Naslov

izvornika:
Ensnared

J. S. SCOTT

Uhvaćena

SLUČAJNI MILIJARDERI
KNJIGA PRVA

S engleskoga preveo
Davor Lerinc
 Knjigu posvećujem svojoj prekrasnoj prijateljici Judy.
Hvala ti što si bila uz mene u lošim vremenima,
a i u onima boljim.
Pravu je prijateljicu teško naći, pa iako se ne
viđamo često, znam da si uvijek ovdje.
Nedostaješ mi. Mislim da je vrijeme
za neko putovanje.
Volim te!!

xxxxxx Jan
 PROLOG

Jade

Prije nekoliko mjeseci...

„Samo još nekoliko trenutaka, gospođice Sinclair“, obavijestila me tajnica

kad je spustila slušalicu. „Gospodin Stone danas malo kasni.“
Malo kasni?
Čekala sam već gotovo cijeli sat. Pročitala sam sve časopise u čekaonici od
prve do posljednje stranice, čak i članke kojima inače ne bih pridavala
pozornost. Znaju li žene doista kako privući muškarca, ili kako privući pozornost
jednoga od njih koji ne želi biti s njom?
Prilično čudni članci, zapravo. Ili sam ja bila ta koja zapravo ne razumije?
Sudeći prema mojem ne baš uzbudljivom društvenom životu, možda sam trebala
obraćati više pozornosti tim ženskim časopisima. Ne bi se baš moglo reći da su
mi muškarci lupali na vrata kako bi izišli sa mnom. Međutim, tako je oduvijek.
Mogu li uopće imati krizu spojeva kad zapravo nikad ni nisam imala osobit
društveni život?
Zbog posla i škole nisam imala vremena isprobati previše momaka, a
iskreno, ni oni nisu bili osobito zainteresirani izlaziti sa mnom. Na fakultetu sam
napravila jednu veliku pogrešku. Mogu to pripisati posvemašnjoj iscrpljenosti i
stresu, ili si priznati da sam nekom dopustila da me dvije godine iskorištava.
 Više mi se sviđalo prvo objašnjenje.
Zapravo i ne želim privući momka koji me nije zapazio kad smo se prvi put
sreli.
Ne bi li trebala bljesnuti neka iskra, tajno prepoznavanje da ti je ta osoba
srodna duša? Ne bi li i on to trebao osjetiti?
Svakako se nadam da bi, inače čekam nešto što se nikad neće dogoditi.
Nažalost, zahvaljujući gomili ženskih časopisa u sobi, sad sam znala kako
privući muškarca koji mene ne želi, kao i kakvog su mi partnera, sudeći prema
horoskopu, namijenili Mjesec i zvijezde.
Možda bi mi članak o poboljšanju orgazama bio koristan kad bih ih imala,
ali mogla sam preskočiti odlomak o tome kako uspješno oralno zadovoljiti
momka.
Iako to nije štivo koje me inače zanima, trebala sam nekako ubiti sat nakon
što sam pročitala zanimljive članke iz National Geographica, pa sam prolistala i
ženske časopise.
Bila sam prilično sigurna da me spoznaja o tome kako se nositi s
muškarcem koji ima fobiju od vezanja neće baš prosvijetliti, pa sam postajala
sve nemirnija.
Pristojno sam se iz svojega stolca u otmjenom predsoblju ureda milijardera
i tajkuna Elija Stonea smješkala i kimala njegovoj tajnici. Nije bila njezina
krivica da me je njezin šef ostavio čekati dulje nego bi itko trebao čekati na
unaprijed dogovoreni sastanak, čak i s milijarderom.
I ja sam milijarderka. Ne bi li trebao postojati neki tajni, neizgovoreni
sporazum između superbogatih? Može li jedan milijarder ostaviti drugoga da ga
čeka cijeli sat?
Nažalost, bila sam bogata nedovoljno dugo da bih poznavala pravila.
Gospodin Stone bio je mnogo bogatiji od mene, ali kad postanete
milijarder, je li uopće više važno?
S uzdahom sam na stol spustila posljednji časopis koji sam pregledala.
Posve sam ostala bez štiva, čak i najbanalnijih gluposti.
Nestrpljivo sam lupkala nogom, pitajući se ponašaju li se obično ovako
milijarderi jedan prema drugome.
Doduše, bila sam milijarderka tek nekoliko mjeseci i još nisam imala pojma
što bih trebala učiniti sa svojim novostečenim bogatstvom. Iskreno, sav taj novac
i ulaganja su me strašili. Moji su interesi bili znanost i divlje životinje. Upitajte
me bilo što o očuvanju okoliša ili ponašanju životinja i mogla bih pričati satima.
Ali nisam imala pojma što učiniti s bogatstvom.
Znala sam živjeti samo siromašno i obuzimao me paralizirajući strah pri
pogledu na stanje mog bankovnog računa i popis ulaganja. Znala sam da bih
trebala biti sretna, ali iz nekog razloga nisam bila.
Pukim slučajem rođenja i zahvaljujući ocu kojega nisam ni upoznala,
iznenada sam postala jedna od najbogatijih žena na svijetu. Postala sam bogata i
moćna Sinclair.
Zapravo, oduvijek sam bila Sinclair, ali ne baš bogata i moćna. Nikad ni u
snu ne bih pomislila da sam rodbinski povezana s iznimno bogatom obitelji
Sinclair s istočne obale.
Ja, moja sestra blizanka, Brooke, i moja braća, Noah, Seth, Aiden i Owen,
bili smo puka bijeda cijeli život da bismo iznenada postali bogati kao Krez kad
smo otkrili da nam je otac bio bigamist. Moj je otac imao dvije žene i dvije
obitelji na suprotnim obalama.
Mojoj sestri, braći i meni pripao je lošiji dio u toj priči. Financijski, u
svakom slučaju.
Ne mogu reći da sam bila nezahvalna što su Sinclairi s istočne obale otkrili
našu obitelj na zapadnoj obali. Moj polubrat Evan sve nas je spojio u jednu
veliku obitelj. Ali naše nasljedstvo, od kojega smo se svi nestvarno obogatili,
bilo je nešto na što se još nisam bila navikla.
Veći sam dio nasljedstva investirala uz Evanovu pomoć, a pomagao mi je i
u upravljanju mojim golemim portfeljem, iako su mi sva polubraća i polusestre
živjeli na istočnoj obali. Ulagao je moj novac kako bi zaradio novca i znala bi
me uhvatiti vrtoglavica dok sam promatrala kako se gomila. I to je manje-više
bilo sve što sam radila. Pratila sam kako mi se bogatstvo svakim danom
povećava. Bilo mi je previše neugodno gledajući sve te nule da bih išta mogla
poduzeti.
Za razliku od moje braće, nisam mnogo marila hoće li se novac nastaviti
gomilati i nisam imala velike planove poput njih.
Voljela bih da jesam. Možda bi mi bilo lakše da sam stalno bila zauzeta i
planirala svoju budućnost.
Jedina krupna kupnja koju sam obavila bila je kupnja kuće na obali u mome
rodnom mjestu Citrus Beachu. Evan mi je i to sredio. Odabrala sam kuću kakvu
sam željela, kako je moj polubrat zahtijevao, a on ju je pronašao i kupio brzinom
koja mi je bila neshvatljiva. Zaista, bila je to prekrasna kuća, i mnogo bih radije
sada u njoj uživala umjesto da u središtu San Diega čekam Elija Stonea.
Po milijunti sam put bacila pogled na sat i ponadala se da će mi gospodin
Stone dati ono što želim kako bih na vrijeme stigla kući da promatram zalazak
sunca. Ali ako ovo još malo potraje ostat ću zaglavljena u prometnoj gužvi San
Diega i neću stići kući prije mraka.
„Sad će vas primiti, gospođo Sinclair.“ Tajnica je ustala dok je to govorila.
Ustala sam i zgrabila torbicu. Vjerojatno nisam bila dovoljno dotjerana za
sjedište Stoneove korporacije, ali barem mi je bilo udobno čekati u izlizanim
trapericama, sandalama i svijetloplavoj majici.
Kimnula sam ženi koja je rastvorila golema dvostruka vrata i zatvorila ih za
mnom poput stražara.
Ušla sam i uhvatila se za naslon jednog od masivnih naslonjača ispred
Elijeva radnog stola, prije nego što sam naposljetku podigla pogled prema
čovjeku koji me ostavio čekati cijeli sat. Zagledala sam se u tipa kojega sam
dotad viđala samo na televiziji ili naslovnicama časopisa.
Pa, nije za baciti.
Moju je pozornost privlačio uglavnom svojim ekstremnim hobijima i
izazovima na koje se odlučivao. Činilo se da ga je privlačila svaka aktivnost s
elementom opasnosti.
Trkaći automobili.
Ekstremno surfanje.
Skakanje padobranom.
Ekstremno ronjenje.
Letenje zmajem.
 Svemirski letovi.
Za Boga miloga, tip je kupio raketnu tvrtku i planirao je uskoro poslati
letjelicu bez ljudske posade na put do Mliječne staze. Kako sam čula, njegov je
plan jako uznapredovao, pa je očito to shvaćao vrlo ozbiljno.
„Gospodine Stone“, rekla sam odmjereno. „Hvala što ste me primili.“
Bila sam prilično sigurna da ga nikad nisam vidjela u odijelu, jer se
obožavao slikati polugol i pokazivati svoje tijelo. Osobno, više mi se sviđalo
sivo odijelo i elegantna sivo-plava kravata.
Što ne znači da nije dobro izgledao i polugol. Ali teško je bilo shvaćati
ozbiljno nekoga tko stalno izvodi nekakve sulude vratolomije.
Ali ovaj Eli Stone, koji je sjedio ispred mene, privukao je svu moju
pozornost.
Djelovao je ravnodušno, ali me promatrao poput orla koji se upravo sprema
sjuriti s neba na svoju žrtvu. Ali ja uistinu nisam htjela biti zec kojeg vreba s
visine.
Krenuvši od vrha moje glave, polako me odmjeravao. „Gospođo Sinclair",
obratio mi se mekim baritonom. „Što mogu učiniti za vas?“
Mnogo mi je toga padalo na pamet dok sam zurila u njega, ali sam
odgovorila: „Poslala sam vam ponudu za teren koji želim kupiti. Jeste li je
pogledali?"
Smjesta sam morala prestati zuriti u njegove sive oči, razmišljajući kako
mu se odijelo slaže s bojom očiju.
Nisam znala razlog, ali ovaj Eli Stone posve me opčinio. U suprotnosti s
medijskim imidžem, ovaj je čovjek izgledao previše stvarno.
Neobjašnjivo me činio nervoznom. U zraku se osjećala napetost među
nama, iako se nikad prije nismo susreli. I osjećala sam se neugodno zbog vreline
koja mi je strujala međunožjem.
Nikad dosad nisam bila zatečena iznenadnom požudom. Ali nešto u Eliju
Stoneu posve me očaralo.
Možda zato što ovaj tip ispred mene nije bio uopće ono što sam očekivala.
Na televiziji se glupirao, i pravio arogantne grimase na fotografijama.
Očekivala sam osobu koja gotovo ništa ne uzima ozbiljno. Umjesto toga, susrela
sam osobu koja privlači pažnju samim svojim prisustvom u prostoriji. I djelovao
je smrtno ozbiljan.
Gotovo sam mogla osjetiti njegov miris, iako sam znala da zapravo ne
putuje od njegova tijela preko velikog stola do mog nosa.
Promatrala sam kako polagano otkopčava sako i naginje se naprijed.
Snažno sam progutala iščekujući njegov odgovor, ali činilo se da mu se ne žuri
da mi ga pruži.
Znala sam da mu je tijelo kao isklesano. Inače nisam bila veliki ljubitelj
tetovaža, ali plemenske oznake koje sam vidjela na njegovoj nadlaktici jako su
mu dobro pristajale.
Zanimljivo, ali nikad me nije spopala iskonska požuda da ga pojebem dok
sam promatrala njegovo zgodno tijelo na fotografijama ili televiziji. Ali ovako
uživo i izbliza bilo je... drukčije.
„Nisam pročitao ponudu“, oštro je rekao. „Ne želim se riješiti tog zemljišta.
U obitelji je desetljećima. Trenutno nije za investiranje, ali bi moglo biti u
budućnosti. Moje je pitanje vama - zašto je vi želite?“
Sranje! Budući da je zemlja kraj Lucifer’s Canyona bila prilično beskorisna
vjerovala sam da ću ga lako uvjeriti da je proda. U usporedbi s poslovnim
pothvatima, golemim imanjima te zemljom koju posjeduje, ta je parcela u
unutrašnjosti bila beznačajna.
„Bavim se genetskim očuvanjem divljih vrsta“, objasnila sam. „Taj je
komad zemlje važna staza za divljač. Voljela bih ga sačuvati.“
Tko bi znao što je Eli Stone planirao u budućnosti s tim zemljištem? Možda
ga je planirao pretvoriti u lansirnu postaju za svemirske letove? Meni je bilo
važno da ta staza koja je vodila od jednog do drugog otvorenog područja ostane
netaknuta.
„A, da“, rekao je pomirujućim tonom. „Ratnica za očuvanje prirode i
stručnjak za preživljavanje u divljini koja je iznenada postala Sinclair, zar ne?
Dao sam vas provjeriti prije nego sam pristao na sastanak. Imate zanimljivu
povijest.“
„Oduvijek sam Sinclair“, promrsila sam kroz zube.
 Seronja! Zašto je trebao moju životnu priču da bi mi rekao da ne želi
prodati to zemljište? To je moralo biti najdosadnije izviješće koje je ikad
pročitao.
Možda nisam oduvijek pripadala bogatim Sinclairima, ali moja braća i
sestra i ja suočili smo se s brojnim iskušenjima i uvijek bismo isplivali. Time
sam se ponosila.
„Ali ne od onih bogatih, do nedavno“, naglasio je. „Sinclairi s istočne obale
generacijama su moćna obitelj. Što ste rekli, kako ste postali dijelom tog bogatog
dijela obitelji?“
„Nisam rekla“, otresla sam se. Nije ga se ticala moja veza s bogatim
Sinclairima. Bigamističko ponašanje mog oca nije bilo nešto o čemu sam željela
raspravljati, osobito s njim.
Sinclairi s istočne i zapadne obale dijelili su istog oca. To je sve što se
znalo. Moja braća ovdje u Kaliforniji insistirali su na tome da se to ne pretvori u
tabloidski skandal. Moja sestra blizanka, Brooke, bila je na istočnoj obali
oporavljajući se od traume i nitko od nas nije želio da preko žutog tiska sazna da
će naslijediti bogatstvo. Trebala je vremena da se oporavi od gubitka prijatelja i
kolega tijekom oružane pljačke banke u kojoj je skoro i sama izgubila život.
Brooke još nije znala za novac. Svi smo se složili da joj damo vremena da se
oporavi prije nego joj priopćimo tako nešto.
Iskreno, iznenadilo me da je Eli uspio išta iskopati o meni i mojoj obitelji.
Moj polubrat Evan jako se potrudio da nitko ne sazna istinu dok se Brooke ne
oporavi i vrati na zapadnu obalu.
Evan je očito bio uspješan jer se činilo da Eli nije uspio saznati sve detalje.
„Spreman sam pregovarati o drugim posjedima, ali ne o ovome“, rekao je s
razumijevanjem.
Prekrižila sam ruke. „Budući da me jedino ovaj zanima, čini se da smo
završili.“
Možda jesam bila razočarana što nisam uspjela osigurati stazu za divljač, ali
osjetila sam iznenadnu potrebu da se sklonim od njegova intenzivnog pogleda.
Razbjesnilo me što je kopao po mojoj privatnosti, ali sam se migoljila dok je
upadljivo zurio u mene. Brzo sam shvatila da je moja potreba da se maknem
trenutno važnija od ljutnje.
 Prije nego što sam ustala, rekao je ležerno, „Jako ste lijepa, Jade.“
Ostala sam zatečena i zagledala sam se u njega dok su mi se dlanovi počeli
znojiti. „Ne razumijem.“
Izraz lica mu se nestašno promijenio, i to takvom brzinom da je bilo pomalo
zastrašujuće.
Nasmiješio se, proračunatom grimasom koju je obično koristio u svoju
korist. Bila sam sigurna da bi gotovo svaka žena smjesta svukla gaćice pri
pogledu na taj zavodljivi osmijeh.
Srećom, ja nisam gotovo svaka žena.
„Vrlo je jednostavno. Sviđate mi se“, odgovorio je.
Nitko mi to u mojih dvadeset šest godina na ovoj planeti nije rekao. Moja
blizanka, Brooke, bila je lijepa. Ja sam bila ona druga blizanka, koja je odlazila
u divljinu vježbati postavljanje klopki, tražiti pitku vodu i razvijati sposobnosti
preživljavanja.
I to sam obično činila sama.
Posebice nakon što sam dobila nogu od jedinog dečka kojeg sam imala na
fakultetu.
Nisam bila tip žene za kojom bi se muškarac okrenuo na ulici i to mi je
odgovaralo. Voljela sam biti svoja, iako nisam tjelesnim izgledom privlačila
previše pozornosti.
Nisam se ni trudila biti zamijećena. Prirodno sam bila tiha i stidljiva, osim u
krugu prijatelja ili obitelji. Obično bih radije birala društvo životinja nego ljudi.
Istina, nadala sam se da tamo negdje postoji moja srodna duša, netko tko bi
vidio ispod skromne, muškobanjaste površine. Ali nisam prestala disati u
iščekivanju njegova dolaska.
„Možemo li se vratiti na temu zemljišta?“ upitala sam, trudeći se da me ne
zbuni pogledom. „Ako je to bilo čvrsto ne, neću vam više oduzimati vrijeme.“
Pomaknuo se naprijed i isprepleo prste na stolu, a prodorne sive oči uporno
su zurile u mene. „Činim vas nervoznom“, primijetio je.
„Možda nisam navikla susretati milijardere“, rekla sam.
Odmahnuo je glavom. „Nije u tome stvar. Ne mislim da ste pod dojmom
mojeg bogatstva. Zainteresirala me činjenica da ste naslijedili bogatstvo, ali
jedino što ste kupili je mala kuća. U Citrus Beachu. Pametna investicija, s
obzirom da se to područje brzo razvija.“
Dakle. Moram priznati da je bilo pomalo jezivo koliko je znao o meni.
„To nije bila investicija“ odvratila sam. „To je dom. Moj dom. I nadam se
da se Citrus Beach nikad neće previše razviti. Sviđa mi se ovakav kakav je.“
Činilo me nervoznom što se doimalo da zna svaki moj korak otkad sam se
obogatila, i da je imao drskosti istraživati me. Tko to čini samo da bi se s nekim
sastao u vezi kupoprodaje zemljišta?
Bijes je nadvladao moju želju da ustanem i pobjegnem iz ureda Elija
Stonea.
Slegnuo je ramenima. „Vrijeme juri naprijed, gospođice Sinclair. To nas
čini bogatijima. Citrus Beach će se prije ili kasnije razviti. Dovoljno je blizu San
Diegu da bi bio poželjno mjesto za život.“
„Ne želim biti još bogatija. Već sam toliko bogata da mi se vrti u glavi.
Samo želim taj komad zemlje.“
„Novac vam stvara neugodu?“ upitao je.
„Ne“, slagala sam. Posljednje što sam željela bilo je da se usredotoči na to
koliko me moje bogatstvo činilo nemirnom.
„Nedavno ste dovršili specijalizaciju“, rekao je, posve ignorirajući moj
odgovor. „Vaše je obrazovanje zadivljujuće. Ali što radite s diplomom u
divljini?“
Prekrižila sam ideju da je provjerio što sam radila otkad sam naslijedila
bogatstvo. Bio je upoznat s mojim cijelim prokletim životom!
„Imam doktorat iz očuvanja životinjskih vrsta“, ispravila sam ga. „Posebice
se bavim genetikom. Vjerujem da ćemo jednom moći iskoristiti genetski
materijal da spasimo vrste koje se ne mogu oporaviti uobičajenim metodama.“
Kimnuo je. „Zadivljujuće. A trening preživljavanja?“
Je li bilo ičega što nije znao?
„To je hobi. Poučavam to jer to volim.“ Nisam imala pojma zašto osjećam
potrebu obrazlagati svoj život neugodnom milijarderu, ali riječi su mi same
izlazile iz usta.
„Poštujem to.“
„Nije mi potrebno ničije odobravanje“, hladno sam uzvratila. „Samo sam
došla kupiti komad zemlje. Ali kako ste već odbili prodati, završili smo.“ Ustala
sam, jer nisam mogla mirno sjediti dok zuri u mene.
Ustao je, obišao stol i rekao: „Ponašate se obrambeno. Osjećate li se
neugodno zbog mene, doktorice Sinclair?“
Rijetko me tko tako oslovljavao pa sam oklijevala, jer nisam bila sigurna
ruga li mi se ili mi se tako obratio iz poštovanja prema mojem obrazovanju.
Napokon sam si rekla da nije ni važno i pošla prema vratima. Trebala sam
se što prije maknuti od Elija Stonea.
Njegovo krupno, snažno tijelo našlo se preda mnom, zapriječivši mi put do
vrata, što me izbacilo iz takta. A ja se gotovo nikad ne živciram. Ali zamarala me
ta igra u kojoj je on, čini se, uživao.
Nisam imala pojma kako pobijediti u tom nadigravanju, niti sam planirala
ostati dovoljno dugo da saznam.
„Zapravo, da - osjećam se neugodno“, odvratila sam. „Ne sviđa mi se kad
netko istražuje moj privatni život zbog jedne ponude. To je bilo nepristojno i
prilično jezivo.“
„Imate pravo“, priznao je. „Ali bio sam znatiželjan.“
„To nije dovoljan razlog da narušavate moju privatnost“, odgovorila sam
ledenim glasom.
„Možda i nije“, složio se, bez trunke kajanja u glasu.
Sve u vezi njega u meni je izazivalo vrpoljenje, iako inače nisam nervozna
osoba. Ali Eli Stone bio je najdojmljiviji tip kojega sam ikad upoznala.
„Jeste li ljuti jer sam otvoreno rekao da bih vas želio u svom krevetu?“
Od njegove mi je izravnosti srce brže zakucalo.
Blagi Bože, ovo je previše za mene.
Pokušavala sam ostati bezizražajna. Nisam mu htjela priuštiti zadovoljstvo
da me vidi uznemirenu.
 „Je li vam i na trenutak palo na pamet da ja možda ne želim vas u
mojemu?“ bijesno sam upitala. „Padne li svaka žena ničice pred vama čim joj
kažete da vam se sviđa? Jer to baš i nije tako originalno.“
„Znate li da vam oči poprime tamniju nijansu plave kad se ljutite?“
nacereno me upitao.
Dovraga!
Eli Stone se poigravao sa mnom, ali nisam znala zašto.
„Do viđenja, gospodine Stone. Iskreno, voljela bih da nisam protratila
toliko svog vremena kad ste ionako bili sigurni da ne želite prodati“, rekla sam
dok sam ga obilazila i kretala prema vratima.
Uhvatio me za nadlakticu dok sam posezala za kvakom. „Zanimalo me
zašto želite to zemljište“, objasnio je. „Bogati ljudi obično ne traže imovinu koja
im vjerojatno neće donijeti novac jednog dana.“
„Nije bezvrijedna. Meni ne“, odvratila sam. „Zapravo, itekako je važna za
očuvanje životinjskih vrsta.“
Slegnuo je ramenima. „Ne znam nikoga tko mari za to.“
„Možda biste onda trebali potražiti nove prijatelje“, uzvratila sam.
Otresla sam se njegova stiska, a onda se okrenula prema njemu, bijesna jer
ne cijeni ničije vrijeme osim svojega. „Mogli ste me nazvati i pitati zašto želim
to zemljište. Nisam morala dolaziti u centar grada i čekati cijeli sat da čujem vaš
ne. To je nepristojno. To je bezobzirno. I izuzetno oholo.“
„Doima se da još trebate naučiti da se na milijardere čeka“, ravnodušno je
ustanovio.
Stavila sam si prst na prsa. „Ne na ovog milijardera. Izgleda da nisam tako
samoživa i uobražena poput vas. Ja ne volim da me ljudi čekaju. To me
ispunjava krivnjom.“
Nisam spomenula da me krivnja često ispunjava.
Bila sam prilično sigurna da kajanje ne muči često Elija Stonea, pa
vjerojatno nije imao pojma o čemu govorim.
„Večerajte sa mnom, Jade“, rekao je kao da zapovijeda, a ne moli.
„Imam planove“, otresla sam mu se u lice. „I gladna sam. Ne bih željela
čekati poput patetičnog kućnog ljubimca dok se ne odlučite nahraniti me.“
Prekrižio je ruke i nasmiješio se, a oči su mu zaplesale od zaigranosti. „Sad
kad znam kakav nezgodan karakter imate, ne bih se usudio pustiti vas da
čekate“, suho je odvratio. „Obećavam da ću vas smjesta nahraniti.“
„Došla sam ovamo sklopiti posao, a ne provesti noć u krevetu milijardera
koji izigrava zavodnika.“
„Ništa ne izigravam, Jade“, rekao je tihim, opasnim tonom.
„Nisam zainteresirana“, ljutito sam odgovorila otvarajući vrata. „I trebali
biste nabaviti mnogo zanimljivije štivo u vašem uredu, ako vam je običaj pustiti
ljude da griju stolce u vašoj čekaonici. Sigurna sam da sam izgubila nekoliko
kvocijenata inteligencije čitajući vaše glupave ženske časopise.“
Nisam se osvrtala dok sam projurila kroz vrata i gotovo sam sigurna da sam
čula vrlo muževan smijeh za sobom dok sam izlijetala iz njegova ureda kao da
mi gori pod petama.
 PRVO POGLAVLJE

Jade

Sadašnjost...

„Nisam zainteresirana“, ravnodušno sam rekla u mobitel prije nego što sam
prekinula vezu tako snažno da me zabolio prst.
Zurila sam u telefonski aparat kad sam ga odbacila na kuhinjski pult. Tog
trenutka mobitel mi je bio neprijatelj i poželjela sam da nisam skočila s
naslonjača odgovoriti na poziv. Ali bilo je popodne radnog dana i nadala sam se
da je to poziv na razgovor za posao. Poslala sam životopise na mnogo strana. Ali
nisam baš bila zatrpana ponudama za poslove na kojima bi moje obrazovanje
došlo do izražaja.
Specijalizirala sam se u vrlo uskom području i pronalaženje financiranja
novih istraživanja nije bilo jednostavno.
Naposljetku će se ukazati prava prilika. Dotad ću skakati svaki put kad mi
zazvoni telefon. Nažalost to nikad nije bila osoba s kojom bih sada željela
razgovarati. Ali ako ne prepoznam broj, moram se javiti.
Poziv koji sam upravo prekinula bio je od još jednog tipa iz susjedstva,
nekoga tko tvrdi da me zna iz srednje škole i zanimalo ga je bih li izišla s njim.
To je bio treći takav poziv od jučer.
 A doimalo se kao da je već tisućiti takav poziv koji sam primila posljednjih
tjedana.
Uzdahnula sam. Željela sam više spojeva. Ali ne na takav način. Pročulo se
da sam iznenada vrlo bogata, a ni jedan tip koji je nazvao nije bio zainteresiran
za mene prije nego što sam se obogatila.
A sada, svaki je samac želio izići sa mnom.
Dobro, možda ne sa mnom. Željeli su se družiti s mojim novcem.
Iskreno, moje me bogatstvo počelo živcirati.
Prije nego što sam počela lamentirati o činjenici da me nijedan tip ne želi
zbog mene same, vratila sam se u sobu i strovalila u naslonjač.
„Razgovor za posao?“ upitao je iz fotelje moj brat Aiden.
„Nije nitko“, odgovorila sam. „Opet neki tip koji želi izići s mojim
novcem.“
Bacila sam pogled na televizor. „Što gledaš?“
„Novo natjecanje u ekstremnom surfanju u sjevernoj Kaliforniji koje vodi
Eli Stone. Zajahali su neke goleme valove visoke preko petnaest metara. Bilo je
ludo. Stone upravo nastupa“, odgovorio je.
Gledala sam u televizor velikog ekrana koji sam kupila na bratovo
insistiranje, iako je jedva stao na zid mojega malog doma.
„To je vanjski dio Kanalskih otoka“, rekla sam namrštivši se. „Nije
normalan.“
„Nema prostora za pogrešku“, Aiden se složio. „Ako ne uhvati val, bit će
uhvaćen između golemog zida vode i stijena.“
Srce mi je skočilo u grlo dok sam promatrala kako Eli vesla ususret golemu
nadolazećem valu.
Sva moja braća su surferi i poučavali su mene i Brooke, ali nije nas to ni
približno zanimalo kao našu braću.
„Bogami, svaka čast“, Aiden je izjavio. „Uspio je.“
Ispustila sam dah koji sam zadržavala, a da nisam ni zamijetila dok je Eli
jahao taj golemi val. „Ubit će se“, nervozno sam rekla.
 „To je reportaža“, Aiden je rekao suho. „To se dogodilo prošle zime.
Preživio je. Ovo su samo najbolji isječci.“
Namrštila sam se bratu, a onda vratila pogled prema televizoru da bih
pogledala intervju Elija Stonea.
To je bilo to.
To je bio Eli Stone kojega sam bila navikla gledati. Već je izvukao ruke iz
kombinezona koji mu se spustio do struka. Teško je bilo ne zamijetiti njegov kao
isklesani torzo, a očima sam klizila preko karakteristične tetovaže na nadlaktici.
Ali ono što se osobito isticalo bilo je njegovo arogantno cerekanje. I
izostanak emocije u prekrasnim sivim očima.
Ništa nije ukazivalo da je oduševljen svojim najnovijim ekstremnim
podvigom. Uobraženi je osmijeh bio ovdje, ali nije se popeo do očiju.
Brat je ugasio televizor. „Hajdemo u bazen.“
Aiden je svratio na plivanje. Imao je bazen u svojoj kući, ali imala sam
osjećaj da je htio provjeriti kako sam.
Mojoj se braći nisu sviđali opskurni tipovi koje sam privlačila zbog svojeg
nasljedstva. Ali nisam bila sigurna što planiraju učini s tim u vezi. Dvaput sam
promijenila broj telefona, a i nisam bila u opasnosti da će me netko oteti. Trebali
bi me živu žele li moj novac.
Bilo je to više iritantno nego zastrašujuće.
Posljednjih nekoliko mjeseci zapravo i nisam imala privatnosti. Nekako se
pročulo da sam naslijedila novac, i ako nisam odbijala prosce koji su nicali sa
svih strana, onda bih odbijala novinarske zahtjeve za intervjuom o tome kako
smo povezani s bogatom obitelji Sinclair s istočne obale.
Aiden i ja nismo mnogo govorili dok smo plivali gore-dolje jedno kraj
drugoga.
Zastala sam prije brata da se odmorim.
Kad se zaustavio, napokon je upitao: „Pa, s kim se viđaš?“
Iz nekoga su razloga moja braća mislila da imaju pravo znati sve detalje
moje intime, iako nikad nisu govorili o svojoj.
„Ni s kim“, čangrizavo sam odvratila. „Sve ih zanima samo moj novac.“
 „Očito ne svi. Što je s Elijem Stoneom?“ upitao je izvlačeći svoje mišićavo
tijelo iz bazena i brišući se ručnikom.
„Kako to misliš?“, upitala sam dok sam plutala na maloj splavi usred
bazena. Voda je bila topla i još mi se nije izlazilo.
„Ma daj, Jade“, Aiden je rekao. „Zvučnik ti je bio uključen dok si jutros
slušala njegovu poruku. Viđate li se? U usporedbi s njim mi smo prosjaci. Ne
možeš reći da njega zanima tvoje nasljedstvo.“
Ne, njega zanima moje tijelo.
Iskreno, Elijevi motivi mi više nisu izgledali tako odbojno. Barem je bio
brutalno iskren. Za razliku od ostalih muškaraca koji su me zvali na spoj samo
zbog mog novca. Usprkos tome, nisam odgovarala na njegove pozive i poruke.
Uznemiravao me na način koji nisam mogla posve objasniti.
Doista, iznenadilo me kad sam čula njegov glas u govornoj pošti.
Posljednjih je nekoliko mjeseci bio uporan i još je nazivao, iako nisam
odgovorila ni na jednu njegovu poruku posljednjih pet mjeseci. Ali kako se nije
javljao gotovo mjesec dana, pretpostavljala sam da je odustao.
Očito sam se prevarila.
Najnovija je poruka bila ista kao i sve prethodne.
Još je želio da iziđemo na večeru.
A ja sam ga još izbjegavala, tako da nisam uzvratila poziv.
Pomislila bih da je dosad već shvatio neizrečenu poruku. Kakav tip
nastavlja pokušavati kad ga žena ignorira?
Elija sam vidjela jednom prije nekoliko mjeseci. Večerao je s prijateljem u
jednom od svojih restorana u San Diegu, a ja sam bila s cijelom obitelji, slaveći
Brookeine zaruke s muškarcem kojega je upoznala dok je bila na istočnoj obali.
Sestra blizanka mi je sada bila vjenčana za Liama Sullivana i odlučila je
ostati u Maineu s novim suprugom.
Eli i ja smo zapravo večerali u istom restoranu, kako je i želio. Samo što
nismo sjedili za istim stolom.
Slučajni me susret uznemirio, osobito kad sam osjetila da me promatra
tijekom našega obiteljskog slavlja. Nismo razgovarali, ali prije odlaska mi je
jasno dao do znanja da me zamijetio.
Možda nisam odgovarala na njegove poruke. Ali sam često mislila na
njega. Nisam bila sigurna zašto, jer me samo želio namamiti u krevet, a ja nisam
bila djevojka za jednu noć. Ali način na koji je moje tijelo reagiralo na njega...
neobično.
„Ne izlazimo“, priznala sam starijem bratu. „Srela sam ga jednom i zvao je
nekoliko puta da me pozove na večeru. Nisam ni odgovorila na poruke.“
„Uh! To je okrutno“, odgovorio je Aiden.
Da sam rekla starijem bratu da me Eli samo želi pojebati, a nisam jer nema
šanse da razgovaram o seksu s bratom, ne bi me nazvao hladnom. Poželio bi
ubiti Boga u Eliju Stoneu.
„Jednostavno nisam zainteresirana“, rekla sam mu skliznuvši sa splavi i
popevši se na rub bazena. „Uznemirava me.“
Aiden se bacio na ležaljku i dobacio: „Progoni te? Ako je tako, Seth i ja se
možemo pobrinuti za njega.“
Zakolutala sam očima brišući se ručnikom, a onda se izvalila u ležaljku kraj
njega. „Mene nitko ne progoni.“
Aiden se zakikotao. „Vjerojatno zato da im ne razbiješ jaja.“
Moj je brat imao pravo. Nisam spadala u bespomoćne princeze, i nisam
trebala muškarca. Zapravo, većina muškaraca koje sam upoznala uglavnom su
me izbjegavali. Većinom su to bili muškarci koji se bave preživljavanjem u
divljini, poput mene, i ako su mi možda odavali priznanje zbog mojih vještina,
nisu me zapravo doživljavali kao ženu. Doživljavali su me kao konkurenciju.
„Misliš li da zato nijedan muškarac ne želi na spoj sa mnom? Zato što ih ne
trebam?“ upitala sam.
Otkad sam prekinula s onim kretenom s kojim sam izlazila tijekom studija,
moji su izlasci bili obustavljeni. Nije to bilo mojom voljom. Jednostavno nisam
upoznala nikoga tko bi pokazao zanimanje da iziđe sa mnom. Niti sam upoznala
nekoga tko bi mene zainteresirao, ako ne računam Elija Stonea, a njega ne
računam.
„Iskreno, da“, grubo je rekao Aiden.
„Neki muškarci žele osjetiti da svojim sposobnostima mogu pridonijeti
vezi. Ali ti ne želiš izlaziti s nekime takvim. Ako su uplašeni, postaju nesigurni.
Trebaš nekoga čiji ego nije potrebno stalno pothranjivati, ne nekoga primitivnog
preživljavača u divljini kojeg živcira da znaš više od njega o lovu, zamkama,
traganju i drugim vještinama preživljavanja. Trebaš nekoga koga neće strašiti
tvoje vještine, nego će im se diviti.“
Zadrhtala sam pri pomisli da je Eli rekao da mi se divi. Možda je arogantan
seronja, ali nije se ni najmanje doimao ugroženim.
„Nisam baš atraktivna, jer se ne zamaram odjećom i šminkom“, lamentirala
sam. „Brooke je uvijek bila društvenija od mene. Ja sam bila čudakinja koja je
odlazila istraživati u šumu.“
„Postoji mnogo atraktivnih stvari u vezi s tobom“, gunđao je Aiden. „I ne
govorim to samo zato što si mi sestra. Ali nekim su muškarcima odbojne žene
koje su posve sposobne brinuti se same za sebe.“
„Znači trebala bih izigravati bespomoćnost?“ upitala sam zgrožena tom
mišlju.
Ideja da budem neka ranjiva biljčica nikad mi se nije sviđala.
„Ni slučajno“, Aiden je odgovorio dohvativši bocu s vodom i otpivši dug
gutljaj. „Ne trebaš glumiti nešto što nisi. Pa, ispričaj mi o Stoneu. Zašto ga se
bojiš?“
Uzela sam niskokalorični sok i otpila prije odgovora.
„Ne bojim ga se. Samo mislim da je seronja. Pokušala sam kupiti komad
zemljišta kraj Luciferove klisure, kako bih očuvala stazu za divljač. Poslala sam
ponudu i dogovorila sastanak. Ali nije htio prodati.“
„Dakle, ljuta si jer ti nije htio prodati nešto zemlje?“
„Ne, razbjesnilo me što me pustio da se vozim do njegova ureda, čekam
cijeli sat da me primi, da bi mrtav-hladan odbio moju ponudu. Mogao je nekoga
zadužiti da me nazove i obavijesti da ne želi prodati. Ali zanimalo ga je zašto
želim kupiti to zemljište. Gad je potrošio toliko mog vremena jer mi je htio
postaviti pitanje. Tko to radi?“
„Kvragu, milijarderi misle da se cijeli svijet okreće oko njih“, s grimasom
je rekao dok je stavljao sunčane naočale.
Nisam odoljela a da se ne nasmijem. Moja je obitelj naše iznenadno
bogatstvo doživljavala što je šaljivije mogla. Humor je bio jedina stvar koja nam
je olakšavala poteškoće dok smo bili mlađi.
„Mislim da to nikada ne bih mogla nekome učiniti, bogata ili ne“, rekla
sam.
„Hoćeš li da razgovaram s njim?“ upitao je. „Ako si sigurna da ne želiš
razgovarati s njim, mogu ga uvjeriti da te ostavi na miru.“
Odgojila su me tri starija brata i navikla sam slušati kako me na ovaj ili onaj
način pokušavaju zaštititi.
„Ne“, odgovorila sam pomalo uspaničenim glasom. Posljednje što sam
htjela bilo je da jedan od moje braće prijeti nekome poput Elija Stonea. Svi smo
sada možda bili bogati, ali Eli je imao mnogo više prijatelja na visokim
položajima. „S vremenom će odustati. A ja se mogu brinuti o sebi.“
„Jesi li sigurna da to želiš?“
„Naravno. Zato mu i nisam odgovorila.“
„Uporan je“, primijetio je Aiden. „Sigurno si na njega ostavila vrlo jak
dojam kad zove mjesecima nakon što ste se sreli.“
„Ne bih rekla“, objasnila sam. „Iskreno, ne razumijem što hoće. Mislim da
je to njemu neka vrsta igre.“
„Njegova je poruka zvučala prilično iskreno. Nije zvučao poput
nasrtljivca.“
Morala sam priznati da mi brat ima pravo. Svaki put kad bi ostavio poruku,
Eli je zvučao ležerno i poslovno, gotovo kao da dogovara poslovni sastanak. Da
mi se nije u sjećanje urezala svaka riječ koju mi je rekao onog dana, ne bih
mogla pretpostaviti da me uopće doživljava kao ženu.
„Aidene, on može imati gotovo svaku ženu koju poželi. Zašto bi želio
mene? Zašto bi se uopće igrao mačke i miša sa mnom? Misliš li da je uvrnut?“
„Je li ti ikad palo napamet da mu se jednostavno sviđaš?“
„Ne“, priznala sam. „To je Eli Stone.“
„Zvučao je poput tipa koji te poziva na večeru. A nijedan tip nije predobar
za moju sestru. Ni u ludilu. Lijepa si, pametna, samosvjesna i suosjećajna. Što
bi, dovraga, itko još mogao poželjeti? Ne možeš ga kriviti za upornost. Na neki
mi se način sviđa što zna da si vrijedna truda.“
Uzdahnula sam i spustila glavu na rub ležaljke. Braća su mi uvijek podizala
samopouzdanje. U njihovim očima Brooke i ja uvijek smo bile savršene.
„Možda se uz njega osjećam neugodno jer se doima da mu se stvarno sviđam.“
Brooke i ja uvijek smo pazile da ne dijelimo previše svoje intime s braćom,
jer su običavali umiješati se kad god bi procijenili da je neka situacija loša za
nas. Ali moj se odnos s Aidenom donekle promijenio otkad se Brooke odselila iz
Kalifornije. Nisam bila sigurna shvaća li Aiden da smo sada odrasle, ili je s
godinama postajao mekši.
Postali smo mnogo bliži i razgovarali smo o mnogim stvarima koje sam
prije dijelila samo s Brooke. Sasvim sigurno ne bih nikad s braćom razgovarala o
svome seksualnom životu — ili njegovu izostanku - ali više smo razgovarali o
privatnim stvarima.
Naravno, moja su braća i dalje mislila da znaju što je najbolje za njihove
sestrice blizanke, iako sam već doktorirala i bila u potrazi za namještenjem
znanstvenice. A Brooke je već bila udana i živjela na suprotnoj obali Amerike.
Bila sam sigurna da se njihov pokroviteljski, zaštitnički stav neće nikad
promijeniti, neovisno o tome što Brooke i ja ikad ostvarile.
Ali Aiden, Seth i ja postali smo mnogo bliži otkad se Brooke odselila.
„Zgodna si“, Aiden je ozbiljno rekao. „A Brooke nije bila lijepa blizanka.
Čuo sam previše puta kako to govoriš i moraš si to izbiti iz glave. Vi ste
blizanke, a iako niste identične, vrlo ste slične. Samo su vam osobnosti
različite.“
Nisam mu mogla proturječiti. Oduvijek smo bile vrlo bliske iako su nam
interesi bili različiti. A i putovi su nam se razišli nakon srednje škole jer smo bile
različite.
Brooke je diplomirala financije i vratila se u Citrus Beach kako bi se
zaposlila u jednoj od mjesnih banaka.
Otišla sam na stručno usavršavanje kad je ona već diplomirala financije,
odlučna da pomognem koliko mogu u očuvanju ugroženih životinjskih vrsta.
Moja su braća oduvijek tvrdila da sam nadarena. Ali ja to nisam tako
vidjela. Fakultet mi nije predstavljao problem, a ni znanost. Do dvadeset druge
sam magistrirala, a doktorirala do dvadeset četvrte. Posljednje dvije godine
provela sam na postdoktorskom usavršavanju. Zapravo sam cijeli život provela
učeći i stječući obrazovanje.
Oduvijek sam znala da se neću obogatiti baveći se zaštitom ugroženih vrsta.
Mnoge sam sate volontirala u različitim udrugama za zaštitu ugroženih vrsta
obavljajući različite poslove, od analize životinjskog izmeta do ručnog hranjenja
mladunčadi.
Moja blizanka nije dijelila moje zanimanje za ekologiju i divlje životinje, i
često smo se poslije srednje škole razilazile.
Ali ništa nije nikad narušilo našu povezanost i vjerovala sam da nikad ni
neće, iako smo sada bile fizički razdvojene.
Bilo je čudno da nikad nisam osjećala našu razdvojenost kad smo otišle na
različite fakultete, ali me napokon obuzeo osjećaj konačnosti kad sam shvatila da
se više nikad neće vratiti kući.
Bila sam sretna kad je Brooke pronašla svoju srodnu dušu, ali mi je
nedostajala, a njena mi je odsutnost sada izgledala tako... konačno. Mislim da
zapravo nisam nikad ozbiljno razmatrala mogućnost da bi Brooke mogla živjeti
bilo gdje osim u Citrus Beachu.
Moja je blizanka pronašla ljubav svog života u Amesportu, u državi Maine.
A ja sam još bila u Citrus Beachu, nezaposlena i bez dečka.
Možda me zato morio osjećaj da sam napuštena.
Imala sam i previše vremena na raspolaganju.
Logično, nakon lošeg iskustva s onim kretenom na fakultetu, bila sam
suzdržana prema svakom tipu koji bi obratio pozornost na mene. To se nije
događalo često, ne računajući tipove koji su se htjeli vjenčati s mojim novcem.
Nisam zapravo bila sama. Imala sam tri starija brata koji su živjeli u blizini,
i mlađeg brata koji je diplomirao medicinu i otišao na stažiranje izvan države, ali
ipak nije bilo isto kao kad sam imala Brooke uza se.
Bit će da sam oduvijek pretpostavljala da ćemo nas dvije, kad završimo
školovanje, živjeti na istom mjestu. Bilo je mnogo vjerojatnije da ću ja morati
prihvatiti posao izvan naše države ili čak izvan Sjedinjenih Američkih Država.
Nikad ne bih pomislila da će Brooke biti ta koja će se odseliti.
 „Možda bi trebala Stoneu pružiti priliku“, rekao je Aiden.
„Previše je... intenzivan. Usto, znaš kakve sve ludosti radi. Malo je prevelik
aristokrat za takve sulude akrobacije.“
Aiden je slegnuo ramenima. „Ima mnogo hobija. Kvragu, bogat je od
rođenja, pa mu je možda dosadno.“
„Upravlja golemom međunarodnom korporacijom“, podsjetila sam brata.
„Kako bi mu, dovraga, moglo biti dosadno?“
„Nije zločin zabavljati se, Jade“, rekao je Aiden ozbiljnim glasom. „Možda
nitko od nas ne zna kako se opustiti, ali većina ljudi zna. Znam da smo se morali
mučiti u mladosti i vremena su bila teška. Ali ne mora više biti tako, malecka.“
Ignorirala sam nadimak kojim su mene i Brooke braća uvijek nazivala.
Iskreno, tako su nas dugo tako zvali da bi mi vjerojatno nedostajalo kad bi
prestali.
„Osjećam se krivom što ne radim“, rekla sam mu. „Čudna mi je spoznaja da
ću, štogod radila, uvijek biti bogata, osim ako ne napravim nešto posve glupo.
Nisam se na to navikla. A ti?“
„Ni ja. Vjerojatno se nikad neću naviknuti. Ali ne žalim se. Nije mi baš bila
želja da cijeli život budem ribar. A sada ne moram. Mnogo mi se više sviđa biti
sam svoj gazda, iako moram svakog prokletog dana trpjeti Sethovu ružnu
njušku.“
„I on to isto kaže“, obavijestila sam ga.
„Priča gluposti“, svadljivo je odvratio.
Uopće nisu morali raditi zajedno. Ali doista mislim da ne bi znali što da
rade jedan bez drugoga.
„Možda sam trebala prihvatiti neki niži državni posao koji su mi nudili kad
sam diplomirala“, rekla sam. „Možda bih se osjećala normalnije.“
„Nema šanse. Vjerojatno bi morala odseliti iz države, a nijedan od tih
poslova nije bio ono što želiš.“
„Možda i nije. Ali čudno mi je kad ništa ne radim.“
„Imaš svoju dobrotvornu zakladu. I upravo si dovršila stručno
usavršavanje“, nastavio je. „I uvijek si zauzeta tečajevima o preživljavanju u
divljini.“
„Vještine preživljavanja su hobi, Aidene. Želim pravu karijeru u kojoj ću
moći nešto stvarno postići. Nastavit ću volontirati jer mi je svako iskustvo
dragocjeno. Želim posao vezan uz očuvanje ugroženih vrsta, makar morala
početi od dna.“
„Još nisi stala na noge, Jade. Jednoga ćeš dana biti toliko zauzeta da ćeš
poželjeti odmor. Ne požuruj stvari. Ne moraš se više ubijati od posla. Uživaj u
trenutku. Opusti se malo. Nikad to nismo mogli kad smo bili mlađi.“
„Pravi se javio“, trezveno sam odvratila. „Nisam zamijetila da ste se Seth i
ti opustili.“
„On je zabušant“, Aiden je odgovorio. „Ako mu dopustim da se opusti,
nikad se neće vratiti u radni ritam.“
Nasmijala sam se. Aiden i Seth bili su sličnog godišta i gotovo su stalno bili
zajedno. Ali voljeli su se podbadati.
„Pa, kako vam ide?“
Naš brat Seth bavio se građevinarstvom prije nego što smo naslijedili
bogatstvo. Radio je dugo i naporno kako bi nas sve hranio i usput proučavao
svaki detalj poslovanja s nekretninama. A sada su on i Aiden kupovali velika
zemljišta za svoje građevinske pothvate. Koliko sam vidjela, u kratkom su
vremenu postajali sve poznatiji kao kvalitetni graditelji.
„Dobro“, odgovorio je. „Sada planiramo veće projekte. Oklijevamo uroniti
preduboko dok ne prikupimo dovoljno iskustva. Ali stvari se vrlo brzo razvijaju.
Mislim da smo zasad zadovoljni time da postajemo građevinski gigant. Nakon
toga, vidjet ćemo.“
Bilo mi je iznimno drago vidjeti ih zadovoljne. Starija su trojica braće
radila vrlo naporno da školuju Brooke, Owena i mene. Zaslužili su sve dobre
stvari koje su im se sada događale.
„Drago mi je“, tiho sam odgovorila.
„Hej, jesi li za pizzu uz film? Ne da mi se kuhati.“
„Ionako nikad ne kuhaš“, podsjetila sam ga. Prilično često bi on i Seth
navratili do moje kuće u potrazi za hranom. Mogla bih se zakleti da ta dvojica
nikad ne idu u nabavu. „Ja bih rado, ali ne mogu. Sutra imam tečaj osnovnog
noćnog preživljavanja. Moram rano ustati.“
Preživljavanje u divljini je godinama bilo moja strast i poučavala sam o
tome kako bih širila svoje znanje. Ti su tečajevi počinjali ranom zorom.
„Kako želiš“, Aiden je rekao. „A mislio sam platiti.“ Nasmijala sam se, baš
kako je i očekivao. „Baš šteta“, odgovorila sam. „Mrzim propustiti besplatnu
pizzu.“
Doista, nitko od nas nije se snalazio u toj situaciji kad su nam džepovi puni
novaca. Mogli smo si priuštiti da jedemo bilo gdje i da nam nikad ne ponestane
novca.
„Stvarno je čudno biti milijarder, zar ne?“ upitala sam ga. „Još se budim
svakog jutra s pitanjem nije li to samo neki čudan san.“
„A onda ustaneš iz kreveta i shvatiš da si u kući na obali koja je u cijelosti
otplaćena.“ Aiden se namrštio dok se ustajao. „Čudno, ali u najboljem mogućem
smislu“, dodao je podigavši svoju bocu s vodom. „Možda svratim da provjerim
što rade Noah i Seth, kad već odbijaš moju ponudu da ti kupim večeru. Ali
siguran sam da Noah neće predahnuti. Taj stvarno previše radi.“
„Pokušaj ga odvući od računala“, zahtijevala sam.
Moj najstariji brat doista je previše radio. Oduvijek je bilo tako. Bio je
odgovoran za svoje mlađe braću i sestre, pa se nisam mogla sjetiti trenutka kad
se nije ubijao od posla da nas nahrani.
„Šutnut ću ga u guzicu“, Aiden je rekao i kimnuo dok je otvarao vrata
bazena i izišao.
Promatrala sam kako mi brat odmiče plažom, u smjeru Noine kuće, sudeći
prema smjeru koji se kretao.
Uzdahnula sam kad mi je nestao iz vidokruga, pitajući se jesam li jedina
koja ne uspijeva uživati u novcu koji sam naslijedila.
Doimalo se da sam ja jedina koja se još mučila sa spoznajom da smo
nenadano postali milijarderi i da nisam bila sigurna kako ostaviti stari život za
sobom.
 DRUGO POGLAVLJE

Jade

Sljedećeg sam jutra još razbijala glavu spoznajom da je obitelj siromašna

poput moje iznenada došla do gomile novca.
Nakon ustajanja prije zore ubacila sam potrepštine u ruksak i krenula na
četrdesetominutnu vožnju u zaleđe.
Moja je obiteljska priča bila zamršena, a istodobno i jednostavna. Moja
sestra, braća i ja dijelili smo istog oca s moćnom i prebogatom obitelji Sinclair s
istočne obale. Ali to smo saznali tek nedavno.
Usporila sam prije skretanja s glavne ceste.
Nastavila sam sporednim putem do male kolibe. U toj rustikalnoj nastambi
bilo je dovoljno ležajeva za sve polaznike tečaja, ali tko je želio mogao je podići
šator ili izgraditi sklonište.
Nakon što sam parkirala svoj Jeep, istovarila sam namirnice i provjerila
kolibu. Iako sam podržavala traganje i lov, pazila sam da ima dovoljno osnovnih
namirnica kako polaznici ne bi gladovali.
Sjela sam na drvene stube i duboko udahnula, opuštajući se uz pjev ptica i
blagi povjetarac koji mi je mazio lice.
Otvorila sam knjigu koju sam ponijela, najnoviji roman moga omiljenog
pisca erotske romanse. Čitanje te tematike bilo je jedno od mojih skrivenih
zadovoljstava, možda zato što nikad nisam bila obuzeta požudom prema nekom
muškarcu. Ali voljela sam čitati o toj mogućnosti.
Uglavnom sam bila realist, ali voljela sam maštati o muškarcu koji će me
oboriti s nogu.
Osim dečka na fakultetu koji me bio iskoristio da mu pomognem
diplomirati, a onda nestao bez riječi, nikad nisam bila u seksualnoj vezi.
Iskreno, moj bivši baš nije briljirao u krevetu. Ali htjela sam vjerovati da
ljubav i strast postoje.
Brooke me uvijek optuživala da sam romantičarka iz ormara. Možda je
imala pravo. Kao znanstvenici, vjerovanje u srodne duše, ljubav i nesputanu
strast nije trebalo imati smisla. Ali ipak nisam mogla prestati vjerovati da sve to
postoji.
To se dogodilo mojoj blizanki i Brooke je zaslužila ljubav koju je imala s
Liamom. Njezina sposobnost da brine o drugim ljudima bila je beskrajna.
Oteo mi se uzdah kad sam nastavila čitati prizor koji sam prekinula prošli
put kad sam odložila knjigu.
Bilo je vatreno.
Iako je glavni muški lik katkad bio odvratan alfa-mužjak, divila sam se
kako se trudi pružiti sve svojoj ženi i kako je štiti od svega lošeg na ovom
svijetu, i kako je nevjerojatno odan ženi koju voli.
Zastala sam nakon pročitanog prizora, pitajući se postoji li doista muškarac
koji se toliko trudi zadovoljiti ženu. Znala sam da jedini muškarac u mom životu
to sigurno nije bio. Zapravo, obično bi to obavio što je prije bilo moguće, dakle
do trenutka kad bi svršio.
Većinu muškaraca ne zanima je li partnerica doživjela vrhunac.
Ali maštanje je bilo nešto čega se nisam htjela odreći.
Pa što ako sam se znala brinuti za sebe?
Postojao je sićušan kutak u meni koji je želio muškarca kojem bi bilo stalo
do... mene.
„Zdravo, Jade“, baršunasti se bariton oglasio iznad mene, dubok glas koji
me toliko zatekao da sam instinktivno smjesta zaklopila knjigu.
Iako sam voljela strastvenu romansu, nisam se time hvalila, osim
prijateljima kojima je bila bliska ista tematika.
Nažalost, toliko sam se zanijela u požudnu bajku da nisam čula dolazak
prvog polaznika.
Zasjenila sam oči i pogledala uvis, znatiželjna jer mi je glas bio poznat.
Mislila sam da samo u mašti čujem onaj mekani bariton, jer slinim za Elijem
Stoneom.
Srce mi je poskočilo kad sam se usredotočila na lice kojem je pripadao taj
glas.
To je bio Eli Stone, a ja sam buljila u njega poput idiota jer ga nisam mogla
zamisliti usred ničega.
Skočila sam na noge osjećajući se podčinjeno tako nisko ispod njega. Ali
promjena položaja nije baš pomogla. Ja sam bila prosječne visine, a Eli Stone
bio je mišićav, krupan, visok i izgledao je prilično zastrašujuće, iako je bio
ležerno obučen u traperice, majicu koja je isticala njegov mišićavi torzo i
planinarske gležnjače.
Na trenutak mi je pogled odlutao na tamne rubove i oštre kutove plemenske
tetovaže koja mu je prekrivala lijevu nadlakticu, sve do zapešća.
Tamno crna boja tih zastrašujućih znakova na njegovoj preplanuloj koži
ostavila me bez riječi.
Nisam bila ljubiteljica tetoviranja i vidjela sam mnogo Elijevih fotografija,
ali bilo je nešto u toj tetovaži što je izazivalo da mi srce skoči u grlo. Bila je
strašna, ali iz nekog razloga u njoj sam prepoznala... tugu.
„Što ti radiš ovdje?“ neodlučno sam upitala kad mi se pogled napokon
popeo do njegova lica.
Prekrižio je ruke i odgovorio. „Doimalo se da ti ne želiš doći k meni, pa
sam ja došao k tebi. Sljedećih trideset dva sata bit ću tvoj učenik, Jade.“
Eli Stone mi možda nije bio drag, ali njegovo je prisustvo ipak bilo pomalo
neodoljivo.
Dobro, možda ne baš pomalo.
Prošlo je toliko vremena otkad sam ga vidjela uživo da sam se počela
uvjeravati da sam precijenila napetost koja je strujala među nama u njegovu
uredu.
 Ali nisam.
Tijelo mi se napelo od njegove blizine i osjetila sam kako su mi se sva čula
razbuktala dok sam gledala u njega.
Osjećaji su bili tako snažni da se nisam mogla usredotočiti ni na što drugo
osim na njega.
Nisam to razumjela.
Ali doista sam to doživljavala.
Ista čudna, intenzivna privlačnost kojoj sam se prije nekoliko mjeseci
opirala u njegovu uredu.
Teško sam progutala, mozak mi se pregrijao u pokušaju da shvatim kako da
ga se riješim prije nego što od sebe napravim potpunu budalu.
 TREĆE POGLAVLJE

Eli

Jade Sinclair izgledala je poput jelena zatečenog pred svjetlima jurećeg

automobila i osjećao sam njezinu paniku.
Ali uopće je nisam htio prestrašiti. To sigurno nije bila kad smo se sreli u
mom uredu.
Možda je to bilo zato što smo bili sami u divljini?
Sumnjao sam da nije tako jer je ona često provodila vrijeme u divljini s
ljudima koje ne poznaje.
Zašto me se, dovraga, boji?
Istina je da sam slagao kad sam joj rekao da me samo zanimalo zašto želi
kupiti komad gotovo bezvrijedna zemljišta. Zapravo su me već prije
zainteresirali njezin karakter i vještine.
Jedan poznanik s fakulteta pohađao je njezin tečaj ekstremnog
preživljavanja i pričao mi je o njoj.
Imala je reputaciju jednog od najboljih preživljavača na području San
Diega.
Kad mi se ukazala prilika da je upoznam, iskoristio sam je.
Da, zanimalo me zašto hoće bezvrijedni teren. Ali to nije bio osnovni motiv
moje želje da je upoznam.
 Nažalost, baš prije našeg sastanka morao sam riješiti hitan krizni problem,
pa sam je morao ostaviti da čeka.
Sigurno mi nije bila želja odgađati naš sastanak, ali borio sam se s
problemom koji je mogao mnogo ljudi koštati posla, pa nisam imao izbora.
Osjetio sam olakšanje kad sam shvatio da je još bila ondje kad je kriza
prošla. Umjesto razgovora o vještinama preživljavanja, poput udarca u trbuh
ostao sam zatečen susretom s najljepšom, najstaloženijom, najelokventnijom i
posve neodoljivom ženom koju sam ikad upoznao.
Uopće nije bila onakva kakvu sam je zamišljao.
Nego upravo onakva kakvu sam želio.
Budući da sam bio početnik u preživljavanju, zanimalo me bih li je mogao
uvjeriti da me pouči nekim stvarima koje nisam znao. Vrijeme mi je bilo
ograničeno, pa sam je htio nagovoriti da me pouči najvažnijim vještinama kako
bismo uštedjeli vrijeme.
Za razliku od mog prijatelja, ja nisam bio ni najmanje pogođen činjenicom
da žena zna o preživljavanju u divljini više od mene.
Zapravo... bio sam zaintrigiran.
Problem je bio u tome što nisam planirao da će me privući.
Iz nekoga nepoznatog razloga želio sam Jade Sinclair u svom krevetu više
nego ikoju ženu prije nje.
I bio sam odlučan ostvariti svoju namjeru.
Morao sam je posjedovati kako bih je izbacio iz glave. Prokleto me umaralo
to što nisam mogao spavati koliko sam mislio na nju, nisam se mogao
usredotočiti na posao, i nisam se mogao riješiti erekcije jer mi je postala
opsesija.
Nažalost, ispalo je nemoguće nagovoriti je da provede vrijeme sa mnom.
Ali ja nisam tip muškarca koji priznaje poraz.
„Moraš otići“, naposljetku je rekla. „Grupa je popunjena.“
„Znam“, odgovorio sam. „Pokupovao sam sva mjesta prije mjesec dana, a
donirao sam i značajnu svotu zakladi Sačuvajmo životinjske staze, koja bi danas
trebala prispjeti na račun.“
 Šok na njezinu licu bio je jednostavno neodoljiv. Znao sam da moram
prestati dovoditi je u iznenađujuće situacije, ali nisam si mogao pomoći.
Želio sam je.
Nikad nisam izgubio posao ili natjecanje do kojega mi je doista bilo stalo.
Možda sam rođen bogat, ali carstvo koje sam stvorio dvije godine nakon
smrti oca treba pripisati neumoljivoj odlučnosti. Nikad nisam odustao kad je
trebalo pregovarati.
A nije bilo mnogo toga što ne bih stavio na stol da sklopim posao s Jade.
„Ne može to tako“, rekla je, podigavši bradu uvis. „Ti bi tečaj doživio
neozbiljno, a meni je to važno.“
„Čak ni za donaciju tvojoj udruzi od sedam znamenaka?“ upitao sam. Da,
pomalo sam se osjećao poput seronje jer sam je pokušavao pridobiti novcem. Ali
njezina strast prema divljim životinjama očito joj je bio motivacijski čimbenik, a
bio sam spreman iskoristiti svaku slabost koje se dosjetim.
„Toliko si donirao mojoj udruzi? Zašto?“
„Kao što si rekla, tebi je to važno.“
„Mogao si jednostavno donirati zemljište koje sam tražila“, rekla je
sumnjičavo.
Sa žaljenjem sam odmahnuo glavom. „Ne mogu to učiniti, Jade. I to nije
šala. Moj prijatelj je pohađao jedan od tvojih naprednih tečajeva. Ispričao mi je
hvalospjeve o tebi, iako mu je bilo pomalo neugodno što ga poučava žena. Bio
sam impresioniran. Dobro bi mi došlo više znanja o preživljavanju. Imam
mnogo hobija koji bi me mogli dovesti u situaciju gdje bi mi vještine
preživljavanja vrlo dobro došle.“
Dobro. Možda sam malo pretjerao, jer sam već posjedovao osnovne
vještine preživljavanja zbog ekstremnih sportova kojima sam se redovito bavio.
Ali morao sam se nekako pozvati na njezin profesionalizam. A iskreno, Jade me
doista mogla naučiti mnogo toga što ne znam.
Jade je bila inteligentna i prilično neustrašiva, ako su priče o njoj bile
istinite.
Predstavljala mi je izazov, ali i više od toga.
 Posljednjih je godina bilo malo toga što bi me zaintrigiralo. Ali Jade jest. A
kad je moje zanimanje dostiglo određenu točku, više nije bilo povratka.
Želio sam je upoznati gotovo jednako snažno koliko sam je želio pojebati,
što je za mene bilo novo.
„Možda ipak nisam tako dobra“, izazivala je. „Ali naučit ću te što mogu, s
obzirom na to da se čini da imaš potrebu svakog vražjeg tjedna biti na televiziji,
pa pretpostavljam da ne namjeravaš uskoro prestati sa suludim vratolomijama.“
Bože, kako je tvrdoglava, ali to mi se sviđa kod nje.
Jade je bila vatrena žena. Samo nije nikad pronašla muškarca koji bi
rasplamsao taj plamen, a ja sam bio odlučan da budem taj muškarac.
Podsjećala me na prekrasnog leptira koji se još borio da iziđe iz kukuljice.
Očito je imala nekakvih teškoća, ali tko sam ja da govorim, jer sam bio više
sjeban nego što bi ona ikad mogla biti.
„Ne moram biti na televiziji“, usprotivio sam se.
„Za nekoga tko tvrdi da ne traži pozornost, ti je svakako mnogo dobivaš“,
gunđala je.
Imala je pravo. Prepoznavali su me širom svijeta. Isprobao sam neke lude
stvari koje većini ljudi ne bi pale na pamet. „Činim to s dobrim razlogom.
Obično je u pitanju neka dobrotvorna predstava.“
Podigla je obrvu. „A tvrtka za svemirske letove?“
„To činim za sebe, a nadam se da će jednog dana pridonijeti razvoju
čovječanstva. Zasad se tamo uglavnom bavimo razvojem i istraživanjima.
Trebamo bolje sustave i opremu prije probnih letova.“
Čvrsto sam odlučio da više neću lagati Jade. Osjetio sam da bi iskrenost
mnogo više cijenila. Ne kažem da mi je iskrenost baš bila jača strana, ali bilo je
malo toga što ne bih učinio da odvedem Jade u krevet.
Krenuvši od tamne kose, oči su mi klizile po njoj pokušavajući shvatiti što
je u ovoj ženi vezalo moj kurac u čvor.
Jade je posjedovala nekakvu prirodnu ljepotu koja me osvojila na prvi
pogled. Gusta, tamna kosa bila joj je straga povezana u konjski rep, ali
jednostavan stil je samo još više isticao njezine plave oči. Tijelo joj je bilo
vretenasto i iznimno vitko, oblika koji me brzo privukao više od bilo koje
manekenke.
Baš svaka mi se stvar na njoj sviđala, čak i njezina karakteristična
ratobornost.
„Neću ti popuštati“, upozorila me.
Isuse! Bio sam prilično siguran da može raditi sa mnom što god hoće, i to
me doista zbunjivalo.
Ja volim kontrolu.
Trebam kontrolu.
Ipak, nešto me u ovoj ženi tjeralo da svoju želju za samokontrolom bez
razmišljanja bacim kroz prozor.
Prepusti se ludilu!
Namrštio sam se neželjenim mislima koje su mi se rojile u mozgu.
Možda i jesam radio stvari koje su drugima izgledale poput suludih
vratolomija neobuzdanog bogataša, ali nitko od njih nije znao što se skriva ispod
površine.
Bio sam proračunat.
Bio sam oprezan.
Sve sam planirao unaprijed.
Zapravo i nisam toliko riskirao. Jednostavno sam bio siguran u ono što
mogu, a što ne mogu.
Možda mi je to trebalo kao neka protuteža ludilu, i činio sam što sam morao
da ostanem normalan.
„Na drukčije ne bih ni pristao“, rekao sam joj.
„Kakvo iskustvo imaš u preživljavanju?“
Slegnuo sam ramenima. „Preživljavam u svijetu poslovnih morskih pasa.“
Odmahnula je glavom. „Znaš da nisam na to mislila.“
„Ni blizu kao ti“, priznao sam. „Ali prilično sam koristan. Volim fizički
rad.“
Uočio sam trenutak oklijevanja u njezinim očima, ali je to brzo prikrila.
Možda je pokušavala dokučiti jesu li moje riječi bile insinuacija.
Bile su.
Ali očito mi je odlučila progledati kroz prste jer nije bila posve sigurna.
Ispod čvrste fasade, nazirao sam njezinu ranjivost. Vjerojatno je bila na
neki način previše naivna, ali to mi se sviđalo.
Iz nekog sam razloga stvarno mrzio tu igru koju smo upravo igrali. Iako je
to u poslu dobro funkcioniralo, nije mi bilo drago vidjeti nesigurnost u njezinim
prekrasnim očima dok me gledala.
Bila je oprezna i nisam je mogao kriviti. Iskreno, moj prelijepi leptir bi
trebao pobjeći od mene koliko je krila nose, što brže i što dalje.
„Obično počinjemo s pretraživanjem, tražimo bilo što korisno, i
pokušavamo pronaći izvor“, rekla je pažljivo. „Jesi li ponio sve predmete
potrebne za tečaj?“
„Jesam. Evo ih“, rekao sam i pokazao svoj ruksak.
„Jesi li sve sam provjerio?“
„Ne“, priznao sam. „Moj asistent mi je sve pripremio. Bio sam u žurbi.“
„Prvo pravilo preživljavanja... sve sam provjeravaš. Nitko ne mari za tvoj
život više od tebe.“
Dobro. Mogu to prihvatiti. Obično sve sam provjeravam, jer sam bio pravi
perfekcionist. Nikome nije bilo stalo do mog koncerna kao meni, tako da sam
sve provjeravao.
Nastavila je: „Provjeri svoje stvari i ubaci unutra ruksak. Onda idemo van.“
Otišao sam unutra bez prigovora jer je sve što je rekla imalo mnogo smisla.
Nasmiješio sam se dok sam provjeravao stvari koje su mi bile pripremljene.
Jade je izdavala naređenja poput malenoga, slatkog narednika novačitelja u
svom elementu.
Stresao sam se kad sam shvatio da mi je čak i to izazvalo erekciju.
 ČETVRTO POGLAVLJE

Jade

Nekoliko sati poslije shvatila sam da Eli posjeduje neke osnovne vještine.
Preživio je pješačenje u divljini i pronašao izvor vode prepoznavši sitne
znakove u okolišu, pa smo napunili svoje čuturice. Ipak smo morali prokuhati
vodu, ali iskoristio je svoje vještine kako bi pronašao vodu.
Nevoljko sam morala priznati da ga doista zanima preživljavanje u divljini.
Poučila sam ga nekim naprednim vještinama, poput pronalaženja
podzemnog izvora vode ako nema površinskih, i još nekoliko načina kako doći
do pitke vode u drugim klimatskim područjima.
Slušao je, što je donekle umanjilo moju razdraženost.
Očekivala sam da će se izrugivati svemu što kažem ili ga pokušam poučiti.
Zapravo je bilo posve suprotno.
Činilo se da Eli Stone upija znanje poput spužve i postavljao je mnogo
pametnih pitanja.
„Što je ovo?“ upitao je i zastao na pješačkoj stazi kojom smo se vraćali u
logor.
Zastala sam kraj njega i dohvatila njegovu ruku kad je pokušao dotaknuti
mali voćni grm. „Oprezno“, upozorila sam ga i nježno mu odmakla prste. „Jako
bode. To je natalska šljiva, crveni su plodovi jestivi, ali grančice i listovi su
otrovni.“
Pustila sam mu ruku i ubrala jedan jarkocrveni plod. Izvukla sam nož iz
korica na pojasu, pažljivo izrezak jestivi dio i pružila mu ga.
Činjenica da nije oklijevao kušati ga i da je očito imao povjerenja u moje
znanje izmamila mi je osmijeh na lice, dok sam i sama kušala komadić.
Očekivala sam da će gnjaviti i dosađivati, ali Eli je bio savršen učenik i
iznenadio me zanimljivim spoznajama koje je otprije imao u glavi. Naravno, ni
slučajno nisam mislila da je dobar dečko, ali nije bio tako loš kako sam bila
zamišljala.
Nažalost, ta seksualna napetost u zraku bila je sveprisutna, što mi je
povremeno izazivalo nelagodu.
Da mi nije toliko prokleto privlačan, vjerojatno bih uživala u njegovu
društvu.
„Okus me podsjeća na brusnicu“, rekao je nakon što je progutao.
Kimnula sam. „Slatko i kiselo.“
Značajno me pogledao. „U posljednje mi je vrijeme taj okus jako
izazovan.“
Komadić šljive mi je gotovo zapeo u grlu, ali ipak sam uspjela progutati.
Znala sam da još igra igru mačke i miša i da se kiselo i slatko koje ga privlači
odnosilo na mene. Nažalost, prizor koji su mi njegove riječi predočile bio je
spontan i jako živ.
Kako bi izgledalo da se Eli Stone baci na mene?
Nisam željela prizore tog nevjerojatnog događaja u svom mozgu, ali
doimalo se da nisam u stanju kontrolirati svoje misli.
Zaokupila sam se čišćenjem noža lišćem kraj staze, a onda vratila nož u
korice. „Trebali bismo krenuti“, rekla sam bez daha.
„Čekaj“, Eli je rekao dok me uhvatio za nadlakticu da me zaustavi, a onda
me nježno gurnuo uz stablo kraj staze, te dodao, „Znam da ne želiš priznati što
trenutno oboje osjećamo, Jade. Ne želiš govoriti o činjenici da privlačimo jedno
drugo. Ali možemo li to jednostavno priznati kako više ne bi sumnjala u moje
motive, Leptiriću?“
 „Ja nisam leptirić“, ljutito sam odvratila.
Je li doista mislio da sam krhko, slatko biće koje samo bezbrižno leprša s
mjesta na mjesto?
„Ti jesi leptirić“, usprotivio se. „I mislim da si spremna slobodno poletjeti,
ali još nisi pronašla svoj put iz sigurnosti.“
Bože, bilo je gotovo zastrašujuće da sam se upravo tako osjećala.
Tijelo mi je smjesta reagiralo na neposrednu blizinu njegova vrelog,
čvrstog, mišićavog tijela. Srce mi je poskočilo kad sam podigla pogled prema
njemu i spazila čvrstu odlučnost na njegovu prelijepu licu.
„Ne znam o čemu govoriš“, oklijevajući sam rekla, iako su njegove riječi
pogodile pravu žicu.
Posljednje što sam željela bilo je da Eli shvati da je moju žudnju bilo
gotovo nemoguće kontrolirati. Bila je tako snažna da sam poželjela iskočiti iz
svoje nisam cura za jednu noć čahure i dopustiti mu da me nauči sve što sam
željela znati o vrelom, znojnom, orgazmičkom seksu.
Obgrlio me svojim snažnim rukama. „To je sranje, Jade, znaš to. Ali ako ti
nećeš o tome govoriti, ja hoću. Hoću, nije me strah priznati da te želim jebati. Da
nema te perverzije koju ne želim s tobom isprobati. I to me izluđuje.“
Strast između nas bila je električna, a napetost na njegovu licu zrcalila je
moju.
Odgurnula sam njegova golema prsa. „Ne jebem se sa svakim zgodnim
muškarcem kojeg ugledam. Ja nisam takva.“
Nije se pomaknuo, iako sam upotrijebila svu svoju snagu.
„Pa što onda želiš, Jade?“ promuklo je procijedio. „Požuda je prisutna u
objema nama. Prokleto dobro znam da to ne osjećam samo ja.
„Želim te“, izvalila sam dok su nam se pogledi sreli i zaledili. „Zgodan si.
Ali nisi mi drag.“
Natruha zadovoljstva prostrujala mu je licem pa je rekao: „Ne poznaješ
me.“
Imao je pravo. Ali Eli Stone mi nije smio postati drag. Ako se to dogodi,
posve sam sjebana. „Ovdje sam kao tvoj instruktor preživljavanja. Ne moraš mi
biti drag.“
Nagnuo se naprijed i pritisnuo svoje tijelo o moje, a topao mu je dah
prostrujao kraj mog uha kad mi je dubokim, požudnim glasom rekao: „Znaš što
ja mislim? Da trebaš muškarca koji, za promjenu, može tebe poučiti.
Mislim da žudiš za muškarcem koji će te podčiniti i usredotočiti se samo na
užitak.“
„Ne trebam!“ viknula sam, pokušavajući ignorirati kako je fino bilo kad mi
je gricnuo i usisao ušnu resicu.
Vrelina mi je strujala između bedara, a srce bubnjalo dok se Eli malo
povukao unatrag ne bi li me dobro odmjerio. „Nema ništa loše u želji da budeš
zadovoljena, Jade. Trebaš to zahtijevati.“
Misli su mi jurile, pokušavajući shvatiti kako je Eli instinktivno znao što
želim.
Možda i jesam htjela biti s muškarcem koji se u mojoj blizini nije osjećao
podređeno.
I zaboga, doista sam željela da me preplavi svojim tijelom kako je to sada
činio.
„Priznaj da me želiš, znam to već, ali hoću to čuti“, rekao je uvjerljivim
glasom.
Zurila sam u njega iako me je tijelo preklinjalo da dopustim Eliju da radi sa
mnom što god poželi. „Samo sanjaj. Neću napuhavati tvoj ego. Ne želim
popustiti nekakvoj ludoj požudi koju ne razumijem. To me nikad ne bi usrećilo.“
Dobro, to bi možda trenutno zadovoljilo moju požudu, ali znam da bih
požalila kad bih Eliju dopustila da me odvede u krevet na jednu noć.
Napravio je grimasu, pokvareni, razvratni smiješak od kojeg mi je tijelo
vrisnulo za njegovim dodirom. „Ja mislim da bi te to itekako usrećilo“, odvratio
je. „A posljednja stvar koju želim da napuhuješ je moj prokleti ego. Samo želim
da priznaš da osjećaš isto što i ja. Znam kako zadovoljiti ženu, Jade. I ostavio bih
te tako zadovoljenu da nikad ne bi zaboravila to iskustvo. Pruži mi priliku da ti
pokažem kakvu ekstazu možeš doživjeti u mojem krevetu.“
Otvorila sam usta da progovorim, ali zaboravila sam svaku riječ kad se Eli
sagnuo i zarobio mi usne.
 Na trenutak sam uronila u zagrljaj za kojim sam toliko žudjela, otvarajući
mu se s uzdahom dok me njegov strasni poljubac obuzeo.
Imao je pravo.
Željela sam to.
Željela sam njega.
Htjela sam da preuzme stvar u svoje ruke kako bih se mogla prepustiti
požudi koja mi je strujala tijelom, uživati u njegovim usnama koju su proždirale
moje.
Eli nije ništa radio na pola, a ljubljenje svakako nije bilo iznimka. Njegov
me zagrljaj ostavljao bez daha i izazivao je ovisnost.
Podigao je glavu, dok je zagrljaj bio tek nagovještaj onoga što bi uslijedilo
kad bih rekla samo riječ.
Da.
„Pusti me“, rekla sam i pokušala ga odgurnuti. „Ne želim biti sputana.“
„Ne želim te sputavati“, rekao je hrapavim glasom. „Želim biti muškarac
kojem ćeš povjeriti zadovoljenje svoje požude.“
Povukao se korak, odjurila sam do staze, a Eli me slijedio u stopu.
Teško sam disala i zastala sam na trenutak kako bih pokušala normalizirati
ulazak i izlazak zraka iz pluća.
Eli je stao ispred mene. „Ne želim te povrijediti, Jade. Nikad nisam.
Osjećam isto što i ti.“
Pogledala sam ga. „Ne moramo se pokoriti svojoj požudi. U čemu je
smisao? Kratkotrajno olakšanje? To mogu i sama obaviti.“
Nikad u životu nisam s muškarcem razgovarala o olakšanju, ali Eli me
ohrabrio da kažem stvari koje inače nikad ne bih rekla.
Iskreno, nisam se često samozadovoljavala. Obično bih bila toliko
iscrpljena od škole i posla da bih zaspala čim mi se ukaže prilika.
„Volio bih promatrati“, rekao je. „A onda bih ti mogao pokazati kako
prljavo zapravo izgleda.“
„Pretpostavljaš da to ne znam.“
 Odmahnuo je glavom. „Znam da ne znaš.“
Kako, dovraga, zna?
U stvarnosti, nisam imala pojma o perverzijama. Ali kvragu, s Elijem sam
bila u iskušenju isprobati svaku.
Moja požuda za njim me plašila, a nisam bila sigurna zašto. Mnogo je žena
bilo bez problema spremno uskočiti muškarcu u krevet kako bi se počešale gdje
ih svrbi. A Eli Stone je bio mnogo više od toga. On je izazivao tako neodoljiv
svrab da bih si izgrebla kožu od grebanja.
„Pusti to“, insistirala sam. „Nemam običaj pojebati se s nekim i otići. To
nije moj stil.“
Okrenula sam se i krenula prema logoru.
„Ne bih ti dopustio da odeš da si rekla da, Jade“, Eli me upozorio dok je
hvatao korak sa mnom. „Nijedno od nas ne bi bilo zadovoljno seksom za jednu
noć. Morao bih biti često u tebi prije nego što bih te uspio izbaciti iz svog
sustava. Jedno kušanje ne bi zadovoljilo ni jedno od nas.“
„Smjesta prekidam ovaj izlet ako ne prestaneš“, rekla sam u očaju.
Za Boga miloga! Eli mora smjesta začepiti, prije nego što napravim nešto
što ću sigurno požaliti.
Seks nisam shvaćala olako.
Bila sam samo s jednim muškarcem.
I znala sam da ću se mrziti popustim li Eliju Stoneu.
Problem je bio u tome što bih isto tako mogla požaliti ako ne iskusim ono
što bi mi ovaj muškarac mogao raditi, pa makar i samo jednom.
Poslije, hoću li željeti da sam iskusila bezumni orgazam, kakav sam
osjećala da bi mi Eli mogao pružiti.
Bio je tih dok smo hodali, a i ja se nisam usudila ni progovoriti na putu u
logor.
Do trenutka kad smo se vratili, mozak mi je napokon ponovno proradio.
Duboko iznutra, znala sam da me zapravo nije bilo strah imati aferu s
muškarcem koji mi ne može donijeti ništa osim ugode.
Ali strahovala sam da, kad bi završilo, više nikad ne bih bila ista.
 PETO POGLAVLJE

Jade

Te sam večeri shvatila da postoji prednost u tome što je Eli kupio sva
mjesta u tečaju: ostala nam je hrpa sljezovih kolačića kad drugih polaznika nije
bilo.
Eli više nije prozborio ni riječ o našoj osobnoj dilemi, a ja ga nisam
namjeravala poticati. Zapravo mi je laknulo kad me upitao kako zapaliti vatru
bez upaljača.
Naučila sam ga kako da napravi lučnu i ručnu trenicu. Iznenađujuće, uspio
je načiniti žeravicu s obje. Kad smo završili, već je bilo vrijeme večere. Budući
da je ovo bio dvodnevni tečaj, donijela sam hrenovke i sljezove kolačiće za
večeru.
„Moj je gotov“, rekla sam promatrajući kako je sljezov kolačić poprimio
lijepu zlatnosmeđu boju.
Eli se zakikotao i pružio mi kekse i čokoladu. „Voliš jesti“, rekao je šaljivo.
„Mislim da si najneobičnija žena koju sam ikad upoznao.“
Da. Možeš misliti. Doista jesam smazala nekoliko hrenovki prije nego što
sam prešla na sljezove kolačiće. Nakon prvih nekoliko prestala sam brojati
koliko sam ih pojela.
Okrenula sam glavu i zagledala se u njega. Gorjela je lijepa vatra i vidjela
sam mu u očima da se zabavlja.
 Slegnula sam ramenima. „Da, volim jesti. Nikad nisam bila žena koje može
opstati na salati i vodi. I trošim mnogo kalorija. Ali što je u tome čudno?“
Spretno sam ubacila sljezov kolačić između krekera da se otopi čokolada,
prije nego što sam ga strpala u usta.
„Ništa“, odvratio je. „To mi se sviđa jer i ja volim jesti. Samo mislim da
nikad nisam sreo ženu koja voli hranu koliko i ja.“
Ustala sam iz klečećeg položaja i sjela na zemlju kraj njega. Zamijetila sam
da može pojesti više od mene, a to nije bila sitnica.
„Imam četvoricu braće“, rekla sam, kao da je ta tvrdnja sve objašnjavala.
„Svi vole jesti, a bilo je vremena kad nismo imali dovoljno novca da se svi
najedemo. Sad kad imam novca, nadoknađujem propušteno.“
„Što ste radili kad nije bilo dovoljno hrane za sve?“ upitao je.
„Preživljavali smo. Raspodijelili bismo obroke dok ne bismo došli do novca
da kupimo više namirnica.“
Odgrizla sam krupan zalogaj sljezova kolačića i sklopila oči dok mi je
sladak okus eksplodirao na jeziku.
„Nakon što sam bila siromašna i gladna, sada više cijenim hranu od
većine.“
„Što ti se dogodilo s roditeljima?“ upitao je promuklim glasom.
Otvorila sam oči i zamijetila da zuri u mene. Progutala sam prije odgovora.
„Mama nam je umrla dok smo bili mali. Noah je tek završio srednju školu, ali
uspio nas je održati na okupu. Oca zapravo nismo ni upoznali.“
Još je bilo teško govoriti o čovjeku koji nas je začeo. Nešto smo o njemu
saznali od Evana i njegove braće i sestara, ali ništa dobroga. Bio je grub, nasilan
čovjek, i zapravo mi je bilo drago da ga nije bilo u našoj blizini.
Kad sam dovršila svoj desert lizala sam prste dok više nisu bili ljepljivi.
Kad sam podigla pogled, vidjela sam proždrljiv izgled na Elijevu licu.
Pružila sam mu kutiju krekera i sljezovih kolačića. „Želiš li još?“
Odmahnuo je glavom. „Ne.“
Napetost između nas još je postojala, ali nelagoda se smanjila dok sam ga
poučavala nekim vještinama. A sada se vratila, i to s kamatom.
 Skrenula sam pogled jer ga nisam mogla gledati u oči a da ne popustim pod
njegovim zavodničkim čarima.
„Pa, hoćeš li mi ispričati kako se dogodilo da dijeliš oca sa Sinclairima s
istočne obale?“ tiho je upitao.
Odahnula sam, bilo mi je drago da je barem pokušavao voditi normalan
razgovor. „Samo ako znaš čuvati tajnu. Ništa ne skrivamo, niti je išta naša
krivica, ali tračevi se lako otmu kontroli. Već me svaki tip iz Citrus Beacha
poziva na spoj zbog moga novca, a neki me novinari proganjaju zbog intervjua.“
Sad kad se Brooke vratila kući i saznala o našem nasljedstvu, bez opasnosti
sam mogla Eliju reći istinu. Već je ionako procurila. Ali nisam baš željela da
cijeli svijet zna.
„Nikad ne bih otkrio ono što mi kažeš u povjerenju, Leptiriću.“
Čudno, ali vjerovala sam mu. „To nije lijepa priča. Martin Sinclair oženio
se s prvom suprugom i zasnovao obitelj na istočnoj obali. Ali oženio je i moju
majku kad je već imao nekoliko djece s prvom ženom.
„Prvom ženom? Imao je dvije?“
„Moj je otac bio bigamist. Nemam pojma zašto je oženio moju majku kad
je već imao suprugu. Mislim da moja majka nije znala dok nije umro. Nikome
od nas nije ispričala cijelu priču, a onda je naglo umrla od malignog karcinoma.“
„Dakle, nitko od vas nije mogao znati da ste u krvnom srodstvu s bogatom i
moćnom obitelji“, zaključio je.
Zatresla sam glavom. „Ne dok nisam odlučila otići na DNK testiranje.
Budući da volim preživljavanje u divljini, htjela sam provjeriti imam li
indijanske krvi. Doista, nismo mogli znati podrijetlo našeg oca. Tako da sam bila
znatiželjna u vezi nasljeđa s očeve strane. Nudili su popust na testiranje, pa sam
to obavila.“
„Tvoj DNK se poklapao s jednim od polubraće?“
„S Evanom, najstarijim.“
„Znam ga“, otkrio je Eli. „Ne dobro, ali svojedobno smo poslovali. On je
uobraženo kopile, ali nije loš momak.“
Napokon sam okrenula glavu i nasmiješila mu se. „Zapravo sve možemo
zahvaliti Evanovu potezu. Objavio je svoj DNK jer je sumnjao da ima još rođaka
negdje po svijetu. Kad je uravnotežio očev imetak, odvojio je dio i oplodio ga za
slučaj da nas ikad pronađe. To je mnogo više nego što bi većina bogataša učinila
za kopilad svog oca.“
„Slažem se“, dodao je. „Izgleda da je bolja osoba nego što sam mislio.“
„A gle tko govori o nadmenosti“, rekla sam. „Ni ti baš nisi skroman i
empatičan. To je valjda zajedničko milijarderima?“
„To zaključuješ jer sam te pustio čekati pred uredom?“
Kimnula sam.
„Vjerovala ili ne, zapravo sam vrlo točan. Imam vrlo zgusnut i organiziran
raspored. Ali tog smo dana imali krizu zbog koje sam morao pomaknuti naš
sastanak. Mnogo je ljudi gotovo ostalo bez posla. Hitne se situacije katkad
dogode.“
„Netko mi je mogao objasniti“, odvratila sam.
„Rekao sam im da ti ništa ne govore. Bojao sam se da ćeš otići saznaš li da
sam zauzet“, priznao je s nestašnim osmijehom.
Dovraga. Opet mi je uputio taj osmijeh od kojeg sam se rastapala, i bila
sam spremna osloboditi se svojih udobnih pamučnih gaćica zbog toga.
„Doista želim to zemljište, Eli“, rekla sam oklijevajući, pokušavajući
promijeniti temu. „Obećavam da ću se brinuti za njega.“
Nisam željela ponovno raspravljati o tome kako me cijeli sat ostavio čekati
pred uredom. Vjerovala sam da je bio iskren kad je rekao što ga je zadržalo, a
ako je doista spašavao radna mjesta, vrijedilo je pričekati ga.
Ali sad je bila prilika da ga nagovorim da mi prepusti to zemljište i odlučila
sam dati sve od sebe.
Kad mu se pojavila bolna grimasa na licu, gotovo mi je bilo žao što sam
ponovno otvorila tu temu. „Ne mogu, Jade“, ozbiljno je odgovorio.
„Zašto?“
„To je osobno“, promrmljao je. „A i dalje posve ne razumijem zašto ga ti
želiš.“
Duboko sam udahnula. „Kao što sam rekla, to je važna staza za divljač.
Ako se tu počne graditi, divljač bi se mogla naći u stupici, bliski rođaci mogli bi
se početi međusobno pariti jer ne bi imali pristup široj populaciji. Mnogo
različitih vrsta upotrebljava tu stazu da prošire svoj teritorij, pa mi je zaleđe
važno. Odrasla sam istražujući ga. Tamo sam se prvi puta zainteresirala za
ekologiju i zaštitu ugroženih vrsta.“
Trenutak je šutio, a onda upitao, „Parenje u srodstvu? Kao kod puma u
Santa Monici?“
Iznenadilo me da je tome pridavao pozornost, ili znao za to. Većina ljudi
izvan naše djelatnosti uopće nije znala za taj problem. „To je vrlo dobar primjer.
Zbog gradnje su pume ostale odsječene, nisu imale otvorenih staza, zapravo su
se našle zarobljene. Parenje u srodstvu uzrokuje nasljedne bolesti i ugrozilo je
cijelu populaciju na tom području. Ne bude li genetske raznolikosti,
najvjerojatnije će izumrijeti.“
„Zaštitit ću to područje, Jade. Ništa se neće graditi“, promuklo je
odgovorio. „Ali ne mogu ga prodati.“
Zvučao je tako uznemireno da sam napustila tu temu. „U redu.“
Namjeravala sam insistirati da mi objasni zašto odbija prodati, ali očajan
ton u njegovu glasu rekao mi je da je riječ o nečemu jako osobnom.
Nekoliko smo minuta sjedili bez riječi, ali nije to bila neugodna tišina.
Napokon sam upitala: „Želiš li još nešto naučiti prije sutrašnjeg odlaska?“
„Mnogo, zapravo“, ozbiljno je rekao. „Još bih te malo ispitivao.
Inteligentna si koliko i lijepa.“
„Voljela bih da prestaneš to govoriti“, izletjelo mi je.
„Zašto?“
„Zato što si upoznao mnogo atraktivnije žene od mene, pa mi je neugodno.
Zadovoljna sam u svojoj koži i nisu mi potrebni lažni komplimenti.“
„Kako znaš da nisi najseksipilnija žena koju sam vidio?“
Zakolutala sam očima, ali vjerojatno nije zamijetio jer sam zurila u vatru.
„Glumica s A liste i dva supermodela s kojima si izlazio prilično su jednostavan
odgovor.“
„Više nisam s njima. S tobom sam“, jednostavno je ustvrdio. „Netko te
povrijedio, Jade? Čini mi se da te netko uvjerio da nisi savršena, a jesi, bila toga
svjesna ili ne.“
„Oduvijek sam bila štreberica“, povjerila sam se. „U srednjoj školi bila sam
cura koju su svi dečki izbjegavali jer sam bila muškobanjasta. Ali nije mi
smetalo. Voljela sam biti sama u divljini.“
„A na fakultetu.“
Slegnula sam ramenima. „Još sam bila štreberica. Imala sam jednog dečka,
a on me napustio bez riječi nakon što sam mu pomogla s magisterijem.“
„Vjerojatno se uz tebe osjećao inferiorno i potpuni je idiot što nije ostao s
tobom. Njegov gubitak je moj dobitak.“
Sinulo mi je što mi je jučer brat Aiden rekao o nesigurnim tipovima. „Ne
bih rekla da sam tako zastrašujuća.“
„Jesi“, odvratio je. „Ali mene pali žena koja nožem barata bolje od mene.“
Nasmijala sam se. „Ti si lud.“
„Bar sam iskren“, rekao je.
Ustala sam. „Mislim da bih trebala poći u krevet. Hoćeš li podići šator ili
ćeš spavati na ležaju?“
Naš je razgovor postajao opasan. Da ga nisam prekinula, mogla sam
povjerovati da doista misli da sam zgodnija od cura s kojima je bio izlazio, a
sama ta pomisao bila je suluda.
Eli se pridigao i prepriječio mi put do kolibe. „Hej“, rekao je niskim,
opasnim glasom. „Nikad ne dopusti nikome da te uvjeri da nisi žena za koju se
jebeno vrijedno boriti. Tvoj bivši je idiot, ali to je njegova pogreška, a ne tvoja.“
Osjetila sam kako mi se suze skupljaju u očima, ali sam ih otjerala
treptanjem. „Nije samo to“, tiho sam rekla. „Koji muškarac želi ženu koja bi se
radije nažderala kao svinja ili provela dan u divljini, nego se uredila i izišla u
noćni provod?“
Eli mi je prišao i spustio mi poljubac na čelo. „Ja“, kazao je promuklo. „I
uzimam ležaj. Vani je prehladno za spavanje.“
Kimnula sam i povela nas unutra, pokušavajući ignorirati gotovo neizdrživu
želju da mu se bacim u naručje i preklinjem ga da mi pruži orgazam nad
orgazmima.
 Iz nekog nerazumnog razloga, Eli Stone me doista želio.
A ja sam postajala sve umornija od opiranja vlastitoj magnetskoj
privlačnosti prema njemu.
 ŠESTO POGLAVLJE

Jade

„Zapravo ne znam kako biti milijarderka“, tiho sam priznala u mraku.

Eli i ja smo se smjestili i bio je na ležaju iznad mene. Ne znam zašto sam
prozborila, ali govoriti mraku mi se činilo sigurnim.
A i nisam mogla zaspati, što je za mene bilo iznimno rijetko.
Nisam imala pojma je li još budan i gotovo sam se ponadala da nije čuo
moj patetični komentar. Bilo je nekako glupo. Ako mi je najveći problem
naviknuti se na gomilu novca, vjerujem da bi se većina ljudi u trenu mijenjala sa
mnom.
„Ljudi misle da je lako imati mnogo novca, ali zapravo nije“, promuklim je
glasom odgovorio Eli. „Odsad pa nadalje uvijek ćeš se pitati što netko želi od
tebe kad ga upoznaješ. A ako se uključiš u krug ultrabogatih ljudi, nikad nećeš
imati privatnosti. Kad postaneš poznata, uvijek ćeš biti pod povećalom javnosti.
Katkad uopće nemaš privatnosti. S druge strane, ima mnogo prednosti.“
Glas mu je bio dubok i mekan pa sam osjetila olakšanje što me nije ismijao
zbog budalaste izjave. Eli je zapravo zvučao kao da me prilično dobro poznaje.
„Kojih prednosti? Da možeš kupiti sve što ti padne na pamet?“ ozbiljno
sam zapitala.
Zakikotao se. „Sigurno i to. Ali ti i omogućuje da otvoriš vrata stvarima
koje prije nisi mogla napraviti. Novac može biti stupica ili sloboda. O tebi ovisi
što od toga dvoga. I možeš učiniti mnogo dobroga. Kad to žele, milijarderi su
vrlo dobri u prikupljanju sredstava te kao donatori različitim udrugama,.“
Otprije sam znala da je Eli veliki filantrop. Svrha njegovih donacija često se
spominjala u njegovim intervjuima. „To bih voljela“, mrmljala sam. „Imam
vlastitu zakladu, ali ima i drugih s kojima bih voljela surađivati. Znam da moja
sestra blizanka aktivno sudjeluje u prikupljanju sredstava.“
„Imaš sestru blizanku?“ iznenađeno je upitao promuklim glasom.
„Ime joj je Brooke. Udala se za tipa u Maineu i jako mi nedostaje. Drago
mi je zbog nje, ali njezin odlazak osjećam kao da sam ostala bez desne ruke.
Neraskidiva veza blizanki nikad neće nestati.“
„Jesi li usamljena?“ upitao je. „To je posve razumljivo, posebno sada.
Bačena si u posve novu stvarnost, a nje nema blizu da se zajedno nosite s tim.“
„Osjećam kao da mi nedostaje dio mene“, rekla sam. „Brooke mi je
oduvijek bila najbolja prijateljica.“
„Posveti se nečemu“, predložio je. „S vremenom ćeš pronaći svoj put.
„Dakle, možda bih trebala iskusiti nove stvari?“
„Svakako“, složio se. „Jesi li ikad bila na afričkom safariju? Voliš divlje
životinje, a to je fantastično.“
„Ne.“ Putovanje i izučavanje životinjskih vrsta drugih zemalja oduvijek me
privlačilo. Mnogo sam izučavala afričke životinje, ali uglavnom genetski, i samo
sam proučavala životinje u zatočeništvu. Vidjeti ih kako slobodno lutaju
divljinom bilo bi izvanredno.
„Australija. Tamo su životinje doista posebne.“
„Ne.“
„Južna Amerika? Kina? Europa? Kanada?“
„Ne. Nikad nisam bila u inozemstvu“, priznala sam.
Iskreno, možda nisam razmišljala o putu u inozemstvo jer nisam htjela
putovati sama. Kad bih dobila posao izvan zemlje, bilo bi to nešto drugo. Radila
bih u stranoj zemlji. Ali ići samo u turistički obilazak, a nemati s kim to
podijeliti bilo bi ružno. A sada, kad je Brooke bila udana i živjela na drugom
kraju zemlje, nisam imala pojma tko bi htio poći sa mnom. Svi moji prijatelji
imali su stalna zaposlenja.
„Moraš početi razmišljati kao milijarderka, Jade“, rekao je dobro se
zabavljajući. „Znam da voliš jesti. Jesi li posjetila koji od izvanrednih restorana
u San Diegu?“
Večerati sama? To bi bilo neugodno.
„Ne. Ali ti ih posjeduješ većinu. Tako da je jasno zašto si bio u svakome od
njih. Jedini tvoj restoran koji sam isprobala je onaj u kojem smo slavili Brookine
zaruke. Vidjela sam te tamo.“
„Znaš da sam i ja tebe vidio“, rekao je. „Pobrinuo sam se prije odlaska da
cijela večera bude besplatna.“
„Noah mi to nije rekao“, rekla sam. „Zašto si to učinio? Moja obitelj sad
ima novca.“
„Vidio sam da nešto slavite. Htio sam to učiniti. Usto, tvoj brat Noah je
konobarici dao napojnicu u vrijednosti računa. Imao sam doista veselu
konobaricu te večeri. Mislim da će ta priča zauvijek kružiti restoranom.“ Zastao
je prije nego što je dodao: „A idem i u restorane koji nisu moji. Rekao sam ti da
volim jesti.“
Nije me iznenadilo da je moj najstariji brat dao konobarici golemu
napojnicu, ali osjećala sam se pomalo kriva što te večeri nisam imala ljepše
osjećaje za Elija. Učinio je tada nešto doista lijepo.
„Nisam baš neko društvo“, rekla sam, osjećajući se poraženo. „A večerati
sama u lijepim restoranima i nije baš zabavno.“
„Mogla si ići sa mnom“, podsjetio me. „Bog zna koliko sam te puta
pozvao.“
„Nisi mi se sviđao“, grubo sam rekla.
„Ne poznaš me“, usprotivio se. „I nemaš nikakva razloga da me ne voliš?
Zurila sam u mrak nekoliko minuta, razmišljajući o tome što je rekao.
Objasnio je zašto me ostavio čekati pred njegovim uredom. Nije htio
prodati zemljište koje sam zatražila, ali ne zato što nije želio. Rekao je da ima
svoje razloge, a bilo je očito da to zemljište za njega ima neko dublje, osobno
značenje. I nisam ga mogla kriviti za te ekstremne hobije. Bio je to njegov život.
Imao je pravo raditi što hoće.
 „Imaš pravo“, napokon sam promrmljala. „Nemamo mnogo zajedničkog,
ali to nije razlog da mi se ne sviđaš.“
„Privlačan sam ti, to ti se ne sviđa“, rekao je. „Plašim li te, Jade?“
„Katkad“, priznala sam u potpunom mraku koji me činio hrabrijom.
„Zašto?“
Jer postanem opčinjena svaki put kad te vidim. Poželim se popeti na tebe i
olakšati bolnu požudu koju osjetim svaki put kad si kraj mene.
„Jer ne volim gubitak kontrole“, naposljetku sam odgovorila. „Nisam tip
žene na koju muškarci sline. Brooke je uvijek bila ona ženstvenija blizanka. Ja
sam bila ona muškobanjasta, sjećaš se?“
„Možda voliš biti u divljini, ali si prekrasna, Jade. Imaš prirodnu ljepotu
koja bi zaludjela mnoge muškarce.“
„Poput tebe?“
„Posebno mene“, priznao je. „Povezana si s prirodom i divljim životinjama
koje se trudiš zaštititi. Volim način na koji rukuješ sjekirom i mislim da možeš
prepoznati svaku biljku. To te čini vrlo neodoljivom.“
Nisam si mogla pomoći. Glasno sam se nasmijala. „Eli, nema baš mnogo
muškaraca kojima su neodoljive prašne djevojke bez šminke i s lošom
frizurom.“
„Još jedan komentar o tvom izgledu i kunem se da silazim u tvoj krevet da
ti pokažem koliko si jebozovna“, zarežao je.
Svaki djelić mog tijela želio je reći nešto što bi Elijevo mišićavo tijelo
dovuklo u moj krevet, ali zadržala sam još djelić zdrava razuma, pa sam na tren
zašutjela prije nego što sam nastavila. „Dobro, prestat ću.“
„Kvragu“, promuklo je rekao.
Zvučao je tako razočarano da sam se nasmiješila u mrak i promijenila temu.
„Pa, kako si se tako uspješno uživio u ulogu slavne osobe?“
„Nisam slavna osoba“, rekao je.
„Rodio sam se bogat, pa sam odrastao u povlaštenom svijetu. Ali zapravo
nikad nisam želio biti poznat. Jednostavno se... dogodilo.“
 Zakolutala sam očima, iako me nije mogao vidjeti. „Ma hajde. Svaka TV
postaja voli prikazivati tvoje ekstremne vratolomije, ili obznanjivati kako si
jedan od najpoželjnijih neženja na svijetu. Svakako ne spadaš u samozatajne
milijardere.“
„Katkad želim biti zamijećen, osobito kad prikupljam sredstva za
dobrotvorne ustanove.“
Pretpostavljam da je za tu svrhu vrijedilo biti u fokusu javnosti. „Voliš li
publicitet?“
„Vjerojatno mi nećeš vjerovati, ali zapravo ne volim. Volim svoju
privatnost. Ali spreman sam zbog dobrog razloga žrtvovati dio svoje intime.
Zato katkad izvodim ludosti.“
Izvodim ludosti?
Bio je to zanimljiv način opisivanja suludih hobija i prikupljanja donacija.
Oklijevao je prije nego što je nastavio. „Naviknut ćeš se na bogatstvo, Jade.
To ne mijenja ono što jesi, a kad počneš uživati u prednostima bogatstva, možda
shvatiš da to i nije tako loše.“
„Voljela bih putovati“, razmišljala sam. „I volim prikupljati novac za moju
zakladu. Ne bi mi smetalo pomoći koliko mogu drugim humanitarnim
fondovima.“
„Mogu te naučiti kako se zabavljaju milijarderi. A onda te mogu naučiti
kako možemo pridonijeti boljitku u svijetu. Daj mi nešto svog vremena i
obećavam ti da ćeš steći drukčiju sliku o bogatstvu“, rekao je promuklim
glasom.
„Tako što ćeš me odvesti na večeru u fini restoran?“ znatiželjno sam
upitala. Bilo je nešto privlačno u tome da me netko uvede u svijet milijardera, jer
nisam imala pojma kako postati dobar filantrop.
„Među ostalim“, odgovorio je. „Daj mi deset dana, Jade. Toliko vremena
mogu odvojiti. Možda iskrsne nešto hitno, ali bit ću ti sve vrijeme na
raspolaganju. Mogu ti pomoći da se navikneš na bogatstvo i dokazati da te to
neće promijeniti.“
Srce mi je poskočilo. Nisam mogla zamisliti da provedem toliko dana s
Elijem. Ali lagala bih kad bih rekla da nisam bila u iskušenju. Činilo se da Eli
razumije moje strahove u vezi novca i mogla sam razgovarati s njim. „Imam
tečajeve“, usprotivila sam se.
„Ne, nemaš“, samozadovoljno je odgovorio. „Sve sam ih otkupio za cijeli
idući mjesec. Nadao sam se da ćeš pristati provesti nešto vremena sa mnom.“
„Znam da su se neki ljudi htjeli prijaviti.“
„Tečajevi su već bili popunjeni. Ti su potencijalni polaznici pomaknuti za
sljedeći mjesec.“
„Kako se to, dovraga, dogodilo? Kako si uspio otkupiti sve tečajeve?
„Imam mnogo prijatelja u San Diegu“, odgovorio je. „A bio sam očajan.“
Moj je raspored bio usklađen s nekim rekreacijskim centrima koji su
preporučivali moje tečajeve. Zato me jako živcirala činjenica da je netko... sve
prebacio Eliju.
Dio mene bio je bijesan jer me netko na mjesec dana onemogućio da držim
tečajeve, ali ipak mi se sviđalo jer se toliko trudio.
I doista, nisam imala mnogo želje opirati mu se. Htjela sam ga upoznati.
Napravio je neke prekrasne stvari za dobrotvorne udruge i željela sam biti dio
toga. I imala sam priliku raditi s osobom koja je odrasla bogata. Ako je itko znao
sve tajne života milijardera, bio je to on.
„Hoćeš li me opet pokušati poljubiti?“
„Nesumnjivo“, čvrsto je rekao.
Nisam bila sigurna je li me ta pomisao plašila ili mi je potajno bilo drago.
„Pretpostavljam da si donirao mnogo novca mojoj zakladi“, promišljala
sam.
„Nemoj pristati zbog moje želje da doniram“, promuklo je rekao.
„Učini to jer to želiš, ili nemoj učiniti. Doniram milijune u dobrotvorne
svrhe, ali hajdemo sklopiti dogovor.“
„Kakav?“ odgovorila sam bez daha.
„Provedi te dane sa mnom, a posljednjeg ću dana organizirati dobrotvorni
prijem za SŽS. Dovest ću svakog bogataša kojeg znam. Prikupit ćeš pravo
bogatstvo za svoju zakladu i naučit ću te kako da to radiš ubuduće. Upoznat ću te
sa svim utjecajnim ljudima koje znam.“
Pomisao da od Elija naučim kako se prikupljaju donacije bila je ostvarenje
snova. Ali provesti s njim više od tjedna bilo je još izazovnije. „Voljela bih to“,
priznala sam.
„Ali? Pouzdano čujem oklijevanje. Što je, Jade?“
„Nisam sigurna što te motivira“, priznala sam. „Pokušavaš li me odvući u
krevet?“
„Da“, odlučno je rekao. „Ali doista bih te volio upoznati. Već dugo nisam
imao slobodnih dana. Želim ih provesti s tobom.“
„Što ćemo raditi?“ nervozno sam upitala.
„Ja ću sve organizirati“, insistirao je.
„Ne volim iznenađenja“, gunđala sam.
„Naučit ćeš ih voljeti“, odvratio je.
Znala sam da sam se odavno trebala više uključiti u svijet ljudi. Previše sam
vremena provodila istražujući u divljini. Bila sam izolirana, postajala usamljena,
osobito otkad mi se sestra blizanka odselila daleko.
„Dobro. Zavesti me nećeš“, čvrsto sam rekla. „Ali mislim da bih ti voljela
biti prijateljica.“
„Vidjet ćemo“, tajanstveno je rekao Eli. „Doista iskreno sumnjam da
možemo biti prijatelji, Leptiriću. Kemija između nas je prejaka. I ne bavim se
djevojkama ili vezama... imam dogovore.“
To sam već znala o njemu, ali me rastužilo kad sam to čula od njega.
Katkad je znao biti vrlo pristojan. Zato mi je bilo teško shvatiti da može biti i
gad.
Nešto ga muči.
Brooke bi rekla da to govori nepopravljiva romantičarka u meni, vjerujući
da je Eli bolji nego što doista jest, ali imala sam čudan osjećaj da ne pokazuje
uvijek svoje pravo lice. Zamijetila sam to u njegovu intervjuu, a osjećala sam to
još više sada kad sam provela neko vrijeme s njim.
„Neću popustiti u vezi seksa, tako da gubiš vrijeme ako je to sve što želiš.“
 „Vrijeme provedeno s tobom nikako ne može biti gubitak vremena, bez
obzira hoćemo li se valjati po plahtama ili ne.“
Njegov me komentar smjesta utišao jer je zvučao tako iskreno. „I ja želim
provesti vrijeme s tobom, Eli. Ali neću spavati s tobom. Tip sam žene koja želi
vezu, pa ako ću spavati s nekim, voljela bih tu mogućnost barem ostaviti
otvorenom.“
Moja je izjava bila mala, prozirna laž, koja je mnogo više trebala mene
uvjeriti da ne želim da me pojebe, nego njega da osjećam tako kao sam rekla. Ali
veći je dio bio iskren. Željela sam ozbiljnu vezu s pravim muškarcem.
„Hajdemo to vrijeme provesti zajedno, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi“,
predložio je.
Već sam znala što će se dogoditi. Vrela požuda će me spopadati svaki put
kad budemo zajedno. Ozbiljno sam počela sumnjati da imam mazohističkih
sklonosti.
„Jesi li mislio da ću večeras popustiti?“ znatiželjno sam upitala.
„Da, ali nešto sam ipak postigao“, zamišljeno je rekao.
„Što?“
„Tvoje je tijelo ispod mojega, iako ne baš onako kako sam planirao.“
Frknula sam. Moj je ležaj bio ispod njegova. „Lud si“, rekla sam mu.
„Jesam, otkad sam tebe upoznao“, rado se složio.
Okrenula sam se na bok s dugim uzdahom. Imao je uvrnut osjećaj za humor
koji mi se počeo sviđati. A polako sam se navikavala i na njegove seksualne
insinuacije.
Nekako sam stvari držala pod kontrolom u mraku, dok je on u drugom
krevetu.
Ali nisam sigurna kako bih se držala da sam ga mogla vidjeti.
„Laku noć, Eli“, pospano sam rekla.
„Lijepo snivaj, Leptiriću.“
Zaspala sam učas, i to s osmijehom na licu.
Iz nekog razloga uopće mi nije palo na pamet da je opasno spavati u kolibi
s tipom koji želi moje tijelo.
Sve dok sam se pravila nedostupnom, znala sam da sam sigurna.
 SEDMO POGLAVLJE

Jade

„Zvuči kao da ste se dobro zabavili“, rekla sam svojoj sestri blizanki
Brooke dok smo sljedeće večeri razgovarale telefonom.
Sestrin suprug, Liam, zaposlio je voditelja u svom restoranu, pa su on i
Brooke često putovali. Upravo se vratila s drugoga medenog mjeseca, iako su se
s prvoga vratili samo nekoliko dana prije odlaska na drugi.
Bila sam sretna zbog nje. Bila je zaljubljena i uživala je kao nikad u životu.
Je li bilo strašno što sam se katkad nakon naših razgovora osjećala vrlo
usamljeno?
„Na Karibima je bilo fantastično“, odgovorila je Brooke. „I ti bi trebala ići.
Jako bi ti se svidjelo.“
„Imam plažu i ovdje“, našalila sam se. „I osjećam se sretno što sada živim
na njoj.“
„I dalje je čudno, zar ne?“ upitala je Brooke. „Ta stvar s novcem. Toliko
smo dugo bili siromašni. Stvarno siromašni. A sada nam se otvorio cijeli svijet.“
„Još se nisam na to navikla“, priznala sam.
„Znam da ima tako mnogo stvari koje mogu učiniti, i mnogo iskustava koje
bih mogla skupiti. Ali osjećam se paralizirana novcem. Nisam sigurna kako
dalje. Donedavna, moja me specijalizacija toliko zaokupljala da nisam imala
vremena razmišljati o tome. Ali sad kad sam završila, imam mnogo vremena
osjećati se prestravljenom i krivom.“
„Sindrom iznenadnog ozdravljenja“, brižno je rekla Brooke. „I ja sam
isprva bila prilično zbunjena. Ali Liam mi je pomogao da se prizemljim.“
„Postoji li to doista?“ upitala sam.
„Naravno“, odgovorila je Brooke. „To se može dogoditi svakome tko se
iznenada obogati - poput dobitnika na lutriji, sportaša, filmskih zvijezda i onih
koji naslijede mnogo novca poput nas. Mnogo sam istraživala o tome kad sam
saznala za nasljedstvo. Nisam razumjela zašto se ne osjećam ushićeno nakon što
sam dobila toliko novca. Valjda sam osjećala da ga ne zaslužujem. Proguglaj to.
Nije neobično da se ne osjećaš vrijednom, da osjećaš krivnju, da se osjećaš
izoliranom ili ne znaš što učiniti s novcem.“
Brooke nikad nije govorila o dvojbama koje je imala u vezi nasljedstva.
Bila je previše ushićena skorim vjenčanjem s čovjekom svojih snova.
„I ja sam se tako osjećala“, povjerila sam se. „Ali s kim doista mogu o tome
razgovarati? Čini se besmisleno povjeriti se nekom od prijatelja. Tko bi razumio
da sam izbezumljena što sam naslijedila milijune?“
„A i ne vjerujem da naša braća osjećaju krivnju“, suho je prokomentirala
Brooke.
„Ni najmanje. Planiraju budućnost i grade carstvo. Mislim da nisu nikad
imali ikakvih dvojbi. Voljela bih da i ja tako razmišljam i da smjesta shvatim što
želim učiniti sa svojim životom, baš poput braće. Ali sad osjećam krivnju i
osamljenost.“
Nekolicina prijatelja koje sam imala borili su se na poslu da uspiju.
Donedavna sam i ja bila u sličnoj situaciji, ali sada se više nisam uklapala u taj
svijet. Činilo mi se gotovo kao da su me napustili otkad sam se nenadano
obogatila. Kao da su osjećali da više nisam jedna od njih.
Možda i nisam bila.
Ali nisam znala gdje pripadam.
Zapravo se nisam promijenila.
Još sam bila ona ista štreberica, koja slučajno odnedavno ima napumpani
bankovni račun.
„Trebat će nešto vremena, Jade“, umirujuće je rekla Brooke. „Ne moraš
donositi nikakve krupne odluke dok ne budeš spremna. Baviš se stvarima koje
voliš i završila si svoje obrazovanje. Samo nastavi raditi ono što radiš. Ako su te
prijatelji napustili, pronađi nove.“
Brooke zapravo nije shvaćala da prijateljstva ne sklapam lako. Ali odlučila
sam joj to ne spominjati.
„Poslala sam brdo prijava i životopisa, ali baš se ne otimaju da me zaposle.“
„Malo se opusti“, nestrpljivo je odgovorila Brooke. „Godinama si se mučila
dovršiti obrazovanje i radila si neke od najgorih poslova na svijetu kako bi
financirala svoj doktorat. Nastavi slati zamolbe i životopise za poslove koji te
zanimaju. U međuvremenu uživaj u vremenu kad ne moraš brinuti za svaki
sljedeći obrok.“
„Želim preuzeti kontrolu nad svojim financijama i ulaganjima, ali me
strah“, podijelila sam s blizankom. „Evan mi pomaže i zapravo upravlja mojim
portfeljem. Ali i ja želim biti uključena. Samo me strah da ću sve upropastiti.“
„Znam. I ja sam se tako osjećala. Ali Liam je izvanredan investitor i imam
povjerenja u njega. Usto imam financijsko obrazovanje pa shvaćam kako to ide.“
„Zasad nema bogatih momaka na obzoru“, mlako sam se našalila. „Samo
gomila lokalnih tipova koje zanima moj novac.“
Brooke je ispustila zvuk gađenja. „Ignoriraj te kretene. Moraš češće ići u
veliki grad. Oduvijek si bila prepametna za te lokalne tipove.“
Nasmiješila sam se. „A i ti, izgleda, jer si morala otići na drugi kraj zemlje
da pronađeš Liama.“
„Vrijedan je toga“, odlučno je rekla. „Negdje i tebe netko čeka. Samo ga
moraš pronaći. Ili on mora tebe pronaći.“
„Pa, dok se ne pojavi, možda mi Eli može pomoći“, zamišljeno sam rekla.
„Eli? Misliš na Elija Stonea? Tipa kojega ne podnosiš?“ ispipavala je
Brooke.
Isprva nisam Brooke pričala mnogo o Eliju, ali poslije udaje ništa nisam
krila od nje.
„Otkupio je sve moje tečajeve preživljavanja kako bi mogao biti sa mnom.
Koji bi to tip učinio, Brooke?“
 „Vjerojatno tip kojem se jako, jako sviđaš i ne može dočekati da mu se
javiš na telefon“, zadirkivala je Brooke.
„Ne bih rekla da mu se baš toliko sviđam. Samo me želi pojebati. Među
nama postoji neka čudna privlačnosti koju mi je teško objasniti.“
Brooke se nasmijala. „O, da. Tako je bilo s Liamom. A gle kako je to
završilo.“
„Otkrila sam da nije baš tako loš“, rekla sam. „Zapravo mi se sviđa njegov
smisao za humor, ali malo je... previše intenzivan. Napokon sam pristala izići s
njim. Ne bi mi smetalo da postanemo prijatelji.“
„Pa, kamo izlazite?“ upitala je Brooke uzbuđeno.
„Nemam pojma. Provest ću deset dana s njim. Svaki će dan biti
iznenađenje. Kad prođe tih deset dana organizirat će prikupljanje donacija za
SŽS.“
„Uključuje li tih deset dana i noći?“ pitala je.
Točno sam znala na što misli. „Ne.“
„Ali svakako mu se sviđaš“, primijetila je Brooke. „Pogledaj što sve čini da
bi ti privukao pozornost.“
„O, svakako jest privukao moju pozornost“, odgovorila sam. „Samo ne
razumijem zašto se toliko trudi oko mene. Vidjele smo s kakvim je ženama
izlazio, Brooke. Sve su prekrasne i uspješne.
„I ti si prekrasna i uspješna“, oštro je rekla.
„Ne spadam u istu ligu s tim curama, i ti to znaš.“
„Jako te volim, Jade, ali moraš se opustiti. Tu je taj grešno zgodan, bogat
muškarac koji hoće biti s tobom. Prepusti se i zabavi.“
„Doista me privlači“, nesretno sam rekla.
„Što je u tome loše? Time će ti svaki dan biti uzbudljiviji. Razumijem da
nisi sigurna je li on pravi muškarac za tebe, ali jedini način da ga upoznaš je da
provedeš neko vrijeme s njim. Ono što znamo o njemu samo je vanjski imidž
koji je izgradio u medijima. Doznaj tko je doista. Ako je spreman organizirati
prikupljanje donacija za tvoju zakladu, očito zna koliko ti je to važno te želi
pomoći.“
 Shvaćala sam što govori. Naša polubraća bili su bogati od rođenja. Svaki je
imao medijski imidž, ali to nije ono što su doista bili. Na primjer, za Evana se
mislilo da je potpuni gad. Ali kad smo upoznali pravoga Evana, shvatili smo da
uopće nije takav kakvim ga prikazuju.
„Želi mi pomoći da se bolje osjećam u koži bogatašice jer zna koliko me to
užasava. Barem mi je tako rekao. Htio bi mi pokazati kako se živi u tim
krugovima, i kako da uživam u tome.“
„Savršeno“, odgovorila je Brooke. „U svakom si slučaju sigurna da ne
ganja tvoj novac.“
Nasmiješila sam se. „O tome sigurno ne trebam brinuti. Možda mi je zato
toliko privlačan. Ali nemoj misliti da je to nešto dugoročno. Sigurno se neću
vjenčati S Elijem Stoneom. Ne zanimaju ga veze. Samo... eksperimentiram.
Nadam se da mogu nešto naučiti od njega. Voljela bih biti stručnjak u
prikupljanju donacija poput njega.“
„Žudiš za njegovim isklesanim, prekrasnim tijelom, čak i tetoviranom“,
usprotivila se.
„Neću njegovo tijelo“, promrmljala sam. „Ali te su tetovaže uživo doista
očaravajuće.“
„Ma daj, Jade. Razgovaraš sa svojom blizankom. Ne želiš samo njegov
mozak.“
„A tko ne bi?“ upitala sam. „Brooke, znaš kako izgleda. I vjeruj mi, još je
zanosniji uživo i izbliza.“
„Ali ni kemija nije svemoguća“, upozorila me. „Neovisno o tome kako
dobro izgleda, privlačnost će izblijedjeti ako ti nije drag.“
„U tome i jest problem“, odgovorila sam. „Drag mi je. Jest napadan i
arogantan, ali zapravo je drag kad proviriš ispod te grube fasade.“
„Nemoj se podcjenjivati, Jade“, nježno je rekla Brooke. „Imaš toliko
mnogo za ponuditi. Čak i zanosnom milijarderu.“
„Mrzim se osjećati tako nedoraslom“, rekla sam. „Nikad se nisam tako
osjećala kad sam bila siromašna. Znala sam tko sam i što želim biti. Planirala
sam postati istraživač i spasiti neke ugrožene vrste od izumiranja. A onda se
dogodio novac i nijedan od poslova koje sam planirala nije se dogodio. Moje mi
bogatstvo omogućava da odbijem poslove koji me ne zanimaju, a ne
namjeravam ni predavati u školi. Poludjela bih, Brooke.“
„Bi“, složila se. „Ne bi bila sretna. Ali nema ništa loše u tome da pokušavaš
dokučiti što želiš. Nijedno te namještenje u San Diegu ne zanima?“
„Mnogo ih je“, rekla sam. „Ali ni jedno nije trenutno otvoreno.“
Dovršila sam stručnu specijalizaciju proučavajući najugroženije genome u
velikih sisavaca. Objavila sam mnoštvo studija koje su naišle na dobar odjek u
znanstvenoj zajednici, ali nije se pojavilo namještenje na kojem bih mogla
nastaviti istraživanje.
„Žao mi je, Jade“, odgovorila je Brooke. „Znam koliko želiš nastaviti
istraživanje, ali trebat će vremena.“
„Čini se da toga imam u izobilju“, nevoljko sam zadirkivala.
„Možeš zapravo raditi što god hoćeš“, odgovorila je.
Počela sam se osjećati loše što Brooke kvarim raspoloženje dok je tako
sretna. „Bit ću strpljiva. Naposljetku, zahvaljujući našem nasljedstvu ne moram
nešto prihvatiti tek da bih bila zaposlena. Nastavit ću volontirati da ostanem u
toku.“
„Zaslužuješ taj odmor, Jade. Zapamti to“, odobravajući je rekla Brooke.
„Kao djeca smo gladovali i svatko od nas je radio čim je dovoljno odrastao da
pridonese kućnom budžetu. Svojski si se trudila postati nešto. Nije važno što ti
se posrećilo s nasljedstvom. Bit ćeš uspješna jer si oduvijek bila predana. Iako
nitko od nas nije očekivao da će se ovako obogatiti, odmalena smo naporno
radili. Martin Sinclair bio je naš otac i ostavio nam je majku u neimaštini dok je
on uživao u izobilju. Kopilad ili ne, zaslužujemo pridružiti se ostatku obitelji i
dobiti ono što nismo imali dok smo bili mali.“
Uzdahnula sam. „Katkad poželim da taj novac nestane i vratim se svome
starom životu. Već bih radila u nekoj državnoj službi. Pronašla bih stalno
zaposlenje čim bih mogla, čak i ako nije moja uža specijalizacija ili zanimanje.
A sad se osjećam kao u klopki.“
„To će proći, Jade“, rekla je Brooke. „Znam da ti sad sve izgleda čudno, ali
stvari će sjesti na svoje mjesto. Ne žuri previše. Evan će upravljati tvojim
portfeljem dokle god želiš.“
 „Znam. Ali osjećam kako bih trebala činiti više nego što činim sada.“
„Navikli smo biti toliko zauzeti da nemamo vremena razmišljati“, objasnila
je Brooke. „Ali to nikad nije bilo zdravo za nas. Svima nam treba ravnoteža.
Zabavi se s Elijem. A ako budete spavali zajedno, moram smjesta saznati“,
zadirkivala je.
„Ne namjeravam spavati s njim“, žurno sam rekla. „Valjda samo očekujem
neku vrst prosvjetljenja. Eli je bogat sav svoj život, a još se više obogatio otkad
mu je otac umro. Uspješan je poslovan čovjek.“
„On je zanosni milijarder“, ispravila je. „I vjerujem da želiš više od
obrazovnog iskustva. Jedva čekam da čujem kako se stvari razvijaju.“
„Izvještavat ću te“, obećala sam.
„Hoćeš li biti dobro?“ upitala je Brooke. „Da sjednem na avion i dođem
kući da provedemo nešto vremena zajedno?“
„Time bih Liama pretvorila u svog neprijatelja“, našalila sam se. „Ne,
hvala. Sviđa mi se moj novi šogor. I bit ću dobro. Sve me je to pomalo
preplavilo, ali snaći ću se.“
„Znaš da sam uvijek uz tebe, zar ne? Iako sam sada udana, još sam tvoja
sestra blizanka.“
Zatreptala sam da otjeram suze koje su mi se počele skupljati u očima.
Brooke je možda bila daleko, ali naša je blizanačka povezanost bila
neraskidiva.
„Hvala. Možda sam upravo to trebala čuti. Ali bit ću dobro.“
Uopće nisam dvojila da bi Brooke sve napustila i doletjela ovamo kad bi
mislila da je trebam. Bila je to utješna pomisao. Ali nisam je namjeravala odvući
od njezina supruga.
„Volim te“, rekla je Brooke na rubu suza.
„I ja tebe volim“, odgovorila sam s grčem u grlu.
„Nazovi me“, insistirala je. „Moram znati kako se odvija tvoj eksperiment.“
Razgovarale smo još nekoliko minuta, a onda smo prekinule uz obećanje da
se moramo češće čuti.
 Odrasli smo kao skupina, borili se jedno za drugo, a zato što smo bili
zajedno procvjetali smo kao ljudska bića, iako smo bili siromašni.
Raspoloženje mi se popravilo nakon sestrinskog čavrljanja i ustala sam s
kauča da pripremim stvari za sutra. Eli mi je poslao poruku da trebam ponijeti
kupaći kostim i suhu odjeću.
Srce mi je poskakivalo dok sam zamišljala njegovo lice jutro nakon što sam
prošlu večer u mraku izbrbljala sve svoje osjećaje.
Njegove su sive oči ostale usmjerene na mene sve dok nismo napustili
kolibu, ali nije se činio manje odrješitim otkad je čuo za moje nesigurnosti.
Zapravo, osjećala sam se kao da me želi od nečega zaštiti.
Nažalost, zapravo sam trebala zaštitu od njega.
 OSMO POGLAVLJE

Jade

Dovršavala sam pakiranje ruksaka kad je zazvonilo zvono na vratima.

Bacila sam pogled na sat i vidjela da je Eli bio točan.
Nasmijala me pomisao da je vjerojatno pokušavao dokazati da ne tjera
uvijek ljude da ga čekaju.
Pokupila sam stvari i krenula prema vratima, trudeći se da ne budem
previše radoznala što ćemo danas raditi.
Ali nije mi uspijevalo.
Kupaći sam kostim odjenula ispod majice i traperica, a čistu odjeću sam
ponijela u naprtnjači. Pretpostavljala sam da ćemo raditi nešto blizu vode, ali to i
nije bilo veliko otkriće s obzirom na to da živimo na obali.
Iskreno, bila sam uzbuđena. Nisam imala baš mnogo avantura u životu. I
bila sam previše obuzeta krivnjom i strahom zbog nasljedstva da bih imala
mnogo koristi od toga golemog novca. Možda zato što sam se previše bojala
dotaknuti ga.
Istina, kupila sam kuću na obali. Ali skromnu, s dvije spavaće sobe i
bazenom koji sam jednostavno obožavala.
U usporedbi s vilom moje braće niz obalu, moj je dom izgledao poput
drugorazrednog stančića.
 Zastala sam pred ulaznim vratima koja su vodila na trijem, a pogled mi je
privukao jedan od najljepših pasa kojega sam ikad vidjela.
Tople, smeđe oči zurile su izvana u mene tako da mi se srce rastopilo.
Bio je čupava zvijer. Izgledao je poput mješanca ovčarskog psa s
klempavim ušima sasvim druge pasmine.
Možda je bio golem, ali mahao je repom, a njegove su me oči smjesta
raznježile.
„Hej momčino, otkud ti?“ Pružila sam mu ruku da je onjuši.
„Moj je“, dubok glas se javio iz pozadine. Eli se popeo stubama i prišao
nam s osmijehom na usnama. „Zna pozvoniti na vrata ako je zvono dovoljno
nisko da ga može dosegnuti. Poslao sam ga naprijed kako bih bio posve točan.“
Pas mi je polizao ruku, pa sam se sagnula da mu ponudim nježnost koju je
tražio.
„Ne može pozvoniti“, rekla sam u nevjerici.
„Upravo je pozvonio“, usprotivio se Eli. „Charlie... hajde pozvoni“, naredio
je.
Pas se prednjim šapama uspravio uz zid, a onda jednom od njih udario po
zvonu.
Zabuljila sam se u Elija kad se zvono oglasilo.
Na Elijev znak, pas se spustio na sve četiri.
„Nevjerojatno“, zadivljeno sam rekla i nastavila maziti psa.
„Nadam se da ne zamjeraš“, rekao je Eli. „Charlie mrzi ostati sam. Vodim
ga sa sobom kad god mogu. Izbavljen je od vlasnika koji ga je zlostavljao i voli
biti sa mnom.“
Srce mi je zagrijala spoznaja da mu je dobrobit njegova ljubimca toliko
važna i da je radije usvojio psa iz skloništa nego kupio nekoga mondenog
punokrvnog psa.
Zakoračila sam unatrag da ih pustim obojicu da uđu. „Ni najmanje. Volim
pse. Ali nikad si ga nisam mogla priuštiti. Mislim, do sada.“
Nisam ni razmišljala o nabavi psa. Možda zato što sam prečesto noću bila
odsutna. Ili zbog mojega suludog sindroma naglog bogatstva koji me sprječavao
da potrošim nešto od tog novca.
Ali kad bolje promislim, možda bi mi kućni ljubimac pomogao da se
osjećam manje izoliranom.
„Ne možemo dugo ostati“, upozorio je Eli. „Prijevoz nam stiže.“
„Jesi li za kavu?“ upitala sam pri ulasku u kuhinju, a Eli je sjeo uz bar.
„Može. Za to uvijek imam vremena“, dobrohotno je odvratio.
„Kako si stigao ovamo ako nemaš prijevoz?“ upitala sam natočivši nam
kavu u šalice.
„Imam auto, ali odsjest ću odmah tu u susjedstvu tijekom naše ekspedicije“,
odgovorio je pokazavši Charliju da legne. Pas je smjesta poslušao.
Mozak mi je provrio. „U susjedstvu? Misliš ovdje, u Citrus Beachu?“
Nasmiješio se onim smiješkom koji bi me svaki put oborio s nogu i rekao:
„Živim u San Diegu. Nisam se htio svaki dan probijati kroz promet, a susjedna je
kuća bila na prodaju, pa sam je kupio. Upravo sam se jutros dovezao. Prije se
izdavala turistima, pa je bila posve namještena.“
Pokazala sam udesno. „Ta kuća?“ Sjetila sam se da je ta vila bila na
prodaju.
Kimnuo je i odgurnuo šećer i vrhnje ustranu dok je uzimao šalicu od mene.
Ja sam dodala vrhnje i zaslađivač u svoju kavu i rekla: „Ta je kuća posve
nova, i golema.“
Slegnuo je širokim ramenima. „Nije tako velika. Šest spavaćih soba,
mislim. Nisam baš imao vremena pogledati.“
Možda nisam u cijelosti mogla shvatiti da je Eli upravo kupio susjednu
kuću, pa sam zurila u nevjerici u njega.
Nije bio problem zuriti u njega. U tamnim trapericama i majici izgledao je
prokleto dobro, tako da sam se jedva natjerala da skrenem pogled.
„Tko to radi?“ zaprepašteno sam upitala. „Tko kupuje kuću a da je ne
pogleda?“
Otpio je gutljaj kave prije odgovora. „Iskreno, gotovo svaku kuću kupim a
da je i ne vidim. Imam osoblje koje se bavi detaljima.“
„Koliko kuća imaš?“ nervozno sam zapitala, u strahu od odgovora.
„Nisam siguran“, odgovorio je. „Prestao sam brojati. Ali sve su dobre
investicije. Ima ih nekolicina u kojima još nisam bio, ali praktično je imati kuće
posvuda.“
Snažno sam progutala dok sam zurila u njega. Naravno, ja sam jedva
spadala u milijardere, dok je Eli bio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Ali
ideja da posjedujem makar jednu kuću u kojoj nikad nisam bila činila mi se
zastrašujućom.
„Pa, kakva je?“ napokon sam znatiželjno upitala.
Planirala sam prihvatiti činjenicu da je Elijev život nešto posve drukčije od
svega što sam dosad iskusila, ali možda će mi trebati nešto vremena da sve to
shvatim.
Podigao je obrvu. „Što?“
„Susjedna kuća“, rekla sam. „Uvijek sam se pitala kako ta gromada izgleda
iznutra. I ne mogu vjerovati da si kupio tu vilu samo kako bi na deset dana
odsjeo u Citrus Beachu.“
„Sve će biti jednostavnije ako sam ti blizu“, opušteno je rekao. „A ta je
kuća dobra investicija. Htjela ti ili ne, Citrus Beach se razvija, pa cijene
nekretnina brzo rastu.“
Naslonila sam se na pult dok sam ga pokušavala shvatiti. „Dakle, kupio si
je kao investiciju?“
Oči su nam se srele, a od njegova pogleda trnci su mi se sjurili niz
kralježnicu. „Ne. Kupio sam je kako bih ti bio blizu sljedećih deset dana. Meni
je to premala transakcija da bih je kupio samo zbog investicije. Da nije imala
svoju svrhu, ne bih se time zamarao“, iskreno je odgovorio.
Isuse! Mrzim kad govori kako jedino želi biti u mojoj blizini.
Eli Stone bio je nepoznanica. U jednom je trenutku bio čistokrvni hladni
milijarder, a u drugom posve otvoren i iskren.
Još nisam bila sigurna što da mislim o njemu i njegovu desetodnevnu
izazovu. Ali zaklela sam se da ću ga prozreti prije završetka.
 Nervozno sam uzdahnula. „Katkad me to bogatstvo preplavi“, priznala sam.
„Moja sestra, Brooke, kaže da imam sindrom iznenadnog bogatstva.“
Kimnuo je i popio kavu. „Ima pravo“, odgovorio je. „Vidio sam to mnogo
puta. Nisu se svi moji prijatelji rodili bogati poput mene, i viđao sam ljude koji
su se borili sa spoznajom da su se prebrzo obogatili.“
„Stvarno?“ upitala sam s nadom. „Prođe li to?“
„Ne uvijek“, mudrovao je. „Ali ti ćeš biti dobro.“
„Kako možeš biti siguran?“
„Jer ću ti ja pomoći da se snađeš, a i vrlo si razumna. Znam da je teško kad
te napuste prijatelji i zatekneš se u posve novim svijetu. Ali pomoći ću ti, Jade.“
„Zašto?“ upitala sam. „Zašto mariš?“
Slegnuo je ramenima. „Jer to želim.“
„Jer još želiš spavati sa mnom?“
Namrštio se. „Znaš da je tako, ali doista želim pomoći.“
Djelovao je poput nestašnog dječarca, a meni je srce poskočilo.
Eli Stone bio je, bez ikakve dvojbe, najzgodniji muškarac kojega sam ikad
vidjela. I bilo je gotovo nestvarno da ispijamo kavu u mojoj kući kao da se
oduvijek poznajemo.
Ispraznila sam svoju šalicu dok je Eli ustao i rekao: „Mislim da nam je
stigao prijevoz.“
Stavila sam šalicu u sudoper i pridružila mu se pred vratima.
Iznad nas je tutnjao helikopter, golema se jahta približavala obali, ali nisam
vidjela auto.
„Uzmi svoje stvari“, rekao je dok je izlazio i poveo Charlieja.
Žurno sam pokupila svoje stvari i zaključala vrata, a onda spazila kako se
helikopter spušta na obližnju plažu.
Eli mi je pružio ruku, ali sam oklijevala.
Shvatila sam da odlazimo helikopterom kad sam na letjelici spazila natpis
Stone. Pokušala sam odagnati paniku koja me spopala, snažan osjećaj da je sve
ovo samo san i da ću se uskoro probuditi.
 Nikad nisam letjela helikopterom.
Nisam bila sklona nepromišljenim postupcima.
I sigurno nisam običavala letjeti s milijarderima na nepoznata mjesta.
To nisam bila ja.
Nisam bila svoja.
Duboko sam udahnula i pogledala Elija.
Zadrhtala sam jer sam imala osjećaj da mi pokušava reći kako se sva moja
stvarnost promijenila i da je vrijeme da to prihvatim.
„Vjeruj mi, Jade“, pokušavao je nadglasati buku rotora helikoptera.
Srce mi se stegnulo u grudima. Posljednjih sam mjeseci bila izgubljena,
nesigurna kamo idem i što, dovraga, radim.
Bila sam izolirana i nesigurna, a te osjećaje nikad prije nisam iskusila jer
nikad nisam riskirala i izlazila iz svoje akademske zone komfora.
Ali bilo mi je preko glave osjećaja da nikamo ne pripadam i da ne znam
kamo idem.
Morala sam se vratiti sebi, bez osjećaja straha i panike. Morala sam se
prilagoditi da mi se ne dogodi da se ovako osjećam cijeli život, a to nikako
nisam htjela.
Vrijeme je da ponovno nekom vjerujem. Vrijeme je da pronađem sebe,
novac i sve što s tim ide.
Uzbuđena osjećajem da postajem neustrašiva pružila sam ruku Eliju. Dok
smo hodali plažom, osjećala sam kako me negativni osjećaji napuštaju.
Bilo je teško ne osjećati sreću kad se trebam provesti s bogatim, zgodnim
tipom, makar samo na neko vrijeme.
 DEVETO POGLAVLJE

Eli

Vjerojatno sam trebao upozoriti Jade da ćemo se ukrcati na megajahtu koja

nas je čekala u dubljim vodama. Ali moram priznati da je iznenađenje na njezinu
licu kad smo sletjeli na gornju palubu broda bilo neprocjenjivo. Tako da me
grižnja savjesti nije previše mučila.
Posegnuo sam za njezinom rukom, a kad mi ju je pružila osjećao sam se
kao da me netko raspalio u trbuh.
Možda sam Jade i želio pojebati više nego bilo koju drugu ženu, ali me usto
i posve očarala. A činjenica da ima povjerenja u mene bila je razoružavajuća.
Zateturala je pri izlasku iz helikoptera i ni najmanje mi nije zasmetalo što
mi je završila u naručju, a tijelo joj se priljubilo uz moje kao da smo ljubavnici.
Dovraga, da bar jesmo.
„Šališ se?“ rekla je kad je helikopter odletio. „Ova je neman tvoja?“
Namrštio sam se. „Ne sviđa ti se?“
Moja je namjera bila da naviknem Jade na stvari i iskustva koja novac može
kupiti, ali prilično me uznemirilo što me gleda kao da imam dvije glave.
„Izgleda poput kruzera“, zapanjeno je rekla.
„Ne baš“, odgovorio sam uzevši njenu naprtnjaču i povevši je niz stube.
„Ima i većih jahti od moje, ali ova odgovara mojim potrebama.“
 Nije progovorila dok smo se spuštali i smjestila se uz rub bazena na
stražnjoj palubi.
„Ovo je ludo“, rekla je okrećući glavom.
Bacio sam se u ležaljku kraj nje i odgovorio: „Ovo je San Diego. Svi vole
ploviti.“
Jedan je zaposlenik prišao da naručimo piće, a onda je polako nestao.
Jade se smijala i nastavila komentirati luksuz na jahti, a ja sam se opustio.
Bilo je nešto privlačno u doživljavanju mojeg svijeta kroz njezine oči. Moj
motiv nije bio da je impresioniram, nego da shvati da sad živi u istom svijetu kao
i ja, i da nisam tako loš tip.
Iz nekog razloga osjećao sam se obveznim da je uvedeni u svijet
superbogatih. Prilagodba bi mogla biti dobra ili loša, a Jade je bila tako
neiskvarena da nisam želio da se promijeni na lošije.
Samo sam htio da shvati mogućnosti koje joj se otvaraju, umjesto straha da
više ne zna što ljudi zapravo žele od nje.
Mogao sam je upoznati s otvorenim i iskrenim ljudima.
I odvući je od onih koji bi je mogli povrijediti.
Napokon, htio sam da uživa u svom novcu i ne osjeća nelagodu trošeći ga.
Posve je sigurno da ga je zaslužila kroz siromaštvo i neimaštinu.
Iskreno sam se divio Evanu Sinclairu što je u Sinclairovo nasljeđe uključio
polubraću koju nije poznavao. Očito je posjedovao osjećaj pravednosti kojem
sam se divio. Možda se štitio od sudske tužbe u slučaju da se rodbina otkrije
poslije, ali s obzirom na to kako je sve organizirao, očito je da mu je itekako bilo
stalo do rođaka koji nisu živjeli u bogatstvu. Da nije tako, ne bi još uvijek bio u
bliskom kontaktu sa svima njima. I svakako ne bi dao pravedan dio svojoj
polubraći i polusestrama. Isplatio bi ih mnogo manjim sredstvima i završio s
time.
Doista sam želio da si Jade iz zabave kupi nešto što joj se sviđa, osim te
kućice na obali. Kuća je bila investicija, krov nad glavom, a ne bogataško
ugađanje.
Iskreno, nisam planirao kupiti kuću kraj njezine. Kad bolje razmislim,
pomalo se osjećam poput uhode zbog toga. Ali bio sam tako očajan da dovučem
Jade u svoj krevet, i htio sam da taj krevet bude što bliže kad napokon popusti.
Bila je to impulzivna kupnja, ali nisam požalio.
Promatrao sam kako se ispružila u ležaljci, uživajući u trenutku. Osjećao
sam kamenu erekciju dok sam joj gledao lice. Koliko god protestirala, bilo je
očito da uživa na vodi. Promatrajući je ovako opuštenu prisjetio sam se koliko
sam je želio vidjeti nakon najboljeg orgazma njezina života.
„Ovo nije brod“, napokon je zaključila sklapajući oči. „Bila sam na brodu s
mojim bratom Aidenom. Bavio se ribarenjem prije nego što smo se obogatili.
Brodovi su korisni. Ovo je poput plutajućeg hotela s pet zvjezdica. Koliko je
ljudi potrebno za upravljanje ovim kruzerom?“
Nasmiješio sam se. Vratila se svom uobičajenom sarkazmu. „Ima
kompletnu posadu.“
„Shvaćaš li koliko mi nevjerojatno sve ovo izgleda?“ upitala je.
„Shvaćaš li koliko je meni sve ovo normalno?“ uzvratio sam. „Ovo je,
zapravo, bila jahta moga oca. Naslijedio sam je poslije njegove smrti prije
nekoliko godina, tako da godinama putujem ovim brodom.“
„Žao mi je zbog tvog tate“, smještaje rekla čim je otvorila oči. „Je li ti
mama još živa?“
Kimnuo sam. „Ona mrzi vodu. Dobije morsku bolest, pa je htjela da ja
dobijem jahtu.“
„Imaš li braće ili sestara?“
Polako sam odmahnuo glavom. „Sada smo samo ja i mama.“
„Jesi li uopće htio ovu jahtu?“ znatiželjno je zapitala.
Slegnuo sam ramenima. „Ne upotrebljavam je baš često. Imam manju jahtu
kojom katkad sam isplovim. Volim biti sam kad mi se ukaže prilika. Lijepo je na
trenutak zaboraviti tko sam i uživati u spokoju pučine. Ali ova je jahta bila
očeva, i teško se riješiti nečega što je volio.“
Bio sam pošteđen daljeg ispitivanja jer je stigao konobar s pićem.
Kad je otišao, Jade je rekla: „Sigurna sam da nije loše imati na raspolaganju
takvu jahtu kad želiš društvo.“
Otpio sam gutljaj piva koje sam naručio prije nego što sam odgovorio:
„Obično ne želim društvo. Većinu dana i večeri provodim okružen ljudima.“
„Zapitaš li se ikad zašto žele biti u tvojoj blizini?“ upitala je.
„Znam zašto žele biti u mojoj blizini“, odgovorio sam. „Zato i volim svoju
privatnost u rijetkim slobodnim trenucima. Znam tko su mi pravi prijatelji i s
njima provodim vrijeme kad god mogu. Ali oni ne žive u ovoj državi, pa se ne
viđamo baš često.“
„Dakle, javni Eli Stone se razlikuje od onoga privatnog?“
„Itekako“, složio sam se.
Većinu gluposti koje sam izvodio, zapravo nisam želio činiti. Nešto me
privlačilo tim ekstremnim sportovima.
„Želiš li mi reći da si zapravo prilično normalan momak?“
„Definiraj normalan“, zatražio sam.
„Kosiš li svoj travnjak?“
„Ne“, suhoparno sam odgovorio.
„Kuhaš li svoje obroke?“
„Ne.“
„Pereš li si ikad rublje?“
„Ni to.“ Gospode! Uskoro ću se početi osjećati beskorisnim ne prestane li s
tim pitanjima.
„Ideš li ikad u kino?“
„Imam kućno kino.“
„Znači da baš i nisi normalan“, primijetila je.
Mrzio sam razočaranje koje se osjetilo u njezinu glasu.
„Ne radim sve te stvari jer nemam vremena“, gunđao sam. „Ne bi imalo
financijskog smisla da sam kosim svoj travnjak. Moje je dvorište poveliko. Sve
se svodi na upravljanje vremenom.“
Uspravila se i ovila svoje prekrasne usne oko slamčice i usisala prilično
velik gutljaj svog pića.
Mrzio sam se zbog prizora koji su mi se gomilali u glavi, u kojima sam
zamišljao oko čega bih volio osjetiti te njezine neodoljive usne.
„Razumijem“, rekla je kad je napokon izvadila slamčicu iz usta. „Ni moji
ne peru sami rublje. Više ne. Ali teško se na to naviknuti. Ja još sve radim
sama.“
„To je zato jer još ne upravljaš svojim bogatstvom“, rekao sam joj. „Kad
počneš, stvari će se zakomplicirati i nećeš imati dovoljno sati u danu kad ti usto
krene i znanstvena karijera. Postoje granice onoga što možemo sami obaviti.“
„Pretpostavljam da doista ne bih imala vremena za išta drugo kad bih se
zaposlila na poslu kakvom želim i upravljala svojom imovinom“, ustvrdila je.
Namrštio sam se. „Zašto ne možeš pronaći namještenje kakvo želiš?“
„Nema slobodnih mjesta“, tužno je rekla. „Nema baš mnogo takvih poslova
jer je moja specijalizacija doista uska. A sve je manje novca za neprofitna
istraživanja. Svuda sam razaslala svoje životopise, ali nema mnogo ustanova
koje se bave genetskim očuvanjem.“
„Kako stoje stvari sa Zoološkim vrtom u San Diegu?“ upitao sam.
„Da bar“, rekla je sa žudnjom. „Upasti u njihov tim koji se bavi genetskim
očuvanjem bio bi posao iz snova. Toliko se novoga otkriva na polju kriogenike i
genetskog istraživanja. To je budućnost opstanka. Mogućnost in vitro oplodnje
radi povećanja genetske raznolikosti i oporavka ugroženih vrsta iznimno je
uzbudljiva.“
Gestikulacija i uzbuđenje na njezinu licu dok je govorila o svojim snovima
bili su očaravajući. Vidio sam štrebericu u njoj kako se budi i nikad nisam vidio
ništa ljepše nego promatrati je dok njen um odlazi na mjesta nedostupna većini.
„Mogla bi financirati vlastito istraživanje“, predložio sam.
„Ne mogu to učiniti“, odgovorila je. „Želim da moj rad ima značenje i
želim da netko shvati njegovu vrijednost i poželi to istraživati. Ako ponudim
financiranje, ne mogu birati kako će ga iskoristiti. Nemoj me krivo shvatiti,
lijepo je financirati istraživanja, pa to i planiram. Ali ne bih voljela insistirati da
netko odabere moj rad jer je riječ o mom novcu.“
Moje divljenje prema Jade upravo je poskočilo nekoliko stupnjeva. Shvaćao
sam što govori, ali trebalo je mnogo morala i etičnosti da si ne poploči put
uspjeha u akademskoj zajednici osnivanjem vlastita istraživačkog centra, sad kad
si je to mogla priuštiti.
„Tek si dovršila stručno usavršavanje prije nekoliko mjeseci. Trebat će
vremena, ali dogodit će se.“
Nasmiješila mi se. „Nemoj misliti da sam prestala pokušavati. Otkad imam
vremena, ne propuštam prijaviti se ni na jedan natječaj koji me zanima. Dogodit
će se. Nije to nešto što nisam očekivala, nije lako probiti se u ovom području.
Kimao sam dok sam zurio u njezin odlučan pogled. Oduvijek sam znao da
je Jade Sinclair iznimna žena. Ali upoznavši je u ovom svjetlu, spuštena garda,
dobio sam dublji uvid u to kakva je osoba.
Problem je bio u tome što mi se počela previše sviđati.
Kontrola, Stone. Moram kontrolirati svoje emocije i imati na umu da mi je
cilj odvući ovu ženu u krevet i jebati je sve dok ta opsesija ne izblijedi.
Ne trebam se emocionalno vezati.
Ne treba mi biti draga.
Ne trebam suosjećati s njom.
A pogotovo se ne trebam opterećivati time kako da ostvarim sve jebene
snove koje je Jade ikad imala.
Nonšalantno sam slegnuo ramenima, iako se zapravo nisam tako osjećao.
„Postići ćeš to, Jade. Nastavi se prijavljivati, a u međuvremenu pokušaj preuzeti
kontrolu nad svojim financijama. Tako nećeš morati voditi brigu o svemu u isto
vrijeme.“
„Htjela bih sve preuzeti“, čeznutljivo je rekla. „Ali strah me da ću
pogriješiti. Ja sam znanstvenica, Eli, a ne poslovna žena ili financijerka.“
„Nećeš ništa upropastiti. Ako nešto i učiniš krivo, učit ćeš iz vlastitih
pogrešaka. Ti si pametna žena, Jade. Imaj povjerenja u sebe i ne boj se novca.
Kad se navikneš, bit će toliko toga što ćeš moći učiniti kao filantrop. Sve se
mijenja kad shvatiš da svojim novcem možeš mijenjati svijet na bolje. Mislim da
me ta spoznaja pokreće da svako jutro ustanem iz kreveta.“
„Mislim da nisam nikad o tome razmišljala.“
„Biti privilegiran dolazi s odgovornošću ako si pristojna osoba. Želim
učiniti razliku. Mnogo nas bogatih to može, a to i činimo.“
 Pogledala me svojim prekrasnim očima punim nade. „Mislim da bih se
bolje osjećala kad bih činila nešto da promijenim svijet. Možeš li mi pomoći?“
Njezin molećivi ton gotovo mi je rastopio srce, iako sam maloprije
podsjetio samog sebe kakvu sam vezu s Jade planirao. Bio sam prilično siguran
da je tim glasom mogla od mene tražiti da skočim s litice u sigurnu smrt, i učinio
bih to da je usrećim.
Baš se ne čini da ostvarujem svoj jebeni cilj.
Ali trenutno mi se činilo nemogućim odvojiti se od njezinih osjećaja.
„Sve što poželiš, Leptiriću“, odgovorio sam.
„Htjela bih učiti o investiranju. I burzama. Želim razumjeti kako se
prikupljaju donacije kako bih mogla pridonijeti promjeni u svijetu. Želim
pronaći najbolje programe očuvanja ugroženih vrsta kako bih ih financirala.
Tako je mnogo dobrih projekata, Eli. Nikad nisam o tome razmišljala, ali mogla
bih i drugim specijalizantima pomoći pronaći posao.“
„To će potrajati“, upozorio sam je. „Nećeš uspjeti sve naučiti za tjedan
dana.“
Kvragu, rado bih je poučio svemu što želi znati. To će je još malo zadržati u
mojoj blizini.
Ne zanima me dugoročna veza.
Sranje! Zašto mi je bio toliki problem zapamtiti to?
Podigla je obrvu. „Pa baš i nisam prezauzeta, osobito kad si otkupio sve
moje tečajeve, čak i one nakon isteka naših deset dana.“
„Počet ćemo tako da ćemo svakog jutra obraditi pojedine teme. A onda
možeš doći u San Diego i biti moja neslužbena pripravnica ako želiš. To je
vjerojatno najbrži način učenja.“
Dovraga! Nisam namjeravao ostaviti otvorena vrata nakon što se nauživam
Jadeina tijela. Ali upravo sam se obvezao na mnogo više nego što sam planirao.
„To bi bilo fantastično“, smjesta je pristala. „Imat ću neke tečajeve
preživljavanja i možda nekoliko razgovora za posao, ali bila bih tamo svakoga
slobodnog dana. Voljela bih učiti od tebe.“
Kvragu! Padaju mi napamet mnogo osobnije stvari kojima bih je radije
poučio nego vođenju posla. Što to, dovraga, radim?
Shvatio sam da posve gubim kontrolu ove veze između mene i Jade.
Ništa od ovoga nije bilo dio plana.
Ali nekako se svaki dio našega planiranog dogovora pretvarao u nešto
sasvim drugo.
Ne mogu biti Jadein prijatelj.
A pogotovo joj nisam htio biti mentor, ako to nije podrazumijevalo da smo
oboje goli.
Čitava ta desetodnevna pogodba bila je smicalica da stavim kurac tamo
gdje želim. Naravno, nije naodmet da je usput ponešto i naučim. Sve dok je
ostvaren cilj da završimo u krevetu.
Promatrao sam je kako ustaje i svlači majicu preko glave.
Očito je namjeravala zaplivati, ali gotovo sam zacvilio kad je posegnula za
gumbom na trapericama.
Jade je imala prekrasno tijelo. Bila je u vrhunskoj kondiciji i građena
savršeno proporcionalno.
Promatrati je kako se svlači bilo je jebeno izazovno. Mislio sam da ću
poludjeti kad je skinula traperice i bacila ih na ležaljku.
Kad je razvezala konjski rep i raspustila slap tamne, čarobne kose,
zaškrgutao sam zubima.
„Dolaziš?“ pozvala me s jebozovnim smiješkom, koji vjerojatno i nije bio
namjeran.
Proždirao sam je očima. Imala je crn, jednostavan jednodijelni kupaći
kostim, ali tako je dobro stajao na njoj da sam gotovo posve izgubio kontrolu.
„Sa zadovoljstvom“, promrmljao sam si u bradu dok sam ustajao. I nisam
pritom mislio na plivanje.
Dotrčala je do dubljeg ruba bazena i izvela savršen skok u vodu.
Morao sam se natjerati usredotočiti se na skidanje traperica kako bih joj se
mogao pridružiti.
Osjetio sam olakšanje kad sam konačno uskočio u bazen i poželio da je
voda hladnija od temperature koju je održavao grijač.
Charlie je zalajao i prije nego što sam ga uspio zaustaviti skočio je u bazen i
zaplivao prema Jade. Okrenula se prema njemu i tepala mu dok joj je prilazio.
Nisam se mogao ljutiti na Charlieja.
Da sam bio pas, i ja bih to učinio da izmamim Jadeinu nježnost.
 DESETO POGLAVLJE

Jade

Nekoliko dana poslije shvatila sam da mi se počelo sviđati što mi je Eli

Stone prvi susjed.
Iskreno, postajao mi je drag, a to će mi predstavljati golem problem.
Svakog smo jutra džogirali plažom i počela sam uživati u njegovu društvu.
Inače bih to činila svakog jutra sama, ili bi mi se katkad pridružio netko od
braće.
A sada je tu svakog jutra bio Eli s Charliejem, bacao mu lopticu prije nego
što bih izišla na pijesak.
Kao što je obećao, Eli mi je svakog jutra nekoliko sati objašnjavao
strukturu moga portfelja i kako se investira.
Toliko sam toga trebala naučiti, ali bolje sam se osjećala čim sam savladala
osnove. Izazivao me, ali nikad s visine.
Izgleda da sam slaba na zgodne, tetovirane, dobro građene poslovne genije.
Jedini način da se oduprem njegovim insinuacijama i udvaranjima bio je da
sama sebi govorim da je u pitanju samo požuda.
Ali ubrzo sam spoznala s koliko osjećaja promatram Elija, a nisu svi bili
animalni.
I dalje sam mislila da katkad pretjeruje u svojim postupcima, ali rijetko smo
razgovarali o njegovim ekstremnim hobijima. Kako sam ga bolje upoznavala, ti
su mi se postupci doimali sve neprimjerenijima za njega.
Kao što mi je rekao u kolibi, činilo se da je tip koji teži privatnosti, što je
bilo teško spojiti s ludostima koje je radio na televiziji.
Jednoga smo cijelog dana uživali na jahti, uključujući i slastan obrok koji je
priredio svjetski poznati kuhar u kuhinji golema plovila.
Eliju se naposljetku ispunila želja da večeramo zajedno. To se pretvorilo u
natjecanje tko više uživa u jelu. Nije se šalio kad je rekao da voli hranu, i dugo
smo uživali u prekrasnom obroku.
Drugog smo dana posjetili Disneyland, ali na poseban način. Eli je otkupio
cijeli park pa smo se posvuda vozili koliko smo željeli. Uživala sam jer sam prije
toga samo jednom bila u Disneylandu, i to samo zato jer su Noah, Seth i Aiden
štedjeli cijele godine, odrađivali dodatne smjene, da bi nas tamo poveli za Božić.
Kišilo je cijelog dana, ali mi je ipak ostalo u sjećanju kao jedan od najboljih dana
moje mladosti.
Trećeg i četvrtog dana bili smo na ludom izletu u Las Vegasu kamo smo
odletjeli Elijevim privatnim avionom. Budući da nikad nisam bila u Gradu
grijeha, Eli me ukratko uputio u bizarne, ekstravagantne stvari koje se tamo
mogu raditi.
Kad smo se vratili kući prošle noći, bila sam napola pijana i spremna moliti
Elija da me odnese u krevet.
Nasreću, bila sam dovoljno trijezna da se prisjetim kako se Eli poigrava sa
mnom, a spavanje s njim nije bilo dio mog plana.
Došli smo do petoga dana, ali još nisam otkrila što Eli smjera.
Budući da smo uvijek išli na ranojutarnje trčanje s Charliejem koji je
kaskao za nama, mojoj braći nije dugo trebalo da shvate da se družim s jednim
od najbogatijih muškaraca na svijetu.
Ovog su se jutra pojavili u mojoj kući, baš kad je Eli stigao iz susjedne kuće
i insistirali da zajedno odemo na doručak u najbolji bistro u Citrus Beachu. Eli je
rado pristao, ali bila sam sigurna da nije bio svjestan u što se upušta kad je
prihvatio njihov poziv.
Zaprepastilo me da nam se čak i Noah pridružio. Moj najstariji brat rijetko
bi pronašao vremena da jede vani.
Promatrala sam braću i Elija kako su se skupili oko stola u Weston Cafeu,
pričali o investicijama, nekretninama, burzi i drugim temama koje su moju braću
jako zanimale.
Izmamilo mi je osmijeh kako se Eli iskreno trudio da im odgovori na svako
pitanje. Bio je iznimno pristojan i ophodio se prema mojoj trojici braće kao
prema svojim kolegama, a ne novopečenim bogatašima, što su zapravo bili.
„Baš je lijepo vidjeti te opet, Jade“, rekla je žena koja se uvalila na jedino
slobodno mjesto nasuprot mojega. „Dugo se nismo vidjele.“
Oprezno sam se nasmiješila ženi koja mi je bila najbolja prijateljica većim
dijelom moga života, Skye Weston. Izgledala je dobro, ali iscrpljeno, što nije
bilo neobično za Skye. Bila je vlasnica i vodila je Weston Cafe, što joj nije
ostavljalo mnogo vremena za stvari poput spavanja, i često je osobno otvarala i
zatvarala lokal.
Bile smo vrlo bliske do kraja srednje škole. Ja sam otišla na fakultet, a ona
je prohodala s Aidenom. Njihova je veza puknula brzo i naglo, a Skye se žurno
udala za drugog muškarca i preselila u San Diego. Nažalost, njezin se razvod
pretvorio u priličan skandal, jer joj je bivši suprug bio osuđen za nekoliko
zločina i dobio doživotnu kaznu zatvora.
Tako da je Skye bila samohrana majka koja je pokušavala sama othraniti
svoju kćer.
Rijetko sam je viđala poslije njezine udaje i selidbe u San Diego. Ali često
smo bile zajedno otkad je od pokojne majke naslijedila bistro i vratila se u Citrus
Beach sa svojom kćeri, Mayom.
Skye i ja smo gotovo smjesta obnovile svoje blisko prijateljstvo, kao da se
nikad i nismo razdvojile.
A onda, prije nekoliko tjedana, ponudila sam joj financijsku pomoć kako bi
mogla više vremena provoditi s Mayom. Odbila je pomoć i činilo se da sam je
uvrijedila ponudom.
Otad se nismo vidjele.
„Mislila sam da se možda ljutiš na mene“, konačno sam rekla.
„Jer si mi htjela pomoći?“ upitala je. „Nisam ljuta, Jade. Bila sam ganuta,
ali Maya i ja se sasvim dobro snalazimo. Mislila sam da si se ti naljutila. Zvala
sam te triput i ni jednom nisi uzvratila poziv.“
Izgledala je povrijeđeno, pa sam se zapitala jesam li si samo umislila
njezino odbijanje. Jesam li odgurnula od sebe dobru prijateljicu jer sam se čudno
osjećala nakon što sam joj ponudila novac?
Iskreno sam joj se nasmiješila. „Oprosti. Bila sam u velikoj gužvi.“
Uzvratila je osmijeh. „Vidim. Pretpostavljam da ženu može zaokupiti
druženje s jednim od najbogatijih muškaraca na svijetu.“
Nakratko sam bacila pogled na Elija i braću i uvidjela da ni najmanje ne
obraćaju pozornost na nas dvije. Bili su prezauzeti svojim pričama. Spustivši
ton, rekla sam joj, „Mi nismo... u vezi. Mi eksperimentiramo.“
„Nadam se da pod eksperimentiranjem podrazumijevaš isprobavanje svih
seksualnih poza poznatih ljudskom rodu. Tako je vruć da bi mogao otopiti sav
led s Arktika, Jade. A budući da se sasvim dobro snalazi s tvojom braćom,
zaključujem da je sasvim pristojan tip.“
„Jest“, rekla sam uz uzdah. „Mnogo pristojniji nego što sam očekivala.“
Podigla je obrvu. „A to je loše?“
„Ne želim da mi se sviđa, Skye. On je izvan moje lige.“
„Ne misliš li da se podcjenjuješ?“ upitala je. „Pa i ti si prekrasna
milijarderka, a čak i da nisi, novac ne čini vezu. Vjeruj mi na riječ.“
Kimnula sam. Znala sam da je Skyein bivši suprug bio bogat dok ga nisu
uhitili zajedno s njegovom zločinačkom obitelji iz San Diega.
„Slažem se da sam pomalo iracionalna kad mislim da smo toliko različiti.
Ali Skye, vidjeli smo cure s kojima izlazi. Kako mogu pomisliti da sam jednako
lijepa kao ti supermodeli i glumice?“
„Možda se zasitio mršavih, površnih žena. Blještavilo brzo izblijedi. A i ti
si lijepa, ali ne na takav napadan način. Daj pruži jadniku šansu. Čini se da mu
se doista sviđaš ako je došao čak ovamo da te vidi.“
„Provodimo deset dana zajedno“, objasnila sam. „Mislim da igra nekakvu
igru da me odvede u krevet.“
Skye je frknula. „Pusti ga onda, zaboga, da pobijedi.“ Vidjela sam kako
Aiden gleda prema Skye. Promatrao ju je ledenim pogledom prije nego što je
okrenuo glavu prema momcima.
Često sam se pitala što se točno dogodilo između njih dvoje, ali bila je to
brzopotezna veza koja je završila ubrzo poslije početka. I ni jedno nije nikad
pričalo o tome. Ali najčudnije je bilo da su najčešće posve ignorirali jedno
drugo, kao da se nikad nisu upoznali. Morala sam pretpostaviti da prekid nije
prošao baš prijateljski.
„Pretpostavljam da ne želim završiti slomljena srca“, napokon sam priznala.
„Eli je zgodan, ali nije tip za ozbiljnu vezu. Što ako se zaljubim u njega?“
„A što ako ne pokušaš i zauvijek ostane nepoznanica što je moglo biti
između vas?“ odvratila je. „Nikad se nisi ničega bojala, Jade. Nemoj sada
početi.“
„Novac koji sam naslijedila me promijenio, Skye“, priznala sam. „Znam da
bi mnogi voljeli biti na mome mjestu, ali osjećam da više nisam svoja.“
„Ne podcjenjuj iskustvo tako velike promjene u životu“, upozorila je Skye.
„Da, svi žele novac dok ga ne dobiju, ali teško se na to naviknuti ako si cijeli
život bio siromašan, a novac ne rješava sve probleme. Katkad ih čak i pogorša.“
Shvatila sam da je Skye, na neki način, proživjela istu stvar kad se udala za
bogatog muškarca. „Žališ li zbog toga?“ tiho sam upitala.
Skye mi nikad nije govorila o svome bivšem suprugu, a ja ga nikad nisam
upoznala. Samo smo nekoliko puta usputno razgovarale nakon njezina
preseljenja u San Diego.
Kimnula je. „Zbog svega osim Maye. Ona mi je sve. Kad bih morala
ponovno kroz sve proći da dobijem svoju curicu, učinila bih to.“
Nasmiješila sam se. „Neodoljiva je, i mala mudrica“, iskreno sam joj rekla.
„Ti si izvanredna mama.“
Slegnula je ramenima. „Trudim se. Ali jako sam sretna da nije
problematično dijete. Nemojmo više pričati o meni. Želim znati što namjeravaš s
onim macanom koji sjedi na suprotnoj strani stola.“
„Imaš pravo. Moram se prestati opterećivati onime što bi moglo biti s
Elijem i prepustiti se struji.“
Nekoliko sam minuta prepričavala Skye svoje avanture s Elijem Stoneom,
osobito one posljednjih dana.
„Gospode Bože“, komentirala je. „Dakle, ne samo da je prokleto zgodan,
nego je i pažljiv? Stvarno, Jade. Moraš uživati u svakom trenutku s ovim tipom.“
„Znam“, odgovorila sam. „Pokušavam se opustiti.“
„Tebi to nikad nije bilo lagano“, nježno je rekla.
Slegnula sam ramenima. „Ja sam štreberica.“
„I to briljantna“, rekla je Skye. „Ali si i žena, Jade.“
„Da, ali katkad imam ozbiljnih problema osjećati se poput žene“,
odgovorila sam.
Dok nisam upoznala Elija, nikad nisam bila obuzeta požudom. A sada sam
jedva mislila o ičem drugom osim o seksu.
„Još to niste učinili? Kako je to uopće moguće? Privlači te, zar ne?
„Strahovito“, nesretno sam rekla.
„Uživaj, Jade, brini o problemima kad i ako se dogode“, savjetovala je
Skye. „Očito mu se sviđaš. Pogledao je u tvom smjeru valjda milijun puta otkad
sjedimo ovdje. Želi te. Nikad nećeš znati što se može dogoditi ne prepustiš li se i
živiš u trenutku.“
„Nikad tako nisam živjela“, usprotivila sam se.
Skye je kimnula. „Imala si teško djetinjstvo, ali imali ste jedni druge. A ti si
bila najhrabrija od svih vas. Nemoj se sada ustrtariti. Ti si djevojka koja se nije
bojala otići posve sama u divljinu kako bi komunicirala s prirodom. Ti si
djevojka koja bi se uhvatila u koštac sa svakim grubijanom. I ti si djevojka koja
bi otrčala ususret opasnosti, umjesto da pobjegneš od nje, poput normalne osobe.
Još si ta žena, Jade. Samo si trenutno zbunjena. Ali sve će to nestati kad shvatiš
da si još ona stara, sa ili bez novca.“
Tijekom nekoliko proteklih dana počela sam shvaćati da je istina sve što
Skye govori. Možda bih mogla malo usporiti, učiti o upravljanju imovinom i
nastaviti javljati se na natječaje za poslove koji me zanimaju. Moje mi
nasljedstvo to omogućava. Ne moram prihvatiti poslove koje ne želim samo
zbog plaće. U međuvremenu, mogu nastaviti boriti se za očuvanje ugroženih
vrsta financiranjem istraživanja i projekata koji se time bave.
 Što sam više saznavala o mome novostečenom bogatstvu, postajalo mi je
jasnije da novac neće posve promijeniti moj život. Neće promijeniti mene. Ali
mogao bi mi pomoći da učinim neke fantastične stvari o kojima prije ne bih
mogla ni sanjati.
Nisam se promijenila. Ali sam žalila što prije nisam bila u stanju napraviti
stvari koje sada mogu s novcem.
„Imaš pravo“, odgovorila sam. „Počinjem shvaćati da se ne trebam bojati
svog bankovnog računa i da mogu naučiti upravljati njime. To mi je glavni cilj.
Preuzeti kontrolu nad mojim bogatstvom kako moj polubrat više ne bi imao tu
odgovornost. Mislim da je Evan napravio više nego dovoljno za sve nas.“
Skye mi je uzela ruku i stisnula je. „Bit ćeš dobro, Jade. Sasvim je u redu da
ništa ne poduzimaš dok se ne prilagodiš. Novac će i dalje biti ovdje.“
Osjetila sam kako mi naviru suze na oči dok sam gledala Skye. Bila je
snažna, otporna žena i bilo mi je drago da se nismo udaljile jedna od druge samo
zato što sam se ja osjećala zbunjeno. Skye je bila prijateljica koja je uz tebe bez
obzira na okolnosti. „Hvala ti“, nježno sam rekla.
„Kamo nam danas izvodiš sestru?“ začula sam svog brata Nou dok su svi
ustajali.
Eli ih je sve svečano pogledao. „To je iznenađenje, ali pobrinut ću se za
nju.“
„Nisam siguran da mi se sviđa ideja da odleti nekamo, a mi nemamo pojma
gdje će biti“, dodao je Aiden.
Ustala sam od stola i ubacila se u gužvu. „Odrasla sam. Mogu se brinuti za
sebe“, čvrsto sam rekla trojici braće.
„Bez uvrede, frajeru“, rekao je Seth. „Ali želimo znati gdje će biti.“
Nisam se uvrijedio“, ležerno je odvratio Eli. „Poslat ću ti poruku da ne
pokvarimo iznenađenje.“
Braća su gunđala, ali ipak su se pomirili s činjenicom da neće dobiti adresu.
Pozdravili smo se i obećala sam Skye da ću je nazvati kako bi ona i Maya
mogle doći k meni na bazen i na plažu.
Osjećala sam se čudno pri ulasku u Elijev skupocjeni Bugatti Chiron.
Zadirkivala sam ga da se osjećam kao da se vozim u Batmobilu, a ne u
sportskom automobilu. Ali ipak sam sjela u visokotehnološko vozilo.
„Zašto si pristao poslati im poruku?“ znatiželjno sam upitala dok sam
vezala sigurnosni pojas.
Izveo je manevar bolidom pri izlasku na cestu prije nego što je odgovorio:
„Da si moja, i ja bih volio znati gdje si. A oni su ti braća. Brinuli su za tebe dok
si odrastala. Ne mogu ih kriviti što brinu kamo odlaziš s tipom kojega jedva
znaju.“
Zakolutala sam očima. „Imam gotovo 27 godina. Doktorica sam znanosti.
Ne bi bilo prvi put da sama nekamo odem.“
„Nisi sama. Sa mnom si. Mislim da ih to brine.“
„Zašto?“ zbunjeno sam upitala.
„Znaju da te želim pojebati.“
„Kako bi to mogli znati?“ zapitala sam.
Slegnuo je ramenima. „To je valjda muška stvar. Naučimo čitati jedan
drugoga kako si ne bi stajali na put.“
„I misliš da su moja braća primila te muške signale?“
„Znam da jesu“, rekao je samouvjereno.
Bilo je neugodno znati da su moja braća svjesna što Eli misli kad me gleda.
A još je neugodnija bila spoznaja da su možda zamijetili da i ja to osjećam.
Opustila sam se u plišanom sjedalu Elijeva bolida, pitajući se je li mi lice
crveno kako mi se činilo.
 JEDANAESTO POGLAVLJE

Jade

„Zafrkavaš me?“ razdragano sam uskliknula kad smo napokon stigli na

odredište. „Što je ovo?“
Eli je bio samodopadno naslonjen na vrata našega konačišta. „Ovdje u
Montani ćemo glampirati sljedeća četiri dana“, obavijestio me. „Baviš se
očuvanjem genetske raznolikosti, ali si dosad uglavnom u laboratoriju samo
proučavala životinjsku genetiku. Sada možeš doista istraživati divljinu, a znam
da to voliš. Spomenula si da voliš planinariti. Ovo je jedno od najboljih područja
za to.
Razgledala sam navodni „šator“ koji smo trebali dijeliti. Obišla sam golem
prostor koji je bio luksuzno opremljen. Naš se „šator“ sastojao od dvije spavaće
sobe, goleme kupaonice i gotovo svega što bi čovjek mogao zamisliti u hotelu s
pet zvjezdica. Izvana je možda izgledalo kao šator, ali je iznutra bilo krcato
svakakvim luksuzom.
Krenuli smo odmah nakon doručka s mojom braćom. Ukrcala sam se u
Elijev avion bez ikakve ideje kamo idemo, a držao me u posvemašnjem
neznanju sve dok nisam bacila pogled kroz prozor pri slijetanju na mali
aerodrom.
Putem onamo shvatila sam da smo u prilično zabačenom području, ali
nisam imala pojma kamo zapravo letimo.
 Vrijeme i smjer leta odali su mi da smo još negdje na zapadu, ali moglo je
biti u pitanju nekoliko država.
Zbunjeno sam stala pred njega. „Mi smo u Montani?“
Kimnuo je.
Prije nego što sam stigla promisliti bacila sam mu se u naručje i stisnula ga
najjače što sam mogla. „Oduvijek sam željela doći ovamo. To mi je san još iz
djetinjstva.“
Osjećaji su me preplavili kad sam shvatila da je Eli ostvario jedan od mojih
snova.
Možda sam si sada mogla i sama priuštiti putovanja, ali nikad ne bih ni
pomislila odsjesti u takvom komforu u takvoj divljini. Obično sam na svojim
istraživačkim izletima spavala u pravom šatoru, bez tekuće vode i kupaonice.
Njegove snažne ruke obgrlile su mi struk i čvrsto me privio uz sebe. „Da
sam znao da ćeš biti ovako sretna, došli bismo ovamo prvoga dana“, zadirkivao
je hrapavim glasom.
Iznenada me omamio Elijev miris, muževna aroma puna feromona koja me
posve očarala. „Ne. Baš mi se sviđa. A i ne bih voljela da sam propustila
Disneyland i Las Vegas. Ali sretna sam da smo sada u Montani. A što je zapravo
glampiranje?“
„Glamurozno kampiranje“, odgovorio je, a topli mu je dah kliznuo preko
moga uha. „Uskočio sam kao partner u ovaj projekt s nekim prijateljima i već
sam nekoliko puta bio ovdje. Pretpostavio sam da će ti se svidjeti. Usred ničega
smo, a ovo je područje prepuno divljih životinja. Bio sam siguran da ćeš uživati.
Mnogo je različitih aktivnosti kojima se ovdje možemo baviti.“
„Kako ne bih uživala?“ s osmijehom sam odgovorila, nimalo iznenađena da
je Eli suvlasnik cijeloga luksuznog izletničkog kompleksa. „Kampiramo sa svim
pogodnostima. Hoćemo li doista planinariti?“
„Koliko god želiš, Leptiriću“, spremno je odgovorio. „Nismo daleko od
sjevernog ulaza u Yellowstone. Bilo bi bolje da smo došli ljeti jer bismo mogli
vidjeti cijeli park, ali vidjet ćemo što se može kad smo već ovdje. Vrijeme je
neuobičajeno toplo.“
Kad smo došli do luksuznog šatora, procijenila sam da je temperatura oko
petnaest stupnjeva. To je bilo iznimno toplo vrijeme za Montanu sredinom
jeseni. Uronila sam u njegovo snažno tijelo i objesila mu se oko vrata.
Biti u Montani bilo je uzbudljivo, ali biti ovdje s Elijem bilo je nešto
posebno.
Čudno, ali osjećala sam se prirodno privijena uz njega, čak utješno.
Ali morala sam potisnuti iskonsku potrebu da istražim svaki djelić njegova
tijela.
Povukla sam se unatrag da ga pogledam u lice. „Nadam se da ti neće biti
dosadno.“
Posvetio mi je toliko svoga rijetkog slobodnog vremena i bila sam mu
zahvalna. Ali htjela sam da se dobro zabavi.
„Kao što rekoh, već sam bio ovdje. Nisam dugo ostajao, ali sam itekako
uživao. Možda smo usred divljine, ali zabave je u izobilju voliš li pecati,
planinariti, jahati ili nešto drugo od aktivnosti u prirodi. A i hrana je dobra.“
Zamijetila sam da je naselje maleno, nešto poput ekskluzivnog mjesta za
superbogate, ali nisam se žalila. Voljela sam biti u divljini, ali uvijek bi mi
smetalo što se ne bih mogla čestito istuširati. I nikad nije bilo ugodno biti izložen
svim ćudima grube prirode.
To je bio onaj neugodniji dio mog posla. Ali s vremenom sam se na to
navikla, jer mi je to omogućavalo da proučavam divlje životinje izbliza u
njihovoj prirodnoj okolini.
Ali uopće mi nije smetalo da taj usrani dio kampiranja ovog puta izostane.
Tijekom terenskog rada nije bilo mnogo prilike da odem izvan Kalifornije,
pa sam bila oduševljena novim terenom i drukčijim životinjskim vrstama za
promatranje.
„Hoćeš li planinariti sa mnom?“ upitala sam.
„To mi je plan“, nacerio se.
„Nisam sigurna da imam svu potrebnu opremu“, tužno sam rekla. „Došla
sam bez ičega.“
„Iako bih te jako volio vidjeti bez ičega, mislim da imamo svu potrebnu
opremu i odjeću“, rekao mi je promuklim glasom.
 Zurili smo jedno u drugo, Eli me proždirao gladnim očima. Vrelina mi je
prostrujala tijelom i zaustavila se među bedrima.
Ruka mu je klizila niz moja leđa, a njegov osvajački pogled izazivao je moj
primitivni instinkt da skočim na njega i ispipam mu svaki mišić na tijelu.
„Zašto moraš biti tako prokleto zgodan?“ bez daha sam rekla.
„To je naša kemija, Jade. Osjećaš li je?“ prošaptao je dok mi je stavljao
ruku na svoja prsa. „Prisutna je od prvog trenutka kad sam te ugledao i svakoga
je dana sve jača. Možda je ne razumijemo, ali je sigurno oboje osjećamo.“
Uhvatio me za konjski rep i povukao mi glavu unatrag.
Nisam imala želje opirati se dok mi je prekrio usta svojim usnama.
Svaka mi je misao ishlapjela dok me je Eli ljubio kako me nitko nikad nije
ljubio. Svaka želja za otporom je nestala pa sam mu se prepustila i otvorila.
Nikad se nisam ovako osjećala, a umjesto straha uživala sam u svakom trenutku.
Zbog Elija sam se osjećala kao najljepša žena na svijetu i nisam imala
razloga misliti da on osjeća drukčije. Način na koji me uzeo ostavio me bez
daha, a osjećaj njegova čvrstog tijela na mojem bio je vrtoglav i požudan.
Kako bih mu bila još bliže, omotala sam jednu nogu oko njegova bedra, u
očajničkom pokušaju da se oslobodim gotovo bolnog osjećaja koji mi je
intenzivno pulsirao cijelim tijelom.
„Eli“, rekla sam bez daha kad mi je naposljetku oslobodio usta.
„Ne razmišljaj, Jade. Ne sada“, zahtijevao je dok mi je zgrabio guzu i
podigao me da sam mu mogla obuhvatiti kukove nogama. „Samo nas osjećaj
zajedno.“
Spustila sam mu glavu na rame dok nas je poveo u jednu od spavaćih soba.
Spustio me nježno na krevet i legao na mene.
Ikakva pomisao opiranja čovjeku pod kojim mi je tijelo pjevalo od ushita
posve je nestala.
Željela sam Elija.
I on je želio mene.
Nisam više marila zašto je on jedini muškarac s kojim sam ikad osjetila tu
vrstu povezanosti, ni koji su mu motivi.
 Nije bilo važno.
Jedino što sam trebala tog trenutka bio je... on.
Oči su mu bile poput rastaljena čelika dok je rekao: „Mislim da neću
doživjeti sljedeći dan ako te ne dodirnem.“
„Onda me dodirni“, preklinjala sam. „Molim te.“
Moje je ustručavanje prestalo, kao i pitanja što će biti sutra.
Očajnički sam željela Elija i neću biti zadovoljena dok ne poližem svaki
komadić njegova zanosna tijela.
Očajnički sam se grčila pod njim od požude dok napokon nisam uspjela
oviti noge oko njegova struka.
Tada sam naposljetku osjetila kako me doista želi. Kurac mu je bio tvrd
poput kamena i mazio mi je njime picu. Nije bilo uzbudljivijeg dokaza od toga.
„Želim to“, hrabro sam mu rekla namještajući se pod njegovu erekciju.
„Sav je tvoj, dušo“, promrmljao je. „Mislim da više ne reagira ni na koga
osim na tebe.“
„Stvarno to misliš?“ oklijevajući sam upitala kad su nam se oči srele.
„Stvarno. Jedini način da se uzbudim je da maštam o tebi.“
Čarobna zamisao Elija kako masturbira do orgazma dok mašta o meni
zanosno mi je zaplesala u mozgu.
„O čemu maštaš?“ bez daha sam upitala. Bože, voljela bih ostvariti svaku
prljavu maštariju koju je ovaj muškarac ikada imao.
„Obično o tome kako te dovodim do orgazma. Želim to vidjeti, Jade. Želim
to promatrati i želim to čuti.“
„Nisam baš glasna“, upozorila sam ga dok sam ga mazila po licu.
„Možda nisi nikad imala nekoga tko bi te naveo da vrištiš“, samouvjereno
je odgovorio.
Odmaknula sam se i sjela. „Onda daj sve od sebe“, izazvala sam ga i
skinula majicu preko glave.
Žudnja je bila tako jaka da sam zaboravila na svaki sram. Brzo sam
otkopčala traperice i počela ih svlačiti. Dovršio je posao povukavši ih preko
mojih gležnjeva, a zatim ih bacio na drugi kraj sobe.
Zastala sam i počela sliniti kad je skinuo svoju majicu i odbacio je ustranu.
Usta su mi se osušila dok su mi oči proždirale svaki izraženi mišić njegovih prsa
i trbuha.
Bacila sam se na leđa, a Eli se popeo na mene, uhvatio me za zapešća i
podigao ih iznad moje glave kao bi mogao uživati u punom pogledu na moje
skladno, vitko tijelo.
„Isuse, Jade. Tako si jebeno lijepa“, zarežao je i izvadio mi vrpcu iz kose te
pustio da se prospe po jastuku.
Cijela sam uzdrhtala kad sam osjetila vrelinu koja se stvarala između naših
tijela. Žudnja za Elijem bila je gotovo zastrašujuća, ali bila je to i najerotičnija
bol koju sam ikad iskusila. „Pojebi me, Eli“, preklinjala sam.
„Mislio sam da to nikad nećeš reći“, promrmljao je kad su se njegova usta
obrušila na moja.
Pokušala sam ga zagrliti, ali čvrsto me držao za zapešća, a način na koji me
kontrolirao bio je tako zavodljiv da se nisam bunila.
Ni trenutka nije podigao svoje usne s mojih dok mi je spojio zapešća i držao
ih jednim snažnim stiskom.
Jednim je potezom otkopčao kvačicu s prednje strane grudnjaka i zastenjala
sam mu u usta kad mi je rukom obuhvatio dojku. Dražio mi je otvrdnulu
bradavicu, mučeći me dok nije podigao glavu.
Pustio mi je zapešća, spustio mi se niz tijelo i obuhvatio dojke tako da su se
skupile i dodirnule.
Zarila sam mu prste u kosu dok mi je usnama obuhvatio jednu od nabreklih
bradavica.
„O, Bože, Eli“, stenjala sam.
Gotovo sam se uzdigla s kreveta kad mi je gricnuo bradavicu i onda je
obliznuo.
Iz moje ženskosti izbijala je vrelina, a čvor u utrobi još se jače stegnuo.
Nisam znala bih li ga odgurnula od sebe ili privila još jače. Osjećaj kako mi
vrelim usnama proždire dojke bio je gotovo neizdrživ.
 Ali nisam ga zaustavljala. Nisam mogla. Pokrenuli smo nešto što se nije
moglo zaustaviti. Ne bih mogla podnijeti da me Eli sada prestane dirati.
„Žudim za tobom, Eli“, zastenjala sam.
Podigao je glavu. „Znam, draga. Pobrinut ću se za to.“
Eli je bio tako samouvjeren, tako moćan. Znao je točno što treba raditi, dok
sam ja još bila zbunjena činjenicom da mi se tijelo pretvorilo u požudnu masu.
Imala sam samo jednog dečka.
I seks me nikad nije osobito uzbuđivao.
Ali Eli je promijenio sve što sam dosad znala o požudi, a to i nije bilo
mnogo.
Nikad nisam pretpostavila da može biti tako intenzivno i moćno.
Mogla sam samo mu se prepustiti, jer mi je mozak bio posve spaljen.
Bez stida se polako jezikom spuštao niz moje tijelo, kušajući putem svaki
djelić mesa.
Glava mu je naposljetku završila među mojim nogama, a kad sam prvi put
osjetila njegov jezik na gaćicama, posve sam poludjela.
„Eli!“ zavapila sam kad su mi se kukovi podigli kako bih mu bolje osjetila
jezik.
Svaki je živac u mom tijelu buknuo kad mi je zavukao prst u gaćice i još
dublje, u vlažnu vrelinu moje pice.
„Tako si vrela, Jade. Tako vlažna. Uživat ću u lizanju svakog djelića tvoje
prekrasne pice.“
Počela sam se znojiti pri pomisli na njegov razigrani jezik kako mi klizi po
tijelu. To mi nikad nitko nije radio.
„Ne moraš“, oklijevajući sam rekla, znajući da moj bivši to nikad nije htio
raditi.
Kleknuo je i svukao mi gaćice. Srce mi je poskočilo kad sam vidjela njegov
strastven pogled dok mi je govorio, „O da, moram, Jade. Ako te sad ne okusim,
poludjet ću. Biti među tvojim zanosnim nogama jedino je što sada želim.
Gledala sam kako mi širom razdvaja noge, palčevima mi draži pukotinu i
onda ispušta životinjski zvuk kad mu je glava potonula.
Sklopila sam oči i pripremila na osjećaj kad ću osjetiti njegov jezik na
svojoj osjetljivoj koži.
Ali ništa me nije moglo pripremiti na električni udar koji mi je prostrujao
tijelom kad mi je Eli dodirnuo klitoris jezikom.
Nije krenuo polako. Nije draškao. Zabio mi je jezik među usmine i pio me
kao da sam se sva pretvorila u tekućinu, kao da je predugo žeđao.
Nije mi činio uslugu oralnim seksom.
Proždirao me, nemilosrdno me dizao u nebesa svojim jezikom koji je
uranjao u moju picu, završavajući svaki očaravajući pokret okrznuvši klitoris.
Izgubila sam se u mahnitosti Elijevih gladnih usta, a tijelo mi je bilo rob
svakog pokreta njegova jezika.
Čvor u utrobi mi se stegnuo i počeo me nemilosrdno stiskati do točke kad
gotovo više nisam mogla disati.
„Molim te, Eli“, preklinjala sam. „Ne mogu više izdržati.
Zastenjala sam kad mi je gricnuo klitoris, svu svoju pozornost posvećujući
toj maloj nakupini živaca. Ništa nisam mogla osim zgrabiti okvir kreveta
nadajući se da ću se uspjeti zadržati na njemu.
Vrisnula sam dok se čvor u meni počeo rasplitati, a tijelo mi se zatreslo i
počelo pulsirati do orgazma. „Eli!“ kriknula sam. „Toooo.“
Stenjala sam polako se spuštajući na zemlju, a Elijeva mi je glava još bila
među nogama, upijajući svaku kap zadovoljstva koju je mogao izvući iz mene.
Kad se naposljetku uspuzao uz moje tijelo, obgrlila sam ga oko vrata i
privukla k sebi da ga poljubim. Bio je okusa vrele, zločeste požude, jer sam na
njegovu jeziku osjetila sebe.
Pustila sam ga i svalila se na jastuk, posve potrošena tijela.
„Mislio sam da nisi od onih što vrište“, tiho mi je šapnuo na uho.
„Izgleda da nikad nisam imala muškarca koji bi me natjerao da vrištim“,
rekla sam, potvrđujući što je prije rekao.
Nasmiješila sam se kad se zakikotao i pustila sam ga da uživa u trenutku
svoga trijumfa.
Zaslužio ga je.
 DVANAESTO POGLAVLJE

Eli

Moja! Jade je oduvijek bila moja!

Zaštitnički sam je obgrlio oko struka i promatrao kako je zaspala sa
zadovoljnim izrazom lica.
Špiljski čovjek koji se probudio u meni likovao je jer je Jade izvikivala
moje ime dok je svršavala, ali kurac mi je još bio u bolnoj erekciji.
Moja opsesivna potreba da je dodirujem bila je malo utažena. Intenzivnije
nego ikad prije želio sam je gledati kako svršava. Osjećao sam da mi pripada, što
je zadovoljilo moj primitivni instinkt i želju da je posjedujem. Ipak, tijelo mi se
još osjećalo kao da prolazi kroz pakao.
Maknuo sam joj zalutali pramen s lica i prešao prstom preko njezina mekog
obraza.
Jade je na mene utjecala na načine koje nisam držao mogućim. Nisam bio
siguran je li to dobro ili loše, ali znao sam da sam zbog nje gotovo lud.
Njezino iznenadno prihvaćanje kemije među nama iznenadilo me, a kad se
počela svlačiti, imao sam osjećaj da se svaka maštarija koju sam ikad o njoj
imao ostvaruje pred mojim očima.
Strast me toliko bila obuzela da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim
koliko je neiskusna.
 Ne kažem da me njezino manjkavo poznavanje požude razočaralo.
Zapravo, posve suprotno od toga. Zbog toga sam još čvršće odlučio pokazati joj
kako fantastično zadovoljavanje može biti, i mislim da sam uglavnom uspio.
Ali nisam bio spreman na zaštitničke instinkte koji su provalili i opalili me
u želudac.
Kad je svršavala, bljesnuo je vatromet, ali nisam mogao prečuti i trunku
panike u njezinu glasu. Mrzio sam to.
Trebao sam biti malo suptilniji, ali izgubio sam se kad sam shvatio je da je
naposljetku spremna prepustiti se požudi koja je među nama plamtjela od prvog
dana. Ponudila mi se, a ja sam ju, umjesto da pokažem malo strpljenja, proždirao
poput krvožedne životinje.
Ponosim se svojom samokontrolom. Oduvijek.
Žudio sam za Jade. Ali htio sam da mi se posve preda.
Moja nesposobnost da se kontroliram bila je uznemirujuća, ali to me nije
moglo zaustaviti u seksualnoj nasladi koju smo si Jade i ja mogli ponuditi.
Kvragu, nikad prije nisam osjetio takve osjećaje koje je Jade u meni pobuđivala,
i nikad nisam upoznao ženu koja bi me zadovoljila samim time što bih je doveo
do vrištanja.
Ti zaštitnički instinkti bili su mi potpuna novost i nisam bio siguran da mi
se sviđaju. Ali ako me je Jadeina prisutnost pretvorila u špiljskoga čovjeka, neka
bude tako.
Trebao sam je više nego što mi se nisu sviđali novi osjećaji koje su se
pojavili.
Pažljivo, da je ne probudim, polako sam ustao iz kreveta, oklijevajući
napustiti je. Ali morao sam se nekako olakšati. Mom se kurcu nimalo nije
svidjelo što nisam pojebao Jade, ali nisam žalio.
Mogao sam pričekati dok se Jade posve ne opusti u putenim užicima.
Počela mi se previše sviđati da bih išta forsirao, iako je moj kurac insistirao da
ga zakopam tako duboko u njezino vlažno vrelo da ga nikad ne poželim izvaditi.
„Sranje!“ psovao sam pri odlasku u kupaonicu. „Ubit će me.“
Svukao sam traperice i gaćice, pustio vodu i ušao u tuš kabinu.
Igra s kurcem dok mi voda bubnja po leđima postala mi je previše poznata.
Ali ako sam to morao podnijeti da bih napokon bio s Jade, bio sam spreman na
to.
Što sam je duže poznavao, bio sam spremniji učiniti bilo što samo da
budem duboko u njoj.
Naslonio sam se na stijenku kabine, bjesomučno pomicao ruku gore-dolje
duž kurca, i dopustio da me obuzmu uobičajene maštarije o Jade.
Moja! Moja! Moja!
U mašti sam duboko uranjao u nju, opet i opet, posjedujući je posve dok
sam promatrao ekstazu na njezinu prelijepu licu.
Ali ove mentalne slike nisu trajale dovoljno dugo da bih svršio.
„Eli?“
Mek ženski glas prekinuo je maštariju. Otvorio sam oči i ugledao Jadeino
lice točno preda mnom.
Nije mi bilo neugodno što me zatekla u samozadovoljavanju. Bila je to
normalna tjelesna potreba. Ali bio sam u šoku kad mi je sklonila ruku i rekla:
„Mislim da ja to mogu bolje obaviti.“
Zadrhtao sam kad se posve gola spustila na koljena i obuhvatila mi kurac
dlanom.
„Jade, ne moraš“, zastenjao sam.
„Moram“, usprotivila se. „Trebam to.“
Naslonio sam se na pločice i sklopio oči kad mi je svoje senzualne usne
ovila oko kurca. Nisam bio posve siguran zamišljam li to samo, ali kad je počela
jače sisati shvatio sam da sam u stvarnosti. Moje maštarije nikad nisu bile tako
dobre.
Palo mi je na pamet da je ovo već radila, ali onaj kreten od bivšeg dečka
nikad joj nije uzvratio istom mjerom.
Kopile. Nema pojma što je propustio.
Iz grla mi se oteo uzdah dok mi se zločesto poigravala s jajima
pokušavajući progutati cijeli kurac.
„Jade. Ubit ćeš me“, procijedio sam. Zgrabio sam je za kosu i nježno je
uveo u ritam koji mi je najbolje odgovarao. Ako bih morao umrijeti, nema boljeg
odlaska od ovog.
Smjesta se prilagodila, a srce mi je počelo tako bubnjati da sam se pitao
može li ga čuti.
Neodoljiva potreba da je promatram natjerala me da otvorim oči, pa sam
pogledao dolje i ugledao Jade, zatvorenih očiju, s izgledom posvemašnjega
zadovoljstva na prelijepom licu.
„U kurac!“ skrenuo sam pogled. Sve je postajalo previše intenzivno, i
nisam imao snage da je promatram a da ne poludim.
Omotala mi je prste oko korijena kurca, što me natjeralo da je uhvatim za
zatiljak i natjeram da ide brže.
Moj neizbježan orgazam brzo se približavao, i znao sam da ću ludo svršiti.
„Svršit ću, draga“, upozorio sam je, dajući joj vremena da se povuče.
Doslovce je prela i ta me vibracija gurnula preko ruba.
Kad sam eksplodirao, zategnuo mi se svaki mišić u tijelu, a glava mi se
zabacila. Stenjao sam kao da nikad neću prestati svršavati, dok je Jade gutala i
posljednju kap moje sperme.
„Gospode Bože!“ vrisnuo sam glasom koji nisam mogao prepoznati.
Jade me posve uništila.
Ali osjećao sam se tako jebeno dobro da uopće nisam mario.
Podigao sam je na noge i pritisnuo na pločice. „Zašto si to, dovraga,
učinila?“ očajno sam pitao, još posve zbrkana uma.
Nasmiješila mi se, a usne su joj se pohotno savile kako to nikad prije nisam
vidio. „Jer sam htjela“, odgovorila je. „To što si mi učinio, kako sam se
osjećala... bilo je nevjerojatno, Eli. Htjela sam vidjeti mogu li i ja tebi to učiniti.“
„Jesam li te prestrašio?“ promuklo sam zapitao, hineći žaljenje.
Odmahnula je glavom. „Ti ne. Malo me bilo strah kako će mi tijelo
reagirati. Ali vrijedilo je.“
Sagnuo sam se i poljubio je, osjećajući okus sebe na njezinim usnama.
Moja! Moja! Moja!
 Ignorirao sam zov špiljskog čovjeka i privukao njezino mokro tijelo k sebi.
Zaštitnički sam je zagrlio prije nego što sam rekao: „Zadatak obavljen, dušo.“
„Nisi me pojebao“, tužno je rekla dok joj se glava odmarala na mome
ramenu.
Da nisam bio posve mlohav, prvi put otkad smo se sreli, odmah bih joj
ispunio želju.
„Hoću“, upozorio sam je. „Ali ja sam muškarac koji zna važnost predigre.“
Nasmijala se, a bio je to bezbrižan, sretan zvuk od kojega su mi uzdrhtala
prsa.
Jade se odmaknula i pogledala me u lice, mazeći mi bradu dok je
odgovarala: „Mislim da sam vrlo sretna žena.“
Zagledao sam se u nju. „Ni ja se ne žalim.“
Dovraga, ova meka, putena, gola žena u mome naručju upravo mi je
okrenula svijet naglavce.
I u ovom sam trenutku bio presretan zbog toga.
Jebeš kontrolu!
Ništa osim nje nije bilo važno kad sam rastvorio vrata tuš kabine, podigao u
naručje ženu koja mi je prevrnula život i odnio je do kreveta.
 TRINAESTO POGLAVLJE

Jade

Kad sam se rano ujutro probudila, napokon sam shvatila što je Eli mislio
kad je rekao da imamo sve što je potrebno.
Kad sam otvorila kovčege, ugledala sam goleme količine opreme za
planinarenje, traperica, majica, jakni i svega ostaloga što bi moglo ustrebati za
sudar s Montanom sredinom listopada.
Razgledala sam šator s dvije spavaće sobe, koji je više ličio na luksuznu
brvnaru, diveći se namještaju koji je očito bio ručni rad. Bio je prekrasan, ali
ipak je prostoru nudio rustikalni ton.
Prolistala sam brošuru i iznenadila se brojem aktivnosti koje su se nudile.
Očito smo bili u blizini civilizacije kad su nudili rafting na divljim vodama,
jahanje, pecanje i mnoge druge aktivnosti u prirodi.
Pronašla sam Charlieja, koji je valjda stigao kasnije sinoć, kako leži na
udobnom sagu kraj vrata. Spavao je dok sam pregledavala odjeću, ali smjesta se
probudio kad mi je čuo glas.
„Hej, momčino“, tepala sam mu kad je ustao i prišao mi, sretno mašući
repom kao da mu ta nježnost pripada. „Jesi li ostao zatvoren izvan kupaonice?
Pitala sam se zašto nam se nisi pridružio.“
„Imao je dogovoren wellness tretman“, javio se Eli iz spavaće sobe.
„Obožava tamo ići, pa je stigao avionom kad je bio gotov.“
 Gledala sam Elija u pokušaju da prozrem šali li se, ali nisam vidjela
nikakva dokaza da ne govori istinu.
Podigla sam obrvu. „Wellness tretman?“
Eli je slegnuo ramenima. „Charlie je bio u vrlo lošem stanju kad je stigao u
azil za pse. Zlostavljali su ga. Nije baš volio ljude, ali obožavao je ići tamo na
timarenje. Mislim da to ima veze s poslasticama koje dobije. A voli i tamošnje
osoblje.“
Dobro, dovraga. Način na koji se Eli brinuo za svoga prethodno
zlostavljanog psa doista me ganuo. Koliko bi milijardera pronašlo vremena da
toliko brinu za kućnog ljubimca?
„Dobro jutro“, rekao je kad je došao i poljubio me.
Prestala sam gunđati oko Charlieja i objesila mu se oko vrata. „Dobro jutro
i tebi.“
Pitala sam se hoćemo li se osjećati neobično kad stigne jutro, ali nismo.
Osjećala sam se kao da smo naposljetku prekinuli nekakav pritisak koji nas je
tlačio. Tako da je sve djelovalo normalno.
Upijala sam njegov muževni miris dok me držao uza se, sa zaštitničkom
rukom oko moga struka.
Prošla je noć bila fantastično iskustvo za mene i nimalo nisam žalila što
sam naposljetku ipak odbacila svoju suzdržanost.
Možda sam još bila pomalo prestrašena, ali malo straha ću lako podnijeti uz
onakvu sinoćnju nagradu.
Koraknula sam unatrag. „Kava“, rekla sam. „Moram popiti kavu. Neću
funkcionirati bez nje.“
Perverzno me pogledao prije nego što me pustio. „Znači li to da bih te, tako
omamljenu, mogao iskoristiti?“
„Ne“, kroz smijeh sam odgovorila. „Ne znači. Posve sam ovisna o kofeinu.
Nisam ni za što dok ne popijem barem dvije šalice.“
„Kladim se da bih to mogao promijeniti“, zarežao je i počeo pripremati
aparat za kavu.
I ja se kladim.
 Morala sam se natjerati da prestanem buljiti u njegovo božanstveno tijelo
prekriveno samo ručnikom, vjerojatno onim koji je ispustio kad me nosio u
krevet.
Bilo bi lako zbaciti taj ručnik i moliti ga da me izjebe do iznemoglosti. Ali
stvari su među nama trenutačno bile tako dobre da sam htjela sačuvati te
osjećaje. Nisam to htjela prekidati. Ne još.
Pokrivao me kućni haljetak koji sam izvukla iz kupaonskog ormara pa sam
se mogla spustiti na pod i maziti Charlieja. Gadila mi se i sama pomisao da je
netko pokušao slomiti njegov nemirni duh.
Charlie je prihvaćao ljubav i uzvraćao ju je. Poželjela sam da je cijeli svijet
tako jednostavan poput Elijeva psa.
„Fino mirišeš“, rekla sam Charlieju dok sam mu češkala trbuh, a on se
migoljio kao da nema većeg zadovoljstva na svijetu.
„Jedna od prednosti njegova spa tretmana prije nego što je došao ovamo“,
rekao je Eli pružajući mi kavu. „Ne smrdi.“
Jedan natren s mnogo vrhnja!
Znala sam da ga je ubacio čim sam otpila prvi gutljaj.
Eli je bio čovjek detalja.
Oduvijek sam se pitala ima li djelatnika koji sređuje stvari za nas, ali počela
sam vjerovati da je uključen u planiranje svakog detalja.
„Stvarno si sretna“, primijetio je Eli i polugol sjeo u naslonjač s kavom u
ruci. „Malo je ljudi koje Charlie zavoli.“
„Bit će da znam sa životinjama“, rekla sam mu i ustala. „Osjete da ih volim,
pa obično i one vole mene. Osjećam se počašćenom da me Charlie voli. Doista
je teško životinji koja je bila zlostavljana ponovno vjerovati ljudima. Životinje
su stvarno u tome fantastične.“
„Pa ipak, ti nemaš kućnog ljubimca“, komentirao je Eli.
„Imala sam hrčka kad sam bila mala“, obrambeno sam odgovorila. „A
nismo si mogli priuštiti psa. Braća su mi radila prenaporno da nas održe na
okupu. Ali razmišljala sam da nabavim psa. Samo još nisam sigurna gdje ću
raditi. Uzmem li terenski posao, pas bi mogao završiti na mjestu koje mu se ne
sviđa, poput vrele, vlažne džungle. Zato čekam da vidim kako će se stvari
odigrati.“
„Mislim da ne bi trebala ići na neko opasno mjesto“, brundao je.
„Sad zvučiš poput moje braće“, zadirkivala sam.
„Sviđaju mi se tvoja braća.“
„Volim ih“, priznala sam. „Ali katkad se znaju ponašati previše zaštitnički.“
„Zamijetio sam“, odgovorio je. „Temeljito su me izrešetali u bistrou.“
„Bit će da sam bila prezauzeta razgovorom sa Skye da primijetim išta drugo
osim ispitivanja na kraju. Žao mi je. Narušavanje moje privatnosti za njih je
oblik umjetnosti.“
„Ne smeta mi“, dodao je. „Vidjelo se da je njihovo ispitivanje
dobronamjerno. I oni vole tebe. Ne žele te vidjeti povrijeđenu.“
„Ali voljela bih da shvate da sam odrasla. Ne tvrdim da ih više ne trebam,
ali bilo bi lijepo da me doživljavaju kao odraslu, odgovornu osobu.“
„To se nikad neće dogoditi, Leptiriću. Niste zajedno odrasli. Oni su te
podigli i kladim se da osjećaju prema tebi neku vrstu roditeljske odgovornosti.“
Dodao mi je jednu brošuru. „Prolistaj ovo, pa mi javi što nam je danas na
rasporedu.“
Uzela sam mu knjižicu iz ruku i počela pregledavati brojne mogućnosti i
aktivnosti koje su se nudile.
Za razliku od prve brošure koju sam prelistala, ova je imala datume i
vremena.
„Nemam pojma što bi ti htio raditi“, mrmljala sam pregledavajući dug popis
mogućnosti, odmarajući se u najvećem „šatoru“ na svijetu, koji je bio
klimatiziran i nudio sav komfor koji se može zamisliti. „Ja bih voljela jahati.“
„Možemo na jahanje“, odgovorio je.
Podigla sam pogled koji se susreo s njegovim.
„Nisam baš dobra jahačica. Nekoliko sam puta jahala divljinom tijekom
mojih istraživanja. Ali ovo će sigurno biti mnogo bolje.“
„Možemo poći danas“, rekao je. „Želiš li sutra na planinarenje?“
„Znaš da želim“, ushićeno sam rekla.
 „Ovo je tvoj izlet, Jade. Ja nisam važan. Odaberi što god hoćeš.“
Srce mi se rastopilo od njegovih riječi.
Bila sam mu prioritet.
I samo je želio da se dobro zabavim.
Iako sam mislila da je vrlo ljubazan, nisam htjela sama odlučiti, da ne bi
morao raditi stvari koje ne voli.
„Ali hoću da se i ti zabaviš. Nikad nemaš vremena za odmor, Eli. Ovo je i
tvoj izlet.“
„Kao što rekoh, već sam bio ovdje. Nekoliko puta, zapravo, i štošta već
isprobao“, obavijestio me, pokazujući prema brošuri.
Odabrala sam nekoliko aktivnosti s popisa, pa smo planirali nekoliko
sljedećih dana prije nego što smo naručili doručak u naš luksuzni šator.
Kad smo pojeli, počela sam kopati po kovčezima.
„Kako si znao koji broj nosim?“ znatiželjno sam pitala isprobavajući
traperice koje su mi savršeno pristajale.
Zastala sam kad sam ugledala komplete erotskog rublja.
Zamijetila sam da su i oni mojeg broja.
„Možda sam zavirio u tvoju kupaonicu dok si bila u kuhinji“, priznao je, ali
bez krivnje u glasu.
„Ako si kopao po mojem rublju zbog ovog iznenađenja, zamijetio si da baš
ne držim do seksi rublja.“
„Znam“, promrmljao je. „Ali nisam ti mogao kupiti nešto što milijarderka
ne bi nosila. Ispao bih prokleta škrtica.“
Uzdahnula sam i uzela crni grudnjak s pripadajućim gaćicama. Bile su
čipkaste, svilene i predivne. „Morat će poslužiti“, zadirkivala sam ga i stavila ih
na svoju hrpu.
„Pogledaj u pretinac sa zatvaračem velikog kovčega“, rekao je. „Donio sam
nešto što ti pripada.“
Otvorila sam pretinac, kako je zatražio. Iznenadila sam se kad sam ugledala
knjigu koju sam čitala onoga dana kad je Eli došao u divljinu gdje sam držala
tečaj, i neku knjigu znanstvene fantastike.
„Pitala sam se kamo je nestala“, rekla sam dok sam prelistavala meko
ukoričenu knjigu s romantičnom tematikom.
„Nisam je namjerno uzeo“, skrušeno je rekao. „Znam kako je to kad
započneš čitati knjigu i želiš je dovršiti. Pokupio sam obje knjige dok sam se
pakirao, a tvoja je izvirivala kako bih se sjetio vratiti ti je. Valjda sam
zaboravio.“
„Je li dobra?“ upitala sam dok sam stavljala na stolić knjigu znanstvene
fantastike.
„Zasad“, odgovorio je. „Ali nisam daleko odmakao s čitanjem.“
Krenula sam ostaviti svoju knjigu kraj njegove, ali sam se predomislila i
stavila je povrh moje odjeće.
„Ostavi je tamo“, predložio je. „Možda ćemo uhvatiti malo vremena za
čitanje.“
Očito je vidio moje oklijevanje, a ja sam se zacrvenjela.
„Prljava je“, rekla sam.
„Mislio sam da je romantična“, ravnodušno je rekao.
„Jest. Ali jako je vruća.“
„Kakva je priča?“
„Stvarno dobra. Ona mi je jedna od omiljenih spisateljica.“
„Zašto si onda oklijevala ostaviti je ovdje?“
„Zato što je doista perverzna“, objasnila sam.
„To je knjiga koju si htjela pročitati. Ja čitam znanstvenu fantastiku da
pobjegnem. Mislim da većina ljudi čita jer želi bijeg od stvarnosti“, odgovorio
je. „Usto, volim kad si perverzna“, rekao je opasno seksi glasom.
Spustila sam knjigu kraj njegove. Eli očito nije mario čitam li erotsku
literaturu. Ne znam zašto me to toliko dirnulo, ali jest.
„Hvala“, rekla sam.
„Za što?“
 Mogla sam zahvaliti Eliju za mnogo stvari.
Zahvaliti što brine za moj seksualni užitak.
Zahvaliti što toliko brine za svog psa.
Zahvaliti za prekrasne doživljaje protekloga tjedna.
Zahvaliti što zamjećuje male stvari, zbog čega se osjećam posebnom.
Zahvaliti za svaki dan proveden s njim, jer je jako zabavan, obziran i
slobodouman.
Na kraju, odlučila sam se za „Hvala ti što si to što jesi.“
Izišla sam iz sobe i otišla u kupaonicu na tuširanje.
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

Eli

Sljedećih sam nekoliko dana proveo pokušavajući odgonetnuti što je tako

dobro u tome kad sam ja ja, ali nisam se mogao sjetiti ničega što bi opravdalo
Jadeinu zahvalnost.
Uglavnom sam bio radoholičar. Moj odmor s Jade bio je najduži otkad mi je
otac preminuo.
Nisam se upuštao u veze, pa nisam imao blagoga pojma kako je to biti
dobar prema djevojci. Ali ideja veze s Jade svakim mi je danom postajala sve
privlačnijom.
A možda je i Charlie bio pomalo razmažen, ali bilo je lako provoditi
slobodno vrijeme s njim, a on je zasluživao gospodara koji će s njim dobro
postupati. Prevelik je dio svoga psećeg života proveo u zlostavljanju.
Iskreno, mislio sam da Jade zaslužuje bolje od tipa koji je samo težio
zadovoljiti svoje fiziološke potrebe.
Zapravo sam bio uvjeren da će, kad se iživimo u seksu, jednome od nas
dosaditi i da će otići.
Problem je bio u tome što sam strahovao da ja neću biti taj koji će željeti
prekinuti čim zatomimo trenutnu požudu.
Zato sam izbjegavao seks s Jade, koliko god me to ubijalo.
 Što duže budem odgađao seks, duže će biti kraj mene, zar ne?
Pobrinuo sam se da svaki dan budemo iscrpljeni od različitih aktivnosti:
istraživanje Yellowstonea, vožnja biciklom, jahanje, rafting i vrlo duge šetnje.
Pri kraju dana, nakon nekoliko pića poslije večere, Jade bi zaspala kao
zaklana čim bi dotakla jastuk.
Baš i nisam bio sretan.
Nije bilo šanse da bih spavao u drugom krevetu. Obožavao sam njezinu
toplinu omotanu oko mene ih je osjetiti šćućurenu uz mene.
Ali svaka je noć bila patnja.
Nisam mogao dokučiti što, dovraga, nije u redu sa mnom. Postigao sam
svoj cilj. Jade je bila raspoložena, oboje smo bih punoljetni. Zašto sam, kvragu,
odgađao ono što bi pouzdano bio najuzbudljiviji seks u mom životu?
Izluđivala me.
Nije bilo drugog objašnjenja.
Ovi su mi zajednički dani otvorili oči. Već sam znao da je neustrašiva, zbog
stručnosti u preživljavanju, ali sad sam znao da ne poznaje strah ni u kojoj
aktivnosti na otvorenom.
Punim srcem i bez oklijevanja pristupila bi svakome novom iskustvu.
Nisam bio siguran je li me to još više očaralo ili me prestrašilo.
„Misliš da bismo se trebali vratiti?“ upitala je Jade, prenuvši me iz misli.
Pogledao sam naokolo, shvativši da smo se prečacem mogli vratiti do našeg
logora, ili produžiti dalje kružnom stazom.
Čim sam bacio pogled na Jade, dobio sam erekciju. Zapravo sam se stalno
tako osjećao uz nju, ali bilo je teško odoljeti da je ne pritisnem uz prvo drvo i
dobro pojebem.
Koža joj je još bila rumena od uzbuđenja, čak i nakon dva dana istraživanja.
A od njezina razigranog smijeha osjećao sam kao da me netko raspalio u prsa.
Njezina je sreća za mene postala prokleta opsesija, samo da je mogu gledati
kako se smije.
Proteklih smo dana imali sreće. Vrijeme je bilo lijepo, ali hladno, tako da
smo se toplo odjenuli za pješačenje.
Pogledao sam u sunce, a onda u svoj sat. „Mislim da bismo se trebali
vratiti. Ne bih volio da nas mrak zatekne u šumi.“
Bila je sezona parenja krupne rogate divljači poput losova i jelena, a usto
sam od trenutka kad smo počeli planinariti panično strahovao da Jade ne stane
na čegrtušu. Pješačeći vidjeli smo mnogo divljači, ali baš nijednu zmiju. Ali to
nije umanjilo moj strah da bi joj se to moglo dogoditi.
Okrenuo sam se da nas povedem natrag do logora, ali mi je pozornost
skrenulo Charliejevo režanje, ozbiljan zvuk koji dotad nisam čuo od njega.
„Ne miči se“, mirnim je glasom rekla Jade. „I nemoj bježati.“
Pogledao sam niz stazu baš u trenutku kad se golemi grizli podigao na
stražnje noge.
Morao sam se natjerati da zadržim ruke uz tijelo i ne skočim na Jade kako
bih je zaštitio od opasnosti.
Taj bi me medvjed morao raskomadati prije nego što bi dotaknuo Jade.
„Sprej za medvjede?“ upitao sam tihim, monotonim glasom.
„Nije dovoljno blizu“, odgovorila je. „A vjerojatno je i nepotrebno.
Priprema se za zimski san i vjerojatno traži hranu neljudska podrijetla.“
Dok je govorila, posegnula je za svaki slučaj za sprejom u naprtnjači. Kako
nisam šumski momak, nagovorila me da ga ne ponesem. Popustio sam jer ima
mnogo više iskustva u divljini od mene. Ali proganjala me pomisao da bi mogla
biti raskomadana ako sprej ne zaustavi medvjeda.
Medvjed je još stajao na stražnjim nogama i užasavalo me što je Jade bila
nekoliko koraka bliže grizliju od mene.
Zvjer je vjerojatno bila udaljena više od petnaest metara i nije pokazivala
agresivne namjere. Ipak bilo je to prokleto blizu.
„Ne gledaj ga u oči“, uputila me. „I bez naglih pokreta.“
Žurno sam svrnuo pogled s goleme medvjedove glave i mahnuo Charlieju
da bude miran i legne kraj mene. Osjetio sam olakšanje kad je nevoljko
poslušao.
Ostao sam zamrznut na mjestu dok je Jade umirujućim glasom medvjedu
pričala besmislice.
Čudnovato, ali izgledalo je da njezin miran glas djeluje.
„Počni se polako povlačiti“, naložila je istim umirujućim glasom kojim se
obraćala medvjedu. „Dajmo mu malo prostora.“
Pričekao sam da Jade dođe do mene i onda se počeo povlačiti.
Ako bi nešto krenulo po zlu s masivnim sisavcem, bio bih sposoban
ispriječiti se između nje i njega da je ne raskomada.
„Kad ćemo dati petama vjetra i pobjeći?“ tihim sam glasom upitao dok sam
pokazao Charlieju da nas slijedi.
„Nećemo“, čvrsto je rekla dok smo se nastavili polako povlačiti. „Budemo
li se ponašali poput plijena, instinkt će ga natjerati u potjeru. A čovjek ne može
biti brži od grizlija.“
Svakim smo se korakom pomalo udaljavali od medvjeda. „Hoćemo li se
nastaviti ovako kretati?“ upitao sam.
„Da. Dobro ti ide. Ne smijemo mu okrenuti leđa sve dok nas vidi. To bi bilo
loše. Nastavimo hodati dok ne ode.“
Kad sam prevladao trenutačni instinkt da zaštitim Jade, bacim je na tlo i
legnem preko nje - potez zbog kojeg bismo vjerojatno oboje završili
raskomadani - počeo sam slušati što mi govori. Ona je bila stručnjak. Kad bismo
naišli na jelena ili losa koji se tjera, polako bi me odvukla pokazavši mi kako da
ne nastradam.
„Čini se da odlazi“, primijetila je.
Vidio sam kako nam medvjed okreće leđa, a zatim gega u suprotnom
smjeru. Očito, medvjed je smio nama okrenuti leđa jer je bio alfa-grabežljivac.
Kad je grizli napokon nestao u šumi, Jade je smireno rekla: „Možemo
nastaviti.“
Čeličnim sam je stiskom zgrabio za ruku kad se okrenula i požurila prema
logoru.
„Jesi li još zabrinuta?“ upitao sam je kad smo malo odmakli, pokazujući
glavom prema spreju za medvjede koji je još držala u ruci.
„Ne“, odgovorila je uobičajenim glasom. „Izgledao je dobro uhranjen i
nisam zamijetila znakove agresivnosti. Ali medvjedi su nepredvidivi. Dobro je
biti pripravan.“
Nije mi se baš svidjelo to što sam čuo. „Već sam bio ovdje, pješačio i nikad
nisam vidio ni jednog medvjeda, a kamoli grizlija. Poduzimamo predostrožnosti.
Obično dopuštamo pješačenje u skupinama od troje ili više, uz stručnog vodiča. I
u tri godine otkad ovaj centar radi, ni jedan zaposlenik ili gost nije vidio grizlija.
Ne na ovoj udaljenosti od parka.“
„Broj im se povećava“, obavijestila me. „Zaštićena su vrsta, pa im se
oporavila populacija, a sada su se počeli širiti izvan ekosustava Yellowstonea. To
se događa već neko vrijeme. Ali ne bih rekla da su često ovdje. Nisam vidjela
uobičajene znakove. Mislim da je ovo neuobičajena, rijetka slučajnost.“
Namrštio sam se. „Misliš li da bi to moglo prouzročiti probleme u centru?
Jesu li gosti u opasnosti?“
Odmahnula je glavom. „Ne više od nekoga tko odsjeda u parku. Veća je
vjerojatnost da će te pogoditi munja nego da će te napasti medvjed. Velika
većina napada dogodi se ljudskom pogreškom. Ne kažem da uopće nema
neizazvanih napada, ali to je iznimno rijetko.“
„Ljudskom pogreškom? Kao što je bijeg?“
„Katkad. Jedna od najvećih pogrešaka je prići preblizu mladuncima. Ženke
imaju iznimno jak zaštitnički instinkt.“
„Ne zvučiš ni najmanje nervozno zbog susreta oči u oči s grizlijem“,
mrmljao sam.
„I nisam“, rekla mi je. „Uzbuđena sam. Ovo mi nije bio prvi susret s
medvjedom, ali prvi s grizlijem. Da se razumijemo, nismo trebali biti toliko
blizu. Poštujem činjenicu da su medvjedi divlje životinje, pa se svašta može
dogoditi. Ali oduvijek sam željela vidjeti grizlija u njegovu prirodnom staništu.“
Dovraga! Pa ona se zacrvenjela od uzbuđenja i smješkala se.
„To ti se već dogodilo?“ upitao sam.
„Naravno. Često sam na terenu, Eli. Bavim se očuvanjem životinjskih vrsta.
Istina, nikad nisam radila izvan Kalifornije, ali i mi imamo mnogo medvjeda.“
„Ne sviđa mi se to“, tvrdoglavo sam odgovorio. „To je opasan posao.“
Prišla je i zaigrano me udarila po ramenu. „Najčešće proučavam podatke u
laboratoriju. Rijetko naletim na medvjeda.“
„Mogu biti agresivni.“ Isuse! Nije li svjesna da je sve moglo poći po zlu?
„Propeo se i njuškao. Obično je to radoznalost, a ne agresivnost. Ali slažem
se. Bio je to golemi mužjak. Ali mi smo upali na njegov teritorij. Stanoviti mali
rizik uvijek postoji kad ideš planinariti. Osobito u ovom području.“
„Više sam brinuo zbog zmija“, rekao sam, bijesan jer uopće nisam bio
svjestan drugih opasnosti.
„Susreti ljudi i medvjeda se događaju. Ali smrtonosni napadi su iznimno
rijetki. Medvjedi najradije izbjegavaju ljude.“
„Nema više planinarenja“, rekao sam kad smo stigli u šator.
Pričekao sam da uđe, a onda zatvorio vrata za njom. Trebat će vrlo mnogo
vremena da zaboravim prizor gdje stoji ispred mene tijekom susreta s prokletim
grizlijem.
Možda je ona to dobro podnijela, ali ja ću vjerojatno imati noćne more o
tome što je moglo poći po zlu.
Sagnuo sam se da malo ohrabrim psa koji je očito još bio zbunjen onim što
se dogodilo. „Dobar dečko“, rekao sam mu i pomazio ga po glavi.
S Charliejem je bilo lako. Nakon minute maženja vratio se na staro.
Jade je skinula jaknu i sagnula se da ga i ona pogladi. „Bio je dobar dečko.
Da nije tako dobro dresiran, mogli smo imati ozbiljan problem.“
Kad sam se uspravio, upitao sam: „Dobro, što treba raditi kad medvjed
napadne?“
Skinula je remen sa struka i spustila na kuhinjski pult planinarsku opremu i
sprej za medvjede.
„Ovisi“, odgovorila je. „Katkad samo hine napad kako bi te otjerali. Ali ako
je napad ozbiljan, treba pričekati da se medvjed približi na osam metara i
pošpricati ga sprej em za medvjede.“ Pogledala me i dodala. „Hej, stvarno
djeluješ zabrinuto. Jesi li dobro?“
„Ne baš“, priznao sam. „Uplašio sam se da ćeš nastradati.“
„Brinuo si za mene?“ nježno je upitala, blago iznenađena.
 „Za Boga miloga, ja sam te doveo ovamo, Jade. I nešto ti se moglo dogoditi
jer sam odabrao pogrešno prokleto mjesto.“
Nije me bilo sram priznati koliko me užasnulo da bi medvjed mogao
napasti i ozlijediti je.
I to bi bila moja pogreška.
„Dobro sam, Eli. I ja sam bila nervozna pri prvom susretu s medvjedom.
Ali valjda sam naučila da je paničarenje najgora moguća stvar. Godinama
proučavam ponašanje životinja. Ti ne. Znam da je to prilično zastrašujuće.“
„Nisam se bojao za sebe“, promuklo sam rekao. „Bojao sam se da bi se tebi
nešto moglo dogoditi. Jedna pogreška i mogla si se pretvoriti u večeru.“
Prišla je i dodirnula mi ruku. „Ali nismo pogriješili, Eli.“
U trenu mi se našla u zagrljaju i tako sam je čvrsto stegnuo da vjerojatno
nije mogla disati.
Ostali smo tako nekoliko minuta i osjećaj njezina tijela uz mene i na
sigurnom napokon me opustio.
„Jesi li dobro?“ upitala je.
Polako sam je pustio. „Jesam. Dobro sam.“
Bio sam jebeni lažov. Još je nisam želio ispustiti iz vida.
Razvedri se, Stone! Ako se prije nije uplašila, moje će je ponašanje
vjerojatno prestrašiti.
„Trebala bih obaviti nekoliko telefonskih razgovora i javiti zaštitarima da
smo naletjeli na grizlija. Žele pratiti situaciju kad se medvjedi počnu udaljavati
od parka.“
Skinuo sam jaknu i počeo izuvati čizme. „Nema problema. Možemo na
večeru odmah poslije toga.“
„Hvala ti što si brinuo za mene“, nježno je rekla.
Pogledao sam je u oči. „Hvala ti što si se pobrinula da ne završimo na
Smokeyjevu meniju.“
Smijala se dok je tražila svoj mobitel.
Zbacio sam čizme, odlučan da više nikad ne dovedem Jade u opasnost.
 Moje prokleto srce ne bi preživjelo kad bih je ponovno vidio ranjivu u
smrtonosnoj situaciji, a da joj nisam u stanju pomoći.
 PETNAESTO POGLAVLJE

Jade

Naš posljednji dan u planinskom logoru bio mi je gorko-sladak. Htjela sam

da ostanemo duže, ali Eli se držao svoje odluke i uopće nismo išli u šetnju.
Umjesto toga je tražio da odaberem neku aktivnost koja bi uključivala više ljudi
na jednom mjestu.
Znala sam da ga je susret s medvjedom prestrašio, i to zbog straha za moju
sigurnost.
Iz nekoga me razloga njegova briga ganula više nego što je trebalo, s
obzirom na činjenicu da smo doista naletjeli na golemog grizlija. Ali bila sam
osjetila njegov strah, i znala sam da se nije bojao da će medvjed njega
raskomadati.
Uplašio se za mene, tako da nisam prigovarala što ne idemo planinariti.
Odabrala sam početnički tečaj spuštanja užetom s litice.
Imala sam stanovitog iskustva sa slobodnim penjanjem, više iz potrebe
promatranja divljih životinja nego iz hobija. Pogledom na liticu shvatila sam
zašto je Eli odlučio propustiti taj tečaj. Visina je bila između 13 i 14 metara, a Eli
je bio iskusan penjač koji se okušao na nekim od najtežih litica na svijetu.
Razmjerno lagan zadatak nije umanjio moj polet. Jedva sam čekala da
počnemo s tečajem, a spuštanje užetom niz liticu bila mi je neophodna vještina
želim li se okušati na opasnijim stijenama.
 Bacila sam pogled na Elija koji je razgovarao s instruktorom. Raspravljali
su o nečemu, a ja sam se ponovno zapitala zašto nije bio oduševljen mojim
odabirom aktivnosti.
Zato što je već stručnjak u penjanju? Ili mu nešto drugo smeta?
Bio je povučen od našega jučerašnjeg susreta s medvjedom, a od jutros još i
više.
Možda je nestrpljiv da se vrati na posao.
Bez sumnje je zaostao s poslom otkad smo ovdje, ali odlučila sam ostati s
njim kad se vratimo u San Diego da mu pomognem nadoknaditi zaostatke.
Mnogo sam naučila tijekom naših jutarnjih naukovanja, a bila sam uvjerena da
još mnogo mogu naučiti kao Elijeva neslužbena pripravnica. Nadala sam se da
ga mogu barem malo rasteretiti kad se upoznam s poslovanjem njegovih tvrtki.
Potražila sam pogledom svoje partnere za spuštanje. Troje ih je stajalo u
blizini i dovršavali su jutarnju kavu, nasmiješila sam se kad su pogledali uvis i
mahnuli mi prije nego što su nastavili razgovor.
Povukla sam zatvarač na jakni i ubacila u smeće papirnatu čašu za kavu. Još
je bilo rano i prilično hladno. Temperature su se počele spuštati, osobito tijekom
noći. Ali to bih zamijetila tek pri izlasku. Smještaj je bio topao i ugodan,
opremljen kaminom.
Strpala sam ruke u džepove da ih ugrijem i opet bacila pogled na Elija i
instruktora. Još su razgovarali i nijedan nije izgledao baš sretan.
Eli je sinoć obavio nekoliko telefonskih razgovora nakon što sam nazvala
lokalne biologe koji prate kretanje medvjeda. Ne sjećam se da je došao u krevet
jer sam smjesta zaspala čim sam legla.
Ali sjećam se da sam se probudila na njemu. Mislim da mi je tijelo bilo
poput projektila s toplinskim senzorom kad je Eli u pitanju. Ako je u blizini,
pronaći će ga.
Biolog s kojim sam razgovarala potvrdio mi je da je vrlo neobično sresti
medvjeda na toj lokaciji i uputio me o stanju medvjeđe populacije. Iako ih se
rijetko moglo vidjeti, grizliji su se počeli sve više udaljavati od parka. Zbog toga
su biolozi i konzervatori morali mnogo surađivati s lokalnim stočarima i
poljoprivrednicima kako bi se spriječili neizbježni incidenti. Uzdahnula sam.
Nisam zavidjela ljudima koji su na tome radili. Iako su se radovali mogućnosti
da se grizliji iz Yellowstonea susretnu s grizlijima Ledenjačkoga nacionalnog
parka i tako osiguraju bolju genetsku raznolikost, širenje njihova teritorija
predstavljalo je opasnost.
Šetala sam duž litice i iza nje zamijetila urezane stube, pomoć pri penjanju
za penjače početnike. Drugi polaznici polako su se počeli penjati stubama, ali ja
sam se penjala po kamenju da mi krv brže prokola.
Kad sam se popela, dobro sam pogledala okolinu. Vidjela sam brvnare i
takozvane šatore. Nismo bili jako udaljeni od kompleksa, što je Eli i želio.
Bilo je dvadesetak nastambi i sve su, sigurna sam, bile luksuzno uređene.
Bilo je to ekskluzivno mjesto, namijenjeno ljudima koji su si mogli priuštiti izlet
u divljini a da pri tome zadrže sve gradske pogodnosti.
Gotovo sam se zagrcnula kad mi je Eli rekao cijenu najma tih glamuroznih
šatora, a još me više iznenadilo kad mi je rekao da su rasprodani tijekom cijele
godine, i to s prilično dugom listom čekanja.
Nastamba u kojoj smo mi bili obično je bila namijenjena partnerima. Kad bi
znali da je neko vrijeme nitko od njih ne namjerava iskoristiti, iznajmili bi je po
paprenoj cijeni.
Počela sam shvaćati da je to odmaralište izvrsna investicija. Ako je bilo
tako ekskluzivno da je Eli imao dugu listu čekanja, ljudi su bili još spremniji
iskrcati cijelo malo bogatstvo za takav odmor u šumi. Jamačno su si to mogli
priuštiti samo oni vrlo dubokih džepova, ali takvih je u Americi bilo dovoljno.
„Imaš li iskustva?“ znatiželjno me pitao netko iza mene.
Okrenula sam se i vidjela sredovječnu ženu koja je izgledala prestravljeno.
Nasmiješila sam joj se da je malo ohrabrim. „Nikad se nisam spuštala
užetom, ali planinarim i popela sam se na mnoge planine u Kaliforniji.“
„Nije te strah?“ upitala je.
Odmahnula sam glavom. „Ne. Ni ti se ne trebaš bojati. Sigurna sam da će
naš instruktor paziti na nas.“
Nisam podcjenjivala njezin strah. Ja se možda nisam bojala, ali svi imamo
različite strahove. Meni je to bila tek gomila gromada nabacanih jedna na drugu,
ali njoj je to moglo izgledati kao zastrašujuća litica.
„Bojim se visine, ali moj suprug misli da je to budalasto“, rekla je,
potvrdivši moju sumnju da bi je uplašilo penjanje na bilo što.
„Nitko te ne tjera na ovo“, nježno sam rekla.
„Muž me nikad neće pustiti na miru ako sad odustanem. Pokušavamo
pomicati svoje granice. Možda se bojim, ali uspjet ću.“
„Ako to želiš, uspjet ćeš“, rekla sam joj.
Potapšala me po ruci. „Hvala, draga. Budi oprezna pri silasku“, upozorila
me i pridružila se skupini u kojoj je, pretpostavljam, bio njezin bezosjećajni
suprug. Sudeći prema tonu razgovora, pretpostavila sam da joj je mladić u grupi
bio sin.
Odlučila sam provjeriti što je zadržalo Elija i instruktora kad sam spazila
golemu pticu kako mi prelijeće iznad glave. Opčinjeno sam promatrala kako
slijeće na stablo uz rub šume.
Zasjenila sam oči, zakoračila naprijed da bolje vidim i zamijetila da sam
blizu ruba litice. Učvrstila sam položaj i posegnula u džep da izvadim fotoaparat.
Vjerovala sam da bih žurnom mogla snimiti lijepu fotografiju.
„Jade! Makni se smjesta s prokletog ruba!“
Bila sam se tako usredotočena na fotografiranje da me je Elijev glasni povik
trgnuo. To nije bilo olako izrečeno upozorenje. Zvučao je prestravljeno dok mu
je glas odjekivao cijelim kompleksom.
Noga mi se malo pomaknula naprijed kad sam se trgnula i prije nego što
sam uspostavila ravnotežu, osjetila sam kako se naginjem preko ruba.
Zamahnula sam rukama kao da sam ptica koju sam promatrala, ali sam
nepovratno izgubila ravnotežu.
Nisam bila ptica.
I bila sam posve nepripremljena na pad.
Prvo što sam osjetila bila je bol od udarca o nemilosrdnu stijenu.
A onda se začuo Elijev promukli krik kad sam udarila o tlo.
Nakon toga, samo mrak.
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

Eli

„Stvarno moraš nešto pojesti, Eli“, začuo sam nježan majčin glas.
Vid mi je bio zamućen od nedostatka sna, ali uopće nisam bio gladan.
Posljednja dva i pol dana bili su poput noćne more, ali u posve budnom
stanju. A ipak se nikako nisam mogao izvuci iz tog ružnog sna.
Da živim stotinu godina, nikad ne bih zaboravio prizor Jade kako leži
slomljena i krvava na dnu litice.
Izgleda da je moj strah zbog medvjeda bio samo predigra onome što je tek
slijedilo.
A mislio sam da radimo nešto što je razmjerno sigurno.
Poslije pada odvezli smo Jade u malu obližnju bolnicu odakle su je smjesta
transportirali zrakoplovom do Billingsa, gdje su je stabilizirali. Namjestili su joj
iščašeno rame i vratili ga na mjesto bez operacije, a usto se trebala oporaviti od
frakture lubanje.
Njezin je liječnik poslije tijekom dana dopustio da je se preveze u San
Diego, ali još je bila na intenzivnoj njezi.
Nekoliko se puta probudila, ali pustili su je da ponovno zaspi čim su
ustanovili da je dovoljno svjesna, s obzirom na primljenu količinu lijekova
protiv bolova.
 „Hvala, mama, ali nisam gladan“, promrmljao sam, ne ispuštajući malu
Jadeinu ruku.
Osjetio sam dodir na ramenu. „Čovječe, daj se malo odmori. Svi smo ovdje.
Bit će u redu. Pojedi nešto i odspavaj malo.“
Pogledao sam uvis kako bih spojio glas s licem. Sva Jadeina braća zvučala
su mi slično.
Bio je to Noah, a imao je odlučan izraz lica.
„Dobro sam“, prosvjedovao sam.
„Neće umrijeti dok si uzimaš mali predah“, grmio je. „I nimalo joj ne
pomažeš time što se iscrpljuješ nesanicom.“
„Sjedit ću kraj nje dok se ne vratiš“, mek ženski glas rekao je s druge
strane.
Ugledao sam Jadeinu blizanku, Brooke, koja me gurnula da ustanem sa
stolca.
Neodlučno sam ustao, a Jadeina je sestra zauzela moje mjesto.
„Idi“, naredila je. „Jade ne bi htjela da se tako iscrpljuješ, Eli. Bio si s njom
više od dva dana kad te trebala. Sad pusti nas da pomognemo.“
Nekoliko je osoba bilo u sobi. Budući da se nije mislilo da je Jade u kritičnu
stanju, dopustili su nam svima da budemo u njezinoj sobi.
Svi su bili njezini rođaci, osim Brookeina supruga, moje majke i mene.
Moja se majka pojavila nakon što sam je telefonom obavijestio da neću
moći organizirati obećani donatorski prijem za Jadeinu zakladu. Majka je
preuzela i odgodila događaj, obavijestivši sve potencijalne goste uz pomoć
mojeg osoblja.
„Vratit ću se“, čvrsto sam rekao.
„Je li to prijetnja ili obećanje?“ našalio se Aiden. „Bit će dobro, Eli. Moja
braća i ja cijeli život brinemo za nju. Ovo nije prvi put da je vidimo bolesnu ili
razbijenu.“
Možda su je oni vidjeli ozlijeđenu, ali ja nisam, a njezino me je stanje
proteklih nekoliko dana neprekidno držalo prikovanim uz njezinu postelju.
 Bio sam s njom u Billingsu kad je plakala od boli dok su joj namještali
iščašeno rame.
Isuse Bože! Ako je više nikad ne budem čuo kako jauče u bolovima, bit ću
vrlo zadovoljan. Njezina mi je agonija iščupala srce, ostavljajući otvorenu ranu u
prsima koja možda nikad neće zacijeliti.
„Zovi me ako joj išta zatreba“, rekao sam prišavši majci.
„Mislim da je zasad bez svijesti“, komentirao je Seth. „I bolje da je tako. To
će dati priliku tijelu da zacijeli.“
Oči su mi poletjele natrag prema Jade, ispitujući svaku ogrebotinu,
porezotinu i modricu koja je bila vidljiva na njezinoj koži.
„Imali smo sreće“, gunđao sam.
Pala je na lijevi bok, iščašila lijevo rame i glavom očešala obližnju stijenu.
Ali tijelo je prvo udarilo o zemlju, tako da glava nije podnijela izravan udarac.
Da je pala malo drukčije, mogla je zadobiti mnogo težu ozljedu glave.
„Svi znamo da je moglo biti mnogo ozbiljnije“, sumorno je rekao Noah.
„Ali ne treba time razbijati glavu. Inače će te to izludjeti. Vjeruj mi... nebrojeno
sam puta bio u bolnici zbog moje braće. Svaki bih se puta nasmrt prestrašio. Ali
svi su se izvukli.“
Iako sam znao da je Noah samo nekoliko godina stariji od mene, čini se da
je na sve djelovao umirujuće.
Kad je Brooke stigla u panici s istočne obale, Noah ju je umirio svojim
staloženim pristupom.
Pričao je telefonom sa svim Jadeinim polusestrama i polubraćom, rabeći
isti, smireni ton i logično razmišljanje kako bi ih uvjerio da će Jade biti dobro te
da ne trebaju dolaziti u Kaliforniju kako bi bili uz nju.
Uvjerio je i Owena da ne treba prekidati svoje stažiranje da dođe u
Kaliforniju jer je Jade stabilno.
Kao da je Noah znao kako ih sve istodobno smiriti, umijeće koje je
vjerojatno stekao dok se brinuo za svoju mlađu braću i sestre.
Sigurno je na ramenima osjećao sav teret ovog svijeta.
„Rekla sam tvom tajniku da donese ručak za sve“, rekla je majka dok mi je
stavljala ruku na rame. „Hajdemo jesti.
„Ako ne odeš, otići ću u blagovaonicu i smazati i tvoj ručak“, našalio se
Seth. „Bio je baš dobar.“
Svi su se složili. Očito samo ja još nisam ručao.
Tiho sam slijedio majku pri izlasku iz sobe, do mjesta u blizini gdje nam je
bio poslužen ručak.
Budući da nije bilo uobičajeno na odjelu intenzivne njege ovako primati
posjetitelje, mislim da je majka intervenirala, a oboje smo bili veliki donatori
njihova istraživačkog centra.
„Sjedni prije nego što se srušiš“, naredila je majka.
Poslušao sam, s obzirom na to da cijeli život slušam taj ton, i znam da ne
vrijedi raspravljati.
„Dobro sam“, slagao sam. „Samo sam umoran.“
Majka mi je demonstrativno napunila tanjur i tresnula ga pred mene. „Ne
laži mi, Eliase“, upozorila me. „Uvijek znam kad mi ne govoriš istinu.“
Isuse! Nisam podnosio kad me naziva punim imenom. Bila je jedina žena
kraj koje sam se mogao osjećati poput posramljenog klinca, a bio sam cijenjen,
katkad opasan, milijarder i poduzetnik.
Majka se više nije često bavila mnome, niti je upotrebljavala taj ton kojim
bi zahtijevala moju pozornost.
Zapravo, vidjelo se da je zabrinuta.
Nabo sam na vilicu malo lazanja s tanjura i natjerao se da ga prožvačem i
progutam. Nastavio sam jesti i na brzinu ispraznio tanjur. Možda sam i bio
gladan, samo nisam stigao misliti o tome.
Podigao sam obrvu i pogledao je. Donijela nam je kavu i sjela nasuprot
mene dok sam ja tamanio talijansku tjesteninu. „Jesi li sad sretna?“ upitao sam.
Odmahnula je glavom. „Ne. Izgledaš užasno, Eli. Ali drago mi je da si bar
nešto pojeo.“
Blago sam se, nenamjerno nasmiješio. Moja majka, Elizabeth Stone, bila je
vrlo sposobna poduzetnica. Iako je usporila nakon očeve smrti i više se posvetila
filantropiji, desetljećima je radila uz oca. Bila je zastrašujuće inteligentna i
intuitivna, a usto i vrhunski obrazovana. Otac ju je uvijek doživljavao kao jedno
od svojih najcjenjenijih dobara, u poslu i izvan njega.
Iako je davno presjekla pupčanu vrpcu, ostali smo bliski. Nakon očeve
smrti bila je sve što imam.
„Posljednjih nekoliko dana nije bilo baš lako, mama.“
„Pretpostavljam“, složila se. „Žao mi je što se to dogodilo, Eli. Ali
olakšanje je spoznaja da će Jade biti dobro.“
Pričao sam joj o Jade, ali bio sam odrastao pa više nismo toliko razgovarali
o mojim osjećajima. „Ja sam kriv“, priznao sam.
„To je bila nesreća“, ispravila me.
„Pad koji sam ja prouzročio“, promrmljao sam. „Vidio sam je preblizu ruba
i vrisnuo sam. Prestrašio sam je i pala je.“
„Nećeš sebe kriviti zbog toga“, insistirala je. „Nesreće se događaju.
Postupio si tako bojeći se. I nije ti bila namjera prestrašiti je kako bi pala.“
„Bilo je to glupo“, gunđao sam. „Moje postupke nikad ne vode osjećaji.
Nikad.“
Sve sam proračunavao, opet i opet, prije nego što bih djelovao. Ali Jade je
moj, inače logičan mozak, preokrenula naglavce.
„Nisi robot, sine“, naglasila je. „Katkad ćeš osjećajno reagirati, koliko se
god trudio izbjeći to.“
„Ne želim se tako osjećati“, rekao sam očajnim glasom.
„Stalo ti je do nje“, zaključila je. „Drago mi je.“
„Meni nije. I bojim se da mi je i previše stalo.“
Majka se nasmiješila. „Zna li ona to?“
„Dovraga, ne.“
„Možda bi joj trebao reći.“
„To nije bio dio plana. A i bio sam gad prema njoj. Vjerojatno bi pobjegla
glavom bez obzira kad bi znala da sam se predomislio u vezi nevezanja.“
„Dakle, umjesto toga ćeš pobjeći“, predviđala je. „Jer te plaši.“
 Nervozno sam provukao ruku kroz kosu. „Trenutačno nemam pojma što,
dovraga, radim. I mrzim je.“
Majka me uhvatila za ruku. „Ne dopusti da ti prošlost upropasti budućnost,
Eli. Prošle su godine. Vrijeme je da produžiš dalje. Trebao bi joj prodati to
zemljište.“
„Ne mogu“, procijedio sam. „Znaš da ne mogu.“
Odmahnula je glavom. „Godinama gledam kako se mučiš. Bez ikakva
razloga. To mora prestati.“
O toj temi ni slučajno nisam razgovarao, a ni danas nije bila iznimka. „Sada
bih se htio posvetiti Jade“, rekao sam.
„Tvrdoglav si poput oca“, lamentirala je.
Prekrižio sam ruke. „Pokušavaš li me uvjeriti da moja tvrdoglavost potječe
samo od njega?“
„Misliš da si je naslijedio od mene?“ narogušila se stavivši ironičnim
pokretom ruku na srce. „To nije moguće. Dobra sam poput Majke Tereze“,
nastavila je svojim južnjačkim naglaskom.
Nevoljko sam se zacerekao. Majka je mogla katkad biti draga, ali bila je
daleko od Majke Tereze. Odavno je napustila jug i naučila je gristi kad je
potrebno. Nasreću, bila je dobrodušna.
„Žao mi je što sam ispao seronja“, rekao sam jer sam se osjećao loše što se
majka za sve pobrinula i, kao uvijek, hrabro se uhvatila u koštac sa svim
problemima.
Nisam ni zamijetio što je sve poduzela da olakša situaciju svim članovima
Jadeine obitelji. Međutim, to je njezin stil.
„Stvarno teških nekoliko dana“, dodao sam.
„Ne trebaš se ispričavati. Ti si moj sin, Eli. Znam da me voliš. Ali kad patiš,
i ja patim. Sve što želim je vidjeti te sretnog.“
U očima su joj se pojavile suze i to me vratilo u stvarnost. „Znam. Hvala
što si došla. Ali moraš poći kući i naspavati se. Je li Jeff ovdje da te odveze
kući?“
Kimnula je.
 „Dobro. Jesi li ti jela?“
„Jesam“, potvrdila je. „Lijepo sam tijekom ručka porazgovarala s Brooke.
Ako Jade imalo liči na svoju sestru, onda je prekrasna djevojka. Sinclairovi su
fantastična obitelj. Njihov preobražaj od siromaštva do bogatstva je izvanredan.
Ali srce me boli pri pomisli koliko su se bili mučili. Noi je sigurno bilo jako
teško.“
„Mislim da je bilo teško svoj trojici Jadeine braće. Ali čvrsti su to momci.“
„Trebaš djevojku poput nje“, ustvrdila je majka.
„Dosta“, nježno sam uzvratio. „Moj ljubavni život prepusti meni.“
Ustala je od stola. „Ako sve tebi prepustim, neću doživjeti da vidim
unučad“, prigovorila je.
„Bez nabacivanja krivnje“, rekao sam. „Nisi starica na samrtnoj postelji.“
Majka mi je još bila lijepa žena i aktivna kao uvijek. Lako se mogla nositi
sa ženama mnogo mlađima od sebe.
Ustao sam, uzeo njezinu laganu jaknu i pridržao je.
Kad se okrenula, zabrinuto me pogledala. „Molim te, odmori se malo.
Znam da nećeš otići, ali pokušaj odspavati.“
Bio sam mamin sin, i znala je to. Kad je otac bio teško bolestan, prije smrti,
nije ga napuštala ni trena.
Nastavila je. „U ormaru sam ti ostavila torbu s odjećom.“ Pokazala je na
malu garderobu u sobi. „Iza ugla se nalazi liječnička kupaonica. Vraćam se
sutra.“
Kimnuo sam. Iskreno, bio sam joj zahvalan na čistoj odjeći. Vjerojatno sam
smrdio.
Čvrsto smo se zagrlili, a onda sam gledao kako izlazi kroz vrata.
Pokupio sam čistu odjeću i otišao potražiti tuš.
Majka je imala pravo. Nikamo nisam otišao. Ali za dobrobit Jadeine
obitelji, morao sam se oprati.
Za deset minuta vratio sam se u njezinu sobu, odlučan da se više ne mičem
dok ne budem siguran da će Jade biti dobro.
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Jade

Naglo sam se probudila u panici jer nisam znala gdje sam i zašto ne
prepoznajem okolinu.
„Gdje sam?“ zazvala sam na prigušenom svjetlu nečega što mi je ličilo na
bolničku sobu.
Duboko sam disala, pokušavajući se smiriti, i iznenada shvatila da me boli
cijelo tijelo.
„Dobro si“, rekao je Eli umirujućim glasom i prišao mojem krevetu.
„Dogodila ti se nesreća, dušo.“
Samo njegovo prisustvo smirilo mi je otkucaje srca, a straha je nestalo kad
mi je primio ruku.
Sjećam se. Nekoliko sam se puta probudila. Kad sam medicinskoj sestri
odgovorila na nekoliko pitanja, ponovno sam zaspala.
Pad s litice vraćao mi se u bljeskovima sjećanja, a slijedilo je prisjećanje na
užasnu bol. I poslije toga ništa. „Pala sam. Samo se sjećam bola“, nježno sam
rekla. Usta i grlo bili su mi suhi. „Mogu li dobiti vode?“
„Možeš dobiti koju god prokletu stvar poželiš sve dok razgovaraš sa
mnom“, rekao je svojim niskim, promuklim glasom.
Pridržavao mi je čašu vode dok sam slamčicom usisavala tekućinu, a onda
sam upitala: „Jesmo li u Montani?“
„Ne. Vratili smo se u San Diego. Prvo su te prebacili u Billings, a kad su te
stabilizirali, avionom smo te prevezli ovamo. Ovdje si već dva dana. Prošlo je
već gotovo pet dana od nesreće. Polako ti smanjuju lijekove protiv bolova, pa
ćeš vjerojatno biti češće budna.“
Kad je sjeo, lice mu je blizu mome, pa sam zaškiljila da ga bolje pogledam.
„Izgledaš užasno“, rekla sam.
Elijeve oči bile su crvene, a lice iscrpljeno.
Namrštio se. „Nisi vidjela sebe. Mislim da izgledaš mnogo gore od mene.“
„Što sam ozlijedila?“
Cijelo me tijelo boljelo, pa nisam mogla točno procijeniti svoje ozljede.
„Natukla si gotovo sve“, tužno je rekao. „Ali najteže ozljede su iščašeno
rame i fraktura lubanje.“
„A mislila sam da je to spuštanje niz liticu prilično sigurno“, promrmljala
sam.
„Trebalo je biti. Toliko mi je žao, Jade. Ja sam kriv što si pala jer sam
viknuo na tebe. Da te nisam preplašio, ne bi pala.“
Bljesak sjećanja podsjetio me na trenutak kad me Eli zazvao tako glasno da
sam se prestrašila. „Nisi ti kriv“, odbila sam. „Bila sam preblizu rubu. Vidjela
sam bjeloglavog orla i htjela sam ga snimiti. Već sam bila u nezgodnom položaju
jer sam pokušavala izvaditi fotoaparat. Moja je glupost što sam se dovela u tako
nestabilan položaj na rubu litice.“
„Zato sam i povikao. Bio je to instinkt. Loš instinkt. Ništa se ne bi dogodilo
da nisi zbog mene izgubila ravnotežu“, kruto je rekao.
Čula sam kajanje u njegovu glasu i mrzila sam to. Pružila sam ruku i
dodirnula mu lice, zaraslo u višednevnu bradu. „Ne krivi sebe zbog moje
gluposti. To je bila nesreća. Pretpostavljam da ću preživjeti?“
Kimnuo je. „Trebat će nekoliko mjeseci da se oporaviš, ali nasreću neće biti
trajnih posljedica. I svakako će te boljeti.“
„Mogu to podnijeti“, rekla sam mu. Sad kad sam svladala početni šok
bolnog buđenja, više mi nije sve izgledalo tako crno.
 „Glava će ti zacijeliti. Radi se o jednostavnom, pravocrtnom lomu, pa će
samo trebati vremena. Imali smo sreće.“
Uzdahnula sam i legla na jastuk. Iskreno, znala sam da sam se za dlaku
provukla. Nekontroliran pad s te visine mogao je završiti mnogo gore da sam
pala na glavu. „Preživjet ću“, našalila sam se. „Nije prvi put da sam se razbila.“
„Ali će biti posljednji“, gunđao je.
„Žao mi je što si brinuo“, rekla sam. „Jesi li uopće spavao?“
„Jesam. Malo. Borio sam se s tvojom braćom i sestrom da spavam u
drugom krevetu, ali spavao sam dok se nisi probudila.“
„Obitelj mi je bila ovdje?“
„Jesi li doista sumnjala?“ zadirkivao je. „Cijeli je klan ovdje, uključujući i
Brooke.“
„Brooke je ovdje?“ uzbuđeno sam zapitala.
„Ne znam što bi je moglo spriječiti kad je čula da si stradala. Ona i Liam su
ovdje otkad si stigla u San Diego. Idu kući samo na spavanje. Mislim da bi i
tvoja polubraća i bratići bili ovdje da ih Noah nije odgovorio, s obzirom na to da
si bila stabilno. Rekao je da je soba ionako pretrpana.“
Nasmiješila sam se. „To je nalik na njega“, priznala sam. „Osjećam se
krivom jer su morali zaustaviti svoje živote da bi bili ovdje sa mnom.“
„Šališ se? Znaš da bi i ti učinila isto.“
Eli je imao pravo. Da je itko od moje braće i sestara u bolnici, ne bih se
odvajala od njih. „Vjerojatno bih.“
„Iskreno, sumnjam da ih možemo natjerati da odu. Moja mama ih hrani
svaki dan. Nemam pojma što je sutra na meniju, ali jamčim da će tvoja braća biti
ovdje kad obrok stigne.“
„Tvoja je mama bila ovdje?“ rekla sam, osjećajući sram da je čak i Elijeva
majka dolazila u bolnicu zbog mene. „Sigurno me mrzi što sam ti prouzročila
nesanicu. Stvarno ne izgledaš dobro.“
„Sada se osjećam mnogo bolje“, promuklo je rekao. „Nasmrt si me
prestrašila, Leptiriću.“
Da smo u suprotnoj situaciji, znam da bih i ja bila prestravljena. „Žao mi je.
Propustila sam posljednji dan u Montani. Kao i nekoliko proteklih dana. Sjećam
se samo nekih kratkih bljeskova.“
„I bolje je tako“, rekao je bolnim glasom. „Ja bih volio zaboraviti. A
Montana će još biti tamo kad se oporaviš. Premda, volio bih kad bi je
izbjegavala. Previše ti se ružnih stvari tamo dogodilo.“
Srce me zaboljelo kad sam vidjela bol na njegovu licu i začula je u njegovu
glasu. Eli je izgledao kao da je putovao do pakla i natrag.
„Koliko dugo moram ostati u bolnici?“ upitala sam.
„Dok te liječnik ne otpusti“, čvrsto je rekao. „Sutra će te vjerojatno
prebaciti u običnu sobu. Ali tvoje slatko dupence ostaje u bolnici dok ne budeš
spremna za polazak kući.“
Znala sam da ću morati biti sposobna brinuti se za sebe. Odbijala sam da
braća trčkaraju oko mene. Naposljetku bi me izludjeli. „Kako ću dugo biti u
zavojima?“
„Najmanje nekoliko tjedana. A tu ruku nećeš moći posve upotrijebiti dok ti
ne uklone udlagu, možda i duže. Ali nije važno. Bit ćeš sa mnom.“
„U San Diegu?“ upitala sam.
„Da. I bez prepiranja. Trebat ćeš kontrole, možda i fizikalnu terapiju.
Najbolje da si ovdje.“
U glavi mi je još bilo mutno i nisam bila sigurna trebam li se složiti ili ne.
Htjela sam biti s njim, ali nisam baš bila sigurna je li to dobra ideja. „Naših deset
dana je prošlo.“
„Produžavamo“, oštro je rekao. „I odgodio sam dobrotvornu priredbu
prikupljanja donacija za tvoju zakladu, ali je nisam otkazao. Može pričekati dok
se ne oporaviš.“
Nasmiješila sam mu se. Onoliko koliko sam uspjela pomaknuti usne.
Mislim da sam razbila usne i da su bile zašivene.
Iskreno, Elijeva je ponuda bila tako... neočekivana. Nisam znala što reći.
Istina, isprva me pokušavao odvući u krevet, ali nisam mogla pretpostaviti da će
se pokazati tako dobrim čovjekom.
Znala sam da ne razmišlja o seksu, s obzirom na to kako sam trenutačno
izgledala.
 „Hvala ti“, promrmljala sam.
„Možeš mi zahvaliti kad ozdraviš“, progunđao je.
„Mislim da bi trebao malo odspavati“, rekla sam, zabrinuta zbog očitih
znakova stresa na njegovu licu.
Možda je i bio neodoljiv kao i uvijek, s bradom od nekoliko dana koja mu
je odlično stajala, ali to nije bilo namjerno.
Ipak, mrzila sam izmučeni pogled u njegovim očima i smrtno umorne crte
lica.
„Pričekat ću dok ti zaspiš“, pobunio se.
„Tvrdoglavac“, rekla sam.
Namrštio se. „Tako su me već nazivali.“
„Hoćeš li sigurno spavati kad ja zaspim?“ sumnjičavo sam upitala.
„Obećavam.“
„Drago mi je što si ovdje, Eli“, rekla sam dok su mi se spuštale teške vjeđe.
„Uvijek ću biti ovdje, Leptiriću“, prisegnuo je.
Znala sam da smo bili u neuobičajenim okolnostima, i da ljudi tada znaju
olako davati obećanja, ali pospano sam se nadala da to i misli.
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

Jade

Bolnicu sam napustila za dva dana, ali trebalo mi je dva tjedna da se riješim
zavoja.
Skinula sam ga jutros, baš na vrijeme da stignem na dobrotvornu priredbu
koju je Elijeva mama organizirala za moju zakladu SŽS.
Odsjela sam u Elijevoj obalnoj vili u San Diegu, elegantnoj, modernoj kući
s bezbroj spavaćih soba i kupaonica. Nedostatak karaktera kuća je
nadoknađivala prekrasnim staklenim zidovima i pogledom na ocean.
Možda sam mrzila promet i grad, ali kuća je bila fantastična.
„Što to, dovraga, radiš?“ zaurlao je Eli s vrata dnevnog boravka sobe u koju
me smjestio.
Sjedila sam u čudnom položaju na malom stolcu, s jednom nogom
svijenom, a drugom podignutom na sjedalo. „Lakiram nokte na nogama“,
odgovorila sam bez dizanja pogleda.
Trebali smo se večeras pojaviti na dobrotvornoj priredbi pa sam se posebno
trudila dotjerati. Veći dio dana provela sam sa Skye. Došla je na jedan dan u San
Diego, pa smo otišle na ručak i u šoping. Pomogla mi je odabrati odjeću jer
nisam imala ništa prigodno za zabavu s gomilom bogataša.
„Moraš paziti na to rame. Ne bi se smjela toliko sagibati“, uznemireno je
rekao.
 Po običaju, Charlie mu je bio za petama, ali se sklupčao u kutu i spremao
odrijemati.
Iskreno, već sam se navikla na Elijevo prigovaranje kod i najmanjeg napora
koji bih pokušala učiniti. „Odobrili su mi normalne aktivnosti“, podsjetila sam
ga.
Ušao je u sobu, zgrabio otoman i stavio ga točno pred mene prije nego što
je sjeo. „Daj mi to“, naredio je i posegnuo za lakom u mojim rukama.
„Ozbiljno?“ zapitala sam, vraćajući četkicu u bočicu. Nikad se tip nije
ponudio da mi lakira nokte na nogama.
„Daj“, rekao je i uzeo mi bočicu laka Blackberry Red iz ruke.
Promatrala sam kako mi stavlja nogu u svoje krilo.
„O, moj Bože, stvarno ćeš to učiniti“, zaprepašteno sam rekla.
Prijekorno me pogledao i počeo lakirati nokte na mojim nogama. „Ionako
sam oduvijek mislio da je ženama vrlo nezgodno kad to moraju same činiti“,
uzdisao je.
Zavalila sam se u fotelji. „Istina je. Mrzim to. Ali nosim sandale, pa to
moram činiti.“
Nisam namjeravala zapodjenuti svađu. Bilo je simpatično promatrati Elija
sa spuštenom glavom, kako se usredotočio na lakiranje.
Zapravo, bila je to jedna od najljepših stvari koju je itko ikada učinio za
mene.
Da ne spominjem kako je brinuo za mene protekla dva tjedna. Razmazio
me do besvijesti.
Isprva mi je bilo neugodno kad bi njegova mama navratila dok je on bio u
uredu. Čudno sam se osjećala i rekla sam im oboma nebrojeno puta da se mogu
brinuti za sebe, ali nisu slušali.
Tijekom protekla dva tjedna Elizabeth Stone i ja postale smo prijateljice.
Bila je žena izvanrednih poslovnih sposobnosti, ali imala je i zlatno srce. Liz je
preuzela na sebe da me tijekom dana nauči sve o poslovanju, tako da sam brzo
stjecala znanje. Naravno, bile bi potrebne godine da dostignem njezin stupanj
poznavanja biznisa, ali sve sam se bolje snalazila u poslovnim transakcijama.
 „Sranje!“ opsovao je Eli zbog male mrljice laka na mojoj koži.
Tiho sam mu dodala rupčić za skidanje laka. „To se stalno događa.“
Spustio je glavu i obrisao mrljicu laka, pa nastavio lakirati nokte. Moram
pošteno priznati da mu je išlo bolje nego meni. Kad su nokti u pitanju, izgubila
bih strpljenje i namazala lak na njih ne pazeći jesam li pokrila svaki komadić
svakog nokta.
Ali ne Eli.
Bio je posve usredotočen na ono što radi. Možda je zato bio tako uspješan.
U svemu je nastojao biti što bolji.
Posljednjih sam tjedana zamijetila da živi u trenutku, dajući cijelog sebe,
iako je možda bio u pitanju najobičniji zadatak.
Ta intenzivna posvećenost koja me nekoć uznemiravala sada je bila nešto
čemu sam se divila. Bio je sposoban obavljati nekoliko zadaća u isto vrijeme i
pri tome ne izgubiti osjećaj za prioritete.
„Dao si mi popis gostiju, ali kakva će atmosfera biti tamo? O čemu slavne
osobe i milijarderi govore na takvim prijemima?“
Znala sam da ću se osjećati pomalo neugodno, ali htjela sam biti pripravna.
Priredba je bila organizirana u mondenom ladanjskom klubu, bila su
pozvana neka od najpoznatijih glazbenih imena i koncert je trebao uslijediti
poslije gala večere. Nisam imala pojma kako je Eli nagovorio te poznate
glazbenike da doniraju svoje vrijeme, ali je rekao da su insistirali na besplatnom
koncertu.
Sve ih je uvjerio da je riječ o stvari koju vrijedi poduprijeti.
Napokon je podigao glavu, spustio pažljivo moju nalakiranu nogu na pod i
podigao drugu. „O čemu se inače govori? O djeci, izletima, hobijima,
ulaganjima. Sve što ti padne na pamet.“
„Malo sam nervozna“, priznala sam.
„Nema potrebe“, odgovorio je. „Tamo su da bi ti pomogli.“
„Nemoj misliti da sam nezahvalna“, žurno sam rekla da ne pomisli kako ne
cijenim njegov trud. „Pomalo je zastrašujuće prisustvovati zabavi na kakve
nisam nikad bila pozivana dok sam bila siromašna.“
 „Ja bih te pozvao“, usprotivio se.
„Da se nisam obogatila, nikad se ne bismo upoznali“, zamišljeno sam rekla.
„Nismo se baš kretali u istim krugovima.“
„Možda“, potvrdio je. „Ali mislim da ćeš vidjeti da svi tamo nisu
bezobrazno bogati. A mnogi se nisu rodili bogati. Neki su poduzetnici koji su
radili vrlo naporno da postanu uspješni, ali nisu milijarderi.“
„Nevjerojatno je da svi ti ljudi podržavaju moju zakladu. To izaziva osjećaj
poniznosti.“
„Tvoj je izvještaj pomogao“, rekao mi je. „Imaš dara za iznošenje podataka
koji djeluju osobno.“
Naporno sam radila da skupim podatke za moguće donatore. „Možda zato
što mi je to strast.“
„Vidi se“, ozbiljno je rekao.
„Donacije će pomoći SŽS-u da otkupi neke važne staze za divljač. Hvala
ti.“
Nemoj mi zahvaljivati“, odvratio je. „Sad kad sam vidio podatke,
razumijem zašto je za divljač važno da se ta područja sačuvaju netaknutima. U
nekim se slučajevima vidi da je divljač već okružena. Ne znam zašto se o tome
nije vodilo računa prije početka gradnje.“
„Zapravo jest. Ali krupni biznis najčešće pobjeđuje, a životinje gube.“
Podigao je glavu s odlučnim izgledom na licu. „Više ne. Što više potpore
budeš dobivala, više ćeš moći utjecati na promjene.“
Eli mi je nježno spustio nogu, zatvorio bočicu laka i dodao mi je. „Gotovo.“
„Ti si anđeo“, rekla sam s uzdahom. „Hvala. Nisi trebao, ali izgledaju
mnogo bolje nego da sam ih sama lakirala.“
Nježno sam svinula nogu i promeškoljila nožne prste. Eli je obavio izvrstan
posao.
„Sasvim sigurno nisam anđeo“, usprotivio se. „I kako znaš da to nisam
radio samo kako bih te dodirivao?“
Srce mi je poskočilo. U posljednja dva tjedna Eli nije izrekao nijednu
seksualnu aluziju. Bio je previše zauzet brigom da posve slijedim svaki liječnički
naputak.
Ali sad sam bila otpuštena. Dobila sam neke jednostavne vježbe kojima
sam sljedećih tjedana mogla postupno vratiti rame u prvotno stanje, ali nisam
morala ići na fizikalnu terapiju.
„Sada me možeš dodirivati“, obavijestila sam ga drhtavim glasom.
„Oporavila sam se.“
Seksualna napetost između nas bila je stalno tu, uvijek prisutna. Kako sam
se počela bolje osjećati, intenzitet je dosegao razinu prije nesreće, možda i
intenzivniju.
Biti u njegovoj blizini bez tjelesnoga kontakta sada se pretvaralo u agoniju.
„Ne želim samo zbog seksa ugroziti tvoj oporavak“, grubo je rekao. „Ako
se budeš previše naprezala, to će te vratiti tamo gdje si bila prije dva tjedna.“
Ipak sam vidjela požudu u njegovim prekrasnim, olujnim očima, pa sam
znala da i on osjeća neodoljivu privlačnost. „Onda me barem poljubi“,
razočarano sam rekla.
Eli je stavio obje ruke na fotelju i nagnuo se prema meni. „Mislim da oboje
znamo kamo bi to vodilo“, promuklo je rekao. „Ne mogu te dodirivati a da te ne
poželim pojebati sve dok se oboje ne obeznanimo.“
Bože, i ja sam to željela. Tako jako da sam osjećala tjelesni bol od žudnje za
njim. „Jedan poljubac“, zahtijevala sam.
Oči su mu dobile tamnije sivu boju i sijevale su vatru. „Prokleto dobro znaš
da ne mogu odbiti.“
Vjerojatno sam znala, ali ako me Eli barem ne dotakne, mislila sam da ću
poludjeti.
Stavio je prste pod moju bradu, podigao mi glavu i njegove su usne u trenu
zarobile moje.
Od očaravajuće topline i snage njegova zagrljaja zastenjala sam pod
njegovim usnama.
Uživala sam u intimnosti dok mi je temeljito istraživao usta, u vrelom
poljupcu od kojega sam gotovo izgorjela.
Očajnički sam mu htjela oviti ruke oko vrata i zgrabiti ga za kosu u
strasnom zagrljaju. Ali bojala sam se da bi to prekinulo tu blizinu između nas, a
htjela sam uživati u svakom pokretu njegova jezika.
Eli nije samo ljubio, on je posjedovao. Njegovi nagoni alfa-mužjaka više
nisu u meni izazivali neugodu. Zapravo, katkad sam ih željela jer sam žudjela za
njim istim intenzitetom i spopadalo me isto ludilo od silne čežnje.
Kad je naposljetku podigao glavu, pobunila sam se. Nisam htjela da se
odmakne.
Ali jest.
Eli je ustao i otišao do vrata.
„Spremi se, Jade“, rekao je promuklim glasom. „Polazimo za jedan sat.“
„Znam“, odgovorila sam, još pokušavajući doći do daha.
Pucnuo je prstima Charlieju da ga slijedi. „Hajdemo, momčino“, rekao je
četveronošcu. „Ako je ja ne mogu vidjeti golu, nećeš ni ti.“
Nasmijala sam se jer sam znala da me u trenutku suzdržavanja zadirkivao.
„Nisam rekla da ne smiješ gledati“, razigrano sam rekla.
Već mi je okrenuo leđa kad je odgovorio: „U tom slučaju ne bismo ni otišli
na prijem.“
Čovjek i pas prostoriju su napustili bez riječi.
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

Eli

Moram steći bar malo proklete kontrole!

Naslonio sam se na stijenku tuš kabine, a snažne su me mlaznice šibale
vodom po leđima. Dokaz masturbiranja i olakšanja spiralno je nestajao u
slivniku, kao da se orgazam nije nikad ni dogodio.
A zapravo i nije bilo važno, jer mi se kurac i nije osjećao bolje. Nisam se
osjećao ništa bolje.
Drkanje više nije pomagalo.
Želio sam jednu, i samo jednu stvar.
Jade.
Dovraga!
Kurac mi se više nije zadovoljavao bijednim imitacijama.
Zgrabio sam bočicu šampona i grubo nasapunao kosu, uzrujan činjenicom
da nisam u stanju držati se dalje od nje.
Tek su je otpustili iz bolnice.
To nije značilo da se smije mnogo naprezati. Postojalo je ograničenje koliko
stresa i tereta može podnijeti. A to nije bilo mnogo.
Tijekom njezina oporavka moja je suluda čežnja malo splasnula. Eto koliko
sam bio zabrinut da nije pretrpjela neka trajna oštećenja od pada s litice.
Modrice, ogrebotine i porezotine na njezinu licu već su zarasle, ali sama je
nesreća bila predmetom gotovo svake moje noćne more.
To sranje mora prestati!
Prouzročio sam njezin pad iz straha da će joj se nešto dogoditi, tako da joj
nisam bio ni od kakve koristi. Već sam joj bio uzrokom previše patnje i nisam
htio riskirati da se to ponovno dogodi jer se nisam u stanju kontrolirati u njezinoj
blizini.
Bio sam sjeban, i znao sam to. I to iz razloga koji nije imao veze s Jade.
Ozlijedio sam je! Mogao sam je ubiti zbog svoje sulude želje da je zaštitim.
Dva sam tjedna uvjeravao samoga sebe da joj je bolje bez mene, i gotovo
sam u tome uspio.
Poljubiti je bio je poriv kojem se nisam mogao oduprijeti.
Ali pobrinut ću se da se to ne ponovi.
Krivnja zbog njezina pada gotovo me ubila, i doista nisam bio siguran bih li
mogao ponovno kroz to prolaziti.
Bol.
Užas.
Paralizirajuća krivnja.
Svaki me osjećaj izjedao tijekom njezina oporavka.
Moje su noćne more bile vrlo stvarne pa poslije nikad ne bih mogao zaspati.
Previše bih se uzrujao da bih mogao ponovno zaspati.
Isprao sam sapunicu, otvorio vrata tuš-kabine i izišao da se osušim.
Previše sam brinuo i više to nisam htio poricati. Time je Jade predstavljala
opasnost za moj razum.
Ako je pojebem, gotov sam.
Koliko god to bilo teško, moram je izbaciti iz svog života.
Preboljet ću to.
Preboljet ću nju.
 Bila bi sigurna jer ne bi bilo mene da joj zajebem život.
Ako mi ne bude blizu, s vremenom će izblijedjeti i postati tek daleka
uspomena.
Prsa su me boljela i osjećao sam se prazno. U nekoliko tjedana Jade Sinclair
mi je preokrenula život naglavce.
Moram ga vratiti na stari kolosijek.
Trebao sam san. Trebao sam jesti. Nisam trebao jebenu erekciju svaki put
kad sam kraj nje.
Moj se život bio zasnivao na poretku i ravnoteži. Imao sam previše
odgovornosti da ne bih morao zadržati hladnu glavu.
Odbacio sam ručnik u košaru i otišao gol do spavaće sobe, znajući da mi ne
treba dugo da se spremim za gala večeru.
Večernje odijelo visjelo je na vratima garderobe pa sam posegnuo u ladicu
po bokserice.
Kad sam otvorio ladicu, pogled mi je pao na crvenu kutijicu koju sam tamo
stavio kad sam doveo Jade kući iz bolnice.
Poželio sam zatvoriti ladicu, ali nisam mogao. Uzeo sam kutijicu, a kad
sam je otvorio, osjetio sam kako mi se srce steglo.
Poslije nesreće imao sam trenutak privremena ludila i kupio sam prsten.
Mislio sam da sam spreman vezati se jer više nisam mogao zamisliti život
bez nje.
Golem dijamant optočen platinom presijavao se i blještao. Podsjetio me na
nju.
Ne mogu to učiniti. Ne mogu.
Ništa što sam osjećao prema Jade nije bilo nimalo racionalno. Opet ću
napraviti neku glupost i povrijediti je. Tako je. Naravno nenamjerno, ali nema
povratka nakon smrti.
Bog zna da to nitko nije znao bolje od mene.
Kad sam kupovao prsten, nisam razmišljao o svim posljedicama veze.
Zatvorio sam kutijicu.
 „Što sam, dovraga, mislio?“ promuklo sam promrmljao.
Gurnuo sam kutijicu na dno ladice.
Nema. Šanse.
Neću je oženiti, a sasvim sigurno neću ni ostati u njezinoj blizini da joj
zagorčim život.
Zalupio sam ladicu.
Jade nije trebala prsten.
Trebala je muškarca koji će uvijek biti uz nju, koji neće posve poludjeti
svaki put kad slomi nokat.
Takvo ponašanje nije bilo normalno.
Nije bilo zdravo.
I svakako nije bilo racionalno.
Moram vratiti kontrolu.
Bila mi je potrebna razdvojenost. Samo će to pomoći.
Jade nije bila žena od koje muškarac može tek tako otići.
Sutra se vraća kući.
Ali i samu pomisao da je nemam uza se, u svom životu, osjetio sam kao
udarac u želudac. Zapravo, toliko me zaboljelo da sam jedva disao.
„Sranje!“ procijedio sam. „Sjeban sam.“
Ušao sam u kupaonicu obrijati se i očajnički pokušavao ne razmišljati o
onome što će se dogoditi.
Jer, iskreno, nisam imao pojma kako smoći snage da odem od Jade.
 DVADESETO POGLAVLJE

Jade

„Malo više u kutu oka“, usmjeravala me Brooke preko videopoziva dok

sam ispred zrcala nanosila maskaru.
Trebalo je vremena, ali uspjela sam namjestiti laptop tako da mi Brooke
može asistirati pri šminkanju.
Lagano sam prešla četkicom kraj ruba oka. „Kad se šminkanje pretvorilo u
jebenu znanost?“ upitala sam je.
Prolazile smo kroz bolan proces nanošenje večernje šminke, a to mi se nije
nimalo sviđalo.
Dakako, katkad bih nanijela malo ruža, možda malo maskare, ali najčešće
sam hodala nenašminkana jer sam bila u divljini usred ničega na milost i
nemilost prirodnih nepogoda.
Općenito, sve te pomade koje sam nanosila na lice bile su posve beskorisne
u mom uobičajenom okružju.
Brooke se nasmijala. „Iskreno, inače se ni ja toliko ne zamaram šminkom.
Ali nedavno sam pohađala tečaj u rekreacijskom centru i mnogo sam naučila.
Pokušavam s tobom podijeliti svoje znanje. Rekla si da želiš lijepo izgledati.“
Uzdahnula sam. „Želim.“
Brooke me navodila tijekom cijelog procesa, pa kad sam se naposljetku
pogledala, bila sam prilično zadovoljna. „Mislim da bolje od ovoga ne može“,
rekla sam blizanki.
„Okreni se“, zatražila je.
Okrenula sam se oko sebe, skinula ručnik koji sam ovila oko sebe kao
zaštitu da mi šminka ne padne na večernju haljinu i zakoračila unatrag kako bi
me Brooke bolje vidjela.
„Savršeno“, rekla je. „Izgledaš prekrasno, Jade.“
Prišla sam stoliću, spustila laptop i sjela pred ekran. „Jesi li sigurna? Ne
misliš li da smo malo pretjerale?“
Brooke je napravila grimasu. „Ni slučajno“, usprotivila se. „Ne bi svatko
mogao nositi ovu haljinu kao ti, a riječ je o gala večeri i koktelu s gomilom
bogataša koji će doći dotjerani. Izgledaš neodoljivo.“
Skye me nagovorila na crnu koktel haljinu. Rekla je da je seksi, ali ne i
droljasta. Pristajala mi je, lijepo mi je padala niz tijelo te je bila vrlo elegantna s
okruglim izrezom naprijed i otvorenim leđima. Sviđali su mi se crni čipkasti
rukavi, blago pričvršćeni na nadlakticama. Rub haljine dosezao je do vrha
koljena.
„Nisam navikla nositi haljine“, rekla sam Brooke.
„Nosila si haljinu na mome vjenčanju“, podsjetila me.
„Učinila sam to zbog tebe“, gunđala sam.
„Onda ovu nosi zbog sebe“, navaljivala je. „Ili možda zbog Elija?“
„Pomalo oboje“, priznala sam. „Sve je to organizirao zbog mene. Želim
lijepo izgledati.“
„Sestro, izgledaš bolje od lijepog“, odgovorila je Brooke. „Slinit će cijelu
noć.“
Jesam li htjela da Eli slini zbog mene? Da, sasvim je moguće da jesam.
„Jedva da me dotakao od nesreće“, priznala sam. „Pretpostavljam da mu
želim privući pozornost.“
„Oh, Jade, pa već je imaš“, uvjeravala me. „Da si samo mogla vidjeti kako
je bio slomljen zbog tvoje nesreće, znala bi to. Jedva da je jeo i spavao.“
 „Znam. Zamijetila sam kad su lijekovi za smirenje popustili. Ali drukčiji je,
Brooke. Ne znam kako to objasniti, ali... udaljen je.“
„Oporavljala si se od teških ozljeda“, napomenula je.
Nisam točno mogla odrediti tu promjenu, ali me zabrinjavala.
„Nadam se da imaš pravo.“
„Voliš li ga?“ upitala je brzo. „Ne, čekaj. Ja sam ti blizanka. Znam da ga
voliš.“
Polako sam kimnula. „Da. Nisam sigurna kad se to dogodilo, ali to me jako
plaši.“
„Znam da i on to osjeća. Ja nisam zabrinuta. Strah će nestati, Jade“, nježno
je rekla. „Obećavam.“
„Jasno je rekao da me želi u svome krevetu, Brooke. Ali osjećaji nisu bili
dio dogovora. On nije tip koji se želi vezati. To mi je već rekao.“
„Sere“, odgovorila je Brooke. „Eli Stone je toliko zaljubljen u tebe da ne
može normalno razmišljati. Možda je sve počelo kao igra ili flert, ali negdje
usput sve se promijenilo.“
„Za mene sigurno jest“, priznala sam.
„I za njega“, insistirala je. „Stvari ne ispadnu uvijek po planu, ali to je
najbolja stvar u životu. Iznenađenja.“
„Poput Liama?“ upitala sam smiješeći se. Obožavala sam supruga moje
blizanke, ali sam žalila što nije živio u Kaliforniji.
Brookeino lice se smekšalo, a oči su joj zaigrale na sam spomen njegova
imena. „Liam i ja uopće nismo trebali biti zajedno. Ali nekako sam oduvijek
znala da je on jedini muškarac kojega bih ikad mogla voljeti. Počne s požudom,
a onda... bum! Više nisam mogla živjeti bez njega.“
„Čini te sretnom“, rekla sam.
„Da“, potvrdila je.
„Doista ga želim mrziti jer te odveo daleko od mene, ali ne mogu“, rekla
sam joj.
„Nije važno“, rekla je. „Uvijek ćemo biti tu jedna za drugu. Kad si
nastradala, Liam je spakirao kovčege dok sam ja bila izbezumljena. Ali nije bilo
u pitanju hoću li doći ili ne. Razumije to, i on je htio doći. Poseban je u tome.
Kad ga trebam, uvijek je bespogovorno uz mene.“
„A kako imamo svoje avione, možemo se vidjeti kad god poželimo“,
našalila sam se.
„Upravo tako“, rekla je. „A sad kad sam se vratila s puta, stalno ćemo
razgovarati. Jako ste mi svi nedostajali.“
„I ti si nama nedostajala“, rekla sam na rubu suza.
„Nemoj plakati“, upozorila me. „Upropastit ćeš šminku.“
Nasilu sam zatreptala da zaustavim suze. „Sve je pod kontrolom.“
„Zabavi se, Jade. I uživaj u večeri s vrlo zgodnim tipom. Većina slobodnih
žena na svijetu će ti zavidjeti.“
Zastenjala sam. „O, Bože. Nisam ni razmišljala o tome.“
Meni je on bio samo Eli. Svima drugima bio je najpoželjniji neženja na
svijetu.
Nasmijala se. „Onda nemoj misliti na to.“
Još smo malo čavrljale, a onda smo se oprostile.
I prvi sam put bez žalosti završila razgovor sa svojom blizankom.
Da, katkad sam osjećala Brookeinu odsutnost, ali sam znala da ma kolika
nas udaljenost dijelila, uvijek ćemo imati tu posebnu vezu blizanki koju se ne
može prekinuti.
I mogle smo premostiti tu udaljenost kadgod se poželimo vidjeti ili provesti
vrijeme zajedno.
Naše nam je nasljedstvo olakšalo letenje.
„Hej, jesi li spremna?“ začula sam Elijev bariton kad je ušao kroz dnevni
boravak.
Ustala sam, prokleto nervozna zbog izgleda na koji nisam navikla.
„O, moj Bože“, bez daha sam rekla kad je ušao u prostoriju.
Toliko sam bila zaokupljena spremanjem da nisam ni pomislila da će se i
Eli dotjerati.
 Već sam znala da oduzima dah u odijelu.
Ali nisam bila pripremljena vidjeti ga u smokingu.
„Izgledaš... savršeno“, promrmljala sam.
Eli me podsjetio na slatkiš koji čovjek obožava. Zna da nije dobar za njega,
ali ipak ga želi. Bio je to iskonski izazov, i znala sam da se neću moći zadovoljiti
jednim zalogaj em.
Nosio je smoking poput odijela krojenog po mjeri. Djelovao je opušteno u
formalnoj odjeći i nosio ga je elegantno i dostojanstveno kao rijetko koji
muškarac.
„Isuse, Jade“, progovorio je svojim promuklim, dubokim glasom kad je
stao preda me. „Želiš li me ubiti?“
„Ne“, iskreno sam odgovorila. „Potrudila sam se izgledati dobro pod rukom
najzgodnijeg muškarca na zabavi.“
„Izgledaš prekrasno“, rekao je, ali nije zvučao posve sretan. „Što si to
učinila s kosom?“
Okrenula sam se i pokazala mu punđu koju me Skye naučila načiniti.
„Koktel frizura.“
Bila je to razmjerno jednostavna frizura koju je držala velika srebrna kopča,
a ostavila sam nekoliko uvojaka koji su mi se njihali uz lice.
„Volio bih je raspustiti da ti osjetim kosu“, promuklo je rekao.
Okrenula sam se prema njemu. „To je i bio plan“, vedro sam odgovorila.
„A ta će mi haljina cijele noći remetiti misli.“
„Pokrivena sam“, rekla sam, potajice uživajući u pohotnu pogledu u
njegovim čarobnim, vatrenim očima dok su klizile mojim tijelom nadolje, pa
ponovno gore prema licu.
„Idemo“, viknuo je i uzeo me za ruku.
Iznenada je to izrekao, ali nisam se uvrijedila kad je uzeo moju crnu
torbicu. Smiješila sam se dok sam ga slijedila što sam brže mogla u visokim
potpeticama, znajući da sam postigla cilj - da mu izgledam dobro pod rukom.
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

Jade

Na zabavi smo bili već cijeli sat, ali svi su još zurili u nas. Eli me nije
napuštao i zajedno smo „napali“ švedski stol.
Popila sam nekoliko pića kako bih se opustila, ali nije mi baš pomoglo.
„Osjećam se kao u akvariju“, rekla sam Eliju dok smo uronili u gomilu.
„Svi te promatraj u.“
Kao što je obećao, upoznao me s toliko ljudi da sam većini smjesta
zaboravila imena.
Nagnuo se k meni. „Ne promatraju mene“, odgovorio je. „Svi gledaju
tebe.“
„Hvala“, odgovorila sam. „Sad se osjećam mnogo bolje.“
„Naviknut ćeš se. Zanimanje za novoga milijardera s vremenom popusti i
ubrzo se okrenu sljedećoj nepoznatoj osobi koja se pojavi. Zasad nije tako
strašno, zar ne?“
Je li bilo strašno? Pa mislim da nije bila takva noćna mora kakvu sam
očekivala. „Nije strašno“, složila sam se. „Većina ovih ljudi ima iste brige kao i
ljudi koje poznajem. I zaprepastila me spoznaja koliko ih je već doniralo
udrugama za očuvanje prirode i divljih životinja.“
Nacerio se. „Neću reći da sam ti to rekao.“
 „Ali to želiš“, sa smiješkom sam rekla. „I nije mi problem priznati da si
imao pravo.“
Ne računajući znatiželjne poglede, većina koju sam upoznala govorila je u
početku o svojim supružnicima, djeci i motivima dolaska. Razgovarali su i o
višemilijunskim poslovima, ali sve je to bilo dijelom općenite konverzacije, kao
što bi svatko drugi govorio o svom poslu. Razlika je bila u tome što su ovi ljudi
raspolagali mnogo većim svotama od većine ljudi.
„Ako sam te od nekoga odvukao, imao sam dobar razlog. Kao i u svakoj
drugoj skupini, ni ovdje nisu svi ugodni“, upozorio je.
„To je točno kod svakog okupljanja“, zamijetila sam.
Kimnuo je. „Ali ovdje večeras ima priličan broj gostiju s oštrim
pandžama.“
„Ako me pokušavaš upozoriti na svoje bivše djevojke, već sam ih vidjela“,
namršteno sam rekla.
Bogati su poduzetnici bili posvuda, ali prepoznala sam i neke slavne osobe
dok smo obilazili gomilu. Naravno, nehotice sam zapazila da je nekoliko
prekrasnih ljepotica nekoć bilo pod Elijevom rukom - baš kao što sam ja sada
bila.
„Nijedna mi nije bila djevojka“, poricao je.
„A što su onda bile?“
„Dogovori“, odgovorio je isprekidanim glasom. „Htjele su isto što i ja.
Polako sam zatresla glavom. „Ne bih rekla. One su među onima koji zure. I
te žene promatraju nas oboje. Jesi li prekinuo kad su ti dosadile?“
Iz vrlo mnogo razloga bojala sam se njegova odgovora.
„Da.“
Od te kratke riječi srce mi je zastalo. Možda smo Eli i ja postali neka vrsta
prijatelja, ali nisam bila u nimalo boljem položaju od svih tih žena koje su mu
dosadile u prošlosti.
Ovo nikad nije trebalo biti dugoročno. Prihvatila sam to. A sada ću morati
igrati po pravilima.
Zašutjela sam dok je on kružio pogledom po gomili.
 Napokon sam se nagnula k njemu tako da su mi usta bila kraj njegova uha.
„Obećaj da ćeš mi reći kad bude svršeno“, nježno sam zatražila. „Voljela bih da
ostanemo prijatelji.“
Nisam htjela biti žena koju je nekoć odbacio, ako se ikad sretnemo nakon
našeg prekida. Nisam htjela da se dovedemo u situaciju da se ne možemo sresti
bez predbacivanja.
Bliže se nagnuo. „Ne mogu ti biti prijatelj, Jade. Nikad ti ne bih mogao biti
prijatelj.“
Srce mi je potonulo. Uvjerenje u njegovu glasu bilo je stvarno. Ništa nije
moglo izrasti iz ovog disfunkcionalnog odnosa s Elijem.
Kako je i namjeravao, ovo je bio obostrano ugodni dogovor koji traje dok
jedno od nas, ili oboje, odluči da to više ne želi.
„Dobro“, tiho sam rekla i okrznula ga pogledom.
Možda sam to samo umislila, ali učinilo mi se da sam mu u očima vidjela
malo ranjive neodlučnosti, ali je brzo nestao.
„Jade, ja..“
„Nemoj“, prekinula sam ga. „Od početka smo znali u što se upuštamo. Bio
si posve jasan. Bez vezanja. A ja sam to prihvatila.“
Nisam htjela njegovo sažaljenje jer sam se zaljubila u njega, kao i druge
žene u prostoriji koje su ga požudno proždirale pogledom.
Nisam htjela pristupiti tom klubu.
Nosit ću se sama sa svojim razočarenjem.
Znala sam kakav je dogovor kad sam postala intimna s Elijem. Ali možda
sam se duboko u srcu nadala da bi se to moglo promijeniti.
„Hej, Eli“, zazvao je muški glas.
Pogledala sam tko ga doziva i ugledala muškarca otprilike Elijeve dobi
kako nam prilazi.
Muškarac plave kose nije ni izbliza izgledao tako elegantno i dotjerano kao
Eli. Zapravo, podsjetio me na bezbrižnog surfera koji je slučajno navratio na
piće.
 Skrenula sam pogled na Elija koji se namrštio. Bilo je očito da Eli nije bio
sretan što vidi tog gosta.
„Joel“, kratko je odvratio Eli.
Osjetila sam napetost među njima dvojicom, ali nisam uspjela dokučiti
razlog.
„Svratio sam samo da ti ovo dam“, rekao je Joel Eliju i pružio mu veliku
omotnicu s dokumentima.
Proteklo je nekoliko dugih, mučnih trenutaka, koji kao da su trajali cijelu
vječnost.
Eli nije napravio nikakav pokret da prihvati omotnicu.
Ali donositelj omotnice također nije odavao znakove odustajanja.
Bez razmišljanja sam posegnula i zgrabila omotnicu iz Joelovih ruku jer
sam uočila izmučeni izraz na Elijevu licu pa više nisam mogla izdržati.
„Hvala“, naglo sam rekla, spremna učiniti bilo što da uklonim namučeni
izraz iz Elijevih očiju.
Joel se okrenuo, tužno mi se nasmiješio i brzo nestao u gomili.
„Što je to?“ upitala sam Elija. „Što nije u redu?“
„Ne znam što je to, a i ne zanima me“, uzrujano je rekao Eli. „Ostavi to.
Baci. Boli me kurac.“
Ispipala sam omotnicu i osjetila da je vrlo lagana, a sadržaj me podsjetio na
karton ili nešto slično. „Mogu li je otvoriti?“
Osjetila sam da bi bilo mudro jednostavno je baciti.
Potpunu Elijevu šutnju shvatila sam kao odobrenje pa sam polako otvorila
omotnicu.
Iznenađeno sam ugledala Elijeve fotografije.
Eli kako planinari.
Eli kako peca.
Eli kako skače padobranom.
Kad sam stigla do posljednje fotografije, zapitala sam se zašto nikad nisam
vidjela da se smije kao na tim fotografijama.
Namrštila sam se kad sam pogledala posljednju fotografiju.
Dva su muškarca stajala jedan kraj drugoga i ličili su kao jaje jajetu.
Jedan je bio Eli bez plemenske tetovaže.
A drugi je bio Eli s tetovažom koju sad ima.
„Ne razumijem“, rekla sam sama sebi prelazeći prstom preko tetovaže.
„Jesi li to ti na obje fotografije?“
Prepoznala sam Elijev osmijeh, ali nije bio na licu čovjeka s tetovažom.
Je li to bila nekakva fotomontaža?
„Jesi li to ti na obje fotografije?“ ponovno sam promrmljala.
Moj je pratitelj napokon prekinuo šutnju kad je svrnuo skamenjeni pogled
na fotografiju koju sam držala.
„Ne, nisam ja na obje fotografije“, oštro je rekao. „Ovo sam ja.“ Pokazao je
na muškarca s tetovažom.
„A tko je onda ovo?“ upitala sam pokazujući na drugog muškarca.
Bila sam ozbiljno zbunjena. Dva su muškarca bila identična, ali prepoznala
sam Elijev osmijeh.
„To je moj brat, Austin“, rekao je niskim, opasnim glasom. „Bili smo
jednojajčani blizanci.“
„Gdje je on sada?“ upitala sam uzdrhtalim glasom.
„Mrtav je. Poginuo je prije gotovo četiri godine“, promuklim je glasom
rekao Eli.
Gotovo sam ispustila omotnicu dok sam na brzinu vraćala fotografije
unutra, a srce mi se steglo kao u škripcu kad sam uzela Elija za ruku i povela ga
prema izlazu.
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Jade

Srce mi je još lupalo kao ludo kad nas je Eli u tišini dovezao kući.
Nisam uspijevala vratiti dah dok smo ulazili u njegovu modernu vilu na
plaži. „Reci mi što se dogodilo, Eli. Molim te.“
Vjerojatno većina ljudi na zabavi nije zamijetila ili osjetila bol koja je
obuzela Elija. Boljelo me jer sam znala da njega boli. Nisam znala zašto se to
događa, ali sam osjećala njegovu unutarnju bol, osjećala je kao svoju.
Možda zato što sam znala što je ljubav među blizancima i nisam mogla ni
zamisliti da moram preživjeti smrt svoje sestre.
Slijedila sam Elija dok je skidao sako, objesio ga u prolazu o stolac u
blagovaonici i nastavio do dnevnog boravka da si natoči piće.
Nije čak ni uzeo led iz bara. Samo si je natočio veću količinu viskija u čašu.
Obišla sam ga i otišla do hladnjaka da si natočim čašu vina, a onda sjela na
kauč.
„Ne govorim o Austinu“, zarežao je. „Nikad.“
Uzdahnula sam od olakšanja kad je sjeo u fotelju nasuprot mene. Izula sam
štikle i ispružila noge pred sebe. „Kako možeš ne govoriti o tome?“ upitala sam,
očajnički se nadajući da će mi ispričati što se dogodilo.
Bilo mi je posve jasno da ga je to progonilo. Čak sam i sad vidjela
izgubljen pogled u njegovim očima.
Popio je pola čaše viskija prije nego što je grubo odgovorio. „To se
dogodilo prije četiri godine. Joel je bio najbolji Austinov prijatelj. On je fotograf
i očito je mislio da bih želio te fotografije. Kraj priče.“
Začula sam upozorenje u njegovu glasu, ali nisam namjeravala popustiti.
Znala sam u srcu da treba govoriti o svom blizancu. Sad mi je sve imalo smisla.
Tek je trebao prihvatiti smrt svog brata, ma kako to bolno bilo. „Kako je umro?
Bio je mlad.“
„Mlad i glup“, oštro je odgovorio.
Eli me pogledao i nastavio. „Austin i ja smo bili bliski, baš kao ti i Brooke.
Ali sranje se dogodilo kad smo otišli na različite fakultete.“
Popio je ostatak pića i otišao po sljedeće. Otpila sam gutljaj vina i čekala.
Ako je potrebno, sjedit ću na kauču cijelu noć dok mi Eli sve ne ispriča.
Vratio se i sjeo, s čašom punom do ruba. „Želiš li čuti cijelu prokletu priču,
ispričat ću ti“, promuklo je rekao. „A poslije toga više nikad ne želim govoriti o
tome.“
Kimnula sam i nisam prozborila ni riječ.
„Austin je bio šesnaest minuta stariji od mene i trebao je biti nasljednik
očeva posla i bogatstva. Naravno da bih i ja dobio svoj dio, ali uvijek se
pretpostavljalo da će on živjeti ovaj život, ne ja. A mene nije bilo briga. Nikad
ovo nisam želio. Nikad nisam želio pozornost. Moj je dječački san bila
svemirska tehnologija i bio sam sretan kad sam otišao na sveučilište Caltech kao
bih dobio doktorat. Nisam želio voditi obiteljski posao, pa mi je bilo drago što se
Austin spremao na Harvard diplomirati poslovnu administraciju.“
„Jesi li diplomirao?“ bez daha sam upitala, zaprepaštena činjenicom da je
Eli htio postati raketni znanstvenik. A možda sam bila i pomalo zadivljena jer je
bilo vrlo teško upisati se na Caltech.
Kimnuo je prije još jednog velikog gutljaja, pa nastavio govoriti. „Upravo
sam završio doktorat kad je Austin poginuo.“
„Tako mi je žao“, brzo sam odgovorila. „Što se dogodilo?“
„Austin i ja oduvijek smo bili različiti. Reflektori su uvijek bili upereni u
njega jer je bio mnogo društveniji od mene. Nije bilo toga što Austin ne bi učinio
da privuče pozornost. A ja sam ga idolizirao jer sam bio sramežljiv. Volio sam
čitati u tišini, a Austin je bio sportski fanatik, interes koji je dijelio s ocem. Tako
da su njih dvojica mnogo vremena provodili na utakmicama i zajedno se bavili
različitim sportovima.
„Jesi li se osjećao isključenim?“ nježno sam upitala.
Odmahnuo je glavom. „Ne. Tata se pobrinuo da sa mnom radi druge stvari.
Znam da me volio jednako kao i Austina. Ali moj je brat uvijek bio predvodnik,
a ja povučeni štreber.“
Eli je bio poput mene.
Bilo je teško zamisliti ga društveno neprilagođenog, ali možda se prilagodio
ulozi u kojoj se sada nalazio.
„Više nisi štreber“, uvjerila sam ga.
Slegnuo je ramenima. „Kao što sam rekao, nisam mario. Odgovaralo mi je
biti u pozadini i pustiti Austina da se eksponira. Bio sam zadovoljan svojom
sudbinom. Zapravo, točno sam to i htio.“
„Jeste li bili bliski tijekom studija?“ Očito nisu bili zajedno, ali to ne znači
da nisu razgovarali. A kako novac nije bio u pitanju, mogli su se naći bilo kad
izvan predavanja.
„U početku smo bili“, odgovorio je. „Ali nakon godinu, dvije Austin je
podivljao. Počeo je propuštati predavanja i svaki put kad bi me nazvao bio je
drogiran ili pijan. Upao je u ludo društvo bogataša na Harvardu. Alkohol, žene,
droga i partijanje postali su mu glavna preokupacija, a koliko god o tome
razgovarali, ništa se nije mijenjalo. Roditelji bi ga poslali na odvikavanje, vratio
bi se na fakultet i prije ili poslije ponovno vratio na staro. Nakon pet godina na
istočnoj obali otac ga je vratio u Kaliforniju. Pretpostavljam da se nadao da će ga
uspjeti dovesti u red bude li kod kuće.“
„Ali nije uspjelo?“ upitala sam.
„Katkad jest“, promuklo je rekao. „Kvragu, bilo je trenutaka kad bismo se
ponadali da će doći k sebi. Možda je to bilo najteže. Zavladao bi optimizam, a
onda bismo opet bili skršeni kad bi ponovno nestao. Znali smo da negdje luduje.
Ali uvijek bi se vratio kući.“
Dok se jednom nije vratio.
 Već sam znala da priča nema sretan svršetak, ali htjela sam čuti kako je
stradao.
„Dolazio sam u San Diego koliko sam mogao, ali nije bilo dovoljno“,
objasnio je Eli. „Pred kraj je Austin radio svakakve gluposti. Gotovo kao da je
imao želju umrijeti. Nisam ja bio taj koji se volio penjati po liticama, utrkivati se
sportskim automobilima ili se baciti na bilo kakav ekstremni izazov koji mi
padne na pamet. Imao sam hobije, ali kako sam naporno učio na fakultetu, htio
sam iskoristiti svoje obrazovanje.“
„Dakle, te stvari nisu uopće bile tvoja ideja?“
Nije čudo da Eli kojega sam upoznala nije odgovarao Eliju koji je izvodio
sve one vratolomije.
„Uopće ne uživam u tome“, priznao je. „Pretpostavljam da bih uvijek
mogao smisliti nešto pametnije. Imao sam vrlo malo slobodnoga vremena. Znao
me pozivati, ali obično bih bio zauzet učenjem. A sada to radim vjerojatno da bih
sačuvao uspomenu na njega.“
Ispustila sam dah koji sam nenamjerno zadržavala. „Nisi ti kriv, Eli“,
odlučno sam rekla.
Kad je rekao da nije dovoljno često dolazio kući, znala sam da okrivljuje
sebe.
„U kurac, pa bio sam mu brat blizanac“, opsovao je i otpio još viskija.
„Trebao sam biti više prisutan, makar morao izvoditi sve te gluposti s njim.
Najgluplje je što sam se ozbiljnije počeo baviti tim stvarima tek nakon njegove
smrti.“
Zapravo, nije bilo tako glupo. Eli je osjećao bol gubitka brata blizanca i
očajnički je pokušavao na neki način održavati Austina živim. Pokušavao je to
pretvarajući se u svog brata.
Dok je objašnjavao, kimnuo je prema omotnici u mojoj ruci. „Ta fotografija
nas dvojice na jednoj od njegovih utrka snimljena je kad smo posljednji put bili
zajedno. Bilo je to ljeto kad sam završio doktorat. Zadirkivao me da sam
dosadan i da ne uživam životu. Počeli smo provoditi više vremena zajedno i bio
sam prokleto odlučan da ga vratim na pravi put, makar se morao pentrati po
planinama i visjeti s litica.“
Osjetila sam kako mi se oči pune suzama. Pokušala sam se kontrolirati.
Znala sam da priči tu nije kraj. Ali ubijala me pomisao koliko se Eli trudio
približiti se bratu, a ipak nije uspio spasiti Austina.
Promatrala sam kako je ispraznio čašu i tresnuo je o stol pred sobom. „Brat
mi je znao reći da se prepustim ludilu. To je otprilike bio moto njegova života.
‘Prepusti se ludilu, braco.’ To je posljednje što mi je rekao onoga dana kad je
poginuo.“
Srce mi je potonulo. Eli je očito primio k srcu bratove riječi i pretvorio se u
osobu kakva zapravo nije bio, kako bi sačuvao sjećanje na brata.
Tetovaža na ruci.
Sulude vratolomije.
Ekstremni izazovi.
Preuzimanje očeve tvrtke.
Sve što je Eli radio od bratove smrti vodilo je tome da se pretvori u
dvostruku osobu. Svog brata i sebe.
Na neki sam način razumjela to što radi. Bog zna da bih učinila sve kako
bih pobila činjenicu da sam izgubila Brooke. Ali nisam to zapravo mogla
zamisliti jer nisam morala prolaziti kroz to. Eli je morao.
„Ne moraš biti Austin“, nježno sam mu rekla. „Možeš poštovati uspomenu
na njega bez potrebe da se pretvoriš u inačicu vas dvojice.“
Eli je zurio u mene. „Tražio je to. Želio je da se prepustim ludilu.“
Da je moja sestra tražila nešto posebno od mene, vjerojatno bih i ja to
učinila. Ali mislim da je bilo vrijeme da Eli prestane pokušavati biti netko drugi.
Suze su se otele i pustila sam ih da teku. Srce me boljelo i to je bio jedini
način da olakšam bol. „Mislim da nije tako mislio. Kako je umro?“
„Austin je volio to zemljište koje si htjela kupiti od mene. Bilo je idealno
mjesto za zabave. Nikoga uokolo. Nema policije da ga uhite zbog droge. Nema
problema zbog buke njegovih ludih partijanera, poput Joela i ekipe s fakulteta.
Joel i još nekoliko prijatelja bili su iz Kalifornije pa partijanje zapravo i nije
prestalo kad je otac vratio Austina kući. Samo se promijenilo mjesto.“
Srce mi je bilo u grlu, ali sam procijedila tri riječi. „Što se dogodilo?“
„Još jedna zabava na obiteljskom posjedu. Do današnjega dana nismo
sasvim sigurni što se dogodilo. Joel i još nekoliko Austinovih prijatelja su se
onesvijestili. Idućeg su ga jutra našli na dnu litice. Austin je pao i slomio vrat.“
Zatomila sam jecaj ugrizavši se za usnu.
Eli me naposljetku pogledao ravno u oči i dovršio. „Htjela si znati zašto ti
ne želim prodati to zemljište?
Možda zato što mi nije beskorisno. Moj je brat tamo poginuo, Jade. Svoje
posljednje trenutke proveo je na toj litici, vjerojatno posve pijan i napušen, prije
nego što se sunovratio u smrt. Ne mogu prodati taj posjed jer mi je brat tamo
proveo posljednje trenutke na Zemlji. Mrzim to prokleto mjesto, ali ne mogu ga
se riješiti.“
Razlog zašto je izgubio kontrolu kad me vidio na rubu litice sada mi je bio
posve jasan. Prestravio se, jer je već nehotičnim padom izgubio nekoga tko mu
je bio drag. I kao s bratom, sebe je krivio zbog moje nesreće.
Odustala sam od pokušaja da se pretvaram kako mi se srce ne lomi zbog
Elija. Ustala sam, prišla mu i uskočila mu u krilo kako bih mogla oviti ruke oko
njegova tijela koje je podrhtavalo.
Spustio je glavu, a ja sam je pokrila svojom. Tješila sam najhrabrijeg
muškarca kojeg znam dok je jecao.
 DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Jade

Nisam znala bi li se Eli tako otvorio da nije popio priličnu količinu viskija,
ali nije ni bilo važno.
Nekako sam znala da mu je bilo potrebno žalovanje kako bi sredio oluju
osjećaja koje je predugo potiskivao u sebi.
Suze su mi tekle, njegova ih je bijela košulja upijala dok sam ga grlila kao
da mi život ovisi o tome.
Zastenjala sam kad se napokon pribrao i ustao sa mnom u naručju. „Što
radiš?“ iznenađeno sam upitala.
Nježno me spustio na tlo i nastavio sušiti suze koje su mi se kotrljale niz
lice. Kad je završio pomazio me dlanom po licu i promuklo rekao: „Sad ću
doznati gdje je skriven zatvarač na ovoj haljini.“
Srce mi je poskočilo kad sam ugledala duboku vatru u njegovim očima.
„Znam gdje je“, bez daha sam ga obavijestila.
Duboko u sebi vjerojatno sam znala da nije dobra ideja biti tjelesno intimna
s Elijem, ali čekala sam ga toliko dugo da nisam bila u stanju reći ne.
S Elijem je bilo sve ili ništa. S ovim muškarcem ništa nije bilo na pola puta.
„Onda predlažem da mi kažeš gdje je prije nego što rasparam haljinu“,
upozorio me.
 Njegove krupne ruke uronile su mi u kosu, zbog čega je kopča ispala, a
kosa mi se prosula po ramenima.
„Bolje“, zadovoljno je rekao, trenutak prije nego što su mu usne progutale
moje.
Bila sam izgubljena od trenutka kad su nam se usne dotaknule.
Dozlogrdilo mi je uskraćivati Eliju sve što mu mogu dati. Bila sam
zaljubljena u njega, a koliko god taj osjećaj bio zastrašujuć, nisam namjeravala
pobjeći.
Previše sam ga željela.
Da, vjerojatno ću ga naposljetku izgubiti, jer je takav bio dogovor. Ali
barem ću osjetiti kako je to biti s nekime koga voliš.
Ovila sam mu ruke oko vrata, a prsti su mi se zapleli u grube pramenove
njegove kose.
Cvilila sam mu na usnama, a tijelo me preklinjalo i molilo još.
„Eli“, zastenjala sam kad mi je oslobodio usne.
Zabacila sam glavu, uživajući u osjećaju njegova gladna jezika na
osjetljivoj koži moga vrata.
Svaka smislena misao me napustila dok je Eli zauzimao svaku stanicu mog
tijela.
Nisam imala kontrolu, niti sam je htjela. Samo sam htjela potonuti u Elijev
vreli, senzualni dodir.
Nježno mi je grickao kožu vrata, a taj me erotski osjećaj gurnuo preko ruba.
Pokušavala sam ugurati ruke između nas kako bih mu skinula košulju.
Trebam ga dodirnuti. Moram ga dodirnuti.
Pokreti su mi bili toliko mahniti da se Eli odmaknuo, skinuo košulju i bacio
je na pod.
Usta su mi se osušila. Eli Stone vjerojatno je bio najsavršenije građen
muškarac na svijetu, a u ovome trenutku bio je moj.
Prišla sam mu i prošla rukama preko njegovih mišićavih prsa, a prsti su mi
gotovo izgorjeli od vreline njegove svilene kože. Isijavao je vrućinu poput
pećnice, a ja sam bila spremna baciti se u taj plamen.
Podigla sam glavu i pogledala ga. „Savršen si“, izvalila sam.
Intenzitet njegova pogleda gotovo mi je zaustavio otkucaje srca. Osjećala
sam istu žudnju kakvu sam vidjela u njegovim očima.
Pogleda prikovanoga za moje oči majstorski je pronašao skriveni zatvarač
haljine i spustio ga. Zadržavala sam dah dok me svojim pogledom prikovao na
mjesto.
Povukao je, a ja sam mu pomogla da mi svuče haljinu. Dah mu je zastao
kad je haljina otkrila moje gole grudi. Nisam stala. Izmigoljila sam se iz haljine i
stajala sam pred njim samo u gaćicama i samostojećim čarapama.
„Lijepe gaćice“, promuklo je zamijetio.
To su bile one koje mi je bio dao u Montani. „Bile su dar“, odgovorila sam
drhtavim glasom.
„Isuse, Jade, toliko te želim da me boli dok te samo gledam.“
Tekuća mi je vrelina strujala međunožjem pa sam točno znala o čemu
govori. Cijelo me tijelo preklinjalo da mu olakšam bol.
Omotala sam ruke oko njega. „Neka bol prestane“, predložila sam
dubokim, senzualnim tonom. „Jer i mene boli.“
„Nikad te ne bih ozlijedio“, promrmljao je.
„Onda me pojebi, Eli“, preklinjala sam.
Ispustio je životinjski zvuk dok je sagnuo glavu da me poljubi i upila sam
njegovu požudu.
Zagrljaj mu je bio nezasitan, izazivao mi je usne zubima, a onda bi ih opet
pojeo. To je stalno ponavljao, dražeći me dok nisam poželjela vrisnuti da me
pojebe.
Besramno sam češala svoje tijelo o njegovo, uživajući u osjetu njegove
kože na mojim posve tvrdim bradavicama.
„Treba mi više, Eli“, zacviljela sam kad je napokon podigao glavu.
„I dobit ćeš više, Leptiriću“, promuklo je odgovorio.
„Vjerojatno i više nego što želiš. Ali moram naći prezervative.“
 „Na pilulama sam. Nema čekanja“, insistirala sam, hvatajući ga za rub
gaćica.
„Ne još“, zapovjedio je, uhvativši me za zapešće kako mu ne bih izvadila
kurac. „Želim da oboje uživamo u ovome, a neću dugo izdržati.“
„Nije me briga“, prkosno sam rekla.
„Ja brinem“, zarežao je i jednim mi grubim potezom skinuo gaćice.
„Naskoči.“
Smjesta sam poslušala, skočivši dovoljno visoko da mu obuhvatim struk
nogama dok su mi potrgane gaćice završile na podu.
Tresla sam se dok sam stiskala noge oko njegova struka, a donji dio tijela
gurala prema njemu i picom mu dodirnuh vrelu kožu. „To“, prosiktala sam,
kružeći mu svojim međunožjem po zategnutom tijelu.
Uzdahnula sam uživajući u osjećaju naših tijela sljubljenih golom kožom i
moje pice koja se tare o izbočinu njegova nabrekla kurca.
Eli me zgrabio za guzu i privukao još bliže, a onda prišao najbližem zidu
kako bi me naslonio na njega.
„Dovraga!“ opsovao je kad je šakom udario u zid iznad moje glave. „Ne
mogu se kontrolirati kad si ti u pitanju.“
„Ni ne moraš“, šapnula sam mu uho. „Sa mnom nećeš nikad morati.“
Izgleda da su moje riječi imale odjeka jer sam osjetila kako se oslobodio i
tresla sam se od iščekivanja.
Njegovo je nestrpljenje bilo očito kad se zabio u mene jednim snažnim
udarcem.
Zastenjala sam i zarila mu ruke u kosu. Eli je bio krupan muškarac i osjećaj
širenja kad se do jaja ukopao u mene bio je pomalo bolan. Ali osjećaj intimne
sjedinjenosti s njim bio je neusporedivo intenzivniji od blage, trenutne boli.
„Da, Bože, Eli. Tako dugo sam to željela“, priznala sam.
Stenjao je. „Vjerojatno ni blizu tako dugo kao ja.“
Bol je iščezla, samo je ostao iskonski užitak dok mi je Eli stiskao guzu,
izvlačio se i ponovno zabadao u mene.
 Držala sam se za njega, a on je uspostavio ritam koji je prijetio da će mi
oduzeti razum.
Tako me jako zgrabio za guzu da sam znala da će mi vjerojatno ostati
tragovi njegovih prstiju, ali njegov stisak mi je pomogao da mu krenem ususret
pri svakom ubodu. Kukovi su mi se njihali dolje i naprijed, prihvaćajući svaki
njegov nalet.
„Eli. Tako mi je dobro“, stenjala sam.
Izbezumio me, kao što sam oduvijek željela, ali ipak se nisam mogla
pripremiti da će biti tako čarobno.
Nikad se nisam osjećala tako živom. Svaka ja stanica mog tijela bila
ispunjena okusom, mirisom, žudnjom Elija Stonea.
To je bilo previše.
A opet nije bilo dovoljno.
„Uzmi što ti treba, Jade“, promrmljao je. „Neću dugo izdržati.“
Slijedila sam instinkt jer nisam imala pojma što mi treba. Čvršće sam
stegnula noge oko njega kako bi skratila i pojačala njegove pokrete. Baš mi je to
trebalo da pojačam stimulaciju klitorisa.
Orgazam me podigao u nebesa i bio je gotovo zastrašujuć.
„Eli“, stenjala sam dok sam osjećala kako mi se zateže svaki mišić u tijelu.
Pritisak je bio gotovo neizdrživ dok me preplavljivao vreli val naslade,
pogodivši me tako intenzivno da mi se cijelo tijelo treslo. Jahala sam na tom
valu požude dok me nije progutao, a onda izbacio.
Osjetila sam zatezanje Elijevih mišića i znala sam da ga je grčenje mojih
mišića dovelo do vrhunca.
„Jebem ti!“ oštro je opsovao, a dah mu je bio isprekidan i uzbuđen.
Dahtala sam dok smo se oboje borili za zrak.
Eli me uhvatio pod guzove i malo podigao, otišao do kauča i stropoštao se
na njega. Pao je na leđa i svojim tijelom amortizirao moj pad.
Tijela su nam bila slijepljena od znoja i u tišini sam čekala da mi se otkucaji
srca i disanje normaliziraju.
 „Bilo je nevjerojatno“, rekla sam Eliju kad sam se naposljetku vratila u
svoje tijelo.
„Ali postoji jedan problem“, lijenim je glasom odgovorio.
Malo sam odmakla glavu da ga bolje vidim. „Kakav problem?“
Nakrivio je obrvu. „Još te nisam uspio odvući u svoj krevet.“
„Nisi pitao“, zadirkivala sam.
Ustao je, sa mnom u naručju. „Neću pitati. Samo ću te odnijeti. Neću ti dati
priliku da odbiješ.“
Nasmiješila sam mu se na ramenu. Eliju nije išlo traženje usluga, ali u ovoj
situaciji odlučila sam mu dopustiti da dominira.
 DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Eli

„Jebi ga!“ opsovao sam, jer nisam bio u stanju kontrolirati svoje tijelo.
Spotaknuo sam se dok sam pokušavao stresti sako sa sebe i tresnuo uz
glasan udarac o krevet.
„Dovraga!“ viknuo sam, a grlo me toliko boljelo da su mi riječi jedva
izlazile iz usta.
Možda sam bio milijarder, ali u ovom trenutku nisam bio u stanju sklopiti
dvije suvisle rečenice.
Okrenuo sam se na trbuh i smjesta me zapuhnuo Jadein zanosni miris,
zaostao od sinoć na jastuku.
Leptirić.
Otišla je ranije jutros, nakon što sam otišao u ured, ali njezin me
očaravajući miris još pratio.
Iako sam bio bolestan, tijelo mi je smjesta reagiralo na njezin miris na
plahtama.
Moram je nazvati. Nisam smio jutros otići bez razgovora s njom.
Dok sam je gledao kako spava poput anđela, iscrpljenu jer tijekom noći nije
uhvatila baš mnogo sna, nisam imao srca buditi je, iako sam znao da trebamo
razgovarati. Pa sam otišao u ured da pohvatam konce, kako bismo poslije mogli
razgovarati o stvarima koje smo odavno trebali raspraviti.
Jade je bila moja, a vrlo sam dobro znao i da sam ja njezin. Znao sam to
gotovo od našega prvog susreta. Sasvim iskreno, znao sam to gotovo od prve
minute kad sam je ugledao. Moj Leptirić zgrabio me za jaja i srce od prvog dana.
Samo mi je bilo vrlo teško prihvatiti da zaslužujem ženu kao što je ona i da će
ostati sa mnom zauvijek budem li slijedio svoje osjećaje.
Ali dozlogrdilo mi je boriti se protiv vlastite sudbine. Nikad to ni nisam
htio. Moj je jedini strah bio spojiti takvu ženu s tipom kakav sam ja, pa sam
pronalazio sve moguće razloge da to ne učinim.
Istina je da sam bio pravi gad, i bilo je potrebno malo čudo, kao sinoć, da
me vrati u stvarnost.
Trebao sam je i mogao sam se samo nadati da i ona osjeća isto. Dovraga s
činjenicom da je ne zaslužujem. Učinit ću je tako sretnom da nikad neće požaliti
što me prihvatila.
Čeprkao sam po džepu tražeći mobitel.
Morala je saznati što osjećam.
Htio sam da zna.
Ali sinapse u mom mozgu nisu radile baš najbolje, a lijek protiv gripe koji
sam uzeo sigurno nije pomogao. Jedan sam trenutak gorio, da bi se već sljedeći
smrzavao do kosti.
Samo istezanje da dohvatim mobitel izazvalo je kašljanje i bol u rebrima.
Moram nazvati Jade.
Ali ne želim da dolazi ovamo, jer trenutačno kontaminiram cijelu kuću.
Nisam bio siguran imam li trenutačno uopće snage razgovarati, a kamoli
reći joj sve što mi je na umu, ali usredotočio sam se na mobitel i poslao poruku o
tome kako se osjećam. Onda sam ispustio mobitel na krevet, iscrpljen od toga
što sam natipkao nekoliko riječi.
Bolno sam zastenjao kad sam se izvalio na leđa. Osjećao sam se kao da mi
cijelo tijelo gori i sve me boljelo od tjemena do nožnih prstiju.
Samo sam htio da ta agonija prođe, a želja mi se ostvarila kad je lijek
naposljetku počeo djelovati te sam zaspao nemirnim snom.
 *
„Još nije odgovorila?“ upitao sam mamu promuklim glasom dok sam ležao
u bolnici sedam dana nakon što sam se razbolio, gdje su mi zbog dehidracije
davali tekućinu.
Kao da gripa nije bila dovoljna, još sam navukao sekundarnu bakterijsku
upalu pluća koja me nokautirala. Kašalj se toliko pogoršao da su me prsa i rebra
boljela kao da me netko izudarao palicom za bejzbol.
Majka je bacila pogled na moj mobitel. „Ne vidim novih poruka.“
„Sranje! Što ako sam je zarazio? Bila je sa mnom večer prije nego što sam
se vratio iz ureda jer se nisam dobro osjećao od gripe. Možda joj se nešto
dogodilo.“
„Dobro je, Eli“, rekla je majka dok mi je nježno prelazila rukom preko
znojna čela. „Baš mi je jučer poslala poruku u kojoj se zanimala za jednu
investiciju. Nije bolesna.
Isuse! Opet sam se osjećao poput djeteta koje majka čuva kraj kreveta.
Mrzio sam taj osjećaj. Bio sam odrastao muškarac i bilo je ponižavajuće da sam
toliko slab da mi mama mora pomagati.
„Dakle, nije ljuta na tebe?“, potvrdio sam. „Samo ne razgovara sa mnom“
To je boljelo kao vrag. Naglasio sam Jade da ne želim da srlja u San Diego
zbog moje bolesti. Zapravo, insistirao sam da ne dolazi, jer je nisam htio zaraziti.
Ali barem je mogla odgovoriti na moje poruke.
Nešto.
Bilo što.
Iako mi je bilo drago da se nije razboljela, očajnički sam trebao nekakvu
komunikaciju s njom. Već sam jednom bio na njezinoj listi ljudi koje ignorira i
nije mi se svidjelo.
Osjećao sam kao da su mi pluća isjeckana, pa vjerojatno nisam mogao
govoriti. Ali mogao sam se dopisivati.
Donekle.
 Majka me sumnjičavo pogledala. „Zašto bi bila ljuta na tebe?“
„Nema razloga“, promrsio sam i požalio što sam joj išta spominjao.
Kad je željela, majka je znala biti poput lovačkog psa kad nanjuši divljač.
Dokopala bi se odgovora makar je to ubilo.
Ponovno sam počeo kašljati i zaboljelo me u rebrima kao da me netko
probo usijanim bodežom. „Mrzim biti bolestan“, nervozno sam promrmljao čim
mi se tijelo smirilo.
Majka se nasmiješila. „Uvijek si bio loš pacijent. Nasreću, ne pobolijevaš
često.“
Osjetio sam olakšanje jer se činilo da me ne namjerava proganjati zbog
Jade. „Evo vašeg lijeka protiv bolova, gospodine Stone“, rekla je ljubazna
medicinska sestra koja je dolepršala u sobu.
„Ne želim lijek protiv bolova“, rekao sam poput razmažena derišta.
„Poremete mi glavu.“
Tek sam se probudio od prethodne doze. Posljednje što sam želio je da se
opet onesvijestim.
Sestra me pogledala s neodobravanjem. „Ako si ne smanjite bol, nećete
moći duboko disati i iskašljavati se kako biste trebali. To znači da bi se upala
pluća mogla pogoršati.“
Namršteno sam odvagnuo rečeno, uzeo posudicu s pilulom iz njezine ruke i
progutao lijek s malo vode.
Ako moram biti nesvjestan danima, neka bude.
Budući da mi Jade nije odgovarala, odlučio sam je potražiti čim budem
sposoban ustati iz kreveta.
A produžavanje boravka u bolnici preko apsolutnog minimuma nije
dolazilo u obzir.
 DVADESET PETO POGLAVLJE

Jade

„Prošla su već gotovo dva tjedna, Brooke. Mislim da Eli neće nazvati.“
Moje su riječi visjele u zraku poput crnog oblaka dok sam telefonom
razgovarala sa sestrom.
Pogledala sam poruke koje sam primila od Elija dan nakon što smo spavali
zajedno. Vjerojatno sam tisuću puta zurila u njih, ali ipak nisu imale nikakva
smisla. Međutim, poruka je bila vrlo jasna.
Ne želim te vidjeti.
Ne želim te ovdje kraj sebe. Bolje mi je samome.
Nije bilo nikakve dvojbe što je mislio nakon što smo spavali.
Prekinuo je našu vezu, a njegovo hitro odbacivanje gotovo me slomilo.
Dobro, racionalno sam znala da postoji mogućnost da stvari između Elija i
mene neće dobro završiti, ali nisam očekivala da će noć u kojoj me naposljetku
odveo u svoj krevet biti posljednja u kojoj smo se vidjeli.
Cijelu smo se noć vodili ljubav, gladni strasti koju bismo osjetili pri svakom
dodiru.
Iskreno, zapravo gotovo i nismo spavali, pa nisam očekivala da će ujutro
Eli već biti u uredu kad se probudim. Njegov je vozač tog jutra došao da me
odveze kući, ali tada nisam brinula. Potpuna šutnja s njegove strane četrnaest
dana nakon onih poruka rekla mi je da me više nikad ne namjerava vidjeti.
„Iskreno, Jade, nije mi jasno“, odgovorila je Brooke. „Ne znam kakve su to
čudne poruke, ali tip je lud za tobom.“
„Možda nije“, zamišljeno sam rekla. „Možda sam mu bila samo razonoda.“
Nisam izustila ni riječ o stvarima koje mi je ispričao kad sam ga posljednji
put vidjela. To je bilo osobno i bila sam sigurna da to nije podijelio s mnogo
ljudi.
Srce mi je još krvarilo za njim, iako se nismo vidjeli. Ne samo da je izgubio
brata blizanca, nego mu je i otac umro dvije godine poslije Austina. Dok je još
pokušavao pretvoriti se u osobu koja nije, morao je odustati od svojih snova da
nastavi očev posao.
Kako se osoba oporavi od dva golema gubitka u tako kratkom vremenu?
„Nisi bila razonoda“, odgovorila je Brooke. „Nitko se zbog običnog flerta
ne ponaša poput njega dok si bila u bolnici. Stalo mu je do tebe, Jade. Ne mogu
reći da razumijem što se događa, ali sigurna sam da imam pravo. Mislim da je
vjerojatnije da se boji svojih osjećaja i pokušava pobjeći.“
„Nije važno“, promrmljala sam ustajući lijeno s kauča i krenuvši ka kuhinji.
„Koji god bio razlog, neću ga više vidjeti. Voljela bih da je duže trajalo, ali znala
sam u što se upuštam kad sam se počela viđati s njim. Bez vezanja. Bez obveza.
Bio je to samo seks.“
Jako, jako dobar seks.
„Ne možeš me zavarati, Jade. Molim te, nemoj filozofirati. Ne vrijedi.
Slomio ti je srce.“
„Jest“, tiho sam priznala. „Ali preživjet ću. Moram.“
Posljednja dva tjedna stalno sam plakala i to je moralo prestati. Ako je Eli
htio pobjeći, ja ga nisam mogla zaustaviti.
„O, Jade, tako mi je žao. Pravi je gad što te povrijedio.“
„Mislila sam da ti se sviđa“, podsjetila sam je.
„Sviđao mi se. Ali više ne“, ljutito je rekla. „Kako mi se može sviđati kad
nema dovoljno mozga da shvati što je imao?“
Uzdahnula sam. Jedna je stvar uvijek bila prisutna u našoj obitelji: ako se
zamjeriš jednom Sinclairu, zamjerio si se svima. Podržavali smo jedno drugo
bez obzira na sve.
„Molim te nemoj braći ništa govoriti“, tražila sam. „Znaš kakvi su.“
„Nisam sigurna da ne bih voljela vidjeti kako mu odsijecaju kurac“, rekla je
Brooke.
„Brooke“, upozorila sam je.
„Ah, dobro. Neću ništa reći“, obećala je, iako se osjetilo da to nevoljko čini.
„Bit ću dobro, Brooke“, rekla sam, ali nisam bila sigurna pokušavam li
uvjeriti nju ili sebe.
„Znam da hoćeš“, nježno je odvratila. „Samo mrzim vidjeti te povrijeđenu.“
„Katkad bolno iskustvo dovede do nečega pozitivnog, zar ne? Vidi kroz što
si ti prošla. A zbog toga si pronašla Liama.“
Frknula je. „Čitaš previše romantičnih romana, sestro. Bol je loša. Ne
dopusti da ti itko govori drukčije. Ali istina je da sam pronašla Liama.“
„Dobro. Želiš li znati istinu, razmišljala sam da ga nazovem. Borim se s
instinktima svaki prokleti dan. I stvarno boli.“
„Znam“, rekla je Brooke uzdahnuvši. „Osjetim tvoju bol.“
Ne znam zašto sam pokušavala zataškati stvari kad sam razgovarala s
Brooke. Možda zato što je bila tako sretna, pa joj nisam htjela kvariti
raspoloženje. Ali uvijek bi znala, kao što bih i ja uvijek znala kad s njom nešto
nije u redu.
Moja blizanka i ja imale smo istu vezu kakvu je Eli imao sa svojim bratom.
„Prošao je kroz mnogo toga, Brooke. Ne mogu ti sve reći, ali proživio je
užasne stvari. Pa možda bježi. Znam da mu je bilo stalo do mene.“
„Znam i ja“, složila se. „Vidi, možda bi trebala razgovarati s njim. Bilo je
tako očito da mu je stalo do tebe, Jade. I nikad ti ne bih podgrijavala nadu da to
doista ne vjerujem.“
„Mislim da smo Eli i ja zapravo prilično slični“, mudrovala sam. „Saznala
sam da je i on bio štreber. Ima doktorat iz zrakoplovnog inženjerstva, Brooke.
Studirao je na Caltechu.“
 „Opaaa!“ iznenadila se. „Znaš li koliko je teško upisati se tamo?“
„Znam. A nije se novcem tamo ugurao. Vjerojatno je pametniji od mene.“
„Ali ne razumijem zašto ne radi u svojoj struci“, komentirala je Brooke.
„Smrt njegova oca bila je neočekivana“, objasnila sam, pokušavajući ne
lagati sestri. „Morao je preuzeti tvrtku poslije očeve smrti.“
„Kako je to prihvatio?“
Razmislila sam o njezinu pitanju prije nego što sam odgovorila. „Nisam
sigurna. Ali ima vlastiti zrakoplovni laboratorij, tako da nije posve izvan svoje
struke.“
„Razgovaraj s njim, Jade.“
Zastala sam prije odgovora. „Ponudio mi je da mu budem neslužbena
pripravnica, kako bih učila o poslovanju i investiranju.“
„Izvrsno“, sretno je odvratila.
„A mislim i da je vrijeme za preobražaj“, dodala sam. „I posve novu
garderobu.“
„Nemoj se mijenjati zbog njega, Jade“, upozorila je.
„Nisam više studentica, Brooke. Imam doktorat. Želim li planirati svoju
karijeru, moram se početi odijevati u skladu s tim.“
„Ako tako želiš, učini to. Imaš pravo. Ja se svaki dan moram dotjerati za
posao u banci. Isprva to nisam voljela, ali sada mi nedostaje.“
„Možda zato što sad imaš mnogo više novca za kupnju odjeće“, zadirkivala
sam. „Jesi li odlučila što ćeš raditi u Amesportu?“
Prokleto sam dobro znala da mi sestra ne bi bila sretna da ne radi.
„U banku se ne mogu vratiti“, povjerila se. „Uspomene su previše bolne.
Ali razmatram druge mogućnosti.“
„Bit ćeš izvanredna u bilo čemu za što se odlučiš“, rekla sam joj. „A nisi
baš egzistencijalno ugrožena. Uzmi si vremena.“
Brooke je prošla kroz previše emocionalne drame.
„Liam me drži zaokupljenom“, našalila se. „Zabavno je analizirati moguće
investicije. Možda jednog dana završim u tom području.“
 Brooke je bila sretna kad bi se zakopala u brojeve. „Onda bi možda mogla
upravljati i mojim novcem“, rekla sam s nadom u glasu.
„Posve sam sigurna da to možeš i sama“, uvjereno je odgovorila.
„Pogotovo ako ćeš učiti od Elija. Iznimno je sposoban pravilno procijeniti
investicije. Preuzeo je neke tvrtke koje je bilo gotovo nemoguće postaviti na
noge. Ali uspio ih je pretvoriti u strojeve za profit kad im je promijenio smjer
poslovanja.“
„Pojaviti mu se u uredu neće biti jednostavno“, mrmljala sam.
„Ti si najhrabrija osoba koju znam“, odgovorila je Brooke. „I iznimno si
nadarena. Ali većinu si života provela u školi, učeći. Nisi dosad imala priliku
kretati se u poslovnim krugovima. Ali ne dvojim da ćeš briljirati.“
„Još se prijavljujem na različite natječaje“, rekla sam. „Ali još nemam
pojma gdje ću završiti.“
„Znam da se želiš baviti dugoročnim istraživanjima. Za to si iznimno
kvalificirana.“
„Sasvim sam spremna krenuti od dna“, objasnila sam. „Ali želim biti stalni
član tima. Toliko se toga sada događa u genetskom očuvanju i trebat će
desetljeća da se nadograde ključna otkrića.“
„Jesi li se prijavila za neko namještenje na istočnoj obali?“ s nadom je
upitala.
„Prijavljujem se na natječaje neovisno o mjestu. Mogu živjeti bilo gdje.“
„Navijam za nešto u mojoj blizini“, zadirkivala je Brooke.
„Bit ćeš upućena“, odgovorila sam.
„Ali najprije prve stvari“, rekla je. „Pronađi neku bombastičnu poslovnu
toaletu s natruhom seksipila. Ne mogu dočekati da vidim kako ćeš Elija izbaciti
iz takta.“
Bila sam prilično sigurna da Eli i bez mene ima dovoljno problema, ali
nisam to spominjala.
Još smo neko vrijeme čavrljale o obitelji, a onda smo prekinule.
Odmah zatim našla sam se za računalom pokušavajući pronaći nekoga koga
bih mogla angažirati da mi pomogne u preobražaju iz znanstvene štreberice u
poslovnu ženu.
Pokazalo se da to i nije teško.
 DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

Eli

Ne želim te vidjeti.
Ne želim te ovdje kraj sebe.
Bolje mi je samome.
Stoti sam put u ovom satu buljio u moje poruke i pitao se o čemu sam,
dovraga, bio razmišljao.
Jasno, mozak mi je pregorio od vrućice, ali jesam li mogao učiniti išta
gluplje nego poslati Jade takve nebulozne poruke u koje sam upravo zurio?
Ne. Vjerojatno nisam.
Što sam mislio da sam rekao, a što sam zapravo natipkao nije se moglo više
razlikovati. Da, nisam htio da dođe u San Diego jer sam se bojao da se i ona ne
zarazi. Zapravo, očajnički sam je želio vidjeti i htio sam da bude sa mnom.
Ali držao sam da je bolje da sam sam zbog zarazne prirode moje bolesti.
Bio sam toliko sjeban da sam mislio da sam joj bio otvorio srce. Ali
zapravo sam SMS-om prekinuo s njom.
Sranje!
Pregrubo sam odbacio telefon na stol jer sam se gadio sam sebi.
Trebao sam prije pogledati poruke koje sam joj poslao, ali nije mi palo na
pamet da sam poslao takve gluposti ženi bez koje ne mogu živjeti. Usto, nisam
htio gledati neodgovorene poruke. Od toga bih se osjećao još jadnije nego kad
sam bio bolestan.
Planirao sam u uredu obaviti samo najnužnije, a onda se svojim Bugattijem
odvesti do Citrus Beacha najbrže što mogu kako bih se vidio s Jade.
Bez poruka ovog puta.
Bez telefonskih poziva koje može ignorirati, kao što je učinila prošli put kad
je bila ljuta.
Sad kad sam ponovno bio pri sebi, planirao sam sve ispraviti. A to bi moglo
uključivati moljakanje dok mi ne dopusti da objasnim te glupave poruke koje
sam otkrio prije jednog sata.
„A pitao sam se zašto ne zove?“ naglas sam rekao u praznom uredu.
Kvragu, morala je misliti da sam još veći gad nego što je mislila u početku.
Spavali smo.
A onda sam joj poslao zbrkanu poruku koja je zvučala kao da je ne želim,
umjesto prave namjere - da joj priopćim kako se osjećam.
Bilo bi mi mnogo pametnije da nisam dirao telefon dok mi je um bio zbrkan
od bolesti. Ali bio sam tako prokleto opčinjen s Jade da sam čak i kad sam bio
jedva priseban, razmišljao samo o tome kako da joj pokušam sve objasniti.
Gledao sam u fascikle i dokumente koji su se nagomilali dok me nije bilo.
Planirao sam se prije odlaska u Citrus Beach pobrinuti samo za najnužnije i
najhitnije. A onda smjesta napuštam ured da bih imao što više vremena uvjeriti
Jade da smo stvoreni jedno za drugo.
Ne na deset dana.
Ne dok nam strast ne izblijedi - što se neće nikad dogoditi.
Ne kao prijatelji - jer nikad ne bih preživio da smo samo prijatelji.
Mislio sam zauvijek. I planirao sam logorovati pred njezinom kućom dok ne
pristane.
„Jade Sinclair vas želi vidjeti, gospodine Stone“, Alicein se glas
profesionalnim tonom javio preko interfona.
 Jade?
Proklet bio ako mi srce nije počelo poskakivati od same pomisli da se
nalazi pred mojim uredom.
Podigao sam pogled s papira koje sam potpisivao, a u glavi mi je zvonilo na
uzbunu. Nažalost, i kurac mi je smjesta bio u pripravnosti. Bilo je dovoljno da
samo čujem njezino ime.
Trenutačno nisam mogao ništa poduzeti u vezi toga, ali bilo je lijepo
doznati da je sve još funkcioniralo nakon dva tjedna agonije.
Proteklo je sedamnaest dana, pet sati i nešto minuta otkad sam posljednji
put vidio Jade. Osjećao sam svaku sekundu u kojoj nisam čuo njezin glas ili
vidio njezino prelijepo lice.
Danas je bio prvi dan da sam se ponovno osjećao donekle normalno i znao
sam od trenutka kad sam ustao iz kreveta da ne mogu izdržati još jedan dan bez
Jade.
Da, doktor mi je rekao da će proteći još stanovito vrijeme dok se ne počnem
normalno osjećati poslije iscrpljujuće upale pluća. Ali bio sam dovoljno dugo na
antibioticima da bih znao da više nisam zarazan. Nije bilo važno što sam se još
vukao. Znao sam da ću otići vidjeti Jade, ili umrijeti pokušavajući.
Ali ona je sada ovdje.
I blagi Bože... tako sam je želio vidjeti.
Bolest me strahovito živcirala. Nisam imao gripu od djetinjstva, i to je bilo
posljednje što je trebala moja veza s Jade.
Pritisnuo sam gumb na interfonu. „Samo trenutak, Alice“, obavijestio sam
svoju tajnicu.
„Javite mi kad ste spremni, gospodine Stone“, odgovorila je.
Ustao sam i otišao do kupaonice, poškropio lice hladnom vodom, a onda se
pogledao u zrcalo.
U stanovitom trenutku posljednjih nekoliko tjedana konačno sam shvatio da
ne moram biti Austin. Moj će brat uvijek imati mjesto u mome sjećanju, ali umro
je zbog svog problema s ovisnošću. Nitko ga nije mogao izliječiti kad on sam
nije htio ostati trijezan. Svi smo pokušali. Roditelji su pokušali sve što su mogli
da ga vrate na pravi put, a ja sam ga preklinjao da prestane. Ali volja je morala
doći s njegove strane, a on se nikad nije potrudio ostati čist. Zapravo nije.
Odlazio bi u centre za odvikavanje da zadovolji roditelje, ne zato što je on to
htio.
Tek poslije fijaska s Jade uspio sam shvatiti osjećaje koje sam četiri godine
potiskivao.
I nisam baš bio sretan načinom na koji sam se nosio s Austinovom
pogibijom.
Također mi nije bila draga činjenica da sam imao priliku biti s izvanrednom
ženom poput Jade, a upropastio sam to jer sam bio seronja.
Znao sam da je Jade posebna od trenutka kad sam je ugledao.
Trebao sam razvijati pravo prijateljstvo.
Umjesto toga, mislio sam da je seks sve što mi treba.
Istina, možda sam je želio jebeno jako, ali zapravo sam htio mnogo više od
njezina tijela.
Kvragu, želio sam njezino srce.
Ali bio sam prespor da to shvatim.
A sada ću najvjerojatnije platiti za tu glupu pogrešku.
Neću dopustiti da je izgubim. Spreman sam na sve da je zadržim uza se.
Ručnik za lice bacio sam u košaru.
Trenutak istine, Stone.
Napokon je došlo vrijeme da se borim za ono što doista želim, a jedino što
sam doista želio bila je žena koja je čekala pred mojim uredom.
Zavalio sam se u fotelji i duboko udahnuo prije nego što sam stisnuo gumb
interfona. „Pošalji je unutra, Alice“, naložio sam.
„Smjesta, gospodine“, odmah je odgovorila.
Protresao sam glavom, pitajući se hoće li me tajnica, koja je sa mnom bila
već nekoliko godina, ikad zvati Eli, kao što sam zatraži već milijun puta.
Sporedna mi je misao napustila um kad se Alice pojavila, a onda je ušla i
Jade.
 Istog trenutka kad su nam se oči srele znao sam da se nešto promijenilo.
Trebalo je nekoliko sekundi prije nego što su sve promjene sjele na svoje
mjesto.
Nisam čuo slab zvuk zatvaranja vrata, što je značilo da nas je Alice ostavila
same. Bio sam prezauzet promatranjem žene koja je upravo ušla u moj ured kao
da ga posjeduje.
Nije bilo oklijevanja, nije bilo nervozne novopečene milijarderke koja se
prošli put pojavila u mome uredu.
Njezine su prelijepe oči bile širom otvorene i odmjeravala me dok je
prilazila stolu.
Isuse Kriste! Što se dogodilo s Jade koju sam poznavao?
Nije više bilo traperica i majica, umjesto njih tu je bila uska kožnata crna
suknja iznad koljena, od koje su joj noge izgledale beskrajno duge. Što se
izgleda tiče, činilo se da je odjevena za posao, ali dekolte na bijeloj košulji bio je
malo predubok. A kratki prsluk od kašmira koji je bio rastvoren i privukao mi
pozornost sigurno nije služio tome da je grije.
Kretala se elegantno u crnim štiklama, a kad je stigla pred moj stol, spustila
je modernu crnu torbicu na stolac kraj onoga u koji je sjela.
„Što si učinila s kosom?“ promuklo sam procijedio.
Uvojci su bili prebačeni na jednu stranu golemom kopčom i stepenasto se
spuštali niz rame. Ali nije me frizura opčinila. Bila je to boja.
Jade je bila brineta, ali kosa joj je sada imala crvenokestenjastu nijansu, s
crvenim pramenovima koji su dovodili do ludila. Meni se nije sviđalo, ali mojem
kurcu pouzdano jest.
„Nešto novo“, ležerno je rekla. „Valjda sam trebala promjenu.“
Promjenu?
Kupnja novih cipela je promjena.
Sve u vezi Jade izgledalo je sada posve drukčije, uključujući šminku koju
inače nije nosila.
„Izgledaš prekrasno“, promuklo sam rekao.
 Nije bilo dana u kojem Jade za mene nije bila najpoželjnija žena koju sam
vidio, ali danas je izgledala osobito zanosno.
Slegnula je ramenima, ali nije skidala pogled s mojega. „Hvala“, hladno je
odgovorila. „Ali nisam ovdje zbog komplimenata. Prihvaćam tvoju ponudu da ti
budem pripravnica, ako još stoji.“
„Naravno da stoji“, spremno sam odvratio. „Ali, Jade, htio sam razgovarati
o…“
Podigla je ruku. „Ne trebaš objašnjavati. Samo želim priliku da učim. Ne
tražim ništa drugo.“
Htio sam da traži sve što god poželi. Pronašao bih način da joj to i pružim.
„Žao mi je što sam..
Smjesta me iznova prekinula pokretom ruke. „Ne trebam ispriku ni za što.
Bilo nam je lijepo, Eli. A sada je vrijeme da se posvetim poslu.“
Ne namjerava prihvatiti moju ispriku. Neće me saslušati jer je ne zanima
gad poput mene.
Nisam je mogao kriviti. Gledajući unatrag, znam da sam bio potpuni
seronja. Možda je mogla tražiti ozbiljnu vezu da joj odmah nisam dao do znanja
da me u biti zanima samo seks.
„Upravo sam proučavao potencijalno novo ulaganje“, rekao sam joj.
„Prilično je veliko, pa ga treba dobro proučiti.“
Zapravo, ništa nisam proučavao. Potpisivao sam neke žurne dokumente
prije nego što bih pošao u potragu za njezinim slatkim dupencetom. Ali na stolu
sam imao ponude, među njima jedan veliki projekt koji je trebalo proučiti.
Bilo je malo toga što ne bih učinio samo da je zadržim u svojoj blizini.
Tako da sam zasad prihvatio ideju pripravništva. Pokušavao sam dokučiti što se
doista događa s njom, i potrošit ću sve vrijeme svijeta da to doznam.
„Dobro“, razdragano je rekla i ustala da doveze stolac na drugu stranu stola.
„Mogu li pogledati s tobom?“
Zabila se svojim stolcem u moj naslonjač i sjela.
Inače sam bio pohotni mužjak koji nije mogao skinuti pogled s nje, a sada
sam buljio u njezine noge kad ih je prekrižila, i usku suknju koja joj se zadigla
uz bedra.
Zapuhnuo me lagani, čisti, cvjetni miris koji mi je u trenu pretvorio kurac u
kamen.
Ubija me, ali barem ću umrijeti sretan.
Otrgnuo sam oči od nje i bacio pogled na računalo.
„Pokaži mi što radiš“, zatražila je.
Sljedećih sam nekoliko sati proveo između sreće i agonije.
Ništa nisam želio više nego biti u njezinoj blizini.
Ali svaki put kad bi ustala dohvatiti nešto, otišla na zahod ili se samo
protegnula, oči i kurac bi mi privukla ta kratka kožnata suknja.
I, dovraga, izgledala je tako sretno i samouvjereno. Zajebana je bila
činjenica da je sve to postigla bez mene.
U svakom slučaju, zadivila me brzinom razmišljanja i kako je brzo shvaćala
bitne značajke svakog ulaganja. Izbacivala je pitanja poput munje i izgledalo je
da upija sve što kažem, a zatim oblikuje svoj stav.
„Pa, kakva je tvoja konačna odluka?“ znatiželjno je upitala kad smo
proučili sve podatke.
„Morat ću naručiti dodatna izviješća“, objasnio sam. „Ali zasad izgleda
dobro. To će biti izazov. Ali uspijem li sačuvati radna mjesta, vrijedit će truda.“
„Misliš da možeš spasiti tvrtku ako je kupiš?“
„Prilično sam siguran da mogu, ali morat ću uvesti važne promjene u cijeloj
tvrtki. A katkad ljudi ne vole promjene. To sam davno shvatio.“
„Promjena nije uvijek loša“, značajno je rekla.
Oglasio se interfon i začuo se Alicein glas. „Idem na ručak, gospodine
Stone. Da vam nešto donesem?“
„Ne, hvala“, rekao sam joj.
„Stvarno biste trebali nešto pojesti, gospodine“, brižno je rekla Alice.
„Pozlit će vam od antibiotika ne budete li ništa jeli.“
„Dobro sam, Alice. Idi na ručak“, odrješito sam odgovorio.
 Trebao sam još nekoliko dana uzimati antibiotike, ali terapija je bila pri
kraju.
„Vraćam se za sat“, rekla je.
„Jesi li bolestan, Eli?“ tiho je upitala Jade.
Čula se zabrinutost u njezinu glasu i to je bila prva natruha Jade koja mi je
bila pri srcu. „Ma, ništa strašno. Jesi li gladna?“
Ustala je, stavila ruku na vretenasti bok i prostrijelila me pogledom koji nije
trpio izmotavanje. „Eli Stone, zašto piješ antibiotike? Jesi li bolestan?“
„Nisam zarazan“, priznao sam. „Ali borio sam se s gripom i upalom pluća.
Virusi i bakterije su pobijedili.“
Ispružila je ruku, a ja sam je prihvatio jer je bila tako odlučna da mi nije
palo na pamet odbiti.
„Vodim te na ručak“, objavila je kad sam ustao. „A onda ćeš objasniti zašto
si uopće u uredu kad se nisi posve oporavio.“
Uzela je torbicu i krenula prema vratima, stisnuvši mi ruku još snažnije.
„Što ti se jede?“ upitala je kad smo izišli iz ureda.
„Ništa“, iskreno sam rekao.
„Dobro. Znači juha i sendviči“, odlučila je.
Namrštio sam se dok smo čekali da joj poslužitelj doveze auto. Postala je
prava šefica i to mi se sviđalo. Oduvijek je bila predodređena da predvodi,
umjesto da se skriva po šumama. Samo prije nije shvaćala da je sposobna raditi
nekoliko stvari odjednom, i to različitih, i to jako dobro.
Nikad u to nisam sumnjao.
„Evo mog auta“, rekla je pokazavši na dolazeće vozilo.
„Otkad voziš BMW?“ iznenađeno sam upitao. „Što se dogodilo s Jeepom?“
„Još ga imam“, odgovorila je dok je sjedala na vozačevo sjedalo i davala
napojnicu poslužitelju. „Trebam ga za tečajeve preživljavanja. Ali mislim da je
bilo vrijeme da kupim novi auto. Nije baš Bugatti, ali ga volim.“
Sjeo sam na suvozačevo sjedalo. Bila je to serija 3, pa nije bio skup, ali crna
boja interijera joj je izvrsno pristajala.
 „Leptir se naposljetku izvukao iz čahure, širi krila i leti“, mrmljao sam
ulazeći u auto.
Jade je doista izišla iz zaštitne ljuske u kojoj je bila živjela, ali nije pobjegla
jako daleko.
Kad bi bilo po mome - a bit će - letjela bi k meni.
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Jade

Posljednja dva tjedna svaki sam dan rano došla u Elijev ured.
Možda sam planirala biti strogo poslovna, a uglavnom sam i uspijevala u
tome. Ali gotovo sam se raspala tog prvog dana kad sam saznala da je bio tako
bolestan da je završio u bolnici.
U dnu srca možda sam doista htjela vjerovati da me Eli nije zvao jer je bio
jako bolestan. A izgovor je bio prilično prihvatljiv, jer mi je sam rekao da mu je
dobar dio bolovanja ostao u izmaglici. Primao je mnogo lijekova tijekom
boravka u bolnici, uključujući analgetike.
Ali onda... tu su bile te okrutne poruke. Nisam pitala za njih. Možda
zapravo nisam htjela znati.
Uglavnom smo razgovarali o poslu i činilo se da mu je to dovoljno. Tako
sam nastavila izigravati pripravnicu, čuvajući iluziju da me nije bio nazvao jer
jednostavno nije fizički bio u stanju.
Da sam pažljivo pogledala kad sam ga ugledala onog dana u uredu,
zamijetila bih da je izgubio na težini i da nije imao svoju uobičajenu energiju.
Ali bila sam toliko obuzeta brigom da će me prozreti kao varalicu da ga nisam
pažljivije pogledala.
Kad sam saznala da je bio u bolnici, uočila sam da ne izgleda baš dobro.
Svako sam jutro donosila doručak i vodila računa da objeduje. Kako su dani
prolazili, ručali smo u sve boljim restoranima, u kojima je običavao jesti.
Dosad se posve oporavio, možda već i prije tjedan dana. Ali još sam se
svakog jutra radovala da ću ga vidjeti.
Dani su nam bili zauzeti i dostigla sam stupanj kad sam bila u stanju
analizirati projekte i prijedloge investicija nagomilane na njegovu stolu. Ako su
bili bezvrijedni, mogla sam mu uštedjeti vrijeme objasnivši zašto ne vrijede ili
ga usmjeriti prema onima vrijednim razmatranja.
Sve u svemu, brzo sam učila i sve se bolje osjećala u poslovnim odijelima.
Pa, možda se nisam baš navikla na novu garderobu, ali sve sam se više osjećala
kao poslovna žena.
„Dobro jutro, Alice“, sretno sam rekla kad sam ušla u predsoblje ureda.
Sjedokosa se žena nasmiješila. „Dobro jutro, gospođice Sinclair.“
„Omlet s pecivom, krem sir sa strane“, obavijestila sam je dok sam stavljala
kutiju s doručkom na stol. „A kad ćete me početi zvati Jade?“
Alice i ja smo razvile prijateljstvo otkad sam radila s Elijem, ali je još
nisam uspjela natjerati da bude manje službena.
„Vjerojatno onda kad budem gospodina Stonea počela zvati imenom. To
traje već godinama, ne možete staru ženu naučiti novim trikovima“, poručila je.
Nasmijala sam se i uzela jedan od časopisa s njezina stola. „Što je sve
ovo?“
„Novi časopisi“, odgovorila ja. „To je baš čudno. Gospodin Stone je tražio
da promijenim naše pretplate odmah nakon vašega prvog dolaska.“
Prelistala sam časopise trudeći se da ih ne zgužvam.
Time.
Rolling Stone.
National Geographic.
Wired.
The Economist.
The Atlantic.
Harper’s.
 Među njima nije bilo nijednog kičastoga ženskog časopisa. „O, moj Bože.“
Luckasto sam se zakikotala zvukom kakav nikad prije nisam ispustila. Nisam
mogla vjerovati da je Eli doista prihvatio moj savjet o štivu u svojoj čekaonici.
„O čemu je riječ?“ upitala je Alice.
„Ni o čemu“, sa smiješkom sam odgovorila. „Je li Eli stigao?“
Kimnula je. „Došao je prije nekoliko minuta.“
Pokupila sam kutije i krenula, a Alice je ustala da mi otvori vrata.
„Dobro jutro“, rekla sam Eliju i stavila kutije na stol.
„Mogla si me nazvati da siđem i pomognem ti“, gunđao je dok je ustajao.
„A sada jest dobro jutro.“
Kao što sam činila posljednja dva tjedna, ignorirala sam njegov kompliment
i pitala se koliko ću još moći izigravati dobru pripravnicu.
Pristajući na vezu dovela bih se u opasnu situaciju. Ali nisam bila sigurna
mogu li se nastaviti pretvarati da nisam ludo zaljubljena u generalnog direktora.
Eli je otišao oprati ruke, a ja sam izvadila hranu iz kutija. Nagnula sam se i
istegnula preko stola kako bih Elijev obrok stavila na njegovo radno mjesto.
Zastenjala sam kad me snažno tijelo zaskočilo sleđa. Eli mi je pokrio ruke
svojima, a tijelo je priljubio uz moju stražnjicu i zarežao: „Ako mi se još jednom
ovako nagneš preko stola, ne odgovaram za ono što će uslijediti!“
Zažmirila sam i duboko udahnula. Nažalost, samo sam osjetila Elijev
muževni miris.
„Ometa te?“ upitala sam.
Nisam se povukla. Moj je cilj sve vrijeme bio da me Eli zapazi i shvati da
mu je stalo do mene. Naposljetku sam zaključila da sam od onih patetičnih žena
u časopisima koje pokušavaju uhvatiti muškarca kojega ne mogu imati, koji ne
želi njih.
„Dovraga, da, ometa me“, promuklim mi je glasom prišapnuo na uho. „Ti
me ometaš, Leptiriću. Znaš li koliko je teško odoljeti da te ne presavijem preko
stola i učinim svoj kurac sretnijim nego ikad? Imaš najzanosniju guzu koju sam
ikad vidio.“
 Sve u meni htjelo se prepustiti, ali dok sam mudrovala kako ću se poslije
osjećati ako mu dozvolim da me pojebe, trbuh mi se zamrsio u čvorove.
Očajnički sam ga željela.
Ali znala sam da zaslužujem više.
„Pusti me“, zatražila sam i odgurnula ga. „Ne želim to, Eli.“
Smjesta se povukao.
„Ne mogu više ovako“, rekla sam kad sam se okrenula i uzela torbicu.
„Moram ići.“
Iako mi se srce lomilo, znala sam da napokon moram smoći snage i otići.
Nije bilo u redu tražiti da se promijeni, a dogovor mi je u od početka bio
poznat... samo seks, bez obveza.
Nije bila njegova krivnja što sam trebala više.
„Jade, čekaj. Trebamo razgovarati. Slušaj...“
„Ne“, prekinula sam ga. „Ti slušaj mene“
Bilo mi je dosta igranja igrica. Ali nisam namjeravala otići dok mu ne
kažem sve što mislim. „Isprva sam igrala tvoju blesavu igru mačke i miša jer
sam te htjela upoznati. Nije mi problem priznati da sam i ja htjela završiti u
tvojem krevetu jer si me jako privlačio. Ali negdje usput pojavio se problem.“
Duboko sam udahnula i gledala ga, pa nastavila. „Poželjela sam više, Eli. Iako si
jasno dao do znanja da ti to ne želiš. Nisi ti kriv. Bio si iskren. Ja sam ta koja se
zaljubila u tebe. Nisam to htjela, ali dogodilo se. Trebala sam shvatiti poruku kad
se nisi javljao nakon što smo spavali zajedno. A pogotovo mi je trebalo biti jasno
kad si mi poslao poruke kako se osjećaš. Ali nisam bila sigurna trebaš li vremena
da preboliš događaje s tvojim bratom. Ili nisi zvao jer si bio tako bolestan.
Budalasto sam mislila da ćeš naposljetku shvatiti da i ti mene voliš. Ali nisi.
Zato moram otići. Prazan seks mi nikad neće biti dovoljan. Jednostavno nisam
takva. Žao mi je.“
„Nikad nije bio prazan, Jade“, čula sam ga dok sam jurnula poput munje
prema vratima.
Nisam odgovorila. Nisam mogla. Morala sam otići prije nego što napravim
još veću budalu od sebe.
 Izvadila sam mobitel dok sam jurila hodnikom koliko sam god mogla u
štiklama.
„Golema napojnica ako mi dovezeš BMW pred glavna vrata prije nego što
stignem dizalom dolje“, rekla sam poslužitelju na mobitel.
„Polazim“, odgovorio je.
Uskočila sam u otvoreno dizalo i pritisnula gumb za prizemlje, zahvalna što
nitko drugi nije ušao u lift.
Spustila sam glavu dok sam se spuštala, neuspješno pokušavajući zaustaviti
suze koje su se zakotrljale.
„Možeš ti to, Jade. Možeš ti to“, šaptala sam samoj sebi.
Možda bih izdržala još tjedan da me Eli nije dodirnuo. Ali koje bi koristi
bilo od toga? Nisam ga mogla natjerati da me voli, a ja sam njega toliko voljela
da nisam mogla podnijeti bol njegove blizine, a da ne poželim više.
Kad su se vrata dizala rastvorila, pošla sam preko mramornog poda dok su
mi štikle divlje lupkale pri izlasku.
Moj je BMW upravo pristajao uz rubnik.
„Hej, gospodin Stone je rekao da pričekate“, drugi poslužitelj dozvao je iz
zgrade.
Momak koji je iskočio iz mojeg auta je oklijevao, ali gurnula sam mu u
ruku nekoliko dvadesetica i rekla: „Gospodin Stone ne dobije uvijek sve što
poželi.“
Uskočila sam u auto i odvezla se, a onda se gorko rasplakala. To je trajalo
sve do Citrus Beacha.
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

Jade

Tog sam dana dobila i obavijest da sam pozvana na razgovor za posao

snova kao istraživač/znanstvenik u San Diegu, pa sam znala da se moram
pribrati.
Bio je petak i morala sam se do ponedjeljka pribrati.
Možda sam trebala nazvati Skye ili Brooke, ali nije mi bilo ni do čega osim
do ležanja na kauču i prežderavanja sladoledom. Imala sam dovoljno zaliha. Uz
onaj koji sam imala u ruci, još su četiri bila u hladnjaku.
Žlicom sam zagrabila smjesu karamele i čokoladne kreme i strpala je u usta
prije nego što sam dohvatila daljinski i počela mijenjati TV programe.
Da, shvaćala sam da ne mogu svake noći sjediti i jesti sladoled, ali trebalo
mi je vremena da se priberem.
Možda cijela ta ideja s Elijevom pripravnicom nije bila dobra, ali nisam
požalila. Mnogo sam naučila, a tih nekoliko tjedana pomoglo mi je da steknem
samopouzdanje u svijetu o kojem sam tako malo znala.
Također nisam požalila novu garderobu. Trebat će mi ako krenem na
razgovore za posao.
Preobražaj mi je podigao samopouzdanje i konačno sam se osjećala dobro u
vlastitoj koži.
 Više nisam osjećala krivnju što sam postala milijarderka. Više me zanimalo
kakvu korisnu promjenu u svijetu mogu učiniti svojim novcem.
U jednom sam se trenutku proteklih nekoliko tjedana promijenila. Prestala
sam biti stidljiva studentica i odlučila postati najbolja osoba koja mogu biti.
Eli mi je u tome pomogao, pa nisam žalila zbog vremena provedenog s
njim.
Ono što me pokosilo bila je činjenica da mi Eli nije uzvratio osjećaje, a
nisam bila sigurna da ću ikad više osjećati takvo što za drugog muškarca.
Prestala sam mijenjati programe kad sam naišla na Bazene za morske pse i
spustila daljinski na stolić kraj kauča.
Pratila sam emisiju i odgovarala na elektronsku poštu.
Otvorila sam prijenosno računalo i počela brisati nepotrebnu elektronsku
poštu koja je svakodnevno dolazila. Činilo se da sam se odjavila s milijun
adresa, a ipak bih svakoga sljedećeg dana dobivala još više beskorisne pošte.
Kliknula sam na poruku od DNK stranice koju sam iskoristila kad sam
saznala da mi je Evan polubrat. Gotovo sam je obrisala jer sam svaki dan
dobivala obavijesti i reklame, ali sam odustala kad sam pročitala prvi red.
Pojavio se novi DNK srodnik?
Kliknula sam na web stranicu i pogledala tekst. Pisalo je da su mi pronašli
novog rođaka.
Srodstvo - nećakinja.
„Što je to?“ mrmljala sam. „Kako je to moguće?“
Bila sam znanstvenica. DNK ne laže.
Mozak mi je divljao dok sam buljila u obavijest. Nije pisalo polu, tako da je
logičan zaključak bio da je jedan od moje braće otac djeteta. Ali nijedan od njih
nije bio dovoljno star da bi imao odraslu kćer.
„To nije Brooke“, glasno sam rekla. „To mora biti netko od braće.“
Nisam mogla zamisliti da bi itko od moje braće bio u stanju napustiti svoju
kćer, ali postojala je mogućnost da je netko od njih bez svojeg znanja oplodio
ženu s kojom je izlazio. Nijednom od moje braće nije nedostajala pozornost žena
i svi su imali djevojke. Ali cijela mi stvar nije nikako bila jasna.
 Kako je moguće da ne bi znao?
I koji je od njih imao dijete za koje ne zna?
Nije bilo detaljnijih informacija tko bi mogla biti moja nećakinja, ali mogla
sam preko te stranice pisati rođakinji.
Napisala sam nekoliko redaka, predstavila se i obavijestila je da nam se
geni podudaraju.
Još sam se pitala je li informacija možda netočna.
Posegnula sam za mobitelom da nazovem Brooke kad je zazvonilo zvono
na vratima.
Vjerojatno Aiden ili Seth.
Podigla sam dupe s kauča i krenula prema vratima. Nisam bila odjevena za
posjetitelje, ali braća su me već mnogo puta vidjeli u pidžami i majici.
Otvorila sam vrata, zatečena jer nije bilo nikoga.
A onda sam začula uzbuđeni lavež.
„Charlie?“ Otvorila sam zaštitnu rešetku i pustila psa unutra, te se sagnula
da ga pomazim. „Što radiš ovdje?“
Namrštila sam se kad sam vidjela da mu je nešto zakvačeno za ogrlicu.
Bila je to omotnica na kojoj je pisalo Prvo me pročitaj i mala kutijica na
kojoj je pisalo Zadrži me.
Oboje je bilo slabo pričvršćeno pa sam ih skinula s Charliejeve ogrlice,
sjela na pod s psom kojega sam obožavala i otvorila omotnicu.
Ako je Charlie ovdje, znam da Eli nije daleko.
Srce mi je zatitralo pri pomisli da je Eli vjerojatno u blizini. Što namjerava?
Velika, otvorena rana koju sam otvorila kad sam se jutros suočila s Elijem
još je bila živa pa nisam bila sigurna da bih tako brzo bila sposobna za susret s
njim.
Izvadila sam papire iz omotnice, a ruke su mi se tresle od uzbuđenja.
„O, Eli, što si učinio?“ šaptala sam gledajući u dokument prijenosa
vlasništva.
 Prebacio je na mene vlasništvo nad Luciferovim kanjonom.
Spustila sam dokument u krilo i zagrlila Charlieja dok su mi se suze
slijevale niz obraze.
To je trebalo značiti da se Eli oslobodio demona koji su ga vezali za to
zemljište. Ako je bilo tako, bila sam sretna zbog njega.
„Stvarno je gadno kad si ljubomoran na svoga kućnog ljubimca“, začula
sam na vratima promukli Elijev bariton.
Ustala sam i uzela kutijicu i dokument. „Što radiš ovdje? I zašto si ovo
napravio?“ Pokazala sam na dokument.
Otvorio je vrata s mrežom za komarce i ušao. „Jer želim da imaš to
zemljište. Bez ikakvih obveza, neovisno o tome što ćeš reći na ono u kutijici.“
„Još je nisam otvorila.“
„Nemoj“, zatražio je. „Ne još.“
Uhvatio me za ruku i odveo u mali dnevni boravak. Zgrabila sam daljinski i
isključila televizor. „Baš sam... jela“, rekla sam dok sam uzimala kutiju od
sladoleda, odnijela je u kuhinju i stavila u hladnjak. Budući da je kuća mala,
vratila sam se u trenu.
Stala sam pred njega, prsa su me boljela jer je izgledao tako dobro u
trapericama i puloveru. „Eli, ja...“
Stavio mi je prste na usne. „Ne. Nemoj govoriti. Nešto ti moram reći prije
nego što ponovno pobjegneš.
Kimnula sam, a on mi je palcem počeo brisati suze s lica.
„Želim ti se zahvaliti što si mi pomogla da se sredim. Predugo sam
potiskivao sve u vezi moga brata. Tako dugo da više nisam znao što sam ja, a što
je Austin. Zahvaljujući tebi, mislim da sam naposljetku shvatio.“
„Pa, koji dio si bio ti?“ upitala sam.
„Kad sam počeo raditi stvari koje je Austin bio radio, činio sam to pod
mojim uvjetima. On je izvodio sulude vratolomije iz obijesti, ja sam ih činio da
bih prikupio novac za svoje dobrotvorne zaklade. Dakle, jednim dijelom sam to
bio ja. A neke stvari doista volim raditi, primjerice planinariti i voziti autotrke.
Ali mogu bez beskorisnih stvari. Tako da ću raditi ono što volim, a prestati s
ostalim. Nemam želju za umiranjem kao Austin.“
„A tetovaže?“
„Učinio sam to bratu u čast. Nije mi žao.“
Nisam mislila da se treba kajati u vezi bilo čega, ali šutjela sam jer sam
htjela da nastavi.
Nastavio je. „Uokvirio sam sve slike koje mi je Joel dao. Shvatio sam da ga
mrzim zbog onoga što si je učinio. Majka mi je rekla da se Joel očistio poslije
bratove smrti, pa je barem nešto dobro izišlo iz te nesreće. I mislim da je vrijeme
da pamtim lijepe stvari o svom blizancu, umjesto da se trudim posve zaboraviti
prošlost.“
„Žališ li što si odustao od svojih snova jer si morao naslijediti očev posao?“
upitala sam.
Polako je odmahnuo glavom. „Ne žalim. Pokazalo se da mogu oboje.
Prilično sam uključen u rad svoje tvrtke za zrakoplovno inženjerstvo, a nalazim
zadovoljstvo i u preuzimanju tvrtki i poboljšavanju njihova poslovanja.“
„Što je s tvojim tatom?“ nježno sam zapitala.
„Volio sam ga. I znam da bi bio ponosan kad bi vidio kako mu se tvrtka
razvija. Ali jednostavno više ne mogu žalovati. Čak je i majka produžila sa
životom. A izgubila je i sina i supruga kojeg je voljela. Trebam uživati u
vremenu koje provodim s njom. Želi da budem sretan.“
Elijeva je majka bila iznimna osoba, i znala sam da govori istinu.
„Ali postoji problem“, rekao je.
„Koji?“
„Ne mogu biti sretan bez tebe, Leptiriću.“
Srce mi je poskočilo kad sam upitala: „Što to točno znači?
Uzeo me za ruku i zagledao se u mene.
„Znači da ne razumijem kako, dovraga, ne znaš da i ja tebe volim? Mislim
da te volim već odavno, ali bio sam preglup da bih odmah shvatio. Ono što sam
u početku govorio, to nisam bio pravi ja, Leptiriću. Bio sam tek sjena čovjeka
koji se borio s gubitkom brata blizanca i oca u tako kratkom vremenu. Ali to nije
opravdanje. Pružiš li mi priliku, nadoknađivat ću ti to do kraja naših života.“
Uzeo je kutijicu sa stolića na koji sam je stavila da spremim sladoled. „A sad
smo stigli do ovoga.“
Ispružio je kutijicu, a ja sam je primila drhtavim prstima. Otvorila sam je i
ugledala najljepši dijamant koji sam ikad vidjela. „O, moj Bože. Eli? Što je to?“
„Dobro znaš što je to“, rekao je promuklim glasom. „Skrati mi muke. Je li
to da ili ne?“
Srce mi se rastapalo kad sam mu se bacila u naručje. „Da, da. Toliko te
volim.“
Elijeve su me ruke smjesta čvrsto zagrlile. „I ja tebe volim, Leptiriću.
Slomila si mi jebeno srce kad si mi jutros izletjela iz ureda.“
„Zašto prije nisi nešto rekao?“
Podigao me i zajedno nas spustio na kauč. Držao me kao da me nikad ne
namjerava pustiti, od čega sam još snažnije zaplakala.
„Pokušavao sam ti reći da te nisam zvao jer sam bio previše bolestan za
razgovor, a te su poruke bile bezumno baljezganje čovjeka koji ti je pokušavao
poručiti koliko mu značiš. Neuspješno, jer sam ih pisao pri visokoj temperaturi i
nisam bio u stanju normalno razmišljati. A izgledalo je da ti ne želiš razgovarati
ni o čemu osobnom. Tada sam već bio prestravljen da sam te izgubio. Pristao
sam da mi budeš pripravnica na neko vrijeme ako je to značilo da ću te svaki dan
viđati.“
Poruke su doista bile pogreška.
Zakopala sam mu ruku u kosu jer sam ga morala dirati. „Bila sam tamo jer
sam to htjela. Morao si znati da sam došla stažirati zbog tebe.“
„Nisam bio posve siguran koji su ti motivi“, priznao je. „Ali bio sam tako
prokleto sretan što te vidim da nisam htio učiniti ništa čime bih te otjerao. A
onda se to naposljetku ipak dogodilo.“
„Ipak te nisam mogla pustiti, čak ni nakon onih poruka“, priznala sam.
„Morala sam se uvjeriti da ne možemo zajedno, da me doista ne želiš.“
Čvrsto me stisnuo. „Nikad nisam želio da odeš. Htio sam da ostaneš, Jade.
Ali izgleda da nisam znao kako promijeniti stvari. Mislim da sam bio sjeban od
trenutka kad si mi ušla u ured i odbila me.“
„Mislila sam da me samo želiš pojebati“, zadirkivala sam.
 „Pa, jesam“, zatutnjao je. „I još želim. Ali bio sam budala kad sam vjerovao
da te mogu jebanjem izbaciti iz svog sustava. Nikad neće doći trenutak kad mi
kurac neće skočiti one sekunde kad uđeš u prostoriju.“
„Tako se nježno izražavaš“, kroz smijeh sam rekla.
„Nježne mi priče baš ne idu“, namršteno je odgovorio.
Razmišljala sam o svim lijepim stvarima koje je učinio za mene i činjenici
da se u moje ime odrekao zemljišta koji mi prije nije imao snage prodati.
Njegova djela sve su govorila. „Salila sam se, Eli. Djela su važna.“
„Onda mi reci što dovraga mogu učiniti da te usrećim, jer mi je to postala
jebena opsesija.“
„Već si to učinio“, rekla sam. „Ali ako me doista želiš usrećiti, odnesi me u
krevet.“
 DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Jade

Eli nije tratio vrijeme. Ustao je i povukao me sa sobom.

„Najprije prsten“, insistirao je dok mi je uzimao kutijicu iz ruku. „Moram
znati da ćeš biti moja.“
Izvadio je prsten i stavio kutijicu na stolić.
Počela sam jecati dok mi je na prst stavljao prekrasan prsten.
„Nemoj plakati, Leptiriću“, promuklo je rekao dok me podigao i odnio u
spavaću sobu. „Ako bude po mome, više nikad nećeš zaplakati.“
„Sretna sam“, rekla sam. „Ovaj su put to suze radosnice.“
„Padaju mi na pamet mnogo bolje stvari koje će nas usrećiti“, zarežao je i
spustio me na noge kraj kreveta.
„Pa onda mi pokaži“, zahtijevala sam.
Tijelo mi je već gorjelo, a jedva me dodirnuo. Još mi je bilo teško
povjerovati da će Eli doista biti moj.
Svukao je pulover preko glave. „Posjeduješ me, Jade. Znaš to, zar ne?“
upitao je dubokim, iskrenim glasom.
Zadrhtala sam dok sam uzela pulover i bacila ga na pod. Eli mi se posve
otvorio, a ja nikad, ali baš nikad, ne iznevjerim tu vrstu povjerenja.
 Svukla sam majicu preko glave i bacila i nju, ostavši gola od struka naviše.
„I ti mene posjeduješ, Eli“, rekla sam mu.
Zato što su osjećaji među nama bili tako snažni, osjećali smo ludu, iskonsku
potrebu da pripadamo jedno drugome. Osjećala sam to u zraku oko nas.
Samo sam se htjela tome prepustiti.
Nisam se bojala prepustiti Eliju, kao što se ni on nije bojao podati mi se.
Obgrlio me oko struka i privukao tako da se koža naših golih tijela sljubila.
Bio je to udar munje.
„Oduvijek si mi trebala pripadati“, promuklo je rekao prije nego što je
spustio glavu da mi zarobi usne.
Otvorila sam mu se i objesila oko vrata. Proždrljivo sam žudjela za
njegovim okusom, a dugo se zatomljena strast slijevala s mojih usana na
njegove.
Dotaknula sam svaki komadić gole kože koji sam mogla napipati, a onda
tražila još, istražujući prstima, pokušavajući mu se još čvršće priviti.
„Dovraga!“ opsovao je kad je odvojio svoje gladne usne s mojih. „Želim te,
Jade.“
I ja sam njega željela, i nije se opirao kad sam počela prčkati po gumbima
njegovih traperica. Bila su zategnuta zbog njegove goleme erekcije, ali
naposljetku sam uspjela otkopčati ih.
Spustila sam se na koljena i strgnula hlače s njegovih mišićavih nogu,
povukavši s njima i gaćice.
Šutnuo ih je ustranu dok sam mu dlanom obuhvatila golemi kurac. Drhtala
sam dok su mi prsti klizili kao svila po čeliku, a onda sam se nagnula naprijed da
jezikom okusim kapljicu koja se pojavila na vrhu glavića.
Nisam ga stigla ponovno kušati jer me Eli podignuo na noge.
Strastvenog izraza lice je rekao, „Nemaš pojma koliko bih sada volio
osjetiti tvoje prekrasne usne oko mene, ali nešto želim još više.
„Na primjer?“ bez daha sam upitala.
„Tebe“, zarežao je.
 Spustio mi je hlačice pa su mi se skupile oko gležnjeva. Otresla sam ih s
nogu.
Posesivno me proždirao očima. „Nikad nisam vidio nešto tako lijepo poput
tebe.“
Zadrhtala sam dok mi je rukama obuhvatio grudi, a palčevima mi dražio
nabrekle bradavice. Na trenutak ih je stisnuo i pustio, a od bolnog mi se užitka
utroba stisnula tako divlje da sam obnevidjela.
Ruke su mu skliznule među moja bedra, a dočekala ga je vlažna vrelina.
„Bože, draga, tako si jebeno vlažna.“
Sklopila sam oči i stenjala, bespomoćna, dok su mu prsti prelazili preko
moga klitorisa. „Eli“, zacviljela sam, žudnjom tako snažnom da me posve
obuzela.
Prsti su mu bili nemilosrdni i svakim me pokretom dovodio do ludila.
Ispustila sam jecaj kad je naglo prestao, podigao me i bacio nas na krevet.
Usta su mu se odmah našla tamo gdje su mu maloprije bili prsti, palila su
me poput žive vatre.
Nije bilo nježnog draženja. Proždirao me neodoljivom požudom koja me
tjerala u nebeske visine.
Eli nije oklijevao ni u čemu što je radio, ali kad je naposljetku uronio u
mene, bilo je nepodnošljivo dobro.
Jezik mu je kružio primitivnom, životinjskom odlučnošću po sitnoj
nakupini živaca koja je vrištala za pozornošću.
Vrhunac je nahrupio takvom snagom da sam buncala dok su mi se bedra
počela tresti.
Uronio je prste u mene i svinuo ih dok nije pogodio točku koja me bacila na
onu stranu razuma.
„O moj Bože, neću to preživjeti“, vrištala sam.
Kukovi su mi se podigli s kreveta dok mi je orgazam zapljuskivao cijelo
tijelo.
Nakon što me orgazam progutao i ispljunuo jedva sam disala.
 Ali on je tek probudio nepodnošljivu čežnju da osjetim Elija u sebi.
„Dobro si?“ promuklim je glasom upitao kad mi se po tijelu uspuzao do
lica.
„Jebi me, Eli“, preklinjala sam.
Nisam više mogla izdržati.
Prevrnuo se i povukao me na sebe. „Zajaši me, mala“, zatražio je.
Smjesta sam ga poslušala, ali nisam imala iskustva s tom pozom. „Ne znam
što da učinim“, priznala sam.
Zgrabio me za kukove i spustio ih dok na pici nisam osjetila vrh njegova
glavića.
Spustila sam mu se na kurac, uživajući u svakom njegovu centimetru sve
dok više nije išlo dalje.
„Da, to mi treba“, prosiktala sam, pokušavajući održati ravnotežu oslonivši
se rukama na njegova prsa.
Činilo mi se da je u meni tako duboko da nikad neće izići. Ali dokazao je
suprotno kad mi je rukama podigao kukove i izvadio ga, a onda me ponovno
nabio na sebe.
U tom smo se ritmu pomicali, Eli je dizao kukove dok sam ja spuštala
svoje, polako i do kraja.
Prela sam, privremeno zadovoljene životinjske požude, ali nije mi bilo
dosta.
Oči su mi pretraživale Elijevo lice, upijajući intenzivno zadovoljstvo koje
sam vidjela na njemu. Uspravila sam se i nagnula unatrag kad je ubrzao ritam,
zamijetivši da su mu noge savijene pa ih mogu iskoristiti kao naslon.
Zažmirila sam i zabacila glavu, izgubivši se u erotskom zadovoljstvu ritma
koji se ubrzavao i prijetio da me raščetvori.
„Jebem ti, Jade“, režao je Eli. „Prokleto je dobro.“
Ponovno sam se nagnula naprijed, stavivši mu ruke na prsa. „Svrši, Eli“,
rekla sam. „Nemoj se suzdržavati.“
„Neću svršiti bez tebe“, oštro je rekao, gurnuo ruku među naša tijela i
pronašao klitoris.
Bilo je to dovoljno da se posve otkvačim.
Vagina mi se počela grčevito stiskati oko Elijeva kurca dok sam se počela
trzati od nadolazećeg vrhunca.
Čvršće me zgrabio za bokove i svoju zdjelicu počeo sumanuto gurati u
moje međunožje, jednom me rukom zgrabio za vrat i povukao mi usta da na njih
spusti poljubac okusa ljubavi, požude, vrućega znojnog seksa i nevjerojatno
intenzivnog orgazma.
Raširena sam ležala preko njegovih prsa, posve potrošena i pokušavala
disati.
Cijelo mi je tijelo obamrlo, ali Eli me zaštitnički grlio pa sam znala da ću se
oporaviti.
Kad sam se ponovno mogla kretati, skliznula sam kraj Elija, a on me
ponovno čvrsto zagrlio.
Osjećaji su me posve obuzeli, a bili su toliko pomiješani da nisam mogla
mnogo razaznati, osim ljubavi prema muškarcu koji mi je upravo zatresao svijet.
„Volim te“, rekla sam mu.
„I ja tebe volim, dušo“, odgovorio je.
To je posljednje što sam čula prije nego što sam utonula u san.
 TRIDESETO POGLAVLJE

Jade

„Kako to da nikad nisam čula za Austina?“ pažljivo sam sljedećeg jutra

upitala Elija tijekom doručka. „Nisam ni znala da imaš brata blizanca, a kamoli
da je bio ovisnik.“
Promatrala sam Elija kako proždire jaja, šunku i palačinke koje sam netom
prije stavila pred njega.
Bilo je lako zuriti u njega jer je samo navukao traperice i nije nosio majicu.
Zastao je i otpio gutljaj kave prije odgovora. „Moji su roditelji pokušavali
Austina i mene zaštititi od medija. Otac se osobito trudio zadržati Austinov
problem s drogom unutar obitelji. Pritajili su se i posvetili poslu. Tisak nije imao
o čemu pisati.
„Dok ti nisi počeo s vratolomijama“, rekla sam.
Kimnuo je. „Htio sam pozornost zbog mojih dobrotvornih zaklada i
uspijevao sam privući mnogo poznatih osoba i sportaša na događaje koje sam
organizirao. Posebice utrke. Dobivale su mnogo publiciteta.“
Sjela sam i neko smo vrijeme jeli u tišini. Kad sam napokon spustila
viljušku, rekla sam: „Sita sam.“
Zapitala sam se jesam li još sita od sinoćnjeg prejedanja sladoledom.
Podigao je obrvu. „Što se dogodilo s mojom ženom koja voli jesti?“
 „Mnogo sam jela“, odgovorila sam i zamijenila njegov prazan tanjur s
mojim. „Možeš li to dovršiti?“
„Poslije onoga sinoć, mislim da neće biti problema“, zadirkivao je.
„Moraš obnoviti energiju“, složila sam se, promatrajući kako čisti ostatke
hrane s mojeg tanjura.
„Imaš li prigovora?“ zagrmio je.
Uzdahnula sam. „Ni jedan.“
Eli bi mogao nadmašiti sve romantične junake o kojima sam čitala.
Zapravo, bio je mnogo više nego što sam ikad zamišljala. Bio je neumoran, a
oboje smo cijele noći bili pohlepni. Sumnjala sam da ću ga se ikad zasititi, iako
mi je cijelo tijelo utrnulo od prekomjerne uporabe. I bila sam iscrpljena jer smo
tijekom noći samo nakratko spavali.
„Ako ne želiš da odmah potrošim svu energiju koju sam upravo unio,
predlažem da odjeneš još nešto osim moga pulovera.“
Bio je tako topao i nisam htjela ništa drugo odjenuti jer je mirisao na Elija.
„Oprat ću ga“, sa smiješkom sam rekla.
„Dušo, ne brinem se za čistu odjeću. U susjedstvu imam odjeće. Ali svaki
put kad se nagneš, ugledam tu neodoljivu guzu.“
„To je problem?“ izazivala sam.
Uputio mi je neodoljivo opak pogled. „Znaš da jest“, promuklim je glasom
rekao.
Bilo je nešto neodoljivo zločesto u draženju zvijeri, a Eli se mogao u
trenutku pretvoriti u špiljskog alfa-mužjaka.
Iskreno, obožavala sam buditi njegovu nestrpljivu, dominantnu, mužjačku
stranu.
To nije bilo nimalo zastrašujuće, jer je tu stranu pokazivao samo meni. A to
je bilo nešto najizazovnije što sam ikad vidjela.
Ustala sam pospremiti stol i osjetila kako me promatra dok se naginjem nad
stol da dohvatim posuđe.
Kad sam završila, prišla sam mu i sagnula se da pokupim nepostojeću
mrvicu s poda.
U trenu me zaskočio.
Uživala sam u dodiru njegovih snažnih prsa na mojim leđima i njegovoj
erekciji pritisnutoj o moju guzu.
„Upozorio sam te, Leptiriću“, režao mi je na uho.
„Bit će da me nisi uplašio“, bez daha sam rekla naslanjajući se rukama na
stol.
Tresla sam se dok mi je rukama prelazio preko guze.
„U dilemi sam hoću li je nalupati ili maziti“, promuklo je rekao s požudom
u glasu.
„Možda oboje“, s nadom sam predložila.
Eli me palio kako me god dodirivao, a vjerovala sam da ne bi bilo drukčije i
da me malo nalupa po guzi. Ako će me poslije dobro pojebati.
Nježno me pritisnuo s leđa i torzo pribio na stol, pa mi se guza dignula
visoko u zrak.
Mislim da nisam bila spremna na njegovu krupnu, snažnu ruku na mojoj
guzi.
Kriknula sam kad me pljesnuo po guzi, iako bol nije bio jak.
Naježila sam se dok me pljeskao po osjetljivoj koži guze i počela sam
stenjati.
To nije bilo kažnjavanje. Još me nekoliko puta pljesnuo po guzi, a onda ju
je nježno milovao.
Kad mi je posegnuo među bedra, bila sam gotovo razočarana, ali me
spopala jeza kad mi je prstima stao dražiti vlažne usmine, završivši na klitorisu.
„Eli“, zastenjala sam. „Jebi me“, preklinjala sam.
Začula sam kako petlja oko svojih traperica kad je zarežao: „Nikad mi neće
dosaditi te tvoje riječi.“
Možda nisam trebala, ali šokirala sam se kad se straga zabio u mene.
Kut je bio posve drukčiji nego kad me jebao sprijeda, a ušao je tako duboko
da sam jauknula.
 „Daaa“, ohrabrila sam ga.
Moje su ga usmine prihvatile bez mnogo pregovaranja. Oboje smo bili
previše gladni, previše požudni.
Odgurnula sam se prema njemu, tražeći svoj ritam dok me stalno iznova
ubadao.
„Jače“, molila sam.
„Ne želim te ozlijediti“, mrmljao je.
„Nećeš. Trebam te, Eli.“
Nevjerojatno, ali još me snažnije zgrabio za kukove i zabio se u mene
takvom snagom da sam poletjela prema vrhuncu.
Kad mi je prstima počeo dražiti klitoris, eksplodirala sam.
„Toliko te jebeno volim, Jade“, stenjao je.
Te su mi riječi preplavile tijelo i zaposjele dušu.
„I ja tebe volim“, izustila sam bez daha dok mi se tijelo grčilo tako snažno
da sam jedva disala.
Neartikulirano je zavikao dok sam ga cijedila do bezumnog orgazma.
Na trenutak je ostao duboko ukopan u meni, a onda podigao moje obamrlo
tijelo i spustio ga u jedan od naslonjača u dnevnom boravku.
„Nema mi spasa“, promuklim je glasom rekao. „Više ne mogu preživjeti
bez tebe, draga.“
Držao me poput najskupocjenijeg blaga i osjetila sam osjećaje kako
isijavaju iz njega.
„Ne moraš“, rekla sam glasom promuklim od postorgazmičkog
zadovoljstva. „Bit ću zauvijek ovdje.“
Nježno me poljubio, blago se zadržavši na usnama.
„Bilo je prokleto dobro“, odgovorio je. „Ali doista moraš prestati naginjati
se preko stvari. Dobit ću srčani udar.“
Nasmijala sam mu se na ramenu. Bilo je nešto pokvareno privlačno u tome
da snažnog muškarca poput Elija mogu natjerati na koljena. A vjerovao mi je
dovoljno da mi to da do znanja.
„Bože, sve me boli“, rekla sam dok sam ustala da se protegnem.
Namrštio se. „Zašto nisi nešto rekla?“
„Nisam htjela prekidati.“
Ustao je. „Vruća kupka. Odmah.“
„Nemam vruću kupku“, obavijestila sam ga.
„Onda je sreća da sam kupio susjednu kuću u kojoj postoji vruća kupka“,
nacerio se i rekao.
Nasmiješila sam mu se, sretna što je Eli kupio tu kuću, što sam nekoć
smatrala nepotrebnim razmetanjem. Možda to ipak nije bila loša ideja.
 TRIDESET PRVO POGLAVLJE

Aiden

Pokušavao sam mirovati tijekom probe smokinga, ali nisam tip koji voli
mirno stajati.
Izdržat ću zbog Jade.
Moja mlađa sestra udaje se krajem ljeta.
Brooke je bila prva.
A sad će se Jade vjenčati s čovjekom s kojim smo se Seth i ja udružili da
stvorimo najveću svjetsku tvrtku za građenje i nekretnine.
Iskreno, sviđao mi se Eli, a i Sethu. Ali nije mi bilo drago da moram biti dio
svadbene ceremonije.
Kum.
Dobio sam tu čast jer većina Jadeinih bliskih prijatelja živi izvan države.
Planirali su doći na vjenčanje, ali nisu mogli prisustvovati svim aktivnostima.
„Jao!“ progunđao sam dok me još jedna pribadača ubola u stražnjicu.
„Oprostite, gospodine Sinclair. Samo što nismo gotovi“, pokajničkim
glasom rekla je žena koja je prekrajala smoking.
„U redu je“, mrmljao sam s krivnjom u glasu jer sam podviknuo na nju.
Ali nisam bio baš bezbrižna raspoloženja.
 Moj je pogled stoti put otkad sam stigao u krojačnicu odlutao na drugi kraj
prostorije.
Po običaju, pogled mi je privukla najljepša plavuša koju sam ikad vidio.
Zapravo, s njom sam imao mnogo više od očijukanja. Jednom sam bio duboko u
njoj, a moj mi kurac nikad neće dozvoliti da to zaboravim.
Skye Weston, Jadeina kuma, nekoć je bila jedina žena koju sam htio.
A sada je bila jedina žena koju želim zaboraviti.
„Gotovo je, gospodine“, rekla je krojačica. „Ako ga pažljivo skinete, mogu
ga prekrojiti.“
„Dobro, može“, odgovorio sam i otišao u garderobu, a onda uzdahnuo od
olakšanja kad sam se ponovno našao u trapericama i puloveru.
Svoj cijeli radni vijek proveo sam kao ribar, radeći katkad četrnaest do
osamnaest sati na dan na turama koje su znale trajati duže od dva mjeseca.
Nisam bio ljubitelj odijela i zabava, iako sam nekim prokletim čudom koje
još nisam posve prihvatio postao milijarderom.
Znao sam da ću u duši vjerojatno zauvijek ostati ribar. Mogu se urediti, ali
nikad se neću osjećati ugodno u odijelu poput Elija Stonea.
Izišao sam iz garderobe baš na vrijeme da spazim Skye kako izlazi iz svoje,
u trapericama i zelenom puloveru koji se slagao s bojom njezinih očiju.
Prijeđi preko toga, Sinclair.
Vrlo davno bili smo u vezi. Prije gotovo deset godina. Ali iz nekog razloga
bila je jedina žena koja mi je nedostajala.
Možda sam još bijesan što me napustila dok sam bio na dugačkoj ribarskoj
turi. Ako ću biti pošten, nije bilo lako biti u vezi s tipom kao što sam ja. Češće
sam bio na moru nego kod kuće, a zarađivao sam malo. Ali taj je novac
pomogao othraniti moju braću i sestre, pa ni za čim nisam žalio.
Daj popričaj s njom da se možete normalno ponašati tijekom Jadeina
vjenčanja.
Skye i ja nismo izmijenili ni jednu riječ otkad se vratila u Citrus Beach iz
San Diega. Čudno, ali činila se jednako ljutom kao i ja, i izbjegavala bi me svaki
put kad naletimo jedno na drugo.
 Zaustavio sam se kraj nje, umjesto da produžim prema vratima. „Zdravo,
Skye“, oprezno sam je pozdravio.
Izgledala je napeto kad se zagledala u mene. „Aidene“, odvratila je.
„Čuj, znam da imamo neugodnu prošlost, ali možemo li se slagati dok ne
prođe Jadeino vjenčanje?“ promuklo sam upitao. „Naša je veza odavno završila i
oboje smo produžili dalje.“
Kriste! Kakav sam ja lažljivac.
Iskreno, htio sam je zgrabiti i protresti dok mi ne kaže zašto se udala za
drugog muškarca, tipa koji je njoj i kćeri priredio pakao. Sranje! Bio sam bolji
izbor, čak i siromašan. Bar nisam pripadao organiziranom kriminalu. I bilo mi je
stalo do nje.
Okrenula je glavu i uputila pogled u daljinu. „Ja nisam produžila, a ti znaš
zašto“, rekla je oštrim glasom kakav prije nisam čuo. „Ali možemo biti pristojni
za Jadeino dobro. Sada moram ići. Moram pokupiti kćer u školi.“
„Što sam, dovraga, učinio?“ ljutito sam zapitao. „Ti si ostavila mene, sjećaš
se?“
„Očito imaš problema s pamćenjem“, odgovorila je dok je odijevala laganu
jaknu. „Vidimo se na vjenčanju.“
Buljio sam u nju dok je njezina obla guza napuštala krojačnicu.
„Koji kurac?“ procijedio sam ispod glasa.
Nema baš nikakvog razloga mrziti me. Nisam je zamijenio drugom ženom.
Šutnula me dok sam bio na moru.
Ako sam išta znao, Skye je bila realist. I nije bila sklona drami. Barem prije
nije bila.
Nešto tu ne štima.
Izišao sam točno na vrijeme da ugledam kako odlazi svojim autom.
Zašto me uopće briga?
Skye Weston više mi nije bila ništa.
Stavio sam ruke u džepove traperica, odlučan prestati brinuti zašto me
okrivljuje za prekid naše veze. Ali dok sam prilazio autu, znao sam prokleto
dobro da lažem samome sebi.
Skye me godinama progonila pa sam odlučio saznati što točno misli.
Međutim, nisam bio siguran kako to izvesti.
 EPILOG

Jade

Tri mjeseca poslije...

„Eli, doista si ozbiljan u vezi ovog projekta?“ upitala sam ga pregledavajući

brošuru velike istraživačke tvrtke koja je bila stara manje od pet godina i loše je
poslovala.
Još se nisam dokopala posla svojih snova, iako sam posljednjih mjeseci bila
na nekoliko razgovora za posao. Neki su bili prilično daleko, što se baš i nije
svidjelo Eliju. Ali nudio mi je toliko podrške da je čak htio otvoriti drugo
sjedište tvrtke, odlučim li se za neku od tih mogućnosti.
Iskreno, nisam htjela nikamo ići. San Diego i Citrus Beach bili su nam dom.
A iako sam znala da bi učinio sve za mene, ne bi bio zadovoljan životom na
suprotnoj obali, baš kao ni ja.
Još sam se navikavala na činjenicu da sam udana za Elija. Preko tjedna smo
bili u njegovoj kući u San Diegu, a vikendom u Citrus Beachu. Još sam mu svaki
dan pomagala u uredu jer je insistirao da sam mu potrebna, ali sam znala da je to
samo izgovor da svaki dan radimo zajedno.
Postajala sam sve bolja u obavljanju raznih zadataka u njegovoj tvrtki, ali
uglavnom sam i dalje provjeravala prijedloge različitih projekata koji su stizali
svaki dan.
 „Stvarno ne znam“, ležerno je odgovorio. „Mislio sam to tebi prepustiti. Ne
spada u moju struku.“
Podigla sam pogled s kauča na suprotnoj strani ureda. „Imaš stručnjake“,
podsjetila sam ga.
„Volio bih da ti to preuzmeš“, odgovorio je.
Vratila sam se računalu i dovršila pregled podataka kojima sam raspolagala.
Napokon sam rekla: „Izgleda da su preuzeli previše projekata i nisu imali
dovoljno novca da ih financiraju.“
Bio je to najmoderniji laboratorij, ali loše vođen.
„Ako se odlučim kupiti ga, mislim da bi mogao biti izvanredna ustanova za
očuvanje genetske raznolikosti divljih životinja“, rekao je.
Trebao mi je trenutak da shvatim na što zapravo Eli cilja.
Laboratorij je bio golem i mogao je istodobno obavljati nekoliko
istraživanja. Već je bio izgrađen i uz minimalne preinake bio bi savršen.
„Postrojenje je izvanredno, ali znaš li koliko košta financiranje velike
neprofitne ustanove?“ upitala sam. „Zahtijevalo bi golemo i stalno prikupljanje
sredstava od donatora.“
Okrenuo se i namrštio. „Mislim da znam tipa koji je prilično dobar u tome.
A znam i nekoliko zainteresiranih donatora. Većina su Sinclairi, ali mogao bih ih
još pronaći.“
Glava mi se zavrtjela od spoznaje koliko bi se dobra moglo učiniti u takvoj
ustanovi. „Trebam kontakte diljem svijeta zbog razmjene uzoraka i rezultata
istraživanja.“
„Nabavit ću ti kontakte“, samouvjereno je rekao. „A i ti ćeš izgraditi te
odnose, draga. To se ne događa preko noći.“
Oči su mi se napunile suzama pri pomisli da se vratim u laboratorij i tražim
rješenja za obnovu populacije ugroženih životinjskih vrsta. Morala bih okupiti
jak tim istraživača. Ali to bi bilo izvedivo.
Nikad ne bih povjerovala da bih mogla toliko učiniti na zaštiti i očuvanju
vrsta. Od takve mi se mogućnosti srce steglo kao u škripcu.
„Dakle, već si pokrenuo postrojbe za donaciju?“ blago sam upitala.
 „Nisam morao“, odgovorio je. „Tvoja braća i Brooke smjesta su bili za to, a
onda se pridružio i ostatak obitelji. Svi znaju koliko si strastvena kad je u pitanju
očuvanje životinjskog svijeta, a svi vjeruju da bi tvoj rad predstavljao važan
pomak. Takvu stvar svi podupiru, draga. Jedina koja to može spriječiti si ti.“
Cesto sam u životu sama sebe sputavala, ali ovaj put ne. „Želim to. Stvarno
to želim“, rekla sam dok sam ustajala očiju punih suza.
Potrčala sam preko sobe, a Eli je već ustao da me dočeka raširenih ruku.
Uhvatio me, kao što sam i očekivala.
„Volim te“, sretno je rekao, a ja sam ga obgrlila i stegnula što sam jače
mogla. „Kako mi se tako posrećilo da se udam za nekoga kao što si ti?“
„I ja sam to pomislio, i koliko se god trudio, ne mogu to objasniti“,
zadirkivao je. „Iz nekoga razloga misliš da sam tako poseban, a ja te nemam
namjeru razuvjeravati.“
Nasmijala sam se i razigrano ga udarila po ruci. Eli je moje snove smatrao
svojima i uvijek me podržavao kad nisam uspijevala pronaći posao kakav sam
htjela.
„Zapravo si izgradio ovaj posao za mene“, optužila sam ga.
„Ne, nisam. Ti si izvrsna, Jade. Ako itko može spasiti neke životinjske vrste
kojima prijeti istrebljenje, to si ti. Doista trebaš vlastiti istraživački centar, a ne
smeta što imaš golemu obitelj milijardera. Ta je mogućnost oduvijek postojala.
Samo nisam bio siguran je li to ono što želiš.“
„To mi nije nikad palo na pamet. Ne razmišljam na veliko.“
„Samo zato što nikad prije nisi imala priliku razmišljati o velikim
stvarima“, rekao je promuklim glasom. „A sada imaš. Predlažem da ga nazoveš
Sinclairov institut za očuvanje životinja.
„Sinclair-Stoneov institut“, ispravila sam. „Neću još dugo biti Sinclair. A ti
si sve ovo omogućio, Eli. Hvala ti.“
Što sam drugo mogla reći muškarcu koji mi je dao cijeli svijet, a onda mi
ponudio još i više? Nije bilo riječi da opišem koliko mi je značio, ne zato što je
bio bogat, nego zato što je bio Eli.
„Nisam mnogo učinio. Pronašao sam mogućnost i kupit ću taj laboratorij.
Ali ne bi bilo istraživačkog centra da nisi najinteligentnija i najposvećenija
osoba koju znam.“
„Bit će mnogo posla“, upozorila sam ga.
„Prvo moram pregovorima isposlovati kupnju ustanove“, rekao je. „I ne
marim imaš li mnogo posla, sve dok mi se vraćaš kući.“
„Kad postanemo vlasnici, mogu učiniti neke stvari, a onda osnovati tim i
odlučiti kojim projektima ćemo se baviti kad se vratimo s medenog mjeseca.“
Eli me vodio u Australiju, još jedno od mojih odredišta iz snova. Sumnjala
sam da ću onamo ikad stići jer sam mislila da ću desetljećima otplaćivati
studentske kredite.
„Što si odlučila vezano za DNK podudarnost?“ upitao je. „Misliš li reći
obitelji?“
Nisam dobila odgovor osobe čiji se DNK podudarao s mojim. A već su
protekli mjeseci. Da sam rekla braći, znala sam da ne bi imali pojma tko je od
njih odgovoran. „Nisam sigurna da bi bilo koristi. Braća očigledno ne znaju,
inače bi bili sa svojim djetetom. Ne znam ima li smisla opterećivati ih time ako
ne znamo tko je to.“
„Mogu to malo istražiti“, ponudio je. „Vjerojatno mogu doći do osobe koja
nam može dati informaciju.“
Intrigirala me činjenica da negdje na svijetu imam nećakinju, a Eli je to
znao. „Da, molim te“, odgovorila sam. „Voljela bih je upoznati saznam li gdje je.
A braća su sad u situaciji da mogu pomoći. Uspijem li nešto doznati o njoj,
vjerojatno ću dokučiti koji brat je otac.“
„Sad kad Aiden, Seth i ja osnivamo novu tvrtku, proveo sam mnogo
vremena s njima. Možda mogu nešto saznati od njih bez trčanja pred rudo.“
Zakolutala sam očima. „Sretno s tim. Sva moja braća prilično su zatvorena
kad im je ljubavni život u pitanju, iako ne oklijevaju upletati se u moj.“
„Od sada će morati prestati s tim“, suho je rekao. „Neka sam proklet
dopustim li da nastave bdjeti nad tobom. Sada je to moj posao.“
„To nije ničiji posao“, odvratila sam. „Posve sam sposobna brinuti se za
sebe. A kad govorimo o tome, što mogu učiniti da se pobrinem za vas, gospodine
Stone? Budući da si upravo ostvario moje snove, dosita želim zauzvrat učiniti
nešto za tebe.“
 „Jedino što uistinu želim je vidjeti te golu“, promuklo je rekao.
Nasmiješila sam mu se i čvršće ga stegnula. To nije bilo jedino što je Eli
želio, ali sigurno je o tome razmišljao mnogo i često.
„Želim te usrećiti“, rekla sam.
„Prekasno, Leptiriću. Već sam sretniji nego što bih ikad mogao zamisliti.“
Toliko se promijenio proteklih nekoliko mjeseci i činio se mnogo
zadovoljniji samim sobom. Eli je često i otvoreno govorio o Austinu, a slike
njegova brata bile su posvuda po kući. Iako je još izvodio vratolomije, nisu bile
tako opasne kao prije. S njim sam učila penjati se po stijenama, ali povukla sam
crtu kod autoutrka. Izgrizla sam nokte do mesa kad je prošli mjesec vozio
dobrotvornu utrku, ali nekako sam izdržala.
Jednostavno je volio brze automobile, ali to se dalo podnijeti.
Bilo mi je drago kad je odustao od preplivavanja La Manchea i bezumno
opasnoga relija divljinama Patagonije.
Eli je nastavio s vratolomijama u dobrotvorne svrhe, ali samo s onima u
kojima je uživao.
„Volim te“, rekla sam iz dubine duše.
Kimnuo je. „Znam. Zato sam tako prokleto sretan. Jer i ja tebe volim,
Leptiriću.“
I osjećala sam se poput leptirića.
Spustio je glavu i poljubio me, a ja sam još malo raširila krila.
Prešla sam dug put od žene kakva sam bila prije nekoliko mjeseci, a to nije
imalo veze s mojim nasljedstvom.
Eli me polako izvukao iz moje stidljive, nesigurne čahure zbunjenosti.
Možda sam koji put krivo zakoračila, ali one noći kad sam dopustila Eliju da mi
pokaže svoj svijet, sudbina mi je bila zapečaćena.
Čak i onda, kad je bio tip koji se ne želi vezati, instinktivno sam mu
vjerovala.
Provukla sam mu ruke kroz kosu i uzvratila poljubac.
Znala sam da ću letjeti visoko sve dok imam ovog muškarca koji me tako
strastveno voli.
Zauvijek ćemo zajedno letjeti.
 ZAHVALE

Još jednom, hvala mojem timu u Montlake Romanceu.

Cijelo ovo putovanje bilo je izvanredno i zahvalna sam što ga dijelim s
timom iz Montlakea, koji svaku moju knjigu napravi najboljom mogućom.
Posebno hvala mojoj iznimnoj urednici Mariji Gomez. Hvala ti za sve što
činiš za mene i moje knjige.
Kao uvijek, iznimno sam zahvalna KA timu i mome uličnom timu, Jan’s
Gems. Ne znam kako da vam svima zahvalim, pa ću reći svoje uobičajeno...
rasturate!

xxxxx Jan

Scan i obrada:
Knjige.Club Books
 O AUTORICI

J. S. „Jan“ Scott je autorica brojnih suvremenih i paranormalnih

romantičnih romana, bestselera New York Timesa i US Todaya, uključujući seriju
Sinclair. Pasionirana je čitateljica svih vrsta literature, ali oduvijek najviše voli
romanse - tako da piše ono što voli čitati: vruće priče s alfa-mužjacima i sretnim
završetkom, jer ih ne može nikako drukčije zamisliti! Jan voli kontaktirati s
čitateljima. Posjetite njezinu web stranicu: www.authorjsscott.com
Table of Contents
PROLOG
PRVO POGLAVLJE
DRUGO POGLAVLJE
TREĆE POGLAVLJE
ČETVRTO POGLAVLJE
PETO POGLAVLJE
ŠESTO POGLAVLJE
SEDMO POGLAVLJE
OSMO POGLAVLJE
DEVETO POGLAVLJE
DESETO POGLAVLJE
JEDANAESTO POGLAVLJE
DVANAESTO POGLAVLJE
TRINAESTO POGLAVLJE
ČETRNAESTO POGLAVLJE
PETNAESTO POGLAVLJE
ŠESNAESTO POGLAVLJE
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
OSAMNAESTO POGLAVLJE
DEVETNAESTO POGLAVLJE
DVADESETO POGLAVLJE
DVADESET PRVO POGLAVLJE
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
DVADESET TREĆE POGLAVLJE
DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE
DVADESET PETO POGLAVLJE
DVADESET ŠESTO POGLAVLJE
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
DVADESET OSMO POGLAVLJE
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
TRIDESETO POGLAVLJE
TRIDESET PRVO POGLAVLJE
EPILOG
ZAHVALE
O AUTORICI