MIJENJANJE KONTEKSTA I ODGOJNE PRAKSE DJEČJIH VRTIĆA , Biserka Petrović-Sočo

(akcijsko istraživanje s elementima entografskog pristupa)

ISTRAŽIVANJE KONTEKSTA DJEČJEG VRTIĆA

-budući da se djeca odgajaju i razvijaju u različitim, lokalnim, fizičkim, sociokulturnim i pshio-
pedagoškim uvjetima u svom okruženju, potrebno je proučavati i unapređivati kvalitetu tih, lokalnih
pojedinačnih uvjeta
-okruženje djeteta u odgojnoj skupini je živi organizam (Malaguzzi), složen dinamičan sustav,
interaktivna mreža socijalnih, kulturnih i ekoloških odnosa s kojom je dijete u stalnom
međudjelovanju i koja je specifična samo za određenu ustanovu

KONTEKST
-za potrebe ovog rada (koji bio dugotrajan, studiozan, na kraju trogodišnjeg razdoblja u većoj ili
manjoj mjeri rezultriao
SOCIO-PEDAGOŠKA DIMENZIJA KONTEKSTA USTANOVE
-odnosi djece i odraslih, načine postupanja, odnose među odraslima i odnose među djecom, te psiho-
pedagoško ozračje u odgojnoj skupini
-socijalni kulturalni aspekt osim socijalizacijske i inkulturacijske svrhe ima i primarnu odgojno-
obrazovnu zadaću
EKOLOŠKA TJ. FIZIČKA I VREMENSKA DIMENZIJA KONTEKSTA
-prostorna i vremenska struktura, raspored, veličina, opremljenost, uređenost i organizacija prostora,
aranžiranje opreme igračaka i materijala
Ovim istraživanjem su pokušali mijenjati
-prostorno-materijalnu
-vremensku
-socio-pedagošku dimenziju konteksta

Pristup istraživaju je kvalitativan u kombinaciji entografskog i akcijskog pristupa.

Etnografski pristup-sudjelujuće, neselektivno promatranje cjeline nastojanjem da se otkriju značenja
relevantna za kulturu koja se promatra.(etnografske snimke dječjih aktivnosti i njihova deskripcija
bitno će nam pomoći u analizi i razumijevanju).
Akcijski pristup je zajedničko refleksivno istraživanje koje sudionici poduzimaju u nastojanju da se
razumije i unaprijedi odgojno-obrazovna praksa.(grupna refleksija, demokratskim raspravama
korigirati praktičnu teoriju, jer se kritička refleksija najbolje ostvaruje u zajedničkoj raspravi)

Pedagoška dokumentacija je važni instrument za prikupljanje podataka u istraživanju.

MIJENJANJE ODGOJNE PRAKSE U DJEČJIM VRTIĆIMA

USTANOVA A
-prostorna organizacija opreme otežava razvoj dječje autonomnosti
-odogojitelji i djeca žive i rade unutar izoliranih prostora u odgojnim skupinama
-odgojitelji ne razumiju važnost pripremanja materijala i igračaka za dječje učenje-uzrokovalo dosadu
i besciljno ponašanje djece
-tradicionalan pristup organizaciji vremena-gdje se dijete prilagođava (čak i biološke potrebe se
programiraju)
-dominantna uloga odgajatelja (odjeven u bolničku uniformu) i klasično tradicionalno poučavanje
koje dijete stavlja u ulogu pasivnog promatrača
-tako organizrian kontekst odgajanje samo je privid brige iz kojeg možemo iščitati manipulaciju
djecom negoli njihovoj emancipaciji

DRUGA ETAPA
-bogaćenje prostora i materijalnih poticaja
-promjena u načinu komunikacije odgojitelja s djecom

TREĆA ETAPA
Promjene u prostornoj i materijalnoj dimenziji konteksta u nekim odgojnim skupinama neminovno su
djelovale i na promjenu ponašanja odgojitelja.
Odgojiteljave slika o djetetu se ne može mijenjati prisilno, nego kao rezultat akcijskog istražiivanja u
izravnom radu s djecom.
Neki su ostali pri svom mišljenju da obilje materijal vodi samo neredu i kaosu u skupini.

Zaključak: u ovoj ustanovi se nisu uspjele pokrenuti promjene konteksta na razini cijele ustanove.

USTANOVA B
-bez obzira na moderno arhitektonsko riješenje i mogućnost spajanja grupa pomične plohe su
redovito nepomične
-kutići su se jedva nazirali
-kod adaptacije nedopuštena druga osoba

Promjena
-obogaćivanje prostora (kutić za kuhinju, frizera, trgovina, likovno izražavanje)
-osnivanje novih kutića u sobi i njihovo djeljivanje tražili su nove knačine ponašanja odgojitelja u
interakciji s djecom (frontalno obraćanje je neprimjereno)
-kontekst se teško mijenjao jer kvaliteta konteksta počiva na kvaliteti odnosa na svim razinama i u
cijeloj instituciji
-u promijenjenim bogatijim i svrsishodnijie namijenjenim prostorno-materijalnim uvjetima i nešto
fleksibilnijim pristupom rasporedu dnevnog življenja djece u ovoj ustanovi postupno su se stvarale
povoljnije situacija za aktivnosti djece i interakcije među njima

U trećoj godini istraživanja

-formiranje mješovitih dobnh skupina
-sudjelovanje roditelja u odgojno-obrazovnom procesu s djetetom u periodu prilagodbe

Zaključak: Dojmovi jedne odgojiteljice-nikad se ne bih htjela vratiti na stari način rada jer se i mi i
djeca sad osjećamo slobodnije i zadovoljnije.

USTANOVA C
-siromašna općina, zbog potreba zaposlenih roditelja radi se u dvije smjene
-piroritetna vrijednost spavanja i jela u ustanovi
-u ovom vrtiću je u odnosu na A i B bilo najviše otvorenog otpora unošenju promjena
-okruženje djece nisu bili u stanju sagledati iz dječje nego iz svoje perspektive
-opća pojava potcjenjivanja sposobnosti djece rane dobi

Druga etapa
-maknuti metalni krevetiće, oformljeni kutići, odgojitelj izradio didaktičke igračke
-sve više promatrali razumjeli djecu, detektirali njihove potrebe i nisu više imali potrebu nadzirati
Treća etapa
-konsenzus s roditeljima u formiranju mješovitih dobnih skupina
-nova prostorno-materijalna organizacija
-odgojitelji se međusubno dogovaraju o mnogim pojedinostima vezano za aktivnosti s djecom
-interakcija roditelja s drugom djecom i drugim roditeljima

Zaključak:Odgojitelji su s ravnateljom istinski htjeli unaprijediti svoju praksu i bili su visoko motivirani
za postizanje zajedničkog cilje
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Holistički prikaz istraživanja i mijenjanja odgojne prakse u dječjim vrtićima (cilj istraživanja i jest
mijnjanje i stavaranje optimalnih uvjeta za cjelovit razvoj djeteta)
-primijenjen je dominantno etnografski pristup s elementima akcijskog istraživanja