Škola: Druga gimnazija

SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE

TEMA: Brak i njegova funkcija

MENTOR: Sanela Kadrid,prof. UČENICA: Fetid Lamija

Zenica, april, 2013

SADRŽAJ:

1. UVOD.................................................................................................................................3

2.1.POJAM BRAKA.............................................................................................................4

2.1.1.Brak kao društvena institucija

2.1.2.Zajednički život supružnika

3.1. FUNKCIJA BRAKA..............................................................................................................5

4.1. VRSTE BRAKOVA...............................................................................................................5

4.1.1. Prema broju partnera

4.1.2. Prema društvenoj grupi

4.1.3. Prema duhovnoj ili svjetskoj vlasti

4.2. Suvremene alternative tradicionalnom braku..................................................................6

5.1. ASPEKTI BRAKA................................................................................................................7

5.1.1. Pravni aspekt braka

5.1.2. Ekonomski aspekt braka
5.1.3. Religijski aspekt braka

6.1. PRESTANAK BRAKA..........................................................................................................8

6.2. Slom braka.....................................................................................................................9

6.2.1. Prazni brak

6.2.2. Rastava

6.2.3. Razvod

7.1. KRITIKA BRAKA.................................................................................................................9

8. ZAKLJUČAK.........................................................................................................................10

9. LITERATURA........................................................................................................................11

2
1.UVOD

Tema ovog seminarskog rada je „Brak i njegova funkcija“. Za ovu temu sam se odlučila iz razloga što je
brak jedna od vječitih tema karakteristična za svako vremensko razdoblje. Brak i porodica su mjesto gdje
se njeguje ljubav, mjesto moralne i duhovne vrijednosti. Predstavljaju okrilje sigurnosti i topline koja se
može osjetiti samo u okviru sretne i složne porodice. Donošenje zajedničkih odluka i poštovanje
tradicionalnih odnosa glavne su karakteristike braka.

Brak i potomstvo spadaju u osnovne potrebe čovjeka. Mnogi sociolozi smatraju porodicu kamenom
temeljcem društva a samim tim i pojam braka koji je u uskoj vezi s njom.

Teško je zamisliti kako bi društvo funkcionisalo bez porodice jer je shvatamo kao univerzalnu društvenu
grupu,kao neizbježan dio ljudskog društva i brak,takođe kao ključnu vezu između dvoje odraslih
pojedinaca.

Bračni ciklus nastaje zasnivanjem braka i traje do njihovog prestanka: proglašenje braka za nevažedi,
smrdu bračnog druga, i razvodom braka. Uokviru ovog kruga od značaja su: odnosi prije zasnivanja
braka, zaključivanje braka, odnosi u braku I prestanak braka. Glavnu ulogu prije zaključivanja braka igraju
predbračni odnosi i izbor bračnog druga, jerod toga zavisi bududnost bračnih drugova.

3
2.1. POJAM BRAKA

Brak se shvada kao društveno priznata i običajem,moralom,religijom ili pravom regulirana,relativno

trajna spolna zajednica muškarca i žene

Brak sam po sebi ne čini porodicu, ved se to proširuje rađanjem dece. Rađanjedjece predstavlja
formiranje porodice a supružnici dobijaju novu društvenu ulogu kad im se rode djeca i kad u
porodici postanu roditelji. Kako je za svako društvo roditeljska uloga veoma važna, tako je ona uvijek I
društveno uređena, moralno, običajno, pa i pravno.

1.1.1. Brak kao društvena institucija

Brak je društvena institucija kojom se regulira specifični odnos između dva ili više pojedinaca u
svrhu zajedničkog života i odgajanja potomstva. Brak je u vedini današnjih zemalja sankcioniran od
strane države, ali se može u određenim slučajevima sklopiti ili regulirati od strane određene vjerske
zajednice. Brak je ponekad teško karakterizirati jer osim moralne, ima i pravni sadržaj, odnosno neki ga
teoretičari tumače kao posebnu formu građanskopravnog ugovora.

Brak se ne svodi samo na seksualnu vezu muškarca I žene jer se takva može uspostaviti I održavati I bez
institucije braka. Brak je ekonomska zajednica,koja podrazumjeva zajednicu života u kojoj muškarac I
žena zajedno osiguravaju materijalne uvjete za život.

1.1.2. Zajednički život supružnika

Glavnu značajku braka predstavlja zajednički život supružnika, slikovito poznato kao "dijeljenje stola i
postelje". U modernim zapadnim zemljama se smatra da supružnici ulaskom u brak napuštaju svoje
nekadašnje porodice i stvaraju novu porodicu ili novo domadinstvo. U idealnim uvjetima se to postiže
tako da se useljavaju u kudu ili stan čiji su vlasnici ili koga su iznajmili. U tradicionalnim sredinama je,
međutim, češdi slučaj da se supružnik pridruži porodici svog bračnog druga; u slučaju da se muž
pridružuje ženinoj porodici riječ je o matrilokalnom braku, u slučaju - mnogo češdem - u kome se
supruga priključuje muževoj porodici, riječ je o patrilokalnom braku.

Važnost zajedničkog života mnoga moderna zakonodavstva naglašavaju time što ga smatraju dokazom
"ispravnosti" braka kada brak predstavlja osnov za neka prava ili povlastice, kao što je npr. socijalna
pomod ili pravo stranog državljanina na stalni boravak u zemlji svog bračnog druga.

4
3.1. FUNKCIJABRAKA

Mali se broj teorija i istraživanja bavi problemom bračne kvalitete kao nezavisne varijable, tj. pitanjem
kako ona djeluje na ponašanje bračnih partnera i njihove djece. Sve teorije i rezultate istraživanja toga
problema možemo svrstati u nekoliko skupina i to prema zavisnoj varijabli. U tom smislu postoje
istraživanja u kojima se pokušalo utvrditi kako bračna kvaliteta djeluje na:
1.Životno zadovoljstvo bračnih partnera
2. Fizičko i psihičko zdravlje partnera
3. Stabilnost braka
4. Emotivni razvoj djece

Najvedi dio ljudskih kultura smatraju upravo brak jedinom institucijom u okviru koje je dozvoljeno,
odnosno "moralno", prakticirati seksualne odnose. Oblici seksualnosti koji izlaze iz tih okvira, kao što su
izvanbračni odnosi, se u tradicionalnim društvima smatraju grijehom. Od bračnih drugova se u
tradicionalnim društvima također načelno očekuje da svoje seksualne aktivnosti osim vlastitom užitku
podrede i dobijanju potomstva, odnosno djece; tako rođena djeca de u tradicionalnom smislu biti
"zakonita", odnosno odrastati u načelno boljem položaju od vanbračne djece koja odrastaju u sirotištima
ili samo s jednim prirodnim roditeljem.

Takva shvadanja su, međutim, u zapadnim zemljama sve više napuštana. To se dijelom može zahvaliti
zakonodavstvima koja su u pravima potpuno izjednačila "zakonitu" s vanbračnom djecom; to je uklonilo
jedan od najčešdih motiva za sklapanje brakova. S druge strane, neki vjenčani parovi biraju život bez
djece i pri tome koriste razne metode kontrole rađanja, uključujudi i vlastitu sterilizaciju. Pri tome je
glavni motiv ekonomski, odnosno shvadanje kako nedostatak djece omogudava daleko ugodniji način
života, pogotovo kada oba supružnika imaju visoke prihode.

4.1. VRSTE BRAKOVA

Brakovi se, s obzirom na to da se pojavljuju u različitim kulturama, pojavljuju u brojnim oblicima. Obično
se dijele po broju partnera, pripadnosti partnera određenoj društvenoj grupi odnosno instituciji pred
kojom se sklapaju.

4.1.1.Prema broju partnera brak dijelimo na:

 Monogamija je oblik braka savremenog civilizovanog društva, tj. brak u parovimaizmeđu jednog
mučkarca i jedne žene.

5
  Poligamija je oblik braka sa više partnera,koji ima dve varijante :

 poliginija, brak između jednog muškarca i više žena

 poliandrija, brak između jedne žene i više muškaraca

4.1.2. Prema tome pripadaju li partneri istoj društvenoj grupi (pleme, nacija, klasa, vjerska zajednica):

 endogamne, tj. između pripadnika iste društvene grupe

 egzogamne, tj. između pripadnika različitih društvenih grupa

4.1.3. Prema tome da li se sklapaju od strane duhovne (vjerske) ili svjetovne vlasti:

 crkveni brak nastaje u vjerskim institucijama, pred crkvenim organima.

 građanski braknastaje u modernim građanskim društvima, a sklapa se pred državnim
organima.

4.2. Suvremene alternative tradicionalnom braku:

Izvanbračna zajednica je danas dosta raširena u zapadnim zemljama. Uzroke ovom tipu zajednicu treba
tražiti u posljedicama koje život u braku ima za bračne partnere,prvenstveno za ženu. U bračnoj zajednici
žena ima ulogu domadice,onemogudeno joj je jednako napredovanje u profesiji te pretvara se u oblik
vlasništva svog supruga. Ti I još neki činitelji prislili su ženu da se priključi feminističkom pokretu I da
ustanu protiv braka po svaku cijenu. Izvanbračna zajednica je zajednica muškarca I dene izgrađena na
međusobnoj ljubavi s jednakim pravima I obavezama. Oni zajedno stanuju,stječu imovinu I formiraju
obitelj. Razlika u odnosu na tradicionalni brak svodi se na činjenicu da odnosi između partnera nisu
regulirani zakonom.

Istospolna zajednica je zajednica koju čine pripadnici istog spola. Ove zajednice u različitim vremenima
različito su bile vrednovane. Ranije su homoseksualne zajednice bile zakonom zabranjene te su osobe s
homoseksualnim sklonostima svoju osobinu čuvale u tajnosti. Danas homoseksualnost prestaje biti
društveni tabu. Ovakve zajednice su danas sve češda pojava a odnos države je znatno liberalniji.

6
5.1. ASPEKTI BRAKA

5.1.1. Pravni aspekt:

Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima pravo na brak spada pod jedno od osnovnih ljudskih
prava. Brak je, u pravnom smislu, zakonom uređena životna zajednica između žene i muškarca. Porodični
zakon Bosne i Hercegovine zajednicu istospolnih partnera ne definiše kao brak. U novijem vremenu
ovakva vrsta zajednice postaje pravno priznata u mnogim državama. Za sklapanje braka moraju biti
ispunjene određene pravne pretpostavke propisane zakonom da bi pravni poredak takvoj zajednici
priznao učinke braka. Učinci braka mogu biti osobno pravni (npr. prezime bračnih drugova) i
imovinskopravni (npr. bračna stečevina). Životna zajednica dvije osobe koje nisu u braku u pravnom
smislu naziva se izvanbračna zajednica. Zakonom je određeno da je izvanbračna zajednica ona koja traje
duže od tri godine ili krade ukoliko je u njoj rođeno dijete.Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj
mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo
izjednačena s brakom.Prema krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine u izvanbračnu zajednicu
nije dozvoljeno stupiti sa osobom mlađom od 16. godina.

5.1.2. Ekonomski aspekt:

Institucija braka je od samih početaka imala primjetnu ekonomsku komponentu, a koja se ogledala u
tome da je dolazak bračnog druga u novu zajednicu s jedne značio povedanje njenih resursa u
obliku radne snage, odnosno njenog povedanja, ukoliko je riječ o ženi koja je u stanju roditi potomstvo,
odnosno dodatnu radnu snagu. S druge strane, dolazak novog bračnog druga je novoj zajednici također
mogao predstavljati teret kao dodatnu osobu za uzdržavanje Nastojanje da se ti problemi riješe je
stvorio cijeli niz običaja i institucija kao što su kupovanje nevjeste ili miraz, koji su se, u određenim
oblicima i u nekim društvima, očuvali do današnjeg dana.

U modernim državama, čija zakonodavstva bračne drugove tretiraju kao pojedince, a ne članove šire
porodice, brak predstavlja temelj za imovinska prava, ali i obaveze supružnika. Sistemi
tzv. Kontinentalnog prava su stvorili institut tzv. Bračne stečevine koji pretpostavlja da imovina koji za
vrijeme braka stiču supružnici predstavlja njihovo zajedničko vlasništvo; taj se institut ogleda i u
zajedničkim bankovnim računima, kreditnim karticama i sl. Neki pravni sistemi, pak, dozvoljavaju
bračnim drugovima da sami odrede što ulazi, a što ne ulazi u bračnu stečevinu, odnosno da zadrže
zasebne imovine; u posljednje vrijeme se u tu svrhu koristi institut predbračnog ugovora. U slučaju

7
razvoda se bračna stečevina dijeli, a u slučaju smrti nekog od supružnika je u vedini zemalja nasljeđuje
preživjeli bračni drug, a tek potom djeca.

5.1.3. Religijski pogled na brak:

Vodede svjetske religije imaju određene poglede na brak, koje čine dio njihovih doktrina, a koje se u
praksi održavaju kroz vjerske ceremonije vjenčanja.

Islam podstiče na brak jer se sklapanjem braka spriječava blud. Oženiti se može udavanom ženom,
udovicom i nevinom djevojkom. Islam dozvoljava poligamiju. Definisano da se svaki muškarac može
oženiti sa maksimalno četiri žene. Obaveza svakog muškarca je da ženi prilikom njene udaje za njega
daruje obavezan dar (mehr). Ukoliko dođe do razvoda, muškarac je dužan isplatiti vjenčani dar ukoliko
to nije učinio u toku braka.

Kršdanstvo, kao i Islam i Judaizam podstiču na brak. Prema Kršdanskom učenju, brak je doživotna
zajednica između muškarca i žene. Brak je nerazješiv, osim ako se proglasi ništavnim od strane crkvene
vlasti, ako postoje opravdani razlozi. Teški grijesi protiv braka su: preljub, mnogoženstvo, odbacivanje
plodnosti i rastava.Kada zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktički
nemogud, Crkva dopušta odvojenost supružnika.

Judaizam U jevrejskom pravu brak je veza između muškarca i žene kojom se sjedinjuju u najužu
zajednicu. Svrha samog braka nije samo u nastavku rase, njegov glavni razlog je taj da je brak temelj
vjerskog i etičkog života. U prošlosti, jevrejsko pravo nije u potpunosti zabranjivalo poligamiju, koja je
bila uobičajena na istoku, nego je dozvoljavala da se muž može oženiti sa najviše četiri žene u društvu
gdje je poligamija priznata. Tek je u 10 st. poligamija zabranjena svim Židovima koji žive u zapadnim
krajevima čime se stalo u kraj dosta nedefinisanom zakonu o poligamiji kod jevreja.

6.1. PRESTANAK BRAKA

Brak u vedini slučajeva završava smrdu jednog od supružnika. Preživjeli supružnik nakon toga u vedini
kultura ima pravo da se ponovno vjenča za neku drugu osobu, iako ponekad za to mogu postojati
ograničenja, najčešde vezana uz srodstvo te osobe s preminulim. U nekim slučajevima se ograničenje
može vezati uz potrebni period žalovanja.

8
Osim smrdu, brak može prestati i razvodom. Razvod, međutim, sa sobom povlači određene pravne
posljedice; usprkos toga je relativno česta pojava i sve do najnovijeg vremena ga je, čak i u
tradicionalnim društvima bilo lako postidi, pogotovo ako ga je pokretao muž. U zapadnim zemljama je,
pak, sve donedavno razvod bio zabranjen u katoličkim zemljama, dok se u protestantskim i sekularnim
zemljama mogao postidi tek nakon dugog postupka i pod kompliciranim uvjetima; obično su ga mogli
priuštiti tek pripadnici vise klase. Međutim, posljednjih decenija se razvod u zapadnim zemljama
pojednostavio, tako da između 30 i 50 % svih brakova završava razvodom.

6.2. SLOM BRAKA

Postoje tri načina sloma braka:

6.2.1.“Praznibrak”- bračna zajednica u “praznom” braku ne funkcionira,nego bračni partneri nastavljaju

da zbog djece ili materijalne nesigurnosti nastave živjeti zajedno ali je bračni život potpuno prazan.

6.2.2. Rastava – znači fizičko razdvajanje bračnih partnera. Oni ne žive zajedno iako brak nije formalno
razveden.

6.2.3. Razvod – je oblik sloma bračne zajednice koji podrazumjeva zakonski prekid braka odlukom
ovlaštenog državnog organa.

7.1. KRITIKA BRAKA

Brak se u vedini kultura, kao i kroz cijelu historiju, smatrao jednim od temelja porodice, odnosno društva
u cjelini, tako da brak kao institucija gotovo nikada nije dolazio u pitanje. Međutim, u pojedinim
slučajevima je bilo mislilaca koji su brak kritizirali sa različitih stajališta. Radikalna kritika braka, odnosno
zalaganje da se on u potpunosti ukine kao društvena institucija, su postala karakteristična za drugu
polovicu 20. vijeka, pogotovo kada je feminističkim pokretom počela dominirati radikalnastruja. Prema
njima brak predstavlja glavno oruđe za ugnjetavanježena, odnosno da se kroz institut "supruge" žene
stavljaju u trajno inferioran položaj. Smatraju da oslobođenje žene ovisi o najmanje tri grupe elemenata:

1. sloboda rađanja-pravo korištenja kontraceptivnih mjera I abortusa te kontrole rađanja

2. pitanje odnosa dominacije I potčinjenosti između muškarca i žene na radnim mjestima
3. procjena kudnog rada- muškarci ne vrednuju dovoljno kudni rad pa bi se trebala izvršiti
podjela rada među spolovima jer žena obavljanjem kudnih obaveza ne može ostvariti
mirovinu a njezin rad u kudi nije dovoljno vrednovan

9
8. ZAKLJUČAK

Čovjek je društveno bide te zbog svoje potrebe za drugim ljudima stvaramo veze koje utiču na dobrobit
pojedinca I cijele vrste. Brak kao jedna od najbližih veza između dvije osobe predstavlja temelj današnjeg
društva. Osnovna pretpostavka za nastanak jedne obitelji jest brak između dviju osoba. Tradicionalno se
radilo o braku između osoba različita spola, no suvremeni oblici brakova, bračnih i izvanbračnih veza
dokidaju takvo mišljenje.

Najčešde se brak definira kao zajednica muškarca i žene u cilju stvaranja obitelji. Te od toga kakvi su
nam brakovi zavisi I kakva de biti obitelj. Ostvariti dobar brak pruža osjedaj zadovoljstva I daje nam
sigurnost I stabilnost u životu. Brak je danas institucija od koje se mnogo očekuje, a u koju se vrlo malo
ulaže..

Dakle odnosi prije zasnivanja braka su se mijenjali kroz historiju I mijenjaju se i dalje. Postaju mnogo
slobodniji nego sto su ranije bili I pri izboru bračnog druga svako moze da izabere onog ko de mu
odgovarati jer je to veoma vazno za bududi život supružnika. Pravilan izbor
bračnogdruga je veoma važan jer u suprotnom moze da dovede do raznih frustracija i teskoda koje
najčešde dovode do nesuglasica I rastave braka.

10
9. LITERATURA

1. dr. Marko Mladenovid:”Osnovi sociologije porodice”, Beograd,Savremena

administracija, 1979. god.
2. Anđelka Milid : ”Rađanje moderne porodice”, Beograd, Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva, 1988. god.
3. Slavo Kukid : “Sociologija” ,užbenik za gimnaziju, 2003. god.
4. Internet,wikipedia

11