„Život je san” jest alegorijsko djelo koje je napisao Pedro Calderón de la

Barca.

Ono prikazuje muke princa Sigizmunda jer ga je otac odmalena držao zatvorenog u
tamnici. Razlog tome činu jest proročanstvo gdje su zvijezde Baziliju predvidjele da će
njegov sin biti tiranin kada dođe na vlast i da će uništiti cijelo kraljevstvo. Ovo djelo
obrađuje neke od tema baroka –je lisudbina već zapisana ili ju stvara čovjekov život?
Je li moguće sudbinu izbjeći vlastitim izborima? Kakav utjecaj ima roditeljski odgoj
na sudbinu pojedinca? Bazilije je fatalist. Vjeruje u proročanstva, sudbinu, astrologiju,
te život vlastitoga sina prepušta u njene ruke.Bazilije misli da je čovjek nemoćan,
no ako je sudbina predodređena, u kojemu je trenutkučovjek u mogućnosti upravljati
svojim životom? Glavna dilema ovog djela dolazi do izražaja kada Bazilije popusti te
daje priliku svome sinu da pokaže je li proročanstvo točno ili netočno. No dolaskom
na vlast, Sigizmundu je sve novo. On do tog trenutka je imao svega jednu sobicu, no
od tada on je imao cijelo kraljevstvo pred. On u tom trenutku ne zna kako se ponašati
jer nikad ga nitko nije odgojio te zato ponaša se kao tiranin. Bazilije se uvjeri da je
proročanstvo bilo točno te ga ponovno uspavljuju i bacaju ga u tamnicu. Kad se
probudi, on razmišlja je li to bio san ili stvarni život. To postaje glavna dilema ovog
djela. Cijeli život je san, no jedina razlika je što mi njime možemo upravljati. U snu
imamo određene trenutke kojima ne možemo mijenjati likove ili redoslijed
događaja, dok u stvarnom životu mi činimo sve kako želimo. Mi odlučujemo hoćemo
li dobro se školovti i potruditi se oko ljubavi ili ćemo pustiti da sve propadne jernam
nije stalo. Ljudi često govore kako će nešto učiniti sutra ili kasnije, ali mi to ne
smijemo činiti, jerako mi to ne učinimo na vrijeme, slijed događaja se mijenja i naš
cijeli san se mijenja. Također, mnogi od nas sanjaju neke trenutke i to izgleda vrlo
stvarno, no kada se probude shvaćaju da je sve to biosan te da nisu bili u pravu. Tada
uočavamo razlike među ljudima. Neki će smatrati kako je to bio samo san, da on nije
ostvariv, te da to nije moguće u svakodnevnom životu, dok drugi dio ljudi će
čvrstoodlučiti da trebaju se promijeniti i potruditi se više ako žele te snove ostvariti
jer, vjerujte mi, snovi se ostvaruju. No, uvijek trebamo biti oprezni što ćemo činiti
putem do našeg sna. Hoćemo li povrijediti neke ljude? Hoćemo li napustiti dom i
pustiti sve samo da ostvarimo snove? Da dobijemo odgovorena ta pitanja, trebamo
sjesti i vrlo dobro promisliti jer u stvarnom životu često činimo nepromišljenestvari
kako bi stigli do slave. No, to ne smijemo činiti jer može se dogoditi da kasnije u
životu trebamo ljude koje smo povrijedili. Iako ovo zvuči bezazleno, čak i ona najgora
osoba u budućnosti može nam pomoći. Isto vrijedi i za san. Dok u snu ne možemo
previše utjecati na izmjenu događaja, možemo utjecati na to kako ćemo se ponašati
prema drugim sudionicima ili likovima.Ljudi trebaju paziti što misle preko dana i što
žele preko dana jer u našim snovima sve dnevneideje se ostvaruju. Noć je vrlo
povezana sa danom. Preko dana smo jedni ljudi koji se pokazujemo uodređenom
svjetlu te ponekad mijenjamo svoja mišljenja i svoje ponašanje kako bismo se
prilagodilidruštvu, no preko noći postajemo onakvi kakvi želimo biti, kao naši snovi.
Naše želje se ostvaruju temi to shvaćamo kao stvarnost.

Postavlja se pitanje što je zapravo realnost? Na što možemo, a na što ne

možemo utjecati? Bazilije je lik kojipredstavlja ljudske predrasude. Još su i danas
mnogi poput njega, žive u vlastitoj stvarnostite ne prihvaćaju da se svijet mijenja.