OSNOVE BUDŽETIRANJA KAPITALA

Metode finansijskog odlučivanja:

TEMELJNE METODE: 1. Metoda neto sadašnje vrijednosti, 2. Metoda interne stope rentabilnosti

DODATNE METODE: 1. Metoda perioda povrata, 2. Metoda diskontovanog perioda povrata, 3. Metoda indeksa
profitabilnosti, 4. Metoda sadašnje vrijednosti budućih troškova, 5. Metoda anuiteta

POSEBNE METODE: 1. Metoda diferencije, 2. Metoda modificirane interne stope profitabilnosti

SPECIFIČNE METODE: 1. Metoda MAPI - za ocjenu opravdanosti ulaganja u zamjenu fiksne imovine, 2. Metoda
diskontovanog novčanog toka - za određivanje najpovoljnijeg vremena zamjene fiksne imovine.

Važnost budžetiranja kapitala: 1. Dugoročno usmjeravanje poslovanja, 2. Velika vrijednost, 3. Predviđanje buduće
prodaje, 4. Predviđanje najpovoljnijeg vremena.

Postupak budžetiranja kapitala: 1. Pronalaženje investicijskih oportuniteta, 2. Prikupljanje podataka,

3. Određivanje novčanih tokova investicijskih oportuniteta, 4. Određivanje budžeta kapitala, 5. Vrednovanje i
donošenje odluke, 6. Analiza izvođenja i prilagođavanja.

Vrste investicijskih projekata:

1. Veliki i mali projekti, 2. Investicije u zamjenu (zamjena radi održavanja poslovanja, zamjena radi smanjenja
troškova, zamjena uz ekspanziju), i investicije u ekspanziju, 3. Međusobno vezani i međusobno nevezani projekti.

Tipovi investicijskih projekata sa aspekta dinamike ulaganja i prinosa : 1. Jednokratno ulaganje- jednokratni
efekti (kupovina zgrade koja će se prodati za veću cijenu), 2. Višekratno ulaganje- višekratni efekti, 3. Jednokratno
ulaganje- višekratni efekti (investicije u zamjenu postojećih postrojenja i opreme), 4. Višekratno ulaganje-
jednokratni efekti (izdgradnja zgrade koja će se nakon završetka prodati)

Finansijska efikasnost projekta je određena: veličinom, dinamikom i vremenskom vrijednošću novčanih tokova.
Vremenska vrijednost novčanih tokova je određena: međuovisnošću rizika i nagrade koja se mjeri troškom
kapitala.

Klasifikacija novčanih tokova projekta: 1. Investiranje (investicijski troškovi, nastajanje novčanih izdataka,
ukamaćivanje), 2. Efektuiranje (stvaranje neto novčanih tokova – tekući novčani primici i tekući novčani izdaci,
diskontovanje). Granica između investiranja i efektuiranja ne mora biti jedna vremenska tačka već određeno
vrijeme.

Što je razdoblje investiranja duže, novčani tokovi projekta će imati manju sadašnju vrijednost. Što je razdoblje
efektuiranja duže, novčani tokovi projekta će imati veću sadašnju vrijednost. Što su novčani tokovi udaljeniji od
sadašnjosti, zbog vremenske vrijednosti novca imat će manju sadašnju vrijednost.

Konvencionalni novčani tokovi: novčani tokovi u prvim godinama efektuiranja su skromni čak i negativni,
postepeno se povećavaju i nakon dostignutog maksimuma sazrijevaju i postepeno se smanjuju. Skraćenje
razdoblja investiranja je bitno za povećanje efikasnosti investicija.

Rezidualna vrijednost je vrijednost fiksne imovine koja ostaje nakon isteka efektuiranja projekta, tretira se kao
novčani primitak.

Karakteristike investicijskih projekata: 1. Dugoročni karakter investicijskih projekata, 2. Vremenski raskorak

između ulaganja i efekata ulaganja, 3. Međuovisnost investiranja i finansiranja, 4. Rizik i neizvjesnost.

Budžetiranje kapitala je postupak donošenja odluka o dugoročnim investicijskim projektima.

PERIOD POVRATA je vrijeme u kome će novac uložen u projekat biti vraćen. Prihvatljiva je investicija koja ima
kraće vrijeme povrata uloženih sredstava.

NPV = DNNT – I (dnnt- sadašnja vrijednost očekivanih novčanih tokova).NPV >/</=0 (pozitivna, negativna,
jednaka).

IRR je diskontna stopa za koju je NPV investicije jednaka 0. Povećanjem diskontne stope NPV postaje manja.
Ukoliko je NPV > 0 , IRR > k (diskontne stope - tražene stope povrata). Tačka u kojoj je NPV projekta jednaka 0
predstavlja internu stopu rentabilnosti. IRR (NPV = 0). Prihvatljiv je projekat koji ima najveću internu stopu
rentabilnosti.

Indeks profitabilnosti – je omjer sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih tokova i investicije (investicijskih
ulaganja).