• Gay-Lussacov zakon spojnih volumena – volumeni plinova koji
međusobno reagiraju ili nastaju kemijskom reakcijom stoje u omjeru malih
cijelih brojeva kada su mjerenja obavljena pri stalnom tlaku i temperaturi
Plinski zakoni i jednadžba stanja idealnih
plinova
• Boyle-Mariotteov zakon – volumen plina pri stalnoj
temperaturi i množini plina obratno se mijenja s tlakom
𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎 𝑝𝑉 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎
𝑉=
𝑝
𝑝1 𝑉1 = 𝑝2 𝑉2
plinova
plinova
• Charles-Gay-Lussacov zakon – pri stalnom tlaku i stalnoj
množini plina volumen plina raste (ili pada) za 1/273,15
volumena pri 0 °C, kada temperatura poraste (ili padne) za 1
°C
𝑉0
𝑉 = 𝑉0 + 𝑡
273,15 ℃
𝑉0
𝑉= 273,15 ℃ + 𝑡
273,15 ℃
𝑉 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎 ∙ 𝑇
plinova
𝑉1 𝑉2
=
𝑇1 𝑇2
plinova
• Jednadžba stanja idealnog plina
𝑉 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎 ∙ 𝑛
𝑛∙𝑇
𝑉 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎 ∙
𝑝
𝑝 ∙ 𝑉 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎 ∙ 𝑛 ∙ 𝑇
𝒑∙𝑽=𝑹∙𝒏∙𝑻 opća plinska konstanta
31,9988 gmol−1
𝑉𝑚⊝ = −3
= 𝟐𝟐, 𝟒𝟏𝟑𝟖𝟑 𝐝𝐦𝟑 𝐦𝐨𝐥−𝟏 = 𝟐𝟐, 𝟒𝟏𝟑𝟖𝟑 ∙ 𝟏𝟎−𝟑 𝐦𝟑 𝐦𝐨𝐥−𝟏
1,427636 gdm
𝑝⊝ 𝑉𝑚⊝ 101325 𝑘𝑔𝑚−1 𝑠 −1 ∙ 22,41383 ∙ 10−3 𝑚3 𝑚𝑜𝑙 −1

𝑅= ⊝
= = 𝟖, 𝟑𝟏𝟒 𝟒𝟏 𝑱𝑲−𝟏 𝒎𝒐𝒍−𝟏
𝑇 273,15 𝐾
plinova
• Van der Waalsova jednadžba stanja – visoki tlak i niska
temperatura
𝑎𝑛2
𝑝+ 2 𝑉 − 𝑏𝑛 = 𝑅𝑛𝑇
𝑉
plinova
• a, b = 0 jadnadžba stanja idealnog
plina
(𝑝𝑉)𝑖𝑑𝑒𝑎𝑙.
(pV)ideal. = RnT =1
𝑅𝑛𝑇
• realni plinovi – veći tlak-veća odstupanja

smanjenje tlaka povećanje volumena
(𝑝𝑉)𝑟𝑒𝑎𝑙 (𝑝𝑉)𝑟𝑒𝑎𝑙
<1 >1
𝑅𝑛𝑇 𝑅𝑛𝑇
• H2 – male međumolekulske sile, veliko

povećanje V
• CH4 – do oko 33 MPa prevladava smanjenje
p, povišenjem p dva suprotna efekta se
izjednačavaju, daljnjim povećanjem p
prevladava onda povećanje V
idealnih plinova
• pr.1. Koliki je tlak plina u posudi volumena 1 L, ako se u njoj

nalazi 1 mol CO2 (a = 3,65*102 kPadm6/mol2; b = 0,043 dm3/mol),
odnosno idealnog plina pri 20 °C?
• pr.2. Izračunajte tlak 3,5 mola NH3 koji zauzima volumen od

5,2 L pri 47 °C:
• kao idealni plin
• kao realni plin (a = 4,22*105 Padm6/mol2; b = 0,0371 dm3/mol)
plinova
• Daltonov zakon parcijalnih tlakova – u plinskoj smjesi svaka
vrsta molekula plina tlači kao kad bi bila sama, a ukupni tlak
smjese je zbroj tlakova svakog pojedinog plina u smjesi
plinova – određivanje relativnih molekulskih masa
• određivanje relativne molekulske mase plina
𝑚 𝑚 𝑅𝑇
𝜌= M= ∙
𝑉 𝑉 𝑝
• ρN – normalna gustoća plina, standardni uvjeti

• mjerenja u uvjetima u kojima se plin ponaša kao idealni –
granična gustoća – gustoća plina se određuje pri sve nizim tlakovima i
ekstrapolira na beskonačno mali tlak
𝑀 = 𝜌𝑁 ∙ 22,41383𝑑𝑚3 𝑚𝑜𝑙 −1
plinova – određivanje relativnih molekulskih masa
• određivanje relativne molekulske mase pare
• kvantitativna kemijska analiza – empirijska formula i molarna
masa
• gustoća pare prema prethodnoj metodi – dobije se okvirna
molarna masa
• usporedba
plinova – određivanje relativnih atomskih masa
• Dulong-Petitovo pravilo – molarni toplinski kapacitet (Cm) neke čvrste
elementarne tvari (Ar > 35), tj. omjer topline prema množini elementarne
tvari i temperaturnom prirastu, pri sobnoj temperaturi stalan je i približno
jednak 26 JK-1mol-1
𝐶
𝐶m = ≈ 26 JK −1 mol−1
𝑛
𝑚
𝐶m = 𝑐 = 𝑐𝑀 ≈ 26 JK −1 mol−1
𝑛
26 JK −1 mol−1
𝑀≈
𝑐
26 JK −1 mol−1
𝐴𝑟 = c – specifični toplinski
𝑐 kapacitet
plinova – određivanje relativnih atomskih masa
• određivanje molarne mase cinka
• c(Zn) = 0,39 JK-1g-1
26 𝐽𝐾 −1 𝑚𝑜𝑙 −1 −1
𝑀 𝑍𝑛 ≈ = 66,7𝑔𝑚𝑜𝑙
0,39𝐽𝐾 −1 𝑔−1
26 𝐽𝐾 −1 𝑔−1
𝐴𝑟 𝑍𝑛 ≈ = 66,7
0,39𝐽𝐾 −1 𝑔−1
𝑍𝑛 + 𝐻2 𝑆𝑂4 → 𝑍𝑛(𝑆𝑂4 )2 + 𝐻2
• otapanjem 32,69 g cinka razvije se 1,008 g vodika (0,5 mol)
𝑛 𝑍𝑛 = 𝑛 𝐻2 = 0,5 𝑚𝑜𝑙
𝑚 32,69
𝑀 𝑍𝑛 = = = 65,38 𝑔𝑚𝑜𝑙 −1
𝑛 0,5
plinova
• Difrakcija rendgenskih zraka – dimenzije jedinične ćelije, volumen
jedinične ćelije
M = VρL
• Spektrograf masa – mjerenje mase ioniziranih atoma i molekula

• električki nabijena čestica se u magnetskom polju smjera okomitog na smjer
čestice, kreće u kružnoj putanji – relativne mase čestica istog naboja mogu se
odrediti iz radijusa putanja tih čestica
Periodni sustav
elemenata
• mnogi elementi poznati još iz davne
povijesti – željezo, bakar, zlato, ...
• alkemičari – sumpor, živa, fosfor
• Davy – elektrolizom izolirao kalcij,
barij, magnezij, natrija, klor
• 1789.g. Lavoisier – lista 33
jednostavne tvari/elemenata
• popis nekih elemenata, ali tu je i
svjetlost i toplina
• tehnecij – dobiven
umjetnim putem, zatim
pronađen u prirodi
• sinteza elemenata s
visokim atomskim
brojem - reakcije
nuklearne fuzije – vrlo
nestabilni
Periodni sustav elemenata
• imena elemenata
• grčka mitologija – prometij (sintetski, raspad urana)
• planeti – paladij (Pallas – asteroid), helij (sunce)
• boje – cezij (sivo plave linije spektra), klor (žuto zelena), rodij (grč.
rhodon – ruža, ljubičasta boja)
• imena znanstvenika – bohrij, kurij, einsteinij, fermij, gadolinij,
lawrencij, meitnerij, mendelevij, nobelij, roentgenij, rutherfordij,
seaborgij
• rodno mjesto/država pronalazača – americij, berkelij, kalifornij,
darmstadtij, europij, francij, germanij, hassij, polonij, galij, hafnij,
lutecij, renij, rutenij, skandij
• zemljopisna lokacija na kojoj su pronađeni minerali elementa –
erbij, terbij, iterbij, itrij
• IUPAC (International Union of Pure and Applied Chemistry) – predlaže
označavanje elemenata pomoću atomskog broja
• element 105 (bohrij) – unnilpentium
• element 106 (seaborgij) – unnilhexium
• kasnije dozvoljeno označavanje imenom pronalazača
• simboli elemenata
• alkemičari – podudaranje imena s imanima planeta ili nebeskih
tijela
• Berzelius – upotreba simbola za označavanje elemenata
• jedno slovo – H, C, O, N, S, F
• dva slova – prvo slovo je veliko, drugo malo
• tri slova
• neki teški metali, koji su kasnije preimenovani (seaborgij)
• nedavno otkriveni elementi (113-Uut (ununtrij), 115-
Uup(ununpentij), 117-Uus(ununseptij))
• neki simboli – latinska imena elemenata

• volfram (W) – njemačko ime elementa (wolfram)
• označavanje skupina PSE
• SAD – označavanje rimskim brojevima IA – VIIIA i IB –
VIIIB (prijelazni metali)
• EU – IA – VIIIA do bakra, zatim IB – VIIIB od bakra do
plemenitih plinova
• kod oba sustava broj koji označava glavnu skupinu označava i
broj elektrona u vanjskoj ljusci
• IUPAC – označavanje skupina arapskim brojevima s
lijeva na desno od 1-18 bez oznaka A i B
• nema korelacije između oznake glavne skupine i broja
elektrona u vanjskoj ljusci
• Periode - alkalijski metal plemeniti plin
✓ 1 vrlo kratka (H, He)
✓ 2 kratke (Li-Ne; Na-Ar)
✓ 2 duge (K-Kr; Rb-Xe)
✓ 1 vrlo duga (Cs-Rn)
✓ 1 nepotpuna (Fr-Uub)
• Skupine ili grupe (1-18 ili IA-VIIIA i IB-VIIIB)- srodnici
✓ Skupina 1-2, 12-18 – glavni elementi
✓ Skupina 3-9 – prijelazni elementi (4., 5., 6. i 7. perioda)
✓ Skupina 3 (6. i 7. perioda) – unutrašnji prijelazni elementi – lantanidi
(La/Ce-Lu)i aktinidi (Ac/Th-Lr)
• Lijeva strana i sredina – metali – velika električka i termička vodljivost,
metalni sjaj, kalavost, duktilnost
• Desna strana – nemetali
• Metaloidi – B, Si, Ge, As, Sb, Po, Te
• vodik (1s1)
• prikazuje se u skupini 1A, ali je skupina za sebe
• kao i alkalijski metali otpuštanjem elektrona daje kation H+ koji se
u otopini hidratizira
• daje i H- ion u hidridima (ionski spojevi) – kao halogenidi
• ionski hidridi u reakciji s vodom daju vodik i odgovarajući metalni
hidroksid
• elementi 1A skupine (ns1, n ≥ 2) – alkalijski metali
• niska energija ionizacije
• vrlo reaktivni i rijetko u elementarnom stanju u prirodi
• u reakciji s vodom daju vodik i metalni hidroksid
• u dodiru sa zrakom gube sjaj zbog stvaranja oksida (ionski spojevi)

• svi osim Li stvaraju i perokside
• elementi 2A skupine (ns2, n ≥ 2) – zemnoalkalijski metali
• manje reaktivni od alkalijskih metala
• težnja za stvaranje M2+ iona tj. povećanje metalnog karaktera
raste od gore prema dolje
• većina berilijevih spojeva (BeH2, BeCl2) i neki magnezijevi spojevi
(MgH2) su molekularne prirode (ne ionske)
• rekativnost s vodom je različita
• Be ne reagira
• Mg reagira sporo s parom
• Ca, Sr, Ba reagiraju i s hladnom vodom
• reaktivnost s kisikom se povećava od Be prema Ba
• Be i Mg daju okside samo pri povišenim temperaturama
• Ca, Sr, Ba daju okside i na sobnoj temperaturi
• elementi 3A skupine (ns2np1, n ≥ 2)
• B – metaloid; ostali su metali
• B ne daje binarne ionske spojeve i nereaktivan je prema kisiku i vodi
• Al daje Al2O3 na zraku
• ostali elementi daju jednovalentne i trovalentne ione
• s lijeva na desno u PSE – metalna u nemetalna svojstva
• C je nemetal, Si i Ge metaloidi
• Sn i Pb metali – ne ragiraju s vodom, ali reagiraju s kiselinama
• tvore oksidacijska stanja +2 i +4

• za C i Si oks. stanje +4 je stabilnije (CO2 stabilniji od CO)
• kositar +4 je samo malo stabilnije od +2
• Pb stanje +2 je stabilnije – gubi samo 6p elektrone ne i 6s
• N i P su nemetali, As i Sb metaloidi, Bi je metal
• dušik u atmosferi – molekularni oblik
• tvori veliki broj oksida (samo N2O5 je krutina, ostali su plinovi)
• može primiti 3 elektrona i dati nitridni ion – metalni nitridi – ionski
spojevi
• P egzistira kao P4 i daje dva kruta oksida P4O10 i P4O6
• O, S, Se – nemetali
• Te, Po – metaloidi
• kisik je diatomski plin, elementarni S i Se imaju molekularnu
formulu S8 i Se8
• O, S, Se i Te tvore dinegativne ione
• elementi 7A skupine (ns2np5, n ≥ 2) – halogeni elementi
• obično imaju formulu X2
• vrlo reaktivni
• visoke energije ionizacije i veliki elektronski afinitet
• anioni halogena se nazivaju halogenidi
• reagiraju međusobno (ICl, BrF3) i s nemetalima drugih skupina (NF3, PCl5,
SF6)
• vodikovi halogenidi s vodom daju hidrohalogenidne kiseline
• elementi 8A skupine (ns2np6, n ≥ 2) – plemeniti plinovi
• monoatomska struktura
• visoka stabilnost, vrlo nereaktivni
• vrlo visoka energija ionizacije
• gradacija kemijskih i fizičkih svojstava kroz periode
• svojstva metala – od mekih bez sjaja (Na, K) do sjajnih i vrlo
tvrdih (Cr, Pt, Au)
• svojstva nemetala – krutine (C) ili plinovi (O)

• zajednička svojstva elemenata unutar skupine ponekad nisu
očita
• 14. skupina
• ugljik – nemetalna krutina sa 3 altropske modifikacije, temelj svih
živih organizama
• silicij – polumetal, temelj umjetne inteligencije
• germanij – polumetal koji je nedavno otkriven, a predvidio ga je
Mendeljejev
• kositar i olovo – metali
• ZAJEDNIČKA VALENCIJA 4!
• 17. skupina – još izraženija različitost
• fluor i klor – otrovni plinovi
• brom – tekućina pri sobnoj temperaturi
• jod – ljubičastocrna krutina
• 18. skupina – plemeniti plinovi – nedavno otkriveni, nisu
predviđeni i tek kasnije su uvršteni u PSE
• Periodni zakon – elektronska struktura atoma, kao i svojstva i
sastav čistih tvari periodički ovise o naboju jezgre atoma
elemenata
• pr. fluor, klor, brom – stvaranje bijelih kristalnih soli s natrijem
formule NaX
• periodičnost svojstava nije konstantna niti egzaktna – različita
duljina perioda
• komplementana svojstva elemenata
• metali (gube elektrone-kationi)- nemetali (primaju elektrone-
anioni) → soli
• metalni oksidi u vodi daju lužine; nemetalni oksidi u vodi daju
kiseline → kiseline i baze - neutralizacija
• J. W. Döbereiner (1871.) – trijade – povezanost kemijskih i
numeričkih svojstava
GRUPA A atomska masa GRUPA B atomska masa GRUPA C atomska masa
N 14.0 Ca 40.1 Cl 35.5
P 31.0 Sr 87.6 Br 79.9
As 74.9 Ba 137.3 I 126.9
• M.J. von Pettenkofer (1850.)

• A.E.B. de Chancourtois (1862.) – relativne atomske mase
• J.A.R. Newlands
• D. I. Mendeljejev (1869.) –relativne atomske mase i kemijska
svojstva
1. Veličina atomske težine određuje
svojstva elemenata i njihovih
čistih tvari
2. Elementi, poredani po veličini
relativnih atomskih masa,
pokazuju periodičnost svojstava
3. Elementi koji manjkaju moraju se
još dodatno naći u prirodi
4. Relativne atomske mase moraju
odgovarati položaju elementa u
prirodi, tj. mogu se ispraviti ili
proreći
• A. Van den Broek (1911.) – rastući naboj jezgre (atomski broj)

• elektronske konfiguracije u PSE
• aufbau princip (Madelungovo ili n+l pravilo)– elektroni prvo
popunjavaju niže, a potom više energijske nivoe – orbitale se
popunjavaju prema porastu vrijednosti n+l → 4s orbitala za koju je n+l =
4 se popuni prije 3d orbitale za koju je n+l = 5
argon
kalij
• Hundovo pravilo – popunjavaje degeneriranih orbitala s elektronima

paralelnog spina
• Paulijev princip – dva elektrona u nekom atomu ne mogu imati sva 4
kvantna broja jednaka, moraju se razlikovati barem u spinskom kvantnom
broju
• relativna atomska i molekulska masa – objasniti pojam mola,
unificirane atomske jedinice mase, Avogadrove konstante
• plinski zakoni – objasniti svaki pojedinačno
• jednadžba stanja idealnog i realnog plina – razlika između idealnih i

realnih plinova, korekcije tlaka i volumena u van der Waalsovoj
jednadžbi
• periodni sustav elemenata – Mendeleljeva tablica elemenata,

periodni zakon, svrstavanje elemenata
• periodni sustav dugih i kratkih perioda, periode i skupine

Elektronska struktura atoma
• Planckova kvantna teorija – atomi/molekule emitiraju/apsorbiraju
energiju u kvantima
• Einstein – fotoelektrični efekt
• Bohr – emisijski spektar atoma vodika
• de Broglie, Heisenberg → Schrodingerova jednadžba
• kvantni brojevi
• periodni sustav i konfiguracije elemenata

• val – poremećaj koji se širi prostorom i kojim se prenosi energija
• brzina vala – tip valova i svojstva medija kroz koji val putuje
• valna duljina vala – udaljenost između identičnih točaka sukcesivnog vala
• frekvencija – broj valova koji prođe određenom točkom u sekundi
• amplituda – vertikalna udaljenost od sredine do vrha vala
• Elektromagnetski spektar
• užarena čvrsta tijela i
tekućine - kontinuirani
spektar
• užareni plinovi - linijski
spektar – spektralna
analiza
• apsorpcijski spektri
• H. A. Lorentz –
elektroni
emitiraju/apsorbiraju
svjetlost
• P. Zeeman - rastavljanje
spektralnih linija pod
utjecajem magnetskog polja
• I. Stark
• M. Planck (N.N. 1918. g.) –
krivulje zračenja – porastom T
tijela raste gustoća energije
zračenja i maksimum zračenja se
pomiče prema kraćim λ
• kvantna teorija
diskontinuiranosti energije –
užareno tijelo može
emitirati/apsorbirati samo
višekratnik od određenog
najmanjeg kvantuma energije
zračenja
n = broja atoma, molekula (oscilatora)

• fotoelektrični efekt – emitiranje elektrona s
površine metala utjecajem ultraljubičastih i
rendgenskih zraka fotoelektroni
• fotoelektrični prag
𝑚𝑣 2
𝑒𝑈 =
2
• Einstein (1905.) – svjetlost koja pada na

metalnu ploču se sastoji od kvanta
svjetlosti energije hν
𝑚𝑣 2
ℎν = 𝐸𝑖 +
2
𝑒𝑈 = ℎν − 𝐸𝑖
• potencijalna razlika potrebna za zaustavljanje struje fotoelektrona – frekvencija
upadne svjetlosti
• Elektron - volt (eV) – energija koju ima elektron kada je ubrzan

potencijalnom razlikom 1V
1 𝑒𝑉 = 1,60 ∙ 10−19 𝐽
• Bohrov model atoma
• I. Bohrov postulat – stacionarno stanje
atom H
• Bohrovo pravilo frekvencije
E2 – E1 = hν
• II. Bohrov postulat – apsorpcija i emisija energije
• Radijus putanja, brzinu kruženja elektrona, energija stacionarnih

stanja vodikova atoma
• Putanje elektrona – kružnice – orbite
𝑛ℎ
𝑚𝑣𝑟 = prvi Bohrov kvantni uvjet
2𝜋
ℎ
Bohrova jedinica
2𝜋
ℎ 2
𝑟 = 𝒏2 2
4𝜋 𝑚𝑍𝑒 2 𝑘
n – glavni kvantni broj Bohrove putanje
• III. Bohrov postulat – više serija linija – skokovi elektrona u bilo koji
energetski nivo
1 7
1 1
= 1,096 78 ∙ 10 2 − 2 𝑚−1 H atom
𝜆 𝑛1 𝑛2
n1 = niže energetsko stanje (1,2,3,...)

n2 = više energetsko stanje (2,3,4,...)
• skok iz viših pobuđenih stanja u normalno stanje – serija linija
n2 = 2, 3, 4, ....
• skok iz svih viših pobuđenih stanja u prvo pobuđeno stanje n=2
n2 = 3, 4, 5, 6, ....
n2 = 4, 5, 6, ....
1 1 1
=𝑅 − Balmer (1885.g.)
λ 4 𝑛2
H atom
• J. Franck, G. Hertz (N.N. 1925.) – ionizacija atoma vrlo brzim
elektronima
• Energija ionizacije – energija potrebna da se atomu oduzme
elektron
atom (g) ion+(g) + e- ΔE = IE1 > 0
ion+ (g) ion2+(g) + e- ΔE = IE2
IE2 > IE1
• rendgenske zrake – kočenje elektrona u metalu – emisija
elektromagnetskih valova (kontinuirani i linijski spektar)
• linijski spektar – K-zrake, L-, M-, N-,...- izbijanje elektrona iz raznih
energijskih nivoa u atomu
• spektri rendgenskih zraka – raspored elektrona u atomu u
određenim energijskim nivoima
• Sommerfeldovo poopćenje Bohrove teorije
a=b Bohrova kružna putanja
velika poluos – n
mala poluos
k = sporedni ili azimutski kvantni broj (l)
• izduženija putanja – manji k – manja energija elektrona (atomi s više

ljuski)
k = 1, 2, 3,..., n l = 0, 1, 2, ...., n-1 *
k=n kružna putanja

k=n-1 eliptična putanja
K – ljuska n=1 k=1 1 kruzna putanja

L – ljuska n=2 k = 1, 2 1 eliptična (k = 1)
1 kruzna (k = 2)
M – ljuska n=3 k = 1, 2, 3 2 eliptične (k = 1, 2)
1 kruzna (k = 3)
N- ljuska n=4 k = 1, 2, 3, 4 3 eliptične (k = 1, 2, 3)
1 kruzna (k = 4)
*k = 0 – elektron vibrira od i prema jezgri
• energijski nivo – više orbita – energijski podnivoi ili podljuske
• izduženost eliptične putanje (k) – manji k – izduženija elipsa –
manja energija elektrona
• kružne putanje – maksimalna energija elektrona
l=0 s
l=1 p
l=2 d
l=3 f
• magnetski kvantni broj - orijentacija orbitale u
prostoru
• položaj magnetskih momenata odgovarajućih
orbita elektrona u prostoru s obzirom na vanjsko
magnetsko polje
m = -k, ..., -1, 0, +1, ..., +k
ml = +l, ..., 2, 1, 0, -1, -2, ..., -l
• vrtnja elektrona oko jezgre – magnetsko polje u

atomu
• kvantni broj spina (s) – ponašanje određenog
elektrona
ms = +1/2 i -1/2
• Compton (N.n. 1927.g.) – dvojna priroda fotona
• L. De Broglie (1923.g.) – korpuskularna i valna svojstva

elektrona – dvojna priroda materije
• W. Heisenberg, E. Schrödinger, P.A.M. Dirac – kvantna
mehanika
• W. Heisenberg – princip neodređenosti – nemoguće je istodobno
ustanoviti brzinu elektrona i njegov položaj u prostoru
• vjerojatnost nalazenja elektrona u određenom prostoru oko
jezgre – atomska orbitala (prostor velike vjerojatnosti)
• Schrodinger – osnovna valna jednadžba elektrona – obuhvaćena

korpuskularna i valna priroda elektrona (za jednoelektronske atome)
• kvantni brojevi – 3 kvantna broja kao rješenja ove jednadžbe
• Orbitale određenog energijskog podnivoa iste energije –
degenerirane orbitale
• Najstabilnija orbitala – n+l najniži
• ako je n+l isti – stabilnija je ona s nižom n vrijednosti
4s orbitala → 4 + 0 =4
4p orbitala → 4 + 1 = 5
3d orbitala → 3 + 2 = 5
• valne funkcije određene uz pomoć tri kvantna broja (n, l, ml) – atomske orbitale
• Paulijev princip isključenja ili zabrane – u atomu ne mogu dva elektrona
imati iste vrijednosti sva četiri kvantna broja
n 1 – n (∞)
l 0 – (n – 1)
ml +l,..0,..–l
ms +1/2 i -1/2
• Maksimalan broj elektrona u određenoj ljusci 2n2
K – ljuska: 1s2
L – ljuska: 2s2 2p6
M – ljuska: 3s2 3p6 3d10
N – ljuska: 4s2 4p6 4d10 4f14
O – ljuska: 5s2 5p6 5d10 5f14
P – ljuska: 6s2 6p6 6d4
Q – ljuska: 7s2 7p6
• Hundovo pravilo – broj nesparenih elektrona s paralelnim

spinovima unutar istovrsnih degeneriranih orbitala je
makismalan
• Paulijev princip – samo dva elektrona mogu
popunjavati jednu orbitalu, ali moraju biti
različitog spina
• paramagnetične tvari – nespareni spinovi –
magnet ih privlači
• dijamagentične tvari – svi spinovi spareni,
magnet ih slabo odbija
• atom s neparnim brojem elektrona uvijek ima
nesparen jedan ili više spinova
• atom s parnim brojem elektrona može i ne mora
imati nesparene spinove
• zasjenjenost jezgre – smanjenje elektrostatske privlačnosti
između protona u jezgri i vanjskih elektrona
• pr. He: 1s2
• dva protona u jezgri – ukupna privlačna sila uzmeđu jezgre i elektrona je
smanjena zbog međusobnog odbijanja elektrona
• 1s elektroni zasjenjuju jedan drugog od jezgre
• efektivni naboj jezgre – naboj koji stvarno djeluje na elektron
Z – stvarni naboj
𝑍𝑒𝑓𝑓 = 𝑍 − 𝜎 σ – konstanta zasjenjenje
• kod višelektronskih atoma – elektroni su zasjenjeni unutarnjim

elektronima, ne i vanjskim
• prodiranje elektrona prema jezgri – 2s ili

2p elektroni dijelom zasjenjeni od
privlačne sile jezgre 1s elektronima –
smanjenje elektrostatske privlačnosti
između protona u jezgri i elektrona u 2s i
2p orbitalama – lakše su uklanjaju
s>p>d>f
• Utjecaj zasjenjenja na orbitalnu energiju
• popunjavanjae orbitala prema energiji
K 1s22s22p63s23p64s1
Ca 1s22s22p63s23p64s2
• prijelazni metali → Sc-Cu – imaju nepopunjene d
orbitale ili lako daju katione koji onda imaju nepopunjene d
orbitale
• elektroni se dodaju u d orbitale, uz Cr i Cu kao
iznimke – veća stabilnost kod polupopunjene ili skroz popunjene
d orbitale
Cr 1s22s22p63s23p64s13d5
Cu 1s22s22p63s23p64s13d10
• 6. perioda – cezij i barij
Cs 1s22s22p63s23p64s23d104p65s24d105p66s1
Ba 1s22s22p63s23p64s23d104p65s24d105p66s2
• La – prema pravilu prvo se popunjava 6s, zatim 4f orbitala –
energije 5d i 4f su vrlo slične, za La 4f viša od 5d
La 1s22s22p63s23p64s23d104p65s24d105p66s25d1
• lantanidi – nepopunjene 4f orbitale ili daju katione s nepopunjenim
4f orbitalama – nakon popunjavanja 4f orbitale , popunjava se 5d
orbitala
• gadolinij – stabilnost uslijed polupopunjene 4f orbitale
Gd 1s22s22p63s23p64s23d104p65s24d105p66s24f75d1
• Lewisovi simboli označavanja elektronske strukture – vanjska
ljuska
• svojstva atoma ovise o elektronskoj konfiguraciji vanjske ljuske
• primjer – atom kisika
• odrediti orbitale, njihov broj i magnetski kvantni broj prema zadanim
kvantnim brojevima:
• elektromagnetski spektar, kontinuirani i linijski spektar zraka,
emisijski i apsorpcijski spektri
• Planckova kvantna teorija diskontinuiranosti energije, Planckova
jednadžba
• fotoelektrični efekt, foton
• Bohrov model atoma, postulati
• energija ionizacije, spektri rendgenskih zraka – kako nastaju,
izgradnja nove ljuske
• Sommerfeldovo poopćenje Bohrove teorije – kvantni brojevi
• de Broglieova hipoteza – dvojna priroda materije, Comptonov efekt
• Heisenbergov princip neodređenosti, orbitala, važnost
Schrodingerove jednadžbe
• raspodjela elektrona u kvantni nivoima, Paulijev princip isključenja,
Hundovo pravilo, elektronske konfiguracije ljuski
• popunjavanje elektronskih orbitala
• Lewisove strukture
Kemijska veza i struktura molekule
• valencija – svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s određenim
brojem atoma nekog drugog elementa - elektronska teorija valencije
• 1811. Berzelius - dualistička teorija
• 1913. Bohr - kvantna teorija
• 1916. Lewis, Kossel – elektronska teorija valencije – veza između
atoma uzrokovana je elektronskom strukturom atoma
• 1919. Langmuir
• 1927. Heitler i London – primjena teorije kvantne mehanike
• Pauling i Slater - moderna elektronska teorija valencije
• 1932. Hund, Mulliken, Huckel i Lennard-Jones - teorija molekulskih
orbitala
Elektronska teorija valencije
elektroni
valentni unutarnji
SPAJANJE ATOMA
energijski stabilniji
sustav
Metalna veza Ionska veza Kovalentna veza

metal/metal metal/nemetal nemetal/nemetal
Ionska veza (heteropolarna veza)
A A+ + e- (Ei,1)
energija ionizacije
A+ A2+ + e- (Ei,2)
...
A + e- A- (Ea,1)
elektronski afinitet
A- + e- A2- (Ea,2)
...
alkalijski metali halogeni elementi
• broj danih/primljenih elektrona ovisi o broju valentnih elektrona –
energijsko stanje elektrona – efektivni naboj jezgre
Na (1s22s22p63s1) Cl (1s22s22p63s23p5)
Na (1s22s22p63s1) Na+ (1s22s22p6) + e- Ei = 5,14 eV
Cl (1s22s22p63s23p5) + e- Cl- (1s22s22p63s23p6) Ea = -3,61 eV
Na+Cl-
• heteropolarna veza
• elektron-donor/elektron-akceptor
Mg (1s22s22p63s2) Mg2+ (1s22s22p6) + 2e-
Mg2+Cl2-
elektron-donor elektron-akceptor
• broj naboja određuje valenciju – ionska valencija ili elektrovalencija
Na+ (1s22s22p6) Ne (1s22s22p6)
izoelektronske
Cl- (1s22s22p63s23p6) Ar (1s22s22p63s23p6)
čestice
Li+ (1s2) He (1s2)
• G.N. Lewis – atomi nastoje međusobnim spajanjem postići oktetnu

elektronsku strukturu – veća stabilnost – oktetna teorija valencije
• energija kristalne rešetke – stabiliziranje sustava
• za Mg Ei,1 = 7,65 eV Ei,2 = 15,04 eV
• efektivni naboj jezgre – raste porastom atomskog broja

(perioda)
• pozitivno nabijeni ioni – atomi s-elemenata (alkalijski i
zemnoalkalijski metali)
• p-, d-, f-elementi – kod dovoljno niske energije ionizacije
• atomi nadesno u PS – veliki elektronski afinitet – elektroni oko
atomske jezgre ne zasjenjuju u potpunosti njezin naboj
• elektronski afinitet – raste s opadanjem moći zasjenjenja tj.
porastom efektivnog naboja jezgre
• veći je što je atom manji – privlačna sila jezgre
je veća
• Ea < 0 – oslobađanje energije – spontani proces
• energija kristalne rešetke – stabilizacija iona u kristalnoj rešetki
• ionska veza omogućuje postizanje nižeg energijskog stanja
• stabilna ionska veza – Coulombovo privlačenje suprotno nabijenih

iona
Na(g) + Cl(g) Na+Cl-(g)
Na(g) Na+(g) + e- ΔE1 = + 5,14 eV
Cl(g) + e- Cl-(g) ΔE2 = - 3,61 eV
Na(g) + Cl(g) Na+(g) + Cl-(g) ΔE3 = + 1,52 eV
1 𝑄1 𝑄2
∆𝐸 = 4𝜋𝜀 ∙ = - 5,3 eV
0 𝑟𝑒
Na(g) + Cl(g) Na+(g) + Cl-(g) ΔE3 = + 1,52 eV
Na+(g) + Cl (g)
- Na+Cl-(g) ΔE4 = - 5,3 eV
Na(g) + Cl(g) Na+Cl-(g) ΔE = - 3,8 eV
re – ravnotežna međunuklearna udaljenost plinovito stanje

• energija kristalne rešetke – energija koja se oslobađa pri nastajanju 1 mola kristala iz
pojedinačnih iona u plinovitom stanju
• Born-Haberov kružni proces – ukupna energija ne ovisi o putu reakcije (Hessov zakon)
Kristalna rešetka ionskog spoja
Općenita svojstva ionskih spojeva
• veza električne prirode
• nije usmjerena u prostoru
• kristali imaju visoka tališta i vrelišta
• lako topljivi u vodi

Kovalentna veza
Kovalentna veza – Lewisove strukture
• svaki zajednički elektronski par čini jednu kovalenciju
• zajednički i slobodni elektronski parovi
Kovalentna veza – Lewisove strukture
Lewisove strukture
• elektronska teorija kiselina i baza
• kovalentna veza – stvaranje
zajedničkog elektronskog para
između atoma u molekuli –
stabilna oktetna konfiguracija
• valentni elektroni – elektroni
vanjske ljuske
• vezni – sudjeluju u stvaranju kovalentne
veze
• nevezni – ne sudjeluju u stvaranju veze i
lokalizirani su uz pojedini atom
NIJE U SKLADU S MODERNIM KVANTNOMEHANIČKIM MODELOM KEMIJSKE
VEZE, ALI SE ZBOG JEDNOSTVANOSTI JOŠ UVIJEK KORISTI!
Lewisove strukture
• osnovna pravila pisanja:
• prikazuju se samo valentni elektroni
• zajednički elektronski par koji formira veze se prikazuje crtom
• atomi mogu dijeliti jedan, dva ili tri elektronska para – jednostruke,
dvostruke i trostruke veze
• nevezni elektroni u formuli se prikazuju točkicama uz atom kojem

pripadaju
ne sudjeluju u formiranju veze

Lewisove strukture
• primjer NF3
• odrediti ukupan broj valentnih elektrona
N 1s2 2s2 2p3 5 valentnih elektrona
F 1s2 2s2 2p5 7 valentnih elektrona
ukupno za 1 N i 3 F 26 valentnih elektrona
• napisati osnovni kostur molekule

• vodik je uvijek vanjski atom u molekuli
• centralni atom je obično onaj s najmanjom elektronegativnošću (osim vodika)
atom dušika je manje

elektronegativan
Lewisove strukture
• sve atome povezati jednostrukom vezom – utrošeno je 6 valentnih elektrona (od 26)
• preostale velentne elektrone raspodijeliti kao nevezne elektrone – oktetna

konfiguracija za svaki atom – utrošeno je 20 valentinih elektrona
ukupno je utrošeno 6 + 20 = 26 valentinh elektrona
NF3
Lewisove strukture
• primjer HNO3
• odrediti broj valentnih elektrona
H 1s1 1 valentni elektron
N 1s2 2s2 2p3 5 valentnih elektrona
O 1s2 2s2 2p4 6 valentnih elektrona
ukupno 1H + 1N + 3O 24 valentna elektrona
• osnovni kostur molekule

• centralni atom- najmanja elektronegativnost
O>N>H
• kiseline koje sadrže kisik – vodik je uvijek vezan na atom kisika (rijetko nije)
Lewisove strukture
• sve atome povezati jednostrukom vezom – utrošeno 8 valentnih elektrona
• preostale valentne elektrone (16) raspodijeliti kao nevezne elektrone –

oktetna konfiguracija
atom dušika nema oktetnu konfiguraciju!
• ukoliko se ne postiže oktet oko svakog atoma formiraju se dvostruke ili

trostruke veze oko centralnog atoma
Lewisove strukture
• primjer CO32-
• anioni – broju valentnih elektrona dodaje se toliko elektrona koliko iznosi
naboj
• kationi - broju valentnih elektrona oduzima se toliko elektrona koliko
iznosi naboj
C 1s2 2s2 2p2 4 valentna elektrona
O 1s2 2s2 2p4 6 valentnih elektrona
naboj iona -2 2 valentna elektrona
ukupno 24 valentna elektrona
• osnovni kostur molekule
Lewisove strukture
• povezivanje atoma jednostrukom vezom – utrošeno 6 elektrona
• raspodjela preostalih neveznih elektrona

Formalni nabojni broj atoma
• od broja valentnih elektrona se oduzme broj elektrona iz nepodijeljenih
elektronskih parova i po jedan elektron iz svakog elektronskog para u vezi
• kod neutralnih molekula zbroj formalnih naboja mora biti 0
• kod kationa zbroj formalnih naboja mora biti jednak naboju kationa
• kod aniona zbroj formalnih naboja mora biti jednak naboju aniona
Formalni nabojni broj atoma
• kada je više od jedne prihvatljive Lewisove strukture
• strukture molekula u kojima nema formalnog naboja su prihvatljivije od
onih kod kojih postoji formalni naboj
• Lewisove strukture s velikim nabojima nisu poželjne – strukture s manjim

formalnim nabojem su prihvatljivije
• ukoliko Lewisove strukture imaju sličnu raspodjelu formalnih naboja,

najpovoljnija je ona gdje je negativni naboj na elektronegativnijem
atomu
Iznimke od oktetnog pravila
koordinacijska kovalentna veza – dativna veza
Kvantnomehanička teorija valencije
• teorija valentne veze (Heitler,
London, Pauling) – atomske orbitale
atoma koje se ne preklapaju ostaju
netaknute
• teorija molekulskih orbitala (MO) –

kombinacijom atomskih orbitala
nastaju molekulske orbitale
Teorija valentne veze
• međusobno privlačenje jezgre A i

elektrona e1
• međusobno privlačenje jezgre A i
elektrona e2
• međusobno privlačenje jezgre B i
elektrona e2
• međusobno privlačenje jezgre B i
elektrona e1
• međusobno odbijanje elektrona e1 i e2
• međusobno odbijanje jezgara A i B
Nastajanje molekule vodika
Teorija molekulskih orbitala
• nastajanje molekulskih orbitala – popunjavanje elektronima
• 2 atomske orbitale daju 2 molekulske orbitale – 4 elektrona
• vezne molekulske orbitale – veće preklapanje – veća gustoća
elektrona – niža energija od nepreklopljenih AO
• protuvezne molekulske orbitale – energija nastale MO je veća
od sume energija nepreklopljenih AO
Veće preklapanje
Veća gustoća elektrona
Niža energija MO
Stabilnija veza
Vezne i protuvezne MO
• valovi elektrona – stojni valovi – pozitivan i negativan predznak
• vezna orbitala – preklapanje valova istog algebarskog predznaka
Atomske orbitale
• dvije vrste veznih orbitala
• σ
• π
• preklapanje s-orbitale sa s-,
p- ili d- orbitalom ili
preklapanje uzduž osi -
simetrična MO – σ - veza
• preklapanje paralelno s osi -
rotacijom se mijenja
predznak orbitale – π –
veza
• uvijek je sekundarna veza
• MO nastaju samo
preklapanjem orbitala iste
simetrije
• nastajanje σ – veze
preklapanjem
odgovarajućih orbitala
• do povezivanja molekula dolazi samo ako postoji višak veznih elektrona!
• ukupna energija molekule – suma energija svakog elektrona u određenoj MO

• za elemente 2. periode (Li2, Be2, B2, C2, N2)
• porastom viška veznih elektrona raste stabilnost molekule

• protuvezni elektron jače smanjuje stabilnost veze nego ju vezni elektron
povećava
Geometrijska struktura molekule
• hibridizacija – atomske orbitale linearnom kombinacijom daju
nove valne funkcije
Hibridizacija
• sp hibridizacija – BeCl2
Be
• sp2 hibridizacija
BF3
• sp3 hibridizacija
metan (CH4)
amonijak (NH3)
voda (H2O)
• sp3d hibridizacija
PCl5
• sp3d2 hibridizacija
SF6
𝒃𝒓𝒐𝒋 𝒉𝒊𝒃𝒓𝒊𝒅𝒏𝒊𝒉 𝒐𝒓𝒃𝒊𝒕𝒂𝒍𝒂 = 𝒃𝒓𝒐𝒋 𝝈 − 𝒗𝒆𝒛𝒂 + 𝒃𝒓𝒐𝒋 𝒔𝒍𝒐𝒃𝒐𝒅𝒏𝒊𝒉 𝒆𝒍𝒆𝒌𝒕𝒓𝒐𝒏𝒔𝒌𝒊𝒉 𝒑𝒂𝒓𝒐𝒗𝒂
Trigonalna Trigonalna
Linearna Tetraedarska Oktaedarska
Planarna Bipiramidalna
Miješane jedna s jedna s
jedna s jedna s jedna s
atomske tri p tri p
jedna p dvije p tri p
orbitale jedna d dvije d
Nastale
hibridne dvije sp tri sp2 četiri sp3 pet sp3d šest sp3d2
orbitale
Preostale
nehibridizirane dvije p jedna p nijedna četiri d tri d
orbitale
orijentacija
Dvostruke i trostruke kovalentne veze
• trodimenzionalni raspored atoma u molekuli – utječe na
fizička i kemijska svojstva tvari
• VSEPR model (valence-shell electron pair repuslion) –
elektronski parovi u valentnim ljuskama pojedinih atoma se
međusobno odbijaju
• vezano za odbijanje elektronskih parova dvostruke i trostruke
veze se tretiraju kao jednostruke
• ako postoji jedna ili više rezonantnih struktura ovaj model se
može primijenjiti na svaku od njih
• centralni atom nema slobodni elektronski par
• centralni atom ima jedan ili više slobodnih elektronskih parova
• postoji tri tipa odbojnih sila
• između veznih elektronskih parova
• između neveznih elektronskih parova
• između veznih i neveznih elektronskih parova
• jakost odbojnih sila opada:
sl. el. par-sl. el. par > sl.el. par-vezni el. par > vezni el. par-vezni el. par
• određivanje VSEPR modela:
• nacrtati Lewisovu strukturu, uzimajući u obzir elektrone
centralnog atoma
• prebrojati elektronske parove oko centralnog atoma – vezne i
slobodne, pri čemu se dvostruke i trostruke veze tretiraju kao
jednostruke
• predvidjeti geometrijski oblik molekule prema sljedećim
tablicama
http://www.mhhe.com/physsci/chemistry/animations/chang_7e_esp/bo
m3s2_7.swf
Općenite karakteristike kovalentne
veze
• Usmjerenost i krutost
• Kovalentne veze između atoma u molekulama su čvrste, ali

privlačne sile između molekula vrlo su slabe – plinovi, tekućine,
krutine koje lako sublimiraju
• Slaba topljivost u vodi, slabo ili nikako ne provode električnu struju

USPOREDBA
KOVALENTNA VEZA IONSKA VEZA
POLARNOST niska visoka
nastaje između atoma nemetala slične nastaje između atoma metala i nemetala,
elektronegativnosti, pri čemu niti jedan pri čemu nemetali privlače elektrone od
POVEZIVANJE atom nije dovoljno jak da privuče atoma metala, a suprotno nabijeni ioni se
elektrone drugog atoma, već međusobno međusobno privlače formirajući ionski
dijele elektrone vezu
TEMPERATURA TALIŠTA niska visoka
elektrostatsko privlačenje između

SVOJSTVA dijeljenje elektronskog para
suprotno nabijenih iona
TEMPERATURA VRELIŠTA niska visoka

PRIMJERI CH4, HCl NaCl, KCl
NASTAJANJE dva nemetala metal i nemetal
STANJE SPOJA NA SOBNOJ
tekuće ili plinovito kruto
TEMPERATURI
Rezonancija i delokalizirane orbitale
• teorija valentne veze – elektronski par je lokaliziran između
dva određena atoma – rezonancija ili mezomerija
• teorija MO – MO se pružaju preko cijele molekule i povezuju više
atomskih jezgara
• C – O veza – 115 pm (dvostruka 122 pm; trostruka 110 pm) – rezonantni

ili mezomerijski hibrid određenih elektronskih struktura
• veća mogućnost rezonancije – veća stabilnost molekule

• energija rezonantne strukture < energije pojedinačnih struktura rezonantnih
hibrida
• rezonantni hibridi – raspodjela valentnih elektrona
• delokalizacija elektronskog naboja – smanjeno međusobno odbijanje
elektrona
• energija rezonancije ili delokalizacije – energija oslobođena rezonancijom
• rezonancija – delokalizacija – veća stabilnost
benzen C6H6
Djelomični ionski karakter kovalentne veze
• vezanje istovrsnih atoma – jednak afinitet za elektorne - simetričan
elektronski oblak
• vezanje raznovrsnih atoma – asimetrična raspodjela negativnog
naboja – dipolni karakter
• dipolni moment – središta

negativnog i pozitivnog naboja se
ne preklapaju
• električni dipolni momenti hidrida halogenih elemenata

Hidrid HF HCl HBr HI
μ/10-30 Cm 6,41 3,62 2,60 1,27
• HF – najveći djelomični ionski karakter

• veća međusobna udaljenost elemenata u periodi – više izražen
dipolni moment kovalentne veze
• suprotni krajevi PSE - ionska veza
Djelomični ionski karakter kovalentne
veze
• Fajans (1923.g.) – polarizacija i deformacija aniona ili kationa
suprotno nabijenim ionom
• porast polarizacije – sve jače

preklapanje atomskih orbitala –
opada ionski karakter
• FAJANSOVA PRAVILA – veza među

atomima
• veći naboj aniona/kationa –
veća moć polarizacije – manji
ionski karakter
Djelomični ionski karakter kovalentne
veze
• manji kation – veća moć polariziranja aniona
ion
Be2+ Mg2+ Ca2+ Sr2+ Ba2+ Ra2+
radijus (pm) 34 78 106 127 143 152

talište klorida (°C) 405 714 782 875 963 1000
• veći anion – lakše se polarizira
ion
F- I-
radijus (pm) 133 220

talište Al3+ soli (°C) 1290 180
• elektronegativnost – snaga kojom atom nekog elementa privlači elektrone
• L. Pauling – mjerenje energije kemijske veze - koeficijenti relativne
elektronegativnosti
• veća udeljnost na skali relativne elektronegativnosti – veći stupanj ionskog
karaktera
• razlika relativne elektronegativnosti > 1.9 – ionki spojevi
• velika relativna elektronegativnost – anioni
• veća razlika u relativnoj elektronegativnosti – jača veza
Energija kovalentne veze
• osobine kovalentne veze
• duljina veze
• kut
• energija veze – mjera jakosti kovalentne veze
• energija koja je potrebna da se u molekuli u plinovitom stanju raskine
određena vrsta veze, a oslobođeni atomi se nalaze u plinovitom
stanju
• ako je izmjena energije pri konstantnom tlaku – ΔrH (reakcijska
entalpija)
• endoterman proces - ΔrH > 0
• egzoterman proces - ΔrH < 0
Međumolekulske sile
• ion-dipol privlačne sile – ovise o naboju i
veličini iona i dipolnom momentu i veličini
molekule
• veza između kationa i dipola je jača nego kod
aniona iste veličine naboja i dipola
ion-dipolno privlačenje
ion-inducirano dipolno privlačenje

(Debyeovo privlačenje)
• Van der Waalsove privlačne sile – vanjsko električno polje dipolnih
molekula – rastu s porastom veličine molekule i molekulske mase, tj. s
porastom broja elektrona u molekuli
• dipol-dipol privlačne sile

• Van der Waalsove privlačne sile – dipol – dipol ili dipol - inducirani
dipol, disperzijske sile
• Londonove (disperzne) privlačne sile – nesimetrična raspodjela
naboja u atomu ili molekuli – kratkotrajni promjenjivi dipol
• van der Waalsove sile ovise o udaljenosti – dolaze do izražaja
kada su molekule blizu
• smanjenjem udaljenosti – Bornove odbojne sile
• van der Waalsove veze – rastu porastom molekulske mase
(broja e-) – utjecaj na talište i vrelište
F2 Cl2 Br2 I2
M (g/mol) 38,00 70,91 159,83 253,84
Tt (°C) -220 -101 -7,2 114
Tv (°C) -188 -34,6 58,8 184
• Vodikove veze – između molekula u kojima je vodikov atom vezan za
atom velike relativne elektronegativnosti (F, O i N)
Veza između atoma u kristalnoj rešetki
metala
• Drude (1900.g.) – elektronska teorija metalne veze – elektronski
plin
• Lorentz – kationi i slobodni elektroni
• teorija slobodnog elektrona (Somerfeld) – elektroni
raspoređeni u kvantnim nivoima – vrpce energijskih nivoa
• potrebna mala energija za prelazak elektrona iz jednog u drugi
energijski nivo – velika električna i toplinska vodljivost
• porast T uzrokuje vibracije atoma (jezgri) – smanjenje slobode
elektrona- smanjenje vodljivosti
metala
• teorija elektronske vrpce – preklapanjem atomskih orbitala nastaju
molekulske orbitale
• veći broj atoma – manja razlika u energiji
metala
• zabranjene zone – priječi slobodan prijelaz elektrona
• valentna vrpca – djelomično popunjena vrpca
• vodljiva vrpca – prazna vrpca
metala
• preklapanja valentne i vodljive vrpce – metalni karakter – veća sloboda
kretanja elektrona utjecajem električne energije
• izolatori – vodljiva vrpca je od valentne udaljena vrlo velikom zabranjenom
zonom
• poluvodiči – manja zabranjena zona – porastom temperature raste
vodljivost
Veličine atoma i iona
• perioda – konstantno kvantno stanje, raste naboj jezgre –
smanjenje radijusa atoma
• skupina – povećanjem atomskog broja – radijus atoma raste – novo
kvantno stanje
• pozitivni ion – manji od odgovarajućeg iona
• negativni ion – veći od odgovarajućeg atoma
• kationi glavnih elemenata – jedan ili više elektrona se uklanja iz najviše popunjene
n ljuske
Na: [Ne]3s1 Na+: [Ne]
Ca: [Ar]4s2 Ca2+: [Ar]
Al: [Ne]3s23p1 Al3+: [Ne]
• anioni glavnih elemenata – jedan ili više elektrona se dodaje u najvišu djelomično
popunjenu n ljusku
H: 1s1 H-: 1s2 ili [He]
F: 1s2 2s22p5 F-: 1s2 2s22p6 ili [Ne]
O: 1s2 2s22p4 O2-: 1s2 2s22p6 ili [Ne]
N: 1s2 2s22p3 N3-: 1s2 2s22p6 ili [Ne]
• kationi prijelaznih metala
• 4s orbitala se popunjava prije 3d orbitale
Mn: [Ar]4s23d5 Mn2+: [Ar] 3d5
• ali se prvo uklanja elektron iz 4s orbitale
• kovalentni radijus – polovica međuatomske udaljenosti u molekuli
elementarne tvari – ovisi o jakosti veze
• van der Waalsov radijus – polovica međuatomske udaljenosti dva istovrsna
atoma povezana van der Waalsovom vezom
• ionski radijus – ovisi o koordinacijskom broju (broj iona koji okružuju dotični ion)
Vrste kristalnih struktura
• vrsta strukture ovisi o:
• privlačnim silama
• stehiometrijskom sastavu
• omjer radijusa strukturnih jedinica
• vrste kristalnih struktura
• struktura natrij klorida (AB)
6 iona Cl- oko svakog Na+

• struktura cezij klorida (AB)
• 8 iona Cl- okružuje svaki ion Cs+
• struktura sfalerita (ZnS)

• 4 iona S2- oko Zn2+
• tetraedarska koordinacija
• struktura fluorita (CaF2)
• 8 iona F- oko Ca2+
• struktura rutila (TiO2)

• 6 O2- iona oko Ti4+
• svaki O2- okružen sa 3 Ti4+ iona
• struktura perovskita (CaTiO3)

• dvije vrste metalnih iona – manji kation u sredini prostorno
centrirane kocke
• veći kation u uglovima kocke
• O2- oktaedarski oko manjeg kationa
Alotropija i izomorfija
• Alotropske modifikacije – različite tvari istog elementarnog sastava
• dvije ili više vrsta molekula koje sadrže različiti broj atoma
• dva ili više kristalna oblika (polimorfija)

• promjena jednog alotropa u drugi – od nekoliko s do nekoliko god
• metastabilni alotropi – alotrop uz određene uvjete nestabilan ali ne
prelazi u drugi alotrop (dijamant)
• entalpija pretvorbe alotropa
• Ostwaldova pravila o stupnjevitom prijelazu – kemijski sustav koji se
javlja u više energijskih stanja gubitkom energije postupno prelazi u stanje
najniže energije – kondenzacijom ili kristalizacijom prvo nastane
najnestabilniji alotrop koji postupno prelazi u onaj stabilan pri danim
uvjetima
• stabilni alotrop ima niži tlak para pri istim uvjetima i manje je topljiv
u određenom otapalu
• Monotropija (kisik, ugljik, fosfor..) – samo jedan alotrop je stabilan u
normalnim fizičkim okolnostima
• Enantiotropija – svaki alotrop je stabilan u

određenom temp. području, vezana je uz polimorfiju
• Dinamička alotropija – alotropi zajedno postoje
i stabilni su unutar šireg područja fizičkih uvjeta (sumpor u rastaljenom
stanju)
• promjena uvjeta mijenja samo omjer alotropa
• izomorfni kristali – kristali jednakog oblika – imaju slične
kemijske formule (MgCO3 i kalcit CaCO3)
• sposobnost nekih atoma da mogu jedan drugoga zamijeniti u
kristaliziranom kemijskom spoju
• čvrsta otopina – atomi/ioni se ne razlikuju previše u veličini
• čvrsta otopina spojeva u kojima se kationi razlikuju u naboju –za
jedan Ca2+ se ukloni dva K+ - defekt nečistoće
• Frenkelov defekt – ioni pomaknuti u međuionski prostor
• Schottkyjev defekt – odsutnost istog broja kationa i aniona u
kristalnoj rešetki
Kompleksni spojevi
• Kompleksni (koordinacijski) spojevi – spojevi u kojima se nalaze skupine
atoma koji su povezani u više ili manje stabilne jedinice u čvrstom, tekućem
ili otopljenom stanju
• centralni ion (prima jedan ili više elektronskih parova) + ligand (donira jedan
ili više slobodnih elektronskih parova) koordinacijska
kovalentna veza
• ligandi:
• ioni (F-, Cl-, Br-, I-, S2-, CN-, SCN-, OH-, O22-, NO+, NO2-, NH2-, CO32-,..)
• molekule (NH3, H2O, NO, CO,...)
Kompleksni spojevi
• centralni atomi – atomi velike energije ionizacije – kaioni nemaju
konfiguraciju plemenitog plina – prijelazni i unutarnji prijelazni elementi
• teorija valentne veze – nastajanje kompleksnih iona s elektronskom
konfiguracijom atoma plemenitih plinova ili blizu nje (slobodne s, p i d-
orbitale centralnog atoma i njihova hibridizacija)
Kompleksni spojevi
• Magnetska svojstva kompleksnih spojeva

• K3[Fe(CN)6] slabo paramagnetičan
• K4[Fe(CN)6] dijamagnetičan
• [FeF6]3- jako paramagnetičan
Kompleksni spojevi
• unutrašnje-orbitalni kompleksi – ligandi vezani i za unutrašnje d-orbitale
• vanjsko-orbitalni kompleksi – ligandi vezani samo za vanjske orbitale
• niskospinski kompleksi
• visokospinski kompleksi
• struktura kompleksa
• elektronska struktura
centralnog atoma
• priroda liganda
Kompleksni spojevi - geometrija
koordinacijski broj struktura

2 Linearna ([Ag(NH3)2]+; [CuCl2]-)
4 Tetraedarska ([Zn(NH3)4]2+) ili
kvadratna ([Pt(NH3)4]2+)
6 oktaedarska
• vezanje liganda na centralne atome
❑ teorija valentne veze – vezanjem liganada na centralne atome/ione nastaju
kompleksni spojevi čije je elektronska konfiguracija jednaka ili blizu
konfiguracije plemenitih plinova
❑ teorija kristalnog polja – teorija ligandnog polja
❑ teorija molekulskih orbitala i simetrije orbitala
Kompleksni spojevi
• elektroni centralnog atoma pod utjecajem električnog polja
elektrona liganda
• elektrostatske sile u kompleksu:
• privlačne sile između pozitivno nabijenog metala i negativno nabijenog
liganda (ili dijela liganda)
• odbijajuće sile između ionskog para/ova liganda i elektrona u d-orbitali
metala
Kompleksni spojevi
• različita usmjerenost d-orbitala u prostoru (ali ista energija) – različiti utjecaj el.
polja liganda – energijsko cijepanje d-orbitala
• cijepanje kristalnog polja – razlika u energiji dva seta d orbitala u metalu atoma
pod utjecajem liganada
Kompleksni spojevi
• ligandi u kojima se slobodni el. parovi nalaze u velikim i usmjernim orbitalama
(CN-, NH3, H2O) jače cijepaju energijske nivoe – ligandi jakog polja
• ligandi sa čvrsto vezanim elektronima (F-, Cl-, Br-, I-) slabije cijepaju – ligandi
slabog polja
I- < Br- < Cl- < OH- < F- < H2O < NH3 < NH2(CH2)2NH2 < CN- < CO
Kompleksni spojevi
• magnetska svojstva kompleksa – raspodjela d-elektrona u podijeljenim d-
orbitalama
Fe3+ [Ar] 3d5
• Hundovo pravilo vs. popunjavanje orbitala niže energije

• F- - ligand slabog polja – popunjavanje orbitala elektronima paralalnog spina –
visokospinski kompleks
• CN- - ligand jakog polja – elektroni u energijski nižim orbitalama – niskospinski
kompleks
Kompleksni spojevi
Kompleksni spojevi
• broj koordiniranih liganada ovisi o:
• elektronegativnost centralnog iona – veća elektronegativnost, manje
liganada vezano (centralni atom ima veći negativni naboj, pa slabije koordinira
ligande kao elektron donore)
• donorskim osobinama liganda – jači elektron donor se u manjem broju
veže na centralni atom (manje Cl- i Br- u odnosu na NH3 i H2O)
• veličini centralnog atoma i liganda
• izmjena ili supstitucija liganada u otopini – ovisi o metalnom ionu i
ligandima
(termodinamički) stabilan – visoka konstanta

nastajanja Kf
brza izmjena liganda u otopini – labilan

kompleks
nestabilan, ali je potrebno nekoliko

dana za ovu reakciju – inertan
kompleks
Kompleksni spojevi
• koordinacijski broj – broj atoma donora koji okružuju centralni atom u
kompleksu
• Nomenklatura – hrvatska nomenklatura anorganske kemije (preporuke IUPAC
1990)
• nepopunjene d-orbitale (atomi ili ioni) – obojenje, paramagnetični spojevi, formiranje

kompleksnih iona
• 3. perioda (Na – Ar) – veliko povećanje veličine, elektronegativnosti i energije
ionizacije
• prijelazni metali – jače zasjenjenje, energija ionizacije polagano raste
Kompleksni spojevi
Kompleksni spojevi
• nastajanje kationa prijelaznih metala 4. periode – elektroni se prvo uklanjaju iz 4s

orbitale
• Konfiguracija vanjske ljuske Fe2+ 3d6 (ne 4s23d4)
• ukupni naboj kompleksnih iona = zbroj naboja centralnog atoma i liganada
• ako ligandi ne nose naboje – oks. broj metalnog atoma/iona jednak je naboju
kompleksa
Kompleksni spojevi
• prijelazni metali imaju različita oksidacijska stanja
• +3 oks. stanje je stabilnije na lijevoj strani periode, a +2 na desnoj – 3. Ei
(uklanjanje elektrona iz 3d orbitale) puno brže raste kroz periode od 1. i 2. Ei
• najviše oksidacijsko stanje u spojevima s elektronegativnim elementima (VF5,

CrO3, Mn2O7)
Kompleksni spojevi
• podjela liganada ovisno o broju atoma donora
Kompleksni spojevi
• odrediti oksidacijske brojeve centralnog atoma:
• [Ru(NH3)5(H2O)]Cl2 +2
• [Cr(NH3)6](NO3)3 +3
• [Fe(CO)5] 0
• [K4Fe(CN)6] +2
• nomenklatura kompleksnih spojeva

• osnovno ime daje centralni atom, iza čijeg imena dolazi njegov
oks. broj u zagradi
• ispred osnovnog imena dolaze imena liganada
• ispred imena liganda dolazi njegov broja na grčkom jeziku
• od liganada u formuli prvo dolaze anioni, zatim molekule i to
abecednim redom – ligandi se u imenu slazu abecednim redom
Kompleksni spojevi
• struktura kompleksa gdje su svi atomi u nekom lancu ili prstenu
vezani na centralni atom označava se prefiksom η (broj vezanih
atoma indeksom desno gore)
• u polinuklearnim kompleksima dolazi ispred imena broj
centrlanih atoma u grčkom jeziku, a pred ime mosta dolazi slovo μ
[Co(NH3)6]3+ heksaaminokobalt(III) ion

[CrCl2(H2O)4]+ tetraakvadiklorokrom(III) ion
[CoCO3(NH3)4]+ tetraaminokarbonatokobalt(III) ion
[(NH3)5Co-O2-Co(NH3)5]4+ dekaamin- μ-peroksodikobalt(III) ion
[PtBr2Cl4]2- dibromotetrakloroplatinat(IV) ion
[AlF6]3- heksafluoroaluminat(III) ion
Kompleksni spojevi
• stabilnost – ovisi o razlici u energiji između reaktanata (centralni ion i ligand) i
produkta (kompleks) – manja energija – veća stabilnost
• reaktivnost - ovisi o razlici u energiji kompleksa (reaktanta) i aktiviranog
kompleksa kao međuprodukta
• veća energija aktiviranja – kompleks je manje reaktivan, a više inertan
Kompleksni spojevi
• hemoglobin
• transport kisika putem krvi iz pluća do tkiva
• četiri podjedinice – u svakoj se nalazi hem – kompleks Fe2+ i profirinske skupine
• Fe2+ je korordiniran s 4 dušikova atoma porfirinske skupine, kao i dušikovim
atomom koji je dio molekule proteina
• šesti ligand je molekula vode – deoksihemoglobin
• zamjena vode s kisikom - oksihemoglobin
Kompleksni spojevi
• citokrom
• željezova hem skupina – oktaedarski kompleks Fe2+/Fe3+ s porfirinom i petim i
šestim ligandom metioninskom i histidinskom skupinom molekule proteina
• nema izmjene liganada
• željeze se reverzibilno reducira iz Fe3+ u Fe2+
Kompleksni spojevi
• cisplatin
• lijek za neke vrste raka
• veže se na DNA pri čemu se dva kloridna iona zamjenjuju s duškovim atomima
donorima molekule DNA
• dolazi do mutacije i uništenja stanica raka
• trans izomer nema ovaj učinak
• ionska veza – nastajanje, energija ionizacije, elektronski afinitet, energija
kristalne rešetke, Born-Haberov kružni proces, svojstva ionskih spojeva
• kovalentna veza – Lewisove strukture, formalni nabojni broj i formule
spojeva, svojstva kovalentnih spojeva
• teorija valentne veze, teorija MO – vezne i protuvezne orbitale, objasniti
dijagram energijskih nivoa, preklapanja atomskih orbitala i nastajanje σ i
π-ve, dativna kovalentna veza (primjeri)
• geometrijska struktura molekule – hibridizacija, višestruke veze
• rezonantne strukture i delokalizirane orbitale – primjeri
• dipolne molekule i ionski karakter kov. veze – primjeri
• elektronegativnost
• međumolekulske sile – nastajanje i primjeri
• metalna veza – teorija slobodnog elektrona, vodiči, poluvodiči i izolatori
• veličina atoma i iona
• alotropija i izomorfija – objasniti i primjeri
• kompleksni spojevi – koordinacijska veza, ligandi, teroija ligandnog polja,
stabilnost i reaktivnost
OTOPINE
• homogene smjese čistih tvari - komponente
• otapalo + otopljena tvar
• kvantitativni sastav otopina:
• omjer
• maseni omjer
• mnozinski omjer
• volumni omjer
OTOPINE
• udio
• maseni udio
• količinski (mnozinski) udio
• brojevni udio
• volumni udio
OTOPINE
• koncentracija
• masena koncentracija
• mnozinska koncentracija
• brojevna koncentracija
• volumna koncentracija
• molalitet
OTOPINE
otopljena tvar otapalo agregatno stanje primjer
otopine
plin plin plinovito zrak
plin tekućina tekuće soda voda (CO2 u vodi)
plin krutina kruto H2 u paladiju
tekućina tekućina tekuće etanol u vodi
krutina tekućina tekuće NaCl u vodi
krutina krutina kruto bronca (Cu/Zn)
OTOPINE
otopine čvrstih tvari u tekućinama
• slično se otapa u sličnom (uglavnom)
• brzina otapanja vs. brzina
kristalizacije
• dinamička ravnoteža –
zasićena otopina
• topljivost
• prezasićena otopina
OTOPINE
• toplina otapanja se oslobađa (ΔsH
< 0) – egzotermni proces
• toplina otapanja se veže (ΔsH > 0)–
endotermni proces
• Le Chatelierov princip - promijene li
se vanjski uvjeti sustava koji se nalazi u
ravnotezi, ravnoteza se pomiče u smjeru
ponovnog uspostavljanja prvobitnih
uvjeta
• krivulja topljivosti – konc. zasićene otopine pri

određenoj T; m čiste tvari koja iskristalizira iz
otopine određene konc. pri određenoj T; red
kojim kristaliziraju tvari iz otopine uz
određene uvjete
OTOPINE
H2 O
Na+Cl-(c) Na+(aq) + Cl-(aq) ΔsH = 4,2 kJ/mol
• razaranje kristalne rešetke
Na+Cl-(c) Na+(g) + Cl-(g) ΔlH = -Um = +769,9 kJ/mol
• hidratacija kationa i aniona

H2 O
Na+(g) + Cl-(g) Na+(aq) + Cl-(aq) ΔhH = -765,7 kJ/mol
ΔsH = 4,2 kJ/mol

Δ lH > Δ h H endoterman proces
Δ lH < Δ h H egzoterman proces
OTOPINE
• energija kristalne rešetke vs. toplina hidratacije
OTOPINE
ΔG = ΔH – TΔS
ΔG < 0 spontana reakcija
ΔG > 0 nespontana reakcija
ΔG = 0 reakcija u ravnoteži
• egzotermni proces - topljivost pada porastom T
• endotermni proces - topljivost raste porastom T
OTOPINE
• entropija – stupanj sređenosti
sustava – što je veća- otapanje
je lakše
• odnos entalpije i entropije
određuje topljivost
• spontana reakcija – povećava
entropiju
• NaCl/heksan – povećanje
entropije miješanjem je puno
manje od entalpije potrebne za
razdvajanje iona
• heksan/oktan – velika entropija,
mala entalpija
• NH4NO3/voda – dovoljno velika
entropija u odnosu na veliku
entalpiju
OTOPINE
• zasićena otpina – otopina u ravnoteži s neotopljenom čvrstom tvari
pri određenoj T - topljivost
• prezasićena otopina – otapanje pri višoj temperaturi i polagano
hlađenje - nestabilna
• kristalne klice – centri kristalizacije – velika topljivost
OTOPINE
otopine tekućina u tekućinama
• tekućine se potpuno miješaju – jedna tekuća faza
• sastav pare ≠ sastav otopine
• vrelišta svih otopina leže između vrelišta čistih tekućina
• vrelišta otopina određenog sastava leže iznad vrelišta čistih tekućina
• vrelišta otopina određenog sastava leže ispod vrelišta čistih tekućina
krivulja vrelišta
krivulja rosišta
OTOPINE
• vrelišta otopina određenog
sastava leže iznad vrelišta
čistih tekućina
• azeotropne smjese
OTOPINE
• vrelišta otopina određenog
sastava leže ispod vrelišta
čistih tekućina
• azeotropne smjese
OTOPINE
• tekućine se ne miješaju – dva sloja
• tekućine se djelomično miješaju – homogena otopina u

određenom konc. intervalu; dva sloja tekućina izvan njega
OTOPINE
otopine plinova u tekućinama
• priroda plina – plinovi koji kemijski ne ragiraju s tekućinom se slabo otapaju u
njoj
• temperatura – viša T – manja količina plina se otapa
• tlak – Henryev zakon - sadržaj plina otopljenog u tekućini je razmjeran
parcijalnom tlaku tog plina iznad tekućine
OTOPINE – tlak pare otapala nad otopinom
• F.M. Raoult – parcijalni tlak para otapala nad otopinom je manji od parcijalnog
tlaka pare čistog otapala
za razrijeđene otopine
𝑝𝐴 = 𝑝𝐴0 ∙ (1 − 𝜒𝐵 )
1. Izračunati tlak pare otopine nastale otapanjem 218 g glukoze (M =

180.2 g/mol) u 460 mL vode na 30°C. Koliko je sniženje tlaka para? Tlak
pare vode na 30°C je 31.82 mmHg (Tablice). Pretpostaviti da je gustoća
1 g/mL.
OTOPINE
• sniženje točke ledišta (parcijalni tlakovi para tekuće i čvrste faze isti)
• povišenje točke vrelišta (tlak pare = tlak okoliša) - manja konc. otapala
– veće povišenje vrelišta
• za razrijeđene otopine
𝐾𝑏 ∙ 𝑚𝐵
𝑀𝑏 =
Δ𝑇 ∙ 𝑚𝐴
Kb - molalna konst. snizenja

ledišta/povišenja vrelišta
OTOPINE
• Otopina sadrži 651 g etilenglikola u 2505 g vode (M = 62,01
g/mol). Izračunati točku ledišta otopine.
• Izračunati kolika je točka vrelišta otpine nastale miješanjem
478 g etilenglikola i 3202 g vode.
𝐾𝑏 ∙ 𝑚𝐵
𝑀𝑏 =
Δ𝑇 ∙ 𝑚𝐴
OTOPINE
osmotski tlak i difuzija
• difuzija otapala iz razrjeđenije u koncentriraniju otopinu, otopljene tvari u
suprotnom smjeru – otopine nisu u ravnoteži (nisu im jednake Gibbsove
energije)
• difuzija kroz polupropusnu memebranu - osmoza
ΔG = 0
dinamička ravnoteža
• brzina difuzije
• razlika u koncentraciji
• masa difundirajućih čestica
• temperatura
• viskoznost otopine
OTOPINE
• difuzija otapala kroz
polupropusnu opnu
dok hidrostatski tlak ne
drži ravnotežu sili
difuzije – osmotski tlak
otopine
• van,t Hoffova
jednadžba – idealne
otopine – vrlo
razrijeđene otopine
(c < 0.1 M, T < 25°C)
𝜫 = 𝒄𝑹𝑻 𝜫 = 𝒊𝒄𝑹𝑻
neelektroliti elektroliti
• koligativna svojstva otopina – ovise o relativnom broju molekula otapala
i otopljene tvari (u razrijeđenim otopinama)
izotonična otopina hipotonična otopina hipertonična otopina
OTOPINE
OTOPINE ELEKTROLITA
• M. Faraday, J.J. Berzelius – provođenje električne struje kroz
taljevine i vodene otopine
• ioni – anioni i kationi – elektroliza – elektroliti
• Arrhenius (1903. N.n.) – teorija elektrolitske disocijacije –
otapanjem u vodi elektroliti disociraju na ione
K+A- + pH2O [K(H2O)m]+ + [A(H2O)n]-
K+ A - K+(aq) + A-(aq)
• stupanj hidratacije – veličina i naboj iona

• entalpija hidratacije - ∆hH – toplina koja se oslobodi pri konst.
p hidratacijom jednog mola iona
• hidrati – ioni pri ugrađivanju u kristalnu rešetku ulaze kao
akvakompleksni ioni
Na+ < Mg2+ < La3+ < Th4+ I- < Br- < Cl- < F-
OTOPINE ELEKTROLITA
• električna provodnost (ϰ; Sm-1) – ovisi o vrsti iona, proporcionalna je
njihovoj koncentraciji
• molarna provodnost (Λ za elektrolite, λ za ione) 𝜘
𝛬=
𝑐
HgCl2 [HgCl]+ + Cl- Hg2+ + 2Cl-
• jaki (pravi) elektroliti – tipični ionsku spojevi, većina soli – sadrže stabilnu ionsku
vezu
• slabi (potencijalni) elektroliti
• kationi i anioni s visokim nabojem
• kovalentna veza s ionskim karakterom
δ+ δ-
heterolitičko cijepanje – veći
ionski karakter kovalentne veze
homolitičko cijepanje
OTOPINE ELEKTROLITA
OTOPINE ELEKTROLITA
• kovalentni spojevi koji slabo vode el. struju – vodikov sulfid, vodikov
cijanid, octena kiselina...
• kovalentni spojevi – heterolitičko cijepanje najpolarnije veze
OTOPINE ELEKTROLITA
• stupanj disocijacije – jakost kiseline – jakost O-H veze
• elektronegativnost centralnog atoma (1,7), vezani atomi kisika
• rezonancija – privlačna sila između protona i kisikovih atoma
• veći oksidacijski broj centralnog atoma – veća odbojna sila između njega i protona
HClO4 > HClO3 > HClO2 > HClO
• elektronegativnost centralnog atoma > 1,7 – proton

• elektronegativnost centralnog atoma < 1,7 – hidroksidni ion
• elektronegativnost centralnog atoma ~ 1,7 – i proton i hidroksidni ion
OTOPINE ELEKTROLITA
• jakost hidrohalidnih kiselina određuje entalpija veze, a ne polarnost veze
(elektronegativnost elementa)
• jakost oksokiselina s različitim centralnim atomima koji pripadaju istoj

skupini – imaju isti oksidacijski broj – ovisi o elektronegativnosti
OTOPINE ELEKTROLITA
• disocijacijom daju oksonijev ili hidronijev ion – kiseline (Arrhenius)
HNO3 + H2O H3O+ + NO3-
• jake kiseline – HClO4, HNO3, HCl, H2SO4, ...

• slabe kiseline – H3PO4, H2SO3, HF, H2C2O4, CH3COOH, ...
• baze ili lužine – disocijacijom daju OH- (Arrhenius)
Ba(OH)2 Ba2+ + 2OH-
• jake (NaOH, KOH, Ca(OH)2,..) i slabe baze

OTOPINE ELEKTROLITA
• amfoterni elektroliti ili amfoliti (elektronegativnost oko 1,7) – veza između
centralnog atoma i kisika je približno iste polarnosti kao i veza O-H - disocijacijom daju i
oksinijeve i hidroksidne ione
• Al(OH)3, Zn(OH)2, Sn(OH)2, Pb(OH)2, ...voda

OTOPINE
• razrijeđene otopine (c < 0,1 moldm-3) – idealne otopine
• odstupanja od Raoultova zakona – otopine elektrolita – veći broj
čestica otopljene tvari (koligativna svojstva otopina – ovise o relativnom
broju molekula otapala i otopljene tvari (u razrijeđenim otopinama)
• van‘t Hoffov faktor – raste s razrjeđenjem otopine
𝜫 = 𝒊𝒄𝑹𝑻
• za neelektrolite i = 1
𝑏𝑟𝑜𝑗 č𝑒𝑠𝑡𝑖𝑐𝑎 𝑢 𝑜𝑡𝑜𝑝𝑖𝑛𝑖 𝑛𝑎𝑘𝑜𝑛 𝑑𝑖𝑠𝑜𝑐𝑖𝑗𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒
𝑖=
𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑗𝑒𝑑𝑖𝑛𝑘𝑖 𝑘𝑜𝑗𝑖 𝑠𝑒 𝑑𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 𝑢 𝑜𝑡𝑜𝑝𝑖𝑛𝑢
OTOPINE
• interionske sile – rastu s povećanjem naboja i koncentracije iona
(smanjenjem udaljenosti) – odstupanje od idealnih otopina
• Lewis – aktivitet tvari – manji od koncentracije (jednak koncentraciji

u idealnim otopinama)
• koeficijent aktiviteta – opada s porastom naboja (svih) iona i
njegove/njihove koncentracije
OTOPINE
• relativni aktivitet – koliko je puta neka otopina aktivnija od istovrsne
(referentne, idealne) otopine
𝑎𝑐 𝐵 = 𝑦𝐵 ∙ 𝑐𝐵 /𝑚𝑜𝑙𝑑𝑚−3
• aktivitet čiste tekućine i čvrste tvari je jednak 1

• opada s porastom naboja svih prisutnih iona i njihove koncentracije
• eksperimentalno određivanje ili računanje pomoću jednadžbe
• Debye i Huckel – vodene otopine pravih elektrolita c < 0,01 M
OTOPINE
• za c > 0,01 M – ionski parovi – čestice koje se sastoje od suprotno
nabijenih iona koji se drže Coulombovim privlačnim silama
• ne pridonose vodljivosti elektrolita
• koncentracija elektrolita – smanjenje međuionske udaljenosti
• naboj – rast međuionskih privlačnih sila
• dielektrična konstanta otapala – sposobnost razdvajanje suprotno
nabijenih iona – manja – veće nastajanje ionskih parova
OTOPINE
• pr.1. Osmotski tlak 0.01 M otopine kalijeva jodida (KI) pri 25°C je 0.465 atm.
Izračunajte van’t Hoffov faktor za KI.
• pr.2. Otopina 2.50 g spoja empirijske formule C6H5P u 25.0 g benzena se
zamrzne na 4.3°C. Izračunajte molarnu masu otopljene tvari i odredite
njezinu molekularnu formulu.
• pr.3. Koliki je osmotski tlak 12.36 M otopine uree pri 22°C?
• pr.4. Otopina sadrži 0.8330 g proteina nepoznate strukture u 170 mL
otopine i ima osmotski tlak 5.20 mmHg pri 25 °C. Odredite molarnu masu
proteina.
• pr.5. 7.48 g neke organske tvari je otopljeno u vodi, pri čemu nastaje 300 mL
otopine. Otopina ima osmotski tlak od 1.43 atm pri 27 °C. Analiza te tvari
pokazuje da ista sadrži 41.8% C, 4.7% H, 37.3 % O i 16.3 % N. Odredite
molekularnu formulu te tvari.
• pr.6. Otopina sadrži 6.85 g nekog ugljikohidrata u 100 g vode i ima gustoću
1.024 g/mL i osmotski tlak 4.61 atm pri 20 °C. izračunajte molarnu masu tog
ugljikohidrata.
OTOPINE
• kvantitativni sastav otopina
• vrste otopina
• otpine čvrstih tvari u tekućinama – hidratacija, dinamička ravnoteža,
topljivost, zasićena otopina, toplina otapanja, Gibbsova energija,
krivulje topljivosti
• otopine tekućina u tekućinama – vrste otopina, specifičnosti,
dijagrami stanja
• otopine plinova u tekućinama – utjecaj pojedinih faktora
• Raoultov zakon, koligativna svojstva otopina, difuzija i osmoza
(osmotski tlak)
• otopine elektrolita – hidratacija, entalpija hidratacije, hidrati, jakost
elektrolita, disocijacija kovalentnih spojeva, jakost kiselina i baza,
amfoternost, aktivitet iona
KEMIJSKE REAKCIJE
• redoks – reakcije – mijenja se oks. broj reaktanata
• kompleksne reakcije – mijenja se koord. broj reaktanata

• kompleksne reakcije u užem smislu – nastajanje i raspadanje kompleksa,
izmjena liganada
• protolitičke reakcije – prijenos protona
• reakcije taloženja i otapanja
• disocijacija i asocijacija molekula, atoma i iona

KEMIJSKE REAKCIJE
• A.L. Lavoisier – oksidacija i redukcija
0 0 +2 -2
2C(s) + O2(g) 2CO(g) oksidacija
0 0 +4 -2
C(s) + O2(g) CO2(g)
+4 -2 0 +2 -2
CO2(g) + C(s) 2CO(g) redukcija
atom manje elektronegativnosti

atom veće elektronegativnosti
KEMIJSKE REAKCIJE
• prijelaz elektrona na ili u sferu elektronegativnijeg atoma
• manja gustoća el. oblaka – veći stupanj oksidacije
• veći broj koordiniranih elektronegativnijih atoma oko centralnog atoma
manje elektronegativnosti – veći oks. broj centralnog atoma
• oksidacija – uklanjanje elektrona s nekog atoma/molekule/iona

• redukcija – dodavanje elektrona nekom atomu/molekuli/ionu
• oksidacijska i redukcijska sredstva
• manji afinitet za elektrone – jače redukcijsko sredstvo
• metali – malena elektronegativnost - jaka redukcijska sredstva (alkalijski metali)
• nemetali – velika elektronegativnost - jaka oksidacijska sredstva
• viši stupanj oksidacije – jače oksidacijsko sredstvo
I2 < Br2 < Cl2 < F2 oksidacijsko sredstvo
F- < Cl- < Br- < I- redukcijsko sredstvo

KEMIJSKE REAKCIJE
oksidacija
red oks + elektroni
redukcija
Na+ + e- Na
Zn2+ + 2e- Zn
Cu2+ + 2e- Cu
Cl2 + 2e- 2Cl-
• oksidacijska sredstva – viši stupanj oksidacije – jače oksidacijsko sredstvo

• manji afinitet za elektrone reduciranog oblika – jače redukcijsko sredstvo
• što je oksidirani oblik redoks sustava jače oks.sredstvo – odgovarajući reducirani oblik je slabije red.
sredstvo
MnO2, MnO42-, MnO4-, PbO2, CrO42-, Cr2O72-, BiO3-, IO3-, BrO3-, ClO3-, ClO-, Ce4+, Co3+, H2O2, vruće konc.
kiseline: HNO3, H2SO4, HClO4,...
• redukcijska sredstva
Fe2+, Sn2+, Ti3+, V3+, Cr2+, SO2, SO32-, H2S, AsO33-, H2PO2-,...
KEMIJSKE REAKCIJE
• oks. oblik redoks sustava
koji je jače oks. sredstvo
može oksidirati red. oblik
svakog redoks sustava
kojem je odgovarajući
oksidirani oblik slabije oks.
sredstvo
✓ fluor može oksidirati Cl-, Br- i

I- u elementarni klor, brom i
jod
✓ klor može oksidirati samo Br- i
I-
✓ Cr2O72- oksidira I- u I2
✓ MnO4- oksidira Fe2+ u Fe3+
KEMIJSKE REAKCIJE
• red. oblik redoks sustava
koji je jače red. sredstvo
može reducirati oks. oblik
svakog redoks sustava
kojem je odgovarajući
reduciranioblik slabije red.
sredstvo
✓ cink može reducirati Sn2+,

Pb2+, Cu2+, iz otopina ovih
iona izlučiti odgovarajuće
metale
✓ bakar može izlučiti samo Hg,
Ag, Au
KEMIJSKE REAKCIJE
• protolitičke reakcije – otcjepljenje i prijelaz protona s kiseline na bazu
(Bronsted)
• Arrhenius – definira kiseline s obzirom na njihovu strukturu i
ponašanje u vodi
• kiseline (Arrhenius) – tvari koje u vodenoj otopini otcjepljuju
proton (koji prelazi na molekulu vode i tvori oksonijev ion)
• baze (Arrhenius) – tvari koje vežu proton (molekula vode
otcjepljuje proton)
HA + H 2O H3O+ + A-
B + H 2O BH+ + OH-
KEMIJSKE REAKCIJE
• Bronsted, Lowry – kiselina je tvar koja daje proton, a baza je tvar koja
prima proton
HA + H 2O A- + H3O+
jaka/slaba kiselina baza slaba/jaka baza kiselina
B + H 2O BH+ + OH-
jaka/slaba baza kiselina slaba/jaka kiselina baza
KEMIJSKE REAKCIJE
H3O+ + OH- H2O + H 2O

kiselina baza baza kiselina
KEMIJSKE REAKCIJE
• dodavanje baze u kiselinu - neutralizacija
Na+ + OH- + H3O+ + Cl- Na+ + Cl- + 2H2O
• soli jakih kiselina i jakih baza – neutralne otopine
Na+Cl-(c) Na+ + Cl- disocijacija
Na+OH- + H+ [Na(H2O)]+
jaka baza slaba konjugirana kiselina
H+Cl- + OH- [Cl(H2O)]-

jaka kiselina slaba konjugirana baza
KEMIJSKE REAKCIJE
• soli slabih baza i jakih kiselina – kisele otopine
NH4+Cl-(c) NH4+ + Cl- disocijacija
NH4+ + H2O NH3 + H3O+

kiselina baza baza kiselina
• soli slabih kiselina i jakih baza – lužnate otopine
K+CN-(c) K+ + CN-
CN- + H2O HCN + OH-

baza kiselina kiselina baza
HIDROLIZA!
KEMIJSKE REAKCIJE
• poliprotonske kiseline – postupna neutralizacija
kiselina baza
kiselina baza
kiselina baza
• jakost kiseline – bazična svojstva otapala
• protofilna (NH3) i protogena otapala (CH3COOH)
• kiselost otopina metalnih soli – veći naboj kationa, manji
radijus kationa
NaCl < MgCl2 < AlCl3
• Lewis – baza je tvar koja posjeduje slobodan elektronski par, a kiselina
je tvar koja se zbog nedostatka elektrona moze vezati na taj slobodan
elektronski par
KEMIJSKE REAKCIJE
• bazični oksidi – metalni oksid

(oksid elementa manje
elektronegativnosti)
• kiseli oksidi – oksid elementa veće
elektronegativnosti
• elementi koji tvore više oksida -
viši oks. broj centralnog atoma –
veći kiseli karakter
• bazični karakter oksida kroma viši – niži oksidacijski broj
+2 +3 +6
CrO > Cr2O3 > CrO3
• acido-bazne reakcije – el. par pripada i jednoj i drugoj vrsti (bazi i
kiselini)
• redoks reakcije – elektron prelazi s reducensa na oksidans
Lewisove kiseline/baze
KEMIJSKE REAKCIJE
• reakcije taloženja i otapanja
• taloženje – ioni teško topljive tvari su u otopini u većoj konc. nego što odgovara
topljivost tvari
• ionska veza – ugrađivanje u kristalnu rešetku (lakše topljivi talozi)
• ionska veza kovalentne prirode – anioni koji se lako polariziraju – promjena boje
– teško topljivi spojevi
KEMIJSKE REAKCIJE
topljivost ionskih spojeva u vodi
TOPLJIVI IONSKI SPOJEVI NETOPLJIVI IONSKI SPOJEVI

spojevi iona skupine 1A (Li+, Na+, K+,...) i svi hidroksidi su netopljivi, osim hidroksida
amonijeva iona (NH4+) su topljvi u vodi skupine 1A i većine hidroksida skupine 2A
(počevši od Ca2+)
svi nitrati (NO3-), acetati (CH3COO-) i većina svi karbonati (CO32-) i fosfati (PO43-) su
preklorata (ClO4-) su topljivi u vodi netopljvi, osim onih skupine 1A i NH4+
kloridi (Cl-), bromidi (Br-) i jodidi (I-) su topljivi, sulfidi su netopljivi, osim onih grupe 1A, 2A i
osim Ag+, Pb2+, Cu+, i Hg22+. Svi fluoridi (F-) su NH4+
topljivi, osim Pb2+ i skupine 2A
svi sulfati (SO42-), osim Ca2+, Sr2+, Ba2+, Ag+ i
Pb2+, su topljivi
KEMIJSKE REAKCIJE
složene reakcije
• moraju biti poznati reaktanti i produkti

• broj atoma na lijevoj strani jednadžbe mora biti jednak broju atoma
na desnoj strani jednadzbe
• zbroj električnih naboja na lijevoj strani jednadžbe mora biti jednak
zbroju električnih naboja na desnoj strani jednadzbe
• ukupna promjena oksidacijskog broja atoma koji se oksidira mora
biti jednaka ukupnoj promjeni oksidacijskog broja atoma koji se
reducira
KEMIJSKE REAKCIJE
• reakcija tetraaminbakrenog (II) iona sa suviškom kiseline
[Cu(NH3)4]2+ Cu2+ + 4NH3 raspadanje
4NH3 + 4H3O+ 4NH4+ + 4H2O prijelaz protona
Cu2+ + H2O [Cu(H2O)6]2+ izmjena liganada
[Cu(NH3)4]2+ + 4H3O+ + 2H2O [Cu(H2O)6]2+ + 4NH4+

KEMIJSKE REAKCIJE
• otapanje kalcijeva karbonata u jakoj kiselini
CaCO3(c) Ca2+(aq) + CO32-(aq)

CO32- + 2H3O+ H2CO3 + 2H2O
H2CO3 CO2 + H2O
CaCO3(c) + 2H3O+ Ca2+(aq) + CO2 + 3H2O
→ teško topljive soli slabih kiselina – H2CO3, H2S, HCN, HPO42-, HSO3-,
HBO2, HAsO42-, HAsO32-, HCrO4-, H2O, HC2O4-,...
KEMIJSKE REAKCIJE
• redoks procesi – oksidacija i redukcija uz potencijanu promjenu
broja koordiniranih kisikovih atoma
• kisela otopina – H+ kao akceptor kisikovih atoma (iona), H2O donor
kisikovih atoma (iona)
2H+ + O2- H2O
• lužnata otopina – H2O akceptor kisikovih atoma (iona), OH- donor

kisikovih atoma (iona)
H2O + O2- 2OH-

KEMIJSKE REAKCIJE
• oksidacija Mn2+ pomoću PbO2 u kiseloj sredini
+7
Mn2+ + 4H2O MnO4- + 8H+ + 5e-
+4
PbO2 + 4H+ + 2e- Pb2+ + 2H2O
2Mn2+ + 8H2O 2MnO4- + 16H+ + 10e-
5PbO2 + 20H+ + 10e- 5Pb2+ + 10H2O
2Mn2+ + 5PbO2 + 4H+ 2MnO4- + 5Pb2+ + 2H2O
• provjeriti broj atoma s obje strane jednadžbe

• zbroj električnih naboja (+8)
• promjena oksidacijskog broja (+10)
KEMIJSKE REAKCIJE
• oksidacija Cr3+ pomoću vodikovog peroksida u lužnatoj sredini u kromatni ion
+3
Cr3+ + 4OH- [Cr(OH)4]- kromit ion
[Cr(OH)4]- + 4OH- [CrO4]2- + 4H2O + 3e-

-1 -2 -2
-
HO2 + H2O + 2e- 3OH-
2 [Cr(OH)4]- + 8OH- 2 [CrO4]2- + 8H2O + 6e-
3HO2- + 3H2O + 6e- 9OH-
2 [Cr(OH)4]- + 3HO2- 2 [CrO4]2- + 5H2O + OH-
• disproporcioniranje – zagrijavanje nitritne kiseline, pri čemu nastaje nitratna kiselina (+5) i
dušikov monoksid (+2) – nitratna kiselina se istodobno i oksidira i reducira
3HNO2 HNO3 + 2NO + H20

KEMIJSKE REAKCIJE
EKVIVALENTNA JEDINKA
• točka ekvivalencije – reaktanti potpuno međusobno izreagirali
H+ + OH- H2O
• ekvivalentna jedinka kiseline ili baze je ona jedinka koja u
određenoj protolitičkoj reakciji daje ili veže proton
2NaOH + H2SO4 Na2SO4 + 2H2O
• ekvivalentna jedinka baze je NaOH
• ekvivalentna jedinka kiseline je ½ H2SO4
• ekvivelentne jedinke kiselina: HCl, HNO3, HClO4, ½ H2C2O4, 1/3
H3PO4, H3PO2,...
• ekvivalentne jedinke baza: KOH, AgOH, NH3, ½ Ba(OH)2, ½
Na2CO3,...
KEMIJSKE REAKCIJE
NaOH + ½ H2SO4 ½ Na2SO4 + 2H2O
KEMIJSKE REAKCIJE
• koncentracije ekvivalentnih jedinki kiseline i baze odnose se obrnuto kao
ekvivalentni volumeni
ekvivalentna jedinka
ekvivalentna jedinka baze
kiseline
broj protona koji daje kiselina A broj protona koji prima baza B
KEMIJSKE REAKCIJE
• ekvivalentna jedinka oksidacijskog ili redukcijskog sredstva je
jedinka koja u određenoj redoks reakciji prima ili daje jedan
elektron
ekvivalentna jedinka ekvivalentna jedinka

oksidacijskog sredstva redukcijskog sredstva
broj elektrona koji prima jedna jedinka broj elektrona koji daje jedna jedinka
oksidacijskog sredstva O redukcijskog sredstva R
KEMIJSKE REAKCIJE
KEMIJSKA KINETIKA
• brzina napredovanja kemijske reakcije – broj sudara u jedinici
vremena, uspješnost sudara, energija aktiviranja, sterički
faktor
• faktori – priroda reaktanata, konc. reaktanata, temperatura,

površina čvrstih reaktanata, zračenje, prisutnost stranih tvari
• homogene (jedna faza) i heterogene reakcije (na granicama faza)
KEMIJSKA KINETIKA
• PRIRODA REAKTANATA – jednostavne i složene reakcije
• KONCENTRACIJA REAKTANATA – zakon o djelovanju masa - brzina
kemijske reakcije proporcionalna je aktivnim masama reagirajućih tvari
(konc. reaktanata koji određuju brzinu reakcije)
KEMIJSKA KINETIKA
A + B C + D
k – konstanta brzine reakcije
• promjena koncentracije kroz vrijeme
• brzina reakcije
mX + nY Q
brzina promjene koncentracije
• m – red reakcije s obzirom na X; n – red reakcije s obzirom na Y
• m + n – red ukupne reakcije
KEMIJSKA KINETIKA
• reakcije prvog reda – sudjeluje samo jedan reaktant tj. molekula
AB A + B
N2O5 2NO2 + ½ O2
• reakcije pseudo prvog reda – reagiraju dva reaktanta, a brzina

promjene koncentracije proporcionalna je koncentraciji samo jednog
reaktanta, drugi je u suvišku ili čistom čvrstom ili tekućem stanju
C(s) + O2(g) CO2(g)

KEMIJSKA KINETIKA
• reakcije drugog reda – reagiraju dvije molekule - brzina promjene
koncentracije ovisi o kvadratu koncentracije jednog reaktanta ili o
koncentracijama dva različita reaktanta
A + B C
A + A A2
H2O2(aq) + I-(aq) OH-(aq) + HOI(aq)
C2H4(g) + H2(g) C2H6(g)

KEMIJSKA KINETIKA
• reakcije trećeg reda
2NO(g) + O2(g) 2NO2(g)
• složene reakcije – brzina i red ovise o najpolaganijoj međureakciji

2NO(g) + H2(g) N2(g) + 2H2O(g)
2NO(g) + H2(g) N2O(g) + H2O(g) polaganija
N2O(g) + H2(g) N2(g) + H2O(g)
red reakcije nije moguće odrediti iz jednadzbe kemijske reakcije!!

KEMIJSKA KINETIKA
• reakcije nultog reda – brzina rekacije jednaka je konstanti brzine
reakcije i ne ovisi o koncentraciji reaktanta
A → produkt
𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎 = 𝑘 𝐴 0 = 𝑘
• m – red reakcije s obzirom na X; n – red reakcije s obzirom na Y

• m + n – red ukupne reakcije
• zakon brzine reakcije – daje odnos brzine reakcije, konstante i
koncentracije reaktanata
KEMIJSKA KINETIKA
• udvostručimo li koncentraciju F2, pri konst. konc. ClO2 – brzina se poveća

duplo
• ako konc. ClO2 povećamo 4X pri konst. konc. F2, brzina se učetverostruči
• → brzina reakcije proporcionalna je konc. oba reaktanta
• reakcija je prvog reda u odnosu na F2 i prvog reda u odnosu na ClO2 –
ukupni red reakcije je 2
KEMIJSKA KINETIKA
• imamo li reakciju gdje je m = 1 i n = 2, uz početnu [A] = 1 M i [B] = 1
M
𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎 = 𝑘 𝐴 𝐵 2
• reakcija je prvog reda u odnosu na A i drugog reda u odnosu na B – ukupno

reakcija trećeg reda
• ako povećamo [A] sa 0.1 M na 0.2 M pri konst. [B] brzina reakcije se
udvostruči
𝑧𝑎 𝐴 = 1 𝑀 𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎1 = 𝑘 1 𝑀 1 𝑀 2 = 𝑘(1𝑀3)
𝑧𝑎 𝐴 = 2 𝑀 𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎2 = 𝑘 2 𝑀 1 𝑀 2 = 𝑘(2𝑀3)
• ako povećamo [B] sa 0.1 M na 0.2 M pri konst. [A] brzina reakcije se
učetverostruči
𝑧𝑎 𝐵 = 1 𝑀 𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎1 = 𝑘 1 𝑀 1 𝑀 2 = 𝑘(1𝑀3)
𝑧𝑎 𝐵 = 2 𝑀 𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎2 = 𝑘 1 𝑀 2 𝑀 2 = 𝑘(4𝑀3)
KEMIJSKA KINETIKA
• pr. Reakcija dušikova monoksida s vodikom pri 1280 °C je
sljedeća:
2𝑁𝑂 + 2𝐻2 → 𝑁2 + 2𝐻2 𝑂
• iz exp. podataka odrediti konstantu brzine reakcije i brzinu

reakcije, kada je [NO] = 12*10-3 M i [H2] = 6*10-3 M
KEMIJSKA KINETIKA
• pr. Reakcija peroksidisulfatnog iona s jodidnim ionom
𝑆2 𝑂82− + 3𝐼 − → 2𝑆𝑂42− + 𝐼 3−
• pr. Odredite izraz za brzinu reakcije, konstantu brzine reakcije i

brzinu reakcije ako je [F2] = 0,01 M i [ClO2] = 0,02 M
KEMIJSKA KINETIKA
• reverzibilne i ireverzibilne reakcije
• napredna i povratna reakcija
• dinamička ravnoteža
A + B C + D
• TEMPERATURA – porastom
temperature raste brzina
reakcije
• energija aktiviranja –
minimalna energija potrebna za
međusobnu reakciju
• teorija prijelaznog stanja ili
aktiviranog kompleksa
KEMIJSKA KINETIKA
KEMIJSKA KINETIKA
• veća energija aktiviranja – sporija reakcija

• - ΔrH – egzotermna reakcija
• + ΔrH – endotermna reakcija
KEMIJSKA KINETIKA
• brzina reakcije – brzina raspada aktiviranog kompleksa

• Arrheniusova jednadžba – brzina reakcije eksponencijalno raste s porastom
temperature
KEMIJSKA KINETIKA
• POVRŠINA – veća dodirna površina (otapanje!) – većabrzina reakcije
KEMIJSKA KINETIKA
• KATALIZATORI
• katalizator za određenu kemijsku reakciju ne mora katalizirati neku drugu
kemijsku reakciju
• ubrzavaju samo one reakciju koje su inače moguće
• nakon reakcije ostaje kemijski nepromijenjen
• vrlo male količine mogu ubrzavati neku reakciju beskonačno dugo
• snizuje energiju aktiviranja kemijske reakcije i ona se ubrzava
KEMIJSKA KINETIKA
• autokataliza – produkt djeluje kao katalizator

• ne mijenja položaj ravnoteže reakcije
KEMIJSKA KINETIKA
• homogena kataliza – katalizator je molekulski dispergiran u
reakcijskom sustavu
• heterogena kataliza – katalizator čini zasebnu fazu
• katalizatorski otrovi
• inhibitori – remeti mehanizam reakcije ili inaktiviraju pozitivne
katalizatore
KEMIJSKA KINETIKA
• ZRAČENJE – fotokemijske reakcije – samo apsorbirana svjetlost je
fotokemijski aktivna – energija apsorbiranog zračenja mora biti najmanje kao Ea
• Einstein – 2. fotokemijski zakon – jedna molekula reaktanta može se
aktivirati apsorpcijom jednog kvanta svjetlosti, hν
Cl2 Cl ΔdisH = 242,6 kJ/mol
KEMIJSKA KINETIKA
• MEHANIZAM REAKCIJE – niz elementarnih reakcija - međuprodukti
• vrste kemijskih reakcija – nabrojati
• redoks-reakcije – oksidacija i redukcija, oks. brojevi,
oksidans/reducens
• reakcije kompleksa – protolitičke reakcije, definicije kiselina i baza
(3), soli kiselina i baza, hidroliza, ravnoteža u otopinama
poliprotonskih kiselina, amfoliti
• taloženje i otapanje
• složene reakcije – pravila za sastavljanje jednadžbe
• ekvivalentna jedinak
• kemijska kinetika – utjecaj pojedinih faktora na brzinu kemijske
reakcije
KEMIJSKA RAVNOTEŽA
mA + nB oC + pD
• brzina napredne reakcije

• brzina povratne reakcije
• u ravnoteži
zakon o djelovanju masa
K – konstanta kemijske ravnoteze

KEMIJSKA RAVNOTEŽA
KEMIJSKA RAVNOTEŽA
• bilo koji mehanizam dovodi do istog ravnotežnog odnosa
• veća K – ravnoteža više pomaknuta ka produktima
• kriterij kemijske ravnoteže – neki reagirajući sustav dostigao je
ravnotežno stanje kada je isto takvo stanje postignuto i naprednom i
povratnom reakcijom
• ravnoteže u homogenim sustavima – jedna faza

• plinoviti sustavi
• otopine
• ravnoteže u heterogenim sustavima

• čvrsto – plinovito
• čvrsto – tekuće
• tekuće – plinovito
• tekuće - tekuće
KEMIJSKA RAVNOTEŽA – homogeni
sustavi
• ravnoteže u plinovitim sustavima – koncentracija/parcijalni tlak
mA + nB oC + pD
pri određenoj T i p
N2(g) + 3H2(g) 2NH3(g)

2
𝑝𝑁𝐻3
𝐾𝑝 =
𝑝𝑁2 ∙ 𝑝𝐻32
• povećanje parcijalnog tlaka (koncentracije) jednog od reaktanata –

poveća se parcijalni tlak (koncentracija) produkata (ravnoteža se pomiče u
desno)
• odvođenje produkata iz rekacijske smjese – pomicanje ravnoteže u
desno
sustavi
• promjena ukupnog tlaka – pomiče se ravnoteža samo kada se mijenja
broj molekula – u smjeru nastajanja manjeg broja molekula
N2(g) + 3H2(g) 2NH3(g)
ravnoteža se pomiče u desno
N2(g) + O2(g) 2NO(g)
ne mijenja se Kp
N2O4(g) 2NO2(g)
2
𝑝NO 2
= 𝐾𝑝 Le Chatelierov princip!!
𝑝N2O4
sustavi
sustavi
• ravnoteže u otopinama
mA + nB oC + pD
• povećanjem koncentracije reaktanata – ravnoteza se pomiče u

desno i obrnuto
KEMIJSKA RAVNOTEŽA – heterogeni
sustavi
• izraz za konstantu ravnoteže ne sadrži tvari koje su prisutne
kao čvrsta ili tekuća faza
• sustav čvrsto – plinovito
CaCO3(s) CaO(s) + CO2(g)
sustavi
• sustavi čvrsto – tekuće – čvrsta tvar u ravnoteži sa svojom zasićenom
otopinom
B+A-(s) B+(aq) + A-(aq)
produkt topljivosti
B mA n mBn+ + nAm-
• veći Ks – veća topljivost

• razrjeđenjem (smanjanjem konc. soli) se ravnoteža pomiče u desno i
obrnuto
sustavi
• nitrati, acetati i klorati su lako topljivi, osim srebrova acetata

• kloridi su lako topljivi, osim AgCl, Hg2Cl2, PbCl2, TlCl, CuCl
• sulfati su lako topljivi, osim PbSO4, BaSO4, SrSO4, CaSO4,
Hg2SO4, Ag2SO4
• karbonati i fosfati su netopljivi, osim natrija, kalija i amonija
• sulfidi su netopljivi, osim alkalijskih i zemnoalkalijskih metala i
amonija
• sve obične soli natrija, kalija i amonija su lako topljive, osim
kalijeva perklorata
sustavi
• sustav tekuće – plinovito – Henryjev zakon – povećanjem parcijalnog
tlaka neke tvari nad otopinom povećava se njezina topljivost u otopini
A(g) A(otop.)
• sustav tekuće – tekuće

A(faza1) A(faza2)
Nernstov zakon razdjeljenja –

omjer konc. tvari koja je
razdijeljena u dvije faze pri
određnoj T je stalan
KEMIJSKA RAVNOTEŽA – utjecaj
temperature
egzotermna
A + B endotermna C + D
ΔrH < 0 egzotermna reakcija

ΔrH > 0 endotermna reakcija
• povišenje temperature sustava u ravnoteži – pomicanje ravnoteže
u smjeru apsorpcije topline (endotermne rakcije)
• povišenje T pogoduje endoterminim reakcijama, sniženje T pogoduje
egzotermnim reakcijama
N2O4 NO2
endotermna
N2O4(g) egzotermna
2NO2(g)
ledena voda topla voda

RAVNOTEŽE U OTOPINAMA
ELEKTROLITA
• ravnoteže u otopinama kiselina i baza
• ravnoteže u otopinama kompleksa
• ravnoteže između otopine i neotopljenog kristala
• redoks ravnoteže
𝑎𝑖 = 𝑦𝑖 ∙ 𝑐𝑖 /𝑚𝑜𝑙 𝑑𝑚−3 slabi elektroliti c < 0,1 moldm-3
pravi elektroliti c < 0,001 moldm-
BA B+ + A-
𝐵 + [𝐴− ] 𝑎B+ ∙ 𝑎A−
𝐾𝑐 = 𝐾⊝ =
[𝐵𝐴] 𝑎BA
konstanta disocijacije – mjerilo za standardna konstanta ravnoteže
jakost elektrolita
• stupanj disocijacije (α)– dio molekula nekog elektrolita koj i je disociran na

ione
0≤α≤1
RAVNOTEŽE U OTOPINAMA ELEKTROLITA –
ravnoteže u otopinama kiselina i baza
H2O + H2O H3O+ + OH-
H2O H+ + OH-
H + OH − = 𝐾W = 10−14 mol2 dm−6 ionski produkt vode
• za čistu vodu pri 25 °C
H + = OH − = 10−7 moldm−3 neutralna otopina
H + > 10−7 moldm−3 OH − < 10−7 moldm−3 kisela otopina
H + < 10−7 moldm−3 OH − > 10−7 moldm−3 lužnata otopina

• P.L. Sørensen H + /moldm−3 = 10-pH
pH = −log([H + ]/mol dm-3)
H + /moldm−3 = antilog(-pH)
pH = p𝐾𝑤 − pOH
• vodene otopine kiselina
HA + H2O H3O+ + A-
HA H+ + A-
[H + ][A− ] konstanta ionizacije ili disocijacije

= 𝐾A
[HA] kiseline
vrlo slabe kiseline KA ≤ 10-7 mol dm-3

slabe kiseline 10-7 mol dm-3 ≤ KA ≤ 10-2 mol dm-3
jake kiseline 10-2 mol dm-3 ≤ KA ≤ 103 mol dm-3
vrlo jake kiseline KA > 103 mol dm-3
jaka kiselina – potpuno disocirana
slaba kiselina – djelomično disocirana

• slabe kiseline
HA + H2O H3 O+ + A- [H3 O+ ][A− ]
= 𝐾A
[HA]
A− ≈ [H3 O+ ]
−𝐾A + 𝐾A2 + 4 ∙ 𝐾A ∙ 𝑐HA
HA = 𝑐HA − [A− ] H3 O+ =
2
HA = 𝑐HA − [H3 O+ ]
[H3O+] << cHA cHA - [H3O+] ≈ cHA
[H3 O+ ]2
= 𝐾A
𝑐𝐻𝐴 − [𝐻3 𝑂+ ] H3 O+ = 𝐾A ∙ 𝑐HA
H3 O+ 2
+ 𝐾A H3 O+ − 𝐾A ∙ 𝑐HA = 0
• poliprotonske kiseline – postupna ionizacija
H3PO4 H+ + H2PO4-
H + [H2 PO−4]
= 𝐾H3PO4 = 7,5 ∙ 10−3 moldm−3
[H3 PO4 ]
H2PO4- H+ + HPO42-
H + [HPO2−
4 ]
− = 𝐾H2PO−4 = 6,6 ∙ 10−8 moldm−3
[H2 PO4 ]
HPO42- H+ + PO43-
H + [PO3−
4 ] −12 moldm−3
2− = 𝐾HPO2− = 1 ∙ 10
[HPO4 ] 4
• vodene otopine baza
B + H 2O BH+ + OH-
[BH + ][OH − ] konstanta ionizacije ili

= 𝐾B
[B] disocijacije baza
• slabe baze
−𝐾B + 𝐾B2 + 4 ∙ 𝐾B ∙ 𝑐B
OH − =
2
OH − = 𝐾B ∙ 𝑐B
• konjugirani kiselo-bazni parovi
[NH4+ ][OH − ]
NH3 + H2O NH4+ + OH- = 𝐾B
[NH3 ]
[NH3 ][H3 O+ ]
NH4+ + H2O NH3 + H3O+ = 𝐾A
[NH4+ ]
[NH3 ][H3 O+ ] NH4+ OH −

+ ∙ = H3 O+ ∙ OH − = 𝐾A ∙ 𝐾B
[NH4 ] NH3
KW
𝐾𝐴 ∙ 𝐾𝐵 = 𝐾𝑊
• soli jakih kiselina i jakih baza – neutralne otopine
Na+Cl-(c) Na+ + Cl-
Na+OH- + H+ [Na(H2O)]+
H+Cl- + OH- [Cl(H2O)]-

• soli slabih kiselina i jakih baza – lužnate otopine
Na+CH3COO- Na+ + CH3COO-
CH3COO- + H2O CH3COOH + OH-
[H + ][CH3 COO− ]
H+ [OH − ] = 𝐾W = 𝐾CH3COOH
[CH3 COOH]
𝐾CH3COOH ∙ [CH3 COOH] 𝐾𝑊

=
[CH3 COO− ] OH −
=
𝐾𝑊 OH − ∙ [CH3 COOH] 𝐾𝑊 ∙ [CH3 COO− ]
= OH − =
𝐾CH3COOH [CH3 COO− ] 𝐾CH3COOH
• soli slabih baza i jakih kiselina – kisele otopine
NH4+Cl-(c) NH4+ + Cl-
NH4+ + H2O NH3 + H3O+
𝐾𝑊 ∙ [NH4 + ]
H+ =
𝐾NH3
• soli slabih baza i slabih kiselina

• KB aniona > KA kationa lužnata otopina
• KB aniona < KA kationa kisela otopina
• KB aniona ≈ KA kationa približno neutralna otopina
• primjer: NH4F – kisela otopina KB aniona / KA kationa
• CH3COONH4 - ?
• otopine amfolita
HCO3- + H2O H3O+ + CO32- KA = 4,8 * 10-11 mol dm-3
HCO3- + H2O OH- + H2CO3 KB = 7,7 * 10-11 mol dm-3
KB > KA otopina je vrlo slabo lužnata
H2PO4- + H2O H3O+ + HPO42- KA = 6,6 * 10-8 mol dm-3

H2PO4- + H2O OH- + H3PO4 KB = 3 * 10-13 mol dm-3
KA >> KB otopina je kisela
HPO42- + H2O H3O+ + PO43- KA = 1 * 10-12 mol dm-3

HPO42- + H2O OH- + H2PO4- KB = 1,5 * 10-7 mol dm-3
KB >> KA otopina je lužnata

hidroliza metalnih iona
• soli koje sadrže male metalne katione visokog naboja (Al3+, Cr3+, Fe3+,
Bi3+, Be2+) i konjugiranu bazu jake kiseline daju kisele otopine
• kada se AlCl3 otapa u vodi dolazi do hidratacije Al3+ u Al(H2O)63+ -
kation privlači elektronski oblak k sebi pri čemi veza O-H postaje više
polarna – otpuštanje H+
2+
𝐴𝑙(𝐻2𝑂)3+
6 + H2O ⇄ 𝐴𝑙(𝑂𝐻)(𝐻2𝑂)5 + 𝐻3𝑂
+
+
[𝐴𝑙(𝑂𝐻)(𝐻2𝑂)2+
5 ][𝐻 ]
𝐾𝑎 =
6
2+
6 + H2O ⇄ 𝐴𝑙(𝑂𝐻)(𝐻2𝑂)5 + 𝐻3𝑂
+
• kiseli, bazični i amfoterni oksidi
• oksidi alkalijskih i zemnoalaklijskih metala (osim BeO) su bazični
• berilijev oksid i nekoliko metalnih oksida iz grupe 3A i 4A su amfoterni
• oksidi nemetala s visokim oksidacijskim brojem su kiseli
• oksidi nemetala s niskim oksidacijskim brojem ne pokazuju mjerljiva
kisela svojstva
• nijedan oksid nemetala nema bazična svojstva
• reakcijom bazičnih metalnih oksida i vode nastaju hidroksidi
• reakcije kiselih oksida i vode
• reakcijom kiselih oksida i baza, kao i bazičnih oksida i kiselina nastaju sol i
voda
• neki oksidi prijelaznih metala u kojima metal ima visoki oksidacijski broj se
ponašaju kao kiseli oksidi
puferi
• utjecaj zajedničkog iona – dodatak iona smjesi u ravnoteži koja
već sadrži taj ion
ravnoteža
dodatak CH3COO- iona

puferi
• otopine koje se opiru promjenama pH – slaba kiselina i njezina
konjugirana baza, slaba baza i njezina konjugirana kiselina
• smjese slabe kiseline i konjugirane baze – HA i NaA
H3 O+ [A− ]
HA + H2O H3 O+ + A- 𝐾A =
[HA]
OH − [HA] 𝐾W
A- + H2O OH- + HA 𝐾B = − =
[A ] 𝐾A
[HA] = cHA – [H3O+] + [OH-] [A-] = cNaA + [H3O+] - [OH-]
[HA] ≈ cHA [A-] ≈ cNaA
𝑐HA
H3 O+ = 𝐾𝐴
cNaA
puferi
• smjese slabe baze i konjugirane kiseline
− 𝑐B
𝑂𝐻 = 𝐾𝐵
𝑐BH+
• Henderson-Hasselbalchova jednadžba
𝑐HA
− log H3 O+ = −log𝐾𝐴 − log
𝑐NaA
𝑐NaA
pH = p𝐾A + log
𝑐HA
kapacitet pufera – broj molova jake kiseline

ili baze koji uzrokuje promjenu pH za 1,00
jedinicu kod 1L pufera – ovisi o ukupnoj konc.
dvaju puferskih jedinki i odnosu njihovih
koncentracija
puferi
titracija jake kiseline s jakom bazom
• prije dodatka baze H3 O+ = 𝑐(kiselina)
𝑉𝐾 ∙ 𝑐𝐾 − 𝑉𝐵 ∙ 𝑐𝐵
• do točke ekvivalencije H3 O+ =
𝑉𝑈𝐾
• točka ekvivalencije pH = 7!
𝑉𝐵 ∙ 𝑐𝐵 − 𝑉𝐾 ∙ 𝑐𝐾
• nakon točke ekvivalencije – suvišak baze OH − = 𝑐 𝑏𝑎𝑧𝑎 𝑢 𝑠𝑢𝑣𝑖š𝑘𝑢 =
𝑉𝑈𝐾
titracija jake baze s jakom kiselinom
• prije dodatka kiseline OH − = 𝑐(baza)
𝑉𝐵 ∙ 𝑐𝐵 − 𝑉𝐾 ∙ 𝑐𝐾
• do točke ekvivalencije OH − =
𝑉𝑈𝐾
• točka ekvivalencije pH = 7!
• nakon točke ekvivalencije – suvišak baze
𝑉𝐾 ∙ 𝑐𝐾 − 𝑉𝐵 ∙ 𝑐𝐵
H3O+ = 𝑐 𝑘𝑖𝑠𝑒𝑙𝑖𝑛𝑎 𝑢 𝑠𝑢𝑣𝑖š𝑘𝑢 =
𝑉𝑈𝐾
titracija slabe kiseline s jakom bazom
titracija slabe kiseline s jakom bazom
• prije dodatka baze
H3 O+ = 𝐾A ∙ 𝑐kis
• do točke ekvivalencije - pufer
𝑐k
H3 O+ = 𝐾A
𝑐sol
𝑉K ∙ 𝑐K − 𝑉B ∙ 𝑐B
𝑐K = 𝑐sol = 𝑐𝐵
𝑉UK
• točka ekvivalencije – sol slabe kiseline i jake baze
𝐾W ∙ 𝑐B
OH − =
𝐾A
• nakon točke ekvivalencije – malen utjecaj acetatnih iona OH − = 𝑐(baza)

titracija slabe baze s jakom kiselinom
• prije dodatka kiseline
OH − = 𝐾B ∙ 𝑐B
• do točke ekvivalencije - pufer

𝑐B
OH − = 𝐾B
𝑐sol
𝑉B ∙ 𝑐B − 𝑉K ∙ 𝑐K
𝑐B = 𝑐sol = 𝑐𝐾
𝑉UK
• točka ekvivalencije – sol slabe baze i jake kiseline
𝐾W ∙ 𝑐K
H+ =
𝐾B
• nakon točke ekvivalencije
H + = 𝑐(kiselina)
titracija polifunkcionalnih kiselina
1 mol OH- 1 mol OH-

H2SO3 HSO3 - SO32-
ravnoteže u otopinama kompleksa
ligandi
centralni ion
konstanta nastajanja ili

stabilnosti kompleksa
veća Kf – kompleks stabilniji

ukupna konstanta
𝛽n = 𝐾1 ∙ 𝐾2 ∙ 𝐾3 ∙. .∙ 𝐾𝑛 stabilnosti kompleksa
K1 > K2 > K3 > K4
• porastom koncentracije stvaraoca kompleksa postupno raste broj liganada

vezanih za centralni atom
• ravnoteže između svih niže i više supstituiranih kompleksnih molekulskih vrsta
ravnoteže u između otopine i neotopljenog kristala
• utjecaj ionske jakosti na topljivost soli – porastom ionske jakosti tj.
dodatkom drugih elektrolita raste topljivost soli
zasićene otopine vrlo slabo

𝐾𝑠 = B+ A−
topljivih soli
[B+ ] ∙ 𝑦B+ A− ∙ 𝑦A− slabo topljive soli

∙ = 𝐾s ⊖
koncentracije veće od 10-3
mol dm−3 mol dm−3
moldm-3
• utjecaj nastajanja kompleksa na topljivost soli – smanjenje konc.
kationa ili aniona – povećanje topljivosti slabo topljive soli
• vezanje u slabo disocirani spoj – otapanje teško topljivih soli slabih kiselina u
otopinama jakih kiselina
A- + H+ HA
ravnoteže u između otopine i neotopljenog kristala
• vezanje u slabo disocirane komplekse ili molekule – veća konstanta nastajanja
kompleksa – stabilniji kompleks - veća topljivost soli
B+ + nX- [BXn](n-1)-
anion soli koji stvara kompleks
• utjecaj istovrsnog iona na topljivost soli – dodatkom elektrolita s

istovrsnim ionom zasićenoj otopini soli
• smanjuje se njezina topljivost – male konc. vrlo slabo topljive soli i elektrolita
• povećava se ionska jakost – povećava se topljivost – jače topljive soli i veći dodatak
elektrolita (taložni reagens mora biti dodan u malom suvišku)
redoks ravnoteže
red1 oks1 + ne-
oks2 + ne- red2
red1 + oks2 oks1 + red2
𝑎(𝑜𝑘𝑠1 )𝘢 ∙ 𝑎(𝑟𝑒𝑑2 )𝑏 ⊖
a red1 + b oks2 a oks1 + b red2 = 𝐾𝑟.𝑜.
𝑎(𝑟𝑒𝑑1 )𝘢 ∙ 𝑎(𝑜𝑘𝑠2 )𝑏
konstanta redoks ravnoteže
red oks + e- 𝑎(𝑜𝑘𝑠) ∙ 𝑎(𝑒 − ) ⊖ konstanta ravnoteže redoks sustava

= 𝐾𝑅/𝑂
𝑎(𝑟𝑒𝑑) s obzirom na jedan elektron - exp
oks + e- red 𝑎(𝑟𝑒𝑑) ⊖ ⊖

−
= 𝐾𝑂/𝑅 = 1/𝐾𝑅/𝑂
𝑎(𝑜𝑘𝑠)𝑎(𝑒 )
⊖ ⊖
• veća 𝐾𝑅/𝑂 (ili manja 𝐾𝑂/𝑅 ) – jače redukcijsko sredstvo
⊖ ⊖
• manja 𝐾𝑅/𝑂 (ili veća 𝐾𝑂/𝑅 ) jače oksidacsijsko sredstvo
redoks ravnoteže
⊖ + −
Na(s) Na+(aq) + e- 𝐾𝑅/𝑂 = 𝑎 𝑁𝑎 ∙𝑎 𝑒 = 6,8 ∙ 1045
⊖ −
½ Zn(s) ½ Zn2+(aq) + e- 𝐾𝑅/𝑂 = 𝑎(𝑍𝑛2+ )1/2 ∙ 𝑎 𝑒 = 7,6 ∙ 1012
⊖ −
½ Cu(s) ½ Cu2+(aq) + e- 𝐾𝑅/𝑂 = 𝑎(𝐶𝑢2+ )1/2 ∙ 𝑎 𝑒 = 1,5 ∙ 10−6
𝑎(𝑍𝑛2+ )1/2 ∙ 𝑎(𝑒 − ) 7,6 ∙ 1012

½ Zn(s) + ½ Cu2+(aq) ½ Zn2+(aq) + ½ Cu(s) 𝐾 ⊖
= = −6
= 5,1 ∙ 1018
𝑎(𝐶𝑢 )2+ 1/2 1,5 ∙ 10
𝑧
⊖′
⊖
𝐾𝑅/𝑂
𝐾𝑟.𝑜. = ⊖′′ z = broj izmijenjenih elektrona
𝐾𝑅/𝑂
⊖
𝐾𝑟.𝑜. = (5,1 ∙ 1018 )2 = 2,6 ∙ 1037
redoks ravnoteže
• metal u otopini njegovih iona - negativni električni potencijal s obzirom na

otopinu- dinamička ravnoteža
Mz+(aq) + ze- M(s)
𝑎(𝑟𝑒𝑑) ⊖ ⊖
= 𝐾𝑂/𝑅 = 1/𝐾𝑅/𝑂
𝑎(𝑜𝑘𝑠)𝑎(𝑒 − )
⊖
• 𝐾𝑂/𝑅 manja – negativniji el. potencijal -
metal jači reducens – metalni ioni slabije
oksidacijsko sredstvo
⊖
• 𝐾𝑂/𝑅 veća – pozitivniji potencijal - metal
slabije redukcijsko sredstvo
redoks ravnoteže
• nije moguće mjeriti razliku električnih potencijala između
metala i otopine – standardna vodikova elektroda – vodik na
platinskoj žici pod atmosferskim tlakom (101 325 Pa), a konc. HCl 1 M
• standardni elektrodni potencijal – standardna

EMS (elektromotorna sila) reakcije u kojoj se
služi kao vodič i kao površina
molekulski vodik oksidira odgovarajućom za disocijaciju molekula
molekulskom vrstom u solvatizirani proton vodika
Pt(s), H2(g)|H+(aq)||Zn2+(aq)|Zn(s)
⊖
𝐸Zn 2+ /Zn = −0,763 V
redoks ravnoteže
redoks ravnoteže
Pt(s), H2(g)|H+(aq)||Cu2+(aq)|Cu(s)
⊖
𝐸Cu2+ /Cu = 0,340 V
redoks ravnoteže
ΔGƟ < 0 spontana reakcija
Zn(s)|Zn2+(aq)||Cu2+(aq)|Cu(s)
EMFƟ > 0
anoda – oksidacija
katoda – redukcija
standardna elektromotorna sila
EMFƟ = EkƟ - EaƟ
EMFƟ = 1,103 V
redoks ravnoteže
redoks ravnoteže
⊖
𝐸Mz+ /M > 0 Δ𝐺 ⊖ < 0 spontana reakcija
⊖ ne odvija se spontano
𝐸Mz+ /M < 0 Δ𝐺 ⊖ > 0
• standardni elektrodni potencijal – mjera za tendenciju oksidiranog oblika da

primanjem elektrona snizi svoj oksidacijski stupanj
• niži EƟ – reducirani oblik jači reducens, oksidirani oblik slabiji oksidans
• viši EƟ - oksidirani oblik jači oksidans, reducirani oblik slabiji reducens
Δ𝐺 ⊖ = 0 dinamička ravnoteža
• elektrokemijska reakcija
redoks ravnoteže
• povezanost elektromotorne sile, Gibbsove energije i konstante ravnoteže
⊖
−∆r 𝐺 ⊖ = 𝑧 ⋅ 𝐹 ⋅ 𝐸MF
F = Faradayeva konstanta = električni naboj 1 mola elektrona (96 500 C/mol e-)
𝒛 ⋅ 𝑭= molarni naboj
−∆r 𝐺 ⊖ = 𝑅𝑇ln𝐾 ⊝
⊖ 𝑅𝑇 ⊖ 2,30𝑅𝑇
𝐸MF = ln𝐾 ⊝ 𝐸MF = log𝐾 ⊝
𝑧⋅𝐹 𝑧⋅𝐹
⊖
0,059 V 𝑧 ⋅ 𝐸MF
➢ kod 298 K ⊖
𝐸MF = log𝐾 ⊝ 𝐾⊝ = 𝑎𝑛𝑡𝑖𝑙𝑜𝑔
𝑧 0,059 V
⊖ 2,30𝑅𝑇 ⊝
𝐸O/R = log𝐾O/R
𝐹
redoks ravnoteže
redoks ravnoteže
• kada redoks sustavi nisu u standardnim uvjetima
Nernstova jednadžba za elektromotornu silu
⊖ 𝑅𝑇 𝜈 ⊖ 0,059 V 𝜈
𝐸MF = 𝐸MF − ln ෑ 𝑎𝑖 𝑖 𝐸MF = 𝐸MF − log ෑ 𝑎𝑖 𝑖
𝑧𝐹 𝑧
za produkte νi > 0, za reaktante νi < 0
Nernstova jednadžba za elektrodni potencijal
⊖ 0,059 V −𝜈
𝐸O/R = 𝐸O/R − log ෑ 𝑎𝑖 𝑖
𝑧
za reducirani oblik νi > 0, za oksidirani oblik νi < 0
• veća koncentracija oksidiranog oblika u odnosu na reducirani – pozitivniji

elektrodni potencijal i obrnuto
redoks ravnoteže
• ovisnost elektrodnog potencijala o pH
R + m/2 H2O O + mH+ + ze-

0,059 V 𝑎(O) 0,059 V𝑚
𝐸 = 𝐸⊖ + log − pH
𝑧 𝑎(R) 𝑧
R + mOH- O + m/2 H2O + ze-
0,059 V 𝑎(O) 0,059 V𝑚

𝐸 = 𝐸⊖ + log + (14 − pH)
𝑧 𝑎(R) 𝑧
• pH otopine niži – veća oksidacijska moć sustava – redoks potencijal pozitivniji

• pH otopine viši – redukcijska moć veća – redoks potencijal negativniji
• oksidacijska/redukcijska moć – razlika elektrodnih potencijala
redoks ravnoteže
• elektroliza – nespontana kemijska reakcija koja se odvija dovođenjem električne
energije
• napon razlaganja
Ur > EMS članka
• aktivacijski prenapon η
• višak napona
𝑈r = 𝐸𝑘 + 𝜂𝑘 − 𝐸𝑎 + 𝜂𝑎 − 𝐼𝑅
redoks ravnoteže
1
𝑄 =𝐹⋅𝑛 B
𝑧
množina ekvivalentnih jedinki tvari B
𝐼 ⋅ 𝑡 ⋅ 𝑀(𝐵)
𝑚(B) =
𝑧⋅𝐹
Faradayev zakon elektrolize

redoks ravnoteže
• standardni elektrodni potencijali ovise o promjeni Δ𝑟 𝐻⊝ i Δ𝑟 𝑆 ⊝
∆r 𝐺 ⊖ = Δ𝑟 𝐻 ⊝ − 𝑇Δ𝑟 𝑆 ⊝
• promjena sadržaja topline

• razaranje kristalne rešetke - energija atomiziranja – ΔaH > 0
• energija ionizacije - ΔiH > 0
• energija hidratizacije - ΔhH < 0
∆r 𝐻 ⊖ = Δ𝑎 𝐻⊝ + Δ𝑖 𝐻 ⊝ + Δℎ 𝐻 ⊝
• metalni ioni razl. naboja i veličine - ΔhH

• plinovite komponente - ΔdH i ΔeH
• nevodene otopine - ΔsH
• taljevine - ΔrSƟ
Redoks ravnoteže - zadaci
• pr.1. Zadana su dva redoks sustava s odgovarajućim standardnim
elektrodnim potencijalima:
𝐼2 + 2𝑒 − ⇌ 2𝐼 − Eᶱ = 0,54V anoda
𝐵𝑟2 + 2𝑒 − ⇌ 2𝐵𝑟 − Eᶱ = 1,09V katoda
• oba sustava moraju biti napisana za redukciju

• EᶱK je uvijek pozitivniji od EᶱA ⊝
𝐸𝑀𝐹 = 𝐸𝐾 − 𝐸𝐴
• reakcija je spontana kad je ΔG < 0 i EᶱMF > 0
• sponatno se odvija ljedeća reakcija: ⊝
𝑧 ∙ 𝐸𝑀𝐹
𝐾⊝ = 𝑎𝑛𝑡𝑖𝑙𝑜𝑔
0,059𝑉
𝐵𝑟2 + 2𝐼 − ⇌ 2𝐵𝑟 − + 𝐼2
2 ∙ 0,55𝑉
𝑙𝑜𝑔𝐾 ⊝ = = 18,644 𝐾 ⊝ = 4,41 ∙ 1018
0,059𝑉
RAVNOTEŽE U OTOPINAMA ELEKTROLITA
vrsta ravnoteže ime i simbol konstante tipičan primjer izraz za konstantu ravnoteže
ravnoteže
disocijacija vode ionski produkt, Kw 2H2O H3O+ + OH- 𝐾W = H3 O+ OH −
heterogena ravnoteža
između slabo topljive
produkt topljivosti, Ksp BaSO4(s) Ba2+ + SO42- 𝐾sp = Ba2+ SO2−
4
tvari i iona u nezasićenoj
otopini
disocijacija slabih konstanta disocijacije, Ka H3 O+ CH3 COO−
CH3COOH + H2O H3O+ + CH3COO- 𝐾a =
kiselina ili baza ili Kb CH3 COOH
nastajanje kompleksnog Ni(CN)2−
4
konstanta nastajanja, βn Ni2+ + 4CN- Ni(CN)42- 𝛽4 =
iona Ni2+ CN − 4
oksidacijsko/redukcijska Mn2+ Fe3+ 5

Kredoks MnO4- + 5Fe2+ + 8H+ Mn2+ + 5Fe3+ + 4H2O 𝐾𝑟𝑒𝑑𝑜𝑘𝑠 =
ravnoteža MnO4− Fe2+ 5 H+ 8
ravnoteža raspodjele
I2 org
između otapala koja se Kd I2(aq) I2(org) 𝐾𝑑 =
I2 aq
ne miješaju
• povratne reakcije, kemijska ravnoteža, zakon o djelovanju masa,
konstanta kemijske ravnoteže
• homogeni sustavi – ravnoteže i izrazi za konstantu ravnoteže
• heterogeni sustavi – ravnoteže, izrazi za konstantu ravnoteže
• utjecaj promjene temperature na ravnotežu – egzotremne i
endotermne reakcije
• ravnoteže u otopinama elektrolita – konstanta disocijacije, jakost
kiselina i baza, ionski produkt vode, pH, poliprotonske kiseline,
titracije (objasniti promjenu pH, točka ekvivalencije, indikatori),
hidroliza soli
• ravnoteže u otopinama kompleksa – konstanta stabilnosti
kompleksa, kompleksometrijske titracije
• ravnoteže između otopine i neotopljenog kristala – topljivost soli
(utjecaj pojedinih faktora), produkt topljivosti, aktivitet
• redoks ravnoteže – konstanta ravnoteže redoks sustava, redoks
otencijal, članci, redoks titracije
TERMOKEMIJA
• promjena sadržaja energije pri kemijskim reakcijama –
endotermene i egzotermne reakcije
• jedinica topline – džul (J)
1 cal = 4,184 J
1 kcal = 4,184 kJ
• toplina se mjeri kalorimetrom – dobro

izolirana posuda s poznatom količinom
vode – mjerenjem promjene temperature
vode odredi se toplina koja se oslobodila
ili vezala u toku kemijske reakcije – nema
gubitaka
TERMOKEMIJA
• termokemijske reakcije
• uvijek navesti fizičko stanje reaktanata i produkata
• množimo li reakciju s određnim faktorom, moramo pomnožiti i entalpiju
• obrnutom reakcijom dobijemo istu entalpiju ali različitog predznaka
• specifični toplinski kapacitet (cp) – količina topline potrebna za rast T 1 g
tvari za 1 °C (intenzivno svojstvo)
• toplinski kapacitet (C) – količina topline potrebna da bi se određenoj
količini tvari podigla T za 1 °C (ekstenzivno svojstvo)
• pri stalnom tlaku Cv
• pri stalnom volumenu Cp
• molarni toplinski kapacitet
𝐶𝑉
𝐶𝑉,𝑚 = 𝐶 = 𝑐𝑝𝑚 J/°C
𝑛
𝑄 = 𝐶∆𝑡
𝐶𝑝
𝐶𝑝,𝑚 = 𝑄 = 𝑚𝑐𝑝∆𝑡
𝑛
TERMOKEMIJA
• unutrašnja energija (U) – suma potencijalne i kinetičke energije
svih čestica u tom sustavu – mijenja se prilikom kemijske reakcije –
energija se može pretvarati iz jednog oblika u drugi, ali ne može
nestati ili se uništiti (I. zakon termodinamike)
∆𝐸 = 𝐸𝑘 − 𝐸𝑝
• pri konst V. – promjena unutrašnje energije je jednaka toplini rekacije
∆𝑈 = 𝑄𝑉=𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.
• pri konst. p (najčešće) – sustav vrši rad protiv tlaka

okoline – toplina se troši na promjenu unutrašnje energije i
rad (W < 0)
∆𝑈 = 𝑄𝑝=𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. − 𝑝∆𝑉 ∆𝑈 + 𝑝∆𝑉 = 𝑄𝑝=𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.

I.zakon termodinamike
∆𝐻 = 𝑄𝑝=𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. ∆𝐻 = ∆𝑈 + 𝑝∆𝑉
TERMOKEMIJA
• reakcijska entalpija – ΔrH – razlika entalpije produkata
i reaktanata – ne ovisi o putu reakcije (Hess-ov zakon)
∆𝑟𝐻 = 𝐻𝑝 − 𝐻𝑟 ΔrHᶱ 101325 Pa, 25 °C, aktivitet 1
• entalpija stvaranja neke tvari - ΔfH○ - entalpija reakcije u
kojoj nastaje neka tvar iz elementarnih tvari u standardnom
stanju, a steh. koeficijent tvari je 1
• toplina reakcije – razlika entalpija stvaranja produkata i
reaktanata
⊖ ⊖
∆𝑟𝐻⊝ = ෍ 𝑝 △𝑓 𝐻𝑝𝑟𝑜𝑑𝑢𝑘𝑡𝑎 − ෍ 𝑟 △𝑓 𝐻𝑟𝑎𝑘𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎
∆𝑟𝐻⊝ = ෍ 𝜈𝑖 △𝑓 𝐻𝑖⊖
• entalpije stvaranja elementarnih tvari = 0

TERMOKEMIJA
• izgaranje vodika
1
𝐻2 𝑔 + 2 𝑂2 (𝑔) → 𝐻2 𝑂(𝑔) ∆𝑟 𝐻 = −241,8 𝑘𝐽/𝑚𝑜𝑙
1
𝐻2 𝑔 + 2 𝑂2 (𝑔) → 𝐻2 𝑂(𝑙) ∆𝑟 𝐻 = −285,8 𝑘𝐽/𝑚𝑜𝑙
• Hessov zakon – prilikom prijelaza nekog kemijskog sustava iz određenog

početnog stanja u određeno konačno stanje, oslobođena ili apsorbirana
količina topline ne ovisi o putu reakcije
1
𝐻2 𝑔 + 2 𝑂2 (𝑔) → 𝐻2 𝑂(𝑙) ∆𝑟 𝐻 = −285,8 𝑘𝐽/𝑚𝑜𝑙
𝐻2 𝑂 𝑙 → 𝐻2 𝑂(𝑔) ∆𝑟 𝐻 = 44,0𝑘𝐽/𝑚𝑜𝑙
1
𝐻2 𝑔 + 2 𝑂2 (𝑔) → 𝐻2 𝑂(𝑔) ∆𝑟 𝐻 = −241,8 𝑘𝐽/𝑚𝑜𝑙
TERMOKEMIJA
• promjena entalpije pri faznim promjenama – promjena entalpije
se odnosi samo na promjenu agregatnog stanja (ne i na zagrijavanje
sustava)
• za taljenje leda
𝐻2 𝑂(𝑠) → 𝐻2 𝑂(𝑙)
ΔH(273,15K) = 6009 Jmol-1
• dobije se voda temperature 0°C
𝑃𝑏𝑖𝑗𝑒𝑙𝑖 → 𝑃𝑐𝑟𝑣𝑒𝑛𝑖 ∆𝐻 = −67 𝑘𝐽𝑚𝑜𝑙 −1
• crveni fosfor je stabilniji

TERMOKEMIJA
• slobodna i vezana energija
• slobodna energija – dio energije koji se može max. pretvoriti u rad
• vezana energija – dio energije vezan u sustavu kao toplina
• promjena entalpije jednaka je promjeni Gibbsove energije i promjeni
vezane energije
• viša temperatura- veće gibanje molekula – veći nered
∆𝑟 𝐻 = ∆𝑟 𝐺 + 𝑇∆𝑟 𝑆
TERMOKEMIJA
• mikrostanja – način distribucije
molekula u prostoru
• pr. distribucija 4 molekule u dva
jednaka odjeljka
• distribucija III (po dvije molekule u
svakom odjeljku) – najviše načina za
postizanje – vjerojatnost je veća
𝑆 = 𝑘𝐵 ln𝑊
kB = 1,38*10-23 JK-1 Boltzmannova konstanta
W – termodinamička vjerojatnost stanja
• spontano miješanje molekula ΔS > 0

• potpuno miješanje – stanje najvećeg nereda –
ravnoteža ΔS = 0
TERMOKEMIJA
TERMOKEMIJA
∆𝑟 𝐺 = ∆𝑟 𝐻 − 𝑇∆𝑟 𝑆
TERMOKEMIJA
• otopina određenog aktiviteta
∆𝐺 = 𝐺𝑘𝑜𝑛𝑎č𝑛𝑜 − 𝐺𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑛𝑜
𝐺 = 𝐺 ⊖ + 𝑅𝑇ln𝑎
A + B C + D
𝐺𝐴 = 𝐺𝐴⊖ + 𝑅𝑇ln𝑎𝐴
𝑎𝐷 𝑎 𝐶
𝐺𝐵 = 𝐺𝐵⊖ + 𝑅𝑇ln𝑎𝐵 Δ𝑟 𝐺 = Δ𝑟 𝐺 ⊖ + 𝑅𝑇ln
𝑎𝐴 𝑎𝐵
𝐺𝐶 = 𝐺𝐶⊖ + 𝑅𝑇ln𝑎𝐶
Δ𝑟 𝐺 ⊖ = −2,30𝑅𝑇log𝐾 ⊖
𝐺𝐴 = 𝐺𝐷⊖ + 𝑅𝑇ln𝑎𝐷
• unutarnja energija, I. zakon termodinamike, reakcijska
entalpija, endotermna i egzotermna reakcija
• Hessov zakon
• entalpija stvaranja tvari
• slobodna energija reakcije – II. zakon termodinamike
• Gibbsova energija, entropija, mikrostanja
Nuklearna kemija
• nuklearne reakcije – u reakcijama sudjeluje jezgra atoma –
oslobađanje velikih količina energije
• prirodne radioaktivne tvari
• α – zrake – jezgre helijevih atoma
• β – zrake - elektroni
• γ – zrake – kratkovalni elektromagentski valovi
• radioaktivna pretvorba – pretvorba jednog elementa u drugi uz
emisiju zraka – radioaktivni elementi
• nastaje novi element
• velika količina oslobođene energije
• pretvorba je ireverzibilna
• brzina radioaktivne pretvorbe je neovisna o vanjskim utjecajima
Nuklearna kemija
• prirodna radioaktivna pretvorba -
zračenje α ili β-zraka, pri čemu
često nastaju i γ-zrake
• α – raspad – smanjuje se atomski i
maseni broj
A (A−4)
ZE → (Z−2)E + 42He
• emitiranje β – čestice – maseni broj ostaje isti,

atomski broj se povećava
A A
ZE → (Z+1)E + 𝑒−
Nuklearna kemija
• Soddy-Fajansov zakon radioaktivnog pomaka – α-zračenjem
nastali novi element stoji u periodnom sustavu dva mjesta nalijevo, a β-
zračenjem jedno mjesto nadesno od ishodnog elementa
• raspadni niz – radioaktivna ravnoteža (ravnoteža zračenja) – raspadni
niz urana (238U-207Pb); aktinija (235U-207Pb); torija (232Th-208Pb)
Nuklearna kemija
• brzina radioaktivnog raspada – karakteristična za atom određenog
elementa
• veća brzina radioaktivnog raspada – jače emitirano zračenje – veći
intenzitet zračenja (broj emitiranih čestica u jedinici vremena)
• konstanta raspada (λ)
• vrijeme poluraspada (t1/2) – vrijeme koje je prošlo dok se radioaktivni
nuklid raspao upravo na polovicu prvobitnog broja atoma – manje što je λ
veća
0,693
𝑡1/2 =
𝜆
• broj atoma radioaktivnih elemenata u radioaktivnoj ravnoteži u mineralima i
preparatima odnose se kao vriujeme poluraspada
𝑁 ′ 𝜆′′ 𝑡′1/2
= =
𝑁 ′′ 𝜆′ 𝑡′′1/2
Nuklearna kemija
• energija radioaktivnog raspada - energija koja se oslobodi u obliku
kinetičke energije emitiranih α – čestica prilikom pretvorbe atoma
• prirodna radioaktivnost – elementi s velikim atomskim brojem
• nuklearne sile – transformacija neutrona u

proton i obrnuto
𝑝+ ⇆ 𝑛 + 𝜋 +
𝑛 ⇆ 𝑝+ + 𝜋 −
Nuklearna kemija
• mezoni – masa između protona i elektrona – vrlo nestabilni
• mioni – 207 puta veća masa od elektrona (laki mezoni)
• pozitivni μ-mezon (μ+)
• negativni μ-mezon (μ-)
• pioni – 273 puta veća masa od elektrona (teški mezoni)
• pozitivni π-mezon (π+)
• neutralni π-mezon (π0)
• negativni π-mezon (π-)
• spontani prelazak piona u mione i neutrino (ν) tj. antineutrino (𝜈)ǁ
𝜋 + → 𝜇+ + 𝜈
𝜋 − → 𝜇− + 𝜈ǁ
Nuklearna kemija
• neutralni π0 mezon raspad se u dva fotona (γ zračenje)
𝜋 0 → 2𝛾
• μ-mezoni se raspadaju na pozitron (e+), odnosno negatron (elektron)

i neutrino i antineutrino
𝜇 ± → 𝑒 ± + 𝜈 + 𝜈ǁ
• pozitron – stabilna čestice mase jednakoj masi elektrona ali suprotnog
naboja – unište ga elektroni pri čemu nastaju dva fotona (γ-zračenje)
𝑒 + + 𝑒 − → 2𝛾
• elektroni β-zraka (posjeduju kontinuirano područje kinetičke energije) se razlikuju od

elektrona iz elektronskog plašta – ukupna energija je manja od gubitka mase
– neutrino (čestica bez mase mirovanja i električnog naboja)
Nuklearna kemija
• hiperoni – raspada se u
proton ili antiproton i π -
mezon
• barioni – protoni, neutroni
i hiperoni (kozmičke zrake m
veća od protona)
• leptoni – elektroni,
pozitroni, mioni i neutrina
• kvarkovi – postoje samo

kao udružena trojka ili kao
par
• proton – dva kvarka
naboja +2/3 i jedan -1/3
• neutron – jedan kvark
+2/3 i dva kvarka -1/3
VODIK
• elektronska konfiguracija 1s1
• spojevi s pozitivnim +1 (s elementima
veće elektronegativnosti ) i negativnim -
1 stupnjem oksidacije (s metalima –
hidridi)
H2 (g) → 2H(g) ΔrH = 436,0 kJmol-1
• vrlo jaka jednostruka veza – reagira dovoljno brzo s drugim elementima samo pri
visokim temperaturama – veća reaktivnost u atomskom stanju
• spojevi vodika
• s negativnim stupnjem oksidacije – hidridi
• hidridi solnog karaktera
• hidridi metalnog karaktera
• kovalentni hidridi – polimeri
• s pozitivnim stupnjem oksidacije
VODIK - hidridi
negativni stupanj oksidacije vodika
• hidridi solnog karaktera – sadrže H- ion i pokazuju svojstva ionskih
spojeva
• spojevi vodika s alkalijskim (NaH, LiH, KH, RbH, CsH) i nekim
zemnoalkalijskim elementima (CaH2, SrH2, BaH2)
• hidridi metalnog karaktera

• hidridi lantanida
• LnH2 – struktura fluorita
• LnH3 – heksagonska struktura
• hidridi aktinida
• struktura fluorita
• heksagonska struktura
• hidride skupine skandija, titana, vanadija
• hidridi kroma
VODIK
• vodik u metalnim hidridima
• atom u kristalnoj rešetki metala (0)
• H+ ion – valentni elektron je prebačen u vodljivu vrpcu
• H- ion – jedan elektron prešao iz vodljive vrpca
• kovalentni hidridi – hidridi bora i elemenata oko njega (AlH3, BeH2)

• sposobost adicije M-H na nezasićene veze
spojevi vodika s pozitivnim stupnjem oksidacije

• vodik vezan za elemente velike elektronegativnosti
• spojevi pretežno kovalentne prirode s parcijalnim ionskim
karakterom – plinovi ili lako isparljive tekućine
HALOGENI ELEMENTI
• izravno s metalima daju
soli
• zajednička konfiguracija
ns2 np5
• tvore dvoatomne
molekule povezujući se
kovalentnom vezom
HALOGENI ELEMENTI
• vrlo visoka energija ionizacije i
elektronegativnost – djeluju kao
oksidacijska sredstva
• spojevi halogenih elemenata

• stupanj oksidacije -1 – halogeni elementi
lako primaju jedan elektron
• halogenovodici (HX) reagiraju kiselo u
vodenim otopinama
HX(g) + H2O H3O+ + X-
• soli tih kiselina – halogenidi

• ionski halogenidi – halogenidi solnog karaktera – halogenidi metala 1. i 2.
skupine i halogenidi lantanida i aktinida u nižim stupnjevima oksidacije (+2 i +3)
• semi-ionski halogenidi – halogenidi prijelaznih elemenata u nižim oks. stanjima
(+1 do +3) i halogenidi p-elemanata
• kovalentni halogenidi – halogenidi nemetala i metala s višim stupnjem
oksidacije (> +3)
HALOGENI ELEMENTI
• pozitivni stupnjevi oksidacije
+1
• HXO – hipohalogenitne kiseline (hipohalogeniti – hipokloriti, hipobromiti i
hipojoditi) – nastaju djelovanjem vode na odgovarajući halogen ili otopine lužine –
jaka su oksidacijska sredstva, slabe kiseline
X2 + H2 O ⇄ H + + X − + HXO
X2 + 2OH − → X − + XO− + H2 O
+3
• HXO2 – halogenitne kiseline, halogeniti (nema kod joda, kod broma nije sigurno
utvrđeno)
+5
• HXO3 – halogenatne kiseline, halogenati (klorati, bromati i jodati)
+7
• HXO4 – perhalogenatne kiseline, perhalogenati (preklorati, perbromati, perjodati)
HALKOGENI ELEMENTI
• halkogeni – oni koji tvore rude
ns2 np4
• samo kisik stvara dvoatomne molekule

• ostali elementi stvaraju višeatomne
molekule – postoje u više alotropskih
modifikacija
ELEMENTI 15.SKUPINE - dušik
ns2 np3
stupanj oksidacije od -3 do +5
+
NH3 + H2 O ⇄ NH4 +OH −
amonijev ili azanijev ion
+
NH4 OH ⇄ NH4 +OH −
• azidni ion
• dušik(I) oksid ili didušikov oksid
• dušikov(II) oksid ili dušikov monoksid

• dušikov(III) oksid ili didušikov trioksid
• dušikov dioksid/didušikov tetraoksid
• didušikov pentoksid
• dušična kiselina

Opća I Anorganska Kemija - 18 - 19

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Opća I Anorganska Kemija - 18 - 19

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prirodne znanosti i kemija

Fizika Kemija Biologija

• Kemijska promjena – bitno se mijenja sastav tvari

FIZIČKA VELIČINA OSNOVNA SI - JEDINICA

• pogreške u exp. podacima:

homogene smjese ili otopine čiste tvari – točno određeni i stalni

tekuće čvrste ili kristalne plinske

• električna i toplinska vodljivost

• Pri s.t. i 101 325 Pa:

• Relativna atomska masa – prema Daltonu!

❖ prostorna rešetka - jedinična ili elementarna ćelija – dimenzije

❖ 14 vrsta jediničnih ćelija – 7 kristalnih sustava

masa = broj atoma x ma

omjer gustoća 1 1,3 1,4

• čiste tvari rijetko kristaliziraju u jednostavnoj kubičnoj strukturi – zaostane

❖ pr. 2. Rubidij kristalizira u prostorno centriranoj kocki, a duljina brida

CsCl ZnS CaF2

• kvarc (SiO2) – polarna kovalentna veza

• velike sile kohezije – velika čvrstoća – povećava se s brojem

• Idealni i realni plinovi – van der Waalsove sile

nema privlačenja između molekula

• ravnotežni tlak pare – max. tlak pare koji

• pr1. Dietileter je lakohlapljiva, zapaljiva tekućina koja se

• pr2. Tlak para etanola na 34.9 °C je 100 mmHg. Koliki je tlak

• dvije vrste električnih naboja

𝜀0 = 8,8542 · 10−12 𝐹𝑚−1

• Potencijalna energija dvaju električnih naboja- kapacitet obavaljanja rada

• el. naboj - jakost električnog polja

𝑚𝑒 = 9.109534 ± 0.000047 × 10−31 𝑘𝑔

• Goldstein, 1886.g. – kanalne zrake - proton

• Chadwick – postojanje neutralnih čestica mase malo veće od

kisik O2 2 atoma kisika

2Na + Cl2 2NaCl

• struktura atoma – α-, β-, γ-zrake, kanalne zrtake, Rutherfordov

• kemijski element – linearni zakon elemenata, redni broj elementa,

• formule kemijskih spojeva (nomenklatura), jednadžbe kemijskih

• Izotopi kisika – fizička (16O) i kemijska (izotopska smjesa) skala

• 1959.g. – 12C – unificirana skala relativnih atomskih masa (težina) –

𝑀𝑟 𝐶𝑎𝐶𝑂3 = 40,08 + 12,01 + 3 ∙ 16 = 100,09

Avogadrov broj – broj atoma koji se nalazi u 12 g ugljikova

L = (6,022 045 ± 0,000 031) · 1023 mol-1

• Unificirana atomska jedinica mase (prije dalton, d) (u) – 1/12

mu = (1,660 565 5 ± 0,000 008 6) · 10-27 kg

𝒑∙𝑽=𝑹∙𝒏∙𝑻 opća plinska konstanta

𝑝⊝ 𝑉𝑚⊝ 101325 𝑘𝑔𝑚−1 𝑠 −1 ∙ 22,41383 ∙ 10−3 𝑚3 𝑚𝑜𝑙 −1

• realni plinovi – veći tlak-veća odstupanja

• H2 – male međumolekulske sile, veliko

• pr.1. Koliki je tlak plina u posudi volumena 1 L, ako se u njoj

• pr.2. Izračunajte tlak 3,5 mola NH3 koji zauzima volumen od

• ρN – normalna gustoća plina, standardni uvjeti

• otapanjem 32,69 g cinka razvije se 1,008 g vodika (0,5 mol)

• Spektrograf masa – mjerenje mase ioniziranih atoma i molekula

• neki simboli – latinska imena elemenata

• u dodiru sa zrakom gube sjaj zbog stvaranja oksida (ionski spojevi)

• tvore oksidacijska stanja +2 i +4

• svojstva nemetala – krutine (C) ili plinovi (O)

• M.J. von Pettenkofer (1850.)

• A. Van den Broek (1911.) – rastući naboj jezgre (atomski broj)

• Hundovo pravilo – popunjavaje degeneriranih orbitala s elektronima

• plinski zakoni – objasniti svaki pojedinačno

• jednadžba stanja idealnog i realnog plina – razlika između idealnih i

• periodni sustav elemenata – Mendeleljeva tablica elemenata,

• periodni sustav dugih i kratkih perioda, periode i skupine