Professional Documents
Culture Documents
Tanja Racun - Prevare
Tanja Racun - Prevare
Tanja Racun - Prevare
PRISTUPNI RAD
Profesor Student:
Prof. dr. Slobodan Vidaković Dajić Tanja
Sremska Kamenica , 2011.g.
Sadržaj
UVOD……………………………………………………………………………….3
1. PRIVREDNI KRIMINAL…………………………………………………….….4
1.1. Geneza naučnog proučavanja privrednog kriminala…………………………..4
1.2. Osnovni razlozi za privredni kriminal u računovodstvu……………………....4
1.3. Otkrivanje privrednog kriminala u računovodstvu……………………………5
1.4. Smanjivanje privrednog kriminala u računovodstvu………………………….6
2. NETAČNI FINANSIJSKI IZVEŠTAJI – KAO POSLEDICA GREŠAKA I
PREVARA…………………………………………………………………………...7
3. OSNOVNI OBLICI MANIPULISANJA U RAČUNOVODSTVU……………..10
4. ODGOVORNOST ZA PREVARE U FINANSIJSKOM IZVEŠTAVANJU……13
5. FORENZIČKO RAČUNOVODSTVO I RAČUNOVODSTVENE PREVARE..15
5.1. Osnovni pojmovi o forenzičkom (istražiteljskom) računovodstvu………….….16
5.2. Angažovanje i zadaci forenzičkog računovođe………………………………...17
6. DOMETI I OGRANIČENJA EKSTERNE REVIZIJE U OTKRIVANJU
RAČUNOVODSTVENIH PREVARA……………………………………………..18
6.1. Pojam prevara, obmana i nepravilnosti……………………………………….18
6.2. Glavni uzroci i tipovi finansijskih prevara……………………………………19
6.3. Međunarodni standardi revizije protiv finansijskih prevara……………….….22
ZAKLJUČAK……………………………………………………………………….25
LITERATURA………………………………………………………………………26
1
Sažetak
Ključne reči: prevara, kriminalna radnja, kriminal belog okovratnika, lažno finansijsko
izveštavanje, manipulacije u računovodstvu, forenzički računovođa
2
UVOD
Cilj svakog preduzeća, odnosno svakog pravnog lica, jeste da uspešno posluje. Uspešnost
poslovanja se najbolje može sagledati iz finansijskih izveštaja, pod uslovom da finansijski
izveštaji predstavljaju verodostojnu sliku prinosnog položaja i imovinske situacije preduzeća.
Kada se vremenom ustanovi postojanje grešaka ili vršenje kriminalnih radnji postavlja se
pitanje: Ko je odgovoran za njihov nastanak i neobelodanjivanje? U uslovima kada se vrši
revizija finansijskih izveštaja, jedan deo javnosti bi smatrao da su odgovorni revizori.
Pošto su greške i kriminalne radnje počinjene najčešće od strane lica u preduzeću, mada se iz
njigovog činjenja niko ne može apsolutno isključiti, drugi bi smatrali da treba kazniti
počinioce, odnosno najodgovornije ljude u preduzeću.
Suština svih uspešnih pronevera sastoji se u tome što pošteni ljudi ne treba da sumnjaju da se
to dešava. Prevaranti biraju vreme i oružje za svoje nečasne radnje. Prevaranti imaju i vreme
i motivaciju da obrate pažnju na detalje, dok oni koji ih kontrolišu tu privilegiju menaju.
Kriminalna radnja može biti izvršena od strane osoblja organizacije ili nekog van nje.
Kontrole u najvećem broju organizacije koriste se da zaštite resurse organizacije, što znatno
otežava posao spoljnih kriminalaca, pa se smatra da je izvršenje kriminalnih radnji od strane
osoblja organizacije znatno veće, s obzirom da oni poznaju i kontrolne procedure i način rada
organizacije.
Sprečavanje i otkrivanje kriminalnih radnji i grešaka treba da bude osnovni zadatak svih onih
koji na bilo koji način učestvuju u kreiranju finansijskih izveštaja. Uloga revizora je sa
otkrivajući kriminalne radnje i greške spreče njihovo dalje činjenje.
3
1. PRIVREDNI KRIMINAL
Veliki broj privrednih nepravilnosti kriminalnog karaktera se pojavio već krajem 19.
veka, u uslovima pune ekspanzije industrijske proizvodnje, velike akumulacije novca i
imovine, nastajanja velikih kapitalističkih društava, širenja svetske trgovine i naglog
porasta broja stanovnika. Počeci sistematskog i naučnog proučavanja privrednog
kriminala posebno su uočljivi u SAD-u.
• poslovno-organizacioni nered;
• neadekvatno interno nadziranje;
• neverodostojni računovodstveni izveštaji.
Kriminalci “bele kragne tj. belog okovratnika” nisu očigledni, iako mogu da postoje
znaci koji ih odaju. Na žalost, najveće prevare su učinjene od strane ljudi koji imaju
visoke izvršne pozicije, dugo vremena rade u organizaciji i radnici su od poverenja.
Na kraju krajeva, ovo su ljudi koji imaju pristup najvećim sumama novca i imaju moć da
izdaju naređenja i nadjačaju kontrolu.
Ono što je najopasnije kod ovog oblika kriminala jeste što dovodi kako do velikih
materijalnih gubitaka, tako i do narušavanja zdravlja, povređivanja, pa i smrti velikog
broja ljudi, budući da pored prevara sa cenama, lažnog prikazivanja prihoda, pranja
novca i multinacionalnog podmićivanja, obuhvata i kršenje propisa o kvalitetu i
zdravstvenoj ispravnosti, ekoloških propisa, itd.
Kada se može dogoditi prevara? Može se reći da je prevara funkcija tri faktora
-motiva, mogućnosti i nedostatka integriteta. Kada jedan ili dva od ova tri faktora
otežavaju otkrivanje prevare, verovatnoća raste. Kada se sva tri oslanjaju na otkrivanje
prevare, ona će se najverovatnije i dogoditi. Neki ljudi su pošteni sve vreme, neki ljudi
su nepošteni sve vreme, većina ljudi je poštena sve vreme, a neki ljudi su pošteni u
većini vremena.
Da bi smo jednostavnije sagledali vrste nezakonitih radnji, možemo se poslužiti tzv.
Trouglom nezakonitih radnji (Fraud Triangle)1. Idejni tvorac koncepta trougla
nezakonitih radnji, koji se u savremenoj reviziji koristi prilikom razmatranja
(sprečavanja, istraživanja, otkrivanja i komuniciranja) nezakonitih radnji, je Donald R.
Cressey. U svojoj poznatoj knjizi Novac ostalih ljudi: Studija o društvenoj psihologiji
1
Auditing 12/e; Arens, Beasley, Elder 2008, Prentice Hall Business Publishing
5
nezakonite radnje (Other People's Money: A Study in the Social Psyhology of
Embezzlement) Cressey iznosi sledeću tvrdnju:
„Osobe od poverenja postaju prekršitelji od poverenja kada sebe smatraju osobom sa
finansijskim problemima koji se ne mogu podeliti sa drugima, koji su svesni da se ovaj
problem može tajno rešiti zloupotrebom položaja od finansijskog poverenja; koje su u
stanju da u toj situaciji na sopstveno ponašanje primene verbalizacije koje im
omogućavaju da izmene svoje viđenje sebe kao osobe od poverenja, sa viđenjem sebe
kao korisnika poverenih sredstava imovine." 2
Vrh trougla, po nekim autorima, definiše se kao motiv, ako je u pitanju lažno
finansijsko izveštavanje i mogu ga činiti:
Svi oblici privrednog kriminala uključujući korupciju, pranje novca, poreske utaje,
zloupotrebe prava manjinskih ulagača, investicione prevare i sl. u sebi sadrže
falsikifovanje dokumentacije i fabrikovanje lažnih finansijskih izveštaja, tako da
kontrolori poslovanja i finansijskih izveštaja treba da poznaju tehnike zloupotreba u
računovodstvu, kako bi iste mogli da prepoznaju i nedozvoljene radnje otkriju.
6
otkriti prevare;industrijske relacije - prevare odgovaraju industriji (na primer,
industrijske grane sa visokim nivoom pouzdanosti postaju snažni faktori, koji imaju
jedinstven pristup informacijama).
7
U perspektivi na tržištu kapitala treba očekivati čitav niz krupnih promena, kojima će
se, takođe prilagođavati, tj. adaptirati i prevare. Novim oblicima prevara moraće se
konstantno prilagođavati nezavisni revizori, finansijski inspektori, kontrolori, sudski
veštaci, kao i ostali eksperti koji učestvuju na njihovom otkrivanju.
3
N. Stevanović, D. Malinić, V. Milićević., „Upravljacko racunovodstvo", Ekonomski fakultet Beograd, 2008.
4
Zakon o računovodstvu i reviziji ("SI. glasnik RS", br. 46/2006)
9
Menadžment putem lažiranja finansijskih izveštaja želi da realizuje jedno od dve
strategije:
Prema pravcu u kome se vrše sve tehnike pogrešnog prikazivanja finansijskih izveštaja
mogu se podeliti u dve široke grupacije. U prvu spadaju tehnike koje su sračunate na
iskazivanje većeg finansijskog rezultata (većeg dobitka ili manjeg gubitka) i
povoljnijeg imovinsko-finansijskog položaja.
11
Ilustracija 2. Nepravilnosti u finansijskim izveštajima
12
- Pomoću uključivanja ili neuključivanja troškova kod početnog priznavanja I uknjižavanja
nekretnina, postrojenja I opreme može se uticati na visinu rashoda I periodičnog finansijskog
rezultata;
- Široko korišćena tehnika friziranja finansijskog rezultata su manipulacije sa naknadnim
izdacima u nekretnine, postrojenja i opremu;
- Rukovodstvo preduzeća računovodstvenim procenama samostalno i slobodno procenjuje
korisni vek trajanja svake značajnije nekretnine, postrojenja i opreme na osnovu čega se
utvrđuju amortizacione stope.
- Po postojećim računovodstvenim propisima koji se primenjuju u našoj zemlji (Zakon o
računovodstvu i reviziji6, MRS/MSFI i drugi propisi) preduzeće računovodstvenim
politikama bira metodu amortizacije. Saglasno MRS 16 rukovodstvo preduzeća ima slobodu
da opštim aktom (pravilnikom o računovodstvu i računovodstvenim politikama) bira između
proporcionalne (linearne), degresivne i funkcionalne metode amortizacije. Friziranje
finansijskog rezultata se može izvršiti jednostavnom promenom metode amortizacije,
odnosno prelaskom sa jedne na drugu metodu. Promenom metode amortizacije menjaju se
troškovi amortizacije i, pod ostalim nepromenjenim okolnostima, visina iskazanog
finansijskog rezultata;
Neevidentiranje prihoda i prodaja „na crno" bile su dugi niz godina predominantne
tehnike pogrešnog prikazivanja finansijskih izveštaja i fiskalne evazije u našoj zemlji.
Dobar broj preduzeća je jedan deo poslovne aktivnosti obavljao u zoni sive ekonomije,
a sve u cilju izbegavanja plaćanja poreza.
Uvođenjem fiskalnih kasa preko kojih se evidentira promet dobara i usluga fizičkim
licima u 2004. i prelaskom na oporezivanje potrošnje porezom na dodatu vrednost u
2005. godini, osetno je smanjen obim neevidentiranja prihoda i prodaje „na crno", ali
prodajne aktivnosti „ispod žita" nisu u potpunosti eliminisane.
Neevidentiranje prihoda ima za posledicu nepotpunost finansijskih izveštaja. U bilansu
uspeha nisu prikazani prihodi od realizacije dobara i usluga koji nisu evidentirani, a u
izveštaju o novčanim tokovima priliv gotovine po osnovu tih aktivnosti. Obaveze
prema državi po osnovu poreza, takođe, nisu evidentirane, jer nisu obračunate i ne
plaćaju se. Pošto se zalihe prodaju „na crno", u bilansu stanja nije prikazano pravo
stanje zaliha, a u bilansu uspeha nisu prikazani troškovi sadržani u prodatim zalihama.
6
Zakon o računovodstvu i reviziji ("Sl. glasnik RS", br. 46/2006)
13
- promena revizora zbog neslaganja sa menadžmentom i angažovanje revizora koji
će imati pozitivno mišljenje o finansijskim izveštajima;
- preoptimistične prognoze menadžmenta o perspektivi kompanije;
- finansijski rezultati koji se prikazuju tako dobri i mnogo bolji od konkurencije, a
da su malo verovatni;
- veoma disperzivne poslovne jedinice sa decentralizovanim upravljanjem i
nedovoljnim sistemom internog izveštavanja;
- insistiranje generalnog ili finansijskog menadžera da prisustvuje svim
sastancima Odbora za reviziju sa internom kontrolom ili eksternim revizorom;
- dosledna podudarnost planiranih i ostvarenih finansijskih rezultata;
- ograničenja u direktnoj komunikaciji izmedu interne kontrole i Odbora za
reviziju;
- računovodstvene metode preferiraju formu u odnosu na sadržaj poslovne
transakcije;
- insajderska trgovina akcijama kompanije i sl.
14
prinosa (prihoda); kreiranje lažnih rabata; prihod proknjižen kada je primljena gotovina
iako buduće obaveze ostaju.
15
korporativno upravljanje. Ona obezbeđuje osnovu za svakodnevno ponašanje svih
zaposlenih. Stvaranje kulture poštenja i visoke etike podrazumeva postavljanje »tona na
vrhu«, stvaranje pozitivnog radnog okruženja, zapošljavanje, obuku, nagrađivanje i
unapređivanje najboljih radnika, zahtevanje od zaposlenih da periodično pismenim putem
potvrde svoje odgovornosti i spremnost da obaveste nadležne organe u slučaju da otkriju
nezakonitu radnju ili imaju opravdanu sumnju da ona postoji.
Revizor je dužan da planira i obavi reviziju na način koji mu omogućava da stekne razumno
uveravanje o tome da prezentirani računovodstveni iskazi ne sadrže materijalno netačne
iznose, kao rezultat prisustva nezakonitih radnji. Zbog prirode revizorskih dokaza i
karakteristika nezakonitih radnji, revizor je u poziciji da stekne razuman, ali ne i apsolutni
stepen uverenja da su sve materijalno značajne greške otkrivene u postupku revizije. Revizor
nije dužan da planira i obavi reviziju da bi stekao razumno uverenje da su u postupku
revizije otkriveni netačni iznosi, koji su rezultat nezakonitih radnji, a koji nisu od
materijalnog značaja za računovodstvene iskaze uzete kao celina. Odgovornost revizora za
otkrivanje nezakonitih radnji je omeđena ključnim konceptima materijalnosti i razumnog
uveravanja.
Dakle, odgovornost revizora da stekne razumno uverenje da finansijski izveštaji ne sadrže
namerno generisane nepravilnosti i pogrešne iskaze, predstavlja kopču i dodirnu tačku
nezavisne revizije sa nezakonitim radnjama. Revizor nije odgovoran za sprečavanje i
otkrivanje pronevera - ta odgovornost bez pogovora leži na organima rukovođenja i
upravljanja. Međutim, revizor može da pomogne u sprečavanju i otkrivanju nezakonitih
radnji kada uoči slabosti u sistemu i o istim informiše rukovodstvo. Činjenica da se
poslovanje i finansijski izveštaji preduzeća podvrgavaju reviziji, može sama po sebi odvratiti
one koji imaju nameru da izvrše nezakonitu radnju.
Iako direktno nije odgovoran za sprečavanje i otkrivanje pronevera, da bi sveo revizorski
rizik na prihvatljivo nizak nivo, revizor treba da razmotri rizik materijalno značajnih
16
nepravilnosti i pogrešnih iskaza u finansijskim izveštajima zbog nezakonitih radnji. Pošto
nezakonite radnje mogu u materijalno značajnoj meri distorzirati finansijske izveštaje,
njihovo razmatranje je obavezan i nezaobilazni deo svake revizije finansijskih izveštaja.
U cilju suzbijanja nezakonitih radnji u svetu danas pored »klasične« revizije finansijskih
izveštaja koju obavljaju nezavisni revizori, odnosno ovlašćene javne računovođe, postoji i
specijalizovana forenzička revizija ili revizija nezakonitih radnji koju obavljaju posebno za
to obučeni finansijski detektivi. Postoji i posebno zvanje koje se obukom, iskustvom i
polaganjem ispita stiče, a to je zvanje ovlašćenog istražitelja pronevera (CFE - Certified
Fraud Examiner).
Revizija nezakonitih radnji (Fraud auditing) je aktivan pristup na planu otkrivanja
finansijskih mahinacija, koristeći pri tome računovodstvene evidencije i informacije,
analitičku međuzavisnost i potpuno poznavanje krivice i šema za njihovo prikrivanje.
Poslovi na otkrivanju nezakonitih radnji su kombinacija ekspertize revizora i istražitelja
kriminalnih radnji. Istražitelji nezakonitih radnji vole da kažu da su njihovi uspesi rezultat
slučaja, predosećaja ili puke sreće. Ništa nije dalje od istine ako se tako nešto kaže, naime,
njihovi uspesi su rezultat iskustva, logike i sposobnosti da zapaze stvari koje nisu očigledne.
4 FORENZIČKO RAČUNOVODSTVO
5. 1.
Pojam forenzički potiče od latinske reči - forensis i znači sudski, odnosi se na suđenje.
Forenzičko računovodstvo podrazumeva posebnu vrstu računovodstvene istrage i
ocenjivanja, koje je namenjeno sprečavanju i otkrivanju, te dokazivanju prevara ili
drugih kaznenih radnji i o sudu strukovne i profesionalno etičke neupitnosti i
pouzdanosti fizičkih osoba, ali i davanje realnih mišljenja o potencijalnoj opasnosti ili
stvarnoj prisutnosti pravno nedozvoljenih radnji u njihovom radu.
17
Forenzičko računovodstvo je prvi put pomenuto 1824. godine u Glasgowu, u Škotskoj
(Ramaswamy, 2007), a njegova primena u praksi je naročito prisutna poslednjih
godina. Najpre su osetili potrebu za uslugama forenzičkih računovođa u bankama,
osiguravajućim društvima, a u poslednje vreme, pre svega, u policiji i istražnim
institucijama za sprečavanje privrednog kriminala.
18
Forenzički računovođa je glavni i odgovorni nosilac preventivnih radnji, koje se vrše u
svrhu smanjenja rizika povezanih s privredno-kriminalnim radnjama. Nosilac
forenzičkog računovodstva:
− proverava i ocenjuje (ne)prikladnost savlađivanja poslovnih rizika, da se spreče,
otkriju ili dokažu prevare odnosno druge kaznene radnje;
− uz podršku odgovarajućih (verodostojnih) dokaza daje nezavisno i nepristrasno
mišljenje o (ne)upitnosti savlađivanja poslovnih rizika i o uzročnicima nastalih prevara
ili drugih kaznenih radnji.
Pri svojem radu mora imati dovoljno široko poslovno-organizacijsko znanje i iskustvo,
mora biti stručno i moralno pouzdan (bez prigovora), tako da je njegovo profesionalno
mišljenje (sud) o poslovanju i s njim povezanim prevarama ili drugim nedozvoljenim
radnjama dovoljno uverljivo. Njegova saznanja se temelje na važećim
računovodstvenim, revizijskim, kriminalističkim i drugim srodnim doktrinama,
podržanim savremenim teoretskim otkrićima i najboljom praksom, te s
opšteprihvaćenim profesionalno-etičkim normama.
19
Rad forenzičkoga računovođe, dakle, može biti usmeren preventivno i kurativno.
Smisao preventivnog rada je u tome da se njime sprečava nastanak nedozvoljenih
privrednih radnji. One nisu prisutne, a nema ni vidljivih znakova da bi se mogle
dogoditi. Pomaže pri uspostavljanju odgovarajućeg kontrolnog sistema za savlađivanje
takve vrste poslovnog rizika. Pri kurativnom radu se susrećemo s pojavama koje
ukazuju na kaznene radnje. Od forenzičara očekujemo da preispita i oceni takve
nedozvoljene radnje i da o njima da nezavisno i nepristrasno mišljenje, posvedočeno s
dovoljno pouzdanih dokaza. Potencijalne počinioce privredno-kriminalnih radnji, već
samo saznanje o novim oblicima bitke protiv njih (kao što je na primer forenzičko
računovodstvo) može uveliko odvratiti od njihovih nemoralnih i nedozvoljenih
namera.
7
Bologna, G. Jack and Lindquist, J. Robert. 1995. "Fraud auditing and forensic accounting: new tools
and techniques", John Wiley&Sons Incorporated, str. 9-10
8
Ibidem., str. 363
20
Pošto krivično zakonodavstvo nije u potpunosti obradilo pojam prevara u savremenim
uslovima delovanja privrednog kriminala, to je praksa u razvijenim industrijskim
zemljama koristila za običajno pravo i sudsku praksu da bi formirala platformu za
definisanje pojma nezakonitih radnji, odnosno pronevera, odnosno prevara. Širi pravni
koncept krivičnog dela, podrazumeva da je krivično delo „ono delo koje je zakonom
predviđeno kao krivično delo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno. To znači da
opšti pojam krivičnog dela obuhvata četiri konstitutivna elementa: delo, predviđenost
u zakonu, protivpravnost i krivicu" 9. Ne smatraju se krivičnim delom ili kriminalnom
radnjom ona ponašanja, radnje i aktivnosti pojedinaca ili grupe ljudi koje nisu u
krivičnom zakonodavstvu pojedine zemlje određeni kao krivično delo.
Nesavesno računovodstvo predstavlja krivično delo. Prema Zakonu o računovodstvu i
reviziji, poslovne knjige smatraju se javnim ispravama, a za falsifikovanje javnih
isprava, uključujući povredu propisa kojima se uređuje njihovo čuvanje, može se izreći
kazna zatvora u trajanju od tri meseca do pet godina.
Revizori bi trebalo da znaju dovoljno o prevari kako bi uočili njene znake i signale i
da znaju kad treba da zovu iskusnije istražitelje. Revizori finansijskih izveštaja treba
da razumeju prevaru i moguće situacije prevare i treba da znaju da postavljaju
odgovarajuću vrstu pitanja tokom revizije.
24
SAS-99 Novi standard SAS-99 uvodi novu eru zahteva koji se postavljaju pred revizore
u vezi otkrivanja prevara. Cilj programa je da se ponovo izgradi poverenje ulagača u
tržišta kapitala i ponovo uspostave revidirani finansijski izveštaji kao jasan prozor u
korporativnu Ameriku.AS br. 99 podseća revizore da treba da prevaziđu neke prirodne
tendencije (kao što je preterano pouzdavanje u izjave klijenta), i pristrasnost te da
reviziji pristupe sa skeptičnim stavom i ispitivačkim umom. SAS br. 99 zahteva od
revizora da procene rizike od prevare. Jedan od problema s kojima su se suočavali ljudi
iz prakse kod prethodnog standarda o prevari je da su pogrešno verovali da „procena"
znači da treba da opišu rizik kao visok, srednji ili nizak. SAS br. 99 procenu interpretira
proces u kome treba poći od utvrđivanja rizika, pa preko sinteze rizika da bi došlo do
odgovora revizora. SAS br. 99 opisuje šta treba da se preduzme kada se utvrdi da
pogrešno iskazivanje jeste, ili bi moglo biti, rezultat prevare. Ako veruju da takvo
pogrešno iskazivanje postoji, ali njegov efekat nije materijalno značajan za finansijske
izveštaje, još uvek su obavezni da izvrše dalje procene, posebno one koje se odnose na
osobe iz organizacije koje su u to umešane. Na primer, ako se otkrije da je član
rukovodstva namerno uvećao svoje troškove koje je preduzeće dužno da mu nadoknadi,
mora se ponovo proceniti integritet te osobe i uticaj koji bi nepoštena osoba na takvoj
poziciji mogla imati na finansijske izveštaje i angažmanrevizora.
SAS br. 99 daje smernice u vezi sa akcijom koju revizor treba preduzeti kada je rizik
od materijalno značajnog pogrešnog iskazivanja usled prevare toliki da on razmatra
povlačenje iz angažmana. SAS br. 99 kaže - „Kad god utvrdite da postoje dokazi da
ima prevare, na to bi trebalo skrenuti pažnju odgovarajućeg nivoa rukovodstva. To je
adekvatno čak i ako stvar neće imati velike posledice, kao na primer sitna pronevera
od strane radnika na niskom nivou u hijerarhijskoj lestvici preduzeća." SAS br. 99 ima
potencijal da značajno unapredi profesiju da pomogne revizorima da svoj posao rade
efikasnije i da reviziju provode pametnije. To je standard koji doseže do svih područja
procesa revizije i pokreće revizore u drugačijem smeru, dalje od „mentaliteta spiska za
proveru", a bliže reviziji osobe koja misli svojom glavom.
Novi standard o prevari, iako predstavlja značajan korak napred u širenju funkcija
revizorskog tima pri planiranju i provođenju revizije, je ipak samo jedna komponenta
opširnog programa AICPA za suzbijanje prevare i povećanje korporativne
odgovornosti.
25
koji bi bili odgovorni za planiranje, primenu i kontrolu svih aktivnosti na otkrivanju
prevara i preventivnoj zaštiti od njih.
Za određeni vremenski period donose se planovi preventivne zaštite od prevara, a
njihovo sprovođenje je uslovljeno sistematskom kontrolom funkcionisanja internih
kontrolnih sistema i proverama izvršenja planova. Organizovanje periodičnih anketa i
izrada upitnika na koje direktori nižih nivoa i zaposleni obavezno odgovaraju, jeste
jedna od relativno novijih metoda kontrole planova. Pomenuti upitnici obično sadrže
sledeća pitanja, i to:
ZAKLJUČAK
Ono što je činjenica jeste da revizorski izveštaj nije namenjen samo vlasnicima, već
širem krugu zainteresovanih. Sadašnjim i budućim poveriocima - da bi mogli
objektivno da procene kreditni bonitet dužnika. Menadžmentu - da bi imali pouzdane
informacije o pravilnom vođenju knjigovodstva, bilansiranju, ali i o prinosnom,
imovinskom i finansijskom položaju preduzeća. Državi - da bi se uverila da je
finansijski rezultat, kao polazna osnova za oporezivanje, objektivno utvrđen.
Kontrolnim organima - obaveza revizora je da prijavi slučajeve pranja novca i drugih
krivičnih dela. Statistici - da bi se analiza i planovi bazirali na proverenim podacima.
26
preduzimanja pravnih mera (ofanzivne mere). Da bi se ostvario globalni cilj nezavisne
revizije finansijskih izveštaja - sticanje razumnog uverenja da finansijski izveštaji ne
sadrže materijalno značajne pogrešne iskaze, potrebno je, sa dužnom pažnjom i
profesionalnim skepticizmom izvršiti temeljno i pažljivo razmatranje nezakonitih
radnji.
Da bi savremeni revizor mogao da spreči, otkrije i istraži različite vrste korporativnih,
odnosno materijalno-finansijskih nezakonitih radnji, mora da poznaje motive i razloge
ilegalnog ponašanja, da ima dovoljno saznanja o psihološkom profilu, odnosno foto
robotu proneveritelja i zna razloge zašto pošteni ljudi, u određenim okolnostima,
počinju da se ponašaju nemoralno i nezakonito.
LITERATURA:
1. Prof. dr Franc Koletnik, Forenzičko računovodstvo, Zveza računovod. i revizor. Delatnika
Slovenije, Maribor, 2007.
2. Prof. dr Franc Koletnik, mr phil. Melita Koletnik Korošec, referat: „Forenzičko
računovodstvo u funkciji sprečavanja i otkrivanja gospodarskog kriminala“, Zbornik radova
sa XII Međunarodnog simpozijuma Saveza računovođa i revizora FBiH, Neum, 2008.
3. Prof. dr Kata Škarić – Jovanović, referat: „Forenzičko računovodstvo – instrument zaštite
interesa računovodstvene javnosti“, Zbornik radova sa XIII Kongresa računovođa i revizora
Republike Srpske, Savez računovođa i revizora Republike Srpske, Banja Luka, 2009.
4. Prof. dr Slobodan V. Vidaković, Finansijski due diligence privrednih društava, Fabus,
Novi Sad, 2007.
5. Prof. dr Slobodan V. Vidaković, Eksterna revizija finansijskih izveštaja, Fabus, Novi Sad,
2007.
6. Prof. dr Slobodan V. Vidaković, Revizija osnova kompetentnosti, kredibiliteta, poverenja,
Novi Sad, 2009.
Inostrana literatura:
1. Golden, T., Skalak, S., Clayton, M.: (2006) A Guide to Forensic Accounting
Investigation, John Wiley&Sons, INC
2. Howard Schilit: (2002) Financial Shenanigans, McGraw – Hill, 2 nd Edition, New York
27
3. C. Mulford, E. Comiskey: (2002) The financial numbersgame, Detecting Creative
Accounting Practices, John Woley&Sons, INC
4. C. Mulford, E. Comiskey: (2005) Creative cash flow reporting, John Wiley&Sons, INC
Web site:
1. McKittrick C. (2009) Forensic Accounting, www.foresicaaccounting.com,
www.acfe.com documents/managing-business-risk
2. Barney K. This Thing called Forensic Accounting, Arizona Attorney July/August 2007.
www.myazbar.org
28