1

Prijevod i obrada: Čarobne knjige i ljubavni romani

Naslovnica: Sabina
Škotska, kasno 15. stoljeće

Espy je gledala u krv koja je natapala njezine ruke. Ovo nije u redu! Ovo se nije
smjelo dogoditi. Stvari su išle u pravom smjeru… odmahne glavom. Nešto ipak nije
bilo u redu. Trudila se zaštititi ženu i dijete. Sjetila se da joj je baka govorila da nekad
jednostavno nemamo izbora, da smrt snađe svakoga.

Espy se nije sviđala ta pomisao i uvijek se trudila izbjeći smrt.

Naposljetku, to je bilo upravo ono što je mudra žena činila, borila se sa smrću.

I Espy jednostavno nije voljela gubiti.

“Moraš otići! Ništa više ne možeš učiniti i znaš da će Lord Craven upravo tebe
kriviti za smrt njegove žene i djeteta. Požuri, molim te!” molila ju je žena, ”Znaš da
neće pokazati ni trunku milosti”

“Ne mogu je ovako ostaviti Britt. Moram ju očistiti i….”

“NE”, Britt reče “On će gledati kako te kažnjavaju na najgore načine i onda kako
umireš sporom smrću. Moraš otići!”

Espyna baka ju je upozorila na Cravena, glavnoga u klanu MacCara. Bio je

zvijer, velik i moćan, i vodio je klan moćnom šakom. Svi su bili začuđeni i šokirani
kada je nježna Aubrey, iz klana MacVarish postala njegovom ženom. Neki su čak
vjerovali da je draga i mlada žena uspjela pripitomiti zvijer u njemu. Svi drugi su
vjerovali da se ta zvijer ne može pripitomiti i pribojavali su se njegovog bijega..

2
 Lord Craven je jutros izašao u lov sa svojim prijateljima Dylanom i Edwardom
MacPetersom, liječnikom kojega je doveo iz Edinburgha da se brine o njegovoj ženi
kada dođe vrijeme za porod. Aubrey je trebala roditi tek za mjesec dana, ili nešto više,
no dijete je naumilo drugačije. Espy je bila pozvana da čim prije dođe do kolibe u kojoj
je Aubrey boravila. Naime Aubrey je bila zabrinuta da će dijete doći ranije. Espy je
imala puno uspjeha s porođajima koji su počeli ranije od predviđenog termina. No sve
što je znala i naučila nije joj pomoglo da spasi Aubrey i njezino djetešce. I sada će se
Lord Craven uskoro vratiti i vidjeti da su žena i njegovo dijete mrtvi. To nije bilo u
redu. Nije trebalo tako biti.

Espy je širom otvorila oči kada je vidjela mali pomak u Audryinu okruglom
trbuhu. Dijete je još bilo živo. Postojala je šansa za spas.

“Trebam nož.” Kroz suze povika Espy.

Brittine oči se širom otvore od šoka i straha.

“Dijete je još živo, moram ga poroditi”, objasni Espy.

“Lord Craven će te utopiti i raščetvoriti ako vidi da si razrezala njegovu ženu”,

Britt je upozori.

Espy uopće nije bilo briga što se njoj može dogoditi. Sada je morala spasiti to
dijete. Potrči i uzme nož iz njezine torbe i požuri otvoriti Aubreyin trbuh. Morala je biti
oprezna kako ne bi zarezala preduboko, jer bi u tom slučaju mogla naškoditi djetetu.
Njezina je ruka bila posve mirna kada ju je približila Aubreyinom trbuhu, iako je u sebi
drhtala, pomolila se još jednom da dijete preživi.

Odjednom netko primi njezino zapešće i odvuče je od njezina zadatka. “Što radiš
ženo?”

Espy se borila s mršavim čovjekom

“Dijete je još živo, moram ga spasiti.”

“Zar nisi već dovoljno učinila?” poviče čovjek.

3
 Pretvori svoju ruku u šaku te ga udari posred nosa. On poviče, primi se za nos i
zatetura unatrag. Krene prema krevetu no prije nego što je mogla uopće doći do Aubrey,
drugi čovjek ju je uhvatio oko struka.

“Ubila si Lady Aubrey, zar to nije dovoljno?” Visoki čovjek povika.

Espy odgura jake ruke koje su je držale oko struka. “Molim Vas, molim dozvolite
mi da oslobodim dijete iz nje. Još postoji velika šansa da preživi!”

Uz krv koja je šikljala iz njegovoga nosa, čovjeka kojega je udarila, on teško

progovori: “Ona je jedna luda žena. Samo pogledaj što je učinila. Pogledaj krv na
njenim rukama. Ja sam liječnik. Znam što govorim!”

Espy pogleda prema njemu i reče: ”Ako ste liječnik onda znate da postoji velika
šansa da je dijete još živo. Molim Vas! Trošimo vrijeme uzalud. Molim Vas, dopustite
mi da uzmem dijete iz nje.”

Oštar glas prolomi se kroz prostoriju, a čovjek koji je do tada držao Espy
odjednom je gurne iza sebe. Opasno visoki čovjek prepun mišića zauzme cijeli
dovratak. Njegove tamne oči sijevale su boli i bijesom, te on krene prema sredini sobe
kao životinja toliko bijesna da može sve pred sobom sravniti u prah. Krenuo je ravno
prema krevetu na kojem je ležala Aubrey, izgledajući kao da spava, no krevet natopljen
krvlju govorio je istinu.

Lord Craven okrenuo se prema čovjeku koji je za sebe tvrdio da je liječnik.

“Doveo sam te ovdje tako da sam siguran da joj se ništa ne može desiti. Učini
nešto!”

“Ne postoji ništa što bih mogao učiniti Lorde. Ona je otišla”

“No nije i dijete”, Espy poviče. ”Dozvolite mi da spasim dijete.”

“Željela je izrezati vašu ženu”, optuži ju liječnik, uzimajući jedini čisti ručnik u
prostoriji kako bi obrisao krv koja je šikljala iz njegova nosa. “Učiniti će isto i vašem

4
djetetu ako joj dozvolite da to učini vašoj ženi. Dijete ne može živjeti jednom kada
majka umre!”

“Može neko kratko vrijeme i upravo trošimo dragocjeno vrijeme!”

“Priča gluposti”, reče liječnik. ”Pogledajte što je učinila vašoj ženi. Jadnica je
pretrpjela sve muke pravoga pakla.”

“Kao da nije besmislica to što upravo puštate da dijete umre”, Espy zajeca,
gledajući kako Lord uzima beživotno tijelo svoje žena na svoja prsa, s puno nježnosti,
očima zatvorenim od bola, jer bol je bila prevelika da bi ju mogao podnijeti.

“Ne slušajte ju. Ponijela se kao mesar prema vašoj ženi dok je živjela i sada želi
mučiti njeno tijelo i u smrti.”

Lord Craven je stavio svoju veliku ruku na ženin okrugli trbuh, a Espy se pomoli
da se dijete pomakne u utrobi. Njegova tišina govorila je glasnije od bilo čega dok je
držao ruku na njenom trbuhu.

Potrošili su dragocjeno vrijeme. Dijete je bilo mrtvo. Espy ispod glasa proklinje
liječnika. Kada se okrenula pogledati prema liječniku, on klimne glavom prema vratima
i požuri je da otiđe.

“Da se niste usudili odvesti je iz ove sobe Dylan”, Lord Craven upozori. Espy
osjeti trunku straha kako prolazi njenim žilama dok je snažan i gromak glas tutnjao
sobom.

“Odmakni se od nje”, Lord Craven naredi tako oštro da je kao munja proletjelo
sobom.

Iako muškarac zausti nešto reći, ipak odustane.

“Neću ponavljati Dylane”, Lord Carven upozori.

Dylan nevoljko stane u stranu.

5
 Lord Craven je držao svoju ženu blizu sebe, obraza pritisnutog uz njezin, njegov
vruć od bijesa i već osušene krvi, uz njezin hladan, te nježno poljubi njezine usne. “Moja
ljubavi, moje srce, i moj život odlazi s tobom, Aubrey.”

Polegnuo je njenu glavu nježno na jastuk, mičući jednu tamnu vlas s njenog lica,
mičući je nježno iza uha, intimna gesta, dijeljena između muža i žene. Gledao je u nju
kao da je čekao da joj se oči pomaknu, otvore, da prodiše…

Polako je okrenuo glavu prema Espy, tada je poletio preko sobe, baš kao da ima
krila. Njegova ogromna ruka zgrabila ju je oko vrata te ju je podigao visoko uza zid,
tako da su sada bili licem u lice, ostavljajući njezina stopala da vise nekoliko
centimetara u zraku.

Bol je proletjela kroz njezina leđa i glavu i na trenutak joj se vid zamuti, učinilo
joj se i da je tim pokretom izbio sav zrak iz njezinih pluća. Tek tada je shvatila da je
zapravo njegov stisak oko njena vrata bio prejak te da joj upravo on nije dozvoljavao
da dođe do zraka. Njezina ruka se grčevito uhvati za njegovu, pokušavajući se osloboditi
stiska, ali nije baš previše pomoglo. Njegovi snažni mišići bili su toliko jaki da se ona
nikad ne bi mogla boriti s njima.

“Uzet ću ti život za to što si upravo učinila!”

Njegov glas zvučao je kao urlik u njezinim ušima te je polako osjećala da odlazi.
Čula je one iste glasove koji su mu nešto vikali. Nije mogla u potpunosti razumjeti što
govore, no nisu prestajali.

Odjednom je pala na pod i glasno udahnula zrak koji je napokon počeo dopirati
do njenih pluća. Nakon što je uhvatila malo zraka odjednom je podignuta s poda, grubo,
dok su se ruke koje su držale njezine činile kao metalni okovi, bolno štipajući njezinu
kožu.

“Napusti moju zemlju i sve druge posjede koji me okružuju ili ćeš umrijeti u boli
i muci. Gurnuo ju je toliko jako da je pala na pod. “Odlazi prije nego što učinim nešto
što Aubrey ne bi željela.”

6
 Espy se digne na noge i zausti nešto reći.

“Izreci samo riječ i odsjeći ću ti jezik i pojesti ga pred tobom.”

Espy se okrene i požuri kroz vrata, čim dalje, jer pogled u kojem je bilo
životinjskoga sjaja, govorio joj je da je Lord Craven više zvijer nego muškarac.

7
Nakon godinu dana...

Cyra je sjedila na klupi kraj kamina grijući ruke. Danas su je boljele više nego
inače, što je značilo samo jednu stvar; dolazila je oluja. Pucanj grmljavine ju je natjerao
da poskoči i potvrdi ono što su joj njezine bolne ruke već rekle. Ali bilo je još nešto što
ju je mučilo, ali nije mogla razumjeti što. Spremalo se nešto više od kiše koja se
spuštala, i ona se pitala što bi to moglo značiti.

Još jedan pucanj grmljavine i udar vjetra na vratima natjerao ju je da ustane i

posegne za zemljanim loncem s listovima kamilice. Skuhat će sebi čaj od kamilice i
upuzati u krevet ranije večeras. Njenim umornim kostima mogao bi koristiti odmor.
Osim toga, uskoro su se dvije žene trebale poroditi i bit će joj potrebna snaga za oba
porođaja.

Espy.

Šaputala je ime svoje unuke poput mekog vjetra oko sebe. Strašno joj je
nedostajala. Bila je ovo usamljena godina bez nje i Cyra se brinula kako je Espy
preživjela. Nije se imala kome obratiti kad je lord Craven naredio da ode s njegove i
okolne zemlje. Espy je došla da ostane kod nje prije nekoliko kratkih mjeseci pretprošle
godine. Cyra se još uvijek sjeća kako joj se ona pojavila na pragu, iscrpljena i napaćena
zbog gubitka svojih roditelja. Tijekom godina, često je provodila vrijeme s Cyrom kad
su joj roditelji putovali. Otac joj je bio liječnik koji je putovao u pokušaju da se domogne
onoliko znanja koliko je mogao i donese ljudima najnovije medicinske prakse, čak i ako
je to značilo da ide protiv trenutne prihvatljive prakse i liječnika koju su je veličali.

8
 Čineći to, William od Inuerwyca je odavao svojoj neprestano znatiželjnoj kćerki,
Espy, ono što je bio naučio. Tvrdoglava po prirodi kakva je bila Espy, kombinirala je
znanje koje je stekla od oca s Cyranim znanjem, koja je prenosila od svih onih prije nje
koji su tvorili golemu mudrost iscjeljenja. Nešto što bi joj trebalo dobro poslužiti, ali je
uspjelo uzrokovati više štete nego koristi.

Cyra se svaki dan pitala za dobrobit i sigurnost njene unuke, i željela je da postoji
način na koji će Espy biti dozvoljeno da se vrati doma i ostane tu gdje ju je Cyra mogla
paziti.

Na njenom licu se izlio meki osmijeh koji nije ostario tako brzo kao kod većine.
Imala je nekoliko crta i bora, ali ne mnogo za njenih pet desetljeća, iako joj je kosa
postala posve bijela. Nosila ju je u jednoj pletenici koja se često odmarala na njenim
grudima. Njene ruke, sa zahvalnošću, nisu bile kvrgave od godina, iako su je boljele. I
zadržala je fino držanje, iako je u zadnje vrijeme osjećala veće opterećenje u ramenima
kao i većina.

Činilo se da, kako je umrla supruga lorda Cravena, život u klanu je umro. Život
je postao opterećeniji, osmijesi su rijetko viđeni, i još gore, nestala je nada. Većina je
vjerovala da kako je Aubrey otišla, zvijer dvorca MacCara je ponovo puštena i Cyra je
počela vjerovati da je to istina.

Cyra se trgnula kad ju je pogodila jaka bolu u rukama i ponovo kad je još jedna
grmljavina zvučala kao da dijeli zemlju na dva dijela.

Čudan zvuk koji je pratio grmljavinu natjerao je Cyru da miruje kako bi čula. Je
li čula konja da se približava? Tko je bio toliko lud da jaše po ovako strašnoj oluji?

Netko kome je trebala pomoć.

Cyra je ostavila listove kamilice da se natapaju u lončiću dok je koračala prema

vratima. Ona je bila iscjeliteljica i bez obzira na vrijeme ili koliko je kasno bilo, ona je
bila dostupna svima koji su je trebali. Otvorila je vrata, spremna da ponudi pomoć i
utjehu. Dah joj se zaustavio dok je zinula i strah ju je zamrznuo na otvorenim vratima.

9
 Kelpie je došao po nju.

Stražnja kopita velikog crnog konja nestrpljivo su udarala zemlju kao da

zahtijeva da zakorači naprijed i iako je kiša tek trebala početi padati, on je bio natopljen
od rijeke iz koje se izdigao. Demon ga je poslao da ju uzme.

Cyri je trebao trenutak kako bi vidjela da netko sjedi na zvijeri. Zar joj je Kelpie
nekog poslao? Koga bi demonski konj mogao isporučiti na njena vrata i zašto?

Osoba na konju činila se nesposobnom zadržati uspravno i prevrnula se na

stranu, padajući na zemlju. Zvijer od konja se naljutila i udarala o zemlju u blizini palog
tijela kao da zahtjeva od Cyre da se pobrine za njega.

Plašeći se da će joj Kelpie nanijeti zlo ako se ne usredotoči na njegovu zapovijed,

požurila je prema zgrčenom tijelu na tlu. Trebao joj je trenutak da odmota ogrtač oko
pale figure kako bi konačno uspjela otkriti lice, glasno je uzdahnula, a srce joj je tuklo
u grudima.

Bila je to njena unuka Espy.

“Konj. Sklonište. Sklonište za konja,” mrmljala je Espy dok se Cyra borila da ju

podigne na noge.

“Nakon što te uvedem unutra, pobrinut ću se za tvog konja.”

“Ne. Sad. Slijedi oluja. Treba sklonište.” Espy se borila da podigne glas. “Idi,
Trumble, idi sa Seanmhair. Neće ti naškoditi.”

Predugo vremena je prošlo od kako je Cyra čula keltski kako tako lako i ljupko
izlazi iz usta njene unuke. Iako ju je velika životinjska zvijer plašila, Cyra je učinila
kako joj je njena unuka rekla. Uhvatila je uzde i zvijer je frknula, ali ju je slijedila dok
ga je vodila prema maloj štali koja je štitila njenu kravu i mulu. Obje životinje nisu se
činile zadovoljnima zbog prisustva velike životinje.

Drhtavim rukama je oslobodila konja od sedla i pokrivača, shvaćajući da je to

bila kišna oluja koja je natopila konja i Espy, i bez sumnje će uskoro stići ovamo.

10
Osigurala ga je u jedinoj slobodnoj staji, iako nije mislila da bi ga konopac koji mu je
zakačila naprijed mogao spriječiti da ide gdje mu je drago. Zgrabila je vreću koja je bila
pričvršćena za sedlo i požurila k svojoj unuci.

Cyra se borila da podigne svoju unuku na noge i u kolibu, kiša je počela padati,
kapajući poput oštrih strijela s neba. Jednom kad su bile unutra, Cyra je požurivala Espy
do kamina da se utopli i skine mokre halje.

Nije mogla zaustaviti iznenadni plač tjeskobe kada je svjetlost vatre u potpunosti
razotkrila Espyno lice. Niz desni obraz joj se spuštao ožiljak. To nije bio svjež ožiljak,
iako je bio od nedavno, jer je i dalje bio crven i iziritiran, još uvijek zacijeljujući.

“Nemoj me sada pitati, Seanmhair, niti ikad,” prošaputala je Espy.

Cyra je nježno položila ruku na Espyn nagrđeni obraz. “Doma si, Espy. Neću
nikome dozvoliti da te povrijedi.” Održat će svoju riječ. Espy se iscrpila kako bi se
vratila doma. Ali zašto kad je znala što ju ovdje čeka? Ona nije znala, ali što god bilo,
Cyra će ju držati na sigurnom bez obzira na posljedice.

Trebalo je vremena da se Espy izvuče iz vlažnih haljina i obuće Cyrinu mekanu

spavaćicu od bijele vune. Suze su joj navrle na oči kad je vidjela ne samo koliko je
smršavila, već i modrice na raznim dijelovima tijela svoje unuke. Pretrpjela je neku
vrstu batina i Cyra se pitala što je Espy još pretrpjela, iako nije pitala. Bilo je bolje to
ostaviti za neki drugi put.

Espy se gotovo srušila kad je pokušala hodati prema krevetu, a Cyra je brže
zavukla svoju snažnu ruku oko nje i preuzela svu težinu na sebe dok se njena unuka
jače naslonila na nju. Olakšala je Espy sjedanje na krevet, zatim joj pomogla da podigne
noge kako bi se mogla ispružiti.

“Ostat ćeš u krevetu i odmarati se i liječiti,” naredila je Cyra, ušuškavajući deku

oko Espy kao što je to često radila dok je bila djevojčica. “Dok to radiš, pripremit ću
napitak da te zagrije.”

Espy je posegnula i uhvatila bakino zapešće. “On će doći po mene.”

11
 Cyra se nagnula dok joj je ruka počivala na ruci njene unuke. “Neću nikome
dozvoliti da ti naudi, Espy.”

Espy se slabašno nasmiješila i zadrhtala.

“Moraš se ugrijati.” Cyra je na brzinu uzela još jednu deku iz kovčega pokraj
kreveta i nakon što je bila sigurna da je čvrsto bila ušuškana oko Espy, otišla je po
napitak od kamilice koju je ostavila da se natapa. Brzo je odbacila zgnječeno lišće i sjela
je na krevet pokraj Espy. Prislonila je lončić uz usne svoje unuke i pomogla joj da malo
otpije iz lončića. Espy je žedno pila, a Cyra je sjedila strpljivo, hraneći je napitkom dok
ništa nije ostalo, a Espyne su se oči zatvorile.

Kiša je zasipala kolibu, a grmljavina se nastavila prelamati. Zvučalo je kao da je

grom udario u kolibu i poslao drhtaj tako jak kroz Cyru da se ona srušila u stolicu uz
rastući strah.

Znao je. Nekako je znao.

Zvijer dvorca MacCara je znao da se Espy vratila.

***

Jutro se probudilo bez sunca. Sivi oblaci su se razvlačili na nebu iako je kiša
prestala. Cyra bi radije da je kiša nastavila padati, pljusak bi držao ljude u njihovim
kolibama, a zvijer zatvorenu u glavnoj kuli zamka. To bi joj dalo vremena da smisli
kako da uvjeri Lorda Cravena da dozvoli Espy da ostane s njom. Iako joj se ideja činila
besmislenom, Cyra je morala pokušati.

“Seanmhair.”

Cyrine zabrinute misli su isparile kad je čula kako ju unuka tiho zaziva, te se
požurila sa stolice kraj kamina i prišla krevetu. Espy je izgledala previše blijedo ili je to
možda bilo zbog svježeg ožiljka koji je prizivao takvu sablasnu boju.

12
 Espy je izvukla slabu ruku ispod pokrivača i posegnula prema baki dok je ona
prilazila. “Ne želim da te stavim na put zlu.”

“Ne brini za mene. Ti si ta koja me zabrinjava,” rekla je Cyra uzimajući ruku

svoje unuke i čvrsto je držeći sjela je na krevet.

“Nisam imala kamo otići,” rekla je s vrištanjem u svom nježnom glasu dok je
pokušavala zadržati suze..

Cyra je pritisnula Espynu ruku na svoja prsa. “Ti imaš kamo. To je ovdje sa
mnom. To je tvoj dom.”

Obje su istovremeno čule buku… udaranje nekoliko kopita koja su postajala sve
bliža.

Espyna ruka se stegnula oko bakine.

“Lord Craven mi te neće ponovo uzeti,” rekla je Cyra i spustila ruku unuke ispod
pokrivača. “Ostani ovdje i ne brini se.” Espy je krenula nešto reći, ali Cyra je nježno
spustila prste na njene usne, zaustavljajući ju. ”Ni riječi i ostani gdje jesi.”

Cyra je napustila unukino uzglavlje i grabeći istrošeni vuneni šal sa naslona

stolice, krenula je prema vratima, ispravila je ramena, podigla bradu, a zatim otvorila
vrata i izašla, zatvarajući ih za sobom.

Prizor koji ju je dočekao natjerao joj je srce da luđački udara u grudima i strah
je projurio kroz nju, tresući joj udove dok nije bila sigurna da će joj noge otkazati.

Lord Craven je mogao utjerati strah i u samog vraga. Oduvijek je bio krupan
muškarac, iako čini se kao da je izrastao još veći otkako mu je supruga preminula, mišići
su mu se isticali uz crnu košulju ispod njegovog pokrivača. Ali onda se pročulo kako je
svoje ratnike besmisleno trenirao svaki dan na polju i kako je često mogao biti nađen
kako sječe stabla u šumi i podiže oborena stabla na ramena i nosi bez pomoći. Cyra je
vjerovala kako je nešto od toga što je čula istinito, a ostalo su bile samo priče. Vidjevši
Lorda Cravena sad, pitala se da li je u tome bilo više istine nego priče.

13
 “Je li tvoja unuka ovdje, Cyra?” zahtijevao je Craven.

Cyra je zadržala hrabrost, iako to nije bilo lako u nazočnosti ovog žestokog
ratnika. Dok je imao najfinije crte lica koje je ikad vidjela na muškarcu, u njegovim
tamnim očima je postojao vatreni bijes od kojeg se čovjek želio odmaknuti i držati se
na udaljenosti od njega. Nosio je svoju tamnu kosu kraćom od većine muškaraca, jedva
je lagano dodirivala vrhove njegovih ramena, i povučenu čvrsto nazad i osiguranu s
kopčom na zatiljku vrata, za koju su svi znali da je bila poklon od Aubrey.

“Odgovori mi!”

Cyra je poskočila na njegov režeći povik i njezin strah je porastao. Sa sobom je

imao šest ratnika. Njegove namjere su bile očite i Cyra se brinula da ga neće moći
spriječiti da odvede Espy od nje.

“Espy je ovdje, bolesna je i treba njegu,” rekla je Cyra, održavajući glas čvrstim
i jasnim, boreći se protiv treme koja je prijetila da će se osloboditi.

“Njega nije potrebna za kaznu s kojom se suočava jer se vratila ovdje kad sam
joj naredio da ostane dalje od moje zemlje,” rekao je Craven i brzo sjahao s konja.

Instinktivno, Cyra je napravila korak unazad. Zaboravila je koliko je visok i sa

dodatnim mišićima, djelovao je još zastrašujuće nego inače.

“Zar si mislila skrivati njeno prisustvo od mene? Misliš li da nisam svjestan što
se dešava oko mene? Bio sam obaviješten o njenom dolasku čim se pojavila na mojoj
zemlji. Predaj mi je sad ili snosi posljedice,” zapovijedio je Craven, posljednjih
nekoliko riječi je zvučalo kao rika.

Cyra je znala da je zapečatila vlastitu sudbinu kad je odmahnula glavom i rekla,

“Ne mogu to učiniti, moj Lorde.”

“Tvoja unuka je ubila moju suprugu i dijete. Zaslužuje da pati i patit će beskrajno
prije nego se susretne sa svojom smrću.” Craven je brzo krenuo prema Cyri. “I ja ću se
pobrinuti da tako bude.”

14
 Cyra je čvrsto stajala, strah je tresao njene udove, ali potreba da zaštiti svoju
unuku držala ju je jakom. “Espy je učinila sve što je mogla kako bi spasila tvoju suprugu
i dijete. Nije ona kriva što su umrli.”

“Liječnik je rekao drugačije i neću stajati ovdje i raspravljati se s tobom. Dovedi

svoju unuku ovdje-SADA!”

Cyra je lagano okrenula glavom dok joj je njegov topli dah udarao u lice, njegove
riječi su bile rečene s takvom silom. Učinila je jedinu stvar koju je mogla smisliti…
molila je da joj unuka bude pošteđena.

“Molim Vas, Lorde Cravene, smilujte se starici. Espy je sva obitelj koja mi je
ostala. Molim Vas, preklinjem Vas, ne uzimajte je od mene.”

“Aubrey i naše nerođeno dijete su mi bili sva obitelj koju sam imao, a tvoja unuka
ih mi je oduzela. Neću je poštedjeti ili pokazati ni trenutak milosti za ono što je oduzela
od mene.” Craven se okrenuo i pokazao ratnicima i šestorica muškaraca su sjahala i
istupila naprijed. Ponovo je podigao glas. “Neću ti ponovo ponavljati da ju izvedeš
ovamo k meni.”

Vrata su se iznenada otvorila. “Ovdje sam.”

Cyra se okrenula da vidi Espy koja se teško naslanjala na vrata i krenula da

korakne prema njoj.

“Ne, Seanmhair, ovo je moja sudbina s kojom se moram suočiti,” rekla je meko.

Cyra je posegnula za njenom rukom kad se Espy lagano spotakla dok se slabašno
kretala naprijed. Suze su navrle na Cyrne oči. Nikad se u životu nije osjećala tako
bespomoćno. Instinkt ju je tjerao da zakorači naprijed omotavši unuku u naručje. Morat
će otkinuti Espy od nje. Neće je pustiti.

“Pusti je Cyra, ili ću je otrgnuti iz tvojih ruku i nije me briga što će se tebi
dogoditi,” naredio je Craven.

15
 Espy se odmaknula od bake, iako ne prije nego je pritisnula svoj obraz uz njen i
prošaptala joj: “Volim te, Seanmhair.”

Suze su klizile niz Cyrine obraze dok je gledala unuku kako se približava Lordu
Cravenu.

Espy se borila da načini svaki korak i kad se zaustavila pred Cravenom, njegovo
lice se zamaglilo, njene noge su izgubile i ono malo snage što je ostalo u njima, a samo
je jedna riječ prešla preko njenih usana prije nego joj je glava pala na njegovo rame, a
tijelo se srušilo na njegovo.

“Pomozite.”

16
 Cravenove ruke uhvate Espy oko struka. Nemoćno je ležala u njegovim rukama, tijela
tako krhkog da je mislio da će ju njegova snaga prepoloviti na pola. Spavaćica joj je
pala s ramena i on ugleda veliku masnicu koja joj se proteže po cijeloj nadlaktici.
Izgleda kao da ju je netko držao u brutalnom stisku. U čudu je gledao i taj ožiljak na
njenom obrazu. Sad već zainteresiran, zgrabi ju ispod koljena i podigne.

“Molim vas. Molim vas, moj Lorde, unesite ju unutra,” Cyra kaže preklinjući,
strahujući da će odnijeti njenu unuku da umre u patnji.

Craven nije obraćao pažnju na nju. Samo njegova radoznalost vodila ga je u

kolibu. Ugleda krevet, priđe mu i spusti Espy na njega. Želio ju je van iz njegovih ruku,
dalje od njega. Njezina bespomoćnost i toplina podsjećala ga je previše na njegovu
Aubrey, kakav je osjećaj bio držati ju prvi put u naručju, a on neće izdati sjećanje na
svoju pokojnu ženu imajući takve neprikladne misli o ženi koja ju je ubila.

Zurio je dolje u nju, izgledala je beživotno kao i Aubreyino beživotno tijelo.

Izgledala je puno mršavije nego se je sjećao, jedva je osjećao njenu težinu u rukama.
Izgledala je beživotno, shvatio je da Cyra nije lagala o tome da je bolesna. Njeno lice je
urezano u njegovo sjećanje. Nikada ga neće zaboraviti. Niti će, još uvijek je žalio što
je dozvolio da i dalje živi. Nadao se da će ju jednom još sresti i pobrinuti se da ju stigne
što zaslužuje zbog toga što je učinila ženi koju je volio beskrajno.

Gledajući ponovo njeno lice i ožiljak na njemu, pitao se kakvo ju je zlo snašlo da
je zaradila takvu ozljedu. ”Što joj se dogodilo s licem?”

“Ne znam. Nije mi još ništa rekla o tome,” Cyra kaže, želeći da se Craven odmakne
od kreveta da se može pobrinuti za unuku. Espyna spavaćica joj se omakla s ramena,
otkrivajući joj gornji dio dojke i jedna noga joj je bila izložena skroz do butine od toga
kako ju je bacio na krevet.

17
 Craven se zagleda u njeno golo rame i ugleda masnice koje su izgledale svježe. Oči
su mu slijedile liniju izložene noge gdje ugleda još svježih crnih masnica.

“Nedavno je preživjela teške batine,” kaže Craven.

“Izgleda da je tako, nismo puno pričale od kad je stigla sinoć.”

“Ozdravi ju,” Craven naredi okrećući se od Espy. ”Želim da osjeti, do duše, sve što
ću joj učiniti.”

Cyra požuri da zatvori za njim vrata kolibe. Vrati se do unuke, pokrije ju s

prekrivačem. Mora ozdraviti Espy i poslati ju što dalje od Cravena.

Vrata se naglo otvore i Cyra se zaštitnički postavi ispred kreveta kad ugleda bijesni
izraz na Cravenovom licu, kao da bi ju mogla zaštititi, ali instinkt ju je preuzeo.

“Jedan od mojih ratnika će ostati ovdje i pobrinuti se da Espy bude prebačena u moju
tamnicu.”

Cyra odskoči od snage udarca kojim je zalupio vratima kolibe, i nemoć ponovo
obuzme Cyru.

***

Craven jedva zaustavi konja kad požuri uz stepenice zamka, ostavljajući

pomoćnika da se pobrine za konja. Velika dvorana je bila prazna kad je ušao i on zgrabi
najbliži pehar sa stola. Ispije skoro cijelu tekućinu iz njega, udarajući njime o stol i
zagleda se u plamen u kaminu.

Zaobiđe stol i priđe kaminu, čak i plamen kao da se povukao dalje od njega u strahu,
kao i sve ostalo. Nije mario. Nije mario još od kad je Aubrey umrla. Život nije imao
smisla bez nje. Svjetlo i dobrota ga je napustila s njenim zadnjim dahom. I sve je to bila
krivica Cyranine unuke.

18
 Mučilo ga je to što je Aubrey zahtijevala da ju porodi baš Espy, a ne liječnik kojeg je
doveo iz Edinburgh. Puno puta mu je ponovila da više ima povjerenja u Espyne
sposobnosti nego doktorove. Aubrey ju nije dugo poznavala. Cyraina unuka je stigla
samo par mjeseci prije poroda. Znao je za Espy, viđao je ponekad uz baku. Ali ju nije
dobro poznavao.

Craven proguta ostatak piva i natoči si još jedno. Slike njegove žene prekrivene
krvlju, njeno beživotno tijelu u njegovim rukama, proganjale su ga u snovima
uzrokujući noćne more dok nije zamrzio pomisao o odlasku na spavanje.

Pomozi mi.

S tim istim riječima ga je i Audrey dozivala u morama, a on joj nije nikako

mogao pomoći. Krv je bila posvuda, a ona je posezala za njim, preklinjući za pomoć.

Craven se okrene od plamena, zgrabi pehar i baci ga svom snagom u kamin gdje
se odbije od zida i pogodi tlo kraj njegove noge.

Craven se ne okrene. Nije ni morao. Znao je točno tko mu se obraća…. Dylan i on

bili su najbolji prijatelji od malih nogu, prošli zajedno mnoge bitke, ali ipak njihovo
prijateljstvo je bilo narušeno od Aubreyine smrti. Dylanova žena, Britt, bila je dobra
prijateljica s Aubrey. Bila je isto ona koja je pomogla Espy da mu ubije ženu i Craven
joj to nije nikako mogao zaboraviti.

Dok su nekada provodili puno vremena zajedno, sada održavaju distancu i

razgovaraju samo kad moraju.

“Što te dovodi ovdje, Dylan?” Craven bezvoljno upita.

“Čuo sam da se Espy vratila i zanima me koji su ti planovi s njom.”

“I ako oni uključuju tvoju ženu?” Craven pita, okrećući glavu prema njemu.

“Da, iako sam ti mnogo puta rekao da ćeš prije morati uzeti moj život, nego ti
dopustim da uzmeš njen.”

19
 “Moj cilj je da učinim da pate svi oni koji su učinili da moja Audrey pati jako,
uključujući i tu budalu od liječnika koji nije bio kraj nje kad je bilo potrebno. Ali
usmjeriti ću se na osobu čija je krivica najveća.”

“Doveo si Espy dolje u tamnicu?”

Craven odmahne glavom. ”Ne još. Bolesna je, a ja ju želim zdravu da njena
muka traje duže prije nego vidim njenu krv kako otiće iz nje, baš kao što je i ona učinila
Aubrey.”

“Hoće li mučenje Espy i uzimanje njenog života ublažiti gubitak Aubrey?”

“Ništa neće ublažiti tu bol. Ja se moram nositi s tim da nisam dobro brinuo u svojoj
ženi,” Craven kaže s gorčinom. ”Imam pitanje za Britt o tome danu, a pitat ću ju pred
Espy.”

“Hoće li ti biti lakše kad saznaš? Kaznit ćeš odgovornu i završit s tim, i nastaviti sa
životom?”

Craven podigne pehar s poda i ponovo ga baci u kamin. ”Moje srce je umrlo zajedno
s Aubrey.” Ponovo podigne pehar i baci ga u kamin gdje se on opet odbije van, ponovo
ga baci i ponovo i ponovo.

Nije prestajao dok nije shvatio da je opekao cijeli dlan ruke. Nije mario. Bilo mu je
drago na fizičkoj boli. Više bi želio takvu bol nego gubitak Aubrey. Zamota si ruku i
ode van na vježbalište.

***

Dva dana ležanja u krevetu i bakine njege i Espy se osjećala puno bolje, ne
potpuno, ali dovoljno da siđe s kreveta.

“Još malo i bit ću puno bolje,” Espy kaže, pridružujući se baki za stolom uz
vruće pecivo i kašu.

20
 “Nemoj to govoriti,” Cyra ju upozori, niskim glasom gledajući k vratima. ”Lord
Craven će doći po tebe.”

Espy pribere mrzle ruke oko vruće zdjele da ih zagrije. ”Vrijeme je da se suočim
sa svojom sudbinom, kakva god da je.”

Crya ju pokuša urazumiti.

Espy odmahne glavom, zaustavljajući ju. ”Nemam kamo otići.”

“Dalje u Visočje, gdje čak ni kralj ne želi ići…”

“Ne!” Espy uzvikne. “Bila sam tamo i ne vraćam se više.”

Cyra posegne za njenom rukom. ”Što ti se dogodilo?”

Espy odmahne glavom. ”Nemoj me pitati-nikada.”

Cyra kimne i potapša unukinu ruku prije nego ju makne. Kasnije, nekim čudom,
Espy će joj se povjeriti kao i kad je bila mlađa. Kad se znalo nešto dogoditi, Espy bi
odbijala reći što je bilo, sve dok ne bi dobro razmislila, i naučila iz svojih pogrešaka.
Do vremena kad bi Espy rekla što je bilo, Cyra bi već riješila taj problem, i samo bi
trebala razgovor s nekim o tome. Na nesreću Craven bi ju mogao odvesti do tada.

“Cyra.”

Njeno ime odjekne u brigi, pa Cyra požuri van.

Ratnik kojeg je Craven postavio vani nije pustio čovjeka bliže kolibi.

“Pusti ga da prođe!” Cyra mu naredi, vidjevši da je to Finley, farmer čija žena

treba da se porodi svaki čas.

Ratnik ju pogleda.

“Ovdje si da se pobrineš da moja unuka ne ode, a ne da spriječiš da dođu oni

kojima je potrebna moja pomoć.”

21
 Prije nego joj je ratnik mogao odgovoriti, Finley progovori. ”Vrijeme je. Moraš
se požuriti. Eira je u velikoj boli.”

“Samo da uzmem stvari i odmah idemo.” Cyra požuri unutra i baci zabrinuti
pogled na unuku.

“Idi. Trebaju te. Ja ću biti dobro.” Espy se nasmiješi po prvi put otkako je došla.
”Željela bih samo da mogu poći s tobom.”

Cyra bi željela isto, zadrži svoje misli. Pribere stvari, podsjećajući Espy da se
ona pobrinula za njenog pastuha, nadajući da će se brzo vratiti. Porodi katkad znaju biti
komplicirani i trajati duže od očekivanoga.

“Nadam se da će ovaj proći brzo,” Cyra kaže nakon što zagrli unuku.

“To ovisi o bebi. Misli samo o porodu, ne o meni. Ja ću biti dobro.”

Ostavi unuci da radi ono što uvijek radi… brine o drugima uvijek prije sebe.

Ispuni ju osjećaj gubitka zbog bakinog odlaska. Osjećajući se snažnije dohvati

svoju torbu, i položi ju na stol i sjedne.

Torba je bila jedna obična skrpana vreća u kojoj je nosila nešto svojih stvari.
Jedna od važnijih stvari je bila bilježnica s njenim zabilješkama i crtežima. Otac joj je
pohađao medicinu na Queen Mary Barts školi medicine u Londonu. Slijedio je svoja
istraživanja sa strašću, proučavajući kako bolje liječiti razne bolesti i povrede mimo
normalnih liječničkih preporuka. Često je bio ismijan, njegove teorije su bile ignorirane,
ali Espy je vidjela dokaze njegovog rada i često ih primjenjivala dok je liječila ljude,
što ju je ponekad dovelo u nevolju.

Odmota vrpcu koja je omatala dijelove presavijene kože i osjeti nostalgiju gledajući
očev rukopis. Jako su joj nedostajali roditelji, izgubila ih je u kratkom razdoblju jednog
za drugim. Ostala joj je samo baka i nadala se je da će moći ostati s njom. Ova prošla
godina bila je užasna za nju, nikada nije mogla ni zamisliti da će to doživjeti. Samo je
željela ostati ovdje i baviti se onim što je voljela najviše…. pomagati ljudima da
ozdrave.

22
 Grubo uvezena knjiga davala joj je znanje koje je voljela čitati, a i sama je dodavala
svoja iskustva, ne dovoljno često kako bi ona željela. Obožavala je očeve crteže biljaka.
Bio je detaljan u izražavanju svojih zapažanja.

Čitala je ponovo i ponovo njegove zabilješke, znala ih je napamet, dajući joj

potrebno znanje u pomaganju ljudima.

Čitanje joj prekinu glasovi izvana. Baka se nikako nije mogla vratiti tako brzo.
Sva se naježila kad je začula samo muške glasove. Brzo ustane očajno tražeći nešto s
čime bi se obranila kad se vrata iznenada otvore.

Dah joj zastane u grlu nemoćan da izađe. Zaboravila je koliko ogroman je bio
Craven, ili je postao još ogromniji od prije, prsa su mu bila široka s izraženim mišićima.
Lagano se nagnuo na stranu i sagne glavu da bi mogao ući u kolibu. Bio je mnogo
zgodniji nego ga se sjećala, ali onda je bio ispunjen bijesom dok je istiskao život iz nje.
Bez toga gnjeva mogla je vidjeti razlog zbog čega se nježna, krhka Aubrey zaljubila u
predivnog poglavara klana MacCara.

“Da li se Cyra vraća danas?” Grubo upita.

Espy opazi njegovu zamotanu ruku. ”Ozlijeđen si.” Njezin ju instinkt preuzme
i ona priđe bliže. ”Mogu ti ja to pogledati.”

“Stvarno misliš da bih ti dozvolio da me dotakneš,” procijedi.

Espy zadrži svoju snagu, ne dozvoljavajući mu da vidi njen strah. ”Ako je rana
svježa, možeš pričekati da se baka vrati, što bi moglo biti za dan ili dva pošto je otišla
na porod. Ali ako je rana starija, preporučila bih ti da ne čekaš.”

Rana nije izgledala dobro ni njemu ni Dylanu kad ju je pogledao na vježbi

ranije tog jutra. Dylan ga je nagovorio da ode k vidaru, dok bi on sam ostavio da ga
konačno smrt uzme, ali odgovornost prema klanu nije mu ostavila izbor.

“Pogledaj onda ti,” naredi, odmotajajući ruku. ”Ali znaj ovo, ako me ubiješ, kao
moju ženu, patit ćeš beskrajno.”

23
 “Žao mi je…”

“Ne troši svoje beznačajne isprike.”

Pristupi joj naglo i bude iznenađen kad nije odstupila. ”Nikada se nemoj ni
usuditi spomenuti njeno ime. Sada mi pregledaj ruku prije nego je upotrijebim za ono
što sam želio prije.”

“Molim te, sjedni,” ona kaže suzdržavajući strah da ne izbije na površinu. Ne

želi mu dati to zadovoljstvo. Čiste misli i njene vještine će ju voditi kroz to. Odloži
stranice očeve knjige i primakne se prema krevetu. Zgrabi kantu i krene prema vratima.

“Kamo ideš?” Craven upita zahtjevno.

“Trebam vode iz bačve za kišnicu.”

Craven ustane i otme joj kantu iz ruke. Otvori vrata i zazove ratnika vani.
”Napuni kantu, Tass.”

Mladi ratnik požuri izvršiti Cravenovu zapovijed.

“Nećeš napustiti ovo mjesto sve dok te ja ne odvedem,” Craven naredi.

Espy kimne, ne imajući ništa protiv njegove zapovjedi, jer ionako nema kamo
otići, a isto tako joj je dosta bježanja.

Craven se vrati na stolicu, a Espy preuzme kantu od Tassa i izlije pola tekućine
u praznu zdjelu. Ode do police i uzme sapun od lavande, opere ruke s njim, nježan miris
prizove joj lijepe uspomene na vrijeme provedeno s bakom.

Nakon što je posušila ruke, posegne za Cravenovom zamotanom rukom koju on

podigne k njoj. Odahnula je kad je osjetila da je ruka samo topla, a ne vrela što bi bio
znak vrućice. Nježno odmota zavoj i lecne se kad vidi opečenu, crvenu kožu.

“Sam si se opekao.”

“Kakve to ima veze, pobrini se za to.”

24
 Spusti mu ruku na stol i pođe po bilje koje joj je potrebno. Brzo nareže nekoliko
travi i pomiješa sa životinjskom masti koju je baka napravila i sve je stavila u kotao u
kaminu. Kad je prokuhalo, vrati se da vidi njegovu ruku.

Craven je promatrao sa zanimanjem kako Espy radi. Radila je predano ne

sumnjajući u sebe, toliko posvećeno da je izgledala kao ratnik koji ide u bitku samo s
jednom mišlju… pobjedom.

Također je zapazio njezinu spavaćicu koja je visila na njoj kao vreća i dok je
stajala ispred kamina nazirali su se obrisi njenog golog tjela ispod. Možda je bila
premršava, ali ipak je imala zaobljeno tijelo na pravim mjestima, njeni obli bokovi i
pune grudi su dovoljne da stanu u njegove šake.

O čemu on to dovraga razmišlja?

Nije razmišljao o ženi na taj način otkad se oženio s Aubrey. Ona je bila jedina
koju je želio. Jedina koju je volio. Jedina s kojom je želio voditi ljubav. Nije želio ni
jednu drugu ženu, i nijedna nije željela njega. S razlogom su ga zvali zvijer i žene su
bježale pred njim u strahu otkad je Aubrey preminula, a on nije mario.

Ali ipak je mario pošto je nakratko osjetio požudu za Espy kakvu je nekad
osjećao prema Aubrey, zbog toga bijes provrije u njemu.

“Požuri se da završiš s tim.”

“Opeklina bi prošla s malo meda da si ga nanio odmah kad si se opekao. Sada

će trebati malo više od meda da se izliječi. Moram najprije očistiti ranu i ohladiti prije
nego počnem. Postupak se ne može ubrzati ako želiš da rana dobro zaraste,” Espy kaže.

“Pa pošto imamo vremena… kaži mi zašto si ubila moju ženu.”

25
 Espy je osjetila njegove riječi kao ubod strijele kroz srce. Nije prošao nijedan dan
da nije mislila o Aubrey i kako je zatajila u pomoći kod poroda. Bez obzira koliko puta
je ponovila u glavi cijeli događaj toga dana, ništa joj nije imalo smisla. Nešto je
propuštala i bojala se ako ne shvati što je to bilo, nikad više neće biti sposobna pomagati
drugim ženama.

“Preuzimam svu odgovornost za smrt tvoje žene, što sam zatajila, ali ne znam što
ju je ubilo i to me muči.” Posegne za njegovom rukom, ali on je izmakne.

Craven je mrzio njen nježan suosjećajući glas pun tuge, kao da žali što se desilo
njegovoj ženi. Onda se sjeti liječnikovih riječi. “Kad je liječnik saznao tko je bio tvoj
otac, tvrdio je da slijediš njegovu pogrešnu praksu. I što me je obavijestio da mnogi
poznati liječnici misle da je tvoj otac bio lud.”

Espy nije oklijevala da obrani oca. ”Ako misliš da je lud što je istraživao i proučavao
sve mogućnosti da pomogne onima koji su to najviše trebali, koji su patili u boli, onda
stvarno je moj otac bio lud. Bio je najpametniji luđak.”

Cravenov temperament proključa. ”I onda si ti radila kao i on? Prakticirala tu

ludost na mojoj Aubrey?”

“Tretirala sam tvoju ženu isto kao i svaki porod do sada.”

Craven ustane i unese se joj se u lice kao da će ju poljubiti. ”Pa si isto tako
upotrijebila nož na drugim ženama isto kao i tvoj otac?”

Espy je skoro mogla osjetiti snagu njegove mržnje i preplavi ju bol koju je vidjela
u njegovim očima i nikakve riječi utjehe ju nisu mogle odagnati. Njegova mržnja prema
njoj je bila preduboka. I način kako se nadnio nad njom, kao da je omotan oko nje,

26
spreman da istisne sav život iz nje, unijelo je toliki strah u nju više nego li je htjela
priznati. Tijekom ovih zadnjih par godina naučila se boriti s njim inače ne bi preživjela.

“Možda bi ipak trebao pričekati moju baku, da se vrati i pobrine se za tvoju

ruku,” kaže, uzmičući, ali ne uspije daleko. Njegova ruka munjevito posegne, hvatajući
je oko struka pribijajući ju cijelom dužinom uz njegovo čvrsto tijelo. Zadržala je svoj
jezik, znajući da je tišina najbolje rješenje, ali kad je ugledala ogromnu tugu u njegovim
očima, njezin instinkt iscjelitelja je proradio i ona položi nježno svoju ruku na njegovu.
”Nikad nisam htjela povrijediti tvoju ženu i dala bih svoj život da sam mogla spasiti nju
i dijete.”

Craven ju odgurne s gnušanjem. ”Takve isprike su lake sada kad je šteta već
nanesena.”

Sjedne i ispruži ruku. ”Požuri se i završi što si počela.”

Espy učini kako je rekao, bolje da učini to brzo. Zadrži za sebe svoje misli i posveti
se ruci. Kad je očistila ranu, počne pripremati melem.

Craven ustane. ”Čekati ću vani. Pozovi me kad si gotova.”

Espy kimne i vrata se zatvore za njim i odahne s olakšanjem. Nadala se, otrese
glavom. Nada, snovi, želje, nikad nije odabrala niti jedno. Pa zašto se ipak usudila nadati
da će Craven imati milosti prema njoj? Ništa što kaže, ispriku koju ponudi, čak ni istina
neće mu ništa značiti. Njena sudbina je bila zapečaćena. On ju želi mrtvu.

***

Craven uzme dubok uzdah i izdahne, pokušavajući povratiti kontrolu nad svojim
osjećajima. Espy je zvučala kao da pati i da joj je žao zbog Aubreyine smrti, ali samo
je htjela da izgleda tako. Htjela je da on povjeruje u njeno žaljenje i tugu što se dogodilo
Aubrey. Da smanji njegov bijes i spasi je od velike patnje i smrti.

27
 Ovu zadnju godinu održavao je duboku mržnju prema Espy, stalno razmišljajući
kako je trebao onaj dan da iscijedi sav život iz nje. Kad su ga obavijestili o njenom
povratku, znao je da je dobio drugu šansu da se osveti.

Nije se mogao sjetiti kako je liječnik saznao da je Espyn otac bio liječnik William
od Inuerwyca, ali je dobro naznačio što misli o njemu. Mislio je da taj čovjek nije imao
pravo zvati se liječnikom. Mnogi su smatrali da William slijedi drugačije načine
liječenja koje mu je prenijela njegova žena, nedokazane i strane teorije kako liječiti
bolesti.

Liječnik je ocrnio Williama, hraneći Cravenov bijes i želju za osvetom. Nije

smio dozvoliti da se Aubrey sprijatelji s Espy i da ju ona porađa. Ali Aubrey je vjerovala
u njene vještine i bila impresionirana njenim znanjem, i kao inače učinila po svojem,
pošto mu je bilo teško bilo što joj odbiti. Svejedno, pobrinuo se da i liječnik bude u
blizini.

Nikako nije smio dozvoliti mu da ide s njim i Dylanom u lov toga dana, ali
Aubrey je tvrdila da je s njom sve u redu, a i liječnik je smatrao da je porod za koji
tjedan.

Craven protrlja obrve, želeći da ta noćna mora završi. Okrene se i pogleda prema
kolibi. Kad bude imao svoju osvetu, Aubrey će počivati u miru, a u svoj je sumnjao da
će ikada doći. Počne koračati pred kolibom, misli punih boli i ljutnje.

“Lord Craven!”

Craven stane, ruka mu posegne k maču kad je čuo da ga Tass doziva.

“Žena vas je već tri puta zvala,” Tass kaže i kimne k vratima kolibe.

Craven se okrene i ugleda Espy kako viri iza vrata.

Toliko se izgubio u mislima da nije čuo nikoga oko sebe i to ga je živciralo.

Ljutito krene prema kolibi.

28
 Espy je stajala kraj stola kad je ušao i ponovo je mogao vidjeti njenu siluetu
kako se ocrtava ispod prevelike spavaćice. Osjećao se ogoljenim kad je osjetio trnce
požude kako mu gmižu pod kožom, nešto što je spavalo sve od kad je umrla Aubrey.

Espy je bila tiha, vidjevši kako njegove oči intimno prelaze preko njenog tijela
i nikada se nije osjećala tako izloženo unatoč odjeći. Odahne kad on brzo svrne pogled
s nje i sjedne na stolicu.

Craven ispruži ruku k njoj, okrenuvši glavu od nje. Nije niti malo pomoglo. Njen
dodir je bio tako blag i nježan, kao da mu je pero prešlo preko dlana dok je nanosila
melem, i to ga je još više iritiralo. Prisilio je misli na mržnju prema njoj, ali sa svakim
nježnim prelazom njenog prsta mržnja je blijedila, skoro kao i jutarnja magla pred
suncem.

“Požuri se,” kaže, gunđajući prema njoj. Ona poskoči i požuri se s poslom, dodir
joj je i dalje ostao nježan, tako primamljiv i tijelo ga izda, njegova muškost poskoči
iznenađujući ga. Njeni prsti ga iznenada napuste i umjesto da osjeti olakšanje, obuzme
ga čudan osjećaj i poželi da se vrati njen nježni dodir, što ga još više naljuti. Ruka joj
se vrati i val požude ga udari ukrućujući mu muškost dok mu je zamatala ruku.

“Zavoj se mora mijenjati svaki dan i svježi melem nanositi da zacijeli brže, što
znači da ne smijete namočiti zavoj i svakako ne držati mač u toj ruci dok ne zacijeli,”
Espy objasni, koncentrirajući se na riječi. Nije si mogla pomoći da razmišlja o snazi u
njegovoj ruci i kako ju je lako podigao onog dana istiskivajući joj život iz tijela. Zadrhti
od te velike snage. ”Moja baka može sada nastaviti dalje.”

Ne uzimaj mač u ruku ako nije potrebno. Njene riječi odjekuju u njegovoj glavi,
dirajući ga u dušu.

Brzo ustane čim je završila s vezanjem zavoja. Morao se je brzo udaljiti od nje i
povrati svoju kontrolu nad sobom.

“Neka dođe do dvora da se pobrine o tome,” Craven naredi i krene k vratima.

“Lord Craven.”

29
 Okrene se k njoj, njena brada je podignuta visoko i ugleda oštrinu u njenim očima,
koju nije vidio prije.

“Moj otac je bio mnogo bolji liječnik od onoga kojeg ste doveli da se brine o
vašoj ženi.”

Craven je izgledao kao da je spreman da ju posipa sa psovkama, ali ipak ostane

miran i napusti kolibu. Espy se počela tresti kad su se vrata zatvorila za njim, možda je
ipak pogriješila što se vratila kući. Protrese glavom. Ovdje je možda imala šansu da se
spasi. Tamo od kuda je došla nije bilo nikakve šanse za spas. Smrt bi joj bila jedini spas.

***

Kad se Craven vratio u zamak, preda svog konja slugi koji je bio zadužen za to.
Ovaj put svrati pogled na slugu koji je uzeo uzde od njega. Bio je jako mršav, odjeća
mu je bila prljava i poderana.

“Jesi li jeo danas, mladiću?” Craven pita.

Sluga se zacrveni i odmahne glavom.

“Idi u kuhinju i reci kuharu da sam rekao da te nahrani,” Craven naredi.

Slugina glava potone kad se nakloni.

“Što nije u redu mladiću?” Craven reče zahtjevno.

Podigne glavu i glas mu zadrhti kad progovori. ”Kuhar ima tešku ruku za one
koji prose za hranu.”

“Zašto bi itko prosio hranu od njega? Ima je dovoljno za sve.” Craven upita, a onda
shvati da pita slugu ono što bi kao pravi poglavar morao znati.

Je li se toliko udaljio od dnevnih događanja u klanu da više ne zna što se događa

oko njega? Aubrey je vodila brigu oko kuhinje, Alfen, stari kuhar kojeg je obožavala, i

30
njegova žena znali su sve što je potrebno, često ga upućujući u situaciju koja zahtjeva
njegovu pažnju. Posljednju godinu dana Dylan ga je često upozoravao da ne vodi klan
kako bi trebao, podsjećajući ga da daje premalo pažnje za podanike i njihove probleme,
njegov cijeli fokus je bio na ratnicima i njihovoj ratnoj spremi. Ili mu je ta stresna
aktivnost olakšavala da zaboravi na teška sjećanja?

“Kuhar traži i zahtjeva više usjeva nego što narod može dati,” kaže sluga.

“Više usjeva? On ima dovoljno usjeva. Zašto bi zahtijevao još više?” Craven
šokirano zamahne glavom. Ne bi trebao pitati takva pitanja svog slugu. Trebao bi biti
svjestan ovog problema, jer da nije zamario svoje dužnosti ne bi ni imao takvih
problema. ”Kako se zoveš, mladiću?”

“Leith, moj lorde.”

“Pođi sa mnom, Leith,” Craven naredi.

“Vaš konj, moj lorde,” podsjeti ga Leith.

Craven je bio impresioniran kad je sluga prvo mislio na svoju dužnost nego na
glad. Ugleda jednog svog ratnika u blizini i naredi mu da se pobrine o konju. Leith ga
je slijedio u stopu, njegove tanke noge mučile su se da održi korak s njim. Povišeni
glasovi dočekali su ga kad se približio kuhinji. Svi su zastali kad su ga ugledali.

Craven nije očekivao da će ugledati Dylanovu ženu Britt kako se svađa s

čovjekom, visokim i mršavim s prljavom pregačom. Mladi sluga je stajao pokraj njega
s otečenim i crvenim obrazom.

“Što se događa ovdje?” Craven pita odlučnim glasom, uhvativši Leitha kako se
pokušava udaljiti. ”Ostani gdje si, Leith.”

Sluga se smrzne u strahu da se pomakne.

“Ova žena misli da mi može određivati kako da radim svoj posao, moj lorde,”
čovjek odgovori s visoka.

“A ti si?” Craven upita.

31
 “Ja sam Todd, kuhar”, kaže važno. ”Ja sam zauzeo poziciju nakon što je Alfred
preminuo prije šest mjeseci.”

Britt progovori: “To nije istina. Aggie je trebala dobiti tu dužnost. Ti si se

ugurao, uzrokujući štetu i patnju cijelom osoblju, a također i klanu.” Nježno posegne za
ozlijeđenim slugom, vukući ga u stranu. ”Koliko puta na dan će Sayer osjetiti tvoju
tešku ruku na sebi ili drugi zato što tebi nešto nije po volji?”

“To je moja kuhinja i ja stvaram pravila,” Todd grubo odgovori, ”Tako da radi
svoja posla, ženo.”

“Sve ovdje pripada meni i samo ja određujem pravila, Craven kaže dubokim
zapovjednim glasom da su svi ustuknuli od njega, osim Leith. Sluga je bio previše
preplašen da se pomakne. “A ti, Todd, više nisi kuhar ovdje. Neka mi netko pozove
Aggie.”

Ta zapovijed je pokrenula Leitha i Sayera da trče kao i ostali pomagači u kuhinji.

Todd se krene prema Cravenu.

“Jednu riječ, guzica će ti se naći na zemlji,” Craven ga upozori, stisnuvši

pesnice pored tijela, spreman da ih upotrebi.

Todd problijedi, znajući da će jedan moćan udarac njegove šake razbiti njegovu
čeljust.

Niska i okrugla žena sijede kose, punašnog lica izađe iz kuhinje, brišići ruke o
pregaču.

Craven ju pogleda, prisječajući se njene dobrote prema Aubrey dok je bila

trudna. “Aggie.”

“Tako je, moj lorde,” kaže zbunjeno.

“Ti si sada nova kuharica.”

“Jesam?” Aggie upita, oči joj se razgorače u čudu.

32
 “Jesi sve dok se dobro odnosiš prema osoblju,” Craven kaže i on i svi ostali oko
njega kimnu u suglasnosti da će zapovijed biti izvršena.

“Hvala moj lorde, dobro ću vas služiti,” Aggie kaže i nakloni se s poštovanjem.

Craven pokaže na Leith. ”Pobrini se da bude dobro nahranjen.” Okrene se k

Toddu. Idi u dvorac i čekaj me u velikoj sali. Imaš puno toga za objasniti, počevši s tim
zašto si uzimao dodatni dio usjeva od seljaka.”

Todd mudro ne kaže ni riječ, pogne glavu i učini kao što mu je rečeno.

“Aggie, ako bilo što trebaš, dođi i potraži me,” Craven joj kaže. “Sada se svi vratite
na posao.” Odmahne rukom otpuštajući sve i krene k Britt.

Nije ju vidio dugo vremena. Trbuh joj je natekao od djeteta koje čeka, pokušavao
se sjetiti što mu je Dylan rekao kada očekuju dolazak bebe, dva ili tri mjeseca ili možda
manje? Sjetio se svoje ljubomore koju je osjetio kad je saznao, umjesto radosti za svog
prijatelja. Ali još uvijek je krivio Britt što njie potražila pomoć kad je porod krenuo
loše.

“Jesi li dobro, Britt? Craven ju upita.

“Jesam, moj lorde,” odgovori, položivši ruke preko stomaka. “Oboje smo.”

“To je dobro, želim razgovarati s tobom.”

“Onda moraš doći k meni i tražiti dopuštenje od mene prvo.” Dylan istupi i
priđe k svojoj ženi grleći ju zaštitnički.

Craven ih je ispočetka smatrao kao čudan par. Dylan je visok i vitak, a Britt niska
i punašna. Gdje je on tih i izbirljiv oko svojih riječi, ona je bila rječita za sve. Pokušala
mu je objasniti da je Espy pokušala sve što je u njenoj moći da pomogne da spasi
Aubrey, ali doktor se nije slagao s njom, nazivajući ju neukim seljakom.

Dylan je mudro uklonio Britt iz zamka i ona je od tada držala razmak od njega.

“Ne trebam ničiju dozvolu da razgovaram s kime hoću, uključujući i tvoju

ženu,” Craven ga podsjeti.

33
 Dylan ga podsjeti, oštro. ”Mi smo prijatelji, ili smo bili nekada.”

Britt nas prekine istupajući među nas, srce ju je boljelo jer je njihovo prijateljstvo
trpjelo zbog nje. “Tiče se Espy?”

Craven je zurio u Dylana dok joj je odgovarao. “Da.”

“Pitaj sve što želiš, ali ustrajem u svemu što sam rekla tog dana. Espy je učinila
i više nego je mogla da spasi Aubrey i tvoje dijete.”

“Nisi vidjela ništa čudno ili neobično u njenom liječenju?” Craven upita, očajno
tražeći smisao u smrti njegove žene.

“Jedino je inzistirala da sve oko Aubrey bude čisto i također naše ruke. Prale
smo ih često i voda u kanti je morala biti stalno svježa. Brinula se da Aubrey bude stalno
udobno, stalno pričajući s njom i ohrabrujući ju da ostane smirena dok se bol pojačavala.
Kad je počelo krvarenje, ja sam se smrzla, strahujući za Aubrey. Ali ne i Espy, ona je
bila upravo tamo pokušavajući pronaći razlog krvarenja.” Britt protrese glavom, očiju
punih suza. ”Krvarenje nije htjelo prestati ma koliko se Espy trudila. I sada kad se
vratila, ne želim da me nitko drugi osim Espy porodi kad dođe vrijeme.”

“Ne!” Craven i Dylan kažu u glas.

Britt pogleda u muža kao u izdajicu.

“Nećeš ni blizu te žene. Ne želim se igrati tvojim životom, ma koliko joj

vjeruješ.” Dylan vikne.

“Dylan je u pravu,” Craven kaže, zadovoljan što i njegov prijatelj dijeli njegovo
mišljenje.

Britt se zabulji u obojicu. “Nije me briga što bilo tko od vas kaže. Espy će
poroditi moje dijete.”

“Neće,” Craven izjavi kao da je donio novi zakon. “Učinit ćeš kako ti kaže tvoj
suprug, a što se tiče Espy? Nju će stići njena sudbina puno prije nego se ti porodiš.”

34
 Espy se lijepo oporavila u protekla dva tjedna, a njena baka se sve više brinula o
danu kada će Craven doći po nju. Cyra je predlagala nekoliko mogućnosti bijega, ali
Espy je bila odlučna. Nije više željela bježati jer ako i pobjegne, njena baka će ispaštati
zbog toga i ona to ne bi mogla podnijeti. Ionako nije imala kamo. Mudro ili ne, njen
povratak je bio najbolja odluka.

“Bojim se da svaki put kad te ostavim samu da ću se vratiti, a Craven te odvede,”

Cyra kaže dok je pakirala posljednje stvari u torbu.

“Nemoj razmišljati sada o tome. Moraš se posvetiti brizi o bolesnima. Već si

odgodila put zbog mene, a možda baš netko treba tvoju pomoć.”

Cyra zagrli Espy. ”Jako te volim.”

Te riječi dirnu Espyno srce, ali ju zaboli kad ugleda veliku brigu u njenim očima.
”U to ne sumnjam uopće. Nemoj brinuti, bit ću ovdje kad se vratiš.”

Espy isprati baku, mašući joj, gledajući za njom dok ne nestane u daljini. Za dva
ili tri dana će se vratiti i nadala se da će biti tu kad se ona vrati.

Cravenova ruka ja zacijelila i Cyra više nije morala ići u zamak. Tassa je
zamijenio drugi ratnik pazeći da Espy ostane u kolibi. Od onog dana kad se pobrinula
za njegovu ruku, nije ništa čula o njemu, niti ga je vidjela.

Odgodila je ulazak u kolibu, sunce je bilo neobično jako za početak proljeća.

Vjerojatno neće dugo potrajati, i željela je iskoristiti sunce dok je mogla.

Željela je izvesti Trumble na jahanje, ali nije joj bilo dozvoljeno. Kad malo bolje
ojača, pobrinut će se za njega, nadala se.

35
 Nakon jednog sata, sunce je počelo zalaziti i hladnoća se pojača s vjetrom. Baš
je htjela ući u kolibu kad je ugledala kako netko prilazi iz daljine. Osoba je više posrtala
nego hodala kad se iznenada sruši na zemlju.

Espy nije oklijevala, potrči da pomogne bolesnoj ili ozlijeđenoj osobi.

Danas ju je čuvao Tass, poviče za njom da stane kad je projurila kraj mjesta na
kojem je sjedio. Nije uopće obraćala pažnju na njega. Ulovit će ju i pomoći joj s
ozlijeđenom osobom da ju unese u kolibu.

Espy ugleda ženu. Ležala je skupljena na boku, kapuljača joj je bila navučena na
lice i Espy ju nježno ukloni i ponudi svoju ruku da joj pomogne.

“Molim vas, nemojte me ozlijediti,” žena zaplače, puzeći dalje od Espy kao da
će ju ona ozlijediti.

“Neću te ozlijediti, ja sam iscjelitelj i mogu ti pomoći.” Pažljivo i nježno, Espy

povuče kapuljaču s njene glave do kraja i umalo krikne kad joj ugleda lice.

Njeno lice je bilo nemilosrdno izubijano, a Bog zna gdje još. Jedno oko joj je
bilo cijelo otečeno i sasvim zatvoreno. Velika rana na desni je bila duboka i ljubičasta
kao i zatvoreno oko i krv se skorila ispod nosa i u uglu usana. Espy nije ni morala pitati
ima li još ozljeda. Mogla je vidjeti po načinu kako se žena skvrčila kao da brani i taj
dio tijela.

“Molim vas, nemojte im dozvoliti da me uzmu…” Ženina snaga ju napusti. Nije

mogla više prozboriti nijednu riječ. Ispružila je golu izubijanu ruku k Espy, rukav bluze
joj je visio poderan s ramena.

“Sigurna si ovdje,” Espy kaže i pogleda k Tassu kad se približi, čineći da se žena
lecne. ”Pomozi mi da ju unesem u kolibu.”

Tassovo lice otkrilo je koliki šok je doživio vidjevši ozlijeđenu ženu, i Espy je
bilo drago kad je s pažnjom podigao ženu. U kolibi ju je nježno položio na krevet
skidajući plašt s nje.

36
 Žena više nije mogla držati natečeno oko otvoreno čim joj je glava dotakla
jastuk. Bila je toliko iscrpljena, da se Espy pitala koliko dugo je hodala, ili čak trčala od
straha.

Zadovoljna što je žena pronašla odmor potreban da zacijeli, Espy donese kantu
vode iz bačve, zgrabi čiste zavoje, privuče stolicu prema krevetu i počne s njegom
ženina lica. Usnula žena zajeca svako malo, ali se ne probudi. Nekada lijepo lice se
ukaže nakon što Espy očisti svu prljavštinu i osušenu krv, a bit će ponovo lijepo nakon
što zacijeli

Espy opere sav smrad sa ženinih ruku, i ona pobliže prouči masnice koje je imala
tamo. Očigledno su bile uzrokovane čvrstim stiskom ruke. Također je imala masnice po
rebrima, ali one su već zacijeljivale znajući po njihovoj boji, što je značilo da je već bila
prije pretučena.

Otac joj je uvijek govorio da najviše nevolja može uzrokovati ono što ne možemo
vidjeti. Nadala se da ženino oko nije pretrpjelo veću štetu. Bilo je malo toga s čim je
ona mogla pomoći, jedino pustiti da rane zacijele same. Svejedno je planirala se dobro
pobrinut za njih i izvući je iz poderane i prljave odjeće. Čista odjeća i dobra vruća juha
će puno pomoći na više načina.

“Odstupi!”

Espy poskoči, čuvši Tessov poklič, i požuri odškrinuvši malo vrata da vidi na
koga viče Tess. Bio je to ogroman čovjek sa zakrivljenim nosom, bradat s dugom
smeđom kosom. Nije nosio boje MacCara klana i ona odjeća koju je nosio bila je tako
zamazana da se boje nisu mogle razaznati.

“Predaj moju ženu i ja odlazim. Znam da je Bonnie ovdje. Sigurno je tražila

pomoć iscjelitelja pošto je dobila zaslužene batine,” veliki čovjek kaže, prijeteći
podižući ruku prema Tass. ”Nemaš nikakvo pravo da skrivaš moju ženu od mene.”

“Ovo je zemlja klana MacCara i lord Craven je jedini koji će odlučiti o tome.
Idi i žali se njemu,” naredi Tess, ruka mu se upozoravajući nalazila na drški mača.

37
 Čovjek je izgledao kao da će bljuvati vatru iz usta, bez upozorenja zaleti se k
Tassu, grabeći ga svojim ogromnim rukama, stiskajući ga u čelični zagrljaj, digne ga u
zrak i njime tresne u zemlju tako jako da Tass ostane bespomoćno ležati.

Espy instinktivno potrči pomoći mladom ratniku. Zgrabila je drvo prislonjeno

uz kolibu i navali na čovjeka. Udari ga preko leđa svom snagom. On je bio toliko obuzet
udaranjem ratnika da nije primjetio kad je ona prišla. Udari ga opet po zatiljku. On
otrese glavom okrećući se prema njoj, šireći oči u bijesu.

“Nijedna žena ne udara mene,” vikne i krene na nju.

Espy je bila brza na nogama, pa se hitro izmakne njegovom domašaju, udarajući

ga ponovo po ramenu. Čovjek krikne više od bijesa nego boli, i prije nego se mogao
okrenuti, ona ga udari svojom nogom u zadnji dio potkoljenice, i on padne na tlo dok
ga ona još jednom udari drvetom po glavi.

Dok se koprcao na zemlji, posegne rukom k njenom nožnom članku, ona brzo
izmakne i udari drvom po njegovoj ruci svom snagom.

Čisti bijes provali iz njega i on skoči na noge, lica crvenog kao da će se zapaliti,
i očiju izbuljenih samo što mu ne ispadnu van iz glave. Zarikne i posegne prema njoj
ovaj put uspjevajući oteti drvo iz njenih ruku dok ga je pokušavala ponovo udariti.
Povuče ju k sebi snažno, udarajući ju posred lica da se odmah sruši na zemlju.

Zgrabi ju prije nego se uspije podići, zarobi joj ruke svojim nogama i podigne
šaku spreman da joj razbije lice.

Espy se počne boriti s njim. Ne odustajući. Sve dok ima i malo snage u sebi..

Životinjska rika prolomi se zrakom, zadržavajući čovjekovu ruku u zraku. U strahu

problijedi i u sljedećoj sekundi bude otrgnut s nje.

Espy skoči na noge i ugleda Cravena kako jednom rukom grabi čovjekov vrat
čvrsto ga stišćući.

38
 “Usuđuješ se doći na moju zemlju i napasti mog ratnika i pripadnicu klana,”
Craven zagrmi, njegovi prsti se zabijaju u čovjekov mesnati vrat.

Cyra ju je upozoravala da je postao puno snažniji nego prije ženine smrti, čak su
ga se i njegovi ratnici bojali na vježbama, svi su htjeli ostati u njegovoj milosti. Već je
osjetila njegovu snagu jednom, ali njena veličina je ništa prema veličini čovjeka kojeg
je s lakoćom Craven držao samo jednom rukom, gušeći ga i istišćući život iz njega.

Čovjek zgrabi Cravenove prste i zglob pokušavajući se osloboditi. Uzaludno je

pokušavao, Craven je zadržavao svoj snažni stisak.

Bez upozorenja Craven udari s njim o zemlju i kaže: ”Odvedi ga u zamak i stavi
ga u kavez.”

“Espy nije shvatila da je još šest ratnika došlo s njim, a ni jedan mu nije priskočio
u pomoć. Svi su znali da nije trebao nikakvu pomoć.

“Moja žena,” ogromni čovjek procijedi dok se borio za dah.

Craven se okrene k Espy i ona brzo objasni. “Nemilosrdno ju je pretukao. Došla

je ovdje preklinjući za pomoć i da ju ne vratimo njemu.” Skrene pogled k Tassu koji je
dolazio k sebi. “Njemu treba pomoć, čovjek ga je brutalno tukao čak i kad je već bio u
nesvijesti.”

Craven nije mogao skinuti pogled s njenog ozlijeđenog lica. Bilo je jako crveno.
“Ti si priskočila u pomoć Tassu?” Znao je odgovor. Sam je vidio i nije mogao vjerovati
svojim očima dok je prilazio zajedno s ratnicima. Borila se s tim ogromnim čovjekom
samo s komadom drveta i svojom hrabrošću.

“Zašto ne bi?” Espy upita ne pričekavši odgovor, i požuri k Tassu.

Craven krene za njom, šokiran jer se usudila udaljiti od njega bez da traži
dozvolu. Ljutito krene za njom.

“Ne miči se dok ne vidim tvoje ozljede,” Espy naredi, spuštajući se pored Tassa.

“Dobro sam, ne trebam pomoć,” Tass kaže pokušavajući se uspraviti.

39
 Espy položi ruku na njegova prsa zadržavajući ga da se ne miče “Trebam samo
jedan trenutak.” Nježno rukom počne pretraživati njegovu glavu, ne našavši nijednu
kvrgu, što je dobar znak. Ali zabrinjavao ju je njegov bok i strana po kojoj ga je čovjek
udarao nekoliko puta. Rukom polako pritisne po njegovim rebrima, i on uzvikne bolno.

Zadrži ruku na bolnom mjestu. “Udahni duboko.”

Tass pokuša, ali ga bol presiječe.

“Rebra su ti izubijana ili čak slomljena. Da bi dobro zarasli, moraš mirovati, a

ne mahati svojim mačem, znači nema vježbe, nema obavljanja dužnosti najmanje tri ili
četiri tjedna,” Espy mu objasni.

Odmahne glavom i ispusti bolan jauk dok se podizao. "Imam svoje dužnosti.”

“Koje će biti teško obavljati ako ti rebra ne zarastu dobro, a onda će trajati puno
duže dok ćeš moći podizati svoj mač bez boli.” Espy izjavi. ”Izbor je tvoj.”

“Napravit ćeš kao što je ona rekla, dok se Cyra ne vrati i pregleda te,” Craven
naredi strogo i Tass pokorno kimne.

Espy nije bila iznenađena što je Craven znao da Cyra nije kod kuće. Njeni čuvari
su mu nesumnjivo predavali dnevni izvještaj i on je znao da je Cyra otišla danas.
Također nije bila iznenađena da još uvijek sumnja u njezinu sposobnost liječenja. Pitala
se je li čekao da Cyra ode, da ju odvede u tamnicu. Zašto bi inače dolazio ovdje sa
šestoricom ratnika?

“Želim razgovarati sa čovjekovom ženom,” Craven kaže.

“Ona se odmara,” Espy kaže.

“Probudi je,” naredi.

“Mislim da neće biti potrebno kad ju vidiš. Ionako joj je potreban mir i odmor
da ozdravi.”

“Neću ponavljati naredbu,” Craven kaže i krene prema kolibi.

40
 Espy požuri prema vratima da ih otvori.

Craven uđe, čudan miris mu zagolica nos. ”Kakav je to smrad?”

Espy pokaže na ženu na krevetu.

Craven pristupi i bijes mu proradi u utrobi. Okrene se i u dva koraka pristupi k

Espy. “Vidjela si što je učinio svojoj ženi i svejedno si ga napala samo s onom
daščicom?”

“Nisam mu mogla dozvoliti da ju odvede. Ubio bi ju,” Espy odbrusi.

“To bi isto napravio i tebi.”

“Onda bi ti dobio što želiš.”

Craven spusti glavu niže k njoj. ”Želim imati zadovoljstvo da to učinim sam.”

Espy posegne za njegovom rukom i stavi ju na svoj vrat. “Onda napravi već
jednom, dosta mi je čekanja.” Ona makne svoju ruku, a njegova ostane na njenom vratu.

Craven nježno stisne njen glatki vrat. Muškost mu oživi kad mu je nježno
dotakla ruku i očvrsne jače kad smjesti njegovu ruku na svoj vrat. Nije mu gušenje palo
na pamet, nego potreba da osjeti njezinu nježnu kožu pod rukom, prije nego zarobi njene
usne kušajući ih.

Ta misao ga osvijesti i on se odmakne.

“Doći ću po tebe kad se Cyra vrati,” kaže i izađe van. Zapamti, vani je čuvar.”

“Nema veze,” Espy kaže. “Neću bježati.” Ponovo se prisjetila da nema kamo, da
je konačno kod kuće i nije nigdje drugdje željela biti.

Craven se nije ni osvrnuo. Izađe van i zalaje naredbe, jedan ratnik mora ostati
kod kolibe, a Tass se mora vratiti s njim u zamak. Dva ratnika su već odveli zarobljenika
i Craven je želio čim prije otići.

Nije mu se sviđalo kako ga je Espy uzbudila samo s malim dodirom, čak ni

Aubrey nije uspjela u tome. To je sigurno zato jer je bio predugo bez žene. Treba mu

41
žena, ali nije želio bilo kakvu ženu. Želio je Aubrey. Nedostajao mu je njen nježan
dodir, njen sladak glas. Način na koji se rastopila u njegovom naručju kad ju je poljubio
i dirao.

Zašto je to morala biti Espy na koju je tako jako reagirao nakon dugo vremena?

***

Espy prigrli skupa ruke da spriječi drhtavicu koja ju je obuzela. Nisu ju

prestrašile njene riječi koje je uputila Cravenu, nego pogled u njegovim očima dok ju
je držao za vrat. Bila je upoznata s takvim pogledom, viđala ih je na muškarcima,
zazirala je od njih, jer nisu svi tražili pristanak od žene. Nije razumjela zašto se nalazio
u Cravenovim očima. On ju je mrzio, nije želio imati ništa s njom osim vidjeti je kako
pati. Pa zašto je vidjela toliku strast u Cravenovim očima kad ga je dotakla?

Još gore… zašto se i ona isto tako osjećala?

42
 “Howe će doći po mene kad bude oslobođen i ovog puta će me ubiti. Nikada ga
se neću osloboditi.”

Espy sjedne za stol preko puta Bonnie gledajući ju kako baca brze nervozne
poglede prema vratima, očekujući da njen muž provali kroz njih. Prošla su dva dana od
incidenta i Bonnie je zacjeljivala dobro, jedino se lecala na svaki zvuk. Izgledala je puno
bolje, sada čista, a i oteklina na oku je malo splasnula dok je boja masnice na licu lagano
blijedila.

“Kako mi je stražar rekao, Howe će ostati u pritvoru sve dok lord Craven ne
odluči drugačije, tako da se ne moraš bojati”, Espy kaže.

“Kao osuđenik, imam malu odgodu prije nego me stigne smrt.”

Espy je već njegovala pretučene žene i znala je da nisu imale velike mogućnosti
spasa. Neke su uspjele pobjeći, većina je ostala i trpjela daljnje batine, a treće su bile
one koje su se pobrinule da ih muževi više nikad ne dodirnu, a njihova smrt izgleda kao
prirodna.

“Sigurna sam da će ti lord pružiti utočište ovdje u klanu,” Espy joj ohrabrujući
kaže.

“Lord Craven je još veća zvijer od Howea,” Bonnie kaže, dok joj se suze
skupljaju u očima. “Sjećam se kad sam ga prvi put ugledala. Nadvisivao je svakog
muškarca za glavu sav prekriven znojem, krvlju i prljavštinom, vraćajući se iz borbe.
Nisam vidjela još tako velikog muškarca. On i njegovi ratnici su navratili u Klan
MacVarish da obavijeste starog poglavara da se ne mora više brinuti da će Clan
MacFillan koraknuti na njihovu zemlju. Nitko se nije usudio približiti Lordu Cravenu,
nitko osim Aubrey. Ona mu je donijela hranu i piće i većina vjeruje da su njeno dobro

43
srce i njena ljepota ukrotile zvijer.” Bonnie obriše suze. ”Aubrey je bila najnježnija
duša i kad je otišla, zvijer se vratila i uskoro će doći prisvojiti svoje pravo na naš klan.”

“Kako to misliš?” Espy znatiželjno upita u čudu na tu opasku.

“Stari poglavar je na samrti, a Aubrey je bila njegov jedini rod, nećakinja,

pretpostavljam. Došla je živjeti s klanom oko godine dana prije nego je upoznala Lorda
Cravena. Zemlja i klan će pripasti Lordu Cravenu kada stari lord umre, pripajajući se
njegovoj zemlji, ionako graniči s njom. Zvijer će vladati nama, a ne vodi brigu ni o
svom klanu i ljudima otkada je Aubrey umrla, zašto bi vodio brigu o klanu MacVarish
ili o meni? Zarobio je Howea jer je napao njegovog ratnika, ne zbog toga jer je mene
prebio. Oslobodit će ga, a on će doći po mene i nitko ga neće moći zaustaviti.”

Espy se osjećala bespomoćno u takvim slučajevima. Ruka joj dotakne njen obraz
tješeći ju.

Bonnie ustane trzajući se od dodira. “Ako krenem sada, možda umaknem

dovoljno daleko da me Howe neće moći naći.”

Espy ustane i nježnu ju vrati na stolicu. “Nemoj da te strah navede da napraviš

nešto glupo. Nisi se dovoljno oporavila da možeš dugo hodati, a osim toga nije sigurno
za ženu da putuje sama. Vjeruj mi, znam to. Možeš se naći u goroj situaciji nego što si
sada. Ovdje si sigurna. Smislit ćemo nešto da ostaneš sigurna.”

Bonnie uhvati Espy za ruku. “Željela bih da imam tvoju snagu. Čula sam od
stražara kako si napala Howea s običnim drvetom. Željela bih da sam toliko jaka.”

“Ostavila si ga i potražila pomoć i to je hrabro. Jača si nego misliš,” Espy kaže

s osmijehom nježno joj stišćući ruku.

Vrata se iznenada otvore i Cyra uđe s osmijehom, htjela je nešto reći kad spazi
Bonnie.

“Cyra,” Bonnie zaplače i potrči k starijoj ženi, koja ju zagrli.

44
 Espy se nasmije vidjevši kako se dvije žene grle. Bonnie joj je pričala kako se
Cyra već nekoliko puta pobrinula za nju nakon batina, pošto je MacVanishov iscjelitelj
bio u strahu od Howea da joj ponudi pomoć. Trebali su joj sati da dođe do Cyre da se
pobrine za nju, i onda ju vrati na svom konju. Jednom ih je Howe uhvatio na putu kući
i zaprijetio Cyri. Cyra mu je zaprijetila nazad govoreći da se Lord Craven brine za svoj
narod.

“Nisam te već dugo vidjela, Bonnie,” kaže Cyra. “Bojala sam se za tebe jer sam
zaprijetila Howeu.”

“Zabranio mi je da idem tebi po pomoć, ali ovaj put batine su bile prejake. Bojala
sam se da neću preživjeti.” Bonnie se okrene k Espy. “Tvoja unuka mi je pomogla čak
i više, pretukla je Howea.”

Cyra se naceri. ”Moraš mi sve ispričati o tome.”

Tri žene se smjeste oko stola pričajući sve dok Bonnie ne zajauče od boli. Cyra
ju otprati do kreveta da se odmori. Želeći mir Bonnie i malo privatnosti s unukom, Cyra
joj doda njen plašt i zgrabi svoj, i one izađu van.

Udalje se malo od kolibe, ogledajući se oko sebe, Cyra kaže: “Znam zašto je
Craven postavio dva stražara da te paze, a sada vidim samo jednoga.”

Trnci prođu kroz Espy, kao da stotine mrava puže po njoj. To znači samo jedno
ako je jedan stražar otišao. Odnio je vijest Cravenu da se Cyra vratila, što znači…
Craven uskoro dolazi po nju.

Kao da ih je prizivala mišlju, ugleda u daljini kako se približavaju.

Cyra posegne za njenom rukom.

Espy ju čvrsto stisne. ”Moraš mi obećati, seanmhair, da nećeš poduzimati ništa,

ne želim da nastradaš.”

“Kako mogu stajati sa strane i ne raditi ništa, kad mi odvode unuku na…” Cyra
odmahne glavom, dok joj suze pune oči.

45
 “Moraš mi obećati. Vrijeme je da se suočim s time. Ne mogu više bježati. Ne
želim. Ako Bog tako želi, tako će i biti.

“Imaš hrabru dušu, Espy,” kaže joj baka i snažno je zagrli.

Espy proguta svoje suze. Nije bila toliko snažna koliko misli baka, ali joj to
neće pokazati. Samo je željela da se ništa ne dogodi njenoj baki.

Espy se brzo udalji od bake. ”Moram samo još vidjeti kako je Trumble prije nego
odem. Molim te da se brineš za njega dobro. Mnogo puta me je spasio.”

“Trumble će biti siguran sa mnom.” Cyra joj obeća.

Espy se ode pozdraviti s konjem, koji joj je bio najbolji prijatelj i pratilac skoro
cijelu godinu. Pritisne lice uz njegovu glavu i on zarza, kao da osjeća da nešto nije u
redu.

“Doći ću po tebe ako će ikada biti moguće. A ako ne, Cyra će se dobro brinuti
za tebe, moj druže.” Zadnji put ga zagrli, i požuri van, dok joj je srce pucalo od tuge.

Craven se upravo zaustavljao kad je izašla ispred kolibe. Zurio ju u nju u tišini.
Shvatila je njegovu tihu naredbu. Da mu se preda. Ode do bake da se pozdravi, zagrli
ju i reče joj da se ne brine, i krene prema Cravenu.

Položi ruku oko njenog struka i podiže ju ispred sebe na konja, njegove ruke ju
okruže dok je uzimao uzde. Okrene konja i krene u pratnji svojih šest ratnika.

“Nećeš povrijediti moju baku?“ Espy ga upita kad su se udaljili od kolibe.

“Cyra nije ništa kriva, a ti si se dobrovoljno predala. Sigurna je,” Craven kaže,
pokušavajući ignorirati osjećaj kako se Espy dobro uklopila u njegovo naručje.

“Molila bih te za uslugu,” Espy kaže, gledajući gore u njega. Oči su mu bile
bezbrižne, ali ipak je osjetila promjenu u njemu. Činilo joj se da je omotana njime kao
da ona pripada u njegov zagrljaj, zatrese glavom od tih ludih misli.

“Posljednja želja?”

46
 “Ako tako mora biti,” ona kaže, dok se hladnoća širila njenim tijelom.

“Reci,” Craven kaže znatiželjno.

“Molim te da ne vratiš Bonnie njenom mužu. Ubit će ju, ako budeš. Molim te
da ju pozoveš da se pridruži klanu MacCara i zaštitiš je.”

Craven je upravo radio na tome, odredio je Dylan da pronađe rješenje za taj par.
Zamislio se kako je molila za uslugu za druge ljude kad je mogla da moli za sebe.

“Bonnie će biti sigurna u klanu MacCara,” kaže i iznenadi se kad se njeno tijelo
opusti od olakšanja u njegovom naručju.

Tišina se razlije oko njih jedan čas, dok Craven ne upita, ”Kako si dobila taj
ožiljak?”

“Nije važno,” Espy kaže.

Iz nekog razloga, drhtaj koji je osjetio da prolazi kroz nju, rekao mu je drugačije
i to ga je uznemirilo. ”To je na meni da odlučim, mislim, možda si zaslužila.”

“Postoji netko tko bi se složio s tobom.” Espy okrene glavu kad osjeti da se
njegova glava digne i on pogleda preko nje.

Ugledaju jahača kako se brzo približava, kad ugleda Dylana kako užurbano jaše,
znao je da nešto nije u redu.

Dylan naglo zaustavi konja. “Britt je u trudovima cijeli dan, i beba neće van, a
žena koja je s njom ne zna što učiniti. Preklinjala me je da joj dovedem Espy.”

“Cyra se vratila, ona može pomoći,” Craven kaže.

Dylan odmahne glavom, ”Ne, preklinjala me je da dovedem Espy, i ja sada

preklinjem tebe da dozvoliš Espy da ju porodi.”

Espy se okrene k njemu. “Molim te, pusti me da joj pomognem…”

“Misliš, da ju ubiješ,” optuži ju, i njemu te riječi zvuče grubo.

47
 “Ma kako god željela promijeniti prošlost, molim te nemoj da ona povrijedi Britt
i njeno dijete. Još uvijek ćeš imati svoju osvetu kad pomognem Brit.”

“Tratimo dragocjeno vrijeme,” Dylan se složi.

“Budi upozorena, Espy. Ako se bilo što dogodi Britt ili bebi…”

“Ja ću ju osobno ubiti,” Dylan kaže.

Njegova opaska ga pogodi. To je on morao napraviti već prije jedne godine, i to

ga razbjesni, oštro naredi ljudima da ga slijede.

Dylanova i Brittina koliba nije bila daleko od dvorca. Nekoliko žena se nalazilo
vani. Kad su vidjele Espy na konju s Cravenom, zagledale su se u čuđenju. Brzo su se
prekrižile, a Espy se upita je li to radi nje ili za njenu dušu jer znaju što ju očekuje od
Cravena.

Craven sjaše i posegne za njenim strukom i spusti je s konja. Teško je bilo

ignorirati njegovu snagu i svaki put kad ju dotakne, čudan osjećaj joj se pojavi u želucu.
Što je čudno, i htjela je pronaći neki smisao toga, jer on je bio čovjek koji je želio da
ona pati i na kraju umre, ali sada nije bilo vrijeme da se s tim zamara, Britt je bila na
prvom mjestu.

Počela se udaljavati od Cravena, kad je on zgrabi za ruku, zaustavljajući ju.

“Ovdje ću te čekati.”

“Ponovo ti kažem, nemam kamo otići.” Tim riječima se okrene od njega i istrgne
ruku iz stiska i požuri ka kolibi, s Dylanom za petama.

“Doveo sam ju,” Dylan kaže i samo što ne urlikne bijesno, vidjevši svoju ženu
samo što se ne sruši od iscrpljenosti, dok su joj dvije žene pomagale u hodanju po kolibi.

“Espy!” Britt zajeca, dok su joj se suze slijevale niz obraze.

Dylan krene k njoj, ali ga Espy pretekne i požuri k Britt i uzme ju u naručje.

“Vrijeme je za odmor, Britt,” Espy kaže i pogleda Dylana. “Molim te, pomozi
joj do kreveta.”

48
 Dvije žene se brzo maknu s puta Dylanu i on nježno podigne svoju ženu u
naručje i odnese je do kreveta.

“Molim te da pričekaš vani, jedan čas,” Espy kaže.

“Ne,” Dylan odgovori, više krikne što potjera dvije žene iz kolibe.

“Molim te Dylan, učini kako kaže,” Britt kaže s ono malo preostale snage.
”Sigurna sam s njom.”

“Neću te ostaviti samu s njom,” Dylan uzvikne.

“Nemam vremena se raspravljati s tobom. Ostani ako želiš, ali mi se makni s

puta,” Espy kaže i nagne se k Britt da opipa njen trbuh.

“Beba odbija izaći van, iako je uranio,” Britt kaže puna straha.

“On ili ona je tvrdoglava i učinit će kako mu je volja,” Espy kaže s osmjehom
dok joj je prelazila rukama po trbuhu.

“Baš kao i otac, Britt kaže osmjehujući se prvi put nakon dugo vremena.

“Moram te pregledati iznutra, Britt,” Espy kaže i Brittin osmijeh izblijedi.

"Ne nećeš,” Dylan kaže, istupajući.

Espy ga ignorira. “Vjerujem da se dijete nije dosta okrenulo, i moram biti

sigurna.”

Britt počne plakati.

“Što nije u redu?” Dylan kaže zahtjevno.

“Idi van čekati, Dylan,” Britt kaže nježno, i kad se on počne raspravljati, zgrabi
ga snažno za ruku. “Molim te, učini to za mene, Dylan. Nemamo se čega bojati sad kad
je Espy ovdje da pomogne.”

Dylan se nije slagao s njom, ali jednu stvar su imali zajedničku od kad su se
zaljubili jedno u drugo, a to je uzajamno povjerenje. Morao je vjerovati njenom

49
instinktu sada, iako je bio svjestan što se dogodilo Aubrey prije. Pogne se i poljubi svoju
ženu. “Bit ću pred vratima.” Pogleda prema Espy, spreman da ju upozori, i prije nego
progovori ona kaže prva.

“I prije sam porađala ovako tvrdoglave bebe.”

Dylan malo odahne, nadajući se da će biti tako kako kaže. “Molim te, čuvaj ih
oboje.”

Espy pogleda k Britt čim su se vrata zatvorila. “Ovo neće biti lako. Britt.”

“Znam,” Britt kaže, “ali obećaj mi da ćeš spasiti moju bebu bez obzira što moraš
učiniti.”

Espy ju primi za ruku. “Potrajat će, ali bit ćete oboje sigurni.”

Britt se nasmije kroz suze. “Tako sam te željela posjetiti i zamoliti te da se

pobrineš za moj porod, ali Dylan mi je zabranio, a ja nisam imala toliko snage da sama
hodam da Cyrine kolibe. Tako mi je drago da si sada ovdje.”

“Bolje da se primimo posla. Kako izgleda položaj bebe i kako se požurila, imamo
puno posla.”

“Reci mi što moram raditi i ja ću napraviti to,” Britt kaže s odlučnošću u svom
umornom glasu.

“Odmori se malo dok ja pripremim sve stvari i nemoj brinuti, zajedno ćemo
prebroditi ovo,” Espy kaže. Okrene se i onda ponovo pogleda k njoj. ”One dvije žene
koje su ti pomagale?”

“Elva i Mina. One su već pomogle u puno poroda.”

Espy pođe do vrata k ženama. Kad im objasni situaciju s bebom, obje žene
zabrinuto pogledaju k Britt.

“Već sam to vidjela prije,” Mina šapne, “i nije prošlo dobro za majku i bebu.”

50
 “Zato što porod nije napravljen pravilno. Sve će proći dobro dok zajedno
radimo,” Espy kaže, ohrabrujući ih s osmjehom.

Žene nisu bile uvjerene, ali brzo pođu napraviti što Espy kaže.

***

“Trebao bih ići unutra,” Dylan kaže, šetajući pored drveta na koje je bio naslonjen
Craven zadnjih sati.

“Trebao si me pustiti da pošaljem Cyru,” Craven prigovori.

Dylan odmahne s glavom. “Ona je željela Espy.”

“Kao što je željela i moja Aubrey, i gledaj što joj se dogodilo.”

Dylan prestane hodati. ”Britt mi je govorila stalno da se Espy borila svim

snagama da spasi Aubrey i tvoje dijete. Rekla je da je ona obučena kao niti jedan
liječnik.”

“Na poganski način, kako mi je taj beskorisni liječnik rekao kojeg sam doveo iz
Edinburgh. Izgleda da je Espyin otac dok je putovao usvojio mnogo barbarskih načina
liječenja i da su mnogi mislili da je lud.”

Dylan brzo pogleda ka kolibi.

Zabrinut za svog prijatelja i njegovu obitelj, Craven mu kaže: ”Idi i uvjeri se da

ona ne povređuje tvoju ženu.”

Dylan je baš krenuo prema kolibi kad se iz nje prolomi bolni krik. Nije oklijevao
kao ni Craven. Potrčaše.

Elva istupi kroz vrata zaustavljajući ih. “Britt je dobro. Neće još trajati dugo.”

Dylan se vrati, ali ne i Craven.

51
 “Dylan se želi sam uvjeriti u to,” Craven naredi.

Elva stupi u stranu, u strahu od moćnog Cravena.

Dylan pristupi i vrata se otvore.

Espy pogleda k Elvi. “Požuri i donesi te pokrivače.” Pogleda Dylana. ”Pobrini

se da imaš dovoljno ogrijeva. Ako će beba biti manja, trebat će puno topline.” Okrene
se da uđe i oči joj se sretnu s Cravenovim. Nadala se da će biti blaže, ali su bile pune
brige i gorčine. Razmišljao je o svojoj ženi i bebi, i njeno srce zaboli zbog njega.

Craven je gledao kako se vrata zatvaraju za Espy. Na njoj nije bilo krvi, što je
bio dobar znak, a i govorila je sa samopouzdanjem kao da je sve u redu. Nadao se je da
je tako. Nije želio da njegov prijatelj proživi istu agoniju koju je on proživio.

Craven položi svoju snažnu ruku na Dylanovo rame. “Hajde, pomoći ću ti s

drvima.”

Dylan kimne buljeći i dalje u vrata, Craven ga blago gurne da se pokrene, a kad
je počeo jednom zamahivati sjekirom, ništa ga nije moglo zaustaviti. Craven se je pitao
da li su drva stvarno trebala Espy ili je dala Dylanu zanimaciju da se ne brine previše.

***

Espy je odlučila poduzeti ono što ju je otac naučio, kako bi okrenula bebu. Bilo
je potrebno malo nagovaranja i manipuliranja, ispočetka je Espy mislila da se neće
uspjeti okrenuti, ali se počne pokretati i na Espyno olakšanje se okrene potpuno. Ne
zadugo beba sklizne iz Britt neočekivano lako i snažnim glasom objavi da je stigla na
ovaj svijet.

“Imala si pravo, Britt. Pravi je mali tvrdoglavac baš kao i njegov otac,” Espy
kaže veselo kad podigne bebu da ju Britt može vidjeti.

Britt krenu sretne suze niz obraze. ”Baš je prave veličine.”

52
 Elva i Mina se slože s njom, i nekoliko suza padne i na njihove obraze.

“Idemo požuriti i završiti posao, tako da novi tata može upoznati svojeg sina i
vidjeti da je njegova žena učinila dobar posao,” Espy veselo kaže. Dobar porod uvijek
donese sreću svima. To je jedna od radosti koju može doživjeti kao iscjelitelj.

Elva je uz pomoć Mine oprala i umotala bebu, dok se Espy pobrinula za Britt,
promjenila joj posteljinu i presvukla ju u čistu spavaćicu. Kad je sve bilo učinjeno, Britt
je sjedila na krevetu, dok joj je beba udobno spavala u naručju.

Britt pogleda u Espy. “Molim te, dovedi Dylana, nestrpljiva sam da upozna svog
sina.”

Espy ukloni svoju pregaču, Elva ju uzme i položi u ostali zaprljani veš, koji će
ona i Mina oprati za Britt, i otvori vrata. Hladan zrak poljubi njenu vruću kožu i ona
uzme duboki udah uživajući u svježini.

Kad joj se oči sretnu s Dylanovim, punim brige i straha, ona se vedro osmjehne
i on ispusti sjekiru i potrči k kolibi.

“Imaš zdravog i snažnog sina i Britt te željno očekuje da ga upoznaš,” Espy

kaže kad on pristupi na korak do nje.

“Je li Britt dobro?” Dylan upita nervozno.

“I više nego dobro.” Ona stane u stranu, otvarajući vrata. “Uvjeri se sam.”

Mina i Elva izađu van nakon što Dylan uđe, i prije nego zatvori vrata, Espy
začuje Britt kako radosno kaže: “Priđi i upoznaj svoga sina.”

Elva i Mina zastanu pred Espy i prošapću: “Budi blagoslovljena i neka te Bog
čuva.”

Espy se začudi njihovim riječima, ali kad se okrene shvati ih. Craven joj priđe.
Mora da je pomagao Dylanu cijepati drva, njegova gola prsa blistala su od znoja, kao i
snažni mišići na rukama. Ona zadrhti svjesna snage u svakom koraku koji je napravio
prema njoj i znala je da će uskoro upotrijebiti tu snagu da ona pati.

53
 Vrata kolibe se otvore i Dylan izađe van, blistajući od ponosa. “Dođi, Craven i
upoznaj moga sina.”

Craven kimne i brzo navuče svoju košulju, prije nego posegne za njom. Ona se
brzo pomakne u stranu, ali ju on uhvati za ruku i prisili da uđe ispred njega u kolibu.

Espyno srce poskoči kad Craven pogleda ka usnuloj bebi u Brittinom naručju.
Bilo je puno radosti, ali isto tako i boli.

Craven pohvali djetešce. “Bit će snažan kao i njegov otac.”

Dylan potvrdi, ne skidajući oči sa sina.

Netko pokuca na vrata i Espy ih otvori i vidi Elvu tamo. “Zabunom sam uzela
ovu vreću s prljavom posteljinom,” kaže i preda ju Espy.

Espy ju uzme i zahvali ženi.

“Tko je to?” Britt upita.

“Elva je ovo uzela zabunom,” Espy kaže, držeći vreću da ju Britt može vidjeti.

Ona skrene svoje optužujuće oči na muža. “Rekla sam ti da se riješiš toga.”

“Sačuvao sam to, ako se predomisliš,” Dylan kaže.

“Bila sam dobro i bez toga,” Britt odbrusi.

“Stvarno jesi, ženo,” kaže Dylan i poljubi ju.

Znatiželjno, Espy otvori vreću i istrese nekakvo suho zdrobljeno lišće u šaku.
“Što je ovo?”

Dylan i Britt ostanu tiho zadržavajući poglede dalje od Craven.

“Pripadalo je mojoj ženi,” Craven kaže i ispruži ruku da mu vrati vreću.

Espy ga ignorira, prebirući lišće po prstima, onda ih prinese nosu da pomiriše.

“Aubrey je uzimala ovo dok je bila trudna?”

54
 “To se tebe ne tiče,” Craven odbrusi.

“Tko joj je to dao?” Espy zahtjevno kaže.

Craven joj priđe, spreman da joj otme vreću iz ruke. “Kakve ima veze?”

“Ima bitne veze,” Espy kaže. ”Jedna od ovih biljaka sama po sebi može malo
naštetiti Aubrey, ali pomiješane zajedno mogu izazvati obilno krvarenje.”

“Bi li to liječnik morao znati?” Craven upita, želudac mu se stisne od te

mogućnosti.

“Liječnik joj je to dao? Kako dugo je to koristila i koliko često?” Espy upita,
očigledno uznemirena.

“Liječnik je to poslao tri mjeseca prije njegova dolaska i preporučio joj je da

pije dva puta na dan.” Cravenu je srce počelo snažno pumpati u prsima. On se pobrinuo
da slijedi upute liječnika, čak joj donoseći napitak da popije na vrijeme.

Espy zatrese glavom pokušavajući shvatiti smisao. “Dobro obučen liječnik

mora znati da nikada ne smije miješati ove biljke zajedno.”

“Hoćeš reći da onaj koji je smiješao ove sastojke je dobro znao što radi?” Craven
uznemireno upita, misli mu se premotavaju u glavi.

“Tko god je smješao ovu mješavinu ili nije bio svjestan što može učiniti ova
kombinacija, ili je učinio s namjerom da prouzroči ekstremno krvarenje,” Espy kaže.

Zavladala je potpuna tišina u kolibi i svi su razmišljali o Espynom zapažanju.

Craven konačno progovori. “Želiš li reći da je netko namjerno ubio moju ženu.”

55
 Espy podigne ruku, mrveći lišće među prstima. “Kažem ti da ova mješavina
može samo naštetiti, a ne liječiti.”

Crave ju zgrabi za ruku, primoravajući ju da ispusti lišće na pod. S pogledom na

Dylana, kaže: ”Uživajte sa svojim sinom i pričat ćemo ujutro.” Progura Espy kroz vrata,
zadržavajući čvrsti stisak i povede ju malo dalje od kolibe, okrene ju prema sebi. "Ti
očekuješ da ja vjerujem u tu bajku?”

“Nije bajka, to je istina,” Espy ustraje.

“Samo si pomirisala neko lišće i ja bih trebao povjerovati da ti nisi kriva za smrt
moje žene? I da si ti nevina u svemu tome? Ovdje si da budeš kažnjena i iznenada ti
pokažu hrpicu lišća i ti pitaš koliko često je moja žena pila, i ti to proglasiš razlogom
koji joj je naštetio. Kako prigodno za tebe.”

“Kažem ti ono što ja znam,” Espy kaže ljutito jer joj ne vjeruje, ali shvaća njegov
skepticizam. I ona bi tako razmišljala na njegovom mjestu.

Craven pusti njeno zapešće i odmakne se od nje, sav u brizi.

Espy ostane mirna, pitajući se kako da ga uvjeri da govori istinu. Osim toga, on
mora shvatiti da je netko želio Aubrey mrtvu. Ali zašto?

Craven se iznenada okrene. ”Odnijeti ću ovu vreći Cyri i čuti šta ona kaže o
tome.”

Espy kimne. ”Neke od ovih trava nisu iz ovog podneblja. Moja baka neće biti
upoznata s njima.”

“Opet, kako prigodno.”

56
 Bijesna jer neće ni razmisliti o toj mogućnosti, Espy ga upita: “Zar se ne bi trebao
zapitati tko bi želio tvoju ženu mrtvu?”

“Ja se samo pitam bih li trebao biti tako glup i vjerovati tvojoj bajci i odgoditi
tvoju kaznu i smrt.”

“Ili bi trebao biti još gluplji i ignorirati istinu i uzeti nevin život dok pravi
zločinac ostaje na slobodi?” Izazove ga ona.

“Ti si najmanje nevina u smrti moje žene,” Craven ju optuži.

Espy se srce stisne u boli kao što je bilo cijelu prošlu godinu, svakodnevno,
“Da, iznevjerila sam tvoju ženu i dijete toga dana.” Ona podigne vreću. “Neću ih
ponovo iznevjeriti. Neće ništa boljeti da saznamo tko je napravio mješavinu bilja u ovoj
vreći. Ako me na kraju budeš još krivio, možeš imati svoju osvetu.”

Bijes ga obuzme, unatoč tome jer je bila u pravu. Morao je saznati istinu, i tko
je krivac za Aubreyjinu smrt. Osveta neće biti prava ako okrivi nevinu osobu.

“Ostati ćeš u zamku dok ne riješim ovo.” Istupi k njoj, njegova ruka posegne za
njenim vratom. “Nemoj raditi gluposti, jer ću te loviti dok te ne nađem. Nećeš ništa
poduzimati, nikuda ići, bez moje dozvole, i ako saznam da si mi lagala… moliti ćeš za
laku smrt.”

Ruka mu se više odmarala na njenom vratu nego je stiskala, podsjećajući ju što

je sve sposobna… na nježnost. Oči joj se razgorače od tih grešnih misli, a on ih shvati
kao strah. Sva je bila zbunjena zbog načina razmišljanja, jer on ju je želio samo
prestrašiti i ništa više.

Craven spusti svoju glavu, da su im se čela skoro doticala. “Dobro je da me se

bojiš. Bila bi luda da se ne bojiš.”

Dahne iznenađeno kad ju zgrabi za struk, prsti mu se zabiju u njen kuk kad ju
podigne, odnese i posjedne na konja. Smjesti se iza nje i krenu, kratki put provedu u
tišini.

57
 Ljudi su zastajali dok su oni prolazili selom. Na njihovim licima nije bilo
osmijeha, čak ni dječjeg, sasvim druga atmosfera od one koje se Espy sjećala iz
prošlosti. Selo je djelovalo zapušteno i beživotno baš kao i sam Craven.

Rastužilo ju je što je nastalo od klana otkad je otišla. Nije poznavala dugo

Aubrey, ali je znala da ne bi bila sretna da vidi kako sve izgleda sada, posebno Craven.
Aubrey bi bila jako uzrujana kad bi saznala da Espy nije rekla Cravenu njene posljednje
riječi upućene njemu. Očajno mu je htjela prenijeti poruku, ali Craven joj nije dao
priliku da govori taj zadnji dan, a znala je da sada nije pravo vrijeme da mu kaže. Možda
jednog dana, nadala se je da će mu te riječi pomoći u zacjeljivanju rane na srcu.

Mladi sluga stajao je kraj stepenica na ulazu u zamak, imajući jedini osmijeh
na licu od kad se vratila.

Craven brzo sjaše i požuri i nju da učini isto. “Jesi li jeo, Leith?” Craven ga
pita, iako se već vidio napredak na njemu. Imao je zdravu boju na skoro popunjenim
obrazima, iako je bio još mršav, nije izgledao tako ispijeno kao prije.

“Jesam, moj lorde, puno hvala.”

“Zaslužuješ to, Leith. Obavljaš dobro svoju dužnost.” Craven je želio da zna da
mora biti sretan i ponosan da obavlja tako važnu dužnost.

Espy ih je promatrala u razgovoru i shvatila je što je Aubrey vidjela u Cravenu,

zvijer sa srcem.

Primio ju je za ruku i nije puštao sve dok nisu ušli u veliku dvoranu. Bila je
zapuštena i neuredna, pod je trebao dobru metlu, a stolovi ribanje. Kamin je bio prepun
pepela, a ustajao zrak širio se cijelo prostorijom.

“Čekaj ovdje,” Craven naredi i nestane kroz hodnik.

Espy ugleda puno osušene lavande na polici i priđe joj. Vidi da se jako osušila i
njen miris je već odavno ispario. Uzme malo među prste, zdrobi ih i baci u plamen.

58
 Iznenada, ruka se sklopi oko njenog vrata i nađe se pritisnuta uza zid. “Ne diraš
ništa ovdje,” Craven bijesno naredi i naglo ju pusti.

Espy rukom protrlja vrat, nije ju ozlijedio, samo preplašio, dolazeći bešumno
odostraga. Samo je osjetila njegovu ruku oko vrata.

Nije mogla odoljeti pa ga upita: ”Tvoja je ruka stalno oko mog vrata. Stvarno
tako očajno želiš završiti ono što nisi onoga dana?”

“Zaslužuješ to,” procjedi.

“Dokaži,” izazove ga već drugi put toga dana.

“Budi jako pažljiva, Espy, s razlogom me zovu zvijer,” Craven ju upozori. “Pođi
sa mnom.”

Pođe za njim, pokušavajući održati korak s njim.

Popnu se stepenicama i on je odvede do jednih vrata. Slijedila ga je unutra i ona

shvati da je to soba za sluge. Mala, hladna soba, koja bi se za čas ugrijala da gori vatra.
Uski krevet, stolić na kojem se svijeća borila da ostane upaljena i mala klupica samo
da malo ispuni prostor.

“Ja sam preko puta i imam lagan san, zapamti to ako odlučiš otići usred noći,”
Craven ju upozori. “Ponovo te podsjećam da bez moga odobrenja ne smiješ nikuda.”

Upoznata s tim kako tračevi brzo putuju selom, kaže: ”Bit će ogovaranja jer
sam na istom katu kao i ti.”

“Ne marim za tvoju reputaciju ili što će ljudi reći o meni, ali mogu te preseliti
u tamnicu ako se bojiš za svoju reputaciju.”

Zatvorena soba bit će teško za podnijeti, a gdje tek tamna ćelija.

“Jest ćeš u sobi, jedino ako ja ne kažem drugačije.”

59
 Bilo je još puno toga što ga je htjela zamoliti, ali se bojala da će ju odbiti,
posjeta bake je bila jedna od njih, kao i da joj dostave njene stvari, posebno očev
dnevnik. Moglo bi joj pomoći da potvrdi svoje sumnje o bilju u vreći.

“Mogu li imati mjesto gdje bih mogla proučavati bilje iz vreće, da vidim mogu
li što otkriti?” Espy upita s nadom.

Već ju je htio odbiti, iz nekog razloga prečuti. ”Vidjet ćemo.” Ispruži ruku.

Espy podigne obrve upitno.

“Vreća,” kaže.

“Čuvat ćeš njen sadržaj na sigurnom?“ upita u nedoumici da mu preda vreću.

“Ne sumnjaj u mene,” usprotivi se, i ona mu nevoljko preda vreću.

“Večera će ti biti donijeta. Vidjet ćemo se ujutro.” Okrene se da ode.

“Hoćeš reći da moram ostati ovdje do jutra?” Upita nervozno, od misli da će

biti zatvorena u ovoj maloj sobi prožme ju strah.

“Da, zatvorena si u sobi sve dok ne dođem po tebe,” potvrdi.

Espy ga slijedi do vrata, grabeći ga za ruku. Nikada nije prije osjetila tako
snažnu ruku kao njegovu. Nije čudo da je lako mogao podići odraslog muškarca samo
jednom rukom.

Craven zastane kad ga uhvati za ruku. Dodir joj je bio jak, kao da nije imala
namjeru da ga pusti, i iz nekog čudnog razloga ni on sam to nije htio. Tog trenutka
shvatio koliko mu je nedostajao dodir njegove žene i zašto ga Espyn dodir podsjeća na
to je nezamislivo… to je suludo.

Espy nikada nije preklinjala, čak i u najtežim danima prošle godine nije
preklinjala, a ne želi ni sada, ali je bila svjesna da je taj uski prostor veliki izazov.
“Molim te, dajem ti svoju riječ da neću pobjeći. Ostat ću u zamku.”

“Zašto bih ti vjerovao?” upita on.

60
 “Zašto bih lagala? Ionako bi pošao za mnom, a i umorna sam od bježanja. Ovdje
sam bilo da živim s bakom ili da me pokopaju kraj kolibe.”

Tamni mu pogled na trenutak omekša. “Razmislit ću o tome.” U dva brza

koraka izađe i zatvori vrata za sobom

Nenadano ostane u kompletnom mraku, slabo svjetlo svijeće se ugasi sa

zatvaranjem vrata, i ona osjeti sve jače udare srca u prsima i zujanje u ušima, dah joj se
ubrza, činivši da ne može disati. Posegne za vratima, očajnički tražeći kvaku, panika ju
je sve više obuzimala.

Espy je skoro kriknula od olakšanja kad je pronašla kvaku, otvori vrata i izleti
van, hvatajući zrak.

“Znao sam da ćeš pokušati i...” Craven požuri k njoj kad shvati da se bori za
dah.

“Diši polako”, naredi joj meko, jednu ruku položi joj na leđa, a drugu smjesti
ispod prsa. ”Polako, jedan po jedan udah.”

Espy se fokusira na njegov glas, jak, siguran, tjerajući njen strah.

“Samo polako.”

Njegov glas otjera strah, ali ne u potpunosti, nikada ju nije napuštao u

potpunosti. I opet će se vratiti. Uvijek se vrati.

“Što se dogodilo?” upita dok joj se disanje smirivalo.

“Bojim se malih prostora, takva sam kukavica,” prizna bez srama. Bio je to
strah od kojeg je uvijek gubila bitke.

Nije vjerovao u njezino kukavištvo. Potrebna je velika hrabrost da se vrati

nazad ovdje, i morala je imati veliku snagu jer tko zna što je sve preživjela i što je
prouzrokovalo tako veliki ožiljak na njenom licu. Bila je daleko od kukavice. Nešto joj
se moralo dogoditi čim se boji skučenih prostora, i bio je jako znatiželjan da sazna
razlog tome, o njenom ožiljku, ali neće je još pitati o tome.

61
 “Kao što sam rekao, ili ta soba ili ćelija”, podsjeti ju.

“Soba je dobra,” brzo odgovori. “Samo te molim da ne budem zatvorena u njoj

cijeli dan, i ako mogu ostaviti vrata otvorena preko noći.”

Trzaj prođe kroz ruku koju je još uvijek imao položenu na njoj. Brzo se odmakne
od nje. “Nemaš nikakvo pravo zahtijevati išta i sigurno neću to odobriti.”

Espy pogleda u tamnu sobu, obuzme ju strah, snažan skoro kao i njegova ruka
oko vrata.

Craven je znao prepoznati pravi strah. Nije bilo živog gorštaka koji ne zna kako
izgleda strah. On osobno doživio je pravi strah kad je ušao u sobu gdje se Aubrey
porađala i kad je ugledao njeno beživotno tijelo na krevetu. Upoznao je pravi strah toga
dana.

Zašto ne bi i Espy također jednako patila?

Aubrey to ne bi nikako željela.

Ta pomisao ga opali kao šaka u lice i on se okrene da ode. “Poslat ću slugu da

naloži vatru.” Odlazeći, nakon par koraka joj kaže: “Ostavi vrata otvorena.”

***

Espy je pojela nešto malo od onoga što su joj donijeli, nije imala teka. Sluga koji
joj je zapalio vatru i donio hranu, nije progovorio ni riječ s njom. Držala je oči dalje od
Espy kao da će biti kažnjena za bilo kakav kontakt s njom.

Nadala se da će njen ostanak ovdje, bez sumnje s puno poteškoća, svojevremeno

uroditi plodom i na kraju da će istina o Aubreyjinoj smrti biti razriješena. To je željela
više nego išta drugo.

Iako se vatra razgorila, blagi osjećaj hladnoće prođe joj tijelom i Espy uzme
prekrivač i omota se njime. Nije mogla nikako zaspati ili je to bio strah da će se noćna

62
mora vratiti. Nije ih imala često od kada se vratila kući, ali koliba njene bake je uvijek
bila sigurno utočište, barem je bila. Svejedno se osjećala sigurno nakon dolaska, znajući
da će se baka brinuti za nju, izliječiti ju, i voljeti ju.

Pustila je svoje misli da odlutaju u sretnija vremena dok su joj roditelji još bili
živi. Otac i majka su bili avanturističke duše, što je išlo zajedno s njihovom žeđi za
znanjem, vodeći svoju kćerku u mnoge avanture. Živjela je i posjetila mnoge strane
zemlje, što je mnogima neizvedivo, i ona je cijenila te uspomene.

Njihova putovanja učinila su njezinog oca autsajderom među liječnicima u

Glasgowu i Edinburghu. Bili su tvrdoglavi i zatucani kad se radilo o njihovim načelima
i vjerovanjima, ignorirali su i odbacivali sva druga saznanja koja je prikupio u stranim
zemljama, zovući njegov drugačiji pristup liječenju smiješnim i barbarskim.

Počne zijevati, oči joj se rašire zajedno s ustima. Nije željela zaspati. Nije željela
imati more. Borila se sa snom koliko je mogla, ali nedugo zatim počele su more.

63
 Krici puni agonije odzvanjali su zidovima ćelije i miris izgorjelog mesa širio se
zrakom. Morala je pobjeći, ali što će biti s ostalim nevinim ljudima. Nije ih mogla
ostaviti da trpe beskonačno mučenje moleći za brzu smrt.

Buljila je u teški metalni ključ u ruci. Imala je malo vremena i ako bude duže
oklijevala, zakasnit će. Požuri kroz uski hodnik, par puta se pokliznuvši po skliskom
podu. Tri ćelije. Samo tri žene je trebala osloboditi, ostalima više nije bilo pomoći,
ionako neće preživjeti noć.

“Hajde, požuri!” prošapće prvoj nakon što ju oslobodi.

Druga jebrzo ustala i požurila van.”Brzo!”

Smrad iz treće ćelije počeo ju je gušiti i bojala se što će naći… smrt. Zakasnila
je i srce ju zaboli. Brzo se pomoli nad ženom i pobjegne van, zatvarajući vrata kao što
je učinila i s ostalima. Pažljivo krene niz hodnik, srce joj je nabijalo u strahu. Još samo
par koraka, još par i bit će slobodna iz ove noćne more.

Ruka ju iznenada zgrabi oko struka vukući ju natrag. Dolje. Dolje. Dolje.
Osjećala je da je povučena sve dublje u pakao, plamen joj je palio meso. Borila se da se
oslobodi, ali njegove ruke su bile kao čelični okovi oko njenog struka. Ali i dalje se
borila.

Čak kad je bila pribijena za hladnu ploču nastavila se boriti, smrad bolesti,
mučenja i smrti skoro ju uguši. Pogleda gore da vidi lice svog tamničara, krikne, jer
tamo nije bilo lica, samo tama.

Osjetila je vrh oštrice na obrazu i krikne kad joj se oštrica noža polako vuče
niz obraz. Ruka joj iznenada dotakne slomljeni dio ploče, zgrabi ga i zamahne svom
64
snagom u lebdeću tamu iznad nje, odgurne ju snažno. Tama posrne natrag i ona skoči
s ploče i potrči, stopala su joj letjela po klizavom podu. Koliko god se trudila, nije mogla
pobjeći plamenoj barijeri koja se podigla oko nje. Nastavila je trčati i trčati, ne stižući
nikud, a iza nje zvuci koraka su bili sve bliže i bliže, odzvanjajući u njenoj glavi.

***

Craven se uspinje stepenicama, skidajući majicu počne zijevati, iako nije imao
nikakve želje za snom. Mrzio je ići u krevet bez Aubrey. S njom pored sebe spavao je
dobro, more iz bitaka, smrt i razaranja blijedila su njenom prisutnošću. Sada ga
obuzimaju drugačije more, njegova žena ga zove da joj pomogne iznova i iznova.

Molim vas, pomozite mi. Molim vas.

Obećao je da joj se ništa loše neće dogoditi, da će ju uvijek štititi. Iznevjerio ju

je, i to si nikada neće oprostiti.

Pogleda niz hodnik prema sobama za sluge gdje je smjestio Espy u privremeni
pritvor. Pomislio je da ode provjeriti je li još tamo, ali gdje drugdje bi mogla biti?
Proširio je riječ da je ona zatvorenik i da se ne smije kretati bez dozvole. Svi će paziti i
nitko joj se neće približiti.

Misli su mu bile zbrkane kad se radilo o vreći sa biljem. Da li je to samo bila

priča da se spasi od kazne i smrti? Ili je to stvarno istina? Ta pitanja su ga proganjala i
on je zahtijevao odgovore.

Kad je ušao u svoju odaju, baš je htio svući svoj kilt kad začuje buku koja ga
uznemiri.

“Pustite me!”

65
 Požuri do slugine sobe, bijesan na onoga tko se usudio doći na njegov privatni
dio kuće i napasti njegovog zatvorenika. Žurno uđe kroz otvorena vrata. Espy se borila
s prekrivačem u koji je bila zamotana.

“Pusti me! Pusti me!”

Plač joj se pojačavao, kao i borba s prekrivačem, priđe joj, pitajući s kim se bori
u svojoj mori. Sa svom borbom, nije bilo lako ju osloboditi i kad je konačno uhvatio
čošak deke, snažno povuče, oslobađajući ju.

Ispusti brzo deku i požuri do nje prije nego se otkotrlja na pod, a kad ju uhvati,
njene ruke zakače se za njega čvrsto.

“Ne dozvoli mu da me dohvati. Molim te. Preklinjem te, nemoj mu dozvoliti

da me uzme.”

Oči su joj bile širom otvorene, ali očigledno još je morala izaći iz more, on
sjedne na krevet, čvrsto ju držeći.

Ona stisne svoj obraz o njegov i njen plač se pretvori u meki šapat. “Molim
te, pomozi mi.”

Čuvši riječi kojima je njegova žena svake noći zapomagala, on instinktivno

omota svoje ruke oko Espy, pokušavajući ju zaštititi, iako nije imao ideju od koga.

Ona podigne svoju glavu i prinese usne do njegovih, njen topao, šaptajući dah
pomazi mu usne kad progovori: ”Zaštiti me. Molim te, zaštiti me.”

Svaka razumna misao ga napusti ili zbog toga što mu je nedostajala žena kad…

Njegova usta se spuste na njena u takvoj gladi, a Espy mu odgovori na isti način.
Cravenova ruka ode na njen zatiljak, čvrsto ju držeći da se ne miče, da se ne oslobodi
od njegovog poljupca. Nije potrajalo dugo kad se Espyne ruke podignu i obgrle ga oko
vrata, zaključavajući se kao da ga nikad neće pustiti.

66
 Što ju je više kušao, više je žudio, želio je više produbiti poljubac. Tijelo mu je
također zahtijevalo isto, rastući sve više dok se poljubac produbljivao. S jednom rukom
na potiljku, a drugom oko nje, spusti ju na krevet, protežući se preko nje.

Hranio se tim poljupcem, kao hranom nakon duge gladi, i nije mu bilo dosta.
Ona je jednako odgovarala, stiskajuće se uz njega, žudeći za još.

Njene zaobljene grudi trljale su se uz njegova naga prsa, čvrste bradavice

bockale su ga i činile tvrdim. Toliko tvrdim se nije osjećao još od zadnji put kad je vodio
ljubav s Aubrey.

Ta iznenadna misao o njegovoj ženi i koga je ljubio ga je šokirala tako jako

da otrgne svoje usne od Espy i skoči s nje grubo da se ona skotrlja s kreveta na pod.
Ovaj put ju nije uhvatio.

Ona ustane, tresući glavom.

“Imala si noćnu moru,” kaže kao da će to sve objasniti.

Buljila je u njega, kimajući.

Craven joj uzvrati pogled, dok mu se pogled zaustavi na njenim otečenim

usnama i zajapurenim obrazima, i grudima uzrmanima teškim disanjem. U tom trenutku
mrzio ju je više nego ikad, jer zbog nje je zaboravio na tren svoju ženu. Tko potiče takve
misli i želje u njemu? Žena koju krivi za smrt svoje supruge.

Craven bijes progovori. ”Drži svoja vrata zatvorena i more za sebe.” Izjuri iz
sobe, zalupivši vratima.

Espy ode do kreveta, baci se u ćošak i privuče koljena skroz do brade,

omatajući ih rukama. Mora se vratila strašnija nego ikad, samo ovaj put netko ju je
spasio iz nje, i ona se prisjeti kako mu se podala. Njegova toplina je probila njezinu
hladnoću zajedno sa snagom njegovih snažnih mišića. On bi ju zaštitio, mogla je to
osjetiti. Također ju je poljubio sa snagom zbog koje se osjećala sigurnije nego ikada.
Iznenadilo ju je to kad se probudila i Craven ju je ljubio i ona mu je uzvraćala poljupce,

67
shvatila je da ne želi da on prestane s ljubljenjem. Koliko god ludo izgledalo, uživala je
u poljupcu.

Kako može uopće o tome razmišljati? On joj se želi osvetiti. On ju mrzi. Zašto
ju je onda poljubio?

Nije znala odgovor, i bilo bi bolje da ništa ne ispituje, ali to ju je proganjalo

čak i kad je zaspala s glavom na koljenima.

***

Espy je sjedila u dvorni završavajući jutarnji obrok, željna da radi nešto, bilo što.
Nije više mogla besposleno sjediti. Poludjet će, iako nije imala izbora, Craven ju je
ostavio s naredbom da se ne miče. S pogledima koje su joj upućivali stražari koji su
jeli i sluge koje su čistili sobu, Craven će biti obaviješten o svakom pokretu koji napravi.

Bilo je ludo od njega da ne iskoristi njene vještine dok boravi tu. Bila je sigurna
da je bilo u klanu onih koji su trebali njenu pomoć. Nema sumnje da joj nije vjerovao i
dalje.

Uzdahne, nestrpljivost je rasla u njoj od zatočenosti, i od nemogućnosti da vidi

što bi mogla pronaći o Aubrey i tko je želio njenu smrt .

Mlada sluškinja nastavila je čistiti oko nje nakon što je odnijela posuđe od
jutarnjeg jela. Izgledalo je kao da želi prići Espy, ali je bila nesigurna. Espy ju ohrabri
s osmijehom, a ona okrene glavu od nje.

Kad je sluškinja prešla na drugi stol, Espy opazi prljavu krpu zamotanu oko
njene ruke. Momentalno ustane i priđe joj.

“Jesi li ozlijedila ruku?” Espy nježno pita.

Sluškinja se odmakne od nje, a strah se pokaže u njenim okruglim očima.

68
 “Ja sam iscjelitelj. Ja pomažem. Ne želim ti nauditi,” Espy kaže, i prije nego
je sluškinja mogla pobjeći, uzme njenu ruku. “Mogu li pogledati?”

Sluškinja oklijeva, pogledavajući po prostoriji da li ih itko gleda.

Svi su bili u razgovorima, okrenuti od njih.

Espy tiho kaže: “Neće trajati dugo.”

Sluškinja joj se približi. ”Moja ruka boli jako.”

“Kako se zoveš?” Espy upita s osmjehom na licu.

“Tula,” sluškinja kaže, s nesigurnim osmjehom na usnama.

“Daj da se pobrinem za ozljedu, Tula, da te više ne boli.” Espy se ponudi.

Tula brzo pogleda po sobi i kimne.

Ubrzo, Espy očisti ranu i omota čistim zavojem.

Espy je jedva završila s vezanjem zavoja na Tulinoj ruci kad joj priđe jedan
od vojnika, i gurne joj prst pred lice što preplaši Tulu i ona pobjegne pred velikim
čovjekom.

“Možeš li ovo izliječiti?” Vojnik pita mrko.

Espy pogleda u crven i otekao prst. ”Imaš trn koji treba ukloniti.”

On kimne. “Ne mogu ga naći, koliko god sam kopao.”

“Sjedni,” Espy kaže, vidjevši da je trn već duboko. Okrene se Tuli i pokaže joj
dvije kante i kaže joj da ih napuni vodom. “Trebam ove dvije kante napunjene vodom i
trebam i malo vina.”

“Jako ste žedni?” ratnik ju pita smijući se.

“Kako se ti zoveš?” Espy pita, smijući se na njegove zadirkujuće riječi.

69
 “Morta,” kaže on ispravljajući svoja široka ramena i podižući malo bradu.
Njegova duga brada i brkovi bili su crveni kao i kosa.

“Ovo bi moglo boljeti, Morta,” kaže, držeći usku iglu koju je izvadila iz svoje
torbe.

“Bilo je i gore,” Kaže on sa slijeganjem.

Tula dođe noseći vrč s vinom za Espy, dok drugi sluga donese kante s vodom
i stavi ih na stol.

Espy opere ruke u jednoj kanti i uzme jedan pehar vina i izlije preko otečenog
prsta.

“Što to radiš ženo, prolijevaš dobro vino?” Morta prigovori i otme joj pehar i
proguta ostatak vina.

Espy nije čekala da završi. Počne raditi na njegovom prstu. Pronašla je trn baš
tamo gdje je sumnjala da je prema oteklini, smješten pokraj nokta. Mali ubod igle u
kožu i mogla je izvuči trn van.

Ponovo natoči vina u pehar i krene da polije po prstu.

On joj zgrabi pehar iz ruke. “Nećeš više tratiti dobro vino.” Umoči svoj prst u
pehar i drži ga tamo dok mu Espy nije rekla da je dosta, onda popije ostatak vina.

“Učini tako par puta na dan sve dok oteklina ne splasne,” Espy ga posavjetuje.

Morta zaklima glavom. “Ovo je najbolje liječenje do sada.”

Tula potapša Espy po ramenu kad je Morta otišao, kimajući u smjeru kuda je
otišao.

Espy se okrene i ugleda red ljudi koji su joj željeli prići. Ona se nasmije, radosna
što je mogla raditi ono što je voljela, mahne prvoj osobi da pristupi k njoj. Pitala je
svaku osobu kako se zove, pokušavajući zapamtiti, i razgovara s njima kao da ih već
dugo poznaje. Njezin osmijeh i njena pristupačna narav obasjala je ne samo bolesne
nego i one koji su još čekali da ih pregleda, i čak i one koji su samo radili u dvorani.

70
 Red je počeo rasti i Espy radosno liječi sve koji su došli po pomoć, njen
osmijeh nije jenjavao kao ni njena dobrota.

Espy se iznenadi kad joj priđe žena u visokoj trudnoći. Pomogne joj da se smjesti
na klupu.

Suze joj krenu kad počne govoriti. “Izgubila sam već dvije bebe na porodu.
Molim te, pomozi mi. Molim te, nemoj dozvoliti da izgubim i ovo.”

“Što to radiš?”

Moćni urlik se prolomi zrakom kad Craven uleti brzim koracima. Espy skoro
uzmakne kad ugleda prijeteći izgled, ali stane na mjestu. Kad ugleda kako se trudna
žena pokušava dići, pokuša joj pomoći.

“Ostani gdje jesi, Doria!” Craven naredi, upirući prstom u nju.

Doria se pokori i uz Espynu pomoć vrati se nazad na klupu.

Craven istupi pred Espy i primakne svoje lice k njenom. “Što to radiš?”

Ona se zagleda u njegove usne, meke i pune, i sjećanje na njegov moćan poljubac
se vrati, praveći leptiriće u trbuhu, ubrzavajući joj puls, i morala se boriti da pronađe
ponovo svoj glas.

To nije bila ljutnja kod Cravena dok je buljio u nju, bilo je sjećanje na to kako
su slatke i ukusne njene usne bile prošle noći kad ih je kušao. Prokletstvo, ako ih i sada
nije želio kušati. Bijesan na sebe, zabrunda grublje nego je htio. ”Odgovori mi sada.”

Njegov oštar ton natjera ju na uzmak. ”Tvoji ljudi došli su k meni po pomoć.
Potreban im je iscjelitelj.”

“I oni bi trebali tebi vjerovati?”

“Ja joj vjerujem.”

Craven i Espy se oboje okrenu prema Doriji.

71
 “Oprosti mi, moj lorde, ali izgubila sam već dvije bebe. Nisu čak ni prodisale
kod poroda. Ne želim opet izgubiti i ovu. Žena mu objasni kako je Espy okrenula bebu
u Brittinu trbuhu i sigurno ju porodila. Nema puno liječnika koji to mogu. "Želim
liječnika koji će se boriti da porodi moje dijete živo. Molim vas, moj lorde, preklinjem
vas, dozvolite joj da me porodi.”

Craven čuje riječi svoje žene u riječima Dorie, i kako je molila da dopusti Espy
da ju porodi. Dozvolio je i gle što se dogodilo. Okrene se i susretne se s licima punim
očekivanja, svi su čekali što će odlučiti.

Vidio je tamo ono što prije nije vidio, članove klana kojima je bio potreban
liječnik. Oko jedne osobe je bilo toliko otečeno da nije vidio ništa, a nije bilo ozljede.
Jedan je imao ruku zamotanu u krvavi zavoj. Tu je bilo dijete s licem prekrivenim
crvenim flekama, sav nemoćan, glava mu se odmarala na majčinom ramenu, a zabrinuta
majka ga je molećivo gledala.

Craven se okrene k Espy i glasno progovori da ga svi čuju. “Možeš se učiniti

korisnom dok si u zatočeništvu. Pobrini se za bolesne.” Prinese lice k njenom opet.
“Spasi Doriji bebu i možda ti poštedim život.”

Okrene se i ode, nije mogao razumjeti zašto joj je nudio odgodu kad još mora
utvrditi je li kriva za smrt njegove žene. Ili je počeo shvaćati da sve ukazuje na nju da
nije kriva? Ako je tako, tko je kriv? Tko je odgovoran? Ili nije nitko kriv nego on sam?

“Jako smo zahvalni, Lorde Craven.”

“Blagoslovljen bio, Lorde Craven.”

Craven je jedva čuo riječi zahvale dok je izlazio van pored ljudi koji su
očajnički čekali da vide Espy. Bio je izgubljen u mračnim mislima.

Espy je gledala kako se Craven udaljava, njegov moćan hod izgubio je sav bijes.
Naglo okrene glavu kad osjeti dodir ruke na svojoj i ugleda Doriju, suze joj se slijevaju
niz obraze.

“Ti ćeš sigurno poroditi moju bebu i to će biti tvoj spas.”

72
 “Ovo je već treći stup za vježbanje koji si srušio u dva dana,” Dylan kaže,
odmahujući glavom.

Craven potegne nadlakticom po čelu, brišući znoj pogleda u stup koji je srušio
s borbenom sjekirom. “Da li si poslao poruku?”

“Jesam, i nije mi trebalo dugo da saznam da je taj Edward MacPeters sada

doktor kod Lord aEason.”

“Klan MacLagan?” Craven pita i Dylan kimne. ”Kada se to dogodilo?”

“Ne znam, ali možemo ga pitati kada dođe za dva tjedna, jedino ako Eason
odbije tvoj zahtjev da pošalje doktora ovdje. Iako ne vidim razloga za to.

“Pitam se zašto se MacPeters nije vratio u Edinburgh,” Craven kaže, odloži

sjekiru uz ogradu i skine košulju. ”Došao je s velikim preporukama, iako sam bio
upozoren da neće putovati u visočje.”

“Znaš biti uvjerljiv,” Dylan kaže.

“Kada je neophodno. Kako su tvoj sin i Britt? Craven upita, napuštajući

vježbalište s Dylanom pored sebe. Sada su više razgovarali od kad se rodio njegov sin,
raspravljajući o stvarima vezanim za klan svakodnevno, i Craven je bio zadovoljan.
Odrasli su više kao braća nego prijatelji i nije shvatio do sada koliko mu je nedostajala
ta jaka veza. Ili koliko mu je žalovanje to učinilo.

Dylan se isprsi s ponosom. “On je dobro i ima jak glas i dobar apetit. Britt se
oporavlja dobro. Ništa ju ne može zaustaviti.”

Craven se naglo zaustavi i Dylan pogleda zašto.

Pred vratima zamka se nalazio cijeli red ljudi koji su čekali da uđu.

73
 “Čuo sam da Espy liječi i njeguje bolesne,” Dylan kaže.

Craven se okrene k njemu, otvoreno priznavajući očigledno. ”Dozvolio sam

svojoj tuzi da uzme previše od mene i klana.”

“To je bilo teško vrijeme za tebe, ali sada tvoje žalovanje prolazi i ti si se počeo
vraćati svojim dužnostima.”

“Kao i ovu o kojoj ću se pobrinuti,” kaže i dugim koracima se uputi k redu ljudi,
Dylan ga slijedi, odmahujući glavom.

Lica ljudi problijede mičući se u stranu da propuste Cravena i šapat se proširi

među njima, mnogi su se zabrinuli da će oštar jezik zvijeri otjerati nježnu iscjeliteljicu.

Craven se zaustavi nedaleko od stola gdje je stajala Espy. Njena duga kosa je
bila upletena u pletenicu, par pramenova se izvuklo čineći kao da će se pletenica
raspasti. Obrazi su joj bili zajapureni, osmijeh nježan, a blage plave oči ispunjene
blagošću kao i njen glas dok je govorila. Ali ono što je uhvatilo njegovu pažnju je brižan
i nježan način kako je Espy držala malu bebu u svojim rukama, njihajući je i nježno
joj trljajući leđa.

Espy nije imala samo srce puno ljubavi nego i brižnu dušu. Pa kako je takva
žena mogla ubiti njegovu suprugu? Sve više kako je promatrao Espy i njenu dobrotu,
sve više je vjerovao u njenu nevinost u smrti njegove supruge. Njegove burne misli su
usporile njegov hod, ali snaga u njemu je ostala. Više nije izgledao kao da ide u bitku,
čak i mali osmijeh se nazirao na njegovom licu.

Nije potrajalo dugo i beba ga ugleda i počne plakati i umjesto da posegne za

svojom majkom, ono ovije svoje ručice oko Espynog vrata i čvrsto se primi za nju.

Craven tiho opsuje sebe što je uplašio bebu i on se osmjehne i zadrži nježan ton
kad se obrati bebi kad se zaustavi pred njima. ”Kako je ovo hrabra mala beba ovdje.”

Beba proviri k njemu, mršteći se. Izgledala je poznato i on pogleda k njenoj

majci. Shvati da ih je već vidio oboje. Bili su ovdje prvog dana kada je Espy počela
liječiti ljude.

74
 “Je li Espy pomogla da ti bude bolje”, on pita, nesigurno se osmjehujući.

Mala djevojčica se nasmije s oduševljenjem. ”Moja buša više ne boli.”

Cravenu se osmijeh raširi kad se njen osmijeh raširi od uha do uha,

obasjavajući pjegice raspršene po njenom nosu i obrazima dok joj je crvena kosa vijorila
oko glave. To što je bila sretna i zdrava, činilo je Cravena zadovoljnim.

“Svi smo jako zahvalni, moj lorde, što imamo nekoga tko će nas liječiti,” kaže
majka djevojčice.

Craven pogleda k Espy i osmijeh mu izblijedi kad ugleda ono što ni njen
osmijeh nije mogao sakriti, i pomisao da se toliko iscrpila brinući se o njegovom
zapuštenom klanu ga uznemiri. Davala je njegovu klanu sve od sebe bez obzira na sebe.
Stvarno je bila nesebična.

“Jako sam sretan što znam da je Amber ozdravila, Elen,” Craven kaže nježno
tapšajući Amberin nos.

Espy se iznenadi što Craven ne samo da zna majčino ime, nego i ime
djevojčice. A po izgledu na Elleninu licu i ona je također bila iznenađena. Preda Amber
njenoj majci. “Sada je dobro, nema potrebe više za lijekom.”

“Hvala ti. Hvala puno, Espy,” Ellen kaže i pokloni se Cravenu i požuri van.

“Poznaš Ellen i Amber,” Espy kaže

“To su moji ljudi, moja obitelj. Poznam ih većinu, još od mladosti.”

Espy kimne, ruka joj ode k ustima prikrivajući zijevanje.

“Jesi li jela danas ili malo odmorila.” on pita.

Odmahne glavom, iznenađena brigom u njegovom glasu.

Craven opazi i druge znakove njene iscrpljenosti u mršavosti njenog ramena i

gubitka sjaja u njenim očima. To su bili manji znakovi, ali značajni, barem za njega i
začudi se kako ih je primijetio.

75
 “Ne možeš više brinuti o ljudima,” brzo pritisne prst o njene usne kad ona
počne prosvjedovati, ”ovdje u zamku. Pobrinut ću se da dobiješ kolibu za upotrebu.”
Spusti svoj glas. “Pobrinut ćeš se da se odmoriš i jedeš. Nastavit ćeš spavati u zamku.”

Njene tople, meke usne izmamile su trnce kroz njegove prste pa sve do njegove
muškosti, nemilosrdno ju mučeći.

Prokletstvo, htio ju je poljubiti. Umjesto toga, mudro se okrene i ode bez riječi,
želja da ju poljubi bila je presnažna da joj odoli. Što je u toj ženi da ju želi poljubiti?
Toliko ju je mrzio u proteklu godinu dana, kao nikoga do sada. A sad razmišlja o njoj…
odmahne glavom. Od kuda tolika čežnja za njom? Predugo je bio sam, predugo bez
žene, ne bilo koje, njegove žene. Nakon Aubrey, misao o jednokratnoj vezi nije mu se
sviđala. Želio je osjetiti, duboko osjetiti kada zakopa svoju muškost u ženu. Znao je da
kad je izgubio Aubrey, više nikada neće osjetiti tako duboku ljubav ponovo. Da neće
željeti tako jako drugu ženu sa strašću koju je imao sa Aubrey…. sve do Espy.

Kad prođe pored Dylana, kaže: ”Nađi joj kolibu gdje će moći liječiti ljude.
Neka bude blizu zamka.”

Držat će ju blizu. Neka mu gospod pomogne, već ju drži preblizu.

***

Espy sjedne na rub kreveta boreći se sa snom. Glava joj je bila teška i tijelo je
zahtijevalo odmor, trebala je odmor. Sutra će biti težak dan. Dylan ju je odveo do kolibe
koja je perfektna za nju. Trebala je čišćenje, namjeravala se ranije dići i pobrinuti se za
to. Nadala se također da će baki biti dozvoljeno da ju posjeti. Čula je da će Howe uskoro
biti pušten na slobodu, i bojala se da će krenuti na njenu baku jer koliko je znala Bonnie
je još uvijek bila kod nje. A tu je i pomoć koja će joj trebati. Bilo je stvari koje je željela
raspraviti s Cravenom i zato se borila sa snom, čekajući ga da se vrati u svoje odaje, da
može pričati s njim.

76
 Bilo je sve kasnije i teže održavati glavu uspravno i oči otvorene.

“Imaš li noćne more?”

Espy skoči s kreveta, ruka joj krene na grudi, srce joj je lupalo tako jako da je
mislila da će joj iskočiti iz grudi.

“Uplašio sam te,” Craven kaže s praga.

“Čekala sam tebe,” ona kaže, ne mareći mu odgovoriti na pitanje jer ju je

stvarno prestrašio.

“Zašto?” on pita, ulazeći u sobu, puneći ju svojom prisutnošću.

“Ima nekoliko stvari koje te želim zamoliti,” kaže mu, povlačeći se kukavički,
osjećajući se ugrožena njegovom prisutnošću. Ili je nešto drugo u pitanju?

On prekriži ruke preko nagih prsa, mokrih mišića, kako je Espy mislila od
rose, svjetlucavih od odsjaja vatre. Tamna kosa mu je bila mokra. Je li se upravo
okupao? Kad je svjež miris zagolicao njen nos, znala je odgovor i bila mu je zavidna.
Željela je i ona hladnu kupku, umjesto mokre krpe kojom se pere.

“Čekam.”

Otjera joj te misli i ona se tiho prene iz razmišljanja. Nije se usudila prići
bliže jer je imala snažnu želju da poliže te kapi s njegove kože, te misli su joj bile strane
i nije znala od kuda su došle.

“Sa toliko ljudi koji su trebali moju pomoć, mislila sam da bi mogao dozvoliti
da mi netko pomogne,” kaže sretna što joj glas nije podrhtavao. “Ako je moguće, nadala
sam se da bih mogla dobiti i Tulu. Isto tako, bila bih zahvalna kad bi baki bilo
dozvoljeno da me posjeti. Brinem se da će ju Howie kad izađe iz zatvora napasti.” Brzo
digne ruku da prikrije zijevanje.

Nije joj odgovorio. Samo je stajao tamo nezainteresirano. Ili mu je tamni pogled
omekšao? Ostala je u čudu.

“Umorna si. Moraš se odmoriti.”

77
 Možda je tako, ali san joj nije bio prijatelj nakon onoga što se dogodilo prošlu
noć s Cravenom, više se bojala zaspati i probuditi viseći na njemu. Nije da joj nije bilo
ugodno i to je bio problem.

“Bojiš li se noćnih mora?”

Espy mu nije željela odgovoriti sada. “U pravu si. Umorna sam i trebam san.”

To što mu nije odgovorila na pitanje, govorilo mu je da krije nešto od njega, a

on nije volio tajne. Tajne su uvijek stvarale probleme. Saznat će prije ili poslije.

“Onda laku noć,” Craven kaže i okrene se.

“Hoćeš li odobriti moje zahtjeve,” ona pita, ali pitanje ostane neodgovoreno.
Ignorirao je njeno pitanje, kao što je i ona ignorirala njegovo.

***

Espy je bila iznenađena ne samo što vidi Tulu, nego i tri druge žene koje su već
čistile kolibu kad je ona stigla. Također se iznenadila kad je vidjela da je koliba puno
veća nego je očekivala i čak ima dva prozora. Najviše od svega joj se svidio veliki vrt
koji se prostirao uz dužinu kolibe i imao je dobru širinu. Mogla je uzgajati puno vrsta
biljaka koje su joj bile potrebne.

Tula joj mahne s vrata, veselim osmjehom, i požuri k njoj. ”Lord Craven mi je
naredio da ti služim. To je sada moja svakodnevna dužnost i ja sam sretna.”

Espy se nasmije pokazujući koliko je zadovoljna što je Craven odobrio njen

zahtjev. ”Bit ćeš odličan pomoćnik.”

Tula sretno kimne. “Bit ću dobar radnik, uživat ću pomagati tebi, više nego
raditi u kuhinji.” Okrene se k tri žene koje su izašle iz kolibe i čekale iza nje.

“Ovo je Faye, a Elvu i Minu već poznaješ. Došle su pomoći očistiti i pripremiti
kolibu. Doći će još žena pomoći kao i njihovi muževi da poprave što je potrebno.”

78
 “To je tako velikodušno od vas,” Espy kaže, gledajući u svaku ženu. “Jako
cijenim vašu pomoć.”

“Riječ se proširila da ćeš dobiti kolibu gdje ćeš liječiti bolesne, svi se raduju.
Za mnoge od nas je bilo teško ići Cyri,” Tula spusti glas, „i mnogi su bili u strahu da će
lord Craven biti ljut.”

“Ti si donijela tako puno dobrih promjena u tako kratko vrijeme,” Faye kaže,
obrazi joj se zaokruže dok se osmjehnula, obasjavajući joj lice.

“Nisam donijela nikakve promjene,” Espy kaže, čudeći se tome.

“Jesi,” Mina kaže čvrsto, “svi su to primijetili. Čak prije nego te Lord Craven
doveo ovdje stvari su se počele mijenjati na bolje.”

“Smirila si zvijer i mi smo ti zahvalni,” Elva kaže, sa suzama u očima.

“Moramo se vratiti na posao,” Tula naredi, sa suzama u očima i pogura žene

u kolibu.

Espy je zurila za njima, previše šokirana njihovim riječima da se pokrene. Nije

učinila ništa od toga, ili je?

Tula stane na ulazu i mahne joj da im se pridruži. “Dođi i vidi, ovo će biti prava
koliba za liječenje bolesnih.”

Espy požuri, tjerajući smiješne misli iz glave.

***
Dok su se radovi odvijali oko nje, Espy je počela liječiti. Također je podijelila
jedan brzi obrok sa ženom koja je došla pomoći, uživala je u razgovoru i smijehu. Već
je zaboravila prijatelje iz klana i sela, obitelji, i sada shvati koliko su joj nedostajali.

Žene su se povukle kad je došlo vrijeme večere, i nedugo nakon njih, Tula joj
kaže da je vrijeme da se i one povuku u zamak.

79
 “Samo ti idi, i ja ću ubrzo,” Espy kaže. Željela je trenutak nasamo da pribere
svoje misli.

Tula je bila neodlučna da ju ostavi samu. “Lord Craven će te očekivati.”

“Neću biti dugo. Trebam samo trenutak nasamo,” Espy kaže uvjerljivo.

Tula se nasmije, kimne i ode.

Aubrey je bila spominjana svako malo u razgovoru i nitko nije imao lošu riječ
o njoj. Bila je prihvaćena i cijenjena, što je Espy zapazila u kratkom vremenu koliko je
poznavala Aubrey. Što znači da nitko nije mrzio Aubrey da bi ju želio mrtvu. Onda
zašto bi netko želio njenu smrt?

Kroz godine, Espy je vidjela pohlepu i bezdušnost u ljudima i više nego jednom je
vidjela oduzimanje života zbog moći ili osvete.

Postavlja se pitanje: koja korist bi bila od Aubreyjine smrti?

Craven će naslijediti zemlju MacVarish zbog braka s Aubrey, ali će ju naslijediti

bez obzira bila ona živa ili mrtva. Pa tako nije bilo razloga da ju ubije. Ionako, svi su
znali koliko ju on voli.

Pitala se koliko je Craven znao o prijašnjem životu Aubrey, prije nego je došla
živjeti k ujaku. Da li bi moglo biti nešto u Aubreyjinoj prošlosti što bi moglo biti razlog
da ju netko želi mrtvu? Ili se netko želio osvetiti Cravenu ubijajući Aubrey?

“Zar ti nije rečeno da se vratiš u zamak?”

Espy skoči i srce joj se zagrije kad vidi koliko blizu stoji Craven, vrata kolibe
je zatvorio za sobom. Espyno srce počne ubrzano lupati o grudima i nekada prostrana
koliba se počne smanjivati oko nje.

“Izgubila sam pojam o vremenu,” ona kaže, gnječeći suknju, pokušavajući

ostati mirna.

80
 “Bojiš li se samo mene ili svih muškaraca?” on pita, bio je upoznat sa strahom
kad ga vidi na nekom. Skoro je mogao vidjeti kako obuzima čovjeka i pomalo ga stišće
u čahuru i zatvara se oko njega.

“Ne bojim se muškaraca… Bojim se onoga što su sposobni učiniti. Nisam toliko
glupa da mislim da se mogu obraniti od čovjeka tvoje veličine i snage, ili protiv čovjeka
koji ima vlast.”

“Morala si se suočiti s takvim čovjekom?” on upita, čelo mu se namršti. Bilo

koji muškarac koji primora silu na ženi nije muškarac… nego kukavica.

“Večera me čeka.” ona kaže

“Pusti ju,” kaže, shvativši da je opet napravila isto, nije mu odgovorila na

pitanje, nebitno koliko je želio biti nasamo s njom. Koliko god se trudio ignorirati to,
shvatio je da mu vrijeme provedeno s njom donosi spokoj koji dugo nije osjetio. Žudio
je za tim, isto koliko je žudio da ju poljubi.

“Jako sam ti zahvalna što si odobrio da Tula bude moja pomoć, kao i za kolibu.
Sve će funkcionirati dobro.” Istupi u stranu, nadajući da će vidjeti da je spremna da
krene.

“Da li uvijek izbjegavaš temu kad ne želiš odgovoriti na pitanje’”

“Neke stvari je bolje ostaviti neizrečene,” ona kaže.

Približi joj se još jedan korak i soba se iznenada stisne oko nje, zarobljavajući
ju, zatvarajući se oko nje. U prsima ju stisne i strah ju prožme oštar poput oštrice noža,
i ona potrči kraj njega pokušavajući se osloboditi.

Craven ju zgrabi, zarobljavajući njenu ruku u čvrstom stisku. “Espy?” zabrinuto

upita, vidjevši joj oči pune straha.

Nije čula njegovu brigu. Njezina jedina briga je da pobjegne. Pokuša izvući
ruku iz čeličnog stiska. “Pusti me!”

81
 On joj uhvati i drugu ruku, ne tako čvrsto, dovoljno da ne pobjegne. “Sigurna
si. Neću te povrijediti.”

Espy nije mogla zaustaviti nalet panike. Obuzela joj je udove i smjestila se u
trbuhu. Borila se protiv nje, govorila je sama sebi da nije bila u opasnosti, ali sve više i
više panika ju je obuzimala. Sljedeće što je osjetila je ruka kako se ovija oko njenog
vrata, stišćući sve jače.

Dahne ubrzano, boreći se za zrak.

Craven je gledao kako ju strah obuzima. Jednom ili dvaput je i njega tako
obuzeo, ali je uvijek uspio oduprijeti mu se, zaustaviti ga, zakopati. Je li on uzrokovao
Espy ovoliki strah? Ili joj se vratilo mučno sjećanje?

“Nitko ti neće nauditi, Espy. Sigurna si ovdje sa mnom. Ja ću te zaštititi.”

Popusti stisak, u nadi da će joj pomoći da shvati da nije zarobljena, i njene ruke
brzo zgrabe njegove, blage plave oči bile su širom otvorene i pune straha, i poriv da
ubije onoga koji joj je to priuštio ga tako snažno obuzme.

Craven oslobodi ruku i položi joj nježno oko struka, a drugu položi preko
ožiljka na njenom obrazu. “Polako, Espy, uspori dah. Nemaš se čega bojati. Sigurna si.
Neću dopustiti nikome da te povrijedi.” Nastavio ju je ohrabrivati i uvjeravati da uzme
dubok uzdah, dok konačno ne uspori svoje disanje, i ona položi svoju glavu na njegovo
rame.

Druga ruka mu se ovije oko nje, nježno ju milujući po leđima. Nije ni pomislio
da ju pusti iz zagrljaja. Koliko god se borio sam sa sobom, uživao je imati ju u rukama.

Espy se nikada nije osjetila tako sigurno, nikada je strah nije napustio tako brzo,
ali nikada ju nitko nije držao tako nježno, tako zaštitnički. Aubrey je bila sretna što je
imala Cravena da ju voli. Pomisao na njegovu pokojnu ženu natjera Espy da se izmakne
iz njegovih ruku i podigne glavu da mu zahvali.

82
 Njezine oči sretnu njegove i zadrže se trenutak, iskra strasti bljesne u njegovim
tamnim očima, samo što se ne zapali. Espyn trbuh se uzburka i usta joj se otvore, meki
uzdah joj izađe, tih, ali preizazovan za Cravena da ga ignorira.

Usne mu se spuste u poljupcu koji niti jedno nije moglo zanijekati.

83
 Nešto je zaiskrilo životom u Cravenu, zagrijavajući ga i tjerajući hladnu prazninu
koja ga je predugo okupirala. Njezin je poljubac bio poput ljekovitog tonika za njegovo
srce, povrijeđenost i boli su blijedile dok je velikodušno, žarko, slobodno odgovarala
kao da je trebala iscjeljenje toliko koliko i on. Dopustio si je da se izgubi, dopustio si je
da osjeća, dopustio si je da uživa u poljupcu. Usne su joj bile snažne u odnosu njegovih
zahtjevnih, njezin jezik mu je parirao i u njemu se probudila želja koju nije osjetio dugo
vremena. Mogao je lagano imati odnos s ovom ženom, osjetiti njeno meso, kušati svaki
dio nje, zaroniti duboko u nju i izgubiti se u užitku. Primamljive misli su mu narasle i
obuzele ga kao i njene bradavice koje su mu udarale u košulju. Bila je uzbuđena kao i
on. Ruka mu je kliznula pod njenu suknju, između njenih nogu i milovala osjetljivo
mjesto i njezino meko uzdisanje u njegova usta potvrdilo je njegovu misao. Bila je u
potrebi koliko i on sam.

Uzmi ju. Pobijedi svoju bol.

Pomisao da joj se preda natjerala ga je da prekine poljubac na njegovo

razočaranje i osjećaj krivnje.

„Želim te. Ne bih te trebao željeti ali, tako mi Bog pomogao, žudim za tobom.“

Espy se izvukla iz njegovog naručja, zadatak bi bio težak da je on nije

dobrovoljno pustio.

„U pravu si. Ne bi me smio željeti, iznevjerila sam tebe, Aubery, i vaše dijete.“

Potrčala je kraj njega, ali je on ovaj put nije spriječio. Zurio je za njom gledajući
kako nestaje u sumrak koji je brzo bljesnuo u noć. Nije mogao vjerovati što je vidio u
njenim nježnim plavim očima dok je govorila. Bol je bila tako jaka da ju je i on sam

84
osjetio. Krivila je sebe onoliko koliko se on sam krivio za Auberyinu smrt. Ali ako ona
nije bila kriva, tko jest?

***
Espy je otišla u spavaonicu. Tamo ju je čekala hrana. Bilo je noći kad je željela
da može jesti s drugima. Uključiti se u njihov razgovor. Večeras nije bila takva noć.
Izgubila je apetit i nije željela nikoga vidjeti. Radije je bila sama. Mučilo ju je to što je
Craven toliko privlačio. Govorila si je da se tako osjećala u momentima kad bi strah
uspio probiti njenu odlučnost i kad bi on pokazivao ljubaznost prema njoj. U protekloj
godini nije bilo nikoga tko bi joj pomogao kad bi ju strah obuzeo. Nije uvijek bila takva
i mrzila je što je postala sada. Oduvijek je bila jaka i njeni roditelji su to vidjeli. Bio je
potreban samo jedan incident da bi se to promijenilo. Bespomoćnost. Nije se nikad
istinski osjećala bespomoćno do tog dana i nije se htjela nikada tako više osjećati. Bio
je to jedan od razloga što se vratila doma. Morala se dobrovoljno suočiti s Cravenom i
završiti s tim, ali najviše od svega željela je osjetiti bakine ruke oko sebe i osjetiti da je
voljena.

Sjela je stisnuta u kutu svoga kreveta, naslonjena na zid, ogrtača čvrsto stisnuta
oko nje. Nije htjela spavati. Nije željela da se noćne more vrate. Bila je iscrpljena,
uglavnom od borbe, uvijek od borbe. To je sve što je radila prošle godine da bi ostala
živa. Bilo je vremena za koje je mislila da bi smrt željela više, ali njeno iscjeljivanje
nije joj dopuštalo da izda svoja uvjerenja. Bilo je mnogo ljudi koji su bili zahvalni na
njenim vještinama, i sama je bila zahvalna što im je mogla pomoći, na više načina osim
izlječenja. Da samo nije... ali kakav je izbor imala? Odmahnula je glavom. Nije se
htjela zadržavati na tome. Gotovo je. Barem se nadala da je tako.

Zijevnula je i naslonila glavu na zid, sklopivši oči. Odmorila bi se, ne spavala,

kao što je i do sada radila. Morala je uvijek biti budna. Uvijek biti spremna na bijeg.
Tako ju je Craven pronašao nekoliko sati kasnije. Rekao si je da je ne bi trebao
pregledati nakon što su mu rekli da se povukla u odaje nakon ulaska, ali morao je biti
siguran. Nije htio vidjeti da li je ona stvarno tamo, nego kako se ponaša nakon incidenta

85
koji se zbio u kolibi za liječenje. Vidjeti ju nagnutu na zidu, još uvijek u svom ogrtaču
i čizmama, bio mu je poznat prizor. Tako su ratnici spavali, uvijek spremni za borbu ili
za bijeg u bilo kojem trenutku. Bilo je pitanje od koga je ona bježala?

Od njega ili od sebe? Rekao si je da je ostavi, ali vidjevši je tako stisnutu u kutu,
punu straha, stegnulo mu se srce i on joj je prišao. Ispružio je ruke i nježno je podignu
u naručje da je položi u krevet kako joj se do ujutro udovi ne bi pokočili. Čim ju je
digao, ona ga je rukama obgrlila oko vrata polagajući mu glavu na rame i ukopavajući
lice u udubinu njegova vrata. Spustio se s njom na uski krevet, namjeravajući ležati
tamo dok joj ukočenost ne napusti tijelo i on ne uspije odmotati ruke od njegova vrata,
a da je ne probudi. Njegovo se tijelo predalo prvo odmarajući se udobnije na uskom
krevetu s njenim tijelom omotanim oko njega nego u velikom krevetu u kojem je spavao
sam. Kad je njegovo zijevanje postalo učestalije znao je da je vrijeme da ode. Pružio je
ruku da joj oslobodi ruke s vrata, ali prsti su joj bili učvršćeni dok je to učinio, ona se
priklonila bliže njemu. Ali njezin šapat zaustavio mu je ruku od ponovnog pokušaja.

"Molim te, preklinjem te. Ne daj mu da me dohvati."

Netko ju je progonio? Tko ju je toliko uplašio da ju je poslao kući da se suoči s

njim... zvijer koja ju je željela mrtvu?

Njegova se ruka još jednom ovila oko nje da ju zaštiti. Bilo je jedno za njega
što je naredio njenu kaznu, ona je pripadala njegovom klanu. To što joj je drugi pokušao
naštetiti bilo je nešto drugo. Nešto potpuno neprihvatljivo, ali tada ju je poslao, istjerao
je iz klana, iz jedine obitelji koju je poznavala.

Pomislio je na Cyru i zaključio da bi bilo dobro da ona dođe i razgovara s Espy

i da vidi može li rasvijetliti ono što se dogodilo Espy prošle godine. Zauzet mislima nije
primjetio da ga spavanje sustiže i da ga spušta u duboke mirne snove.

***
Mekana kosa škakljala mu je nosnice, nije se želio probuditi i otkriti je da je to
bio samo san. Da Aubrey više nema, a ovi posebni trenuci dolaze samo u snovima.

86
Njuškao je, želeći duboko udahnuti poznati miris i obrva mu se nabrala. Nije bio
Aubreyin miris, lagana, svježa slatkoća. Ovo je bilo hrabrije, snažnije i primamljivije.
Zvuk topota stopala poremetio je ugodan trenutak i natjerao ga da otvori oči i zagleda
se u Espyne plave oči razrogačene od silnog iznenađenja. Glasni uzdasi s otvorenih
vrata, natjerali su ih oboje da brzo sjednu, Craven je stavio ruku oko Espy da bi je
prihvatio prije nego što se srušila s ruba uskog kreveta.

"Vidim da ste imali ugodnu noć", rekao je Dylan dok je Tula stajala pred njim,
raširenih usta, trepćući nekoliko puta, ne vjerujući u ono što je vidjela kako je gledala
ravno u Cravena i Espy u krevetu zajedno. Espy je požurila iz Cravenovih ruku, ali
njegov snažni stisak ju je zaustavio.

"Ostani tu gdje jeste, a što se vas dvoje tiče", rekao je kimanjem Tuli i Dylanu,
"napustite nas."

Tula se okrenula, nagnuvši se na Dylana u žurbi da se pokori i stisnula se kraj

njega kako bi pojurila. Dylan se nasmiješio kad je Craven kimnuo glavom i okrenuo se
da ode, ali nije ubrzao korak.

"Štedi dah govoreći mi da držim jezik za zubima za ovo", odvratio je. "Tula će
raširiti vijesti prije nego što ja napravim sljedeći korak." Craven je čvrsto držao ruku
oko Espynog struka dok ju je kao i sebe dizao s kreveta. Pustio ju je jednom kad je
bila na nogama, iako je on ostao stajati pred njom. Espy je čekala da progovori, previše
je bila zbunjena kad se probudila našavši se u njegovom naručju u krevetu s njim. Ono
što ju je još više iznenadilo je to je da je dobro spavala. Nijedna noćna mora nije
uznemiravala njezin san. Zapravo se osjećala dobro odmorenom. Cravenu su riječi
zastale u grlu. Namjeravao joj je reći da od sada spava u svojoj kolibi, ali se nije mogao
natjerati da to izgovori. Također se nije mogao natjerati da si prizna da je spavao s njom
u uskom krevetu s njezinim tijelom priljepljenim uz sebe. To nije nešto o čemu bi trebao
razmišljati, a sigurno nije nešto što bi trebao raditi opet. Zašto je onda to bilo njegova
misao?

"Idi, jedi i njeguj one kojima je to potrebno", rekao je i izašao iz sobe ne osvrćući
se, iako je htio. Želio je još jedan pogled na njezino lice, skamenjeno od iznenađenja

87
kad ga je pronašla u krevetu i Gospodine pomozi mu, htio je poljubiti njezine vlažne
usne.

"Prokletstvo. Prokletstvo. Prokletstvo“, promrmljao je dok je ulazio u svoju

spavaću sobu i zatvarao vrata za sobom. Čim je Espy čula da se vrata njegove spavaće
sobe zatvaraju, požurila je iz sobe, radeći pletenicu koju je plela iz kose dok je
prolazila pored sobe i plela ponovo dok je silazila niz stepenice. Nije se gnjavila sa
zaustavljanjem u velikoj dvorani obavještavajući bilo koga da će danas jesti negdje
drugdje. Hodala je ravno, bez riječi i kimanja ikome i kad je jednom bila vani, otišla
je ravno u kolibu. Morala bi biti gladna nakon što sinoć nije jela, ali ovo jutrošnje
iznenađenje ukralo joj je apetit. Što će se dogoditi kad se jednom proširi riječ da je
Craven jutros pronađen u njenom krevetu? Potpuno obučeni ili ne, nije bitno, jezici će
mahati. Nije bilo mjesto na kojem bi ga se trebalo pronaći. Što je radio tamo? Ničega
se nije sjećala od prošle noći i kako se to moglo dogoditi kad je obično imala lagani
san, slušajući svaki zvuk, pazeći da se čuva.

Njegove su je ruke držale na sigurnom. To je bila jedna od misli koja joj je prošla
kroz glavu kad se probudila i pronašla samu sebe čvrsto stisnutu uz njega, ruke su mu
se priljubile oko nje. Bila je sigurna, ali kako je to moglo biti kad je imao druge planove
za nju? Kucanje na vratima natjeralo ju je da otrgne mnoštvo misli dok je odlazila vidjeti
tko je tamo. Mladi momak, star oko deset godina, namrštio se dok joj je podizao crvenu,
natečenu ruku.

"Zovem se Reed i imam ugriz."

Nasmiješila se tiho i uputila ga unutra. "Pusti me da pogledam, Reed."

Tula je stigla s hranom nedugo nakon momka i vidjevši kako se momku oči šire
na tanjur kruha, sira i mesa. Previše za nju samu, postavljajući ga za stol, ponudila mu
je dio. Dečko je jeo s guštom dok je zabavljao Espy i Tulu pričom o tome kako je prošao
nakon što ga je buba ugrizla i kako ju je ubio. Espy je zapovjedila Reedu da se vrati
sutra kako bi vidjela kako njegova ruka zacjeljuje i momak je kimnuo s entuzijazmom,
bez sumnje iščekujući još jedan obilan obrok. Do sredine dana sve se stišalo i Espy si
je uzela malo vremena da se brzo opere iz kante koju je unijela u kolibu, dok je Tula

88
vani stajala na straži da netko ne bi ušao. Espy je iskliznula iz bluze i uvrnula kosu
prema gore kako bi je učvrstila s dva češlja od kosti, na kojima su nedostajala po
nekoliko zuba, do vrhu glave. Obložila je čistu krpu sapunom s mirisom lavande i
započela je prvo sa čišćenjem od lica prema dolje. Osjećala se tako osvježavajuće da
je brzo izišla iz suknje i čizama i počela raditi na svojoj donjoj polovici, gdje se je
podsjetila koliko je vitka postala, trbuh joj je ravan, a kukovi su izgubili punoću. Toplina
s ognjišta milovala je njezinu stražnjicu, manje zaobljenu nego nekada, i dok je ribala
noge shvatila je koliko je vitka i napeta postala dok je odrasla. Tijelo joj se promijenilo
zajedno sa svim ostalim u životu.

Stala je, bacila vlažnu krpu u kantu i zakoračila sa strane stola kako bi posegnula
za suhim ručnikom sa stolice da se osuši. Nije željela da je slučajno netko vidi golu.
Vrata su se otvorila prije nego što je stigla dohvatiti ručnik i Espy se ukočila kad je
Craven ušao unutra. I on se smrznuo, uperivši svoj tamni pogled na nju... cijelu nju.
Espy je laknulo kad je Tula zatvorila vrata na njim, iako ju je to brzo zabrinulo. Ne
samo što su ih jutros pronašli u krevetu, nego je sad još i bio s njom dok je ona bila
gola. Zgrabila se za ručnik, ovaj put su je zaustavile njegove riječi.

"Trebam te." Način na koji ju je gledao, očiju punih strasti, glasom hrapavim i
željnim, natjerao ju je da požuri i zgrabi ručnik te da ga raširi ispred sebe poput štita.

"Obuci se. Trebam te", naredio je, okrenuo se da ode, ali stao je i okrenuo se.
Brzim koracima je došao do nje. Espy je instinktivno krenula da se povuče, ali njegova
se ruka ispružila i uhvatila je za ruku zaustavivši je. "Taj ručnik je slab štit protiv mene
i protiv tvojih vlastitih želja." Okrenuo se. "Požuri, kao što sam rekao, trebam te i ponesi
svoju vrećicu. "

Espy je zurila u zatvorena vrata. Njene vlastite želje? Mislio je da ga želi? Zašto
ne? Nije ju prisilio da mu uzvrati poljubac. Učinila je to svojevoljno, iako se i dalje
pitala zašto. Je li to bila želja? Odmahnula je glavom. Bilo je ludost pomisliti da bi ona
mogla nešto osjećati za muškarca koji ju je krivio za smrt svoje žene. Potpuno i
beskrajno ludilo. Sad kad bi samo ona mogla natjerati svoje srce da shvati to. Trebala
je riješiti misteriju oko Aubreyine smrti, dokazujući svoju nevinost i osloboditi se

89
Cravena. Vratila bi se kući svojoj baki i napokon živjela mirnim životom. Osim ako se
njena prošlost i prošla djela nisu vratila da je progone.

Craven će je čuvati. Kad bi samo, pomislila je i požurila da navlači haljinu, plete

kosu i skuplja plašt i vrećicu. Izašla je i ugledala Cravena kako stoji uz konja s najmanje
desetak njegovih ratnika na konjima, čekajući njegovu zapovijed. Craven je ispružio
ruku prema njoj i ona je krenula prema njemu. "Kome treba iscjelitelj?" Pitala je kad su
se njegove ruke smjestile na njenom struku, a on ju je podigao na svog konja.
Odgovorio joj je tek kad je uzjahao konja, a ruke su mu se sklopile oko nje dok je
posezao za uzdama.

"Djevojčica Klana MacVarisha." Espy se prisjetila kako joj je Bonnie govorila

da je stari poglavar bio blizu smrti, a kad je umro, Craven je naslijedio njegov klan i sva
njegova imanja. Bonnie se nije činila previše sretnom zbog toga i to je natjeralo Espy
da se pita kako se ostatak klana MacVarish osjeća s Cravenom kao njihovim novim
poglavarom. Između njih se spustila neugodna tišina, Espy se osjećala ugodno u
njegovim rukama, iako je znala da je to glupo. Dobar razlog je možda bio pokušaj
kontrole želje koju nije trebala osjećati, zato se pokušavala ne nasloniti na njega,
pokušala je zadržati razmak, makar mali, između njih. Činilo se da je sudbina protiv
nje, budući da se našla uhvaćena uz njega dok su jahali. Craven je čvršće stegnuo ruke
oko nje, čvrsto je naslanjajući na sebe. Koliko god glupo bilo, neka tako bude. Uživala
je u tome kako ju je njegova snaga prigrlila, omotala se oko nje, tješila je. Ona bi mogla
sebi dopustiti da se ovo kratko vrijeme osjeća zaštićeno, osjeća da je nitko ne može
povrijediti dok je ona umotana u njegovom naručju.

Craven je želio da put traje duže. Volio ju je držati u naručju, svjež miris lavande
ispunjavao mu je nosnice i uzbuđivao osjetila. Tu je bilo njezino pristajanje uz njega.
Pristajali su si poput komadića slagalice, ili misterija koji se spajaju i savršeno se
uklapaju. Poput misterije, pitao se zašto. Zašto su se tako dobro uklopili? Zašto je ona
tako dobro pristajala u njegovo naručje? Prošli su kroz selo MacCara, svi su pogledi bili
uprti u njih i Epsy se pitala što su čuli za nju i Cravena. Donijela je dovoljno jada svojoj
baki, nije trebala donijeti i sramotu.

90
 Držala se uspravno, ne pokazujući sramotu jer nije učinila ništa loše. Nije
spuštala pogled kad su ljudi pogledali u nju. Nasmiješila se i kimnula glavom i svi su
joj vratili svojim kimanjem i smješkom kao što je bilo prirodno, kao da joj se dive, pitala
se ima li to veze sa ženama koje vjeruju da je ona ukrotila zvijer. Dok su prolazili pokraj
zatvora, vidjela je da je prazan. Howe je pušten. Okrenula je glavu prema njemu, lica
su bila tako blizu da je mogla vidjeti da se njegov sjajni izgled čini još finijim kad ima
priliku da ga pogleda bez žurbe. Prvi je put primijetila sitni ožiljak koji se nalazio u
desnom uglu njegovih usana, bio je jedva primjetljiv osim izbliza i pri dobrom svjetlu.
Osjetila je to otkriće tako intimno kao da nitko ne zna za to osim nje.

"Želiš li nešto reći?", pitao je, gledajući je u okrenuto lice razmišljajući kako su
joj usne primamljivo izgledale. Riječi su je uhvatile nesvjesnu i kimnula je pokušavajući
ne gledati njegove usne koje su je poljubile gotovo smisleno. Mentalno je odmahnula
glavom i tiho opomenula samu sebe. Njegov poljubac nije značio ništa i gotovo se
nasmijala gluposti vlastitih misli. Poljubac je uvijek nešto značio, iako ne uvijek ono
što smo željeli da znači.

„Howe je oslobođen?" Upitala je.

"Jest i upozoren je da se drži dalje od Bonnie i Cyre."

"Ali ona je njegova žena. On će je htjeti vratiti. Jeste li barem poslali ratnike da
im osiguraju sigurnost?”

"Howe neće biti toliko blesav da me ne poštuje."

"Ne možete biti sigurni u to. On je nepredvidiv“, tvrdila je zabrinuto za svoju

baku i Bonnie.

"Preispituješ moje odluke?", pitao je, nalazeći teško za vjerovati da bi se bilo

koji čovjek usudio pokušati ga izazvati, a ova je žena ima hrabrosti govoriti mu svoje
mišljenje, on se divio njezinu smjelosti.

91
 "Ne bih to učinila, gospodaru. Međutim, sumnjam u Howeov gnjev i njegov
temperament koji ne može kontrolirati. Naslonila je ruku na njegovu ruku i lagano ga
stisnula. "Molim te, brinem što bi mogao učiniti."

Njezina osjetljiva obilježja bila su joj narušena žestokim mrštenjem, ali nekako
je pobjegla iskra ljepote, čak niti njezin ožiljak to ne može umanjiti. Bila je dovoljno
hrabra da ga ispituje, a opet dovoljno mudra da plasira i njega.

"Sigurni su. Ne brini“, uvjeravao ju je Craven.

"Moja baka je cijela obitelj koja mi je ostala. Nemam klana. Nemam nikoga
osim nje."

Bilo je dovoljno teško kad je izgubio Aubreya, ali je još uvijek imao svoj klan i
dobrog prijatelja Dylana. Bio je glup da to nije shvatio i obratio im se u doba tugovanja
kao nekada prije. Espy nije imala nikoga osim Cyre, a protjerao je jedinu osobu koja
je voli.

"Poslao sam ratnike da paze na Cyru i Bonnie", rekao je, ne želeći je brinuti
nepotrebno. Osjetio je kako njeno tijelo skače i pomalo se okreće kao da ga namjerava
zagrliti, a onda se zaustavila. Poželio je da se nije zaustavila. Volio bi ponovno osjetiti
njezine ruke oko svoga vrata, volio bi osjetiti njezin obraz, rumen od jahanja, pritisnut
uz njegov. Oduševljena što je bio tako obziran prema njezinoj baki, Espy ga je zamalo
zagrlila, ali zaustavila se. Umjesto toga, rekla je: "Neizmjerno sam zahvalna, lorde
Craven."

Sunce je nestalo iza oblaka, a zrak se znatno ohladio kad su prilazili osmatračnici
u selu MacVarish. Sumorna i zabrinuta lica pozdravila su ih, i kad su sjahali i uputili se
prema odaji starog poglavara, Espy je osjetila jedno. Smrt je danas ovdje čekala nekoga.

92
 Iscjelitelj je često imao osjećaj smrti nakon što se tako često borio. Espy se borila
sa smrću puno puta i pobjeđivala, ali bilo je i onih vremena u kojima je smrt ostajala u
blizini, čekajući nestrpljivo. Taj je osjećaj Espy imala sada. Smrt je čekala. Bila je
ovdje da pokupi dušu, a ona je bila ovdje da se bori protiv nje.

Espy je ušla u jedva osvijetljenu sobu, mirisala je tako oštro da je podigla ruku
da pokrije nos. Craven ju je zaobišao i prišao osamljenom prozoru kako bi brzo povukao
tapiseriju kojom je bio pokriven. Svjetlo je zasjalo kroz prozor, ispunjavajući sobu.
Cravenova se čeljust stisnula, stisnuo je ruke kad je pogledao zamotanog muškarca u
krevetu.

"Ostavljaš svoga poglavara nezbrinutog?" Zarežao je na sluškinju koja je odmah

pognula glavu. "Zašto ja nisam bio pozvan ranije? "

Sluškinja je drhtala dok je podizala glavu. "Poslali smo poruku, još jednu prije
ove, ali vi nikad niste došli."

Craven je čvršće stisnuo ruke, pri čemu su mu zglobovi pobijelili dok je njegova
ljutnja rasla, iako ne na sluškinju, nego na sebe. Još jednom ga je podsjetilo kako su
drugi patili dok se on zakopao u svoju tugu. Espy korakne naprijed, nasmiješi se i
smireno reče:

"Lord Craven je sada ovdje i vidjet će što se mora učiniti.“

Espyin iskreni osmijeh i uvjerljive riječi dočekane su s olakšanjem.

"Trebat će mi nekoliko slugu, neki koji će mi pomoći oko poglavara, a drugi da

očistim ovu sobu," Espy je rekla dok je skidala ogrtač i prebacivala ga preko naslona
prašnjave stolice ne trošeći vrijeme na obraćanje u rukavicama, pokazujući mladoj
djevojci da je ovdje da radi zajedno s njima.

93
 "Također će mi trebati obilje vode, sapuna i čistih krpa. Svježa posteljina
također. "

"Postupite prema uputama iscjeliteljice", rekao je Craven, bijes ga je pomalo

popuštao uviđajući koliko je nježno i ohrabrujuće Espy sredila situaciju. Sluškinja je
kimala glavom, osmjehnula se Espy i izjurila iz sobe. Espy je otišla do slabašnog
muškarca u krevetu za kojeg se činilo da jedva diše.

"Owen, njegovo ime je Owen i u svoje je vrijeme bio hrabar ratnik", rekao je
Craven s poštovanjem prema starcu.

"Owen, tu sam da ti pomognem", tiho je rekla Espy, polažući ruku na čovjekovo

čelo.

"Au ..." Kašalj mu je trzao tijelo, cijelog ga tresući. Espy je gurnula svoju ruku
ispod njegove glave, podižući je i pogledala prema Cravenu, a zatim prema jastuku.
Craven je zgroženo stisnuo prljavi jastuk dok ga je stavljao ispod Owenove glave.

Stari je prestao kašljati i malo je lakše disao. Uspio je doći i postaviti svoje
slabašne ruke na Espyne ruke dok se trudio da govori.

"Ne ostavljaj me, Aubrey." Dahtao je za dah, boreći se za nastavak. "Ne želim
umrijeti sam."

"Neću te ostaviti, Owen", uvjeravala ga je Espy, "i dok smrt kuca, mi joj ne
moramo odgovoriti."

Sluge su ušli u sobu i započela je burna aktivnost pod Espynom upravom.

Craven pogleda Espy.

"Moram razgovarati s tobom." Kimnula je glavom i slijedila ga iz sobe.

"Reci mi", rekao je Craven, bojeći se najgoreg.

"Ne mogu reći jer ne znam dovoljno što je pretrpio."

"Izgleda blizu smrti."

94
 "Vidjela sam muškarce u lošijem stanju koji su se oporavili, pa ne mogu sa
sigurnošću reći", rekla je Espy.

"Ne možeš činiti čuda. Da možeš, moja bi žena i dalje bila živa.“ Šok je pogodio
Espy dok nije nastavio govoriti. "Ti bi spasila Aubrey od bilo kakvog zla koje ju je
pogodilo." Je li priznao da ona nije kriva? Da ju je on pogrešno okrivio? Je li sada
mislio da Aubreyina smrt nije bila slučajna, nego namjerna? Nada joj je ušla u srce
zajedno s tugom za njim. Instinkt da pomogne i izliječi natjerao ju je da umiri nježno
ruku na njegovoj ruci.

"Znanje može biti moćno poput čuda. Moramo saznati što se dogodilo s Aubrey
i dopustiti joj da napokon pronađe mir."

Owenov isprekidani kašalj natjerao je Epsy da stisne Cravenovu ruku prije nego
je utrčala u sobu. Craven se polako okrenuo i krenuo stepenicama pitajući se kako je
Espy, nakon svega što je prošla zbog njega, i dalje mu htjela pomoći. Odgovor je stigao
lako. Nastavila se boriti za Aubrey. Dok je on umirao od tuge, ona se borila da preživi
i ispitivala što se dogodilo, intenzivno krvarenje koje joj nije imalo smisla. Gdje je pošlo
krivo, tražila je odgovore. Tamo gdje je dopustio da ga krivnja umalo uništi, Espy je
zbog krivnje postala odlučnija. Bila je veći ratnik nego on... ali više neće čamiti u tuzi.
Nesvjesno je pomogao krivcu, prisilivši Aubrey da uzme smjesu koju je liječnik imao i
inzistirao na njoj, čineći ga krivim za njezinu smrt. Ako nije Espy kriva, onda ga je
netko iskoristio da pomogne ubiti svoju ženu i, ako je to bilo tako, namjeravao je otkriti
tko je i kako to učinio... pustit će zvijer s lanca.

Craven se nadao da će Owen preživjeti barem noć, iako je sumnjao. Bilo je puno
toga što je želio pitati ovog čovjeka o Aubrey, stvari koje je trebao pitati mnogo prije
ovoga, ali u to vrijeme nije mu bilo stalo. Zaljubio se u Aubrey i ništa ga nije moglo
zaustaviti da se oženi s njom. Ali što ako je u njezinoj prošlosti postojalo nešto o čemu
je trebao znati? Što ako je neko iz nekog razloga želio Aubry naštetiti? Važnije pitanje
koje ga je mučilo je bilo to, ako je Aubrey u prošlosti radila nešto zbog čega joj je netko
htio naštetiti, zašto to nije podijelila s njim?

95
 „Molim te, preklinjem te, ne daj mu da me dohvati.“ Čuo je Espyne riječi jednako
jasno kao i onda kad ih je izgovorila pred njim. Je li Espy bježala od nečega isto?
Želudac mu se čvrsto stisnuo. Neće dopustiti da joj se nešto dogodi. Čuvat će je na
sigurnom za razliku od njegove supruge. Otkriće što se dogodilo s Aubrey i, ako se to
dokaže, osloboditi Espy krivnje i postaviti je tamo gdje joj je mjesto... uz njega.

***
Craven se uspinjao stepenicama do Owenove sobe nakon što je nekoliko sati
proveo uviđajući što se zbiva u klanu MacVarish. Nije trebalo dugo da se uvidi kako je
klan proteklu godinu pretrpio mnogo sa bolesti poglavara. Bilo je potrebno mnogo posla
kako bi se klan obnovio i ponovno napredovao. Klan je bio pun starijih, nedovoljno
mladih izdržljivih muškaraca koji bi im mogli pomoći u poslu ili dovoljno mladih žena
koje bi rodile više djece za jačanje i rast klana. Owen je to shvatio i zato mu je bilo
drago kad se Aubrey združila s Cravenom u braku. S Cravenom kao nasljednikom, Clan
MacVarish bio je na sigurnom kada Owen umre. Craven se zaustavio ulaskom u
Owenovu spavaću sobu, razlika je bila izvanredna od prije samo nekoliko sati. Dnevna
svjetlost ne samo da je sijala kroz usamljeni prozor, već se je svjetlost filtrirala kroz
sobu od vatre koja gori u ognjištu i nekoliko svijeća. Mirisa je nestalo, zrak sada ima
ugodan miris lavande svuda okolo i nigdje nije bilo mrlje prašine ili prljavštine. Ali
najčudovišnija promjena bila je na Owenu.

Sjedio je u krevetu, naslonjen na jastuke prekrivene čistom posteljinom i nosio

je čistu spavaćicu. Činilo se da je svježe ošišan, a lice mu je bilo ružičasto za nijansu, a
duga sijeda kosa bila je počešljana i povezana daleko od njegovog mršavog lica.
Također je imao osmijeh. Craven nije mogao vjerovati razlici. Bilo je to kao da je Espy
učinila čudo, ali što je ono bila rekla... znanje može biti jednako snažno kao i čuda.
Očito je Espy bila iznimno pametna i učena žena. "Craven moj dragi prijatelju, doveo
si mi anđela", rekao je Owen i suznim očima pogledao Espy.

"Doveo sam ti iskusnog iscjelitelja", rekao je Craven, prilazeći krevetu, a Espy

je odstupila u stranu.

96
 "Očistila me i nalila me napitkom od kojeg se osjećam bolje nego bilo kad u
posljednje vrijeme", rekao je Owen i ispružio ruku prema Cravenu.

"Dobro je vidjeti te, Craven, i zahvalan sam za tvoju pomoć." Craven je uzeo
njegovu krhku ruku i nježno je stisnuo.

"Morate me samo pozvati, Owen."

"To ste mi dokazali već mnogo puta i vjerujem da je vrijeme, a ujedno i mudra
odluka, za mene kako bi ti formalno predao klan MacVarish. Želim da je moj klan ne
samo zaštićen, već i da napreduje i raste, a to jedino može ako postane dio klana
MacCara. "

„Dogovorili smo se da se to održi nakon što umrete, ali vidjevši da vam u klanu
treba pomoć, slažem se s vašom mudrom odlukom. Pripremit ću dokumente i proširiti
riječ, zatim ću početi premještati dio svoga klana kako bi pomogao u obnovi. "

"Volio bih da mogu živjeti da to vidim", rekao je Owen, boreći se sa suzama u

očima.

"Hoćete ako budete radili što ja kažem,“ reče Espy. Craven se okrenuo i nabrao
čelo.

„Slab je od bolesti koja mu je uzela snagu, ali s pravilnom skrbi, postat će snažan
opet.“ objasnila je Espy. "Trebat će ga paziti i natjerati da učini kako mu je rečeno, jer
vjerujem da jest tvrdoglav čovjek, zbog čega je vjerojatno preživio bolest. Jednostavno
je bio previše uporan da bi umro."

Craven se nasmiješio Owenu. Owen mu se nasmješio nazad dok su suze i dalje

padale. "Aubrey je uvijek govorila isto o meni ... ja sam bio je previše tvrdoglav da bi
umro.“ Owenov je osmijeh izblijedio čim je Cravenov osmijeh nestao.

"Žao mi je. Nisam trebao spomenuti nećakinju."

"Naravno da bi trebao", rekao je Craven.

"Aubrey je bila dobra i draga žena i uvijek je treba pamtiti." Owen se nasmiješio.

97
 "Drago mi je što se tako osjećaš. Nedostaje mi. Sjedila bi i slušala me kako
pričam satima bez prigovora. Mislio sam da će zaboraviti na mene kad se uda, ali
posjetila bi me jednom tjedno i veselio sam se što ću vidjeti njezino nasmiješeno lice."
Cravena su pogodila sjećanja, sva, previše poznata bol izgubivši je povratila se i premda
bi on volio da razgovor o njoj bude gotov, morao je saznati više o njoj.

"Aubrey je rijetko razgovarala o svom životu prije nego što je došla živjeti s
tobom. Pričaj mi o tome", Craven je rekao.

"Znam malo o tome", priznao je Owen. "Aubrey je stigla na moj prag jednog
hladnog zimskog dana, drhtava i gotovo smrznuta, govoreći mi da su moja sestra Faline
i njen muž Gregory mrtvi i nije imala kamo otići. Nisam je vidio otkad je bila dijete, ali
bilo je neznatnih sličnosti s mojom sestrom u njoj, ona je bila ljubazna kao i ona. Mogao
bih reći da je sjećanje na gubitak njezinih roditelja bilo bolno pa je nisam više ispitivao.“

"Gdje je to bilo?"

„Visoko u visoravni gdje postoje stari načini i vjerovanja. Tamo gdje se većina
boji putovati, čak i kralj sam.“ Owen polako odmahne glavom. „Upozorio sam sestru
da ne ide tamo gdje nema pobožnog čovjeka. Čak sam je molio da ostavi svoju kćerku
sa mnom i dođe po nju kad je bila sigurna da je sve bilo sigurno. Ali to je nije
zaustavilo i otišla je, povela Aubrey sa sobom, i nisam je nikad više vidio dok Aubrey
nije sletjela na moj prag. "

"Znate li točno gdje u gorju?" Upita Craven.

Owen spusti glas kao da se boji da će ga čuti. "Gdje zlo živi." Glasan zvuk trznuo
je Oweenovo tijelo od straha, Craven se okrenuo uočivši da je Espy ispustila kantu na
pod, ono malo vode koja je ostala prolila se.

"Oprosti mi, iskliznula mi je s ruku", rekla je, sagnuvši se da je podigne. Craven

joj nije vjerovao. Ugledao je bljesak užasa u očima i uzdah kojim je pokušala to sakriti.
Je li tamo bila prošle godine... gdje zlo živi?

98
 "Moram donijeti još vode", rekla je i požurila iz sobe. Craven ju je želio slijediti,
ali je Owen rekao nešto što ga je zaustavilo.

"Espy je izgledala prestravljeno kao i Aubrey kad mi je rekla da je zlo prisvojilo

njihov klan, nisam smio govoriti o takvom užasu pred njom.“ Owen je nagnuo glavu,
nabravši čelo.

"Ali ona je morala biti hrabra kad se vratila da se suoči s tobom, nije li to ona
koju si krivio Aubreyjinu smrt? Cyrina je unuka, ako se dobro sjećam."

"Ona je ta u oba slučaja“, potvrdio je Craven, "iako više ne vjerujem da je

odgovorna za Aubreyjinu smrt. "

"Drago mi je to čuti. Aubrey joj je vjerovala, a Aubrey je bila dobra u poznavanju

dobrog i lošeg čovjeka. Pogledaj kako je ona vidjela dobro u tebi.“ Owen je zijevao i
oči su mu počele padati od umora.

"Sjećam se da je govorila ako bi ju itko mogao spasiti, onda bi to bio mladi

iscjelitelj."

"Spasiti je?" Zašto bi ona mislila da je iscjelitelj mogao spasiti nju, a ne ona
njega? Izrazio je svoju drugu misao.

"Spasiti je od čega?"

"Od zla", šapnuo je Owen dok su mu se oči zatvorile u snu.

Craven je sjedio tamo zureći u starog ratnika, pitajući se što on misli, što Aubrey
time mislila. I zašto je o tome razgovarala s Owenom, a ne s njim? Mislio je da dijele
sve. Sad se pitao koliko je Aubrey skrivala od njega i zašto? Stajao je, zgrožen samim
sobom. Da ga nije toliko potaknuo bijes i tuga, mogao je do sada saznati istinu o smrti
njegove žene i do sad bi našao tko je odgovoran za nju. Umjesto toga, sav svoj bijes je
okrenuo prema Espy. Osobu za koju je njegova supruga vjerovala da bi je mogla spasiti.
Pitanja koja je trebao postavljati tada, trebalo je postaviti sada, i nije ga zanimalo što će
trebati da dobije odgovore.

99
 Strpljenje nije bila jedna od Cravenovih osobina, ali otkrio je kako da se prisili
na njega. Svaki put kad je pronašao Espy da razgovara s njom, ona je vodila razgovor
s onima koji brinu o Owenu ili je podučavala MacVarish iscjelitelja, koji nije imao ni
blizu vještine koje je Espy imala, kako da se pripremi napitak koji je Owenu potreban.
Kad ju je napokon našao samu, kasnije te noći, glava joj je kimala od umora, a oči su
joj se sklapale dok se borila da ostanu otvorene dok je sjedila u stolici pored Owenovog
kreveta. Spustio se na svoje koljeno ispred nje i lagano stavio ruku na njeno koljeno da
je ne bi uplašio. Oči su joj se otvorile dok joj se glava ispravljala.

"Nećeš mu pomoći ako si iscrpljena", šapne Craven.

"Smrt često proganja bolesnike noću. Neću ga pustiti da uđe i odvede Owena."

"Sjedit ću s Owenom dok spavaš. Smrt se neće protiv mene boriti." Craven je
zamalo izgubio ravnotežu i srušio se kad mu se ona osmjehnula. Bio je to mekan,
prirodan osmijeh na licu s ljepotom koju njezin ožiljak nije mogao umanjiti i to je lagano
udaralo njegovo srce.

"To nije..."

"Zahtjev", rekao je Craven. "Moraš se malo naspavati. Pozvat ću te ako zatreba.

Siđi stepenicama u sobu ispod. Za tebe je pripremljena spavaća soba.” Stao je i ispružio
svoju ruku da joj pomogne da ustane. Espy se nije obazirala na njegovo lice dok je
pružala ruku u njegovu. Njen je želudac već ludo zalepršao dok je otvarala oči vidjevši
kako joj lice miluju tamne oči i glupava misao navalili joj na um, želeći da su mu ruke
milovale lice. Prsti su mu se sklopili oko njene ruke s takvom snagom i toplinom da su
joj noge pokleknule, ruka mu se brzo savila oko njenog struka i čvrsto je držala. Htjela
je tako jako osloniti glavu na njegova prsa da se odmori tamo nekoliko trenutaka, da se
njegov miris prirodno omota oko nje kao što su to činile njegove ruke. Htjela je vjerovati
da je umor izazvao ove budalaste misli i osjećaje, ali znala je bolje. Iako, ako je doista
znala bolje, ne bi se trebala zadržavati u njegovom naručju. Espy se pokušala
odmaknuti, ali se našla zaključana u njegovim rukama. Nije ju pustio.

100
 "Što mi radiš?" Prošapta Craven spustivši obrvu da odmara od njezine. "Svaki
put kad te dodirnem...“ Volio bi je držati je u naručju i ljubiti je dok se oboje ne brinu
o posljedicama. Umjesto toga, polako ju je odmaknuo od sebe, i dok je razdvajao
njihove obrve i čelo prošaptao je: "Idi prije nego što bude prekasno."

Espy je prisilila svoje slabe noge da se pomaknu, i stopala da se požure do vrata,

daleko od Cravena, iako se brinula da udaljenost neće biti bitna. Misli bi se i dalje
zadržavale na njemu, njen bi želudac i dalje lepršao kad bi bila oko njega, a ona bi i
dalje željela da je poljubi opet. Prije nego što bude prekasno. Ruka joj je krenula prema
trbuhu. Već je bilo prekasno. Sluškinja ju je zaustavila na putu niz stepenice.

"Molim vas, dolazi Phedraina beba. Treba vas. "

"Vaš iscjelitelj ..."

"Nije mudar kao ti, a ovo dijete je prvo Phedraino."

Espy je kimnula glavom, drago joj je što joj je vrećica za liječenje ostala na
struku. Tek kad je bila izvan ograde, shvatila je da je trebala reći Cravenu kamo ide.
Jednom kad su došlo do kućice, Espy reče služavki: "Morate reći lordu Cravenu gdje
sam."

Mlada djevojka kimnula je glavom i požurila Espy unutra baš kad se čulo glasno
jaukanje.

***
Espy je osjećala iscrpljenost u svim bolnim udovima dok je polako koračala
naprijed. Bila je čak previše umorna da se nasmješi dok se prisjećala prekrasnog
okruglog, bucmastog lica sićušne djevojčice s jarkom tamnom kosom koja je svojoj
majci pružila beskrajne sate agonije, a zatim je s lakoćom kliznula u svijet. Mama i kći
sad su zaspale s ponosom ih je promatrala. Služavka koja ju je dovela u kolibu ubrzo
ju je napustila isto kao i Phedrina prijateljica koja je tamo pomagala otišla je prije Espy,
ostavljajući Espy da se vrati sama. Espy podigne pogled prema noćnom nebu. Oblaci

101
su zaklonili djelomični mjesec, propuštajući jako malo svjetla, a u zraku se osjećala
hladnoća koja ju je tresla. Bilo je i tiho, nije se čuo niti jedan zvuk i ona odjednom je
osjetila potrebu da požuri i vidi kako je Owenu. Ili je zato što je Craven bio tamo i s
njim da li bi se ona osjećala sigurno? Srce joj je počelo lupati u prsima, počela je lagano
trčati, govoreći sebi da se nema čega bojati, a ipak nije mogla, a da ne pomisli kako je
tiha tama nekako upozorava. Instinkt joj je dobro služio, posebno prošle godine, i bilo
bi pametno obratiti pažnju. Kad je stopalom dodirnula donju stubu dvora, osjećaj
olakšanja se spustio u nju.

Noga joj nikada nije dotaknula drugu stubu. Zgrabila ju je odostraga smrdljiva
ruka koja joj je zapušila usta i nos, dok joj je tanka oštrica bola vrat.

102
 San je izbjegavao Cravena češće nego nakon Aubreyjine smrti. Jedino kad je
spavao duboko tokom noći bilo je to kad je slučajno zaspao u Espynu krevetu. Nije
imao noćne more u kojima ga Aubrey doziva. Bilo je to prvi put u dugo vremena da
se osjećao odmorno. Sada je sjedio ovdje u stolici koja je bila daleko od udobne, i pazi
na Owena dok spava, san ga je još jednom obišao. Bio je budan kao kad je prvi put
sjeo, um mu je bio aktivan kao i uvijek. Nije mogao izbaciti Espy iz misli, ona se
smjestila tamo mučeći ga svakog budnog sata otkako ju je doveo kući, iako je to sada
bila drugačija muka kojom ga je mučila. Prije je to bila osveta koja je pokretala misli
o njoj, sada je bila njegova potreba koja je pokrenula misli o njoj, usnama koje su se
tako lako nakupljale kad ju je poljubio ili kako joj je koža mekana i glatka poput fine
vunene tkanine, a njezin miris bio je... odmahnuo je glavom. Uzbudio se samo dok je
mislio o njoj.

„Idi joj se pridružiti u krevetu.“ Odmahnuo je glavom upozoravajući samog sebe

protiv toga. „Ona te treba.“

Osvrnuo se oko sebe, glas je bio tako jasan da je pomislio da je netko ušao u
sobu. Nikoga nije bilo u sobi i zašto bi i bilo kad je glas koji je čuo bio njegov vlastiti.
Otišao je i stao pred ognjište, iznenadna hladnoća uvukla mu se u kosti kao što je to bio
slučaj kadgod bi osjetio da nešto ne valja. Pogledao je prema otvorenim vratima. Može
li biti da nešto nije uredu s Espy? Možda pati od noćnih mora kao što je to često bio
slučaj. Sluškinja je neočekivano ušla u sobu, Craven nije čekao, naredio joj je da ostane
s Owenom.

Pokušala je govoriti, ali Craven je već bio na vratima. Koraci su mu bili zabrinuti
dok ih je ubrzavao prema sobi ispod, kad ju je našao praznu, strah umjesto bijesa se
rasplamsao u njemu. Kamo je otišla? Je li joj netko naudio? Ne bi nikad napustila dvore
bez njegovog dopuštenja? Ili bi? Da li ga je natjerala da vjeruje da je pouzdana dok

103
čeka priliku da mu pobjegne? Je li ga cijelo vrijeme držala za budalu? Je li lagala o
svemu? Odmahnuo je glavom. Ne, to nije bila Espy. Neprestano mu je govorila da nema
kamo otići i on joj je vjerovao. Pa gdje je bila? Okrenuo se i požurio u potragu za njom.
Velika dvorana bila je prazna, nije bilo osobe na vidiku samo ležeće sjene koje su jurile
natrag u uglove i pukotine kad je koračao prostorijom, jedini zvuk bio je pucketanje
vatre u velikom kaminu.

Njegova briga se povećala, iako ju je pokušao ignorirati. Netko je vjerojatno

trebao iscjelitelja radi porođaja, zbog toga je napustila dvore. Namjeravao je otvoriti
ulazna vrata kad je čuo zastrašujući vrisak koji je odjeknuo izvan vrata, a srce mu je
udaralo u prsima kad je shvatio da Espy viče njegovo ime.

***
Zadah njezina napadača Espy je prevrnuo u želudac i upozorio je na njegov
identitet. Bio je to Howe.

"Dobro ću te prebiti prije nego što zabijem nož u tebe." Dah mu je bio tako
isprekidan da ga je Espy uhvatila za ruku koja joj je pokrivala usta. Njegova prijetnja
isijavala je bijesom, instinktivno se pokušavala odmaknuti od njega. Ona se odmah
stišala kad joj se oštar vrh noža zabio u vrat, osjetila je kako krv curi iz rane.

"Dobro, curo", rekao je, uz podsmijeh. "Ne želiš da se drugi ružni ožiljak poklapa
s onim koji već imaš." Ponovno se nasmijao. "Iako, to neće imati nikakve veze u vrijeme
kad završim s tobom."

Espy se morala osloboditi od njega i potražiti sigurnost kod čuvara. Sigurno, ne

bi imao šanse ulazeći za njom. Prvo, morala ga je natjerati da joj odmakne nož s vrata.
Učinila je ono što nije htjela učiniti, naslonila se na njega kao da se predaje, a onda je
učinila nešto što joj se gadilo, trljala je leđa o njega.

"Mnogo je bolje gospođice", rekao je i spustio ruku, držeći nož da visi uz njenu
nogu dok ju je povlačio snažno da se nasloni na njega. Snažnije je gurnula leđa u njega

104
i osjetila kako se ukrutio uz nju, a kad je zastenjao, ona se migoljila uz njega najjače što
je mogla.

Njegovo stenjanje se pojačalo, ruka mu pala od njezinih usta kako bi je stisnuo

za grudi, taj momenat se ona nasilno nabila u njega i gurnula ga spotaknuvši ga, a ona
je otrčala stubama do straže, vrištala je glasno koliko je mogla, iako ne shvaćajući da
vrišti za Cravenom. Craven je otvorio vrata i ugledao Howea s nožem u ruci, koji je
pokušavao uhvatiti Espy dok je ona jurila uz stepenice. Skočio je s najviše stube,
ispruživši ruku da odgurne Espy i skrene je s puta dok je padao na Howea. MacCara
ratnici naglo su iskakali iz mraka, a seljani su požurili iz njihovih koliba. Gledali su sa
strahopoštovanjem kako Craven baca Howea oko sebe poput moćnog plijena koji ga
muči prije nego što ga uhvati i rastrga. Nekoliko je uzdaha odjeknulo kroz gomilu kad
je Howe pojurio na tlo žustro tragajući za nožem koji mu je Craven izbio iz ruke,
pronašao ga i naciljao Cravena. Glasni uzdah odjeknuo je kad je Craven, uz malo
napora, uhvatio Howeovo zapešće, okrenuo ga i zabio njegov nož u njega, probadajući
ga kroz grlo. Krv se slijevala na Cravenov vrat i košulju i odgurnuo je Howea od sebe.
Čovjek je pao na zemlju, gutajući vlastitu krv koja je isticala kao i njegov život. Craven
se okrenuo i suočio sa okupljenom gomilom. Pogled mu je bio sužen, njegove oči su
još isijavale bijes, izgledao je više zvijer nego čovjek kad je zarikao glasom koji se
pronio kroz cijelo selo.

"Čujte me! Nitko. Nitko da nije dodirnuo mog iscjelitelja... ili će umrijeti.“
Kimnuo je svojim ratnicima i oni su se pokrenuli u rastjerivanju gomile i micanju leša.
Espy je bila šokirana ne samo onim što se dogodilo, već i onim što je izjavio. Bila je
pod njegovom zaštitom i jao onome tko se usudi nauditi joj. Pomisao da nije sama, da
postoji čovjek koji se dovoljno brinuo, pa makar to bilo zato što je ona njegova
iscjeliteljica, da bi je zaštitio donijela joj je suze u oči. Obrisala je oči i borila se da se
digne na noge kad je Craven posegnuo rukom za njezinom rukom kako bi je što nježnije
dignuo na noge. Spotaknula se i ispustila mali uzdah kad ju je on uhvatio. Cravenova ju
je obuhvatio rukama.

„Ozlijeđena si?", opsovao je ispod glasa. "Gurnuo sam te prejako niz stube."

105
 "Radi moje sigurnosti", podsjetila je, ne želeći da on sebe optužuje za nešto što
nije mogao izbjeći. "Nije to bio jak udarac, ali gležanj mi je udaren u padu. Nije više od
uganuća što mogu pretpostaviti, ali dovoljno da malo bolno šepam dok hodam."

Mogla je pokušati ublažiti to, ako joj je tako lakše, ali to je i dalje bila njegova
krivica. Kimnuo je kao da se složio i uhvatio je tako brzo u naručje da joj je zastao dah
i odnio ju u dvore. Viknuo je usamljenom slugi da donese kantu vode i ručnika i lagano
se popeo stepenicama, kao da mu ona nije bila dodatni teret. Nakon što je ušao u
spavaću sobu koja joj je pripremljena, nježno ju je stavio na noge, skinuo je svoj ogrtač
i bacio ga je u stranu, a zatim ju još jednom podignuo u naručje da ju odnese do stolice
kraj kreveta. Još jednom ju je začudio kad je bez problema podigao stolicu s njom, i
nosio ju da se odmori blizu toplog ognjišta. Čučnuo je pred nju, mišići na nogama su
mu se zadebljali, skliznuo je rukama ispod ruba suknje kako bi nježno kliznuo niz noge
i preko gležnjeva. Kimnuo je kad je pronašao ono što traži i podigao joj nogu, što je
pažljivije moguće, odgurnuo je nogu od trupa, pokušavajući ne uznemiriti lagano
natečen gležanj. Gledajući njegovu veličinu, nikad ne bi očekivala da on ima nježan
dodir. Činio se više kao žestoki ratnik koji je lako mogao oduzeti život golim rukama,
a opet u ovom trenutku bile su sve samo ne smrtonosne. Jednom kad joj je skinuo
čizmu, lagano je prošao rukom po natečenom području.

"Lagano je otečen i nije promijenio boju."

"Malo iskrivljenje zgloba, to je sve. Poboljšat će se za tren oka", uvjeravala ga

je, nježnost njegova dodira ublažila je bolno pulsiranje u gležnju, više je pomoglo nego
bilo što drugo.

"Ostat ćeš tu sve dok oteklina ne splasne", naredio je. To je točno ono što bi
ona savjetovala, ali on je bio ratnik i imao je znanja o ozljedama. "Nisi me poslušala",
rekao je podižući glavu i spustivši njegove tamne oči na njene. „Napustila si dvore bez
dopuštenja." Kako ju je mogao čuvati ako ne zna što ona radi?

"Trebala sam poroditi dijete, uputila sam sluškinju da ti kaže gdje se nalazim."

"Nisam primio takvu poruku."

106
 "Ja sam kriva, Lorde Craven." On i Espy su se okrenuli da vide mladu sluškinju,
kako stoji na otvorenim vratima.

"Espy me zamolila da vam kažem kamo je otišla i kad sam se vratila u dvore,
pozvana sam u kuhinju i zaboravila sam. Kad sam se sjetila, došla sam izravno k vama,
ali prije nego što sam mogla reći, vi ste mi naredili da pazim na Owena i pobjegli ste iz
sobe. Ja sam kriva, a ne Espy."

Craven je ustao i oštro mahnuvši rukom pozvao djevojku, a ona je požurila

poslušati. "Obje ste krive za ovo. Espy što nije došla direktno k meni, a ti si kriva zbog
zaborava."

Espyno je srce bilo uz djevojku. Da je uplašena bilo je očito, tijelo joj je vidljivo
drhtalo. Bilo je teško bez straha stajati pred Cravenom, samo je njegova veličina
zastrašivala.

"Stavi kantu i ručnike na stol i kreni", naredio je Craven, cura je požurila da

posluša.

"Nemoj dopustiti da se ovo ponovi." Njegova oštra zapovijed učinila je da cura

počne snažno kimati glavom dok se povlačila iz sobe. Craven je otišao do vrata i
zatvorio ih. Otkopčao je plašt koji mu je prelazio preko prsa, podignuo ga, skinuo preko
glave i spustio bočno te ostavio da visi. Zatim je skinuo košulju i bacio je na ogrtač
pored vrata. Ubacio je krpu u kantu i isprao je.

"Mogu li dobiti mokru krpu?", pitala je Espy. U svemu što se dogodilo,

zaboravila je na trenutak ranu na vratu iako nije osjećala krvarenje ili bol, svejedno,
trebalo joj je očistiti ranu. Također se trebala usredotočiti na bilo što osim na gola leđa
i prsa, široke i debele mišiće koji su je iskušavali. Craven joj priđe i ispruži mokru krpu.

"Zašto ti treba?" Espy je odgurnula pramen kose koji joj je ispao i okrenula
glavu da mu pokaže vrat dok joj je ruka posezala za krpom. Lice mu se smračilo i
namrgodilo dok je otimao krpu od nje. "Što je učinio?"

107
 "Držao mi je nož za vratom, kad sam se pokušala osloboditi, porezao me je s
njime. Pretpostavljam da je riječ samo o porezotini jer je krv curila samo iz rane."

Craven je promrmljao ispod daha dok se naginjao nad nju i pažljivo gurao kosu
s njenog vrata lagano brisajući široki trag osušene krvi koja joj je tekla niz vrat i
zgrušala se. Predbacivao si je što je priskrbio zaštitu samo za Cyri i Bonnie, ne
shvaćajući da je i Espy treba, želio je ubiti Howea ponovno. Espy je sklopila oči dok ju
je njegovao, lice mu je bilo preblizu njezinu da to ne bi učinila. Njegova fina pojava
činila je uvijek da joj trbuh treperi, toliko je bio blizu da ju je njegov muževni miris
opijao. Borila se da zadrži svoja čula, ali oni su imali druge ideje. Njegov nježni dodir,
njegov topli dah milovao ju je po licu, njegove fine crte, miris koji je bio samo njegov,
napravili su kombinaciju da ona poželi... učiniti više od toga da ga samo poljubi.
Suzbila je bezumni poriv i snažnije stisnula oči, usne također.

"Jesam li te ozlijedio?" Njegova iskrena zabrinutost milovala ju je nježno kao i

njegove ruke. Odmahnula je glavom u strahu da će ako otvori oči vidjeti njenu želju u
njima kako snažno gori. Ako bi opustila usne, bojala se da će se predati njenoj bezumnoj
želji i poljubiti ga. Craven joj nije vjerovao. Bojao se da joj nanosi bol otkad je požurio
trljati njen vrat, svjetlo ružičast od njegova trljanja, previše primamljiv da bi ga usne
mogle zanemariti. Nije znao što to bilo u vezi s tom ženom koja ga je tako iskušavala.
Kako je njegova mržnja prema njoj izblijedjela, zamijenjena je... željom? To nije moglo
biti moguće. Nije imalo smisla, ali ništa nije imalo smisla nakon što je doveo Espy na
čuvanje. Odmaknuo se od nje čim je završio i vratio se za stol.

"Kao što si mislila, manja rana, neće ostati ni ožiljak."

"To je dobro", rekla je tiho zureći u plamen, ne vjerujući sebi da bi mogla

pogledati prema njemu. Kako je bilo moguće da ju je iskušavao, uznemiravao je
jednostavnim pogledom ili dodirom? Bila je to potpuna ludost i nije mogla podleći
tome. Borila se sa sve jačim nagonom da ga pogleda. Uskoro će biti gotov i otići, a ona
će potražiti udobnost kreveta i spavanja i moliti se da je noćne more ne muče. Zijevala
je i rukom je krenula prema ustima.

108
 "Trebaš spavati", rekao je Craven. Ona je nepromišljeno pogledala u njegovom
smjeru, tisuće lepršavih zraka spustilo joj se u trbuh. Što se to događa s njom? Nije bila
mlada djevojka očarana zgodnim momkom. Bila je skroz odrasla žena koja je naučila
više o muškarcima nego što je htjela znati. Ipak sve što je naučila nije ju pripremilo za
to kako se osjećala kad pogleda ovog čovjeka.

Craven joj je prišao, namjeravajući podići ju u naručje i odnijeti do kreveta da

se odmori, ali nešto ga je zaustavilo. Zagledao se u nju, a ona je zurila u njega. Ni riječi
nisu razmjenili, a ipak je nekako znao kako se osjeća ... želio ju je poljubiti. I htio je
poljubiti je. Nije bilo u redu. Ne bi se trebao tako osjećati. Srce mu je umrlo kod i
Aubrey. Nije imao osjećaja za podijeliti, za dati ih drugome. Ništa. Bio je prazan. Brzo
ju je podigao, a ruke su joj se stezale oko njegova vrata kako bi spriječila da padne,
iako je to bilo malo vjerojatno zbog snage kojom ju je držao. Odnio ju je do kreveta, a
ona je držala glavu okrenutu od njegove. Nekoliko koraka, on bi je odložio i sve bi bilo
gotovo.

"Espy." Šapnuo joj je ime, dah mu je bio topao uz njen obraz, a ona se
nepromišljeno okrenula i pogledala ga. Pogledi su im se zaključali dok je ona blesavo
mrmljala njegovo ime.

„Craven.”

Uhvatio je njene usne u poljubac prije nego što je njegovo ime u potpunosti sišlo
s njenih usana. Bio je to gladan poljubac, onaj za kojim je žudio, onaj koji će mu pružiti
zadovoljstvo koje je trebao, makar samo nakratko, nije si mogao vjerovati da uzme
više. Uzvratila mu je nježno. Njezina potreba bila je velika kao i njegova, a njena strast
prijala mu je i poticala njegovu. Spustio se s njom na krevet, uzdižući se djelomično
nad njom, ruka mu je klizila bočno po njoj, uživajući u tome kako je njegova ruka
klizila niz njezine doline i obline, želeći da je to što dodiruje golo tijelo, a ne njena
odjeća kojom je prekrivena.

Svaka misao i razumni razlozi pobjegli su iz Espy kad je njegov snažni poljubac
preuzeo kontrolu, a jezik mu je skliznuo u njena usta, nagovarajući je, zadirkujući da
odgovori. Kad mu je ruka pala na izbočenje dojke, njegov palac joj je zadirkivao

109
bradavicu, instinktivno je odgovorila, pritiskajući tijelo uz njegovo. Oči su joj se
otvorile kad ju je iznenada prestao ljubiti, hladnoća je poslala njeno tijelo u drhtaj. On
je zurio u nju i nije bila sasvim sigurna što je vidjela u njegovim očima... žaljenje,
mržnju? Ne, nije bilo pogreške. To je bila strast koja se je tako sjajno rasplamsala.
Odmahnuo je glavom, gotovo kao da pokušava otrgnuti svoje osjećaje, a da to nije
uspio. Njegov šapat kao da usmjerava njegove riječi više za sebe nego na nju.

"To ne može biti."

Okrenuo se i pobjegao iz sobe, a riječi koje je izrekao navele su Espy da vidi

razlog. Bio je u pravu. To ne bi moglo biti. Nije ju volio, niti ga je uopće zanimala. Ona
nije više od njegova iscjelitelja i bila bi budala kad bi vjerovala da među njima može
biti nešto više od toga.

Problem je bio u tome što su njegovi poljupci, njegov dodir pobuđivali nešto u
njoj. Brinula se da joj se srce, koje je toliko pomno čuvala, otvori tom čovjeku kojeg se
jednom bojala.

110
 Espy je sjedila za stolom u kolibi za liječenje i pregledavala koje ljekovito bilje
i biljke ima na zalihi. Trebala je ubrzo krenuti u šumu da popuni zalihe, ali bi uskoro
trebala početi i s vrtom. Na sreću, gležanj joj je vrlo dobro zacijelio, ali to je i tako bila
manja ozljeda, a i od incidenta je prošlo tjedan dana. Nanijela je svježu oblogu i držala
je što je moguće duže. Oteklina je potpuno nestala, a bol je bila minimalna. Ali ne i bol
koju je podnosilo njeno srce. Craven se držao podalje od nje, uključujući i jahanje na
povratku koje je provela sama. Iznova i iznova se opominjala što je bila toliko glupa,
opet, i izgubila osjećaj za stvarnost. Ne bi moglo biti ništa između njih ni sada, ni ikad.

Espy je nastavila sa zadatkom zahvalna za svjetlost koja je ulazila kroz otvorena

vrata i kroz prozor. Bio je lijep dan, sunce snažno, iako je moglo uskoro nestati, vrijeme
je bilo uvijek nepredvidljivo. Nastavila je bilježiti što će još morati prikupiti kad je
svjetlost s otvorenih vrata iznenada nestala, odmahnula je glavom, razočarana što su
se stvorili oblaci i stigli prerano, sve dok nije vidjela sunčevu svjetlost koja je još
prodirala kroz prozor. Samo je jedan muškarac bio dovoljno velik da spriječi ulazak
sunčeve svjetlosti u vikendicu - Craven.

Espy je podigla glavu kako bi vidjela njegovu širinu kako popunjava otvorena
vrata i lijevu ruku na njegovim prsima i krpu natopljenu krvlju. Skočila je na noge i
došla do njega, rukom ga je nježno uhvatila za savijeni lakat i povela unutra u kolibu.

"Što se dogodilo?" upitala je, usmjeravajući ga na stolac za stolom.

"Nesreća.“ Nije ponudio više ništa, a ona je momentalno tražila dodatne detalje.
Pažljivo je odmotavala kraj krvave krpe iz ruke i vidjela da je riječ o manjoj probodenoj
rani na dlanu i da je to jedino krvarenje.

"Vrh noža?" pitala je. Craven je kimnuo.

111
 "Čist ili prljav?" Craven je obrisao čelo.

"Je li oštrica bila čista ili prljava?" pojasnila je.

"Bio sam previše zauzet sprečavajući da me ubode u lice da bih primjetio."

"Tko bi se usudio napasti vas oštricom?" pitala je ne mogavši sakriti zabrinutost

iz svog glasa.

"Morta, koji će biti šokiran kada otkrije probleme koje je uzrokovao i koga je
ozlijedio dok je bio u pijanoj ukočenosti."

Espy je kimnula glavom, vidjela je svoj dio ozljeda uslijed pijanstva. Ozljede
nanešene uslijed pijanstva, kada dobiju dodatnu hrabrost, je uzrok što se takve ozljede,
obično, lako izliječe. Izvadila je praznu kantu s poda i pružila Cravenovu ruku preko
nje, a zatim zgrabila vrčem iz one položene ispod prozora i izlije dio sadržaja preko
rane.

Većina ljudi je zavijala ili barem drhtala kad su se usige beata koristile na
otvorenoj rani, Craven nije ni skočio niti ispustio zvuk. Ona se odlučila na čišćenje
njegove ruke, nježno ispiranje krvi sa svakog njegovo prsta. Radila je nježno i polako
kako mu ne bi nanijela bol. Ili je to bilo zato što je uživala dodirivati ga. Vidjela je
izbliza tanke crte ožiljaka koji su mu obilježavali duge prste. Prste koji su gotovo
istisnuli život iz nje, prste koji su je nježno dodirivali i prste kojima ju je dodirivao s
pažnjom i najvećom intimnošću i uzburkao joj srce. Njezina nježna milovanja uzbudila
su Cravena i on je gotovo otrgnuo ruku od nje... gotovo.

Potrebna mu je njega, ili je sam sebi tako govorio. Dylan ga je htio liječiti, ali ga
je odbio, govoreći mu da je za to klan imao iscjelitelja, a i trebao je vidjeti Epsy. Morao
je vidjeti nju, ali ne kao iscjelitelja. Od one noći u MacVarish dvorcu, Espy ga je
progonila u svakom njegovom budnom trenutku, čak je ravnomjerno uspio otjerati svoje
noćne more. Sada je sanjao Espy, ljubio je, dodirivao je, skidao ju i ....

112
 "Jesi li uskoro gotova?" upita, misleći da bi bilo mudro od njega da što brže izađe
odande prije nego što učini nešto glupo, nešto što ne bi trebao učiniti.

"Moram je samo zamotati", rekla je i bacila zaprljanu krpu u kantu s vodom i

smjestila to pokraj vrata. Zgrabila je čistu krpu iz hrpe na prsima i počela mu omotavati
ruku.

"Ovu ćeš krpu morati mijenjati svakih nekoliko dana."

Naglo je ustao kad je završila vezati zavoj, stolica mu se gotovo prevrnula.

Espy je ostala onakva kakva je bila, bez straha koji je prolazio kroz nju kao
nekad u njegovoj blizini. Sad je bila samo želja koja ju je obuzela kad je bila u njegovoj
blizini i premda se borila protiv toga, beskorisno je nijekati.

Međutim, bilo je mudro podsjetiti sebe da između njih nikad ne može biti ništa.

Upozorio je sebe da to ne čini, ali kako bi zanemario njezin mekani dodir čak i
kad je to samo bilo namijenjeno liječenju. Ili je liječila više od njegove rane... je li
liječila njegovo srce? Sljedeće što je znao bilo je da ju je imao u naručju, a usne su mu
bile na njezinima.

Njegov je poljubac bio ispunjen tako snažnom strašću da je Espy drhtala ravno
do nožnih prstiju. Koliko god htjela baciti ruke oko njega, izgubiti se u njegovom
poljupcu, upozorila je sebe da to ne čini. Nije mario za nju, nikad neće.

Dopustila si je da uživa u njegovom okusu, neka strast zadirkuje osjetila, neka

joj poljubac gori u sjećanju, jer to je bio posljednji njegov poljubac koji će ikad okusiti.
Teškim je srcem odvojila usne udaljila se od njegovih i gurnula ga u prsa. Craven je
odstupio unatrag, nevjerica je bila očita u njegovim širokim, tamnim očima, zajedno sa
željom, gorućom, tako vrućom da se osjećala da se gotovo zapalila od toga.

Espy je uhvatila skute suknje, bojeći se da će se njezine ruke ispružiti i uhvatiti

se za njega.

"Zašto me ljubiš?"

113
 "Želim", rekao je, iznenađen što je to tako lako priznao. "Zašto ti mene ljubiš?"

Espy mu je odgovorila iskreno. "Srce mi govori tako."

"Kako ti srce može reći takve gluposti kad sam ti pokazao samo mržnju?"

Odmahnula je glavom. "Nisam vidjela mržnju kod tebe. Ljutnju da, zbog gubitka
Aubrey, kad si mislio da sam ja odgovorna, ali pitam se zašto to činiš ako još uvijek
misliš da sam ja kriva što ti je žena umrla toga dana?"

"Ne znam, ali želim istinu." Trebao je sam sebi govoriti istinu, jer je sve manje
mislio da je ona kriva, no nešto u njemu ga je tjeralo da to dokaže, možda i više zato
što to drugi nisu dovodili u pitanje. Ili je trebalo učiniti više od poljupca da bi bila
slobodna?

"Što želiš od mene, Craven?" tiho je upitala.

U jednom trenutku rekao bi joj da bi želio da nikad nije bacio pogled na nju, ali
to više nije bila istina. Poželio je da su stvari drugačije. Poželio je da Aubrey ne stoji
između njih.

"Želim istinu", rekao je, želeći osloboditi ne samo nju nego i sebe.

"Jednom kad je dobiješ, dopustit ćeš mi da se vratim svojoj baki kako bih
provodila svoje dane mirno?" pitala je, vlastite riječi su je uznemirile i donijele joj bol
u srce.

"Sada si iscjelitelj klana, ostat ćeš ovdje", rekao je, ne dajući joj izbora, kad je
pomislio da bi mogao da je ne vidi svaki dan bol mu je stisnula srce.

Namjeravao joj je narediti da ostane s klanom, bez da je pitao da li je to ono što

ona želi, probudilo je ljutnju u njoj. Ljutnja je bila nešto što je Espy uvijek pokušavala
izbjeći. Saznala je kroz godine da je ljutnja rijetko kome koristila i da je obično
pogoršavala stvari. Ipak, u njoj je rastao bijes i začuđujuće ju je uznemirio.

"Onda budi upozoren, ja sam iscjelitelj, ne više od toga. Nikad me više nećeš
poljubiti ili dodirnuti."

114
 "Usuđuješ se diktirati meni?" upita Craven s iznenađujućim smijehom.

"Usuđujem se zaštititi."

Odmahnuo je glavom na njezin apsurdni odgovor.

"Od mene?" Opet se nasmijao, iako nije pokazao osmijeh. "Nikada nisam
prisiljavao ženu i nikad ni neću. Uzvratila si mi rado kao što si bez sumnje uzvraćala i
drugim muškarcima." Da ju je udario u lice, ne bi je mogao više povrijediti. Podigla je
bradu zajedno sa svojim ponosom.

„U pravu si. Odlučujem tko će me dodirnuti, a ti nisi jedan od njih."

Cravenov temperament sijao je poput sunca koji je brzo izlazilo i grijao svaki
njezin dio, a on ga jedva zadržavao dok je govorio. „Podsjetila si me zašto se
ustručavam ići dalje od poljupca s tobom. Ja ne želim ženu koja se zabavljala s bezbroj
muškaraca." Okrenuo se i izašao iz kolibe.

Espy se spustila na stolicu, noge su joj bile preslabe da bi je mogle držati, a trbuh
joj je natekao.

"Espy?"

Podigla je glavu da vidi kako Britt proviruje s otvorenih vrata, a zatim je bacila
oprezan pogled na Cravena koji se polako gubio u daljini.

"Molim te, uđi, Britt", ponudi Espy.

Britt se okrenula prema Espy, a onda opet okrenula glavu kako bi vidjela da je
Craven više ne vidi prije nego što je napokon ušla u vikendicu, zagrlila je svoje
spavajuće dijete u naručju.

"Otišao je. Jesi li dobro?"

"Dobro sam", rekla je Espy ili je tako rekla sebi kao što je radila uvijek iznova
kad je ozlijeđena i kad bi joj bilo teško podnijeti. "Molim te, sjedni." Požurila je da sve
očisti sa stola.

115
 "To nije bilo pošteno od njega", rekla je Britt.

„Čula si? Jesu li i drugi?" pitala je i požurila do vrata da se uvjeri.

Britt posegne i uhvati je za ruku. "Nitko drugi nije. Ja sam jedina čula." Espy je
sjedila, boreći se s porivom da plače.

"Zašto si se ikada vratila ovamo?"

"Znam kako većini izgleda glupo, ali ono s čim sam se ovdje suočila bilo je
daleko manje opasno od onoga s čim sam se suočavala." Espy je trenutak zurila u stol,
a zatim polako odmahnula glavom. "Aubreyina me je smrt zapanjila. Bilo joj je dobro i
odjednom je obilno krvarila." Opet je odmahnula glavom.

"Bilo je to kao da se nešto puklo u njoj i sva se krv prosula." Britt je kimnula.

"I ja sam isto pomislila. Nikad nisam vidjela nešto slično. Čak i tamo gdje ima
krvarenja tijekom poroda, nije bilo ništa u usporedbi što sam vidjela da se dogodilo s
Aubrey. Misliš li da je ono bilje izazvalo njezinu smrt?"

"Vjerujem da postoje dobre šanse."

"Dylan je danas primio vijest da je Lord Eason iz klana MacLagana odobrio da

njegov liječnik Edward MacPeters, onaj koji je brinuo Aubrey, doputuje ovamo da
razgovara s Cravenom. Trebao bi stići svakog dana."

Espy se nasmiješila, iako joj je osmijeh brzo izblijedio. „Nadam se da će mi

Craven dopustiti da razgovaram s njim."

„Craven želi istinu koliko i ti. Teška je godina bila ne samo za njega, već i za
cijeli klan."

"Bila si uz mene proteklu godinu. Bojala sam se da ćeš patiti zbog toga što mi
pomažeš," rekla je Espy.

"Da nisam Dylanova supruga, možda bih patila, ali on me je zaštitio od

Cravenove gnjeva. Čak je zaprijetio da će napustiti klan ako me Craven namjerava
kazniti."

116
 "Ako se dobro sjećam, Craven i Dylan bili su dugogodišnji prijatelji", rekla je
Espy.

"Je, premda je njihovo prijateljstvo trpjelo protekle godine, iako je to sramota

budući da su više nalik braći nego prijateljima. Cravenov gubitak brata je zbližio
Dylana i Cravena.“

"Craven je imao brata?", Pitala je Espy. Britt je kimnula. "I sestru." Vijest je
iznenadila Espy.

"Ne sjećam se da je imao braće i sestre."

"Craven je imao oko osam godina kada se rodio njegov brat, a njegova sestra
slijedila je manje od dvije godine kasnije. Štitio ih je oboje i uvijek je pazio na njih.
Jedne zime je groznica pogodila klan gdje je umrlo obojee djece. Četiri godine kasnije,
njegova majka podlegla je ozljedama zadobivenim u nesreći na jahanju. Nakon toga
došlo je do nemira među nekim klanovima i Cravenov otac ga je poslao da se bori i
očuva klan. Kad se vratio klanu, otac ga je jedva prepoznao. Otišao je kao mladić a
vratio se kao žestoki ratnik. Otac mu je umro ubrzo nakon što se vratio kući... mirno u
snu. Mnogi iz klana vjeruju da je, kad je sklopio svoje oči, znao da je njegov sin spreman
vodit i biti vođa klana."

"Nisam znala da je izgubio cijelu obitelj", rekla je Espy. „Sjećam se svoje bake
da spominje groznicu koja je pogodila klan i da je izgubljeno previše djece i starih.
Craven je upoznao duboku tugu. Nije ni čudo što je tako dugo tugovao kad je Aubrey
umrla. Sigurno je bilo teško ponovo izgubiti svoju obitelj."

"Nikad nisam razmišljala o tome tako", reče Britt.

"Bilo je dobro što je imao Dylanovo prijateljstvo... vrstu brata koji ga je čekao."
Espy je odmahnula glavom, osjećajući krivnju.

"Nije bilo tako kad je Aubrey umrla."

"Točno, ali njihovo je prijateljstvo počelo zacjeljivati. Vidim da se vraćaju na

svoje stare načine, provodeći više vremena zajedno, više razgovaraju i mislim da je to

117
što je Craven bio tamo kad se Andrew rodio popravilo razliku. I sve je to zbog tvog
povratka." Britt je odmahnula prstom, zaustavivši Espy da progovori. "Istina je. Mnogo
se toga promijenilo otkad te je Craven doveo u klan. Morala si primjetiti i sama; ljudi
se smiješe, smijeh se vraća, djeca trče u igri, popravci dugo potrebni bit će pokrenuti,
zahvaljujući tome što Cravenu napokon izlazi iz svoje tuge i počinje ponovno živjeti.
To je sve zahvaljujući tebi.“ Espy je uzdahnula.

"Nije to do mene. Mrzi me.“

Brittin sin počeo se meškoljiti u naručju i ona ga je nježno ljuljala. "Možda, ili
mu je možda tvoj povratak dao razlog da ponovno živi."

"Da, da se konačno osveti", rekla je Espy s teškom tugom koja joj je pala na srce.

Dijete je počelo plakati. Espy je ispružila ruke prema Britt da oslobodi ženu
kako bi mogla prilagoditi bluzu da ga nahrani. Ništa je ne bi moglo nasmijati poput
novorođenčeta koje je držala u naručju.

"Andrew, upoznaj tetku Espy", rekla je Britt. Espy je osmijeh narastao. Nema
braće i sestara i vjeruje da nikad neće naći muškarca kojeg bi voljela i s kojim bi se
vjenčala, pogotovo sad s ožiljkom, nikada nije mislila da će biti nečija tetka, a kamoli
mama.

"Ljubazno je što me Andrew poznaje kao njegovu tetku", rekla je sa zahvalnošću.

"Ne bi bio ovdje da nije bilo tebe isto kao što ne bi bilo ni mene.“ Rekla je Britt.

Espy je pružila Andrewa Britt, zakačio se na njezinu bradavicu čim je stavila

njegova sićušna usta na nju.

"Vjeruj mi kad ti kažem koliko smo zahvalni ne samo ja, nego i moj muž, nije
prošao ni dan da Dylan nije pohvalio tvoje vještine svima, zahvaljujući ti na taj način.
Prije sam te namjeravala posjetiti, ali Dylan mi je savjetovao da pričekam. Rekao mi
je koliko si zauzeta s bolesnima i potrebitima. Mina mi je rekla kako si je zamolila da
pazi na mene i dala ti je do znanja da je sa mnom sve u redu. Dobro je znati da među

118
nama ima takva ljubazna i velikodušna iscjeliteljica, i molim se da nisi mnogo patila
kad si otišla prošle godine, ali tvoj ožiljak govori drugačije", rekla je Britt.

"To je prošlost i tu će ostati. Sad ću nam napraviti čaj od kamilice i mi ćemo

razgovarati o ugodnijim stvarima", rekla je Espy, iako joj je bilo teško zadržati misli da
ne odlutaju do Cravena i svemu onome što je izgubio. Nije ni čudo što je tako dugo i
naporno tugovao za Aubrey.

Namjeravao je ponovo imati obitelj i opet je to otuđeno od njega.

***
"Zašto se duriš i kriješ?" Upita Dylan pridruživši se Cravenu za stolom
postavljenim u sjeni u udaljenom kutu velike dvorane.

"Ne radim niti jedno", rekao je Craven i uzeo vrč s pićem da si napuni vrč i
otkrio da je prazan. Bacio ga je kroz sobu.

"Zar se ne umoriš od bacanja tih vrčeva?" Upita Dylan.

"Bolje je nego baciti udarac i ostaviti prijatelja sa slomljenom čeljusti ili crnim
očima koje bi ostale zatvorene nekoliko dana."

"S tim se slažemo, ali zašto se ljutiš?" Dylan je odgovorio umjesto njega. "Ljut
si zbog toga što smatraš Espy privlačnom."

"Mrzim je više nego što sam je ikada mrzio", rekao je Craven iznerviran što je
njegov prijatelj vidio što se on nadao da drugi nisu. Nije je mrzio. Mržnja je bila daleko
od onoga što je osjećao prema Espy. Dylan je naslonio ruku na leđa.

"Ne, prijatelju moj, ne mrziš, jer smo obojica vidjeli što duboka mržnja može
učiniti čovjeku, i to nije nešto što ijedan od nas želi. Osim toga, što se dogodilo s
Aubrey možda nije Espyina kriva, a ja te znam dovoljno dobro da znam da želiš
odgovornog da plati, a ne nevina osoba."

119
 "Vrijeme je da se sve ovo završi, da konačno stavim sve na počinak, zajedno s
Aubrey."

"Bit će dovoljno brzo... liječnik je na putu. Kad se Espyina nevinost dokaže, tada
je odvedi u svoj krevet i budi s njom. Sigurno ne očekuje više od vas. Uostalom, prema
onome što čujem, ona je vrlo dobra za ženu, a sama je bila i prije ove godine. Nema
sumnje da ona ima više iskustva od većine žena kad je riječ o krevetu i muškarcu, što
bi se trebalo dokazati zadovoljavajući tebe. Osim ako ne tražiš nešto drugo."

"Nikad ne mogu voljeti drugu ženu kao što sam volio Aubrey", rekao je Craven
Jednom je tu misao smatrao nezamislivom, ali sad se pitao.

"Onda je to to, odvedi Espy u krevet i uživaj u njoj i prestani se skrivati i mučiti
jer ti je tvoja muškost dala do znanja da nije mrtva." Craven ga je pogledao. "Pokupio
si mnoge žene, obojica smo, tada smo našli ljubav ili nas je ona našla, koliko se sjećam
onog dana kad si upoznao Aubrey. Mogao sam vidjeti kad si prvi put spustio pogled na
nju da si tada izgubio svoje srce.“

Caven je kimnuo glavom na živo sjećanje. "Bila je hrabra. Nije me se bojala kao
većina, iako što je vidjela u takvoj zvijeri, nikad neću znati."

"Živi, prijatelju, to bi željela Aubrey, a to je način da odaš počast njenom

sjećanju."

Craven je sjedio neko vrijeme nakon što je Dylan otišao, zureći u prazan vrč koji
je ležao na rubu ognjišta, vatra se smanjila. Trebao bi potražiti svoj krevet, jutro će
uskoro doći, ali tada će tu biti i snovi koji su zamjenili noćne more.

Bili su toliko stvarni da je gotovo mogao osjetiti Espyno meso dok su mu ruke
lutale po njenom nagom tijelu. Osjećao bi veliko zadovoljstvo kad bi se uhvatila
njegove muškosti i ugodila mu sve dok ne bi osjetio da je spreman svršiti. Tada bi se
popela na njega i njegova bi kruta muškost kliznula u nju duboko i snažno, a on bi
stenjao dok bi je osjećao čvrsto oko sebe.

120
 Ono što ga uznemirava je to što Aubrey to nikad nije radila s njim. Bila je djevica,
iako je znala što se od nje očekuje kao supruge i sigurno ga nije razočarala. Njezin dodir
je u početku bio neodlučan i nesiguran, ali on ju je potaknuo da istraži i malo po malo.
Učila je, a on je uživao podučavati je. Poželio je samo da su imali više vremena.

Buka mu je privukla pažnju i promatrao je kako Tula žuri u dvoranu i uz

stepenice. Nedugo zatim, vratila se i Espy. Nosila je ogrtač, a ruke su bile zauzete žurno
pletući kosu u labavu pletenicu. Naglo se zaustavila i Tula ju je slijedila.

"Čim se Lord Craven probudi, svakako mu moraš reći da sam otišla poroditi
Dorinu bebu. Ne smiješ zaboraviti." Tula je kimnula.

"Hoću, budi sigurna."

Craven je bio zadovoljan što se Espy sjećala da ga je morala obavijestiti gdje se

nalazi zato je ustao, zvuk klupe koji struže po drvenom podu privukao je pozornost
dviju žena. On je bio iznenađen kad je vidio Espy kako iskoračuje pred Tulu kao da ju
je spremna zaštititi. Bila je to instinktivna reakcija, naučena od česte uporabe, kao što
su to ljudi često radili u bitkama, pa ga je zanimalo što je bilo uzrok. Espyna su se
ramena spustila s olakšanjem kad je Craven izišao iz sjene.

„Čuo sam i poći ću s tobom“ rekao je Craven i krenuo prema njoj.

"To nije potrebno", rekla je Espy, preferirajući da se drže podalje.

"Nije to bio zahtjev", rekao je Craven hrapavim bojom glasa, ne ostavljajući

prostora da sumnja da je to bila naredba.

"Kako kažete, gospodaru", Espy je pognula glavu i okrenula se i požurila dalje

nekoliko koraka ispred njega. To što je pojurila, nije mu dobro sjelo. To što je držala
udaljenost među njima nije mu dobro sjelo. To što mu je zabranila da je ikada više
dodirne ili poljubi nije mu dobro sjelo. Ali tada bi naučila dovoljno brzo da se zvijer
nikad ne može pripitomiti.

121
 Sunce je bilo davno izašlo, a Craven je još uvijek čekao zajedno s Jamesom
kojemu je strah sve više rastao kako su sati prolazili i sve bolnijim krikovima njegove
žene. Craven se pitao da li je Aubrey plakala od boli. Nikad ne bi dopustio da Aubrey
pati sama. On bi ostao uz nju kroz cijelo iskušenje. Da je bio tu, možda ne bi umrla.
Svakodnevno je psovao što je išao u taj lov. Nije htio ići, ali Aubrey je insistirala da i
on mora potražiti liječnika, koji je izgledao zadovoljan samo ako je direktno pozvan.
Craven je skrenuo pogled s kućice prema plamenu u vatri i razmišljao o tom danu.
Aubrey je bila odlučna zbog toga što je krenuo u lov, toliko da ju je zadirkivao da jedva
čeka da ode. Je li znala da je porođaj blizu prije nego što je otišao? Je li željela da on
ode zbog toga? Ona ga je dovoljno kritizirala što se toliko brinuo za nju. Je li mislila da
će mu olakšati zabrinutost ako se porodi prije nego se on vrati kući?

Mučni krik probio se kroz njegovo razmišljanje. Nije bilo poput ostalih krikova...
bila je to tuga.

James je potrčao prema vikendici, a Craven je slijedio iz njega.

James posegne za kvakom na vratima i otvori ih na žalosne povike svoje žene.

"Ne! Ne! Molim te, ne opet." James je pogledao Espy koja je držala beživotno
dijete u rukama. Problijedio je i izgledao je bolniji nego da mu se nož zabio u srce.
Otišao je svojoj ženi da je utješi kao i kad su se ostala djeca rodila beživotna. Craven je
zatvorio vrata za sobom nakon što je tiho ušao u kolibu. Srce ga je boljelo zbog bračnog
para, premda mu je laknulo što barem James nije izgubio i svoju ženu i dijete. Bio je
još uvijek netko tamo da ga voli.

122
 Gledao je kako Espy kao da ignorira sve koji su bili u sobi dok je dijete stavljala
na prekrivač na stol koji je vjerojatno bio namijenjen da se zamota plačljivo
novorođenče, ali sada je bio omotač za beživotnu bebu.

Craven se iznenadio kad je Espy okrenula dijete da odmara u njenoj jednoj ruci
dok je drugom rukom gurnula prst u djetetova usta. Izgledalo je kao da je nešto prosulo
zatim je okrenula dijete na stranu i počela nježno trljati djetetova prsa.

Kad se sagnula, stavivši usta blizu usana malenog djeteta, James se odgurnuo od
žene da je zaustavi, ali Dorijina ruka na njegovoj je bila ta koja ga je zaustavila kao i
tihi prigovor u njenim očima neka pusti Espy. Sjeo je kraj nje ležeće na krevet i
odmarao čelo uz njezino.

James se želio nadati koliko i njegova supruga da je Espy mogla učiniti neko
čudo, ali znao je bolje... izgubila je još jedno dijete.

Glasno zavijanje natjeralo je da se svi okrenu Espy s nevjericom u širom

otvorenim očima. Kontinuirano, glasno zavijanje donijelo je osmijehe svima i suze
radosnice Doriji. Espy je zamotala maleno dijete u svježu krpu i donijela plačući svežanj
svojim roditeljima.

"Imate prekrasnog sina." Pružila je momka njegovoj mami.

Doria je uzela sina i priljubila ga uz svoja prsa, a suze su joj tekle niz obraze.
Ona nije niti pokušavala zaustaviti njegov plač. Njegovi snažni povici bili su najljepša
melodija koju je ikad čula. Podigla je pogled do svoga muža.

"Lijep je poput tebe." James je obrisao suze u očima prije nego što su mogle
pasti.

"Ja nisam zgodan. Njegov dobar izgled dobio je od svoje prekrasne mame. "

Mali je dječak prestao plakati i Doriju je uhvatio strah kad je vidjela da se njezin
sin guši. Espy je brzo uzela dijete i naslonila ga na njezino rame te ga nježno milovala

123
po njegovim leđima. Nakon samo trenutka, on je ponovno zaplakao i ona ga je vratila
mami.

"To je sve što trebate učiniti kad se to dogodi. Držite mu glavu povišenom kad
ga držite i nahranite, i to bi trebalo pomoći. Još uvijek čisti svoje dišne puteve. Proći
će." Doria je kimnula glavom, iako joj je briga zalila lice i podigla je sinovu glavu da
se nasloni na njene grudi. Utihnuo je, zijevnuo i odmah zaspao.

"Bit će dobro, Doria, kao i ti čim završim s vama", rekla je Espy. Pogledala je u
Jamesa.

"Dajte nam nekoliko minuta i možete se vratiti svojoj ženi i sinu." James je
kimnuo, poljubio Dorijin obraz i ustao. Zastao je pored Espy.

"Nema riječi za to da vam izrazim koliko sam vam zahvalan." Espy se

nasmiješila.

"Snažan plač vašeg sina izrazio je to za vas."

James se nacerio i kimnuo. "Ipak, ako išta mogu učiniti za vas, molim vas, znajte
da vam dugujem uslugu."

Jednom kad je bio vani, James se okrenuo Cravenu.

"Ako govorim iako van termina, gospodaru, molim vas da mi oprostite, ali ja
moram reći da je Espy donijela mnogo ozdravljenja klanu i nadam se da ćete joj
dopustiti da ostane naš iscjelitelj."

Tula je vikala na otvorena vrata da joj James donese kantu vode, sprečavajući
Cravena da odgovori, ne da je namjeravao odgovoriti. Klan je jasno dao do znanja da
favoriziraju Espy i nadao se da će ostati s njima. Sam ju je favorizirao i to je bio jedan
od razloga zašto je odlučio da će Espy ostati iscjelitelj klana MacCara.

Espy je izašla van ubrzo nakon što je James pozvan u kolibu. Ispružila je ruke
prema gore i izvila bokove i okretala glavom. Craven ju je promatrao kako se kreće
ispod hrasta i naslanja na njega. Pramenovi njezine tamne kose ispali su iz pletenice, a

124
obrazi su joj se zarumenili, ožiljak na njezinom obrazu izgledao je izraženije. Bio je
zadivljen kad je beživotno dijete ispustilo tvrdoglavo zavijanje. Kao da je bila udahnula
život djetetu. U tom trenutku nije mogao, a da ne pomisli na vlastito dijete i na to kako
je Espy htjela da ga izreže iz Aubrey, a on ju je zaustavio. Nikada nije ni razmišljao o
mogućnosti da je možda mogla spasiti dijete, ali sad se pitao. Mislio je da je to barbarski
čin, isto kao i liječnik, ali da li je Espy znala nešto što oni nisu znali?

Odgurnuo se od stabla i prišao joj. Lice joj se obasjalo osmijehom pri njegovom
približavanju i osjećao se kao da ga proždire i stiska mu srce. Neočekivano je lagano
zadrhtao kad se zaustavio pred njom.

"Jesi li gotova?"

Osmijeh joj nije izblijedio, a ton joj je bio mekan i ugodan. "Neću još dugo, iako
nema razloga da ostaneš ovdje. Kad završim, ići ću u kolibu za liječenje."

"Od sinoć si malo spavala i nisi jela. Treba ti oboje", podsjetio je.

"Kao i tebi, tako mi ne dopustiti da te zadržavam", rekla je i okrenula se da uđe

u kolibu. Ispružio je ruku i uhvati ju za zapešće.

Okrenula se i bacila pogled na njegovu ruku koja ju je držala prije nego što ga je
pogledala.

"Ne moraš me dirati da bi razgovarao sa mnom. Odgovaram na svoje ime."

Tako ga je podsjetila na njegove postupke i da je ne smije dirati, opustila se kad

ju je pustio, naredio je: "Razgovarat ću s tobom kad završiš.“

Espy je uljudno kimnula. "Kako želite, gospodaru." Nedugo zatim je ponovno

izašla iz kolibe, ogrtač je navukla preko ramena. Progovorila je prije nego je on mogao.
"Nadala sam se da ću uskoro vidjeti svoju baku."

Odmahnuo je glavom.

125
 "Molim te, znam da se ona brine za mene kao i ja za nju." Espy nije bilo briga
što je preklinjala. Njezina je baka trebala znati da je dobro i ona je trebala znati da je
sve dobro s bakom.

"Ne zabranjujem ti to. Zaboravio sam ti reći da sam poslao Dylana na razgovor
s tvojom bakom i poručio da ona zna da si dobro i da će tako ostati za sada. Također
sam je zamolio da dođe kod tebe. Ona je odahnula i bila je izuzetno zadovoljna kad je
čula vijesti. Trenutačno je morala odbiti posjetu i rekla je Dylanu da ćeš razumjeti.
Čini se da je mlada djevojčica stigla do njezinog praga trebajući pomoć i dok ne ozdravi,
tvoja baka ju ne može napustiti. Također je rekla Dylanu da ti kaže da je tvoj konj
dobro."

"Zahvalna sam ti na tome", rekla je Espy i slijedila Cavena kad je počeo hodati.
"Bonnie je još uvijek s bakom?“

"Ne, čim se saznalo za Howeovu smrt, koja je ni najmanje nije uzrujala, vratila
se kući." Hodali su u tišini nekoliko koraka. "Što si učinila da spasiš Jamesovog i
Dorijinog sina, da li te je to naučio tvoj otac, liječnik?"

"Ne, to sam saznala od starog planinskog iscjelitelja." Espy se nasmiješila

prisjećajući se starog iscjelitelja, sličnog kao i njezina baka koja je s njom podijelila
dugogodišnje iskustvo. Mnogo je toga naučila od nje. Njezin bi otac bio oduševljen
upoznati ga i naučiti nove načine. Nikada nije sudio iscjelitelje koje je upoznao. On bi
slušao i učio i proučavao različite tehnike prije primjene onoga što je smatrao
prikladnim.

"Je li te ovaj iscjelitelj naučio da režeš ženin trbuh i uzimaš dijete nakon što je
mama umrla i prije nego što je ima priliku roditi?"

Espy je svoje riječi držala iskrenima, iako odmjerenima, ne želeći mu nanijeti

više boli nego što je već pretrpio, posebno nakon što je saznala da je izgubio druge
voljene.

"Ne, moj je otac naučio ovaj postupak za vrijeme boravka u stranoj zemlji."

126
 "Nema sumnje da je čin barbarski", rekao je Craven i njegova se optužba susrela
s tišinom. "Je li tvoj otac učinio takav barbarski čin mrtvoj ženi?"

"Ne, ali vidio ga je dva puta."

Šutio je, bojeći se pitati, iako je želio znati, premda je više morao znati da li je
učinio pravu stvar za svoje dijete. Progovorio je prije nego se mogao zaustaviti.

"Djeca su bila mrtva, naravno."

Espy je shvatila zašto je pitao i njezino ju je srce još jednom boljelo za njega,
jer njezin odgovor će mu bez sumnje nanijeti još više boli.

"Ne, oba djeteta su preživjela."

Craven je utihnuo, a misli su mu bile nemirne. Ne samo da nije uspio sačuvati

svoju ženu, nego je iznevjerio i svoje nerođeno dijete. Glava mu je pala na stranu kad
je osjetio Espy kako stavlja ruku na njegovu.

"Okolnosti su bile znatno drugačije kod to dvoje djece nego s tvojim djetetom i
postupak su izvodili ljudi s puno više znanja."

"Ipak si htjela iskoristiti priliku i pokušati spasiti život mog djeteta."

"Mrzim gubitak pa ponekad riskiram iako je bolje da ih ostavim na miru.

Požurila sam u prosudbi, želeći pobijediti smrt kad ih je smrt već zatražila."

Craven se odmakne, a ruka joj padne s njegove ruke. "Ne trebaš preuzimati
krivnju za ono što sam sam pogrešno napravio."

"Nikada nećemo znati tko je bio u krivu u tim okolnostima. Jedino što možemo
učiniti je saznati tko ga je izazvao i pobrinuti se da je osoba kažnjena za svoje kazneno
djelo." Nagnula je glavu u stranu zavirivši mu preko ramena i bez riječi je požurila oko
njega. Craven se okrenuo da vidi što je privuklo njezinu pažnju i ugledao je starca,
čvrsto naslonjenog na štake, pokušavajući proći do njene kolibe. Brzo je sustigao Espy
koja je već držala čovjeka, pomažući mu.

127
 Starac je podigao pognutu glavu kako bi podigao pogled prema Cravenu. "Vi ste
vrlo krupni. Mora da ste vi ta zvijer o kojoj sam čuo." Okrenuo se Espy. "A vi iscjelitelj
kojeg sam došao vidjeti."

Cravenova ruka zamijenila je Espynu pomažući starcu dok je polako koračao

prema kolibi.

"Ja sam Ober i prešao sam dalek put da bih te vidio", rekao je gledajući Espy.

"Drago mi je što sam vas upoznala, Ober. Ja sam Espy i dat ću sve od sebe da
vam pomognem." Jednom kad je Craven pomogao Oberu ući u kolibu i kad mu je
pomogao da sjedne za stol, otišao je bez ijedne riječi. Željela je da prošlost ne visi nad
njima tako jako i poželjela je da može ignorirati svoje osjećaje prema njemu. Ali
jednostavno nije išlo. Zapravo, činilo se da se povećavaju svaki put sve više kad bi ga
vidjela i zaboravila je na leptiriće u trbuhu svaki put kad bi se pojavio u blizini nje.
Željela je da ima razumno objašnjenje za to, ali nije imala kao što nije imala objašnjenje
ni za nju i Cravena. Samo je jedna stvar mogla spasiti ovu ludnicu, a to je bio njen
iscjeljujući dar.

Okrenula se i vidjela da Ober sjedi zatvorenih očiju, nogu ispruženih do ognjišta,

a ruke su mu bile prekrižene na sredini. Izgledao je slab čovjek kad ga je prvi put
ugledala u daljini, nagnut i snažno naslonjen na svoje štake. Ali gledajući ga sada,
ramena mu se nisu činila tako iskošena ili prsa potonula. Njegova duga kosa bila je
čisto bijela upletena u pletenicu smještenu sa strane iz koje su ispadali pramenovi. Lice
mu je bilo posuto borama, a koža ga je odavala da je puno vremena provodio vani, iako
to nije sakrivalo njegove fine osobine. Prsti su mu bili dugi i povijeni, ali nisu bili
skvrčeni niti su se trzali. Ponovno je pogledala njegovo lice i nasmiješila se kad je
vidjela da su mu oči otvorene. To su bile obične smeđe oči, ali ipak je mislila da u njima
ima nešto poznato. Ona podigne obrvu i upita: "Izgledate mi poznato."

"Ne mogu reći isto za vas", rekao je i stenjao odvlačeći noge od ruba topline
ognjišta. "Ove stare kosti daju mi do znanja da će danas kišiti."

128
 Espy je naslonila ruku na njegovo rame. "Imat ćete sklonište od toga. A sad mi
recite što vas muči."

Ober je pomilovao trbuh. "Previše boli. Bojim se da me smrt zaustavlja."

"Imate li nešto protiv da vam pritisnem trbuh?" pitala je.

"Zbog toga sam ovdje da vidim možete li mi pomoći." Ispruži ruke na bokovima.

Espy se sagnula do stolice i nježno pritisula trbuh i područja oko njega.

Na njezino iznenađenje stariji muškarac imao je više mišića nego sala, a njezina
znatiželja za njim je rasla. Nastavila je rasti kako je svako malo progunđao, mada ne
uvijek na istom mjestu. Stajala je kad je završila.

"Koliko dugo imate bolove?"

"Već neko vrijeme", rekao je zabacivši glavu.

"Bol dolazi i odlazi ili je to postojana bol?"

"Dolazi i odlazi, a ponekad se i zadržava."

"Jeste li imali problema s apetitom ili probavom?

Čelo mu se na trenutak naboralo prije nego što je brzo odgovorio: "Malo i jedno
i drugo."

"Je li vam je mokraća bistra?"

Oči su mu bile široke na njezin upit i on je zastao u svojim riječima prije nego
što je napokon rekao: "Ne stalno."

Espy je kimnula i namjerno nabrala čelo kao da je uznemirena.

"Napada li me smrt?" zabrinuto je upitao.

129
 "Ne mogu biti sigurna", rekla je, iako je bila sigurna u jednu stvar. Taj čovjek
nije bio iskren s njom. Nije joj mogao dati direktan odgovor na sve što ga je pitala.
Osoba koji je uistinu bila bolesna uvijek je davala izravne odgovore, posebno kad je
riječ o boli.

"Možete li mi pomoći?"

„Postoji napitak koji možemo probati. To može pomoći vašoj boli i ne biste
trebali raditi ništa osim odmarati se barem dok vidimo djeluje li."

"Hoće li mi lord Craven dopustiti da ostanem ovdje budući da ne mogu na bilo

koji način doprinijeti klanu?"

"Razgovarat ću s njim", rekla je kad se zauzela za pripremu variva.

"Sigurna sam da će on to dopustiti. Osim toga, kad vam bude dobro, možete
dobiti zadatke. Što radite, Ober?"

"Nekad sam bio sjajan kovač, ali", podigao je ruke, "izgubio sam snagu i ne
mogu drugo nego se baviti trgovinom."

Sad je sigurno znala da joj laže. Na rukama nije imao ožiljaka koji obično ima
osoba kada radi posao kovača. Pa tko je on i koji je bio njegov istinski razlog da je
ovdje?

130
 Epsy se popela stepenicama, čeznuvši za krevetom. Nije je bilo briga koliko je
mala spavaća soba jer večeras joj to ništa ne znači. Bila je previše iscrpljena da bi joj
bilo stalo. Bio je naporan dan, a ona je bila na nogama prije zore. Izgledalo je kao da
svima u selu treba iscjelitelj. Sve su to bile manje bolesti i tri žene koje će u sljedećem
roku imati porođaj, a koje su već nekoliko mjeseci dolazile kod nje, tražeći da ih primi
kad dođe njihovo vrijeme. Kako se širila riječ da je ona je spasila Dorijinog sina sada
sve više žena vjeruje da će im ona pomoći da rode zdravu i živu djecu.

James je dva puta tijekom dana donosio njegova sina Finnana, bojeći se da nešto
nije u redu s njim. Espy je oba puta strpljivo objašnjavala što treba učiniti i uvjeravala
ga je uvijek iznova da mu se sin dobro snašao, pogotovo čuvši kako su mu bistriji i
glasniji postajali vrisci. Zaustavila se prilikom vraćanja iz kolibe u kućici Jamesa i
Dorije, kad je završila s iscjelivanjem u kolibi, bilo joj je drago kad je vidjela da se
Doriji pojavilo samopouzdanje dok je držala Finnana.

"Navikavam se na njegove načine", ponosno je rekla Doria, a James se s

olakšanjem složio. Espy je sada željela samo svoj krevet, ali bilo je još nešto što mora
napraviti prije nego ode na počinak. Morala je reći Cravenu za Obera. Do sada nije
imala šanse, a ona je mislila da je važno da on zna. Ostavila je Obera da spava na kraju
kolibe za iscjelivanje dok mu ne uspije naći mjesto.

Nadala se da će pronaći Cravena u Velikoj dvorani, ali dvorana je bila gotovo

prazna. Uočila je Tulu koja je razgovarala s Tassom, ratnikom koji joj je pomogao
obraniti se od Howea i pretrpio je zbog toga, iako su mu rebra lijepo zarastala. Otkrila
je od njega da se Craven nedavno povukao u svoju spavaonicu.

131
 Espy je podigla ruku da kuca, ali povukla ju je prije nego što je dotaknula drvo.
Što ako je već zaspao? Tass je rekao da se povukao u svoju spavaću sobu. Prije nego
što je mogla razgovarati sama sa sobom, pokucala je na vrata.

"Bolje da je važno!" viknuo je i vrata su se otvorila.

Espy je naglo odstupila. Stao je potpuno gol pred njom. Nije se mogla zaustaviti
da skine pogled s njegove dužine, prije nego što su joj se oči požurile prema njegovom
licu gdje ih je i zadržala. Da je sveukupno velik, sada je potvrđeno.

Craven joj se morao diviti. Nije pocrvenjela, okrenula glavu ili pobjegla u strahu,
pa čak ga je i žustro pogledala. Koliko ju je uspio upoznati, znao je da se ne bi usudila
pokucati mu na vrata ukoliko nije zaista važno.

"Što nije u redu?" upita, uhvativši je za ruku, gurnuvši je u svoju spavaću sobu i
zatvorivši vrata.

"Mislila sam da je važno da vam kažem za Obera", rekla je, držeći pogled
usmjeren na njegovo lice, iako to nije bio lak zadatak, jer su mu zgodne crte uzburkavale
osjetila. Ili je to bio njegov značajan lik koji je to učinio?

Craven se suzdržavao od osmijeha. Snažno se borila da ne pogleda nikuda osim

u njegovo lice. Otkrio je da su njegove oči počivale na njenim. Sadržavale su umor, a
ona nije nosila svoj uobičajeni ugodan osmijeh. Pletenica joj se gotovo potpuno raspala,
tamni pramenovi padali su joj oko lica, a on je gotovo pružio ruku da joj gurne jedan
pramen za uho. Čudno je da je navikao da joj gleda neurednu kosu. Odgovaralo joj je.
Nije mogao razumjeti zašto mu je bila privlačna kad je bila tako različita od Aubrey.
Ipak, njegova muškost se uzbuđivala i živjela vlastitom voljom. Oslobodio ju je i
okrenuo se od nje da sjedne na krevet na način da mu muškost ne bi bila tako očita. Ne
bi joj dopustio da vidi kako je utjecala na njega, ali također se nije namjeravao niti
pokriti da ne bi mislila isto.

"Reci mi", rekao je.

132
 Espy je požurila progovoriti, želeći da bude gotova i dalje od njega, što su joj
više oči bile usredotočene na njega, više joj je želja rasla.

"Ne vjerujem da je Ober ono za što se pretvara.“ Obrva mu se podignula.

"Kako to misliš?"

"On nije slab i krhki starac, niti bolestan. Njegovi odgovori na moja pitanja koja
se tiču njegove bolesti bila su nejasna i rekao mi je da je kovač, ali da više ne može
raditi posao, izgubivši snagu u rukama. Pa ipak, on nema ožiljke od opekotina što kovač
često dobije radom s kovinom i vrućim željezom. Oči su mu oštre, i stalno gleda sve što
se događa oko njega."

"To nema smisla. Zašto bi dolazio ovamo lažno se predstavljajući?"

"I sama sam se pitala."

Tada je pogodilo Cravena. "Potražio je tebe, iscjelitelja. Postoji li nešto iz tvoje

prošlosti što bi te moglo slijediti ovamo?"

Bože, nadala se da neće, iako je pomisao zadržala u sebi. Međutim priznala je:
"Izgleda mi nekako poznato, ali ne mogu ga smjestiti tamo gdje sam ga možda vidjela.
U prošlosti sam njegovala mnoge ljude. Ne mogu ih se sjetiti svih."

"Ima li netko tko bi ti poželio nauditi?" pitao je, posljedice vlastitog pitanja
uznemiravale su ga.

Odgovorila je na najbolji mogući način. "Nisam se dugo zadržavala na jednom

mjestu dok nisam stigla do stare iscjeliteljice o kojoj sam ti pričala. Provela sam puno
vremena s njom. "

"Zašto nisi ostala s njom?"

Espy je oklijevala, na trenutak je okrenula glavu i odlučila mu reći djelomičnu

istinu. "Ona je umrla, a ja sam shvatila da moja baka stari i da je možda nikad više neću
vidjeti. Bilo je vrijeme da dođem kući i budem s njom."

133
 "I riskirala što bih ti mogao učiniti?"

"Rekla sam ti da ne volim gubiti od smrti."

"Znači, iskoristila si priliku i suočila se s njom... suočila se sa mnom", rekao je,

ne dajući joj do znanja koliko se on divio njenoj hrabrosti.

"Koji sam drugi izbor imala?"

"Kaži mi, jer mislim da mi ne govoriš sve, a tvoj ožiljak to dokazuje. Kako si ga
zadobila?" Ožiljak joj je bio poput trnja u boku. Želio je znati što joj se dogodilo. Tko
ju je izrezao i zašto?

"To nije važno."

"Možda ne previše, ali želim odgovor", zahtijevao je.

"Neću o tome govoriti." Njezin oštar ton natjerao ga je da ustane i krene prema
njoj dok je govorio.

"Nisam te zamolio."

Espy je odstupala sve dok joj vrata nisu udarila u leđa i nije mogla krenuti dalje.
Craven se zaustavio pred njom i stavio ruke na vrata s obje strane njene glave.

"Odgovorit ćeš mi." Espy je podignula bradu.

"Neću. To te ne zanima."

Craven se nasmijao, iako to nije bilo radosno. "Usuđuješ se prkositi meni?"

Espy se osjećala kao da ju proždire, nadvio se tako visoko nad nju. Zatvorila je
oči i progovorila. "Molim te, Craven, to je sjećanje koje ne mogu ponovno proživjeti,
čak ni riječima. Previše je bolno."

"Ili je to priča koju želiš sačuvati u tajnosti?" šapnuo je.

134
 Osjetila je kako joj topli dah miluje usne i otvorila je oči dok su mu se usta
spuštala na njezina. Njegov je poljubac bio odvažan i zapovjednički, izazivajući je da
mu uskrati, uskrati im oboma. Morala se boriti protiv strasti koja se probijala poput silne
vatre kroz nju, ukrućujući joj bradavice toliko snažno da je mislila da će iskočiti kroz
njezinu bluzu, i koža joj je bila tako osjetljiva da se bojala da će, ako je dotakne, podati
mu se bez protesta. Ali oni opaki trnci koji su joj se nastanili i plamtili među nogama,
pozivali na život, iskušavali su je najviše. Espy je uhvatila skute suknje, ruke su je
svrbile da ga dodirne, osjeti njegovo toplo, golo tijelo i istraži svaki njegov intimni dio.
Ali ona ga je upozorila da je više ne ljubi i jedini način na koji ga je mogla natjerati da
shvati, je da on misli da ona ne reagira.

Stisnuo se čvrsto uz nju, njegova ukočena muškost je pokucala između njezinih

nogu, strast je poletjela izvan svake mjere. Nikad se prije nije tako osjećala.

Nikada nije bilo muškarca s kojim je htjela biti. Kad se njegova muškost snažnije
uprla u nju, zdrav razum joj je pokucao u glavi. On ju je želio, to nije značilo da se on
brine za nju. Mnogi su muškarci željeli samo da je pokore i onda bi bili gotovi s njom.
Sve ih je držala na udaljenosti. Morala je učiniti isto s Cravenom iako se s njim osjećala
drugačije. Htio ju je pokoriti, ništa više, a ona je htjela puno, puno više. Nešto što nije
mogla dobiti nikad s njim. Što je rekao stari iscjelitelj?

Čuvajte srce i tijelo dobro, jer jednom kad ga darujete, ono pripada drugom i
poslije nema povratka.

Pustila je da ga okusi i da se toplina nastani u njoj i oko nje, držeći ga čvrsto u

sjećanju i borila se da prekine poljubac, s teškom tugom koja joj je stiskala srce. Craven
je odstupio, odmahujući glavom kao da se probudio iz nesvijesti, pokušavajući
ignorirati strast koju je osjećao prema njoj, pokušavajući ignorirati kako je ona odbila
odgovoriti na njega dok je njezino tijelo slalo drugačije poruke. Polako se odmaknuo
od nje, a oči su mu se zatvorile prije nego što se okrenuo natrag k njoj,

"Idi. Sada." Čuo je kako se vrata tiho otvaraju i zatvaraju te je stajao onakav
kakav jest i zurio u prazan krevet. Espy bi bila sada tamo s njim, on bi bio povrh nje, u

135
njoj, udarao bi o nju sve dok ga ne bi popustila bolna potreba, ova beskrajna želja, ovaj
mučni pakao kroz koji je prolazio. Kako je uopće mogao pomisliti da se spoji s njom u
istom krevetu u kojem je gajio tako dragocjenu ljubav prema svojoj ženi? I kako to da
je o tome razmišljao samo sada? Craven se spustio na krevet, ispružio se i zagledao se
u strop. Istina je bila da je od kad je doveo Espy u klan, Aubrey mu zauzimala misli
sve manje i manje dok ih je Espy zauzimala sve više i više. Koliko god je želio poreći i
boriti se protiv toga, gajio je osjećaje prema iscjeliteljici i smetalo mu je što je napokon
sebi priznao da brzo osvajanje neće udovoljiti potrebi koju je imao za njom. Divio se
njezinoj snazi i hrabrosti i načinu na koji je ona nesebično davala sebe kako bi im
pomogla u bolesti i potrebi. Mislila je na druge prije nego što je pomislila na sebe. Pitao
se koliko je često ona to činila prošle godine i da li je to bio razlog zbog čega je zadobila
ožiljak na licu. Ili ga je dobila probudivši se i boreći se protiv neželjenih zahtjeva
muškarca? Nosnice su mu plamtjele na tu pomisao.

Ako je nije želio brzo pokoriti, što je doista želio od Espy? Sve.

***

Probudivši se, Craven se uputio u Espynu sobu. Sjedila je na rubu kreveta pletući
kosu u pletenicu. Nije trebao vidjeti kantu vode i krpe kako bi znao da ju je svježe
oprala. Lice joj je blistalo, a miris lavande lebdio je oko nje, i nije ga iznenadilo što je
njegova muškost reagirala.

"Danas nećeš ići u kolibu za liječenje. Imam druge planove za tebe", rekao je.

Na otvorenim vratima pojavio se sluga s pladnjem hrane za Espy.

"Espy će jutros jesti svoj obrok u Velikoj dvorani", naredio je Craven i djevojka
je kimnula glavom i otišla. Espy je zaprepašteno sjedila kad se okrenuo i otišao ne
izgovarajući više ni riječi. Pitala se koje je planove mogao imati za nju. Ruka joj je
krenula prema trbuhu dok se tu nervozno lepršalo. Je li je namjeravao kazniti što ga je

136
sinoć uskratila? Odmahnula je glavom. Ne, mislio je da ga je očarala i nije želio ništa s
njom. I to je bilo najbolje, premda ju je boljelo čuvši ga kako je optužuje za takvo što.
Ustala je uz uzdah. Nije bilo smisla duljiti. Uživala bi u dobrom obroku u Velikoj sali
za promjenu i suočenje s kakvom god sudbinom koju joj je namijenio, jer je malo toga
mogla učiniti.

Espy je sjela kraj ognjišta i ugledala Cravena u dubokom razgovoru s Dylanom

za dugačkim stolom. Tula joj se ubrzo pridružila.

"Lord Craven naredio je Oberu da se preseli u kolibu blizu ulaza u selo. Vidjet
ću kako se ondje smjestio."

"Dobro je što će imati utočište", rekla je Espy, misleći kako je Craven tiho
napravio razdaljinu između Obera i kolibe za liječenje.

"Kaže mi da neće dugo", tužno je rekla Tula.

"Duže će on nego što misli", uvjeravala ju je Espy. Blag osmijeh osvijetlio je

Tulino lice.

"Ti si vješta iscjeliteljica i drago mi je što ti mogu pomagati."

"Mogu li vam se pridružiti, dame." Espy i Tula pogledali su u Tassa kako stoji
u blizini, Tula je pocrvenjela, dok se Espy nasmiješila na očito... njih dvoje su bili
zaljubljeni jedno u drugo.

"Da, pridruži nam se, Tass", ponudila je Espy, pokazavši mu da sjedne pokraj
Tule, njezino se rumenilo produbilo. "Kako se osjećaš?"

"Mnogo je bolje, samo me malo boli", obavijestio ju je Tass dok mu je pogled

počivao na Tuli. Vidjevši osjećaje, koje su njih dvoje gajili jedno za drugo, Espy je
odlučila nešto poduzeti po pitanju toga.

"Tula, danas neću njegovati u kolibi za liječenje. Lord Craven ima nekih stvari
kojima moram prisustvovati. Bila bih ti zahvalna kad bi primila tko god da dođe i treba

137
pomoć. Znaš kako zbrinuti manje rane. Za bilo što drugo, pošalji mi poruku." Pogledala
je Tassa. "Pogledaj Tassa i vidi kako ozlijeđena rebra zacjeljuju kako on tvrdi."

Tass je krenuo prigovoriti, a zatim je stao i okrenuo se prema Tuli. "Vjerujem

da dobro zacjeljujem, ali bilo bi dobro imati nekoga tko će to bolje znati od mene."

Obrazi Tule postali su ružičasti. „Bit će mi drago da te njegujem."

"Espy!“ Njih troje su skočili na Cravenovu zapovijed u njegovu glasu.

"Ostavljam te u sposobnim rukama, Tass", rekla je Espy uz osmijeh dok je

ustajala, povlačeći ogrtač na ramena i odmičući se od klupe zaobilazeći stol kako bi
stala pored Cravena koji se zaustavio pred njom. Kad je vidio da je spremna, otišao je
bez riječi, ona ga je slijedila, pitajući se što je to isplanirao za nju. Njegov je konj bio
ispred vrata koji ga je čekao zajedno sa šestoricom njegovih ratnika. Espy je postala
nervozna kad ju je zgrabio oko struka i podigao na konja, a zatim se popeo iza nje. Nije
rekao niti riječi dok je životinju usmjeravao dalje od sela.

Jednom kad više nije mogla zadržati jezik, a selo je i nestalo iza njih, upitala je:
"Vraćamo li se do klana MacVarish da vidim kako Owen napreduje?"

"Ne", rekao je i više nije rekao ništa. Nakon veće tišine, Espy je ponovno mislila
pitati, ali odlučila je da će to učiniti malo koristi. Očito ju je namjeravao držati u
neznanju o njihovom odredištu i možda je bilo mudrije što ona nije znala. I prije se
susretala s nepoznatim i preživjela. Ponovo bi to učinila. Umorna od trajne tišine rekla
je: "Imamo nešto zajedničko."

"Što to?" upita znatiželjnim tonom.

"Oboje smo izgubili roditelje." Čekala je i kad on nije rekao ništa, nastavila je.
"Boljelo me srce kad je moja mama umrla i bila sam uvijek toliko zahvalna da još uvijek
imam svog oca, ali kad je umro... moje srce se raspuklo.” Progutala je kvržicu koja se
uzdizala u grlu da bi je ugušila. "Mislila sam da nikad neće zacijeliti."

"Napokon je zacijelilo?" upita, polažući ruku malo čvršće oko nje.

138
 "Ne vjerujem da se to ikada dogodilo. Vjerujem da sam naučila živjeti s
gubitkom mame i tate. Mislim o njima često i držim ih u srcu, iako znam da mi nikad
neće prestati nedostajati."

„Svoju sam tugu sahranio u bitkama samo da vidim beskrajne patnje i tuge na
bojnom polju. Neobično je kako su me te bitke ošamućivale za moju tugu. Nisam imao
vremena za patnju, povredu ili bol, jer sam bio previše zaposlen pokušavajući ostati živ
da bih se brinuo o nečem drugom", Espy je čekala kad je utihnuo i bilo joj je drago što
je to učinila kad je nastavio razgovor. "Aubrey je sve to promijenila došavši do mene
kad sam bio pokriven prljavštinom i krvlju, svađala se i ponudila mi piće, a onda mi se
nasmiješila." Osmjehnuo se samom sjećanju. "Bilo je kao da je anđeo dotaknuo zvijer
u meni i smirio ga. Otvorila je moje srce koje je već predugo bilo zatvoreno."

„Sretan si što si poznavao tako snažnu ljubav. Jednom mi je tata rekao da se

uvijek moram sjetiti da je smrt dio života, ali ne i život sam. Taj život je zapravo život
i trebala bih ga čvrsto uhvatiti i zagrliti ga tako da kad smrt pogodi one do kojih mi je
stalo, ojača me da nastavim živjeti."

Craven se zamislio na njezine riječi. Prestao je živjeti nakon što je Aubrey umrla,
predajući se dijelu sebe do smrti, dok je Espy nastavila živjeti i nesebično pomagati
drugima, suočena s opasnošću i boreći se sa smrću. Espy je odjednom prepoznala put
kojim su krenuli, a želudac joj se od uzbuđenja okrenuo. Nasmiješila se Cravenu.

"Vodiš me da vidim svoju baku."

"Da", rekao je. Gotovo je pitala zašto kad je ugrizla usnicu da zaustavi pitanje da
ne izleti. Nije je bilo briga. Važno je bilo samo što je išla vidjeti baku. Ponovno ju je
iznenadio kad je sljedeći put progovorio. "Možeš jahati svog konja kad se budemo
vraćali i smjestiti ga s ostalim životinjama", rekao je Craven. Espy ga je gotovo zagrlila.

"Bit ću tako sretna kad ponovno vidim i Trumblea i kad ga budem povela sa
sobom. Nedostaje mi strašno. On je divan konj." Nije rekla da su prošli puno toga
zajedno, to je zadržala za sebe.

139
 "Čujem da jašeš demona", rekao je Craven. Espy je zadovoljila njegovu
znatiželju. "Trumble nije demon. Rođen je s naopakim kopitom i mnogo je pretrpio
zbog toga. Tko ga vidi, smatra ga demonom, a on nije više demon nego što si ti.“

Craven je uzdignuo obrve. "Zvijer. Demon. Koja je razlika?"

"Zvijer se može pripitomiti, a demon ne."

"Zvijer se može činiti pripitomljenom, ali njegovi zvjerski nagoni vrebaju ispod
površine spremni su iskočiti na bilo koji podsticaj u bilo kojem trenutku“, rekao je.

On ju je upozoravao i Espy bi bila glupa da ne obrati pažnju na to. Ipak, nije

mislila na njega kao na zvijer. Bio je ratnik koji se hrabro suočio sa smrću svaki put
kad je zakoračio na bojište i preživio. Bio je muškarac koji je patio i nastavio oplakivati
gubitak žene koju je volio. Koja bi zvijer to učinila?

Espy je bila spremna kliznuti s konja kad ga je Craven zaustavio. Pred njom je
bila bakina koliba, ali mu se ruka stegnula oko nje.

"Ne miči se", naredio je. Snaga njegove ruke i toplina njegova tijela prislonjena
na njeno sjetili su je na sinoć kako ju je pritisnuo na vrata. Iskra strasti koja je tada
gorjela u njoj, još jednom je plamtila životom. Upozorila se je da skrene pogled, ali oči
su je izdale i požurile na njegove oči da vide... strast.

"Znatiželjan sam. Gledaš li me sa takvom gladi zato što si predugo bila bez
muškarca?" Za razliku od svog oca koji je ignorirao beskrajne svađe zbog njegovog
karaktera i uvjerenja, ona je bila bijesna i postajala je već pomalo umorna zbog
beskrajnih uvreda i neistina za koje je bila optužena. Espy je zadržala glas.

"Jesi li ikad pomislio da te tako gledam jer nikad nisam bila s muškarcem i pitam
se kako bi bilo biti intimno dotaknuta, prvi put, od tebe?"

Craven ju je stegnuo čvršće oko njezina struka dok je spustio usta blizu njezina
uha dok je mrmljao: "Budi opezna, još mogu riješiti tvoje čuđenje i svoju znatiželju.“

"Espy!" viknula je baka.

140
 Craven je brzo skočio s konja i snažnim zamahom skinuo je i Espy sa sobom.
Espy je otrčala u ispružene ruke svoje bake, a kad su se zatvorile oko nje, umalo je pala
i rasplakala se. Držale su se jedna za drugu, zagrlile se kao da se boje da će ih netko
rastrgati. Napokon je baka sa suznim očima progovorila, iako ne Espy.

"Zahvalna sam što ste se vratili i doveli mi unuku, Lorde Craven."

"Samo u posjet", rekao je Craven.

"I dalje sam zahvalna jer mi je strašno nedostajala."

"Dva moja ratnika ostat će ovdje dok ćemo drugi ratnici i ja loviti", rekao je
Craven i uzjahao svog konja, pogledao je prema Espy. "Budi spremna otići kad se
vratim." Kimnula je glavom i gledala ga kako jaše, osjećajući neobičan uteg u svom
srcu, govoreći sama sebi da to mudro zanemari. Vidjela je kako žene trpe zbog
nepromišljenih izbora kad su u pitanju muškarci i ljubav, a ona se nije htjela ubrojiti
među njih.

Kad je ušla u kolibu i vidjela da je prazna, Espy je upitala: "Gdje je žena koju si
njegovala?”

"Ona je dobro i vratila se kući jučer", rekla je baka i pokazala na stol. "Sjedni,
ja ću pristaviti napitak. Možeš mi ispričati zašto gledaš lorda Cravena s takvom
čežnjom."

141
 Espy nikad nije mogla zatajiti ništa od svoje bake. Nadala se samo da nitko drugi
nije vidio što je bilo tako očito staričinom oku.

"Vidim isto u njegovim očima", rekla je baka dok je užurbano pripremala toplu
kavu. Kad je to čula, Espyna glava se naglo podigla. Njezina se baka tiho nasmijala.

"Uvijek je dobro čuti kako netko kaže ono što si vidjela sama, ali nisi baš sigurna
vidiš li to ispravno. Dopusti da te uvjerim da si to vidjela jasno, kao i ja."

Espy je odlučila razgovarati kako bi obavijestila svoju baku da od nje i Cravena

nikad ništa neće nastati, ali starica joj je pružila neke mudre riječi.

"Neka bude, Espy. Pusti ga da sam pronađe put." Baka ju je potapšala po ruci.
"Sada mi reci sve što se dogodilo od kada sam te zadnji put vidjela."

Prije nego što je uspjela podijeliti, Espy ju je radoznalo upitala: „Kakvu bolest
je imala žena, koja te je zadržala da me ne posjetiš?"

"Zapravo, bilo je prilično neobično. Vjerovala je sebi da je prilično bolesna i

žalila se na bol, ali što sam je više njegovala, to sam bila uvjerenija da joj nije ništa.
Tada se iznenada proglasila zdravom i otišla."

Espy je žena podsjetila na Obera i njegove slične pritužbe. Maknula je tu misao.

Raspravit će to kasnije s Cravenom. Sve što je željela bilo je razgovarati s bakom i
prikupiti nekoliko osobnih stvari koje treba ponijeti sa sobom.

Baka i unuka razgovarale su i razgovarale dok se napokon nije ugodna tišina

smjestila između njih.

142
 "Mnogo si mi nedostajala", rekla je Cyra, pruživši ruku da je stavi na Espynu i
pruži joj čvrst stisak.

"I ti meni, Seanmhair", rekla je Espy, a srce ju je već boljelo što će napustiti baku
opet, tada ju je obuzela misao. „Dobila sam kolibu u kojoj njegujem bolesnike. Trebala
bi doći i ostati tamo dok se ovo ne riješi. Tada se možemo zajedno vratiti kući."

"Drago mi je što znam da ti Craven dopušta da liječiš njegov klan baš kao što ja
liječim područja u okolini. Osim toga, dom je tamo gdje je tvoje srce i moje je srce
zatražilo ovo mjesto prije nego što se tvoja mama rodila. Ne mogu ga ostaviti."

"Razumijem", rekla je Espy. "Kad sve bude gotovo, vratit ću se kući."

"Tamo gdje ti je srce", podsjetila je Cyra. "Trebale bismo prikupiti nekoliko

stvari da bi mogla ponijeti.“

Kad je Espy držala očev dnevnik ispunjen znanjem, podijelila je svoje namjere
s bakom. "Proći ću svaku stranicu koju je tata pomno napisao u nadi da ću identificirati
sve lišće u vrećici smrtonosnog bilja koje je dato Aubrey i vidjeti ću što se može otkriti."

"To je netko strašno učinio." Cyra odmahne glavom. "Pohlepa, ljubomora,

osveta zbog ljubavi samo su nekoliko stvari zbog kojih ljudi mogu naštetiti drugima."
Stresla se kao da ju je naglo hladnoća uhvatila. "Tada je to čisto zlo koje nanosi štetu
bez provokacija ili obaziranja."

"Teško mi je vjerovati da bi netko htio naštetiti Aubrey. Bila je draga, slatka žena
i svi su je voljeli."

"Možda nisu željeli povrijediti Aubrey ", predložila je Cyra. "Postoji dobar
razlog, Cravena nazivaju zvijeri. Ubio je mnoge u bitci, možda se netko želi osvetiti."

"Otkrit ću istinu", Espy je izjavila kao da je to već učinjeno.

"Uvijek si bila odlučna, ali moraš biti oprezna", upozorila je Cyra. "Ako
predstavljaš prijetnju nekome tko se želi osvetiti Cravenu, mogao bi tebi nauditi." Zvuk

143
približavanja konja privukao je njihovu pažnju i dvije su žene požurile i zagrlile jedna
drugu.

"Povest ću Trumblea sa sobom", rekla je Espy i prebacila plašt preko ramena.

"Je li to mudro?" Upita Cyra. "Mnogi će ga smatrati demonom i možda će mu

pokušati nauditi. Na sigurnom je ovdje skriven od svih."

"Ne može ostati zaključan. Nije fer prema njemu, to je učinio njegov prethodni
vlasnik. Ja neću dozvoliti da on opet postane zatvorenik. Ja ću paziti na njega kao što
je on pazio na mene."

"Ti i Trumble se savršeno podudarate. Oboje ste dobronamjerni“, rekla je Cyra

nježno uz osmijeh. Espy izađe iz kolibe, s umotanim svežanjem u ruci kad je vidjela
jednog od Craveninih ratnika kako je krenuo prema štali u kojoj je smješten Trumble.
Požurila je prema Cravenu.

"Ne ide k mojem konju, zar ne?"

"Ide", potvrdio je Craven. "Dovest će..." Espy nije čekala da Craven završi s
govorom, poletjela je za ratnikom. Glasni zvukovi i udaranje kopita o tlo upozorilo je
Espy da je prekasno, Trumble je upozoravao ratnika da ostane podalje i ako se požuri,
Trumble bi mu naudio. Trumbleove su noge bile podignute i izgledao je spreman da se
sruči na ratnika koji je pao ispred njega na tlo kad je Espy ušla u malu staju.

„Trumble! Sve je u redu. Siguran si", doviknula je, konj je frknuo i pomaknuo
se natrag te spustio kopita pored ratnika. Učinila je korak prema Trumbleu kad ju je
snažna ruka uhvatila i zaustavila je.

"Skloni se od zvijeri", naredio je Craven.

"On nije zvijer. On je moj prijatelj i neću vam dopustiti da ga povrijedite”,

izazvala je Espy. Cravenov zapovjednički ton i to što je zgrabio Espy nije dobro sjelo
Trumbleu. Zabijao je kopita u zemlju koračajući i frktajući od uzbuđenja.

144
 Ako Espy ne obavijesti Trumblea da je dobro, moglo bi doći do ozbiljnog
problema. "Dobro sam, Trumble. Nitko mi ne želi nauditi." Podignula je slobodnu ruku,
zamahnula je zavežljajem u ruci prema njemu da bi je mogao vidjeti. "Ideš sa mnom,
prijatelju moj." Prestao je koračati i priznao joj s nekoliko kimanja.

"Pusti me. Misli da mi želiš zlo. Neće mi nauditi", šapnula je tiho Cravenu, iako
nikako nije skidala pogled s Trumblea. Craven nije bio siguran u to, ali sjetio se kako
je s ljubavlju govorila o svom konju na njihovom putu ovamo tako se pouzdao da ona
zna što radi. Pustio ju je.

Espy je ravnomjerno koračala prema Trumbleu, tako da je vidio da nema razloga

za razmišljanje jesu li trebali požuriti i pobjeći kao što su ona i konj to učinili u drugim
prilikama. Podigla je ruku, a on je spustio glavu do njezine ruke. Nježno ga je protrljala,
a zatim naslonila lice na njegovo.

Craven se naljutio dok ju je promatrao, njegova je uznemirenost rasla dok je ona

dugo i nježno mazila dugački vitki vrat svog konja.

"Moramo krenuti", odbrusio je. Konj je podigao glavu, kimnuo glavom i dobacio
treptaje kao da se slaže s Cravenom.

"Mislio sam pitati možeš li pripremiti konja, ali vidim da možeš. Požuri i završi
s tim. Primio sam poruku da će liječnik uskoro stići u utvrdu i želim biti tamo”, rekao
je Craven i otišao.

"Kao i ja", rekla je Espy Trumbleu.

"Prošlo je predugo otkad smo se utrkivali po cijeloj zemlji. Danas mi leti kao
vjetar." Espy je uhvatila Trumble za uzde i izvela ga iz štale taman da vidi jednog
Cravenovog ratnika koji predaje njezinoj baki kunića spremnog za stavljanje na ražanj.
To da je Craven dijelio svoj ulov s njenom bakom ugrijalo joj je srce. Craven je
promatrao kako veliki konj gleda oko sebe i gura Espy prema velikoj stijeni. Ona se na
njega popela s lakoćom i smjestila. Ona i konj su se činili kompatibilnima. Zašto ga je
to nerviralo, činilo ga još više frustriranim?

145
 Njegova frustracija pretvorila se u zabrinutost kad se činilo da konj djeluje
zabrinuto i bojao se toga da će krupna životinja poletjeti, a da ga Espy neće moći
kontrolirati. I ona se činila anksiozna i on je bio zabrinut da ona planira pobjeći da nije
bio uvjeren da joj to nije namjera. Čim se približio Espy, veliki je konj poletio. Instinkt,
rođen iz godina polazaka u bitku, slijedio ga je iza nje i to je bila dobra stvar koju je
učinio. Nikada nije vidio takvu brzinu kod konja i nikada nije vidio ženu kako jaše konja
s takvim samopouzdanjem. Sagnuta i nevidljiva, činilo se kao da Espy šapće riječi
ohrabrenja pastuhu. Par je bio priličan prizor, iako nije dobro sjelo Cravenu čiji konj
nije mogao parirati brzini pastuha. Kobila mu je bila brza, često je ostavljao ratnike da
ga slijede kao što on čini sada.

Želudac mu se počeo uvijati u čvor i kako je postajala manja u daljini, čvršći je

čvor bivao. Bila je predaleko od njega. Da se nešto dogodilo, ne bi mogao doći do nje
dovoljno brzo. Bespomoćan je. Bio bi nemoćan spasiti je, sačuvati je od zla. Staza je
zalazila u zavoj i uskoro će mu nestati iz vida. Srce mu je kucalo u prsima poput sile
moćnih štapova koji su nemilosrdno lupkali po bojnim bubnjevima kada je ratovanje
bilo neizbježno. Nikad joj više ne bi dopustio da jaše s tom konjskom zvijeri. Mislio je
da će mu srce puknuti iz grudi kad je ona iznenada nestala iz vida i kad je konačno
stigao do zavoja, izbio mu je bijes i izbacio je nekoliko kletvi. Bila je na ujednačenoj
razdaljini od njega kako i prije. Njezin je konj letio zemljom i činilo se da ga nema
namjeru zaustaviti.

Cravenu je laknulo ugledavši selo u daljini koje se sve više približavalo na vidiku
i vidio je kako Espy usporava konja i kako u selo ulazi laganim kasom. Espy je srce
ludo kucalo, obrazi su joj se zarumenili od vjetra koji joj je puhao na licu, a ona nije
mogla, niti je htjela, sakriti široki osmijeh od naleta. Prošlo je predugo od kako su ona
i Trumble mogli jahati bez opreza ili brige, i bila je tako zadovoljna da su napokon bili
u stanju to učiniti.

Nije se obazirala na poglede i usta koja su se otvarala dok su jahali selom.

Truble je često izazivao pomutnju, iako je ponosno držao glavu uspravnom,

gotovo se nitko nije usuđivao reći nešto. Espy je otpratila Trumblea ravno prema staji i

146
mladiću Leithu, koji je uglavnom njegovao Cravenova konja dok je bio tamo.
Odmaknuo se, spotaknuo se nad vlastitim nogama kao i dotad, zadržavajući oči širom
na Trumbleu. Jedno u što je Espy bila sigurna je da je Trumble favorizirao djecu. Smirio
se oko njih i ponašao se dobro.

"Trumble ti neće nauditi, Leith", rekla je nakon što je sjahala. "On će ti biti
prijatelj ako mu dopustiš."

"Uistinu?" upita Leith opreznim i znatiželjnim korakom krenuvši naprijed.

"Dopušta da ga dodiruju samo oni koji vole", rekla je i potapšala Trumbleov vrat.

"Trumble, ovo je Leith i on će paziti na tebe. On je prijatelj." Dječak hrabro istupi

naprijed i ispruži ruku, a Trumble kimne glavom kao da želi dati momku dopuštenje
da ga dodirne, a Leith se nasmiješi.

Craven je gledao iz daljine i nije mogao vjerovati kada je Leith uzeo uzde od
Espy i poveo konja u staju bez incidenata.

Njegovi ratnici su se pojavili iza njega i zaustavili se, a kad je Craven usmjerio
svog konja naprijed, njegov su ga ratnici slijedili.

Craven je sišao s konja i stao ispred Espy tako iznenada da se Espy gotovo
spotaknula unatrag da nije bilo njegove ruke koja ju je uhvatila i čvrsto je držala. Čvrsto
je držeći za ruku, požurio je dalje od staje.

"Nikad više to nemoj učiniti", strogo je naredio.

Oči su joj se suzile u pitanju. "Što učiniti?"

"Jahati udaljena od mene", rekao je i povukao je za sobom, prisiljavajući je da

brže hoda.

"Nije bilo namjerno." Pokušala je objasniti, koračajući po dva koraka za

njegovim jednim, kako bi održala korak s njim.

"Znači, tvoj konj je bio zapovjednik, a ne ti", optužio ju je.

147
 "Uvijek vodim tijekom jahanja", uvjeravala ga je ponosna na svoje jahačke
sposobnosti koje je stekla, premda više od potrebe nego želje.

Zaustavio se tako naglo da je umalo pala na njega i još jednom ju je njegova

čvrstina dočekala. "Hoćemo li testirati tu pretpostavku?" izazvao je.

Jedan pogled na strast koja se vrtjela u njegovim očima, poput oluje koja se
spremala da se razbije, bilo je očito da to o čemu je govorio nije bio konj kad je govorio
o njenom jahanju. Spustio je glavu sve dok im se obrve gotovo nisu dotakle.

"Ja zapovijedam - uvijek - i ti ćeš me poslušati."

"Je li poslušnost ta koju želiš ili predaju tvojoj zapovijedi?" usudila se šapnuti
mu.

Usne su mu se gotovo spustile na njezine kad je rekao: "Oboje!"

Espy je bilo drago kad ju je pustio.

"Idi. Obavijestit ću te kad dođe liječnik jer imam pitanja za vas oboje. Craven je
gledao kako je iskoraknula korak od njega. Mudar izbor, jer da je ostala... otjerao je
problematične misli. Još uvijek nije mogao shvatiti zašto je toliko želio Espy. Jedna
riječ, bezazlen pogled, jednostavan dodir... bilo što, sve ga je uzbuđivalo.

Odmahnuo je glavom i nastavio stubama do straže. Pri ulasku u Veliku dvoranu,

zatražio je piće, ispio je vrč piva čim su ga postavili pred njega. Gledajući Espy danas,
snaga koja je bila potrebna za jahanje ždrijepca s takvom vještinom, pokrenula je
njegovu želju za njom, ali ipak njegova želja za njom je neprestano rasla i pokušavao je
poreći da je beskorisna. Ali što učiniti s tim bilo je još jedno pitanje, pitanje koje ga je
i dalje proganjalo.

"Treba ti dobar provod sa ženom." Craven je podigao glavu i nabrao čelo dok je
gledao prema Dylanu. Dylan je bacio nogu na klupu i pridružio se Cravenu za stolom.
"Iako nikad to nisi radio jer nikad nisi pokupio laku ženu. Uvijek si bio poseban prema
ženama koje si odveo u svoj krevet."

148
 On je odmahnuo glavom.

"Nikada nisam mogao shvatiti zašto si odbio neke žene koje su jasno davale do
znanja da bi ih mogao pokoriti."

"Jednom mi je otac rekao da će dobar provod neko vrijeme zadovoljiti čovjeka,

ali spavanje sa ženom koju ne voliš nije zadovoljavajuće. Shvatio sam istinitost
njegovih riječi kad sam se oženio s Aubrey."

Dylan je napunio vrč za sebe. "Možda se ne bih složio s tobom da se nisam

oženio s Britt. Napravi razliku kad pokloniš srce ženi."

"Nije za sve muškarce", rekao je Craven.

Tišina se nastanila za stolom nekoliko trenutaka dok Dylan napokon nije

progovorio, iako je zadržao glas nisko. "Jesi li išta čuo o njemu u posljednje vrijeme?“

Craven je odmahnuo glavom. "Ne i ne želim ništa čuti od njega."

"Što je s onim drugim?"

"Drži se zatvorenim u tom opustošenom dvorcu, obližnji seljani su previše

uplašeni da bi išli bilo gdje u blizinu."

"Kako preživljava?"

"Ti govoriš o Slainu. Uvijek preživi." Tišina se nastanila iznad njih opet dok su
obojica pili ono što im je ostalo u vrčevima, a onda ih je Dylan još jednom napunio.

"Nikada nisam vidio takve žestoke i moćne borce poput tebe, Slaina, i ..." Dylan
se zaustavio kao da se boji izgovoriti to ime.

"Je li istina da je ubio čitav tabor ratnika?" Craven je okrenuo glavu, sjećanja
koja bi bilo bolje da su zaboravljena, ispunila su mu misli.

"Svakog i zadnjeg od njih."

149
 "Nije ni čudo što ga ljudi nazivaju demonom." Craven je još jednom pogledao
prema Dylanu.

"Beskrajne bitke i gubici mogu ti ukrasti srce i dušu iako si nekad bio dobar
čovjek. Imao sam sreće. Pronašao sam Aubrey u pravo vrijeme."

"Nisam sudjelovao u toliko žestokih bitaka kao ti i tvoja dva prijatelja, ali u
onima u kojima sam bio, uvijek su mi u mislima." Podigao je svoj vrč.

"Za one hrabre koji se nisu vratili kući." Craven je podigao vrč i razmišljao o
dvojici muškaraca koji su mu nekad bili bliski kao braća. Poželio je da nešto može
učiniti kako bi pomogao Slainu, a što se tiče drugog, Warricka, nije mu bilo pomoći.

U dvoranu je ušao ratnik i prišao Cravenu. "Liječnik je stigao, gospodaru.“

150
 Edward MacPeters spuštao je vino drhtavim rukama dok je nervozno sjedio na
rubu stolice u Cravenovoj radnoj sobi.

"Ne znam kako vam mogu pomoći, Lorde Craven. Učinio sam sve što sam tada
mogao. Odgovor je da bi za to trebala biti kažnjena ona iscjeliteljica." Kad je sada vidio
slabog muškarca, Craven se zapitao kako je ikada imao takvo povjerenje u njega.
Zlobne oči i oštro zakačen nos više su ga podsjećali na pticu grabljivicu, a ne na čovjeka
koji je trebao iscjeljivati.

"Ona je razlog zbog kojeg su tvoja supruga i dijete umrli", MacPeters je dodao
snažno kimnuvši kao da je njegova primjedba potvrđena kao istina.

Craven je kimnuo na praznu stolicu pokraj MacPetersa. "Iscjeliteljica će nam se

pridružiti uskoro."

Edward se okrenuo i tjeskobno bacio pogled na zatvorena vrata. "Ona je ovdje?

To je dobro. Ona zaslužuje da bude oštro kažnjena zbog onoga što je učinila vašoj
supruzi."

Vrata su se tada otvorila i Espy je ušla, a Dylan ju je slijedio u sobu i zatvorio

vrata. Craven je vidio da su joj obrazi još uvijek obojani bojom od žustrog jahanja, iako
si je uzela vremena da ponovno uplete kosu koju je vjetar razbacao. Gotovo se
nasmiješio vidjevši tamne pramenove koji tvrdoglavo nisu htjeli ostati upleteni, slično
kao ni sama Espy.

"Lord Craven", rekla je i uljudno kimnula.

"Sjedni, Espy", rekao je, pokazujući na stolac pokraj MacPetersa. Espy priđe
praznoj stolici, a MacPeters se nagne u stranu kao da se boji biti preblizu nje, premda
bi to mogao biti njezin ožiljak, bilo kako bilo, nije pratila njegovu reakciju.

151
 Craven je dao znak Dylanu i prišao i pružio mu vrećicu s biljem. Craven je
mahnuo vrećicom liječniku.

"Odakle ti ovo?" MacPeters je zaškiljio očima kao da ima problema s tim.

"Nemam pojma što je to."

"To je vrećica bilja koju ste dali mojoj supruzi i za koju ste inzistirali da se
napravi napitak koji treba uzimati svakodnevno." Craven je podsjetio otvrdnutim
tonom koji je MacPetersa nervozno trzao u stolici.

"Dao sam joj vrećicu bilja", rekao je kimnuvši glavom, a zatim brzo odmahnuo
glavom. "Ali ja nemam pojma je li to to."

"Vi ste vješt liječnik", reče Espy. "Trebali biste prepoznati je li mješavina bilja
vaša."

„Naravno da mogu“, odvrati MacPeters, „i ne trebam kćer iracionalnog liječnika,

koja misli da je poznaje bolje od učenih ljudi koji mudro postupaju s ljudima, da me
savjetuje." Pružio je ruku prema Cravenu.

"Poznavali ste mog oca?" Upita Espy znatiželjno.

"Svaki je liječnik znao za vašeg oca, bez obzira jesu li ga ikad upoznali ili ne, i
nisu se samo nasmijali njegovim smiješnim idejama, već su i upozoravali na njega. Ali
i to što je oženio ženu koja je tvrdila da je iscjeliteljica i koja je bila iz tamo nekog
gorja."

Prije nego što je Craven mogao ukoriti čovjeka zbog omalovažavanja njegovog
doma, Espy je progovorila. "Ako vam je gorje tako neukusno, zašto ste ostali ovdje?
Zašto se niste vratili u Edinburgh?"

MacPetersova se brada je uzdigla. "Ne moram tebi objašnjavati."

"Ali moraš meni to objasniti", reče Craven. "Pa, reci mi što te je zadržalo ovdje
u mom domu... predivnom gorju."

152
 MacPeters je zamucao dok je na neki način pokušao ponuditi prikladno
objašnjenje ispričavajući se dok konačno nije pročistio grlo i stekao kontrolu nad svojim
riječima.

"Lord Eason je pitao jesam li zainteresiran da mu budem osobni liječnik, jer

boluje od nekoliko bolesti. Izabrao sam ostati i pomoći čovjeku najbolje što sam mogao.
Došao sam ovamo, zahvaljujući svojim ljubaznim milostima, iako sam ne znam zašto,
budući da ja nisam imao nikakve veze sa smrću jadne Aubrey. Osim ako me naravno
ne trebate da potvrdim da je iscjeliteljica ubila vašu ženu."

Craven je spustio vrećicu bilja u MacPetersovu ruku. "Odmah želim da potvrdiš

jesi li ti pripravio ovo bilje."

MacPeters otvori vrećicu, nanjuši je, a zatim je vrhovima zgrabio dio smjese
prstima i uputi mu pogled. "Vjerujem da je ovo vrećica koju sam dao vašoj supruzi.
Sadrži osnovno bilje koje bi joj pomoglo olakšati brige, jer mnoge žene kad se porođaju
postanu histerične i tada je porođaj puno teži."

"Kakvo bi to bilje bilo?" Upita Espy.

„Da ne bih s tobom podijelio vještine naučenih liječnika. Mislim da ne bi...“

uvrijeđeno je rekao MacPeters.

"Možda nećeš reći njoj, ali reći ćeš meni", naredio je Craven, duboko se mršteći
kao upozorenje MacPetersu da nije imao izbora.

"Kako želite, Lord Craven, iako tražim da se ova žena - ovaj šarlatan, ukloni od
mene i iz sobe najprije", rekao je MacPeters.

„Espy ostaje i toplo vam savjetujem da napravite kako kažem bez pitanja ili to
ili će Lord Eason čuti za tvoju neuspjelu suradnju sa mnom", upozorio je Craven.

"Nisam vas mislio uvrijediti, Lorde Craven, samo ta žena..."

Craven je spustio šaku na naslonjač stolice toliko snažno da je zvučalo kao da se

raspala. "Odgovorit ćete mi sada, MacPeters."

153
 MacPeterovo lice izgubilo je svu boju dok nije izgledao blijedo poput svježe
palog snijega i još jednom se zagrcnuo riječima prije nego što je konačno stekao
kontrolu nad njima. "Kamilica, divlja metvica, Sv. Ivan... Ništa što bi naškodilo vašoj
ženi."

Espy nije mogla zadržati jezik. "Nijedna od tih biljaka koje si spomenuo nije u
toj torbici."

MacPeters zajeca. "Ne znaš ti ništa. Ja sam liječnik i znam što govorim."

Espy mu je izvukla vrećicu iz ruku i izvadila iz nje manju količinu bilja. Stala
je i prišla Cravenu. „Divlja metvica ima izražen miris čak i kada se osuši i zdrobi.
Osjetite li neku metvicu?" Stisnula je ruku ispod Cravenova nosa.

Njuškao je i pogledao prema MacPetersu. "Nema mirisa."

Espy se okrenula i otresla vrećicu na MacPetersa. "Jeste li sami miješali ovo

bilje?"

MacPetersove su oči nekoliko puta prešle od Espy do Cravena, spotaknuvši se u

potrazi za objašnjenjem. Sve dok konačno nije izgovorio izgovor. "Liječnik mi je
ponudio da mi da smjesu s kojom je imao dobre rezultate.“

Craven se nije brinuo za način na koji je MacPeters oklijevao. Namjerno je lagao

kako bi se zaštitio. Ako se ispostavilo da vrećica s biljem nanosi štetu Aubrey, tada je
liječnik bio osiguran da ga ne bi krivili za to.

"Koji liječnik?" Craven je zahtijevao.

MacPetersove oči su bile široko otvorene i pune panike te je bubnuo:

"MacBarnes, Samuel MacBarnes."

"To nije moguće", rekla je Espy, gledajući izravno u MacPetersa. "Samuel

MacBarnes umro je dvije godine prije nego sam se vratila kući."

"Lažeš!" Optuži je MacPeters.

"Već sam nekoliko puta posjetio MacBarnesa u Edinburghu.”

154
 "Samuel MacBarnes boravio je u Fifeshireu, nedaleko od Sveučilišta St.
Andrew,"

"Bio je u posjeti Edinburghu", brzo je rekao MacPeters.

Espy je odmahnula glavom. "Nemoguće. Nije napuštao Fifeshire zbog

dugotrajne bolesti."

"Poznavali ste ga?" Upita Craven.

"Imala sam čast susresti se s njim više puta i čast prisustvovati njegovom
sprovodu", Espy je rekla s tugom u njezinom glasu. "Bio je mudar i ljubazan čovjek."

"Ona laže", rekao je MacPeters. "Pošaljite glasnika do MacBarnesa i uvjerit ćete

se sami da je dobro. Također će potvrditi smjesu u vrećici."

"Pričekat ćete ovdje dok Lord Craven ne dobije odgovor?" Upita Espy uz lagani
osmijeh.

MacPeters to nije potvrdio. "Lord Eason treba da ga njegujem. Ovdje ne mogu

gubiti vrijeme. Trajat će dugo dok pismo ne stigne do MacBarnesa i dok njegov
odgovor ne stigne ovdje."

"Ili dok ne otkriju vaše laži?" Upita Espy, premda je to bila više pritužba.

MacPeters je skočio na noge. "Neću sjediti ovdje dok ta obična žena narušava
moj integritet."

Craven je polako ustao sa stolice sve dok njegova visina nije ispunila cijelu sobu,
zbog čega je MacPeters potonuo na stolicu. Ne i Espy, ona je ostala tamo gdje jest,
Cravenova ruka se očešala o njenu i ona je zadovoljno osjećala njegovu snagu i toplinu.

"Dok ne utvrdim tko mi govori istinu, ni jedno od vas neće nikamo ići", Craven
je naredio. Espy ionako ne ide nikamo, pa je njegov odgovor značio više za MacPetersa
nego za nju, i nije mislila da je to dobro sjelo čovijeku.

"Lordu Easonu neće biti drago što ćete me držati zarobljenim", požali se
MacPeters.

155
 "Lord Eason bit će više nego zadovoljan kada će znati je li njegov liječnik lažov",
rekao je Craven i kada je MacPeters pokušao govoriti, Craven je podigao ruku. "Ni
riječi više. To je gotovo dok mi se MacBarnes ne javi.

"Nisam učinio ništa loše", odvratio je MacPeters.

Craven ga je pogledao. "Upravo si progovorio kad sam ti rekao da te ne želim

više čuti."

MacPeters je mudro gledao zabrinuto i spustio glavu.

"Odaje su pripremljene za tebe. Dylan će te ispratiti tamo. Odmori se nakon

putovanja i vidimo se na večeri."

MacPeters je nagnuo glavu i slijedio Dylana iz sobe.

Espy se okrenula prema Cravenu čim su se vrata zatvorila i čekao je da je čuje

kako se žali da je MacPeters to učinio.

"Moram promijeniti zavoj na vašoj ruci i provjeriti zarasta li pravilno. Hoćete li

hodati sa mnom do kolibe?" Njezine su ga riječi iznenadile i ostavile ga bez riječi jer je
ona stavljala na prvo mjesto njegovu dobrobit prije svega drugog. „Obećavam da neće
dugo trajati", rekla je.

Ispružio je ruku prema vratima kako bi ona vodila, a ona je pružila svoju. Ruka
ga je svrbjela da pruži ruku i uhvati njezinu, da zaključa prste i čvrsto se drži. Također
bi ju poljubio, ta mu se pomisao zadržala u njegovom umu otkako ju je vidio divlju i
uzbuđenu poput konja kojeg je jahala. Nije bio u stanju prestati misliti da bi i njega
jahala istom divljinom.

Jednom. Trebao bi je jednom zavesti i biti s njom.

„Zašto laže?"

"Što?" Craven je puknuo i na trenutak pomislio kako je njezino pitanje usmjereno

na njegovu misao, bio je sve samo ne pošten, i to ga je još više mučilo. Jednom, bojao
se, to neće biti dovoljno.

156
 „MacPeters. Zašto laže?"

Craven se otresao svojih dugotrajnih misli o spajanju s Espy i razmotrio ono što
je rekla. "Rečeno mi je da je MacPeters bio cijenjeni liječnik, njegov naučnik je imao i
vrlo dobro poštovanje kolega. Ako si upoznala MacBarnesa, kako to da nikad nisi
upoznala MacPetersa prije dolaska ovdje?"

"MacBarnes je bio dobar prijatelj mog oca i jedini liječnik koji bi čak razgovarao
s njim. Uživao je slušajući o avanturama moga oca u stranim zemljama i iskreno su ga
zanimala znanja koje je tamo stekao. Zavidio je hrabrosti moga oca da bude drugačiji,
da dovodi u pitanje trenutna iscjeljujuća uvjerenja i bude dovoljno hrabar da isproba
nove načine, one kojima su se drugi rugali. Moj je otac, iako oprezno, podučavao i
predavao ono što je znao meni. MacBarnes ga je upozorio na to da žena nikada ne bi
bila prihvaćena kao liječnica. Ali moja glad za učenjem bila je prevelika da bih je
ignorirala. Osim toga, moj otac je bila svjestan da želim naučiti sve što mogu i vratiti se
s tim znanjem, zajedno sa svojom mamom i bakom koje su me naučile da moram
pomoći svakom čovjeku u gorju. Zbog toga sam i pomogla Arranu.“

"Tko je Arran i kako si mu pomogla?" upita Craven pitajući se što joj ovaj čovjek
znači. Espy se mogla ugristi za jezik kad je pustila da joj to izleti. Uživala je u razgovoru
s Cravenom toliko da nije pažljivo razmišljala o svojim riječima. Pa kako da objasni
nešto što nikad nije smjela reći? Odlučila je reći djelomičnu istinu.

"Bio je nevin čovjek optužen za zločin i ja sam pomogla da izbjegne mučenje i

smrt."

Njezine su ga riječi zaustavile na otvorenim vratima kolibe za liječenje, bilo mu

je drago što je prazna, jer ne bi želio da itko drugi čuje ono što je rekla. "Pomogla si
čovjeku optuženom za zločin da pobjegne?"

Pokazala je stolicu za stolom da Craven sjedne. "Nevinom čovjeku."

"Kako znaš da je nevin?" pitao je dok je sjedao.

"Nevin ili ne, njegov zločin nije odgovarao kazni."

157
 Odmahnuo je glavom, teško je shvatio što mu govori. "Nije tvoje da ti odlučiš o
tome."

"Dobro zarasta", rekla je, nakon što je skinula krpu i bacila pogled na ranu.
"Pretpostavljam da nije, ali kako bih mogla pustiti čovjeka da umre, jer je ukrao kupus,
jedan jedini kupus?"

"Što je s tobom? Izložila si svoj život opasnosti zbog kupusa", tvrdio je,
pokušavajući ignorirati intiman osjet njenih prstiju dok je trljala krpu u krugovima o
njegov dlan.

"Nije zbog kupusa... ljudi u potrebi."

„Posvuda su ljudi u potrebi. Ne možeš ih sve spasiti", nastavio je, tvrdeći jer je
to vidio u bitkama iznova i iznova. "Da si uhvaćena, trpjela bi puno gore."

"Moja patnja bila bi jednako loša da nisam učinila ništa. Da se odvratim kad sam
znal da nekome mogu pomoći, bilo bi mi nezamislivo. Razočarala bih svoju mamu i
baku, ali najgore od svega bih sebe razočarala."

Craven nije mislio da je ikada ikoga upoznao tako nesebičnog kao Espy ili tako
odlučnog da napravi nešto ako smatra da je u pravu, čak i ako bi joj to nanijelo patnju i
štetu.

"Morala sam spasiti Arrana. Nisam imala izbora", rekla je. Kao što nije imala
izbora s Aubrey i njegovom bebom. Nije znala može li spasiti njegovo dijete, ali bila je
spremna iskoristiti priliku, spremna se suočiti s gnjevom zvijeri. Nije razmišljala o sebi.
Jedina njezina misao bila je Aubrey i njegovo dijete.

Omotala je ranu čistom krpom.

"Arran je dobar, nesebičan čovjek. Nije zaslužio umrijeti zbog ukradenog

kupusa."

Craven nije znao zašto ga njezina pohvala Arranu iritira, ali iritirala ga je te je
upitao: "Tebi je stalo do tog čovjeka?"

158
 "On je dobar prijatelj", rekla je, osiguravajući čvor da tkanina ostane na mjestu.

"On nije više od prijatelja?" ustrajao je kao i njegova iritacija.

Espy je mislila da je čula malo ljubomore u njegovom tonu, ali to nije imalo
smisla. Zašto bi Craven bio ljubomoran? "Arran je ukrao kupus kako bi nahranio
suprugu i kćer. Ono malo usjeva što su imali uzeli su poglavarevi ratnici."

"Tko je taj poglavar?" zahtijevao je.

Espy se odmaknula od njega, vidio je bljesak odlučnosti u njenim plavim očima.

"Neću ti to reći."

Umjesto da se ljuti, mrzovolja zgrabi Cravena, nasmiješio se ustajući. Bilo je to

lagani smijeh kroz koji je upitao: "Zašto?" Njegov je smijeh brzo umro. "Misliš da ću
tom poglavaru reći da Arran nije mrtav."

"Ne, ne mogu slučajno dovesti život Arrana i njegove obitelji u opasnost."

"Ne vjeruješ mi?"

"Nije to. Dala sam svoju riječ. Nikad nisam trebala dopustiti da mi jezik omakne.
Molim te, ne pitaj me da izdam vlastitu riječ i Arranovo povjerenje."

Craven joj je želio vjerovati, ali to što je postavila svoju zabrinutost za Arrana
iznad njega nerviralo ga je.

"Kako je sve ovo nastalo?"

"Ne mogu. Već sam previše rekla”, inzistirala je.

"Ovaj Arran ti toliko znači?" upita oštrim jezikom.

"Učinila sam ono što sam smatrala da je ispravno."

"Iako je bilo pogrešno", on je optuži.

159
 Trgnula je ramena i podigla bradu. "Ne žalim zbog onoga što sam učinila i ako
misliš da sam pogriješila, onda me kazni kako smatraš prikladnim, ali neću reći ni riječ
o tome."

Craven se nije mogao zaustaviti da ne kaže: "Ako sebe dovodiš u opasnost za

čovjeka poput njega, onda moraš brinuti za njega više nego što želiš priznati."

Espy je prekrižila ruke na prsima i namjerno čvrsto stegnula usne dajući mu do

znanja da ona nije imala što za reći. I dalje je nastavio.

"Je li ti taj Arran bio prvi?"

Espy je stisnula usne.

"Koliko ih je još bilo?" Ugledao je bijes koji joj je pucao iz očiju prije nego što
je navukla ledeni štit koji mu se na njegovo iznenađenje zabio u srce kao da ga je netko
ubo. "Nije važno", odvratio je.

Espyna brada se podigla kad je brzo koračao naprijed da stane pred nju. Njeno
srce udaralo je s takvom silinom o njezina prsa da se osjećala kao da ju je netko udario.
Ruka mu je krenula prema vratu i vidio je prkos kako se sve jače širi u njenim očima.
Ispružio je palac te njime prešao preko njene glatke kože.

"Ja ću biti sljedeći kod tebe u krevetu."

Kratko kucanje se začulo na vratima prije nego što su se otvorila. Dylan je ušao,
raširenih očiju i gotovo bez daha.

"Što je?" pita Craven.

"Doktor je pronađen mrtav iza štale, grlo mu je prerezano.“

160
 Craven je sjedio sam u svojoj odaji, buljeći u vatru. Kiša je udarala u prozor
zajedno s hladnim vjetrom. Prošlo je podne, pljusak je počeo kratko nakon svitanja. Tri
dana sumornih oblaka prethodilo je oluji, sumornost je pripisivao više zbog brutalnog
ubojstva liječnika nego sivim oblacima.

Članovi njegovog klana su znali da ne tolerira nikakvo ubijanje u klanu. Samo

njegova dužnost je da sudi i određuje kaznu. Što znači, da nije član klana koji je počinio
to gnjusno djelo.

Prisjetio se Espyna pitanja kad je vidjela tijelo MacPetersa. “Tko mu je to

učinio?”

Nije bilo šanse da ju ostavi u kolibi za liječenje samu, otkad su saznali za

ubojstvo. Želio ju je pored sebe, gdje bi bila sigurna. Nije ni želio da vidi tu odvratnu
scenu, ali ona je imala druge zamisli. Prošla je pored njega prije nego je mogao
reagirati. Sagnula se k tijelu da prouči ranu.

Jedan pogled mu je rekao da je napad bio brz. Tlo oko njega nije pokazivalo
tragove borbe, a lokva krvi ispod njega je pokazivala da je tu ubijen.

Što je postavljalo pitanje... što je MacPeters radio iza štale?

Espy je isto to mislila i zaključak je bio da se našao s nekim poznatim.

MacPetersova smrt je bila još jedan dio zagonetke koju Craven nije poznavao, a
počelo je sa smrti Aubrey. Za koju je krivio Espy, a sada je dokazano da nije kriva.

Iako je bilo šaputanja da je možda Espy ubila liječnika pošto ju je krivio za

Aubreyjinu smrt. Ali kad su saznali da je Espy bila cijelo vrijeme s Cravenom od kad
je MacPeters napustio dvoranu do kada je Dylan donio vijest, sva šaputanja su prestala.
Umjesto toga počele su špekulacije da je nekako liječnik bio odgovoran za to.
161
 Craven je imao veliku sumnju o Samuelu MacBarnesu, iako je vjerovao što je
Espy rekla, da je umro, želio je dokaz za sve, tako da više ne mora sumnjati u njene
riječi. Kucanje na vratima prene Cravena i on pozove osobu da uđe. Dylan uđe, Craven
ga je očekivao.

“Što si saznao?”

Dylan sjedne nasuprot Cravena i odmahne glavom. ”Previše. Čini se da dan kada
je stigao MacPeters, nekoliko putnika se zaustavilo ovdje da uzmu vode i da se odmore
prije nastavka puta. Onda nekoliko iz klana MacVarish, većinom žene, su došle u posjet
prijateljima. Isto tako dvojica ratnika su kratko zastala, napuniti zalihe. Tako da je bilo
dosta njih s kojima se MacPeters mogao sastati.”

“Onda su oni morali znati da će MacPeters stići taj dan ili da smo ga očekivali.
Ta dvojica ratnika, iz kojega klana su?”

“Nisu rekli, i kako mi je rečeno, nitko ne prepoznaje boje njihovog ogrtača.

Ostali su kratko, iako su se mogli vratiti i čekati iza štale da se nađu s MacPetersom.”

Craven protrese glavom. ”Zašto? Zašto ubiti Aubrey? To pitanje me proganja.

Da li mi se netko želi osvetiti? Ili njena smrt nema ništa sa mnom? Zašto je liječnik iz
Edinburgha bio umiješan?”

Vrata se naglo otvore i Tula uleti bez daha.

Craven skoči na noge, spreman da joj prigovori kad ugleda njene oči pune straha.

“Šta se dogodilo?” kaže zahtjevno.

“Leith, potok, Espy je otišla za...” Tula zastane hvatajući dah.

Craven nije čekao, požuri kroz vrata.

“Trumbleom.” Tula progovori dok je prolazio pored nje.

Zastane. ”Uzela je konja?"

Tula kimne potvrdno.

162
 Craven požuri kroz vrata, Dylan krene za njim.

***

Espy stigne do obale potoka gdje ju je dovela Leithova sestra i nađe Leitha kako
visi na tankoj grani uglavljenoj između dva kamena, koja vire iz potoka. Lijevalo je kao
iz kabla dok je silazila s konja. Espy uzme uže i naredi maloj da ju čeka ispod velikog
bora.

Espy požuri privezati jedan kraj užeta oko Trumbleove glave. “Znaš što treba
raditi, Trumble,” kaže konju dok je vezala uže oko sebe, a Trumble frkne i zamahne
glavom.

Espy izuje svoje čizme i požuri u nemirnu vodu. Zgrabila ju je kao snažna ruka,
vukući ju pod površinu, hladnoća ju prožme, dajući joj do znanja da će joj udovi stradati
ako se ne požuri. Probijala se svom snagom na putu k Leithu. On je plakao i tresao se
od straha.

Bijesna voda povukla ju je ispod dva puta prije nego je dosegnula dječaka i nije
bila iznenađena vidjevši ga kako se očajnički drži za slomljenu granu. Bila su joj
potrebna dva pokušaja da se uhvati za granu pored Leith, brza voda i skliski kamen joj
je otežavao da se dobro uhvati.

“Sjedni, Leith,” ona kaže dok se borila da skine uže sa svog struka. ”Staviti ću
ga oko tebe i Trumble će te izvući na obalu.”

Leith zaklima glavom.

Espy omota uže oko dječaka. ”Trumble je tvoj prijatelj. On neće dozvoliti da ti
se nešto dogodi. S užetom oko tebe, Trumble će te izvući. Ti si hrabar dječak, učini što
ti kažem prije nego ova grana pukne i nitko te više neće moći spasiti.”

Koliko god je bio ustrašen, dopustio je Espy da osigura uže oko njega.

163
 “Drži dah dok budeš ispod površine. Trumble će te za čas izvući van,” Espy mu
kaže prislonivši mu usne uz uho da ju čuje. “Baci uže natrag k meni čim budeš mogao.”

Leith kimne i Espy mahne Trumbleu čim je oslobodila Leitha od grane.

Konj požuri unazad, vukući Leitha kroz uzburkanu vodu.

***

Craven je psovao dok se probijao na konju kroz šumu do potoka. Očitat će Espy
dobru lekciju, iako je zaslužila i više ponašajući se tako budalasto. Trebala je doći k
njemu, a ne poslati Tula dok je ona išla sama.

Prošao je zadnje drveće i prizor potoka i cijele situacije tjeralo ga je da urliče od

bijesa. Espy je visjela s grane između dva kamena, a Leith joj je bezuspješno pokušavao
dobaciti uže svaki put promašujući.

Brzo požuri naprijed, Dylan sa šest ratnika ga je slijedio. Tek što je stao i sjahao,
kad opazi kako grana za koju se Espy držala pukne i ona potone u divljoj vodi.

Craven nije razmišljao i potrči k obali, ali Tramble ga prestigne, i veliki konj
skoči u vodu za Espy. Craven ga je slijedio grabeći uže od Leith.

Craven je i prije imao okršaj s tim brzacima pa nije paničario dok je tonuo. Bio
je dobar plivač i bio je upoznat s tim potokom. Pustio je da ga voda nosi kao i Trumble
koji je shvaćao tok vode. Craven privuče uže, držeći glavu nad površinom, i okrene se
k Trumbleu, bilo je teško vidjeti išta kroz pljusak, ali uhvati naznaku Espy kako se bori
da dođe k obali.

Iznenada je nestala ispod površine, izgledalo je kao da ju je netko snažno

zgrabio i povukao dolje. Prokleo je moćnu rijeku, zahtijevajući bez glasa da ju oslobodi
i zahvalno odahne kad ona ispliva. Ruke joj se podignu nad glavom, pokušavajući
zgrabiti bilo što da ju voda ne odnese.

164
 Craven je iznenada bio povučen naprijed i blagoslivljao je veliku zvijer ponovo
i ponovo jer se borila svom snagom da dođe do Espy. Kad je konj prošao pored Espy,
Craven shvati da je to namjerno napravio, dajući njemu priliku da zgrabi Espy, i on to
učini prije nego ju voda ponovo povuče ispod.

Ruke mu uhvate njen struk držeći ju tako čvrsto da je mislio da će joj zdrobiti
kosti. Povuče uže drugom rukom dajući znak Trumbleu da ju ima, obuhvati ju onda i
tom rukom. Požuri prekriti joj usta svojima kada su bili povučeni pod površinu, nadajući
se da će joj pomoći jer je izgledala tako nemoćno.

Kad je Trumble dosegnuo kopno, Dylan i njegovi ljudi, koji su ih pratili na

obali, povuku par van iz vode.

Craven stane na noge, izvlačeći Espy van. Ona kašljući i grcajući padne nemoćno
na njegova prsa.

“Moram ju odvesti u zamak i pobrinuti se da se osuši,” on kaže Dylanu. ”Ti se

pobrini za ostalo.”

Dylan kimne.

Trumble frkne i kopitom lupi o zemlju kada mu Craven priđe.

Craven pogleda u zvijer. ”Ja jašem s njom ili ona ide sa mnom.”

Trumble mu kimne.

Dylan uzme Espy od Cravena da može uzjahati konja, najprije mu omota konop
oko vrata. Dylan mu ju doda, i on ju privije k sebi čvrsto. Bez riječi odjaše s njom.

Kiša počne jenjavati dok su prilazili zamku. Više nije lijevalo. Jedan od njegovih
ratnika ih je čekao u podnožju stepenica, očekujući da će se pobrinuti za Cravenovog
konja, a kad je ugledao crnog pastuha kako prilazi, u punom galopu, prestraši se.

“Progutaj svoj strah i uzmi Espy od mene,” Craven mu naredi.

Ratnik požuri poslušno.

165
 Craven sjaše i obrati se konju. “Ja ću se pobrinuti za nju. Ti pusti da se ratnik
pobrine za tebe.”

Konj nervozno počne lupati kopitom.

“Učini kako sam rekao!” naredi mu oštro i konj se umiri gledajući u njega.
Craven se okrene k ratniku. “Povedi ga u štalu i pobrini se za njega. Neće te povrijediti.”
Okrene se prema konju koji oklijeva na trenutak, a onda pođe s ratnikom nakon što on
nježno položi Espy u Cravenovo naručje.

Craven ju čvrsto privije k sebi i požuri unutra i uz stepenice. Nije oklijevao, nego
je odnese u svoje odaje. Ona se sva tresla dok ju je osovljavao na noge, čekajući da
može samostalno stajati. Onda zaposli svoje ruke.

Nije tražio nikakvo dopuštenje. Počeo je svlačiti s nje mokru odjeću, s puno
teškoća jer se zalijepila za njenu kožu. Ruke joj se brzo omotaju oko golih grudi kad on
konačno uspije, a oči joj bljesnu s panikom.

“Moraš se osušiti i ugrijati,” kaže on, da joj smanji neugodu.

Svuče joj i suknju, i pokuša ne gledati u njeno golo tijelo, ali nije si mogao
pomoći. Lijepo nije bilo dovoljno reći da ju opiše, zaobljeni bokovi, bedra, i najnježnija
blijeda koža koju je vidio.

Ona stisne čvrsto noge, tamni kovrčavi grm je virio između njih.

Craven posegne za ručnikom i požuri ju osušiti, trljajući joj kožu dok ne

porumeni od topline, onda ju podigne i što je brže mogao odnese u krevet, povuče
pokrivač i omota ga oko nje kao da pravi štit oko nje da ju zaštiti.

Da ju zaštiti od koga? Od sebe?

Želio je svući svoju odjeću i zavući se k njoj u krevet da je zagrije. Za čas bi ju

ugrijao. Odbaci tu zamisao. Ovaj incident nije mogao zanemariti. Morao ga je
momentalno riješiti, jer ako ostane ovdje, pridružio bi joj se u krevetu i napravio puno
više nego samo ugrijao.

166
 “Svuci svoju odjeću,” kaže ona, drhtavim glasom i još uvijek plavih usnica.

Na trenutak je pomislio da je čula njegove misli, a onda je shvatio da ga samo

savjetuje da svuče i sam mokru odjeću. Okrene se od nje i pored vatre skine odjeću.
Brzim pokretima se osuši i ponovo odjene.

Začuje se kucanje na vratima, Craven ih otvori i nađe Tulu ispred. “Vruće piće,”
kaže, objašnjavajući svoje prisustvo.

“Ostani s Espy i obavještavaj me kako je,” naredi i izađe iz odaje.

Otiđe u dvoranu i nađe upravo ono što je očekivao… Leitha i njegovu sestru,
mokrih glava, ali odjeća im je bila suha i bili su ogrnuti dekama. Sjedili su stisnuto na
jednoj stolici, čim je Craven ušao u sobu, oči im se ispune strahom.

Dylan je stajao u blizini, kimne mu dajući do znanja da se pobrinuo za ostalo.

“Naša majka čeka u velikoj dvorani,” Leithova sestra hrabro progovori kao da
će ih to zaštititi.

Craven se prisjeti susreta s Leithovom sestrom, u kolibi za liječenje. Nije bila

starija od šest ili sedam godina, mršava i sitna. Začudio se kad je progovorila, pošto je
bila sramežljiva onda, jedva da ga se usudila pogledati. Ali ne i sada. Imala je borbeni
stav koji joj se očitavao u plavim očima.

Priđe im i pogleda u Haddie i ona se stisne bolje uz brata. “I tamo vas treba
pričekati dok ne završim s vama.”

Craven se divio Leithovoj hrabrosti dok je grlio sestricu.

“Haddie nije učinila ništa pogrešno, sve je moja krivica,” Leith kaže jedva
skrivajući strah.

Haddie ga pretekne. ”On nije znao da ga ja slijedim, ali mi je drago da jesam. Da

nisam….” Haddie zašuti i proguta suze.

“Kaži mi što se dogodilo, Leith,” Craven mu naredi, ne tako ljutog glasa kao
kad se obraća svojim ratnicima.

167
 Leith požuri objasniti. “Čovjek je želio dostaviti poruku liječniku. To je sve što
je želio i obećao mi je novčić za uslugu. Sve što sam morao je da ga pričekam pored
potoka nakon što dostavim poruku.” Leith zatvori oči i protrese glavom.

“Stranac je bacio Leitha u potok i otišao smijući se,” Haddie kaže, suze su joj
tekle niz obraze. “Čim sam vidjela da je uhvatio granu i da se popeo na kamen, potrčala
sam po pomoć. Znala sam da će iscjeliteljica pomoći. Ona uvijek pomogne.”

“Može li mi tko reći kako taj čovjek izgleda?” Craven upita, sjedajući na stolicu
preko puta, malo ljut jer je dijete prvo potražilo pomoć kod Espy, a ne od njega.

“Nije tako visok kao ti,” Haddie kaže frčući nosom, ”i imao je zločesto lice.”

“Nitko od vas dvoje ga nije prije vidio?” Craven pita.

Djeca odmahnu glavom.

“Kako je glasila poruka koju si trebao prenijeti doktoru, Leith?” Craven upita.

“Da se nađe sa starim prijateljem iza štale.”

“Stari prijatelj, a ne samo prijatelj?” Craven upita i Leith mu potvrdi kimanjem.

”Nije rekao ništa više?”

“Rekao mi je nakon što dostavim poruku da ga pričekam kod potoka gdje se grle
dva velika bora,” Leith zagrize donju usnu oklijevajući, pa konačno nastavi. “Također
mi je rekao ako ne kažem nikome, dat će mi dva novčića. Želio sam iznenaditi majku i
dati joj ih.”

“To je jako lijepo od tebe što si htio dati majci,” Craven kaže i ustane, gledajući
dječaka. “Ali nije dobro što mene nisi obavijestio o tome što je stranac tražio od tebe.
Trebao si odmah doći da mene.”

Leith proguta teško. “Da, moj lorde. Žao mi je, i spreman sam za svoju kaznu.”

Haddie se baci pred brata. “Ne! Ne. Ne možete ozlijediti mog brata.”

168
 Craven se divio maloj djevojčici. Bila je hrabra za nekoga tako maloga. “Leith
će biti muškarac jednog dana i suočit će se s kaznom. Je li tako, Leith?”

Leith se oslobodi sestre. “Lord Craven je u pravu, Haddie.”

“Ne! Ne!” Haddie se usprotivi i stane ispred brata, njeno malo tijelo ga je štitilo,
a mršave raširene ruke izgledale su kao da se ona žrtvuje umjesto njega.

Iz nekog razloga podsjetila ga je na Espy, tamna kosa, blage plave oči, i

zaštitnički stav za sve druge osim nje.

Espy i on će imati tako snažnu kćer. Misao je došla ni od kuda. Želio je biti s
Espy, ali imati djecu s njom? Svaka pomisao o djeci je umrla zajedno s Aubrey. Ili ne?

Craven odbaci te smiješne misli i zgrabi Haddie u svoje jake ruke. Ona uzdahne
i njeni okrugli obrazi rumeni od bijesa dok je branila brata, sada problijede.

“Sada ćeš ići kod majke i čekati,” Craven joj naredi i spusti ju na noge.

Haddie se okrene i ode do brata, uzme ga za ruku. “Ja sam s njim.”

“Haddie, učini kako je Lord Craven naredio,” Leith procjedi.

“Neću te napustiti. Ne može me natjerati.”

Craven je vidio da Dylan pokušava zadržati smijeh kao i on sam. Ne oklijevajući,

zgrabi Haddie u ruke i iznese iz sobe, spuštajući ju pred majkom.

“Pobrini se da čeka ovdje s tobom,” naredi ženi, očiju crvenih od plača. Pogleda
u Haddie, majka ju zgrabi za ramena. “Poslušat ćeš kad ti nešto kažem, Haddie, ili ćeš
biti i ti kažnjena.”

“Tako mi je žao, moj lorde, tako je tvrdoglava,” Haddiena mama se ispričava.

“Vaš sin će vam se pridružiti uskoro,” Craven kaže i ugleda olakšanje na

ženinom licu.

“Hvala vam, moj lorde, hvala vam.”

169
 Craven se vrati u odaju, Leith ga gleda sa strepnjom, ali šuteći.

“Tvoja sestra čeka s majkom,” Craven kaže i ugleda isto olakšanje na njegovu
licu kao i kod majke. “Što se tiče tvoje kazne, osim što brineš o konjima, još ćeš dodatno
pomagati u kuhinji sljedeća dva tjedna.”

Leith je izgledao kao da će se nasmijati, ali se zaustavi. “Da, moj lorde, odmah
idem tamo.”

“Ne, ideš nakon što se urediš i odmoriš, sutra je dovoljno brzo. Možeš ići.”

Dječak zaklima glavom i prije nego izađe, upita, “Je li Espy dobro?” Ponovo
grizući usnu. “Odmah je skočila u vodu i dva puta potonula prije nego je stigla do mene,
mučila se je da se uspne na kamen, ali nije odustajala. Spasila me je, i ja sam joj jako
zahvalan.”

“Očekujem da joj to sam kažeš kad ju vidiš i ona se odmara kao što bi i ti trebao.”

“Hoću, moj lorde, hoću,” Leith kaže, kimajući glavom i hodajući unatrag k
vratima, lupi u zid i brzo se okrene, otvori vrata i istrči van.

Dylan natoči obojici piće i sjednu.

“Ta osoba koja se našla s MacPetersom je poznavala okolicu kad je točno rekla
Leithu gdje će se naći,” Craven kaže.

“Da, ja sam isto pomislio i znao je da očekujemo MacPetersa ovdje,” Dylan

doda, tresući glavom. “Ali zašto bi liječnik iz Edinburgha želio nauditi Aubrey? I sada
kad je mrtav, kako ćemo ikad saznati to?”

***
Craven se popne stepenicama, planirajući da će prespavati u Espynoj odaji. Tula
ga je izvijestila kako je Espy. Kazala mu je da je Espy otišla na počinak. Tako je
pretpostavljao dok je ulazio u svoje odaje. Želio se uvjeriti sam da spava.

I prije nego je došao do kreveta, vidio je da je prazan.

170
 Čim su Espyne bose noge dotaknule kameno hladne stepenice, prožme ju hladnoća,
skroz do kosti. Nažalost čizme su joj ostale kraj potoka i tako je ostala bosonoga. Tula
joj je protiv svoje volje došla javiti da je počeo porod kod Amven, i još bezvoljnije joj
pomogla obući još uvijek mokru odjeću. Tula je inzistirala da Lord Craven bude
obaviješten o njenom odmoru, a on ju je svaki put podsjetio na to.

Tula je bila previše u strahu da se ogluši na njegovu naredbu, i Espy je to

razumjela. Da ju poštedi kazne, Espy je preuzela na sebe sav posao.

Na dnu stepenica, stisnula se bolje u sjenu. Čula je buku i smijeh iz dvorane,

mislila je da prođe kroz uski prolaz bez da uđe u prostoriju. Provući će se kraj kuhinje
kroz mali hodnik.

Rekla je Tuli da ide na počinak i da ju više ne treba. Planirala je poroditi bebu i

prije nego itko primjeti da je nema i vratiti se u krevet. To je bilo Amvenino drugo
dijete, i kako je prvo porodila brzo, postojale su šanse da će i drugo ići isto tako.

Pustila je svoju dugu kosu da joj sakrije lice da ju nitko ne prepozna. Brzo prođe
kroz kuhinju, nitko nije obraćao pažnju na nju. Čim se nađe vani, brzo ode do kolibe za
liječenje da uzme svoje stvari, sretna što je pljusak prestao.

Drhtavica ju ponovo obuzme, mokro, hladno blato širilo joj je hladnoću kroz
nožne prste.

Nakon sat vremena kod Amven, Espy je bilo drago što je došla. Ispostavilo se
da porod nije nimalo lak, kao što je pretpostavljala da će biti.

Nekoliko sati poslije, jedan sin je ležao u Amveninom naručju, a drugi u očevom,
a njihova trogodišnja sestrica ih je pospano gledala.

171
 “Ne mogu ti se dovoljno zahvaliti,” Amven kaže. “Da nisi bila ovdje, jedan od
njih ne bi preživio.”

“Da, mnogo ti dugujemo,” Nevin, Amven muž, potvrdi.

“Zbog toga sam ovdje,” Espy ih uvjeri. “Provjeriti ću tebe i bebe kasnije ujutro.
Odmori se, trebati će ti, s ova dva ljepotana.”

Nevin se ponosno isprsi.

Espy napusti kolibu sretna što je sve dobro prošlo. Bio je trenutak kad se bojala
da će izgubiti jednu bebu, pupčana vrpca mu je bila omotana oko vrata i izgledao je kao
da se guši. Ali uspjela ga je osloboditi i beba je glasno zaplakala. Sada ju boli cijelo
tijelo.

Nije znala hoće li se moći vratiti u zamak, očajnički je željela oprati noge od
blata. Koliba za liječenje je bila bliže i ona odluči otići tamo. Svaki korak joj je bio teži
od prijašnjeg, ali kad ju iznenada ruka zgrabi odostraga, Espy pronađe snagu i izmakne
se, lupajući rukama onoga tko god se nalazio iza nje.

Zapešće joj je uhvaćeno u čelični stisak i Espy nije osjetila nikada takvo
olakšanje kad je ugledala Cravena. Bilo da je olakšanje ili instinkt nije marila, sruši mu
se u naručje s olakšanjem, njegove snažne ruke se zatvore oko nje.

Craven je bio spreman vikati na nju. Što je mislila, hodajući selom sama, nakon
ubojstva liječnika, a onda mu se srušila u naručje i sav bijes ispari. Podigne ju u naručje,
grleći ju snažno i krene prema zamku.

“Što radiš vani?” pitao ju zahtjevno, iako je pretpostavljao da ima veze s

porodom ili bolesti.

“Beba se pretvorila u dvije, i porod se malo zakomplicirao.” Espy se nasmiješi.

“Amven i Nevin su dobili dva prekrasna dječaka.”

172
 Kako može biti bijesan na nju, kad je sigurno porodila dva dječaka i majka je
dobro? Zar mu nije rekla da ju nitko ne želi za ženu, jer mnogi trebaju njenu pomoć?
Bila je žena koja daje sve od sebe, ali tko se iskreno daje njoj?

“Drago mi je da je sve prošlo kako treba, ali trebala si mi reći da te Amven

treba.”

“Dao bi mi dozvolu da se pobrinem za nju?”

Craven se nasmije. “Vjerojatno ne, iako ne sumnjam da bi me uvjerila u to.”

“Imaš predobro srce da ga moram uvjeravati.”

Frkne.”Ne poznaješ me dobro, ako misliš da imam dobro srce.”

“Možda ti sam sebe ne poznaješ dobro.”

“Znam ja sebe i predobro,” pobuni se on i osjeti sve veće podrhtavanje njenog

tijela, pa ljutito krene brže.

Pronese ju kroz dvoranu i uz stepenice kao i prije odnese ju u svoje odaje.

“Nemoj me staviti u krevet,” kaže, prije nego se Craven stigao pobuniti, nastavi.
”Moje bose noge su prljave od blata.”

Craven zastane. “Gdje su ti čizme?”

“Zadnji put sam ih vidjela kraj potoka.”

Spusti ju na noge. “Trebao bih te dobro nalupati jer me ne slušaš.”

“Može li to pričekati?” upita meko jedva držeći glavu gore, odmarajući se na

njegovim prsima. “Bojim se da bez malo odmora, neću preživjeti te batine.”

Promrmlja nekoliko zakletvi sam sebi da neće učiniti ništa takvo, dok joj je
svlačio mokri ogrtač i bacao sa strane. I ponovo ju skida, ali ga zaustavi njena ruka.

“Što to radiš?” upita ga.

173
 Odmakne njene ruke. “Nikada ne smiješ obući mokru odjeću, i s bosim nogama,
zadobiti ćeš prehladu. Moramo te ugrijati.”

Espy se nije mogla buniti i po drugi put toga dana pusti da ju Craven skine. Nije
se brinula o njegovom dodiru. Prošli put je bilo brzo i niti malo intimno. Sada ju je
začudilo zašto je ovaj nevin dodir tjerao vrućinu kroz nju i izazivao čudne trnce.

On omota deku oko nje čim ju skine i posjedne ju na stolicu kraj vatre. Prinese
kantu vode do njenih nogu. Ona promoli ruku iz deke i prigne se, a on je odgurne nazad.

“Ja ću se pobrinuti za tvoja stopala.” Ona otvori usta u prosvjedu i Craven joj
stavi prst na usne. “Niti jednu riječ.”

Espy je bila preumorna da se buni, osim toga nije bilo nikoga tko bi joj pomogao,
a sumnjala je da bi sama uspjela.

Uzme joj jednu nogu i gurne u kantu, a ona se lecne, voda je bila hladna. On
uroni svoje velike ruke i počne joj skidati blato s noge. Bio je temeljit, ribajući svaki
centimetar stopala, prstima prelazeći između njenih prstiju, ribajući ispod i oko pete, i
Espy nije nikada osjetila nešto takvo prekrasno. Nasloni se na stolicu i zatvori oči.

Njena koža je bila nježna i meka, savršeno oblikovani prsti i blago zaobljeni
taban. Prelazio je rukom uz nogu i oko tankog gležnja, uvjeravajući se da je uklonio svo
blato. Kad je završio, osuši joj nogu ručnikom, usput se diveći onome što je ruka
osjetila. Učini ponovo isto i s drugom nogom, a kad završi s brisanjem druge noge,
pogleda gore i vidi da je u dubokom snu.

Deka na prsima joj se rastvori, ostavljajući otvoren pogled na njih. Nije bilo
sumnje, bila je prekrasna žena, i on ju je bez sumnje želio. Ali ne ovdje, ne sada. Želio
ju je budnu i željnu. Sada joj je potreban odmor i toplina.

Nježno ju podigne i odnese na krevet, ostavljajući omotanu deku oko nje i

dodajući još jedan prekrivač preko nje, a ona se je još uvijek tresla.

“Hladno mi je,” prošapče i nastavi se tresti, stišćući se u potrazi za toplinom.

174
 Buljio je u nju, boreći se s potrebom da se uvuče u krevet k njoj i otjera
hladnoću. To ne bi bilo pametno. S vremenom će se ugrijati.

Drhtavica joj se pojača.

Odlazi odmah! Njegov glas u glavi ga je upozoravao.

Zamumlja i prisili se da se okrene i krene k vratima.

“Craven.”

Bio je dovoljan njezin moleći šapat da se okrene i vrati do kreveta. Oči su joj
bile zatvorene, spavala je. Zvala ga je u snu.

“Craven.”

Treba se okrenuti i otići iz sobe i tiho zatvoriti vrata za sobom. Ne bi trebao...

Skine brzo odjeću sa sebe i gol se zavuče u krevet, tražeći si put ispod deke da
dođe do nje. Nježno makne deku i privije svoje tijelo oko nje, privlačeći ju rukama na
svoja prsa. Prebaci jednu nogu preko njezine hladne, trljajući ju par puta da je zagrije,
onda se stisne uz njena leđa. Njezina hladnoća ga prožme, ali prevlada njegova toplina
i on ju zagrli čvrsto, puštajući da upije njegovu toplinu, grijući je, čuvajući je.

Ni u najčudnijim zamislima nije mislio da će dijeliti krevet sa ženom koju je

toliko mnogo mrzio, ali nije mogao ni zamisliti da će ta mržnja nestati. Proveo je godinu
dana proganjajući ju, a ona to nije zaslužila. Pogrešno je optužio osobu koja je bila tu
da pomogne njegovoj ženi, da se bori za nju i dijete.

Aubrey je prepoznala Espynu dobrotu, a sada vidjevši i sam, razumio je zašto

mu njegova žena vjerovala toliko Espy. Istinski i od srca je brinula o ljudima, uvijek ih
stavljajući ispred sebe. Aubrey je znala da će Espy učiniti sve da spasi nju i dijete, i bila
je u pravu.

Craven je bio zadovoljan kad se drhtavica smanjila i toplina se vratila u nju.

Sada ju je mogao napustiti, ali nije mogao. Ostao je omotan oko nje. Bio je baš ondje
gdje je želio, iako čudno, ali vjerovao je da i Espy to želi. San ga konačno obuzme.

175
 ***
Espy nije željela otvoriti oči, osjetila je toplinu i udobnost. Željela je ostati čim
duže u toj udobnosti, nečemu što nije osjetila još otkako je bila mala. Primakne se još
bliže k toplini i snažnom mirisu šume i kiše. Duboko udahne i nasmiješi se i prisloni
glavu o… gola prsa.

Naglo se uspravi u krevetu, deka joj spadne s prsa do struka, zabulji se u

Cravenove tamne oči ispod. Zgrabi deku da pokrije svoje gole grudi.

“Nema potrebe da skrivaš te lijepe grudi kad sam ih već vidio više nego
jednom,” kaže, protežući ruke iznad glave.

Espyne oči se zalijepe za njegove snažne mišiće.

“Bilo ti je zima i ja sam te ugrijao,” kaže stavljajući ruke pod glavu.

“Više mi nije zima.”

“Ne, nije. Pored mene si se lijepo zagrijala.”

Osjetila je kako rumeni i okrene se baš kada se vrata naglo otvore. Dylan bane i
skoro se saplete na vlastite noge, ostane zatečen prizorom.

Craven sjedne i iznenadi se kad se Espy primakne k njemu vukući deku još više
da se zaštiti. Nježno ju obgrli, nudeći joj svu zaštitu. Zadovoljan kad se ona prisloni k
njemu.

“Mora da je jako važno kad si požurio ovdje kao da te svi vragovi gone,” Craven
kaže.

“I gone,” Dylan uspije reči.

Craven se uspravi, vidjevši ne samo brigu, nego i naznaku straha u Dylanovim

očima, nešto što se rijetko može vidjeti, njegova ruka čvršće zagrli Espy.

“Šest Warrickovih ratnika se kreće šumom prema nama.”

176
 Craven se okrene k Espy. “Ostaješ u zamku dok ti ne kažem drugačije.” Brzo
ustane iz kreveta, uskoči u odjeću i izađe bez da se obrati Espy.

Espy ostane zatečena, strah joj stisne trbuh i imala je osjećaj da će povraćati.

Kako ju je pronašao? Bila je tako pažljiva, nikada nije spominjala prošlost, baku,
Cravena, ništa što bi ju povezalo s domom. Također je bila pažljiva da na ostavi tragove,
bilo što bi upućivalo kamo je otišla.

Pritisne ruku o uznemireni trbuh, prisjećajući se riječi starog iscjelitelja.

OD ZLA NE MOŽEŠ POBJEĆI.

Craven je imao već dosta problema. Nije trebao još ovaj. Osim toga, Craven neće
imati izbora nego se povinuti Warrickovoj naredbi. Svi se podređuju Warrickovoj
naredbi.

Kucanje odzvoni na vratima i Tula uđe noseći odjeću i cipele u rukama. ”Za
tebe,” kaže, prilazeći krevetu. “Lord Craven je naredio svježu odjeću za tebe.” Položi
odjeću na krevet i tiho upita, “Je li istina? Da su Warrickovi ratnici opaženi u šumi?”

Riječ se brzo pročula u zamku i selu… zajedno sa strahom.

Tula nastavi. ”Na kraju, Lord Craven je prijatelj s Warrickom” zastane, drhtaj
prođe kroz nju na spomen njegova imena. “Ipak, bili su prijatelji nekada, više kao
braća.”

“Bili su?” Prožme ju hladnoća. Nije imala nikakve šanse protiv Warricka, ako
su on i Craven bili prijatelji, iako nije mogla pojmiti kako je Craven mogao biti prijatelj
s tako zlom osobom.

Tula potvrdi: “Bilo ih je troje, neustrašivi u cijelom Visočju. Pričalo se da se

neprijateljska vojska okrenula i predala kad je saznala da će se boriti s trojicom ratnika.
Vjerovalo se da je svaki od njih zaslužio svoj nadimak, dan od neprijatelja. Craven je
zvijer, Slain je divljak,” Tula se obgrli čvrsto, ”i Warrick je demon.”

177
 Espy je čula priče o zvijeri, divljaku i demonu, ratnicima, kad je bila u visočju, ali
nikad nije povezivala tu zvijer s Cravenom. Od onoga što je čula, trojica bezosjećajnih
ratnika su činila sve što je bilo potrebno da dođu do pobjede.

Craven nije bio bezosjećajan, iako je Warrick zasigurno bio.

“Lord Craven je rekao da morate ostati u zamku dok se ne vrati,” Tula kaže,
ometajući Espy misli. ”Sumnjam da će netko trebati liječnika. Većina će se držati svojih
koliba, čekajući da vide što Warrickovi ratnici traže tu.”

MENE.

Espy je željela da nije u pravu, sumnjala je u to i nije mogla čekati da to sazna.

Također se morala uvjeriti da je baka sigurna. Ako ju je Warrick pratio do ovdje, onda
zna za baku. Upotrijebit će ju da se osigura da se Espy vrati s njim.

“Tassu je rečeno da bude spreman s ostalim ratnicima,” Tula kaže. “Brinem se

za njega. Ne mogu vjerovati da bi se Lord Craven mogao suprotstaviti Warricku.”

Dok je Tula pričala, Espy uskoči u smeđu suknju i svijetlu bluzu. Cipele su bile
malo tijesne, ali će poslužiti.

“Sigurna sam da će Lord Craven to riješiti bez problema,” Espy kaže, umirujući
djevojku, i sama se bojeći od onog što ju čeka.

“Molim se da bude tako.” Tula doda, i onda kaže prisjećajući je: ”Doručak je
spreman.”

“Dođem za čas.”

Tula kimne i izađe i zamrzne se na mjestu kad se zvono glasno oglasi. Problijedi
i okrene se k Espy. “Warrickovi ratnici su stigli.”

178
 Espy je slijedila Tulu. Strah je stigao zajedno s Warrickovim ratnicima, bio je
očit među poslugom koja se držala zajedno, šapćući među sobom, neki su se vidljivo
tresli od straha. Nekoliko Cravenovih ratnika je stajalo na ulazu i izlazu, držeći stražu
da nitko ne uđe u dvoranu.

Nije bilo šanse da Espy prođe pored njih. Tada, donese odlučujuću odluku, i
nadala se ispravnu. Ode do Tassa koji je stajao kod bližih vratiju.

“Trebam razgovarati s Lordom Cravenom,” kaže mu i on odmah niječno

odmahne glavom, ona požuri dodati, ”Warrickovi ratnici su došli po mene.”

Tassova usta padnu otvorena i on se zabulji u nju u pokušaju da nađe smisao u

njenim riječima, iznenada se prene iz šoka, kimne, i da znak drugom ratniku da ga
zamjeni i izjuri van.

Espy se pripremi na ljutoga Cravena, ali kad on uđe u dvoranu prilazeći moćnim
hodom, bila je iznenađena brigom na namrštenom čelu i tamnim očima. Uzme ju za
ruku i odvede u svoje odaje.

“Što misliš s time da su Warrickovi ratnici došli po tebe?” upita ju, držeći ju i
dalje za ruku, kao da će ju netko otrgnuti od njega.

Sumnja se uvuče u Espy i ona povuče ruku prema trbuhu. Nadala se da je donijela
dobru odluku povjerivši se Cravenu.. “Kada si me otjerao sa svoje zemlje i okolice,
nisam imala izbora, nego otići u visočje. Išla sam od sela do sela, mjesta do mjesta,
pomažući bolesnima u zamjenu za zaklon i hranu. Klonila sam se glavnih puteva jer su
opasni za ženu samu. U jednom selu, gospodar me odveo u tamnice gdje mi je naredio
da se pobrinem o čovjeku kojega je mučio. Želio je da ga izliječim dovoljno da ga može

179
nastaviti mučiti. Jednog dana sam mu rekla da je čovjek umro, iako nije umro. Znala
sam da se neće truditi da ga zakopaju, nego su ga samo bacili u šumu. Ja sam ga sklonila
i liječila.”

“Arran, čovjek o kome si mi pričala,” Craven kaže.

Espy kimne. ”Arran je preživio i napustio taj kraj čim je bio sposoban za put.
Pronašao me je nakon mjesec dana i pričao mi o ostalim nevinim ljudima koji su isto
bili mučeni i zamolio me da mu ih pomognem spasiti.”

Craven ju zgrabi za ramena. ”Nemoj mi reći da si spašavala zatvorenike iz

Warrickove tamnice.”

“Jesam ali,” oklijevala je “da mogu to učiniti prvo sam bila njegova
iscjeliteljica da zadobijem njegovo povjerenje.”

“Nitko nije zadobio Warrickovo povjerenje, a oni koji ga izdaju beskrajno budu
mučeni.”

Espy pomisli da se Craven trese, ali to je bila ona koja drhti. “Izliječila sam i
spasila mnogo njegovih ratnika kao i njega, vjerovao je da nije bilo nikoga tko bi mu
naudio,” objasnila je pokušavajući naći smisao o neustrašivom ratniku. “Nije niti
saznao, uspjela sam spasiti nekoliko života od sigurne smrti. To je bilo kada su
dovedene tri žene u sobu za mučenje i znala sam da je moje vrijeme tamo isteklo. Nisam
mogla dugo čekati, morala sam ih spasiti inače će umrijeti.”

”Dvije sam oslobodila, za jednu je bilo prekasno”, bol joj ispuni lice kad nastavi.
”Ja sam bila uhvaćena dok sam bježala iz tamnica. Borila sam se svim snagama, jer
sam znala što me čeka ako me uhvate. Radije bih umrla boreći se nego da me uhvate.”

“To objašnjava one masnice i ozljede koje si imala kad si stigla, a kako si zaradila
taj ožiljak?” Craven pita, ljut što je sve prošla jer ju je on otjerao iz jedinog doma, trbuh
mu se zaveže u čvor od muke.

Espy potvrdi. ”Borila sam se, a onda je čuvar potegnuo nož.” Zadrhti,
prisjećajući se osjećaja kad je nož zarezao kroz njeno meso..

180
 Craven spusti ruke s njenih ramena na kukove. “Kako si uspjela pobjeći?”

“Na sreću sam uspjela zgrabiti komad ploče i razbila je o čuvarevu glavu i
odgurnula ga jako, pao je na jedan stroj za mučenje.”

“Warrickov zamak je kao tvrđava. Kako si izbjegla njegove ratnike?”

“Bila sam njihov liječnik kojemu su vjerovali. Zašto bi me zaustavili? Ionako

su bili prezauzeti u borbi s vatrom.”

“Kojom vatrom?”

“Vatrom koju sam podmetnula u tamnici prije nego sam izašla.”

Craven okrene očima. “Ti si podmetnula vatru u Warrickovom dvorcu?”

Espy potvrdi. „Nadala sam se da će ih to omesti u otkrivanju moje krivice, i dati

mi vrijeme da odem daleko. Kako nisu znali ništa o mojoj prošlosti, nadala sam se da
me neće pronaći. Došla sam ovdje jer sam znala da ono što me čeka ovdje nije ni blizu
od onoga što bi mi Warrick učinio. I željela sam se vratiti baki, i ponovo osjetiti njenu
ljubav, pošto nisam osjetila ni malo ljubavi od kada sam otišla odavde.” Spusti bradu
na prsa na čas, prije nego ga pogleda. “Žao mi je. Nisam ti željela donijeti ovu nevolju
i opasnost. Otići ću s Warrickovim ratnicima.”

“Nećeš,” Craven oštro naredi.

Ona podigne glavu, iznenađeno. “Warrick neće donijeti zlo tebi i klanu nego i
mojoj baki također, ako ne pođem s njima. Moram ići s njima.”

Craven približi lice bliže k njenom, na njen ožiljak, podsjetnik na ono što je
preživjela. ”Ti ne ideš nikuda, i bit ćeš tiha dok razgovaram s Warrickovim ratnicima.
Želim da mi to obećaš...”

“Ali...”

“Obećaj,” naredi joj strogo.

“Imam li izbora,” ona kaže, znajući da je besmisleno raspravljati s njim.

181
 “Napravila si svoj izbor vrativši se ovdje k meni. Sada je na meni da to riješim.
Obećaj,” podsjeti ju.

“Dajem ti svoju riječ,” Espy kaže i nekako osjeti olakšanje.

Craven ju uzme za ruku i povede do dvorane.

Espyno srce poskoči u prsima kad ugleda Warrickove ratnike. Nosili su crne
ogrtače s kapuljačama koje su im prekrivale dio lica, dajući im izgled ratnika smrti.
Mačevi su visjeli na njihovim kukovima, prijeteći onima koji bi ih pokušali napasti.
Bila su šestorica, šestorica koja mogu napraviti više štete nego šezdesetorica.

Jedan istupi i skine kapuljaču. “Warrick nas je poslao da vratimo njegovu

iscjeliteljicu.” Kimne k Espy, “Ovu ženu.”

“Niti riječi pozdrava, Roark, samo zahtjev?” Craven pita, zaključavši pogled s
njim.

Poznavao je Roarka, iako ne tako dobro kao Warricka. Bio je hrabar borac, jači
od većine muškaraca, iako na pogled nije izgledao tako. Bio je mršav, svaki dio njega
bio je ispunjen mišićima, upozorenje svakome tko bi želio dokazati drugačije. Imao je
tamnu kosu, kraću nego ostali, oblika koji su žene voljele, ali za njega je postojala samo
jedna žena, njegova supruga Callie. Također je bio desna ruka Warricka.

“Ovdje sam samo zbog jedne stvari, Craven… da vratim iscjeliteljicu Warricku.
Ne želi ti zlo i vjerujem da si svjestan posljedica ako se ona ne vrati sa mnom.”
Roarkove plave oči odu do Espy. ”Nitko neće stradati dok god se vratiš sa mnom.”

Espy nije željela da drugi pate zbog nje, ali dala je obećanje Cravenu da će držati
jezik zavezan… sve dok ne bude drugog izlaza nego poći s Roarkom.

“Ona ne ide nikamo,” Craven kaže s toliko sigurnosti da su Roarku obrve skočile
u zrak.

182
 Roark odmahne glavom. “Ne mogu vjerovati da bi bio toliko glup da se ne
pokoriš Warricku, ali uvijek si posjedovao nevjerojatnu hrabrost. Ovaj puta, kako god,
je nepotrebna.”

“Ne mislim tako,” Craven ga izazove.

“Ne budi budala...”

“Warrick je taj koji je budala i misli da ću mu dati… svoju ženu!”

Totalna tišina se razlije dvoranom, niti jedna riječ nije izgovorena, niti jedan
zvuk se nije čuo. Jedino pucketanje vatre i ono se kao utišalo.

“Vrati se Warricku i reci mu da zvijer ne predaje ono što je njegovo. Ako želi
moju ženu, morat će se boriti sa mnom,” Craven kaže. “Dobit ćete hranu i piće, i krenite
svojim putem, jer pod ovim uvjetima, niste dobrodošli ovdje.”

“Warrick bi želio saznati novosti odmah. Odlazimo sada,” Roark kaže i okrene
se prema izlazu, onda se obrati Espy: ”Moja žena je vjerovala da si joj prijateljica.”

Espy hrabro istupi, Craven joj uzme ruku u svoju. “Callie zna da sam joj prijatelj.
Ti si taj koji sumnja.”

Dylan priđe Cravenu čim se vrata za njima zatvore.

“Pošalji odred da ih slijedi da se uvjerimo da su napustili okolicu i da se nisu

sastali s još Warrickovih ratnika. Također pošalji glasnika i uvjeri se da ga ne prate
prema Klanu MacVarish. Tamo je nedavno stigao svećenik na Owenov zahtjev. Neka
ga glasnik odmah dovede ovamo,” Craven naredi.

“Oženiti ćeš Espy?” Dylan upita.

“To je jedini način da ju zaštitimo,” Craven kaže.

Espy progovori: “Žrtvovati sebe zbog mene nema smisla.”

“Neću spasiti samo tebe od groznog mučenja i smrti, nego ću zaštititi i svoj
klan,” Craven kaže.

183
 “Tvoj klan će biti siguran ako me pustiš s njima,” Espy komentira.

“Ali ti nećeš biti.” Craven kimne Dylanu. ”Pobrini se za to.”

“Zašto se želiš oženiti mnome, kad si mi želio istu sudbinu kao i Warrick?”
Espy pita kad je Dylan izašao.

Opet uzme njenu ruku i povede je prema svojoj odaji. ”Ti me još ispituješ dok ja
spašavam tvoj život?”

Čim uđu u sobu, Espy iščupa ruku iz stiska. “Spašavaš me jednog pakla, da bih
živjela u drugom?”

Priđe joj bliže i prigne blago glavu. ”Misliš da će biti pakao biti mojom
ženom?”

“Već sam vidjela dovoljno mržnje da znam da će biti pakao živjeti s čovjekom
koji me prezire.”

“Ne mrzim te, ne više. Moja mržnja je bila pogrešna. Osim toga, nemaš izbora.
Bit ćeš moja žena i točka.” Cravenove oštre riječi spriječe ju u protestu. “Niti jednu riječ
više.”

Niti riječ. Imala je ona puno toga da mu kaže, ali je držala jezik za zubima. On
je, nakon svega, priznao da je njegova mržnja bila pogrešna i to je ipak nekakav početak.
Ali, ako je više ne mrzi, što onda osjeća prema njoj? Šutjet će kako joj je rekao.
Drugačije ne ide. Ništa što kaže neće promijeniti njegovu odluku, a zašto bi se bunila?
Nije se željela vratiti Warricku. Željela je ostati ovdje i ako to zahtijeva brak s
Cravenom, zašto da se žali?

Za istinu, Craven joj je ukrao dio srca već kad ju je prvi puta poljubio. Nije si
mogla objasniti kako se mogla zaljubiti u čovjeka koji ju je mrzio, iako pogrešno. Ali
ipak je nešto postojalo među njima, makar je smatrala da su to samo neostvarene
fantazije. Tako da je postojala ipak mala mogućnost da je jedan dio želje da se oženi
njome taj jer osjeća nešto prema njoj?

184
 Kucanje na vratima ih oboje prene.

Dylan žurno uđe. “Warrickovi ratnici su krenuli prema Cyri i drugih šest im se
pridružilo sa zapada.”

“Roark nije budala. Želi potvrditi ono što sam mu rekao,” Craven kaže.

Dylan priđe Cravenu. “Ne možemo stići do Cyre prije nego Warrickovi ratnici
stignu.”

“Ne možeš ju ostaviti da im se sama suprotstavi,” Espy inzistira, strah za bakinu

sigurnost ju prožme. Odmahne glavom. “Kako Roark zna da je Cyra moja baka?”

Craven ju pogleda čudno. “Warrick zna sve.” Okrene se prema Dylanu. “Onda
se požuri i dovedi svećenika ovdje. Želim to obaviti tako da Roark odnese istinu
Warricku.”

Espy se okrenula od dvojice muškaraca dok su razgovarali. Vidjela je pitanje u

Cravenovim očima. Znala je da će ju kad tad pitati. Kako je čuvala tajnu tko je od
Warricka?

“;isliš li da će te napasti?” Dylan upita sa zabrinutošću.

“Teško je reći. S Warrickom nikada ne znaš. Zbog toga dobiva tolike bitke, on
je nepredvidiv. Bilo je toliko puta da će odustati od borbe, da bi se okrenuo i jednim
udarcem nokautirao čovjeka.”

Cravenove riječi su joj povratile sjećanja i ona se instinktivno približi njemu i

kaže: ”Često sam svjedočila njegovoj nepredvidivoj ćudi i održavala sam distancu od
njega, koliko god sam mogla.”

“Potraži svećenika, Dylan,” Craven mu naredi i uzme Espynu ruku. “Čekat

ćemo ga zajedno u dvorani.”

185
 ***

“Seanmhair!” Espy zajeca kad ugleda baku kako ulazi u dvoranu zajedno sa
svećenikom.

Cyra raširi ruke i unuka joj uleti u zagrljaj. Tanke ruke ju oviju u čvrsti zagrljaj.
Osmijeh joj obasja lice kad se razdvoje. “Udat ćeš se za Lorda Cravena?”

Craven odgovori umjesto nje, slijedeći ju dok je žurila k baki. “Nemamo

vremena za objašnjenja, Cyra. Nakon razmjene zavjeta, Espy će vam objasniti sve.”
Ode razgovarati sa svećenikom.

Cyra kimne i čvrsto stisne unuci ruku, nakon što ju poljubi u obraz, kaže: “Drago
mi je što sam bila u posjeti Owenu, inače bih propustila ovaj važan dan.”

Espy joj priđe da joj kaže da nema ništa posebnog u tome, iako joj je bilo drago
imati baku kraj sebe. Smiješak u Cyrinim očima i osmijeh na licu zaustave svaki Espyn
komentar.

“Ljubav se rađa. Pusti da se dogodi,” baka joj veselo kaže.

“On me ne voli.” Je li to bila tuga u njenom glasu?

“Ne bi te oženio da te ne voli.”

“Ženi me da me spasi od zla, da poštedi svoje ljude patnje,” Espy ju ispravi.

Cyra odmahne glavom. “Ženi te jer mu to srce kaže i ni zbog jednog drugog
razloga.” Espy počne prigovarati, ali ju baka zaustavi. “Nitko ne govori zvijeri što da
radi, zapamti to.”

“Espy.”

Naglo se okrene na Cravenov poziv.

186
 “Idi k njemu, brine se za tebe,” kaže joj baka i nježno ju gurne, i ode na mjesto
gdje će gledati unuku kako razmjenjuje zavjete s Cravenom. Srce joj ispuni radost dok
je gledala kako sjedinjuju ruke. Kako Craven zatvara duge prste oko Espynih s
namjerom i snagom, kako joj prilazi bliže, prisvajajući ju da svi vide, ali najviše od
svega način na koji njegove tamne oči promatraju njenu unuku, učinilo joj je da joj srce
poskoči od radosti. Vidjela je već taj pogled u Williamovim očima za njenu kćer Sidru.
Pogled koji kaže tvoj sam sad i zauvijek.

Je li on to shvatio ili ne, nije znala, ali saznat će uskoro da njena unuka neće
ukrotiti zvijer… nego će ju osloboditi.

187
 Espy sjedne u dvoranu razgovarati s bakom dok Craven ode van čekati da se
Roark vrati. Neće otići dok ne potvrdi da su Craven i Espy vjenčani, jer to će biti prvo
Warrickovo pitanje kad se Roark vrati.

Svećenik je bio prezadovoljan da prisustvuje potvrdi o braku, ali kad je čuo tko
ju želi potvrditi, želio je odmah otići. Craven mu nije dao izbora, zato mu je dao riječ
da će ga zaštititi.

Espy je čula svećenikovo mrmljanje, da nijedan čovjek nije siguran od lorda

demona.

“Ostati ćeš dan ili dva. Seanmhair?” Espy upita s nadom.

“Ne trebaš sada mene ovdje, friško vjenčana,” Cyra potapša unukinu ruku.
”Osim toga, imam jednu ženu koja treba liječenje, moram se pobrinuti za nju.” Kratko
joj kimne. ”Njezina duša treba liječenje više nego tijelo. Tako malo znam o njoj, jer
jedva govori, riječ ili dvije i onda zašuti”

Nešto potakne Espy da pita: ”Znaš li njeno ime?”

“Još mi ne vjeruje. Ona je tako mala, mršava i krhka. Jedna ruka joj je izgleda
pretrpjela ozljedu, dva su joj prsta skvrčena i...”

Espy ju prekine. “Je li kod tebe u kolibi?”

“Željela bih da je, ali ne želi mi reći gdje živi. Jednostavno se pojavi na mojem
pragu svaki drugi dan i ja ju nahranim, pobrinem se za ozljede, i...”

Opet ju Espy prekine “Danas dolazi k tebi.”

188
 Cyra potvrdi. ”Zato moram ići.”

“Da, moraš ići da ju njeguješ. Potrebna si joj,” Espy kaže, ustajući i grleći baku.
”Uskoro ću te posjetiti.”

Cyra se osmjehne. “Zapamti, prepusti se. Sve će biti dobro.”

Espy ponovo zagrli baku, čvršće ovaj put. “Volim te, Seanmhair.”

“I ja tebe,” Cyra kaže.

“Ispratit ću te do konja,” Espy kaže, ali uskoro su saznale da nitko ne može

izaći bez dozvole Lorda Cravena.

“Ali moram se za nekoga pobrinuti,” Cyra pokuša objasniti.

“Molim te idi i objasni Lordu Cravenu i traži ga dozvolu da baka može otići,”
Espy kaže Tassu i ne za dugo vrati se s odobrenjem da može ići.

Zvona se oglase drugi put toga dana, obavještavajući sve da su se Warrickovi

ljudi vratili. Ratnici izađu pred dvoranu sakupljajući se vani, bez da su zamijetili kako
su se Espy i Cyra iskrale van kroz kuhinju.

Kada je vidjela da je baka na sigurnom, požuri do štale. Nije bilo nikoga, svi su
se pridružili bliže ka zamku da vide kako će Craven obraniti klan. Zajaše Trumblea i
povede ga prema šumi.

***

Craven je stajao na stepenicama zamka, sa svećenikom pored sebe kad je Roark

ušao u dvorište. Ovaj put je došao s više ratnika. Kad su zaustavili konje, Craven
podigne ruku prije nego Roark progovori. “Ako mi Warrick želi nešto reći, neka kaže
osobno. Espy i ja smo vjenčani i ništa to neće promijeniti. Ovaj svećenik će to
potvrditi.”

189
 Svećenik nervozno kimne, sav se tresući.

Roark je ignorirao prestrašenog čovjeka. “Izdala je Warricka.”

“Espy je učinila što je mislila da je ispravno,” Craven ga ispravi.

“Nije na njoj da o tome odlučuje,” Roark prigovori.

“Nije ni na tebi da o tome odlučiš. To je između Warricka i mene. Kao što sam
rekao, neka Warrick govori u svoje ime. Sada odlazite. Nema više ništa da se kaže,”
Craven naredi.

Roark bijesno pogleda Cravena. “Ona laže. Nama nije poznata kao Espy. Tko je
stvarno ona i o čemu još laže?” Okrene konja i pođe, njegovi ljudi ga slijede i Craven
je znao da to nije kraj.

Ona laže. Tko je stvarno ona? Riječi su mu odzvanjale u ušima zajedno s

odgovorom. Žena koja ima dobru dušu i učinila bi sve da zaštiti nevine i bespomoćne.
Žena koju sada zove suprugom.

Nije mislio da će se ponovo oženiti, ovo nije pravi brak kao s Aubrey. Imali su
veliku svadbu, s puno prijatelja koji su došli proslaviti s puno hrane i pića. Muzika je
svirala, pjesme su pjevane, priče su pričane, i čekala ih je svijetla budućnost.

Što će biti sa Espy i s njim? Nije znao, ali želio je saznati. Shvatio je da je razvio
ovisnost o njoj, i iz nekog razloga, želio je da ostane u njegovom životu.

Stalo mi je do nje.

Skoro je odmahnuo glavom. Možda ju samo želi, ali hoće li to biti dovoljno da
brak opstane? Samo će vrijeme pokazati.

Uđe u dvoranu očekujući da nađe Espy u razgovoru s bakom. Samo su sluge

bile ondje i osjeti grč u trbuhu. Nije bilo razloga da pobjegne sada kad su vjenčani, onda
kuda je otišla?

Tula uđe u dvoranu i on požuri da ju pita je li vidjela Espy.

190
 “Ne, moj lorde, još od vjenčanja ju nisam vidjela. Bila sam zauzeta pripremajući
vaše odaje. Možda je otišla u kolibu za liječenje da vidi da li ju netko treba.”

Craven ju otpusti s mahanjem ruke i okrene se i ugleda kako mu Dylan prilazi.

“Jedan ratnik slijedi Roarka i njegove ljude da budemo sigurni da se nisu

zadržali u okolici,” Dylan kaže, zaustavljajući se pred Cravenom.

“Roark će poslati poruku Warricku i ostat će ovdje dok ne dobije odgovor. To

bi Warrick očekivao.”

“Warrick će doći ovamo?”

Craven kimne. ”Osobno će se suočiti sa mnom, iako neće odmah doći. Čekat će
i onda jednog dana će doći i zahtijevati svoje.”

“On će htjeti Espy?”

“Željet će nešto. Vidjet ćemo,” Craven kaže, ne djelujući zabrinut. “Jesi li vidio
Espy?”

“Tass je rekao da je Cyra morala otići se pobrinuti za nekoga i Espy ju je

otpratila do konja.”

Leith dojuri i bez daha i kaže: ”Trumble je nestao.”

Dylan se okrene prema Cravenu. “Zašto bi Espy išla s Cyrom?”

Leith otrese glavom, rukom pritisnutom na prsima.

“Espy nije otišla s Cyrom?” Dylan ga upita.

Leith proguta par puta, pa progovori: ”Vidio sam kako Cyra odlazi sama.”

“Pripremi mog pastuha, Leith,” Craven kaže mladiću i on otrči brzo.

“Trebat ćeš tragače i vojsku jer Roark i njegovi ratnici se nalaze u okolici.”

191
 Craven potvrdi. Srce mu je nabijalo u prsima, da je mislio da će iskočiti iz grudi.
Nije znao zašto je otišla onog trenutka dok nije pazio. Želio ju je pronaći živu i zdravu,
a onda će se pobrinuti da dobije što je zaslužila jer je tako neposlušna.

***
Espy se probijala koliko je god mogla tiše, pješice, kroz šumu. Privezala je
Trumblea za jedno drvo kad se šuma prorijedila. Tlo je bilo posipano ljubičastim
cvijećem, kao tepih pun boja, u proljeće. Dok je bila mala uživala je u takvoj ljepoti,
iako se nije usuđivala dirati, baka ju je upozorila da ono pripada vilama, i zato ih je
trebalo ostaviti da se one koriste njime.

Danas, ionako, nije bilo vremena za uživanje. Morala je doći do tajnog mjesta,
onoga gdje je išla kao dijete i nastavila ići kao odrasla, posebno kad ju je srce boljelo.
Došla je kad su joj majka i otac umrli, i iako je baka znala gdje je, nikada ju nije
uznemiravala.

To je podijelila samo s jednom osobom… Adarom.

Espy se osvrne oko sebe, učinilo joj se da čuje korake, ali kako je Trumble ostao
miran, to je bilo nemoguće. Nastavi hodati, strahujući da će Warrickovi ratnici pronaći
Adaru i odvesti ju nazad u tamnicu. Nije to mogla dopustiti. Nije oslobodila Adaru samo
da ju opet zarobe.

Širom otvorenih očiju i pažljivog koraka, krene k mjestu koje joj je davalo
utjehu i spokoj. Nasmije se kad ugleda malu napuštenu kolibu. Unutar nje je izraslo
drvo, grane su mu se izvile kroz prozore, a vrh probio rupu na krovu. Ulazna vrata su
visjela na jednu stranu, zaštićena prepletenim granama i grmljem.

Espy je uvijek zamišljala da ju je šuma prigrlila u svoje naručje i štitila ju od

svega. Ispričala je Adari sve o toj maloj kolibi, i mogla je razumjeti zašto je došla
ovdje… Adara se željela zaštititi od zla.

192
 “Adara,” Espy ju zazove tiho. “To sam ja, Espy i Trumble. Sami smo. Nitko nije
došao niti nas je slijedio.”

Jednom kad je pristala pomoći Arranu, naučio ju je kako sakriti tragove, tako da
ju nitko ne može slijediti. I sad joj je dobrodošlo to znanje, jer bez sumnje njen suprug
će ju slijediti i tražiti.

Suprug.

Otrese glavom. Nije sada imala vremena da razmišlja o suprugu. Suočit će se s

posljedicama kada se vrati. Trenutno je bilo najvažnije uvjeriti se je li Adara sigurna.

“Adara,” pozove ponovo. “Roarkovi i Warrickovi ratnici su u blizini.”

“Znam,” Progovori nježni glas.

Espy promatra kako Adara izlazi iza grmlja. Pokrpana smeđa suknja i
izblijedjela košulja visjele su na bolno mršavom tijelu, ali kako bi mogla i biti drugačije
nakon boravka u Warrickovoj tamnici. Činila se niža nego se Espy sjećala, upola od nje
same. Njen blijedi izgled činio ju je krhkom, iako njena ljepota nije nestala. Tamno
plave oči dodavale su ljepotu, ali boja njene kose je upadala u oči. Bila je prekrasne
plave boje, prošarana crvenim i bijelim pramenovima, još bi izgledala divnije da je
duža, sada je bila duga samo do ramena, bila je odrezana nožem kad je dovedena u
Warrickovu tamnicu.

Pridržavala je desnu ruku s dva zgrčena prsta na trbuhu. Espy je željela da je

mogla izliječiti te prste, ali stigla je puno kasnije u tamnicu, od kad je zadobila tu ozljedu
i bilo je prekasno da izravna prste, puknute kosti su već srasle.

“Warrickovi ratnici su ovdje zbog mene, ne zbog tebe,” uvjeravala je Adaru,

”svejedno moraš ostati pritajena dok ne odu.”

Adaraine oči se rašire.

193
 “Lord Craven će se pobrinuti za njih,” Espy kaže s ponosom u glasu, dok je
govorila suprugovo ime. Opet… suprug. Može si samo zamisliti koliko će biti ljut kad
otkrije da je nema, ali opet, ova situacija je bila važnija.

“Jesi li ti sigurna?” Adara upita kao da nije vjerovala u tu mogućnost.

“Jesam,” Espy se iznenadi sa brzim odgovorom. Uopće nije oklijevala. Bila je

uvjerena da je sigurna s Cravenom.

“Došla sam ovdje ….” Adara zustavi riječi kao da nisu važne spomena.

“Da budeš na sigurnom.”

Adara odmahne glavom i rukom.

“Nisi sigurna?”

“Nikada nisam na sigurnom,” Adara kaže, dok se strah pojavljivao u njenim

očima.

Espy pristupi bliže. “Pobrinut ću se da budeš sigurna. Ostat ćeš ovdje. Nitko te
neće pronaći. Donijet ću ti hranu i moja baka će te njegovati. Te ozljede nisu još
zacjelile.

Adara zadrhti kad se prisjeti svega.

“Razgovarat ćemo, ali ne sada jer se moram vratiti u zamak, a ti moraš ostati
pritajena, barem dok budemo sigurne da su Warrickovi ratnici otišli.”

Adara kimne.

“Željela bih se povjeriti baki...“

Adara odmahne glavom i rukom, upozoravajući ju. “Nije sigurno.” Otpremi ju

rukom. “Idi.”

Espy počne govoriti, ali Adara odmahne glavom i nestane iza grmlja.

194
 Espy je znala da nema načina da ju izvuče iz sigurnog mjesta. Previše je propatila
da bi više nekome vjerovala. Znala je tako malo o Adari, ali dovoljno da zna da ju je
prevario netko tko je tvrdio da ju voli.

Jednom je rekla Espy da bi mogla živjeti vječno na tajnom mjestu i Espy se pitala
da li tako i namjerava učiniti.

Mrak će stići prije nego stigne do zamka, ali to joj neće pomoći. Suočit će se s
posljedicama kakve god bile. Ne želi vidjeti Adaru opet u Warrickovoj tamnici. Ta žena
ne bi preživjela još jedan dan tamo.

Požuri se vratiti u zamak. Craven ju sigurno traži okolo i ona se nadala da će se

vratiti prije njega. Razmišljala je koji izgovor bi mogla ponuditi i jedina mogućnost je
da je željela da baka sigurno dođe kući. Nije znala hoće li prihvatiti objašnjenje, nadala
se, jer nije imala ništa drugo da mu ponudi.

Espy uđe u štalu što tiše je mogla, nije bilo nikoga u blizini. Svi su se već
smjestili na počinak u svoje kolibe i s bljeskom munje i početkom kiše, tamo bi i trebali
biti.

Trgne se kad opazi Cravenovog pastuha dok je vodila Trumblea na njegovo

mjesto. Noć, je nema sumnje, prisilila Cravena da prekine potragu. Ili nije mogao
pronaći tragove? Kako god bilo, suočit će se s vrlo ljutim suprugom.

Suprug.

Prisloni obraz uz Trumbleovo lice. “Imam supruga, Trumble. Koji me ne želi,

iako ponekad mislim da ne zna što želi, tuga ga obuzima. Ne mogu ga kriviti. Vidjela
sam kako moj otac tuguje i dalje za majkom. Jednostavno nije mogao živjeti bez nje.”
Potapša konja. “S ljubavlju dolazi velika sreća i velika tuga. Možda sam sretna što ne
poznam takvu ljubav.”

Trumble strese glavom i lupi kopitom o zemlju i odmakne se u lijevo.

Espy se smrzne na mjestu. Nije bila sama. Netko je bio tamo.

195
 “Ali ćeš upoznati posljedice jer ne slušaš svog supruga.”

Espy priđe bliže prema Trumbleu kad munja bljesne kroz prozor, obasjavši
Cravena kako izlazi iz sjene. Ili se sjena razdvojila od njega. Njegova veličina ju uvijek
impresionira, visok, velik, snažno građen, sada još i više, ramena mu se prostiru u
nedogled, a lice mu je bilo ozbiljno, obrve ljutito naborane, tamne oči isto tako. Tako
zastrašujući izgled bi ju trebao preplašiti, ali nije, ne jer kad su joj oči pale na njegova
prsa, drhtaj prođe kroz nju, prisječajući ju kako joj je bilo udobno na njegovim prsima,
okružena snažnim rukama, držeći je, tješeći, štiteći ju.

Moj suprug.

Craven je bio njezin suprug. Je li to istina ili će se probuditi i shvatiti da je ništa

više nego samo san? Osjetila je kako joj se srce popelo u grlo.

Craven posegne, ruka mu uhvati njenu, i povuče ju dalje od pastuha, koji nije
bio sretan s njegovom prisutnošću, lupajući kopitom u protestu.

“Smiri ga,” Craven joj naredi kad ju privuče do sebe.

“Polako, Trumble. Sve je u redu,” Espy kaže mirnim glasom i konj se

momentalno smiri.

Craven ne progovori ni riječ dok ju vodi do drugog kraja štale, otvarajući vrata,
samo da se nađe suočen s pljuskom. Zalupi vratima i odvuče Espy u prazni dio štale.

Odbljesci munja su bili jedino svjetlo u štali, bljeskajući iznenada i obasjavajući

bijes u Cravenovim očima i na licu.

Došlo je vrijeme da trpi posljedice svojih djela.

196
 Craven sagne glavu skoro dotičući njeno lice. “Želim čuti istinu iz tvojih usta
ili…..”

Espy krene govoriti, pokušavajući objasniti, kad iznenada njeno srce progovori.

“Mislim da se zaljubljujem u tebe, Craven. Ne znam točno kada i ne mogu

objasniti. Dogodilo se iznenada i svakim danom je sve jače. Što više vremena provedem
s tobom, to želim još više vremena provesti s tobom. Nema nikakvog smisla i ne bih ti
to trebala govoriti, ali si ne mogu pomoći.” Naglo se zaustavi ostavši bez riječi. Ili strah
od njegove reakcije joj zaveže jezik?

Odbljesak munje ponovo obasja upozorenje u njegovim tamnim očima kad

kaže: “Nemoj voljeti zvijer, on će ti donijeti samo bol.”

Espy položi ruku na njegova prsa. “Prekasno. Zvijer već ima moje srce.”

Craven odmahne glavom pa položi čelo na njeno. “Dajem ti još jednu šansu i
svoju riječ. Bježi od zvijeri prije nego bude prekasno, i nikada te neće dirati.”

Spusti ruku s nje, podigne glavu i pogleda u nju, pokušavajući ju prestrašiti ili
možda pokušavajući obuzdati zvijer u njemu. Nije znala i nije marila.

“Ne mogu pobjeći od tebe, Craven. Moje srce će puknuti ako to učinim i umirat
ću svaki dan pomalo bez tvog dodira. Znam da sam luda. Ti nikada nećeš mariti za mene
i svakako me nećeš voljeti, ali moje srce neće slušati. Pokušavala sam ignorirati i
zanemariti osjećaje, sasvim sigurno ne želim pobjeći od tebe. Dosta sam bježala.

Craven osjeti bijes, mržnju, životinjski bijes u sebi, koji su bez razmišljanja ili
razloga tražili osvetu, kako se povlači u tamu gdje se skrivao i čekao. “Ulaziš mi u san,
prva si misao kad se probudim. Tijelo mi žudi za tobom, sve više i više čim te dotaknem.
Ukrutim se samo na pomisao o tebi, ali... draga. Ne znam mogu li ti to obećati.”

Posegne za njim, u strahu da će se odmaknuti i kad mu dotakne obraz, on se

lecne, ali ipak stane miran. “Imam dovoljno ljubavi za oboje.”

Craven ju je želio, tijelo mu je gorjelo za njom…. ali voljeti ju?

197
 Korakne prijeteći prema njoj, želeći ju prestrašiti i ona ustukne, i on se prisili
svom snagom da ne posegne za njom, ali nije, i ona nije pobjegla.

Brada joj se digne u protestu. “Ne bojim se zvijeri.”

“Onda si luda,” kaže ljuto.

“Zvali su me mnogim imenima i preživjela sam. Ne možeš, nećeš me prestrašiti,

i nećeš me zaustaviti da te volim.”

Iz prsa mu krene režanje, ali prije nego izbije van, Espy mu priđe bliže i pritisne
usne na njegove.

Craven zgrabi punu ruku njene kose kad ju primi za zatiljak i nagne ju unazad,
odmičući joj usne. “Jednom kad te potvrdim, kad te učinim svojom, moja si zauvijek.”
Neka mu Gospodin pomogne, tako je to želio. Želio ju je za sebe zauvijek.

Blagi osmijeh joj se proširi licem. “Ja sam već tvoja zauvijek.”

On spusti svoja usta na njezina s režanjem duboko u prsima. Ništa mu nije bilo
tako ukusno i slatko i mislio je da je se neće moći zasititi nikada.

Ruke mu obgrle njene kukove i on ju podigne sa zemlje i dalje ljubeći ju, hraneći
se njome. Usne su joj bile željne i gladne kao i njegove i mrzio je prekidati poljubac i
na kratko, ali je, naređujući joj. “Ovij noge oko mene.”

Napravila je to, noge su joj obgrlile njegove kukove čvrsto i njegova usta ponovo
pronađu njezina, poljubac je bio još više zahtjevan nego prije. Krene do zida štale,
pritiščući ju uz zid.

Otrgne usta od njenih, tresući glavom. “Gorim za tobom, želim te kao nikoga.”
Spusti joj bluzu i otkrije jednu dojku, spusti usta da joj okusi bradavicu. Već dugo,
očajno dugo, a bila je tako ukusna.

Muškost mu se probudila i rasla sve više zahtjevajući. Nije želio ništa više nego
ukliznuti u nju i osjetiti ju oko sebe i zatim prosipati sjeme u nju beskonačno.

Djevica.

198
 Glas mu odjekne glasno u glavi, podsjećajući ga da još nije upoznala muškarca.
To je bio njezin prvi put, ako će joj vjerovati, a vjerovao je.

Zgrabi njenu ruku i povede ju pod svoj kilt. “Dodirni me,” kaže joj.

Espy nije trebalo siliti. Željela ga je dodirivati, osjetiti njegovu dužinu znajući
da joj pripada. Dahne kad osjeti njegovu debljinu i svilenu tvrdoću, instinkt ju je vodio
i ona ga dobrovoljno pomiluje.

“Čvršće. Jače,” kaže zahtjevno.

Radije je htjela uzeti si vrijeme i uživati, ali je učinila kako je zahtjevao, stisne
ruku oko njega čvrsto ga milujući, formira ritam i kad on makne svoju ruku, njem ritam
se pojača.

“Jače,” naredi i ona ga posluša.

Vlaga među njenim nogama se pojača dok ne osjeti mokrinu tamo, znajući da joj
samo on može to olakšati. Pokuša ga privući bliže k sebi, ali ju je držao na distanci i
frustriranost je rasla u njoj.

Uspori pokrete i on joj zareži u uho. “Nemoj prestati.”

Učinila je kako joj je rekao, njena želja je rasla mučeći ju.

Glava mu iznenada padne unazad i on zastenje dugo i ona osjeti kako joj je prolio
svoje sjeme u ruku. Uspori pokrete.

“Ne,” krikne kad mu se čelo spusti na njeno.

Nastavi ga milovati sve dok joj instinkt nije rekao da prestane.

Craven zadrži čvrsto svoju ruku oko Espynih bokova, stišćući ju iznad kuka.
Drugu ruku držeći na zidu iznad njene glave, pomažući si da ostane uspravan.

Svršio je jako, jače nego ikad i ne bi bio iznenađen da kad svrši u nju ne posije
više od jednog djeteta. Ali ne želi ju imati prvi put pritisnutu uza zid štale ili brzo svršiti
jer je prošlo dugo od zadnjeg prosipanja sjemena.

199
 Duboko udahne i korakne polako unazad da ju njen instinkt vodi i opusti noge s
njegovih bokova. Kada se uvjerio da je stabilna na nogama, izađe iz njenog zagrljaja,
uzme ručnik sa zida i doda joj ga.

Espy ga uzme i obriše ruku. Ostane tiho, ne znajući što da mu kaže.

Craven otvori vrata štale, vidi da kiša još jače lijeva nego prije. Zgrabi jedan od
ogrtača i omota ga oko Espy.

Podigne ju u naručje i pritisne čvrsto uza sebe. ”Sada ću zapečatiti naše zavjete
i ništa i nitko nas neće ikada rastaviti,” kaže i krene prema zamku.

200
 Čim su njene noge dotakle pod, Cravenove usne pronađu njezine. Još se je nije
zasitio, želio je više, posebno njene slatke usne koje mu odgovaraju s istim
entuzijazmom. Nije bila stidljiva, ili preplašena, ili nesigurna. Njeni zahtjevni poljupci
davali su mu do znanja koliko ga želi, obožava ga i to ponovo upali vatru u njemu.

Njegove ruke izvuku njenu košulju iz suknje i ona nestrpljivo prekine poljubac
kad podigne ruke u zrak i on joj prevuče košulju preko glave, ponovo vrati usne na
njegove.

Njegova velika šaka zgrabi jednu njenu dojku i uzdah zadovoljstva se prelije iz
njenih usta u njegova, i tijelom joj prođe drhtavica kad mu palac pređe preko već
ukrućene bradavice.

Njena ruka se spusti do njegovog kilta, ali je bio prečvrsto zakopčan i njene ruke
posustanu. Razdvoji ih i brzo počne skidati svoju odjeću i čizme, obraduje se kad vidi
da i ona isto radi sa svojom preostalom odjećom.

Razodjeven, podigne ju u naručje i ponese do kreveta. Uzme mu lice u dlanove

kad ju položi na krevet i ponovo posegne za njegovim usnama. Njen poljubac ga nije
samo uzbudio, nego je pokrenuo nešto u njemu, ispunjavajući ga zadovoljstvom i
moleći ga za još.

Odvoji usne od njenih i ona počne prosvjedovati žalosnim uzdahom koji pređe
u zadovoljni kad joj obuhvati ustima bradavicu.

Požuda proleti kroz Espy kad njegov jezik zaokruži po bradavici zadirkujući ju
malim ugrizima. Zaplače od zadovoljstva kad se prebaci na drugu dojku s istim žarom.

Nije bio samo snažan, nego i nježan. Sigurna je s njim. Neće joj nauditi, iako ju
ne voli, nego će ju uvijek zaštititi i čuvati. Saznanje da nikome drugom nije mogla tako

201
vjerovati i računati na njega uklonilo je sve njene sumnje o braku koje je imala, i ona se
prepusti njegovoj nježnosti i snazi.

Craven osjeti promjenu u njenom tijelu, ukočenost nestane, meka predaja

dokazivala je da mu može vjerovati. Treba ga voljeti. A on ju neće iznevjeriti. Nikada
ju neće iznevjeriti.

Poljupcima se spusti niz torzo i počne razmišljati o djeci koju će posijati u nju
kroz godine koje dolaze. Imat će ih mnogo, jer neće moći držati svoje ruke dalje od nje.

Osjećaj njene nježne meke kože pratio ga je kroz poljupce do malog rascjepa
među nogama. Kada jezikom pređe po rascjepu, ona se trzne i strasno zastenje da mu
muškost nabubri.

Nastavio je raspirivati njenu strast ne samo jezikom nego je dodao i prste,

uranjajući ih u nju, nježno, zadirkujući i pružajući joj zadovoljstvo.

“Craven.” Ime mu je bilo puno molbe na njenim usnama.

Podigne pogled i ugleda ju kako je zabacila svoju glavu unazad, blago rumenilo
na njenom vratu ga je prizivalo, i njene šake su stezale plahte sa svake strane. Pomakne
se gore uz nju, zaustavljajući se na njenom vratu da poljubi i kuša tu nježnu kožu.

“Craven,” ona ga ponovo pozove moleći, rukama ga grabeći čvrsto za njegove.

Poljubi joj usne. ”Sada si moja, Espy, zauvijek.”

Ona kimne potvrdno. ”Zauvijek.”

Položi svoje ruke sa svake strane njene glave i položi svoje tijelo na nju,
smještajući svoju muškost među njene noge.

Instinktivno, ili jer je mislila da će mu trebati dugo, Espyna jedna ruka posegne za
njim navodeći ga u sebe. Ruka joj se vrati na njegovu čim osjeti njegov moćan ulazak.

Craven se umiri, a Espy ga pogleda upitno.

202
 “Reci mi da i ti želiš ovo, prihvaćaš ovo, uzimaš me za supruga do zadnjeg
daha.”

“Čak i da ostanem bez daha, uvijek ću voljeti tebe i zvijer,” kaže mu s blagim
osmijehom.

Craven nije čekao, uđe dublje u nju i kad ona podigne svoje bokove, sileći ga još
dublje, nije se mogao više suzdržavati… uđe cijeli u nju.

Espy naglo udahne, zastenje, i krikne.

“Jesam li te ozlijedio?” Craven se ponovo umiri.

Espy odmahne glavom. “Ne. Ne. Nemoj stati. Predivno je.”

Brzi osmijeh preleti preko Cravenova lica na njene riječi i kako se meškoljila uz
njega u želji da se pokrene. Pokrenuo se. Počeo je polako, iako je mislio da neće izdržati
dugo jer su njene usne zahtijevale brži ritam i uskoro je počeo pumpati brže i jače u
nju.

Espy je zgrabila muževe ruke čvrsto u želji da se osigura, da ju strast ne odnese,

jer vrlo uskoro više neće moći izdržati. Nije više mogla izdržati i nije željela čekati.

“Craven!” uzviknula je znajući da će joj on pomoći u tome.

Craven je već osjećao svoje oslobođenje vrlo blizu pa primakne njihova tijela
bliže zabijajući se ponovo i ponovo u nju sve dok….

Espy krikne glasno njegovo ime kad ju zahvati orgazam, prožimajući ju

valovima zadovoljstva kroz svaku poru na tijelu tako snažno da je mislila da će umrijeti
od užitka.

Craven zabaci glavu unazad i zariče kroz zube dok ga je isto obuzeo orgazam s
takvom snagom da ga je učinio nemoćnim, da je mislio da će se srušiti na nju. Ali zvijer
nije dozvolila da ga snaga napusti i on ostane nad njom.

203
 Espy ispusti zadovoljan uzdah kad ju napusti i zadnji znak strasti. Tek onda se
Craven spusti na nju, uzimajući ju u naručje, okrećući se tako da se ona nalazila na
njemu.

Espy je bilo drago jer je poduzimao sve sam, dok je ona bila preslaba da učini
bilo što. Osim toga nalazila se upravo tamo gdje je željela biti… ušuškana u suprugovim
sigurnim rukama.

“Naši zavjeti su zapečaćeni. Više ne mogu biti potrgani,” Craven ju podsjeti.

“Onda ti je bolje da me držiš zadovoljenom, mužiću,” Espy kaže veselo,

gledajući u njega. Bila je sretna kad je ugledala osmijeh na njegovom licu.

“Mislim da sam dorastao tom izazovu.”

“Vidjet ćemo još,” ona kaže, vragolasto.

On se promuklo nasmije. “Bit ću ti dobar suprug, Espy. Mogu ti to obećati.”

“Nikada nisam ni sumnjala to,” kaže prelazeći prstima preko njegovih usana.
“Uvijek ću te voljeti bez obzira na bilo što.” Prsti joj se umire na njegovim usnama kad
je htio nešto reći. ”Pusti sad, ništa ne može promijeniti ono što osjećam.”

On ostane tiho, želeći da može pronaći ljubav za nju u sebi, ali još uvijek je tu
bila Aubrey. Uvijek će biti Aubrey, iako nije pomislio na nju od kad se bavio s Espy.

Svejedno, zakleo se na ljubav Aubrey i njegovo srce je umrlo s njom. Nije mu

ostalo ništa da da Espy. Svidjela mu se i biti će dobar suprug kako joj je i obećao, ali u
njemu nije ostalo niti malo ljubavi da joj da.

Espy se protegne kraj njega i zastenje.

“Boli li te?” Craven upita zabrinuto.

“Malo sam bolna, ništa strašno,” kaže mu uvjerljivo. ”Bit će bolje sutradan.”

“Neću te više dotaknuti dok mi ne kažeš da si bolje.”

204
 Espy podigne obrve upitno dok se istezala da ga pogleda. “Misliš reći da je ovo
jedini put da ćemo noćas voditi ljubav?”

“Bolna si,” on joj odgovori objašnjavajući.

“Jedva,” kaže kao da nema veze.

“Čekat ćemo,” kaže odlučno dok je grabio prekrivač s nogu da ih prekrije.

Espy se uvjeravala da bi trebala biti zahvalna jer je dobila tako pažljivog

supruga. Osobno je vidjela posljedice na ženama koje nisu imale sreće kao ona. Bila je
sretna, a možda i blagoslovljena jer je uživala u vođenju ljubavi s Cravenom. Iako joj
je tvrdio da u njemu više nema ljubavi, njegov nježan i pažljivi dodir govorio je
drugačije.

Iako su problemi još postojali, barem ima zaštitu svog supruga i to joj je davalo
osjećaj sigurnosti koji već dugo nije imala. Nikada nije zamišljala da će postati
Cravenova supruga, isto tako nije ni zamišljala da će se zaljubiti u njega.

Često je čula da je život čudan. Nikada ne znaš što možeš očekivati od njega.
Morala se složiti s tim. Život je čudan, nikada nije mislila postati supruga čovjeku koji
ju je skoro ubio, a sada ju nježno drži u naručju.

Craven je osjetio kad je zaspala. Tijelo joj se pripilo uz njegovo, disanje joj se
produbilo. On sam nije mogao zaspati, misli su ga opsjedale. Nikada nije zamišljao da
će u svoj krevet ponovo dovesti drugu ženu.

Misao o zaboravljanju Aubrey ga je uznemiravala, a u isto vrijeme i davala mu

olakšanje. Ne kao da će ju potpuno zaboraviti, samo nije stalno zaokupljala njegove
misli… a Espy je. Krivnja ga obuzme i bude sretan što je već zaspala, ušuškana u
njegovim rukama. Još mu je više olakšalo jer je postala njegova supruga. Moći će ju još
bolje zaštititi, iako to nije bio jedini razlog što ju je oženio.

Ne bi mogao podnijeti da ju vidi sa bilo kim drugim. Ne zna zašto ga to muči,

ali nije mogao to ignorirati. Iako joj je dao šansu da postane njegova supruga samo
formalno, pogotovo jer je tvrdila da ga voli. Ne bi bilo fer prema njoj jer joj nije mogao

205
uzvratiti tu ljubav. Iako je ona tvrdila da je njena ljubav dovoljno jaka za njih oboje, on
je vjerovao drugačije. Niti jedna ljubav nije toliko snažna.

Sada je njegova i ništa to ne može promijeniti. Te misli ga smire i on utone u

san.

***
Espy se iskrade iz odaje tiho zatvarajući vrata za sobom. Suprug joj je mirno
spavao i nadala se da će tako i nastaviti još neko vrijeme. Sunce samo što nije izašlo.
Stopala joj brzo prelete po kamenim stepenicama i isto tako tiho se provuče kroz
dvoranu, suknja joj se povuče po zidovima dok je žurila kroz kuhinju. Morala je biti
tiha zbog radnika koji samo što nisu stigli da zapale vatre u kaminima. Brzo je pobrala
hranu koju je mogla pronaći, malo kruha, iako nije svjež, dobar komad sira i ono što je
ostalo od usoljene ribe. To će nahraniti Adaru barem par dana.

Kad je sve umotala u torbu, Espy požuri k stajama. Trumble počne udarati
kopitima o zemlju i rzati sav sretan što ju vidi, uskoro su nestali jašući u mraku.

Espy zaškilji dok je prilazila bliže k kolibi. Nije očekivala da će Adara stajati
vani kao da ju očekuje. Blagi osmijeh je jedino što ju je dočekalo i to joj zagrije srce.
Adara se je rijetko osmjehivala i rijetko govorila. Kao da se bojala bilo što od toga raditi.
Kao da će patiti zbog toga pa je izabrala biti tiho.

“Donijela sam ti hranu i nešto bilja za rane,” Espy kaže, a Adara kimne
zahvalno i pokaže prema nebu. Prve zrake zore su se baš probijale. Adara shvati da se
Espy uputila k njoj još dok su svi u zamku spavali i da se mora i vratiti natrag dok još
svi spavaju i ne shvate da je nema.

Adara ju otjera rukom nakon što je uzela zamotuljak s hranom. Odmahne glavom
kad joj Espy htjede nešto reći i pokaže joj k konju.

“Vratiti ću se opet,” Espy joj kaže i osjećaj žaljenja prođe kroz nju što mora
ostaviti Adaru samu, ali nije imala izbora. Posegne rukom da ju utješno potapše, ali se

206
Adara izmakne. Espy je zaboravila kako Adara ne podnosi da ju netko dodiruje, čak niti
utješno, jer poznavala je samo grubost.

Espy joj je htjela reći da je sigurna, ali se prisjeti Adarinih riječi.

NIKADA SIGURNA.

Opet ponovi. ”Vratit ću se.”

Adara prigrli zamotuljak i kimne.

Espy je oduvijek voljela izlaske sunca i često je hvatala prve zrake jutarnjeg
svjetla, ali ovoga jutra je poželjela da sunce ne izlazi tako brzo. Nije željela da itko,
ponajprije njen suprug primjeti njen povratak u dvorac.

Trumble je bio brz, kao da je osjetio njenu žurbu i uskoro ga je vodila k stajama,
zahvalna Leithu što nije još stigao da se pobrine za konje. Svejedno je ušla u štalu s
oprezom, zabrinuta da je Craven opet čeka. Uvjeri se da nema nikoga i pobrine se za
Trumblea, neočekivano jutarnje jahanje mu je godilo.

Sunce je potpuno izašlo kad je ušla u dvorac, na sreću niti jedan sluga nije bio
na vidiku i ona požuri kroz dvoranu. Ako će ju sreća i dalje služiti, suprug će joj i dalje
spavati, i ona će mu se samo nečujno pridružiti u krevetu. Odmahne glavom. On će
znati. Osjetiti će miris šume na njoj, miris borovine i zemlje i vjerojatno oštar miris
štale. Reći će mu barem dio istine… da je išla jahati.

S objašnjenjem u ruci posegne za kvakom na vratima u isto vrijeme kad Craven

s druge strane povuče vrata k sebi.

Espy posrne unutra ispuštajući kvaku i uleti točno u suprugovo naručje.

“Gdje si bila?” upita zahtjevno, obuhvaćajući ju čvrsto rukama, povuče ju unutra

i zatvori vrata.

“Išla sam jahati,” ona kaže, izgovorom koji je i njoj zvučao jadno.

“Bez mojeg odobrenja?”

207
 “Mislila sam da mi više nije potrebno, pošto sam sad tvoja supruga.” To je bila
istina i nadala se da je u pravu. Bila je previše naučena na svoju slobodu da samo tako
odustane od nje.

“Sada još više nego ikada moraš. Ja ću znati gdje mi je supruga cijelo vrijeme.
Nikada više nečeš jahati sama,” on joj naredi. “Nikada, a sigurno ne kada su Warickovi
ratnici u blizini.”

“Nemoj mi oduzimati moju slobodu,” Espy kaže, nesvjesna da sada ima

obaveze kao supruga.

On odmakne zalutali pramen s njenog oka. “Je li sloboda u proteklih godinu

dana bila tako dobra da bi ju zamjenila sa suprugom?”

“Preživjela sam i bez slobode,” Espy prizna, naslanjajući tijelo na njegovo,

dajući ne samo njemu, nego i sebi do znanja da ipak više voli biti uz njega.

“Ti si moja supruga, ne moj zarobljenik ali,” Craven kaže, zapovjednim glasom,
dok ju njegove ruke oko struka čvršće stisnu, “cijelo vrijeme ću znati gdje si.”

“Zašto?” Espy upita jer joj ta naredba nije imala smisla.

“Ne dugujem ti objašnjenje,” kaže iznenađen što je pitala.

“Mi smo muž i žena,” ona kaže, očekujući da je to dovoljan razlog.

“Iz potrebe,” Craven promumlja, oštrim glasom.

“Vidim da je zvijer ustala ovog jutra.” Potapše ga po prsima i istupi iz njegovog

naručja, namjesti veseli osmijeh na lice. “Budi oprezan, dragi mužiću, jer u svakom od
nas leži zvijer.”

208
 Craven pronađe Espy za stolom u Velikoj Dvorani, kako čeka, kao i svaka odana
supruga, da joj se pridruži na doručku dok je vjerovao da će biti dobra supruga, odanost
je bila upitna, iako je bila više nego odana sinoć u krevetu. Čak je izgledalo da je uživala
u svakom njegovom dodiru, svakom poljupcu. Nije bila stidljiva i on se jutros probudio
s namjerom da se opet nauživa nje… ali nije je bilo u krevetu.

To ga je naljutilo kad ju nije zatekao tamo i to ga podsjeti da želi bolji odgovor

od toga da je išla samo jahati. Išla je jahati s razlogom i on je želio znati kamo i zašto.
Mora mu još objasniti gdje je nestala čim su se oženili.

Nasmije se i ustane kad joj pristupi, a on joj da nježni poljubac u obraz čim joj
priđe.

“Razmišljala sam, dok doručkujemo, možeš mi reći koje su moje dužnosti kao
tvoje supruge,” ona kaže kad sjednu za stol.

Osmijeh mu pređe licem kad se nagne k njoj i šapne: “Drži me zadovoljenim.”

Espy se nagne bliže k njemu, sladak okus mente pređe mu po usnama kad ona
šapne: “Koliko puta na dan? Dva, tri, ili više? Ili kad god nas obuzme potreba? Šapat
joj se produbi. “Kao sada, kad žudim za tobom...”

Espy dahne kad Craven naglo ustane tako da prevrne svoju stolicu, grabeći ju
prebacujući je preko ramena. Ona dahne ponovo kad se njegova ruka spusti na njenu
pozadinu.

“Misliš da me možeš zadirkivati? Pokazat ću ti što se dogodi kad me

zadirkuješ,” kaže on dok ju nosi iz dvorane, izbjegavajući nekolicinu na putu prema
van.
209
 Espy se iznenadi kad uđe u njegove odaje, a trbuh joj zaigra kad čuje škljocanje
brave u vratima. Kad ju spusti na noge ispred stolića, ona ga zabrinuto pogleda. “Jesam
li pogriješila kad sam se šalila s tobom? Ako sam pretjerala kao supruga, molim te da
mi oprostiš. Ovo je tako sve novo za mene, čak i ovaj brak iz potrebe, kako ga ti nazivaš.
Ne mogu si pomoći, nego te voljeti ludo kako ti misliš, nadam se da možemo imati
dobar brak, ako ne onaj iz ljubavi. Moram biti iskrena prema tebi i priznati da uživam
vodeći ljubav sa tobom i...”

Craven zgrabi njeno lice u svoje velike šake i ušutka je poljupcem. Završi
poljubac brže nego je želio i prisloni svoj nos uz njezin. “Nisi prešla nikakve granice
jer između nas ne postoje granice. Obožavam znati sve tvoje čežnje prema meni. Moram
priznati isto da i ja volim voditi ljubav s tobom, iako se bojim da te se neću moći
zasititi.”

Njegove riječi joj ispune srce i ona mu se nasmiješi. I on se nasmiješi njoj

vragolasto. ”Sada, zato što si me učinila tvrdim sa svojim zadirkivanjem…”

Zaokrene ju, polegne preko stolića i podigne joj suknju, izlažući njenu golu
pozadinu.

Ruka mu zgrabi zaobljenu polutku, čvrsto ju stiskajući, mameći uzdah

zadovoljstva iz nje. Kurac mu otekne u potrebi dok pređe rukom među njenim nogama,
nalazeći ju mokru i spremnu. Njegov prst pronađe njezinu nježnu kvržicu i njen odgovor
je bilo brzo podizanje glave, a požudni uzdah se prolomi iz njenih usana. Strasni trnci
joj se spuste sve do nožnih prstiju pa sve do bradavica pritisnutih uz drvenu površinu
stola i sva zadrhti od zadovoljstva.

Još jedan, jači uzdah joj izleti iz usta, kad njegov debeli kurac pređe između
njenih guzova. Potreba da ga ima u sebi preplavi njeno biće. Trebala ga je odmah.
Željela je osjetiti njegov debeli kurac kako ulazi u nju i gasi njenu glad, koju je probudio
u njoj.

Pomicala je stražnjicom snažno uz njega i on se nagne nad njom, ruka mu se

omota oko njenog vrata, okrećući joj glavu da ima bolji pristup njenim slatkim usnama.

210
S promuklim režanjem zarobi njene usne, jezik mu snažno uroni, prisiljavajući ju da mu
odgovori, što je rado učinila. Njegov zahtjevni poljubac, istražujući prsti, i tvrda
muškost bili su previše njoj za podnijeti.

Ona otrgne svoje usne od njegovih i kaže zahtjevno: “Želim te u sebi.”

“Ne,” naredi joj grabeći ponovo njene usne zahtjevno, osjetila je kao da ju želi
označiti za sve ostale da pripada samo njemu, što joj pruži još veće zadovoljstvo, trnci
požude ju prožmu i mislila je da će svršiti tog trena.

Uspije maknuti usne od njegovih. “Molim te, Craven, svršit ću.”

“Da, i više nego jednom,” kaže on i nježno ju pljesne po stražnjici. ”I više me

nećeš izazivati, ženo.”

Espy mu se nasmije, “Oh tu, mužiću, griješiš.”

U taj tren uz krik zadovoljstva Craven uđe u nju. Zgrabi joj bokove sa svake
strane, čvrsto je držeći dok se snažno zabijao u nju ponovo i ponovo održavajući svoje
obećanje.

Espy je svršila dva puta prije nego je on eksplodirao u njoj, svršavajući i noseći
i nju u još jedan orgazam.

Craven se sruši preko nje, smještajući ruke sa svake strane njene glave, puštajući
zadnje trzaje orgazma da ga napuste. Ostane tako, želeći da zauvijek ostane zakopan u
nju, želeći da ostane spojen s njom, želeći da taj osjećaj punoće i zadovoljstva potraje
čim duže.

Kad je čuo njen nježan uzdah, ovije ruke oko njenih prsa i privije ju uz sebe.
Osjeti jak pritisak u prsima, razni osjećaji su se borili u njemu i on progovori jedino što
je mogao naći u sebi. “Ja stvarno uživam s tobom, ženo.”

“I ja s tobom,mužu,” ona kaže veselo.

Craven nije čuo samo sreću nego i ljubav u njenom odgovoru. Pustila je da se
njena ljubav čuje u njenim riječima, u njenom dodiru, i morao je priznati, također je u

211
njenim očima vidio ljubav kad je gledala u njega. Aubrey je imala sličan pogled, ali ne
tako intenzivan, Espy je imala u sebi strast koju nije vidio u nijednoj ženi do sada.

Nevoljko se makne od nje i ona ga slijedi isto tako nevoljko kao da se ne želi
odvojiti od njega. Craven ju instinktivno zagrli i to je bilo ispravno. Pripadala je pored
njega, zauvijek.

Espy protrlja nježno duboku liniju koja se stvorila na njegovom čelu. “Nešto te
muči?”

“Ne. Kasnim na vježbalište,” kaže on, što je istina, ali nije to prouzročilo to
mrštenje. Bila je to pomisao da ju ostavi, čak i na tren.

“Onda pođi, ali mi brzo reci koje su moje dužnosti sada, kad sam tvoja
supruga.”

“Imaš dovoljno dužnosti s liječenjem bolesnih u klanu,” on kaže, hodajući s

njom prema vratima.

“Pozabavit ću se i s vođenjem kućanstva, jer vjerujem da je to moja dužnost kao

supruge”, kaže izvlačeći se i iz njegovih ruku i kroz vrata, čim ih on otvori ne dajući
mu šansu da joj naredi drugačije.

Craven se nasmije, čuvši njen lagan smijeh koji se obavije oko njega. Zatvori
oči i upije njen okus. Još nije osjetio takvo zadovoljstvo i sreću još od Aubrey i osjećaj
krivnje ga prožme.

Mislio je da je umro tog dana s Aubrey. Da više neće osjetiti sreću voljeti ponovo
nekoga. Nije uopće pomislio da će pronaći ljubav, ali Aubrey mu je ukrala srce tako
brzo, nije bio siguran ni kako se to desilo.

Nasmiješila mu se. Nikada neće zaboraviti njen osmijeh, nježan i plah, ili njezinu
dragost. Ona se nikada nije raspravljala s njim ili bila neposlušna i nikada nije bila
neiskrena. S Aubrey je imao miran život.

212
 S Espy ga neće imati. Ona će raditi sve da pomogne drugima čak i ako joj on
zabrani to. Testirat će njegove živce na svakom koraku, iskušavati ga svakim dodirom.
Zašto mu je sve to izgledalo tako privlačno?

***
Espy se uputi ravno u kuhinju i na brzinu razgovara s Aggie, kuharicom, dajući
joj do znanja da će ona voditi domaćinstvo sada i da se Aggie obrati njoj ako joj je nešto
potrebno. Bila je zahvalna kad joj je Aggie ponudila svoju pomoć ako ne bude što znala
oko kuće. Nije imala nikakvo iskustvo s tim, ali nikada nije dopustila da ju neznanje
zaustavi u tome. Otac ju je uvijek poticao da istražuje, postavlja pitanja, sluša i uči od
drugih. Tako će raditi i u kući. Osim toga, to je bila njena obaveza, a ona nikada nije
bježala od obaveza.

Nakon kuhinje uputi se u kolibu gdje liječi, osjećajući se pomalo iznenađeno i

neugodno dok su joj se ljudi obraćali s moja damo. Ona je još uvijek Espy, jednaka sa
svima ostalima. Nije željela tu beskorisnu titulu. Razgovarati će s Cravenom o tome.

Opazi Obera kako sjedi pred kolibom. Dolazio je k njoj po lijek pošto se nije
osjećao dobro, tvrdeći da mu taj lijek pomaže ublažiti tegobe. Espy nije mogla shvatiti
kako, jer se lijek sastojao od obične kamilice i mente.

Tula joj je rekla da od kada mu je bolje, otvoreniji je s ostalim ljudima i želi

pomoći mnogima. Ali ipak nema povjerenja u njega. Postojao je taj osjećaj da joj je
poznat, ali se nije nikako mogla sjetiti gdje ga je već vidjela. Bila je na tako mnogo
mjesta i upoznala mnogo ljudi, da bi sve zapamtila, iako je Ober bio ta jedna osoba koje
se željela prisjetiti.

“Čestitam vam na vjenčanju, moja damo,” Ober kaže ustajući s klupe na

nesigurne noge.

“Sjedni,” Espy požuri k njemu i obgrli ga oko ramena da mu pomogne da sjedne

natrag na klupu. “Hvala ti, Ober, sigurna sam da je to bilo iznenađenje za sve.”

213
 “Jedno ugodno iznenađenje, kao što mogu čuti,” kaže, a osmijeh mu brzo prijeđe
u grimasu. “Moje kosti me jako bole, moja damo. Dobro bi mi došlo još vašega lijeka,
mislim da se moje vrijeme približava.”

“Besmislica,” Espy kaže, ”svakim si danom sve bolje i bolje. Sjedni i odmori
malo dok ja pripremim lijek za tebe.” Nije potrajalo dugo i Espy mu se pridruži na klupi.
Došlo je vrijeme da sazna neke stvari o tom čovjeku i vidi može li se prisjetiti ičega.

“Hvala vam, moja damo, baš mi je trebao ovaj lijek,” Ober kaže, uzimajući
paketić.

“Gdje je tvoj dom Ober?”

“Ovdje, ondje, svugdje. Već sam lutalica jako dugo,” kaže i zagleda se u lijek.

“Kako održavaš svoju kovačnicu ako se seliš tako često?” ona upita i uhvati
lagan trzaj njegovog tijela, kao da je shvatio svoju pogrešku.

“Za kovača uvijek ima posla,” on kaže, potvrđujući kimanjem glave.

“Ne izgleda da imaš puno posla,” Espy kaže i ugleda kako mu zglobovi na
rukama problijediše koliko je čvrsto stezao šake.

“Zašto to kažete?”

“Tvoje ruke nemaju ožiljke, a svaki kovač ne može izbjeći da nema bar jedan
ožiljak, pa pretpostavljam da si radio lakše poslove na tim svojim lutanjima.”

On potvrdno kimne. ”Dovoljno da mogu preživjeti.”

“Ponekad se pitam, možda smo se negdje i sreli putem.”

On odmahne glavom. “Nisam putovao tako daleko u visočje, gdje vladaju stara
pravila.”

“Kako znaš da sam ja putovala gore u visočje ili da vladaju još stara pravila, ako
nisi nikada bio tamo?”

214
 Brzo joj odgovori u obrani. “Čuo sam mnoge priče od ljudi koji su bili tamo i svi
su pričali kako Warrick šalje svoje ratnike za tobom šireći se u visočje, tako sam barem
čuo.”

“Tračevi se brzo šire zemljom kao vjetar,” Espy kaže i Ober se odmah složi s
njom i zatim se udalji, odbijajući svaku pomoć od Espy.

Što je to tako poznato u Oberu, ali ne u dobrom smislu? Gdje ga je vidjela? Ili
nije? Odmahne glavom i uđe u kolibu. Jednog dana će se sjetiti.

215
 Espy je tek sljedećeg jutra izašla iz kolibe za liječenje, s košarom u ruci,
planirajući da prikupi svježe koprive koje rastu na periferiji šume kad je ugledala
mladog momka kako trči ravno prema njoj. Bio je to Sayer, mladi momak koji je radio
u kuhinji i Leithov prijatelj i momak je plakao.

"Molim te, moja baka te treba", preklinjao je Sayer, uzdahujući sve dublje.

Espy je bacila košaru i pojurila sa Sayerom. Očekivala je ovaj poziv jer jučer kad
je posjetila Vernu, vidjela je da smrt nije daleko.

Sayer je otrčao do svoje mame i prilijepio se za nju čim su ušli u kolibu, a suze
su mu i dalje tekle niz obraze. Mama ga nježno zagrlila nudeći utjehu dok je sama lila
suze.

Espy je sjela na stolac pokraj kreveta i uzela staričinu krhku i gotovo beživotnu
ruku. Disanje joj je bilo toliko plitko da se to uopće nije primijetilo, a bilo je očito da je
kraj jednostavno blizu..

Okrenula se Sayerovoj mami. "Mogu ti reći samo da tvoja majka ne trpi nikakvu
bol ili patnju. Žao mi je što moram reći da će se uskoro odmarati u vječnom miru."

Cleva je pokušala obuzdati suze koje su neprestano dolazile, ali to jednostavno

nije bilo moguće i obrisala ih je stražnjom rukom. „Bila je najbolja mama i baka.
Nedostajat će nam.“

Vrata su se otvorila, a Celvain suprug Hamill, čovjek dobre visine i širine,

pojurio je unutra, otišao je svojoj ženi i sinu i zagrlio ih svojim debelim rukama dok su
mu suze punile oči.

Espy je nježno držala Verninu ruku dok je čekala da izdahne zadnji dah.

216
 ***
Craven se izgubio u mislima dok je šetao selom. Iz nekog razloga, riječi njegove
supruge vratile su se da ga proganjaju.

Pazi, dragi moj mužiću, jer u svima nama postoji zvijer.

Nije mogao zamisliti da zvijer može boraviti u Espy. Mislila je na druge prije
nego što je pomislila na sebe i uvijek je bila tu da pomogne bolesnima i onima koji nju
trebaju... ipak? Njezine su riječi imale trunku istine u njima. Vidio je mirne ljude kako
se pretvaraju u zvijeri kad idu u bitku. Vidio je žene kako bijesne poput zvijeri dok su
se branile voljene osobe. Dakle, je li zvijer u Espy pomogao kad je radila s Arranom da
bi spasila nevine?

Ta pomisao, kao i njegova znatiželja naveli su ga da je potraži, nije htio priznati

da mu baš nedostaje, jer bez nje ruke su mu bile nepotpune i prazne. Prašina se podigla
oko njegovih čizama, pomisao da ga je tako naglo zaustavila.

Odmahnuo je glavom od lude misli dok je opet nastavio hodati. Kako mu može
nedostajati kad je bio s njom ranije jutros? Probudio se pored nje, osjećajući njezino
nago i podatno tijelo pored sebe. Naravno da nije mogao maknuti ruke od nje. S
nježnim, intimnim dodirima i poljupcima ju je probudio, i vodili su ljubav dok je sunce
polako izašlo. Vodili su ljubav.

Ljubav.

Craven je još jednom naglo stao, skrećući pozornost, pitajući hoće li itko
primijetiti njegovo neobično ponašanje, premda ovaj put njegovi ljudi nisu gledali u
njega prestrašeno, već s osmjesima i nježnim kimanjem glave kao da razumiju njegovo
stanje.

Gledao je s jedne osobe na drugu i nijedan nije okrenuo ili pognuo glavu,
jednostavno svi su se nasmiješili i kimnuli. Mislili su da je pijan… od ljubavi.

217
 Nije bio zaljubljen. Bilo je nemoguće. Sva volja i ljubav u njegovom srcu umrla
je s Aubrey.

Imaš ogromno srce, podijeli ga. Aubrey mu je to često govorila, posebno kad je
bio uznemiren ili ljut zbog nečega. Uvijek ga je podsjećala da mora slušati srce, a ne
zvijer koja je tutnjala u njemu.

Ponovo je krenuo hodati i spremao se okrenuti prema kolibi u kojoj je Espy

pomagala ljudima, kad je ugledao suprugu, kako je pognute glave žurila u istom smjeru.

Steglo mu se grlo i osjećajući da nešto nije u redu, pozvao ju je. „Espy.”

Zaustavila se i pogledala u njega, očima pune suza, svaki je mišić na njegovom tijelu je
postao kao zapeta struna. Prije nego što je uspio napraviti korak prema njoj, ona je brzim
koracima poletjela prema njemu, a on je ispružio ruke i snažno je zagrlio.

Spustila je glavu na njegovom ramenu i pustila da suze padaju. Hodao je pored

nje, iako ju je više nosio, rukom čvrsto stegnutom oko njezina struka, do iscijeliteljske
kolibe i bio je zahvalan što je prazno, nitko nije bio tamo ili bi ih najurio.

Čim su ušli i zatvorili vrata bili su potpuno sami, nitko ih nije promatrao, ali on
je ipak šutio i grlio je. Pustio ju je da plače, da isplače sve suze, sve dok napokon nije
podigla glavu i pogledala ga. Suze su joj oblile obraze, a oči su joj zasjale s još suza.

"Mrzim kad smrt pobijedi", rekla je, s bijesom u glasu.

"Netko je umro?" pitao je zabrinuto, ne samo za one u svom klanu, već i za svoju
ženu.

„Verna. Sayerova baka. "

"Verna je najstariji član našeg klana", rekao je Craven, prisjećajući se bora koje
su krasili staričino lice i sporog hodanja kojim su svi koračali da je pridrže ili joj
pomagali kad se činilo da nije u stanju učiniti još jedan korak. "Verna je mnogo puta
nadmudrila smrt. Napokon je došlo njezino vrijeme. "

218
 Espy je obrisala mokre obraze, dok je ostala u zagrljaju svog supruga. "Možda
je tako, ali to ne znači da je lako. Uvijek smatram da sam trebala učiniti više za nekoga."

"Od onoga što si mi rekla kad si s Arranom oslobodila nevine, pobijedila si smrt
dosta puta."

"Ne dovoljno često", rekla je s nagovještajem žaljenja.

"Što te je natjeralo da udružiš snage s Arranom i dovedeš se u takvu opasnost?"

Espy je lagano napustila njegov zagrljaj i on ju je nevoljko pustio da ode, željan

da sazna više o njoj.

"Imala sam strašne noćne more nakon što sam spasila Arrana, bezlični ljudi su
mi se obraćali za pomoć, a neki su molili za smrt, da okončaju svoju patnju. I prije sam
bila svjesna za tuđim patnjama, ali nije to ništa u usporedbi s okrutnošću i bezobzirnošću
mučenja." Espy polako odmahne glavom. "Nisam bila dovoljno blesava da verujem da
bih mogla spasiti sve tamo, ali ako bih barem mogla spasiti nekoliko..."

"Znaš li što bi se dogodilo da su te uhvatili?" upita Craven, dok ga strah obuzeo

i polako prodrmao, nešto što nije osjetio od Aubreyjine smrti.

Ona svjesno kimne. "Ista sudbina kao i onima kojima sam pokušala pomoći."

"Koliko si ih uspjela spasiti?"

"Mnogo, a opet ne dovoljno. Nikad nisam brojala. Broj mi nije bio važan, samo
osoba. Arran je jednom spomenuo nešto oko trideset, premda je nakon toga bilo mnogo
više." Espy se okrenula. "I još više kojima nisam uspela pomoći."

Ona se razočarala zbog onih kojima nije mogla pomoći, umjesto da se ponosi
mnogima kojima je pomogla, govorilo je o njenoj nesebičnosti. To ga je također brinulo
jer i ubuduće neće razmišljati dvaput kad treba pomoći nekome, čak i ako joj to našteti.
"Ne možeš sve spasiti i svi ne trebaju biti spašeni", upozorio je.

Espy se okrenula licem prema njemu. "Nije moje da sudim. Moj otac i mama
naučili su me da je iscjelitelj tamo da liječi, pomaže, utješi. Ono što su radili tim ljudima

219
u tim prostorijama za mučenje nije ljudski, to je više nego okrutno. To je potpuno ludo,
kao i razlog zbog koji većina je bila mučena."

Craven je protrljao svoj vrat, a bol ga je ubola pri pomisli na to što bi mogla
pretrpjeti da su je otkrili. "Kako to da te nisu uhvatili prije debakla s Warrickom?"

"Sreća? Dobro planiranje? Sudbina?" Slegnula je ramenima. "Ne znam. Spasila

sam one koje sam mogla i držala za ruku one koje nisam uspjela dok su posljednji put
udahnuli, a zatim sam nastavila dalje. "

Nagnuo je glavu malo u stranu, a čelo mu se naboralo. "Jesi li pružala utjehu

onima koji su umirali prije ili nakon što si pomogla onima drugima da pobjegnu?"

"I prije i nakon."

"Izložila si se opasnosti i ostala si na tim mjestima kad ništa nisi mogla učiniti
za ljude koji su umirali?" upitao je, pokušavajući shvatiti ne samo njezinu glupost, već
i hrabrost koja joj je bila potrebna da to učini.

"Da, baš tako. Htjela sam ih držati za ruku da znaju da nisu sami kad dođe smrt",
rekla je, kao da je to najprihvatljivija stvar za nju. "Nitko ne želi umrijeti sam."

Craven nije znao odakle mu je došlo to pitanje, jednostavno mu je skliznuo s

usana. "Je li se Aubrey bojala onog trenutka prije nego što je umrla? U tom trenutku
kad je znala da će umrijeti." Progutao je teško, teško mu je bilo da postavi sljedeće
pitanje, ali nemoguće da to ne učini. "Je li me Aubrey potražila u tom trenutku?"
Njegovo pitanje nije ju iznenadilo. Bilo je neizbježno da će je jednog dana to pitati.
Pitala se zašto nije pitao ranije, ali ponekad ljudi ne pitaju zbog straha od odgovora.
Rekla bi mu. Nadala se samo da će joj vjerovati.

Vrata su se otvorila i spriječila je da odgovori, ali nije mogla poreći da je

zahvalna na prekidu.

Dylan je stajao na otvorenim vratima. "Neki Warrickovi ljudi su napravili logor

na periferiji zemlje MacCara."

220
 "Nisam očekivao ništa manje", rekao je Craven. "Oni čekaju da stigne riječ od
Warricka."

"Također, jedan putnik je stigao i tvrdi da poznaje Espy. Kaže da je liječnik,"

rekao je Dylan i pogledao Espy. "Zove se Innis Lockerbie."

Iznenadni osmijeh pojavio se na Espynom licu i ona je pojurila oko stola i iz

kolibe prije nego što ju je Craven mogao zaustaviti, iako ju je on brzo slijedio.

"Čini se da joj je drago što je Innis Lockerbie ovdje", rekao je Dylan dok je i
dalje koračao s Cravenom. "Iako ne mogu reći isto za tebe."

Craven je gunđao i mrštio se, a Dylan se nasmijao. Njegovo gunđanje produbilo

se kad je ugledao suprugu kako trči u naručje Innisa Lockerbieja i čvrsto su se zagrlili.

Izrazito je oštrim jezikom izvikivao ime svoje žene. „Espy!”

Njezin osmijeh nije nestao kad se okrenula i mahnula s oduševljenjem suprugu.

"Dođi i upoznaj mog najboljeg prijatelja još od mladosti."

"Od kad si bila mala beba", potvrdi Innis, "i tvrdoglava i radoznala u tome."

To što je Innis više znao za Espy nego on, strašno je iznerviralo Cravena sve do
trenutka kad je osjetio kako se zvijer budi duboko u njemu. Ipak, znao je da Innis nije
mladić, iako je imao lijepe crte i izgledao je dobrim i čvrstim za čovjeka kojem je trebalo
biti najmanje pedeset godina. Bio je viši od većine muškaraca, iako ne tako visok kao
Craven. Njegova crvenkasto smeđa kosa bila je dužine do ramena i posuta sivilom.
Nosio je plašt tamno zelene i smeđe boje i jednako tamno zelenu košulju.

"To se nije promijenilo", rekao je Craven, zaustavivši se među parom. "A ona
više nije mala beba... Espy je moja žena."

"Udala si se? Baš mi je drago za tebe!" Innis ju je ponovno zagrlio, a potom

ispružio ruku prema Cravenu. "Čestitam, Lorde Craven."

Craven je prihvatio čovjekovu ruku i bio impresioniran njegovom snagom i

očitom radošću zbog Espy.

221
 "Espy bi pričala kako bi čovjek za kojeg bi se jednog dana udala bio poseban i
voljela bi ga svim srcem. Drago mi je što je pronašla svog posebnog muškarca."

Zvijer je gunđala duboko u njemu. Nije on bio taj poseban čovjek, ili je? Espy
mu je jasno dala do znanja da ga voli. Nije shvaćao kako ga ona može voljeti, možda je
sve to pogrešno protumačila. Ili možda je ona sve jasno procijenila, prihvatila i prigrlila.
Možda je to bila sudbina.

"Što te dovodi ovamo, Innis?" Upitao je Craven i pogleda svoju ženu koja je
ostala u zagrljaju Innisa i izgledala je i previše ugodno.

"Došao sam potražiti Espy", rekao je Innis, s iskrenim osmijehom kad je na

trenutak bacio pogled na nju. "Uvijek su me zaintrigirale priče njezinog oca i majke o
visočju, a posebno Cyra, Espyna baka. Sjećam se kako mi je William govorio koliko je
starica bila upoznata s biljkama. Odlučio sam da želim o njima saznati sam, vidjevši
uspjeh koji je William postigao s biljkama, a budući da ne postajem mlađi, odlučio sam
krenuti na put."

Pogledao je prema Cravenu. "Nadao sam se da bih mogao ponuditi svoje usluge
vama, Lorde Craven, u zamjenu za mjesto stanovanja dok sam ovdje." Osmjehnuo je
Espy. "Ali očigledno da nemaš potrebu od mene, jer imaš Espy."

"Glupost", brzo je rekla Espy. "Dodatna ruka je uvijek dobrodošla."

"Drago mi je što tako misliš, Espy, ali odluka je na lordu Cravenu", reče Innis s
respektabilnim kimanjem prema njemu.

Espy je krenula prema suprugu, čvrsto zagrlivši ga. "Moj je muž mudar čovjek i
ne bi odbio takvu velikodušnu ponudu."

"Espy, idi vidi da se pripremi hrana i piće dok ja razgovaram s njim", naredio je
Craven.

Espyne su se oči suzile. "Nećeš ga uplašiti, zar ne?"

222
 Craven ju je okrenuo i pogurnuo da ode prema kuhinju, ali ona je to ignorirala i
odmah produžila razgovor.

"Nisam ga vidjela godinama, sigurna sam da se nismo videli od..." Naglo je stala
i stisnula muževu ruku. „MacBarnes. Innis je bio na MacBarnesovom sprovodu."

Innis je kimnuo. "Bio sam i to je kad sam te posljednji put vidio, MacBarnes je
napokon podlegao svojoj dugotrajnoj bolesti. Mnogi njegovi kolege nisu očekivali da
će MacBarnes živjeti toliko dugo, a to je zahvaljujući liječenju tvog oca, ali ipak to nitko
neće priznati."

"Možeš potvrditi da je Samuel MacBarnes mrtav?" upita Craven, zadovoljan što

postoji netko koji bi mogao potvrditi da je njegova žena rekla istinu.

"Da, dobro se sjećam tog dana." Innis je nagnuo glavu na trenutak, kad je
podigao pogled prema Espy, obuzele su ih suze. "Tvoji su roditelji podlegli godinu dana
kasnije i na razmak od četiri mjeseca jedno od drugog. Tako mi je žao što nisam bio
tamo za tebe. Nisam na vrijeme primio vijest da bih se vratio iz Francuske, a kad sam
konačno stigao kući, saznao sam da si ti otišla od kuće."

"Cyra je bila sve što mi je ostalo", reče Espy.

"Ne više", odlučno je rekao Craven. "Imaš mene sada i cijeli MacCara klan."

"Sretan sam zbog tebe, Espy", rekao je Innis, "ali, ako mogu pitati, zašto ti treba
potvrda MacBarnesove smrti?"

"Liječnik Edward MacPeters tvrdio je da je MacBarnes miješao bilje za njega,

ali to je nemoguće s tim da je MacBarnes u to vrijeme bio mrtav", objasnila je Espy.

"Edward MacPeters?" pitao je Innis i protrljao čelo.

"Znate MacPetersa?" upita Craven nadajući se da bi Innis mogao znati više

“Znam da je mrtav već godinu dana."

223
 „Znaš li što se dogodilo sa stvarnim MacPetersom?" Upita Espy.

"Čuo sam da je pretrpio nesreću dok je bio na putovanju. Čini se da mu je neki

Gorštački poglavar ponudio dobru svotu da liječi njegovu ženu i on to jednostavno nije
mogao odbiti." Innis je pogledao od Cravena u Espy i natrag u Cravena. "Vi ste taj
Gorštak koji je tražio njegove usluge? Ali zašto bi kad je vaša supruga izvrsna
iscjeliteljica?"

"MacPeters je trebao pratiti trudnoću i porod moje prve supruge, Aubrey",

objasnio je Craven.

"Espy tada nije bila ovdje?" pitao je Innis, iako nikome nije pružio priliku da
odgovori. "To je šteta jer ima mnogo više iskustva s porođajima nego MacPeters."

Espyna nevinost u slučaju smrti njegove supruge potvrđivala se sve više i više, i
sve se više i više činilo da je netko htio da je Aubrey mrtva.

"Je li potvrđena MacPetersova smrt?" Upitao je Craven.

"To ne znam", rekao je Innis. "Ispričali su mi je nakon što sam odlučio putovati.
Čuo sam bezbroj bajki o MacPetersu i priče su porasle i mijenjale se sa svakom
sljedećom pričom. Neki su rekli da su i oni koji su bili s njim napadnuti i ubijeni od
divljaka, a njihova tijela su ostavljena u šumi da ih životinje rastrgnu. Upozorili su me
da me čeka ista sudbina ako se ne predomislim i budem glup da odem." Innis se
nasmiješio Espy. "Nisam se obazirao na njihovu neuku retoriku. Espy je često govorila
o Visočju i ne samo o njegovoj ljepoti, već i o opasnostima. Dobro znam i jedno i
drugo."

"Visočje i sami gorštaci nisu uvijek gostoljubivi. Budući da si prijatelj moje žene,
ovdje si više nego dobrodošao. I kao što je moja supruga rekla, dodatna ruka je uvijek

224
korisna," Rekao je Craven i uživao u osmijehu koji je zablistao na licu njegove žene,
dok je njena ruka kliznula u njegovu i stisnula ga zahvalno.

"Iskreno sam vam zahvalan, lorde Craven, i dat ću sve od sebe da vam dobro
služim", rekao je Innis.

Espy je uskočila. "Možeš pomoći tako što ćeš pogledati mrtvog čovjeka da vidiš
poznaješ li ga."

Innis je pogledao Cravena, nijemo tražeći pristanak što ga je je natjeralo da još

više poštuje čovjeka.

"Moja žena kaže ono što i ja hoću prije mene", rekao je Craven.

Espy se tiho nasmijala. "Zar Lord Craven nije strašno sretan čovjek jer ima ženu
koja ga tako dobro poznaje da ne mora gubiti vrijeme na riječi?"

Innis se kratko nasmijao. "Nedostajala mi je tvoja logika, Espy, i drago mi je što

si našla muškarca koji te voli takvu kakva jesi."

Koji te voli.

Espyn se osmijeh rasplamsao kad je čula te riječi, misleći da je Innis možda vidio
ono što Craven tek treba priznati, ali nije si mogla pomoći da ne pokaže svoje divljenje.
Craven je s druge strane zanemario opažanje starijeg čovjeka ili je barem pokušao jer
je bilo teško odbaciti zamah svom srcu kad ga je čuo.

"Bit ću presretan ako vidim da mi je pokojnik poznat", rekao je Innis.

Njih troje otišli su do šupa gdje je tijelo bilo ostavljeno do sahrane.

Innis je progovorio čim je bacio pogled na zamotano, mrtvo tijelo. "To nije
MacPeters."

"Nisi ni vidio njegovo lice", reče Craven.

"Ne moram. MacPeters je bio nizak, mršav čovjek, a ovaj nije. Prema tome, to
ne može biti MacPeters”, objasnio je Innis.

225
 Craven je otkrio lice mrtvog čovjeka. "Je li ti je uopće poznat?"

Innis je kratko pogledao, a zatim odmahnuo glavom. "Nikad ga prije nisam

vidio."

Espy je zakoračila naprijed. "Previše smo tražili od tebe nakon tako dugog
putovanja. Trebaš hranu i odmor."

"Ne bih se bunio tome." Innis se počešao po glavi po čelu. "Moram priznati, jako
me zanima zašto bi se netko predstavljao kao liječnik."

Craven se pitao isto i namjeravao je saznati.

***
"Ostat ćeš ovdje dok se ne vratim po tebe", naredio je Craven, pridignuvši se da
uhvati ženin struk i skine je s Trumblea.

Espy je držala ruke na suprugovim rukama kad su joj noge dodirnule zemlju.
Voljela je osjećaj njegove topline i snage i našla bi bilo kakav izgovor da položi ruke
na njega. Nije da joj je potreban izgovor, jer je on ohrabrivao njezine dodire svojim.
"Nestrpljiva sam da moja baka upozna Innisa i želim je posjetiti s njim. Bit ćete sigurni
kamo idete?"

To što se brinula za njega zagrijalo mu je srce, iako je također bio svjestan da je

znatiželjna u vezi s njegovim odredištem, posebno kad je Dylan jahao s njim. Uvijek je
bilo nešto ozbiljno kad god su njih dvojica zajedno odjahali.

"Jutros sam saznao da su Warrickovi ratnici premjestili svoj kamp bliže našem
teritoriju. Idem razgovarati s njima. Ne očekujem nikakve probleme. Warrickovi ratnici
neće učiniti ništa dok od njega ne dobiju vijesti."

Espy je ispružila glavu i šapnula: "Čuvaj se, jer već sam se navikla da te imam
kao svog muža i volim te."

226
 Craven je osjetio previše poznato potezanje njegova srca koje je svakim danom
postajalo sve jače otkako je prvi put priznala svoju ljubav prema njemu. Pitao se koliko
će mu trebati da prizna da i on voli nju. Bilo je gorko shvatiti da može ponovno ljubiti
nakon smrti Aubrey i to je bio problem za njega.

Osjećajući da voli Espy, također je osjećao da je izdao ljubav prema Aubrey. Ili
osjeća krivnju što je nije uspio zaštititi? Nije imao riječi za Espy. Volio ju je, ali nije to
mogao izustiti. Nije joj mogao reći da je voli kad to još mora priznati sebi.

Espy se odmaknula od njega i on ju je nevoljko pustio.

Mahala je Cravenu dok su on i njegovi ratnici jahali i otišla se pridružiti Innisu i

njezinoj baki koji su već razgovarali. Brojala je ratnike koje je Craven ostavio kad se
približila paru, njih šest nisu naporni ljudi, što je pokazalo da nije previše zabrinut za
njihovu sigurnost.

Osmijeh joj je uljepšao lice kad je čula Innisa kako razgovara s bakom. Prošla su
dva dana od njegovog dolaska i nakon jednog dana odmora i smještanja u njegovu
vlastitu kolibu, željno je htio upoznati Cyru, a Espy je jednako željela vidjeti svoju baku.

Cyra je raširila ruke dok joj se unuka približavala. Zagrljaj joj je bio nešto što je
uvijek radila otkad se Espy rodila i nakon što ju je prošle godine otišla, htjela je uživati
u svim zagrljajima koje joj baka nudi.

Baka je izgledala dobro, kao i uvijek. Obrazi joj sjaje i ružičaste su boje, a meke
plave oči, toliko slične njezinima, bile su svijetle i oštre, premda je u njima primijetila
neku zabrinutost kad je Cyra pogledala prema Innisu.

"Trebam trenutak s unukom, Innis, ako ti ne bi smetalo", rekla je Cyra.

"Naravno, uzmite sve vrijeme koje želite", rekao je Innis, odlazeći na stranu.
"Imaš li nešto protiv da prošetam tvojim vrtom? Biljke me fasciniraju, posebno one koje
nisam upoznao."

„Budi moj gost, iako su to tek mlade sadnice. Objasnit ću ti svojstva nepoznatih
čim završim“ rekla je Cyra.

227
 Innis je kimnuo glavom, osmjehujući se, dok je hodao poput djeteta koje je
upravo dobilo najdraži dar.

"Izgleda kao dobar čovjek", rekla je Cyra, zataknula je ruku za unuku i pokrenula
se, distancirajući ih od Cravenovih ratnika.

"Innis je razgovarao sa mnom kad se više nitko nije zamarao sa mnom i potaknuo
je moju beskrajnu potrebu za učenjem, dijeleći sa mnom svoje vlastito znanje, a ostao
mi je prijatelj kad su ga drugi upozorili da bi se trebao udaljiti od mene. Dobar je čovjek
i dobar prijatelj. Ali to nije ono što mi želiš reći, bako. Nešto nije u redu?

Cyra je zadržala glas tihim. "Ta žena koja je tvrdila da je bolesna, vratila se i
tražila je više tinkture rekavši da joj je to pomoglo. Sumnjam da laže, osim što će joj
malo ugrijati tijelo, tinktura nema drugog učinka. Samo običan čaj. Mene je više
zanimao način na koji je promatrala teren oko moje kolibe, gotovo kao da očekuje da
se netko pojavi. Iz nekog sam razloga pomislila na mladu ženu koja mi je dolazila svaki
drugi dan, premda je nisam vidjela u posljednje vrijeme i brinem se za nju."

"Znam je, ali molim te, ne pitaj me tko je ona i gdje se skriva. Najbolje je da ne
znaš i najbolje je da ništa ne saznaš o njoj. Otišla sam do nje i odnijela joj hranu, iako
to možda ne bi potrajalo dugo nekom drugom, ona jede malo pa mislim da još uvijek
ima hranu. Ali mislila sam je provjeriti dok sam ovdje."

"Dopusti mi da i ja pomognem", rekla je Cyra.

"Ne ovaj put, bako."

"Onda neka ti muž pomogne. Moćan je čovjek s moćnim prijateljima. Moći će

zaštititi ženu"

"Ne znam je li to moguće", s teškim je srcem rekla Espy.

"Vjeruj mu. On je daleko bolji čovjek nego što želi priznati."

"Da, bako, baš je."

228
 "Odvratit ću pozornost ratnicima da se možeš izvući Ali ne zadržavaj se, jer će
te potražiti nakon nekog vremena", upozorila je Cyra.

"Prvo moram reći Trumbleu da ne može ići. Kad on ostane ovdje, ratnici neće
shvatiti da sam otišla."

Cyra je kimnula glavom i oni su se okrenuli, Espy je otišla k Trumbleu, a Cyra

prema Innisu.

Espy je pritisnula svoje lice prema Trumbleu. "Moram ići, a ti moraš ostati ovdje.
Neću dugo. Pozvat ću te ako mi zatrebaš."

Trumble je kratko dobacio i kimnuo glavom, a Espy je krenula prema kućici.

Dok je to radila, Cyra je počela vikati, rekla je ratnicima da misli da je vidjela nekoga
na rubu šume. Ratnici su poletjeli, iako su se dva zaustavila i ostali čuvati Espy kad je
Cyra opet viknula.

"Još dvoje tamo." Cyra je pokazala u drugom smjeru jer su ostali ratnici otišli
prema šumi, njih su dvoje brzo poletjeli.

Espy nije gubila vrijeme.

Zaustavila se nakon dobre udaljenosti u šumi i osluškivala. Uvijek je slušala kad

je ulazila u šumu. Šuma je pričala ako neko odvoji vremena za slušanje. Buka ptica koje
lete upozoravaju na nekoga ili nešto u području. Glasovi su se prenosili zrakom, dajući
dovoljno vremena za skrivanje. Zvukovi kopita koji su tresli čitavu šumu ukazivali su
na to da se vojnici približavaju. Ali kad se cijela šuma smiri, tada postoji prava opasnost.

Jureća vjeverica u igri, cvrkut ptica i tihi šapat vjetra bez glasa daju joj do znanja
da može nastaviti. Čisto da se uvjeri, zaustavila se još jednom prije nego što je stigla do
kolibe i slušala. Zadovoljna što nije čula ništa neobično, nastavila je.

"Adara", tiho je povikala Espy kad je stigla do kolibe, a mlada je žena zaobišla
stranu kućice iz koje je izrastalo stablo. "Žao mi je što nisam došla ovdje ranije."

Adara je odbacila ispriku odmahnuvši glavom. "Dobro sam."

229
 "Brinem se da ti možda nisi sigurna ovdje", rekla je Espy.

"Nigdje nije sigurno."

"U pravu je s tim", začuo se glas iz šume.

Espy je dotrčala da stane pred Adaru, zaklonivši je tijelom i gledajući u ženu

koja je izašla iz gustog dijela šume. Bila je srednje dobi, crte su joj bile jasne, a duga i
tamna kosa čvrsto upletena. Odjeća je bila stara, suknja bila isprana više puta kao i
bluza, dok joj tijelo bilo u finom obliku. Stajala je malo dalje od Espy i u ruci je držala
bodež.

"Znala sam da ako čekam skrivena u šumi dovoljno dugo, netko će me odvesti
do nje", rekla je žena.

"Što želiš?" Espy je zahtijevala, nije imala objašnjenje zašto nije čula ženu da je
slijedi, a kroz nju se širio osjećaj straha. Jedino objašnjenje je bilo da je vješta u traženju
nekoga, ali zašto je pratila Adaru?

Žena se nasmijala. "Nije li očito? Želim je mrtvu i sad ćeš joj se, nažalost,
pridružiti."

"Zašto je želiš mrtvu?" upita Espy, pokušavajući odvratiti ženu da uspori plan,
dajući sebi vremena za razmišljanje.

"To se tebe ne tiče."

Espy je držala ruku iza sebe, nagovještavajući Adari da joj nađe neko oružje i
bilo joj je drago što je to učinila kad je osjetila kako je Adara skliznula kamen u njenu
ruku.

"Nas smo dvije, a ti samo jedna", rekla je Espy.

Žena se ponovno nasmijala i posegnula iza leđa, izvadivši još jedan bodež. "Po
jedan za svaku. I čisto da znate, izuzetno sam vješta s oštricom."

"Moj je muž moćan čovjek ..."

230
 "Zvijer me ne plaši. Osim toga, nikad neće saznati što se tu dogodilo. Tugovat
će, iako ne tako grozno kao što je to činio za Aubrey, jer ju je više volio nego što će te
ikad voljeti. I..."

Žena se spotaknula i gotovo pala na koljena, a Espy je snažno zamahnula,

udarajući je kamenom o glavu.

"Bježi!" Espy je viknula Adari dok je trčala prema ženi, sagnuvši se da bi

ugrabila još jedan kamen koji je iskoristila da ukloni bodež iz ženine ruke.

Žena je mahnula drugim bodežom u Espy dok je pokušavala povratiti ravnotežu.

Kad je napokon uspjela postići toliko željenu stabilnost, bacila se na Espy bez
razmišljanja. Espy nije trebalo dugo da shvati što se događa i premda se prije borila,
žena je bila jača i mnogo vještija od bilo kojeg protivnika s kojim se ikada suočila te se
bojala da je neće moći pobijediti.

To je nije spriječilo da pokuša. Čak i kad je osjetila kako joj bodež siječe
podlakticu, Espy se nastavila boriti.

Neće se lako predati smrti. Međutim, kad ju je žena prikovala za kamen, osjetila
je silu kako je polako napušta, boreći se da bodež ne prodire u njezina prsa.

Ženine su se oči odjednom raširile, izdahnula i spotaknula se, vrteći se oko sebe.
Drška noža bila je zabijena u njezina leđa, oštrica je prodrla duboko u njezina prsa, ali
ipak je krenula prema Adari.

Espy je pojurila naprijed, udarajući ženu svim silama, uzrokujući da žena padne
na zemlju, a bodež joj je odletio iz ruke. Pokušala je puzati, tužnog pogleda, dok se
posljednjim dahom trudila uhvatiti nož. Smrt je bila brža, zgrabila ju je prije nego što
je posegnula za poželjnim oružjem.

Espy je otišla do Adare, dok je ona užurbano koračala natrag, mahnuvši joj.

"Samo želim znati da si dobro", rekla je Espy, tužno zbog mlade žene koja nije
mogla podnijeti da je itko dodirne.

231
 Adara je snažno kimnula i pokazala na Espynu ruku prekrivenu krvlju.

Razderani rukav natopljen krvlju ukazivao je na veliku ranu, ali nije željela
uklanjanjem tkanine dodatno pogoršati stanje. Bilo bi bolje ako je to ostavi svojoj baki.
Kako će objasniti ranu Cravenu bila je druga stvar i nije bilo vremena za razmišljanje o
tome sada. Tijelo se moralo premjestiti, a ona je imala pitanja za Adaru.

"Poznaješ li ovu ženu?" Upitala je Espy.

Adara je odmahnula glavom.

"Traži li te još netko osim Warrickovih ratnika?" Budući da je Adara još manje
razgovarala s ljudima i vjerovala ljudima, Espy je malo znala o njenoj prošlosti. Znala
je samo da je bila u Warrickovoj tamnici, kažnjena zbog krađe.

Adara je odmahnula glavom.

Espy je poželjela da može zagrliti Adaru i pomoći joj da se oslobodi straha.

Njeno sitno tijelo drhtalo je i čvrsto ju je zagrlila, a široke oči kao da su se raširile dok
je gledala u mrtvu ženu.

"Moram se riješiti tijela. Životinje će je pojesti, zato mora biti udaljena,”

objasnila je Espy.

Adara je kimnula glavom i potapšala po prsima dajući Espy da zna da će joj

pomoći.

Espy ju nije odbila. S ozlijeđenom rukom i vremenom koje je prebrzo prolazilo,

trebala joj je pomoć.

Bilo je potrebno da ona i Adara povuku tijelo kroz šumu niz strmo brdo, a kad
su stigle na vrh, odgurnule su ženu. Stajale su jedna pored druge, dok su gledale kako
se spušta i spušta i spušta, sve dok se tijelo nije ispružilo preko izbočene grane.

Na trenutak su zastale, Espy se nadala da je to kraj problema, ali bojala se da će

nevolje tek započeti. Okrenule su se i pokušale prekriti tragove dok su se vraćale prema
kolibi.

232
 "Moram ići. Sigurno su shvatili da me nema. Doći ću čim budem mogla. Ako
nešto trebaš, idi kod Cyre, ona će ti pomoći."

Adara je kimnula i mahnula joj u znaku pozdrava.

Espy je požurila korake nadajući se i moleći se da može stići do bake i srediti

ranu prije nego što se Craven vrati. Zavezana ruka mogla bi se objasniti lakše nego
krvava. Što je više žurila, to se više bojala da neće stići na vrijeme.

Trumble.

Pozvat će Trumblea dok hoda. Došao bi po nju. Ispustila je nekoliko kratkih,

oštrih zvižduka, uzela dah, a zatim ponovno ponovila zvižduke. Nastavila je sa
zvižducima dok je hodala, sigurna da će Trumble čuti njen poziv.

233
 “Kako to misliš da ne znaš gdje je Espy?" Craven je zahtijevao od Cyre. Divio
se hrabrosti starice, držeći se uspravno, uzdignutom bradom, ne grbeći se pred njim niti
pokazujući strah čak i kad je urlao na nju. Pogotovo otkako je u očima vidio iskru straha
pri spominjanju imena njezine unuke.

"Otišla je u šumu, ali gdje točno, ja ne znam", rekla je Cyra, čvrsto zagrlivši ruke.
"Rekla mi je da neće dugo, ali sad se brinem za njenu sigurnost."

"Zašto je otišla u šumu?" upitao je Craven, boreći se da obuzda bijes koji je u

njemu gorio otkako se vratio i otkrio da njegova žena nije tamo.

Cyra je odlučila da je pola istine bolje nego ništa. "Rekla sam joj za jednu ženu,
koja tvrdi da je bolesna, iako je daleko od toga, koja se mota oko moje kolibe. Vjerujem
da je Espy otišla vidjeti može li pronaći ženu i otkriti joj istinske namjere."

Espy bi bez razmišljanja o vlastitoj sigurnosti štitila baku. Ipak, Craven je imao
izražen osjećaj da mu Cyra ne govori sve.

Trumble je odjednom zarežao, zakopao po zemlji i krenuo da poleti kad je

Craven zgrabio uzde, zaustavivši ga. Konj se borio da se oslobodi i Craven je znao
zašto... Espy je u nevolji.

"Vodi me k njoj, Trumble", naredi Craven odlučno i konj se nije ustručavao.

Zaustavio se, dopuštajući Cravenu da ga uzjaši i čim se to dogodio, životinja je poletjela,
ostavljajući Cravenove muškarce da se trude da budu u korak s njim.

Jednom u šumi, Craven je čuo kratke, oštre zvižduke kako odjekuju s drveća.
Strah je zahvatio Cravenovo srce. Ako je Espy pozvala Trumblea, mora biti ozlijeđena.

234
 "Požuri, Trumble", nagovarao je. Neću je izgubiti. Nije ju smio izgubiti. Nekako
je ušla u njegovo srce. Srce mu je tuklo jače zbog nje i on nije mogao živjeti bez nje.
Bila mu je jednako važna kao i zrak koji je udisao.

Nikad mu nije bilo lakše nego kad je ugledao svoju ženu. Koraci su joj se ubrzali,
a oči su joj se raširile kad ga je ugledala, da li iz straha da ju je uhvatio ili iz olakšanja,
nije znao.

Tada je opazio njezin krvavi rukav. Nije trebalo nagovarati Trumblea naprijed,
jer čim ju je životinja primijetila, krenuo je prema njoj. U trenutku je sišao s konja i
pojurio prema njoj.

Espy je bila zadivljena brzinom kojom se njezin suprug kretao, strašno je brz za
muškarce njegove veličine. Izgledalo je kao da leti s Trumblea. Trebala bi biti zabrinuta
zbog mrštenja i suženja očiju i brzine s kojom se spustio prema njoj, gotovo kao da će
je proždrijeti, udaviti... svojim rukama.

Nježno ju je zagrlio, zatvarajući oči i pokušavajući umiriti srce dok su mu ruke

stisnule njena ramena, osjećajući toplinu kroz bluzu, potvrđujući za sebe da je živa, a
on je nije izgubio.

Nakon nekoliko trenutaka, otvorio je oči i uhvatio joj lice svojim velikim rukama
i brzo je poljubio. "Imaš puno toga objasniti, ženo, ali trenutno me samo briga da si živa
i zdrava." Oči su mu se zalijepile za njezin prokleti rukav. "Reci mi da si dobro."

To što je zvučao kao da je preklinje i snažna tjeskoba koja mu je blistala u

mračnim očima da ne spominjemo kako je sletio s Trumblea, dovoljni je dokaz njegove
ljubavi.

"Odgovori mi, ženo." Njegov je snažni glas odjeknuo zahtjevom koji je bio
nježniji od zapovjednog.

"Vjerujem da sam dobro, ali bilo bi dobro da mi Cyra pomogne u liječenju rane."

235
 "Što se dogodilo?" Upita Craven, nježno je podignuvši u ruke i prišao je
Trumbleu. "Je li te povrijedila žena koja se mota oko Cyre?" Pregledao je okolo,
očekujući kako će opaka žena istrčati iz šume prije nego što su se podigle.

"Možemo li razgovarati o tome kasnije, nakon što mi Cyra sanira ranu?" Stavila
je glavu na njegovo rame. "Malo sam iscrpljena od svega ovoga."

"Odmori se", naredio je. "Pričat ćemo poslije."

Espy se nije osjećala manje krivom čak i ako je to istina. Morala bi mu reći za
ženu otkad je osjetila da je Ober nekako povezan s njom. Nije se činilo logičnim da
dvije osobe potraže iscjelitelje na istom području s istim pričama o bolesti koja ne
postoji i s istom znatiželjom okolice.

Krenuli su u Cyrinu kolibu i kad je Craven pažljivo podigao Espy s konja, upitao
je: "Gdje si posljednji put vidjela ovu ženu koja te je ranila?"

Espy se nije ustručavala reći svom suprugu budući da je tijelo na sigurnoj

udaljenosti od Adare. "Ona je mrtva, nabola se na granu nakon što je pala niz brdo."
Nije spomenula ubodnu ranu, bez sumnje je iskorijenila sve znakove toga. Nije se
iznenadila kad je zatražio detalje tog područja ili kad je poslao neke svoje ratnike da ju
pronađu.

"Dobri Bože, ozlijeđena si", povikala je Cyra, izlazeći iz kućice i ugledavši

Espyn krvavi rukav.

Espy je brzo uspjela uvjeriti svoju baku. "Manja rana."

"To je previše krvi za manju ranu", rekao je Innis s jednakom zabrinutošću u

glasu kao što je vidjela u očima svoje bake.

Cyra je požurila do unuke. "Moramo se odmah pobrinuti za ovu ranu."

"Čini se da je Espy ušla u dosta ozbiljan problem", reče Innis dok je Craven
koračao naprijed da slijedi žene u kolibu.

Craven se zaustavio prije ulaska. "Što je Cyra rekla Espy za tu ženu?"

236
 "Ne znam", rekao je Innis odmahujući glavom. "Nisam bio upućen u razgovor,
ali želim biti prisutan i pomoći Cyri da sanira Espynu ranu."

"Bio bih ti zahvalan za svaku pomoć koju možeš pružiti u njezi moje žene", rekao
je Craven i pružio ruku liječniku da uđe u kolibu prije njega.

Craven je stajao ispred otvorenih vrata i promatrao svoju ženu dok je njezina
baka primakla oštricu do njenog krvavog rukava.

"Blokirate svjetlo, lorde Craven", rekla je Cyra, ne pogledavši u njega. Craven

je sagnuo glavu kako bi ušao i pazio na svoju ženu. Bio je to mali prostor i s četiri osobe
tamo, brinuo se da će se Espy uznemiriti i smatrati da je on suvišan.

Činilo se da ne primjećuje, previše zauzeta razgovorima s bakom i Innisom o

njegovanju rane. Sve dok nisu oboje prišli bliže Espy, ograničavajući je. Tijelo joj se
naprezalo, disanje se ubrzalo i kad je on zakoračio naprijed, okrenula se, podigla ruku i
ispružila ruku prema njemu u očajničkom pokušaju da ga uhvati.

Ruka mu je posegnula za njenom, čvrstim stiskom, stežući prste oko njezinih

dok ju je s drugom rukom uhvatio oko struka. "Ovdje sam s tobom. Sigurna si. Nemaš
se čega bojati. "

Cyra i Innis su se odmaknuli od para, oboje vidjevši strah u Espyinim očima i

kako se ona munjevito obratila svom suprugu za pomoć.

Craven joj je uzeo ruku, i prinio je prema usnama i poljubio je. "Neću dopustiti
da ti se išta dogodi..." Laknulo mu je kad je Espy odmahnula glavom prema njemu. To
je značilo da se stabilizira, strah je izblijedio, bar dovoljno da se može posvađati s njim,
iako njeno disanje još nije bilo uravnoteženo. Nježno joj je protrljao leđa, progonivši
napetost s njezina tijela. "Ne vjeruješ mi?" pitao je uz slabašan osmijeh.

Espy je odmahnula glavom, zatim je kimnula glavom, a onda spustila čelo da

odmara na njegovim prsima.

Dok je šaputao, polako je i neprekidno je milovao njezina leđa. "Izgubio bih svoj
život prije nego što dopustim da netko uzme tvoj."

237
 Espy je podigla glavu. Je li joj na svoj način govorio da je voli, jer ne bi dao svoj
život tako lako za nju ako je ne bi volio. Bi li? Smetala joj je pomisao da bi umro za
nju. "Nikad to nećeš učiniti", rekla se i uz dah i nastavila, "i nećeš uvijek moći spriječiti
da mi se loši stvari dogode."

Kad je zaustavila dah, Craven je brzo preuzeo vodstvo u njihovoj raspravi.

"Mogu i hoću dokle god moja lijepa supruga ne ode negdje bez da kaže svome suprugu."
Nježno ju je poljubio u čelo. "Više nisi sama. Imaš mene. Uvijek ćeš me imati. Uvijek
ću biti tu da ti pomognem, zaštitim te, bez obzira na situaciju."

Volio ju je.

Od te pomisle joj se zavrtjelo u glavi. Uistinu ju je volio, njegove brižne riječi to

su potvrdile i njezina ljubav prema njemu slobodno je poletjela s usana: "Volim te, moj
mužu."

Njezine su riječi udarale poput oštre strelice u njegovo srce, premda nije osjetio
bol. Bila je to čista radost i zadovoljstvo jer nikad nije pomislio da će još jednom osjetiti
ljubav u svom srcu. Ova žena, ova iscjeliteljica, nekako je uspjela da prospe svoju
magiju i izliječi njegovo srce, srce za koje je mislio da je umrlo s Aubrey.

Volio je Espy.

Pomisao ga je potresla, riječi su mu gotovo iscurile s usana, ali on ih je uhvatio.

Rekao bi joj, ali ne ovdje, ne sada.

Craven je stisnuo svoj obraz uz njezin, razdvojili su se kad su čuli viku koja
dolazi izvana, netko je stigao do vrata. Ne želeći je napustiti, Craven je pozvao čovjeka
unutra.

"Nesreća, gospodaru, dok smo dohvaćali tijelo žene. Morta se povrijedio, treba
iscjelitelja", rekao je Tass.

Espy je ustala, a Craven je čvrsto položio na njezino rame. "Ostat ćeš ovdje s
bakom." Pogledao je prema Innisu. "Innis će pregledati Mortu."

238
 "Bio bih počašćen da pomognem vašem ratniku, gospodaru", reče Innis.

"Imam sve što ti treba", ponudila je Cyra, "i nudim ti svaku pomoć koja ti je
potrebna. Zapamti, stvari su ovdje drugačije."

"Ako je potrebno, potražit ću tvoj savjet," rekao je Innis uz osmijeh i slijedio

Tassa.

Craven nije htio napustiti svoju ženu i dao joj je do znanja. "Žalim što moram
otići, ali moram vidjeti što se dogodilo i..."

"Idi", nagovorila ga je Espy, "moja će se baka dobro pobrinuti za mene."

"Znam ili te ne bih napustio", rekao je i okrenuo se Cyri. "Drago mi je što je

ostavljam u tvojim rukama."

"Espy će biti u redu, ne brini," uvjeravala ga je Cyra.

Espy je uzdahnula nakon što je njezin muž zatvorio vrata za sobom i prstima
pritisnula usne koje je poljubio prije nego što je otišao. Već joj je nedostajao.

"Drago mi je kad vidim da te voli koliko i ti njega."

Espy je baki uputila ogroman osmijeh. "On me voli. Ne kaže mi to riječima, već
na svoj način."

"Svaka budala može vidjeti ili čuti koliko te voli", potvrdila je Cyra sa širokim
osmijehom, oduševljena time što se sudbina konačno ljubazno nasmiješila njenoj unuci.

"Tako sam sretna, bako. Nikad nisam mislila da ću ponovno biti sretna i nikad
ne bih vjerovala da će mi Craven donijeti toliko sreće."

"Dovoljno si pretrpjela. Vrijeme je da u svom životu imaš malo radosti i mira",

rekla je Cyra dok je počela čistiti Espynu ranu.

Espyn je osmijeh nestao.

"Žena u šumi", rekla je Cyra, poznavajući unuku dovoljno dobro da zna što ju
muči. "Craven ti je rekao da će ti pomoći bez obzira na sve."

239
 "Dala sam svoju riječ da je neću izdati, previše njih ju je već izdalo i ostavilo ju
punu ožiljaka i slomljenu."

"Žao mi je što to čujem. Potrebno je vremena i istinske ljubaznosti i ljubavi da

bi se pomoglo u liječenju, kao što ste učinili ti i Craven. Čini se da ovoj ženi koja ostaje
skrivena treba više pomoći nego što joj sama možeš pružiti. Razmisli, Espy. Nećeš mi
reći o njoj zbog toga što se bojiš da bih mogla pretrpjeti štetu i vidjela sam što si ti
pretrpjela”, rekla je kimanjem glave prema rani na podlaktici svoje unuke.
“Pretpostavljam da si je ovaj put uspjela spasiti, i sebe izložila opasnosti, ali što će biti
sljedeći put? Netko je traži i neće stati dok je ne pronađu. Ti se zajedno s njom dovodiš
u opasnost. Potrebno joj je više pomoći nego što joj možeš pružiti i nikad neće zacijeliti
ako ju nastavi skrivati. Iscjeliteljica si. Učini ono što je najbolje da joj pomogneš da
kompletno ozdravi."

"Nadam se da ću jednog dana biti mudra kao i ti", reče Espy.

"Mudrost raste s godinama. Kad smo mladi, osjećamo da možemo bilo što
osvojiti. Kako starimo, tako učimo kroz naše najvažnije putovanje, sa svim svojim
pobjedama i porazima, tugama i radostima. Pomozi svojoj prijateljici da živi onako kao
što zaslužuje."

Vrata su se otvorila baš kad je Cyra dovršila vezanje krpom oko Espyne ruke.
"Ona je dobro, zar ne?" Craven upita Cyru dok je koračao prema supruzi.

"Ona jest i zna kako sama zaviti ranu. I Innis je tamo ako zatreba pomoć", rekla
je Cyra.

“Ali nitko ne liječi, kao ruke i srce njezine bake", rekao je Innis s osmijehom
ulazeći u kolibu. "To mi je govorila i vidim da je bila u pravu."

Cyra se nasmiješila njegovom komplimentu. "Kako je Morta?"

"Ima ranu na nozi za koju inzistira da se može izliječiti uz pomoć neke magične
vode života. Došao sam vidjeti imaš li takvo nešto."

240
 "Imam", rekla je Cyra i zgrabila vrč ispod klupe. "Dođi, pokazat ću ti kako se
koristiti."

***

Kad je došlo vrijeme da ode, Espy se nije mogla suzdržati od suza dok je zagrlila
baku. Danas je učinila mnogo više nego što je tretirala Espynu ruku. Liječila joj je srce
i učila je o mudrosti života. Bila je pomalo zabrinuta što će je ostaviti samu.

"Vidimo se uskoro", rekla je Cyra dok je Craven smjestio Espy na Trumblea.

"Cyra, ostavljam jednog ratnika s tobom", rekao je Craven nakon što se popeo
na svoju kobilu. Njezin zbunjen pogled naterao ga je da joj objasni. "Između
Warrickovih muškaraca koji kampiraju uokolo i ove opake žene koja je napala Espy,
neću riskirati s tvojom sigurnošću."

Espy je željela pružiti ruku i zagrliti svog supruga. Kad se baka zahvalila umjesto
da prosvjeduje, Espy je bila svjesna da je ne treba podsjećati da opasnost nije prošla i
da će biti mudra da posluša upozorenje.

Putovali su neko vrijeme u tišini prije nego što je Craven upitao: "Vjeruješ li mi,
Espy?"

"Da, bez rezerve", brzo je odgovorila.

"Onda mi reci što se dogodilo u šumi." Kad je oklijevala, podsjetio ju je: "Što
god to bilo, pomoći ću."

Vika jednog njegovog ratnika spriječila je Espy da odgovori.

Craven se okrenuo da vidi Roarka i jednog njegovog ratnika kako jašu izravno
na njih. Zaustavio je svoje ratnike i usmjerio svoju kobilu ispred Trumblea.

Roark je jahao ravno prema Cravenu i pružio mu pozdrav. "Trebam iscjelitelja.

Jedan moj čovjek se razbolio."

241
 Craven poviče: "Innis!"

Liječnik je jahao pored njega.

Craven pogleda Roarka. "Ovo je Innis, liječnik iz Edinburga. Pobrinut će se za

tvojeg bolesnog ratnika."

Roark je odmahnuo glavom. "Želim iscjelitelja s visočja."

"Cyra će mu pomoći", reče Espy.

"Tvoja baka", rekao je Roark, "ali je li ona iscjeliteljica tvog ranga?"

"Bolja od mene", rekla je Espy, obuzeta strahom jer on je znao da je Cyra njezina
baka. Nije ništa rekla o sebi nikome, osim Adari, ali tada ju je Craven podsjetio da
Warrick zna sve.

"Odvest ću te do Cyre i pridružit ću joj se da vidimo što muči tvog ratnika", rekao
je Craven.

Roark nije rekao ništa, jednostavno je kimnuo glavom i okrenuo konja da pričeka
malo na udaljenosti.

Craven je okrenuo svoju kobilu i poveo konja zajedno s Trumbleom. "Vratit ćeš
se u tvrđavu i tamo ćeš ostati. Ne usuđuj napustiti selo."

Espy je snažnije odmahnula glavom uz svaku njegovu riječ. "Ovo bi mogla biti
zamka."

"Warrick će se suočiti sa mnom. Neće postaviti zamku. Ja ću se pobrinuti za to i

vratiti se kući. Učinit ćeš kako kažem i prestani odmahivati glavom. Vidim osmijeh na
Roarkovom licu, iako sam mu okrenut leđima, jer se moja supruga svađa sa mnom. Reći
će mi da te predam da se spasim od neposlušne supruge."

Espy je prestala odmahivati glavom i nasrnula na svoga supruga, umalo se

prevrnula sa sedla i uletjela u Cravenove snažne ruke. Spustila mu je ruke oko vrata i
poljubila da ga svi vide.

242
 Kad je Espy završila poljubac, podigla je glas kako bi je svi mogli čuti. "Volim
te."

Cravenovo srce je poludjelo na njegovim prsima i oteklo je od ponosa na njegovu

smijelu ženu. Dala je svima do znanja da ga istinski voli.

"Čekat ću te kod kuće, mužu", rekla je i smjestila se u sedlo uz Cravenovu

pomoć.

Craven je dao svojim ratnicima naredbe i poveo Tassa sa sobom dok je jahao.

Espy je bila zabrinuta zbog supruga ostatak puta kući. Ili se zbog njezina osjećaja
toliko uznemiravala kad se rastala s njega? Nastavila se brinuti nakon što je stigla u
tvrđavu iako se pokušala zabaviti nečim, nije se mogla, a da ne misli muža.

Sa sumrakom se pojavila sumnja da se večeras neće vratiti. Kad je pala noć, a

njega nije bilo kod kuće, ona je počela koračati u njihovoj spavaćoj sobi. Da je bio s
nekim drugim, a ne sa Roarkom, ne bi brinula toliko, jer on je bio Warrickov čovjek i
samo je to bio razlog za brigu.

Što je s bakom? Je li bila sigurna? A Adara? S Warrickovim muškarcima tako

blizu, kako je ona mogla biti sigurna?

Zaštitit ću te.

Njegove riječi su joj bile tako jasne u glavi, da su je naglo zaustavile. Ali tko će
njega čuvati?

Vrata su se otvorila i Craven je ušao.

Espy se nije ustručavala. Potrčala je i skočila mu u naručje.

243
 Craven ju je zgrabio za struk, a ona je odmah omotala noge oko njegovog struka,
a kad su joj usne zauzele njegove u vrući poljubac, osjećao se smireno, kao da je
konačno kod kuće.

Usne su im se spojile kao da nikad ne bi htjeli da se razdvoje, kao da im treba

koliko i zrak za život. Nijedno od njih više nije moglo disati, a usne su im se polako
razdvojile, ali oni nisu. Odnio ju je do kreveta i sjeo s nogama još uvijek omotanim oko
njega. Njegove ruke su pokušale podići suknju, jedinu prepreku do njenog vrućeg tijela,
a i njene ruke nisu gubile ni trenutak i odmah su počele skidati njegov tartan.

Čvrsto je uhvatio njenu stražnjicu. "Trebao bih ići polako, imati dovoljno
vremena da te dodirujem svuda, da budeš vlažna i željna...

"Već sam vlažna od same pomisli", rekla je, pokušavajući se pozicionirati iznad
njega. "Kasnije me možeš dirati koliko god želiš."

"Obećaješ?" šapnuo je kraj njezina uha, nježno je grickajući.

Cijelo joj je tijelo počelo drhtati, bojala se da će svršiti tu na licu mjesta... toliko
joj je bio potreban. "Obećavam da ako sada ne uđeš u mene, trpjet ćeš zbog toga…
jako."

Produžio je grizući njezino uho. "Postoji samo jedan način da me natjeraš da

patim. Da te više nikad ne čujem kako mi kažeš da me voliš... slomila bi mi srce."

Espy odmakne glavu od njega. "Nikada neću prestati da ti govorim da te volim,

jer te nikada neću prestati voljeti. Čak i kad umrem, ništa neće spriječiti mog duha da ti
šapće u uho koliko te volim. "

"Slušaj me, Espy, jer ovo moram reći. Volio sam Aubreyja svim srcem. Nikad
nisam pomislio da bih mogao ikada više voljeti tako i iznenađuje me kad sam to nekako
244
otkrio, nekako si mi pokazala da mogu ponovno voljeti i s više dubine i radosti nego što
sam ikada smatrao mogućim. Uvijek ću njegovati uspomene koje sam stvorio s Aubrey,
ali vrijeme je da ih ostavim u prošlosti i napravim nove uspomene. Volim te, Espy, kao
što nikad nisam pomislio da mogu. Ukrala si mi srce i tvoje je ako ga želiš zadržati."

Suze su se slijevale po Espynim obrazima i laganim šapatom na usnama rekla je:

"Sada, mužu, pokaži mi koliko me voliš."

Craven je nježno poljubio njezine usne. "Za to, ženo moja, trebat će mi ostatak
našeg života i više."

Podignuo ju je, a ona je posegnula da ga vodi u sebe. Polako ju je spustio na

svoju dužinu, a ona je uzdahnula, jače nego ikad, sada kada je priznao svoju ljubav
prema njoj.

Jednom u potpunosti u njoj, nije se zaustavilo nijedno od njih. Uhvatila ga je za

ramena, dok su mu ruke uhvatile struk i pomogle joj da ga jaše.

Iako je Espy željela da to traje zauvijek, njezina je potreba bila prevelika, a riječi
ljubavi su je uzbudile do vrhunca, ali imali su cijelu noć.

"Jedva čekam", rekla je, pokušavajući odgoditi zadovoljstvo.

"Želim gledati kako svršavaš", rekao je i razigrano joj ljubio vrat dok se jače i
jače nabijao u nju sve dok...

Vrisnula je, spustivši glavu i spuštenim pogledom pokazala mu koliko uživa u

svom vrhuncu. Kotrljao se i njihao kroz nju poput vala koji ju je zarobio, tresući je s
beskrajnim zadovoljstvom.

Uzdahnula je kad ju je Craven podigao, ubrzo savio nad krevetom, suknja se

podigla i još jednom se nabio u nju. Ruka mu se stegnula da se smjesti između njezinih
nogu i zadirkivala je već vrlo osjetljivo mjesto, a ona je glasno uzdahnula kad joj je
želja još jednom narasla.

245
 Njegov debeli kurac potpuno ju je napunio, i nikad se u životu nije osjećala tako
prekrasno, a od snažne radosti su joj se u očima pojavile suze.

Craven je obožavao kako ona željno reagira na svaki njegov pothvat, ispravila je
leđa, dajući mu do znanja da želi sve više i više i čvrsto se stezala oko njega kao da ga
nikad neće pustiti. I nije želio da ga pusti. Odgodio je svoje zadovoljstvo dokle god je
mogao, dopuštajući da se njeno zadovoljstvo i potreba poveća, sve dok oboje ne bi
mogli izdržati više, sve dok njihova tijela nisu zahtijevala oslobađanje, i oboje su
eksplodirali u zasljepljujućem vrhuncu.

Craven je uzdahnuo snažno i morao se spustiti nad Espy, vrhunac mu je bio

toliko snažan da mu je ukrao dio snage. Pritisnuo je ruke na krevet na obje strane
njezinih ramena i zadržao se nad njom. Zadrhtao je lagano kad je nestao i posljednji
vrhunac i osjetio je kako ona čini isto.

Dah mu se smirio upravo kad je shvatio da je čuo kako Espy briše suze. „Espy?”

Ponovo je obrisala svoje obraze.

Kliznuo je s nje i uzeo je u naručje da je smjesti u svoje krilo dok je sjedio na

rubu kreveta.

"Povrijedio sam te. Zašto mi nisi rekla da te povređujem?"

Espy je odmahnula glavom i opet obrisala suze.

Odgurnuo joj je ruku i obrisao ih palcem. "Trebala si me zaustaviti."

Ponovno je odmahnula glavom. "Nisi me ozlijedio. Moje su suze suze radosti.

Nisam znala da bih se zbog ljubavi mogla osjećati tako prekrasno."

Craven je uzdahnuo s olakšanjem. "Prokletstvo, ženo, prestrašila si me, dovraga.

Mislio sam da sam te povrijedio."

"Previše me voliš da bi me ikad ozlijedio", rekla je i poljubila ga u obraz.

"Tako je, luda ženo, ali reći ćeš mi ako ti naše vođenje ljubavi ne odgovara ili ne
možeš podnijeti."

246
 Lagano se nasmijala. "I ti ćeš učinit isto? Reći ćeš mi ako tebi ne odgovara?"

Nasmijao se zajedno s njom. "To se nikada neće dogoditi."

"Vidjet ćemo", zadirkivala je.

"Treba mi hrana jer te namjeravam držati budnom dobar dio noći."

Pokazala je na stol kraj prozora. "Mislila sam da možda budeš gladan kad se
vratiš. Dok jedemo, možeš mi reći kako je prošlo s bolesnim ratnikom." Skinula se s
njegovog krila kad je vidjela da su mu se oči uozbiljile i rastužile.

"Ruka ti krvari", rekao je, naglo ustajući. "Nikad ti nisam trebao dopustiti da se
oslanjaš na tu ruku. Sigurno te boli."

"Ne krvari puno i vidjet ću da promijenim zavoj", rekla je u pokušaju da ga smiri.

Istina, nije razmišljala o svojoj rani. Bila je previše izgubljena u vođenju ljubavi sa
svojim mužem... mužem koji ju je volio. Sada je osjećala bol, ali to još nije bilo
nepodnošljivo.

"Pozvat ću Innisa", rekao je.

"Ne", rekla je, uhvativši ga za ruku dok je prolazio pored nje. "Napokon imamo
vremena za sebe. Mogu tretirati ranu. Ti mi možeš pomoći."

"Nećeš učiniti ništa više da opterećuješ ruku večeras ili dok ne ozdravi", naredio
je.

Brada joj se spustila uz ramena i razočarano je rekla: "Kako kažeš, mužu."

Craven joj je podigao bradu. "Ne želim da te boli ili da ti rana ne zaraste."

"Želim ponovo voditi ljubav večeras", priznala je.

Pošao je nježnom rukom niz njezin obraz. "Obećavam da hoćemo, iako nećeš
pomicati ranjenu ruku."

Espy se nasmiješila, zadovoljna. "Kako god ti kažeš, mužu."

247
 Nije trebalo dugo da promijeni krpu na ruci i podsjeti se da izbjegava naporna
kretanja dok rana ne pokaže znakove zarastanja. Čim je zadatak bio gotov, jeli su,
uživali u vinu i razgovarali.

Espy je saznala da je trebalo liječiti bolesnog ratnika jer mu je rana na boku

zahtijevala čišćenje i njegu, pošto je nije dobio na vrijeme, dobio je groznicu. Poslije je
Craven odveo Cyru kući.

Razgovarali su o tome kakvi su bili kad su bili mladi, Craven joj je govorio o
bratu i sestri kako ih je izgubio i koliko ga još je boli dok je ona govorila o gubitku
svojih roditelja.

"Moj je otac krivio sebe za smrt moje mame. Razboljela se nakon povratka s
puta, na koji me odbio pustiti, a nije želio da ni moja majka ide. Ali moja mama ne bi
ga pustila da sam putuje. Bojala se da će mu se nešto dogoditi i da ga više nikada neće
vidjeti. Znala je da imam svoju baku koja će paziti na mene, ali ne bi bilo nikoga s ocem
da nam kaže ako mu se nešto loše desi. Začudo, uhvatila je neku čudnu bolest u stranoj
zemlji i nije ju mogla pobijediti, a i ja sam krivila sebe."

Utihnuli su dok Craven nije upitao: "Jesi li se uvijek bojala zatvorenih prostora?"

"Ne, počelo je nakon što sam bila zatvorena u ćelijama gde su ljudi bili mučeni
i umirući. Isprva mi nije smetalo, ali jednog dana stražar me je zaboravio pustiti van i
morala sam prenoćiti, iako mi je bilo drago što sam bila tamo jer je osoba umrla držeći
me za ruku. Iz nekog razloga, osjećala sam da se mala ćelija zatvorila oko mene, zajedno
s tamom i smradom, i bojala sam se da nikad neću izaći, da će oni zaboraviti na mene i
da ću istrunuti tamo."

Pomisao na to što je sigurno prošla preokrenula je Cravenov želudac kao i

činjenica da je sebe krivila za smrt svoje majke, on je sebe krivio za njen strah od
zatvorenih mjesta.

"Pozvala sam čim je stražar narednog jutra prošao kroz koridor, a on se ispričao
i molio me da ne kažem gospodaru, ili glavnome čuvaru ili će on stradati zbog toga.

248
Osigurao je da me više nikad ne zatvore, ali šteta je učinjena. Kao i to da sam se mnogo
puta nakon toga morala brinuti za ljude u ćelijama što je samo povećalo moj strah."

"Ovaj Arran, zna da mu više nećeš pomagati?" upita Craven, dajući joj do znanja
da su i njeni dani spašavanja takozvanih nevinih završeni.

Espy je zagrizla donju usnicu kao da se sprječava da odgovori i okrenula je glavu

od muža ne želeći ga pogledati u oči.

"Pogledaj me, Espy", naredio je Craven nježnim tonom koji je imao strašan
efekat na Espynu snagu. Nije mu se sviđala briga ili tuga koju je vidio u njenim očima.
"Možeš mi reći bilo što. Rekao sam ti da uvijek, da ću te baš uvijek, bez obzira na to
što osjećam, zaštititi."

Ali bi li on mogao zaštititi i Adaru? Prisjetila se bakinih riječi.

Iscjeliteljica si. Učini ono što je najbolje da joj pomogneš da ozdravi.

Espy je otpila gutljaj vina, a zatim je počela govoriti. "Arran je gotovo bio
uhvaćen tijekom jednog bijega. Nakon toga, njegov strah od uhićenja narastao je, kao
i strah što će pretrpjeti njegova obitelj, a da i ne spominjemo mučenje, jer bilo bi gotovo
nemoguće da ne priznaš sve pod nepodnošljivim mučenjem. Uzeo je obitelj i otišao, ne
govoreći mi kamo ide, tako da nijedan od nas ne može predati drugog, ako nas uhvate
za prošla djela."

"To se dogodilo nakon onoga što se dogodilo u Warrickovoj tvrđavi?" upitao je

Craven misleći da mu se neće svidjeti njezin odgovor.

"Ne, Arran i ja smo se razišli nekoliko mjeseci prije toga."

"Oslobodila si te žene iz Warrickove tamnice potpuno sama?" upitao je

odmahnuvši glavom, teško mu je bilo povjerovati.

"Učinila sam ono što sam morala. Naišla sam na staricu Neliju i boravila sam s
njom kad je došao poziv za nju da liječi jednog od Warrickovih ratnika. Nije se osjećala
dovoljno dobro da bi otišla i zamolila me da odem umjesto nje. Ratnik se oporavio tako

249
brzo od rane da sam više puta bila pozvana u stražarnicu da liječim bolesne i nakon
nekog vremena postala sam glavna iscjeliteljica klana."

"Warrick bi dobro postupao sa svojim iscjeliteljem, zašto riskirati da nabaciš

njegov gnjev, njegovu osvetu oslobađanjem njegovih zatvorenika? Znam tko je
Warrick, on ne zatvara nevine."

"Dvije žene koje sam oslobodila i ona koja je umrla bile su nevine. Dovedene su
u tamnicu u noćnim satima, optužene za krađu, iako nitko nije rekao što su ukrale. Već
su ih strašno mučili i pozvali su me da vidim rane. Danima sam ih iscjeljivala i
razgovarala s njima. Jedna se žena toliko mučila, bojala sam se da neće uspjeti ako je
ne izbavim čim budem mogla." Espy je na trenutak okrenula glavu brišući jednu suzu.
"Bio je prekasno da joj pomognem. Preminula je."

"Spasila si druge dvije", rekao je Craven, mrzeći što vidi duboku tugu u njenim
plavim očima koje su prije malo vremena bile ispunjene takvom radošću.

"Njihov zločin nije odgovarao njihovoj kazni", rekla je i odmahnula glavom.

"Nije me bilo briga ako ja ne odlučujem. Osim toga, obje su žene tvrdile svoju nevinost
neprestano iako su bile mučene. Ja nisam mogla izdržati, a da ništa ne učinim,
pogotovo jer je jedna žena bila prebijena, prošla je puno gore nego druga i to ne samo
od mučenja. Nisam znala kako je uopće sposobna da učini ono za što su je optužili jer
ju je ispunio takav strah da i sada jedva govori."

"Učinila si što si mogla za nju", rekao je Craven.

Espy je stala i prišla mužu da se zavuče u njegovo krilo, čvrste ruke su se stegle
oko nje.

"Što je? Reci mi", nagovarao ju je, vidjevši kako se njezino lice nabreknulo od
zabrinutosti, iako mu je bilo drago što je podijelila problem... zadovoljan što mu je
vjerovala.

"Ona žena, što se zove Adara, koja je prošla gore, pričala sam s njom i povjerila
sam joj svoj istinski identitet i rekla joj o mjestu gdje živim i tajnom mjestu u koje

250
bježim u šumi u blizini kuće moje bake kada moram biti sama. Pretpostavljam da sam
to podijelila s njom za slučaj da ikad dođe vrijeme da joj zatreba takvo mjesto."

"Ona je sada tamo?" Craven je upitao, iako je znao da mora biti tako, jer je to
objasnjavslo što se dogodilo u šumi.

Espy je kimnula.

"Tamo si otišla jutro nakon što smo se vjenčali?"

Ponovno je kimnula.

"Jesi nju štitila od žene koja vas je napala?"

Govorila je dok je opet kimnula. „Adara mi je spasila život. Rekla sam joj da
bježi, ali ona nije pobjegla daleko i kad sam pomislila da ću uskoro umrijeti, Adara se
vratila i zarila bodež u ženina leđa."

"Onda dugujem Adari što ti je spasila život", rekao je Craven, a osjetio je

stravičnu hladnoću koja je prolazila kroz njega pri pomisli na to da Espy leži mrtva u
šumi i nikad ne bude pronađena, uzeta od njega kao što je to bila Aubrey.

Espy je osjetila kako joj se još jedna suza skuplja u oku. "Zahvalna sam što ćeš
pomoći Adari. Bila je strašno ozlijeđena. Ali s domom u klanu MacCara i znajući da je
sigurna, nadam se da će otkriti koliko je zaista jaka."

"Morat ću razgovarati s Warrickom o njoj", rekao je Craven i osjetio kako se

tijelo njegove supruge ukočilo u njegovim rukama. "Ispravit ću nepravdu. Platit ću
osobi od koje je ukrala više nego što duguje ako moram."

Espy je odmahnula glavom. "Adara se zaklinje da ništa nije ukrala."

"Razgovarat ću s njom i riješiti nerazumijevanje ili platiti dug bez obzira koliki
he. Ujutro ćeš me odvesti kod nje."

Espy je namrštila lice dok je naginjala glavu u stranu. "To bi mogao biti problem.
Adara ima veliko nepovjerenje u sve, posebno u muškarce."

251
 "Vjeruje ti?"

"Da, ali jedan pogled na tebe i ona će možda pobjeći."

"Jesam li tako ružan?" upita Craven iskazujući uvredu.

Espy se nasmijala i potapšala. "Imaš više od finih crta, ali također si velik i tvoja
veličina može zastrašiti."

"Tada ćeš joj morati dati do znanja da je neću povrijediti. Da sam tu da joj
pomognem. Reci joj u kakvoj se opasnosti nalazi ako je netko pronađe, a ako je
Warrickovi ljudi pronađu, ne bi joj pomogli ni mi. Ovdje je daleko sigurnije nego bilo
gdje drugdje. Moraš je natjerati da to shvati. Zna li ona iz nekog razloga da bi je netko
tražio?"

"Zbunjena je kao i ja, iako iz nekog razloga osjećam da je mrtva žena na neki
način povezana s Oberom. Čini se malo vjerojatno da bi dvoje ljudi imalo takve slične,
ali nejasne pritužbe na bolest", rekla je Espy, a u njezinoj glavi su se vrtjele sumnje.

"Sutra će mrtvo tijelo biti dostupno daga mogu svi vidjeti. Želim znati
prepoznaje li ju netko. Vidjet ćemo što će Ober učiniti kad je pogleda“, rekao je Craven.
"Za sada je noć naša."

Espy se nasmiješila. "Ne trošimo je uzalud."

Craven se nasmijao i podigao je sa stolice i prišao krevetu.

252
 Jutro je bilo sivo i sumorno. Svi su bili zabrinuti zbog mrtve žene koja je
pokušala ubiti Cravenovu ženu. Svi su pričali, nagađali i pitali se je li zvijer prokleta i
hoće li izgubiti još jednu ženu.

Espy se više brinula za Adaru. Nakon što je pregled tijela bio obavljen, povela
bi Cravena zajedno s nekoliko njegovih ratnika da dovedu Adaru i odvedu je u tvrđavu.
Brinula se da je mlada žena možda već pobjegla ili što je još gore da su je Warrickovi
ljudi uhvatili i zarobili, a onda je postojala šansa da ju je pronašao onaj koji ju je tražio.

Što je više razmišljala, više se brinula za sigurnost Adere i više ju je željela

odvesti na sigurno. Espy nije željela da sve što je pretrpjela mlada žena bude uzaludno.
Vrijeme je bilo da Adara bude slobodna baš kao što je i ona napokon oslobođena.

Držala je Cravenovu ruku dok je stajala kraj njega i gledala kako članovi klana
prolaze pored žene koja je ležala na ploči od drva, a osim glave, cijelo njeno tijelo bilo
je umotano u plašt. Craven je stisnuo njezinu ruku s vremena na vrijeme, dajući joj
snagu, ali je nije pogledao. Oči su mu bile usredotočene na svaku osobu koja bi prošla
pored mrtve žene. Čekao je da vidi hoće li je itko prepoznati.

I on je, poput Espy, čekao da Ober pogleda ženu, ali kako je linija postajala sve
kraća i kraća, Craven je shvatio da Obera nema nigdje.

Craven se okrenuo prema Dylanu. "Vidi da li možeš pronaći Obera i dovedi ga

ovdje."

Dylan je kimnuo i otišao, skupivši nekoliko ratnika s njim dok je on išao.

"Što mi ne govoriš?" pitala je Espy svog supruga, vidjevši kako mu se čelo

naboralo i osjetila je kako mu je ruka malo čvršće prikraćena.

253
 Craven je zadržao glas tihim. "Omotaji na tijelu bili su uklonjeni kad su ratnici
jutros otišli po tijelo."

„Ober?”

"Budući da ga nigdje nema, moguće je, iako mogu biti uključeni i drugi i to me
baš muči. Zanima me Adara. Zašto ju netko želi mrtvu? Zašto su uopće pomislili da je
ovdje? Moramo je mnogo toga pitati."

Oboje su šutjeli, gledali i čekali, kad su vidjeli da se Dylan zabrinuto približava

prema njima, znali su da vijesti neće biti dobre.

"Obera ne mogu naći i nitko ga nije vidio od prošle noći", rekao je Dylan čim se
zaustavio ispred Cravena. "S njim u bijegu, pretpostavljao bih da mu je ta žena poznata."

"Ali zašto bježi ako je ona mrtva i ne može ga identificirati?" Njegova je tajna
bila sigurna", rekla je Espy, rukom je iznenada uhvatila supruga. "Što ako otkrije gdje
se Adara skriva?"

Craven je podijelio dio onoga što mu je Espy rekla s Dylanom, ali ne dijelove iz
kojih je pomagala ljudima da pobjegnu. Ipak je rekao Dylanu o Adari.

"Pazi na Obera u slučaju da se vrati i osiguraj da ne može pobjeći ako se to

dogodi", naredio je Craven. "Vodit ću Espy sa sobom da nađemo Adaru i dovedemo je
ovdje."

Ubrzo, Espy je jahala Trumblea, a Craven na svojoj kobili, dok ih je nekoliko

ratnika slijedilo.

"Kako to da nikad nisi saznala da sam se borio pored Warricka?" upitao je

Craven primijetivši da je njezin ožiljak manje istaknut nego inače. Sve više blijedi i
pitao se hoće li to izblijediti potpuno, ali ne da je to bitno. S ožiljkom ili bez njega, za
njega bi ona uvijek bila ljepša od bilo koje druge žene.

254
 Espy slegne ramenima, ne shvaćajući ni sama. "Vjerujem da možda nisi bio kod
kuće kad sam dolazila kod bake i pošto je nisam čula da te zove ili povezuje s famoznom
zvijeri, to ne bih mogla povezati, tako da nisam ni znala."

Craven je promatrao kako joj oči ostaju budne na sve oko sebe i kako s vremena
na vrijeme naginje glavu kao da pokušava razlikovati zvuk koji čuje. Također je dobro
držala uzde, nešto što bi radila u situaciji u kojoj bi možda trebala pobjeći. Bio je to
instinkt, naučen iz potrebe da preživi. Bilo mu je drago zbog toga, za slučaj da bi joj
ikad trebalo, iako bi se potrudio da to nikad neće.

"Što te spojilo s Warrickom?" Upita Espy.

"Mržnja prema zajedničkom neprijatelju", rekao je Craven. "Kruna se zauvijek

mijenja, vladari se ubijaju, mladi momci postaju kraljevi, a muškarci tvrde da kruna
nema posla s tim." Engleska se ovdje bori za prevlast. Visočje je svijet sam za sebe, to
je naš svijet i nećemo tolerirati strance i neznance da krše naše domove i prava.

Kao i Warrick, nisam vjerovao onima koji vladaju. Obećanja su data, ali nikad
održana, pa sam se zajedno s Warrickom borio za održavanje Visočja, naših domova,
slobodnima."

"Kralj..."

"Strahuje od moćnih ratnika. Osim toga, Warrick je zadužen za kraljeve stvari

koje sam kralj ne bi povjerio drugome. Mnogo je onih koji se boje Warricka i mnogo
drugih koji ga trebaju."

Espy je usporila konja. "Koliba je oko zavoja i postoji šuma koja je previše gusta
da bi jahala kroz nju. Morat ćemo hodati. "

"Ostat ćeš blizu mene", rekao je Craven.

"Nećeš uzeti Adaru na silu. Dopustit ćeš mi da je uvjerim da ti vjeruje", rekla je

Espy, zabrinuta da se uplašena mlada žena neće ni pokazati, a kamoli pristati ići s njima.

"Sve dok imam drugog izbora", upozorio je Craven.

255
 Espy je bilo drago što je bio iskren prema njoj. To ju je učinilo odlučnijom nego
ikad prije da bi uvjerila Adaru da pođe s njom. Da će biti sigurna i da se više neće trebati
brinuti.

"Drži svoje ratnike na oku", preklinjala je Espy kad joj je uhvatio struk da bi je
skinuo s Trumblea. Ruke su mu se čvrsto stegle oko nje i on ju je s lakoćom podigao da
stavi na zemlju ispred sebe. Njegova širina bila je tako očigledna. Nije mogla vidjeti
ništa pored njegovih širokih ramena i dok je ona navikla na njegovu veličinu, Adara
nije. "Možda bi se trebao držati dalje bar dok ne budem imala priliku razgovarati s
njom."

Craven je spustio lice kako bi je gotovo dodirnuo. "To se neće dogoditi."

"Uplašit ćeš je", upozorila je Espy.

"Tada će također znati da je mogu lako zaštititi. Ajmo sad da učinimo sve i
odvedemo je tamo gdje će biti sigurna. "

Bio je u pravu. Adarina sigurnost bila je najbitnija.

Stigli su do kolibe, njegovi ratnici ostali su diskretno udaljeni iza njih tamo gdje
nisu bili toliko vidljivi. S druge strane, Craven je bio izrazito vidljiv i kad se Adara nije
odazvala Espyinom pozivu, bojala se da se mlada žena nikada neće pojaviti.

"Dovela sam svoga muža da ti pomogne, Adara. Zaštitit će te od toga što te traži
i dao je svoju riječ da će pokušati riješiti problem krađe za koju si bila optužena, zato
molim te, vjeruj mu i izađi. Dođi s nama kući."

Nikakva molba nije uspjela i Espy je to shvatila... „Ona nije ovdje. Adare više
nema tu."

Craven je sa svojim ratnicima pretražio okolinu, nadajući se da će naići na ženu,

ali nisu našli ništa, čak ni trag koji bi mogli slijediti.

***

256
 Te noći Espy se probudila vrišteći iz sna. Trčala je, očajnički pokušavajući doći
do Adare koja je bila tu, blizu ispred nje i baš kad se upravo spremala da je uhvati, crna
sjena srušila na nju i progutala Adaru cijelu.

Craven je skočio iz kreveta i ugrabio svoj mač, Espy je tako vrisnula da ga je

ispunio strah da se nešto strašno događa. Kad je shvatio da je uzrok noćna mora, požurio
je natrag u krevet da je uzme u naručje i ublaži njene strahove.

"Bio je to san, samo noćna mora", rekao je, zagrlivši ju čvrsto i milujući joj njena
gola leđa umirujućim potezima, pokušavajući je osloboditi drhtavice koja je prolazila
kroz nju.

"Ponovo sam je iznevjerila", rekla je Espy, a srce joj je snažno kucalo u prsima,
strah je bio tako stvaran.

"Nisi je iznevjerila." Pronaći ćemo Adaru i čuvati je“, uvjeravao ju je Craven,

namjeravajući učiniti upravo to. "Što se dogodilo s drugom ženom koju si spasila?"

"Hannah", tiho je šapnula Espy. "Često se pitam što joj se dogodilo. Mislila sam
da su ona i Adara ostale zajedno, da si pomažu, ali Adara je nije spomenula."

"Pitat ćeš Adaru o Hannah kad je pronađemo", rekao je Craven, uvjeren da će je

pronaći, to je uzrokovalo Espy da se nježno osmjehne, iako to nije progonilo njezine
drhtavice. Znao je što da učini, nešto što bi sigurno promjenilo te drhtavice u nešto
ugodnije i dopustio je da mu se ruka spusti niz njezinu golu stražnjicu kako bi je polako
milovala.

Nedugo zatim njegova se ruka našla u njenoj intimnoj oazi i trebalo je tako malo
vremena da se Espy odazove, a njezino tijelo razbukta u strasti, da reagira na svaki
njegov dodir, a sve misli o snu nestanu dok ju je muž polako i nježno vodio kroz vrtlog
ljubavi.

***

257
 Espy je blistala od radosti dok je stavljala novorođenog momka u naručje
njegove mame, koja se nestrpljivo ispružila da ga dohvati.

"John će biti oduševljen", rekla je Cerise s ogromnim osmijehom. "S tri kćeri
nadao se sinu."

"Vidi kako je ovaj momak snažan", potvrdila je Espy.

Cerise se nasmijala. "Da je on bio moja prva beba, možda nikada više ne bih
dopustila da me John dodirne, tako me namučio dok se rodio."

"Njegova je veličina kriva za to", rekla je Espy, zadovoljna što je Cerisea uspjela
prebroditi ovo, i što se mučenje završilo, a mama i sin su bili sjajni.

Vrata su se otvorila i krupni muškarac sagnuo je glavu da pojuri unutra. Njegove

okrugle, zelene oči pogledale su prema supruzi u krevetu.

Cerise s ponosom drži podignutu zamotanu bebu. "Dođi upoznati svog sina."

John je zaplakao. "Sin, konačno imam sina." Požurio je do Cerise. "Dobra si

žena, najbolja supruga u cijeloj Škotskoj." Poljubio ju je u čelo i oči su mu bile široko
okrenute dok je gledao svog sina. "Velik je."

"Kao i njegov otac", reče Cerise.

Suze su mu i dalje tekle niz obraze dok je uzimao sina u naručje.

Espy je mirno napustila kolibu, ostavljajući nove roditelje da uživaju u rođenju

svog prvog sina.

Sunce je cijelo jutro sjajilo kroz oblake, oblaci su napokon pobijedili i proždirali
nebo. Kiša bi padala kao i obično, ali ipak bilo je proljeće i zemlja i svi njeni usjevi
trebali su vodu.

Espy se prošetala selom. Prošla su dva dana i nije bilo uspjeha u pronalaženju
Adere. Espy se pitala je li se mlada žena toliko uplašila da je napustila to područje. Ali
kamo je mogla otići u tako kratkom vremenu? Craven je sa svojim ratnicima potražio

258
nadaleko i naširoko do te mjere da ga je Roark pitao treba li mu pomoć u pronalaženju
onoga što je izgubio.

Craven je odbio i nije mu pružio nikakvo objašnjenje.

Espy nije mogla proći kroz selo, a da je nisu pitali kako je, je li sretna. Brojni
srdačni upiti učinili su da se sve više osjeća kao pripadnik klana... kao dio obitelji.

Dok je njezina ruka još uvijek zacjeljivala, Innis je bio uvijek tu i pomagao joj
kako god je mogao, iako mu nijedna žena nije dopustila da im pomogne pri porodu. Što
je njemu bilo drago jer nije imao iskustva s porođajem beba. Također je svakodnevno
posjećivao Cyru i to je zadovoljavalo Espy, pogotovo kad je s takvom nježnošću
govorio o njezinoj baki. To što se on divio ženi bilo je očito, ali Espy se pitala postoji li
više što on osjeća prema njoj i zanimalo je što njezina baka misli o njemu.

Odmahnula je glavom od svoje glupe misli. Prošlo je samo nekoliko dana od

kada su se upoznali, ali Espy se prisjetila kako joj je baka jednom prilikom ispričala
kako je znala kad je prvi put upoznala muža da će se udati za njega. Isto je bilo s njenom
mamom. Njezin je otac posjetio visočje baš kao što je to učinio i Innis, a baka joj je
rekla da kad je Espyna mama prvi put pogledala Espynog oca, znala je da to je to, Cyra
je mogla vidjeti da je ona poklonila svoje srce, a i Espyn je otac učinio isto.

Nije ona bila te sreće.

Mržnja je bila ono što je Craven osjećao kad je prvi put ugledao nju. Za nju je to
bila krivnja. Pa kako se ljubav mogla razviti kad nije bilo ničega što bi je moglo hraniti?

"Nešto te muči, ženo moja?" pitao je Craven, pruživši joj ruku i uzeo je u naručje.

"Za velikog muškarca tiho hodaš", rekla je uz blagi osmijeh.

"Bila si udubljena u svojim mislima, nisi čula ništa, ni mene ni djecu koja su te
zvala." Espy se osvrnula oko sebe i ugledala nekoliko djevojčica koje se međusobno
grle i gledaju prema njoj. Brzo im je mahnula, a one su mahnule natrag i smijale se.

Craven ju je uzeo za ruku da bi mogli nastaviti hodati.

259
 "John i Cerise imaju sina", rekla je Espy.

"Mora da je oduševljen."

"Ispustio je suze radosnice."

"To bi bio John. Suze ga napadaju više od bilo kojeg muškarca kojeg poznajem",
rekao je Craven, "ali ako bi i bilo tko dobio sina nakon tri kćeri, to bi bilo koga dovelo
do suza."

"Želiš samo sinove?" Upitala je Espy.

„Svaki muškarac želi sina, nekog da nosi obiteljsko ime i čast, ali sve dok ti ništa
ne našteti dok rađaš našu djecu, nije mi važno hoćeš li mi dati sinove ili kćeri sve dok
tebe ne izgubim.”

Brinuo bi se zbog toga nakon onoga što se dogodilo s Aubrey i ona ga je htjela
uvjeriti da će biti dobro, ali jedino što bi ga uistinu moglo uvjeriti je da će dijete roditi
sa svom mogućom njegom. Ponudila mu je ono što se nadala da će mu olakšati
zabrinutost.

"Cyra će biti tu kad dođe vrijeme rođenja i bez sumnje, Innis će biti ovdje, jer
mislim da ne planira otići, bar neko vrijeme."

Cravenovo je lice zasvijetlilo njezinim riječima. "Možda nikad neće otići. Vidio
sam način na koji je gleda tvoju baku, kao zaljubljena budala."

Espy se nasmijala. "I ja sam pomislila da je favorizira."

"Da li se on njoj sviđa?" Craven se nasmijao. "Za njega znam da je pao čim ju je
pogledao."

"Baš bi bilo divno, samo ako se samo i moja baka osjeća isto."

"U njezinu se očima vidjelo treperenje koje nikad prije nisam vidio dok je
razgovarala s njim."

260
 Espyn se osmijeh proširio i ona je stisnula muževu ruku. "Bilo bi lijepo da opet
upozna ljubav dobrog čovjeka."

"Reci mi što si mislila", upitao je Craven, znatiželjan nad laganim mrštenjem

koje je zasjenilo njezine dražesne crte, ali bio je zadovoljan kad je vidio brojne osmijehe
koji su ga zamijenili.

"Ljubav", rekla je, "pitala sam se kako to da tvoja mržnja i moj osjećaj krivnje
mogu proizvesti ljubav."

"To je lako odgovoriti."

Espy je zaustavila korake i uprla mu zbunjen pogled.

Craven je ukrao brzi poljubac. "Oboje smo bili u krivu. Nije bilo razloga da te
mrzim i nije bilo razloga da se osjećaš krivom. Jednom kada smo to shvatili, ljubav je
rasla između nas. Iako si to brže od mene shvatila i dopustila si da me voliš usprkos
mojem jadnom postupanju prema tebi."

Espy ga je ovaj put poljubila u usne, želeći da se tamo zadrži. "Sada ništa od toga
nije važno. Ono što je važno je naša ljubav i vjeruj mi da moja ljubav iz dana u dan sve
više raste. "

"Tako mi je drago što si bila dovoljno hrabra da ne dopustiš onoj zvijeri koja
živi u menu da te uplaši."

Espy se nacerila i potapšala ga po prsima. "Postoje slučajevi u kojima mi se jako

sviđa ta zvijer... kao kad čujem kako zavija prije nego što se pretvori u urlik kad..."

"Samo nastavi, ženo, i znaš što će se dogoditi", upozorio ju je Craven šapatom,

premda je bilo prekasno, već ju je planirao požuriti u svoju spavaću sobu.

"Tome se i nadam", rekla je s bljeskom strasti u nježnim plavim očima.

Uhvatio ju je za ruku i gurnuo prema tvrđavi, ali ona ga je zaustavila i kimnula

na kolibu koja je bila samo na maloj udaljenosti. Oboje su se nasmijali i požurili prema
njoj.

261
 Zaustavio ih je snažni vrisak, a kad su se okrenuli, ugledali su Tulu, dok su joj
oči gotovo ispale iz glave i upućivale na nešto. Pratili su njen prst.

Ober je iskoračio iz šume, a drška bodeža isticala mu se iz prsa.

Craven je povikao za svojim ratnicima dok su on i Espy trčali prema čovjeku.

"Šume, pronađite tko je to učinio", naredio je Craven kad je nekoliko njegovih

ratnika dojurilo dok je uhvatio Obera prije nego što se čovjek srušio na zemlju.

Ratnici su poletjeli, a Espy je pala na koljena na zemlju pored Obera. Jedan

pogled rekao joj je da je imao sreće što je stigao do tuda... znala je da smrt je bila blizu.

Uhvatio je Espy za ruku i borio se da govori, oči su mu se široko otvorile i

posljednjim dahom izgovorio je: "Laži."

Espy ga je pogledala jer je u tom trenutku shvatila gdje ga je vidjela. Bio je

muškarac koji je tri žene, među kojima je bila i Adara, doveo u Warrickovu tamnicu.

262
 „Jesi li sigurna u to?“ pitao je Craven, pružajući joj čašu vina prije nego što je
sjeo u stolici pokraj nje, na suncu, nekoliko sati nakon što se dogodio incident s Oberom.

"Bilo je mračno i stvarno mu nisam mogla dobro pogledati u lice, ali sam ga zato
pogledala u oči, bile su tako upečatljive. Široko otvorene, pomislila sam da naprosto
sijaju u tami, a bile su… tako ispunjene osjećajem radosti kao da mu je drago što je
isporučio žene na mučenje." Odmahnula je glavom. "Ne znam zašto ga nisam
prepoznala prije, mada je možda to što je Adara ovdje i u opasnosti potaknulo moje
sjećanje. Nisam sigurna. Samo to sada ima smisla. Doveo ju je u Warrickovu tamnicu
vjerujući da će tamo umrijeti, a onda se pojavio ovdje s tom ženom, a Adarin život je
ponovno ugrožen."

"Adara mora znati nešto vrlo važno čim je netko želi mrtvu."

"Moramo je pronaći", rekla je Espy, zabrinutost je tako očigledna na njenom

licu.

"Moji ratnici pokušavaju, mada tko god je to učinio Oberu, bježi i od nas. Nigdje
nije moguće pronaći nikakav trag." Craven je na trenutak protrljao čelo, a onda glasno
uzdahnuo. "Misliš da bi možda Adara mogla ubiti Obera?"

Espy je namjeravala odmahnuti glavom, ali je ipak stala.

"To sam i ja pomislila." Izbola je ženu, pa zašto ne i Obera?

Espy se podsjetila na mladu ženu koju je njegovala u maloj ćeliji. Bila je tako
uplašena, izvan svih uvjerenja, ponavljajući jedno te isto da nije učinila ništa loše. Ništa.
Učinila je samo ono što joj je rečeno. Nikada se nije protivila naredbama, uvijek se
trudila biti poslušna. Uvijek je radila ono što joj je rečeno...

263
 Ništa više nije povjerila Espy, premda je slušala u tišini dok je Espy govorila o
svom domu s bakom i njenom tajnom kolibom. Jedino ju je to umirivalo.

"Ako je nekim slučajem Adara to učinila, to je učinila samo da bi se zaštitila."

Espy je odmahnula glavom, odbijajući povjerovati. "Mislim da to nije učinila. Osim
toga, što je Ober mislio pod tim što je rekao laži? Njegova zadnja riječ i kaže laži? Što
nam je htio reći? Također se pitam je li MacPeters povezan s ovim na neki način."

„MacPeters?” Craven je pogledao kao da to nema smisla. "To bi značilo da ima

neke veze s Aubreyjinim ubojstvom. Ali kako je Adara na bilo koji način mogla biti
povezana s tim?“

Espy slegne ramenima. "Nemam pojma, premda mi se čini čudnim da su i čovjek

koji tvrdi da je MacPeters i Ober ubijeni za tako kratko vrijeme na istom mjestu. Možda
su obojica znali nešto što je netko učinio, a taj ne želi da se sazna?"

Craven joj se nasmiješio. "Mogu samo zamisliti kako si zasigurno nervirala

roditelje i baku beskrajnim pitanjima kad si bila malena."

"Uvijek bi potaknuli sva moja pitanja", rekla je i nasmijala se, "sretni da udovolje
moju znatiželju."

"Barem sam upozoren prije nego što dobijem kćer takve radoznale naravi. Bit ću
spreman odgovoriti na sva njena pitanja, a na ona na koje ne mogu, poslat ću je k tebi."
Svidjela mu se pomisao da ima kćer koja će nalikovati mami na više načina nego po
crtama lica. Espy je bila inteligentna i odvažna žena i volio bi da njegova kćer ili kćeri
budu iste takve.

"Što ako je to sin koji ima moje osobine?" izazvala je.

"Onda će on voditi klan MacCara s više mudrosti od prethodnih poglavara",

ponosno je rekao Craven.

Espy je odskočila naprijed u svojoj stolici. "Mislim da bismo se trebali malo

potruditi oko toga."

264
 "Mislim da to radimo otkad sam prvi put vodio ljubav s tobom", rekao je s
podsmijehom.

"Hmm..." Espy je tapšala po bradi. "Ako se dobro sjećam, prvo si me natjerao da

te zadovoljim... u staji."

Craven je stao i nagnuo se nad Espy prislonivši je natrag u stolac dok joj je
stisnuo ruke. "Da, prošlo je predugo otkad sam imao odnose i nisam te htio razočarati,
ali..." Sagnuo se pred nju. "Mogu te sada zadovoljiti i zanemariti vlastitu potrebu."

Craven nije čekao da ona reagira, gurnuo je ruku ispod suknje i uzduž unutarnjeg
dijela bedra. Espy se stresla od osjećaja kad su mu prsti dodirnuli tajno mjesto među
njenim nogama, stišćući je i milujući polako. Nije željela da on ignorira svoj vlastiti
užitak, ali tada nije vjerovala da će on to moći, pa ga je pustila da se izgubi u
zadirkivanju.

Malo se nagnula kad je gurnuo prst u nju i opet kad joj je palac uhvatio osjetljivi
klitoris. "Sviđa ti se to, ženo?" upita šapatom i gurne još jedan prst u nju, a ona uzdahne.
Spustio je ruku oko njezina struka kako bi je nagnuo naprijed, a ona je opet uzdahnula,
premda su njegova usta uhvatila taj uzdah dok su mu se usne spustile na njezine.

Neumorno ju je zadirkivao, ne samo prstima, već i jezikom sve dok nije bila na
rubu vrhunca. "Želim te osjetiti duboko u sebi", preklinjala je.

"Ne, gledat ću te kako svršavaš ovako, da ti nadoknadim za taj put kad si me

zadovoljila u staji", rekao je Craven.

"Imao si dobar razlog ", svašta je rekla kad je njegov palac učinio svoju magiju
na njezinoj pulsirajućoj srži.

"Kao i sada", rekao je, uživajući u zadovoljstvu dok ju je gledao kako hitro ide
prema, za što se namjeravao uvjeriti, više od jednog vrhunca.

"Molim te, Cravene", molila je.

"Kasnije", rekao je.

265
 "Sad", tražila je i oči su joj bile raširene. "Pomisli na naše dijete."

Craven se zaustavio, a vlastite su mu se oči raširile. "Jesi li trudna?"

Odmahnula je glavom. "Ne i ostat će tako ako me ne uzmeš.”

Htio je ignorirati njezine riječi i dovesti je do zadovoljstva, ali njihov razgovor o

budućoj djeci, sjećanje na njegove braće i sestre i dane puni smijeha, natjeralo ga je da
ponovo želi čuti zvuk sretne djece koja prolaze kroz tvrđavu.

Craven ju je povukao sa stolice, a ona je gurnula njegov tartan u stranu dok ju je

držao u krilu, nježno je probijajući svojim penisom.

Espy ga je uhvatila oko vrata i prije nego što ga je poljubila, šapnula: "Usadi mi
snažno dijete."

Poljubio ju je i u jednom trenutku su se spojili u snažnom vrhuncu koji se

zasigurno ukorijenio.

***
Rano ujutro sljedećeg jutra Craven je primio hitan poziv od Owena, tražeći da
Craven dođe žurno. Odmah je krenuo na put prema MacVarishu i supruga je jahala
pored njega. Odbila je ostati u tvrđavi, inzistirajući da je Owenu možda potreban
iscjelitelj, iako je Craven znao da je to samo izgovor. Bila je znatiželjna zašto je Owen
pozvao njenog supruga s takvom žurbom.

Craven ipak nije imao ništa protiv, više je volio da ima svoju ženu pored sebe.
Tamo je pripadala.

Čim su se približili selu, Craven je opazio postrojbu od dvadesetak ratnika koji

su kampirali na periferiji sela, odmah je obvijestio svoje ratnike naglim trzajem ruke.

Neki od njegovih ratnika zastali su i odjahali prema postrojbi, formirajući stražu

oko njih.

"Nešto nije u redu?", pitala je Espy.

266
 "Mjera predostrožnosti", rekao je Craven, ali osjećao je nelagodu. "Ostat ćeš uz
mene sve vrijeme dok smo ovdje."

Espy je kimnula glavom i dok su jahali kroz selo, postajalo je još očitije da se
nešto dogodilo. Narod je mrmljao i zabrinuto gledao u Cravena. Nešto nije bilo u redu.
Nešto strašno.

Owen MacVarish izgledao je mnogo bolje, premda je bio pomalo blijed kad su
Espy i Craven ušli u dvoranu. Nije čekao ni da stignu do njega, požurio je prema njima.

Owen je zgrabio Cravenovu ruku. "Ne vjerujem da mi govori istinu i ne znam

što da radim. Dokumenti su već potpisani, ali sada... ”Owen odmahne glavom. "To se
ne može dogoditi. To se ne može dogoditi."

"Stari poglavar teško prihvaća istinu."

Craven i Espy okrenuli su se prema čovjeku koji je ušao u dvoranu. Bio je niži
za više od glave od Cravena, tijelo mu je vitko, ima izražene crte lica, slično onome
liječnika MacPetersa. Njegova tamna kosa odgovarala je njegovim tamnim očima,
nosio je zeleni i žuti tartan, a bijela lanena košulja bila je potpuno čista.

A u ruci je držao pergament.

"Tko si ti?" Craven je zahtijevao.

"Ja sam Penley, suprug nećakinje Owena MacVarisha, Aubrey, i nasljednik

Klana MacVarish i svih njegovih posjeda."

Espy je zurila u muškarca, misleći da ga nije pravilno čula. Tvrdio je da je

Aubreyin suprug. To nije bilo moguće, a ona odmahne glavom zajedno s Owenom, koji
je bio baš zbunjen.

Nije to moguće.

"Kakav dokaz imaš o tome?" Craven je zahtijevao, pokušavajući obuzdati bijes

koji ga je obuzeo kad je čuo čovjeka koji tvrdi da je Aubrey njegova žena. Nije mogao
vjerovati. Nije želio vjerovati.

267
 Penley je podigao ruku, mašući valjanim pergamentom koji je držao u njoj.
"Donio sam ovaj dokument kako bih dokazao Owenu da govorim istinu. Aubrey je bila
moja supruga i budući da je on sam potvrdio da je Aubrey nasljednik klana MacVarish,
to znači da ću ja biti jedini nasljednik kad Owen umre."

Craven je ispružio ruku prema Penleyu prisiljavajući čovjeka da mu priđe i pruži

mu dokaz.

Penley je izbacio prisilni osmijeh na lice i prišao Cravenu, pružajući mu

pergament.

"Vidjet ćete da je to valjan dokument, potpisan pečatiran."

Craven je izvukao traku oko pergamenta i otkotrljao ga. Oči su mu se suzile i

rekao: "Što je ovo?"

"Ispričavam se, ali mladi je pisar napisao na latinskom", rekao je Penley sa

samozadovoljnim osmijehom.

"To ne predstavlja nikakav problem", rekla je Espy i nagnula se nad suprugovom

rukom kako bi pogledala dokument. „Obožavam čitati latinski. To je tako star i lijep
jezik. "

Craven je zaustavio osmijeh koji samo što nije procurio na lice. Njegova je žena
bila čudo i bio je tako ponosan na nju.

"To znači da se Aubrey vjenčala pred očima Boga i čovjeka godinu dana prije
nego što ste se vi vjenčali." Nije spomenula da je pečat služben, suprug to vidi i sam.

Craven je gurnuo dokument prema Penleyju. "Ako je bila tvoja žena, zašto te
ostavila i zašto ti je trebalo toliko vremena da dođeš po nju?"

"Bio sam pozvan na posao, mjesto služenja prema Kruni. Trajalo je duže nego
što sam očekivao, a kad sam se vratio, Aubrey je otišla. Trebalo je riješiti neke stvari
kod kuće prije nego što sam mogao započeti potragu za njom. U početku sam mislio da
se nastanila u opatiji. Ne pronalazeći je tamo, nastavio sam ovdje, prisjetivši se kako mi

268
je pričala o ujaku Owenu, bratu njene majke." Lagano je pognuo glavu. "Slomilo mi je
srce kad sam saznao za njezinu smrt i šokirao sam se kad sam saznao da se udala za
drugog. Naravno, to je bio nevažeći brak, jer nije se mogla vjenčati."

"Owenu će biti potrebno više dokaza nego sam dokument", rekao je Craven i
Owen je kimnuo potvrđujući Cravenov zahtjev. "Morat ćete predočiti osobu koja je
potpisala vaš dokument da bi nam mogao dati svoju riječ."

U Penleyevim očima se razlijevala bijes. "Dokument bi trebao biti dovoljan

dokaz."

"Već je potpisan dokument s kojim mi pripada klan MacVarish i cijelo njegovo

vlasništvo. Neću to poništiti bez dokaza koji pokazuju na ono što vi tvrdite“, upozorio
je Craven. "Budući da ste spomenuli da ste bili uključeni u posao oko Krune, siguran
sam da će se netko tamo složiti da dok se ne dostave čvrsti dokazi, ta se stvar ne može
riješiti. Iako bih, možda, trebao zamoliti svog prijatelja Warricka da razgovara sa svojim
prijateljima na dvoru."

Espy se mogla zakleti da je osjetila drhtaj straha koji je prolazio kroz sobu
spominjući Warrickovo ime i još više je povjerovala kad je vidjela koliko je Penley
preblijedio.

"Odmah ću poslati poslanika uz vaš zahtjev", rekao je Penley, "iako planiram

ostati ovdje dok ne stigne dokaz, kako bih mogao zaštititi ono što je s pravom moje."

"Nisam vam dao dopuštenje da kampirate na mom imanju", rekao je Craven.

"Siguran sam da Owen ne bi imao ništa protiv toga da ostanem ovdje dok se to
ne riješi", rekao je Penley kimnuvši starcu.

"Nije na Owenu da odluči", rekao je Craven. "Nisi me čuo? Klan MacVarish i

svi njegovi posjeda dodijeljeni su meni. To je moje. Na mojoj si zemlji."

Penley je izgledao kao da ga je netko upravo posjekao mačem. Okrenuo se

Owenu, iako nije mogao govoriti.

269
 "Tako je kako kaže Lord Craven. On je sada poglavar klana MacVarish, sve
pripada njemu”, potvrdio je Owen. "Morat ćeš tražiti od njega dozvolu da ostaneš
ovdje."

Penley je pronašao svoj glas, iako ga je ljuti drhtaj probijao kad je govorio.
"Tražim dozvolu da ostanem ovdje dok se ovo pitanje preispituje.“

"Neću vam dati dozvolu da ostanete ovdje", rekao je Craven i podigao ruke da
utiša Penleya kad je krenuo prosvjedovati. "Vi i vaši ljudi kampirat ćete na periferiji
sela MacCara, gdje će moji ratnici budno paziti na vas."

"Mi smo zarobljenici?", uvrijeđeno je upitao Penley.

"Samo ako zaslužite", upozorio je Craven.

"Ne borim se protiv tebe, lorde Craven", reče Penley.

"Bilo bi mudro da i tako nastaviš", nagovarao je Craven. "Pripremi svoje ljude

da odu dok privatno razgovaram s Owenom."

Ljutnja je pljuštila iz Penleyevih očiju, a držao je usne čvrsto stegnute kad je

klimnuo i okrenuo se da iziđe iz velike dvorane.

"To ne može biti istina", rekao je Owen. "Aubrey je bila dobra i pouzdana žena.
Nikad se ne bi udala da je bila udana za drugog."

Craven je želio vjerovati u to. Nije želio misliti da njegov brak s Aubrey nije
ništa drugo nego obična laž. Da nije bila ona žena u koju je vjerovao.

Espy je bio ona koja je progovorila u obranu Aubrey. „Naravno, on laže. Aubrey
je bila tvoja srodna duša. Nikad se ne bi udala za tu budalu, a kamoli da se uda za
drugoga kad nije bila slobodna. Laže da je i to je to", rekla je kao da je stvar riješena.

Owen se nasmiješio. "Sada znam zašto te Aubrey toliko voljela i divila ti se,
znam da je moja Aubrey znala prepoznati dobru i ljubaznu osobu čim je upozna."

"Naravno da jest, zato se nikad ne bi udala za tu budalu i zato se udala za

Cravena."

270
 Owen je pogledao Cravena sa suzama u očima, a s osmijehom na licu. "Sretan si
čovjek što si našao dvije fantastične supruge." Lagano se nasmijao. "Većina muškaraca
ne može ni jednu."

"Svakodnevno sam zahvalan na vremenu koje sam prošao s Aubrey u životu i za

sudbinu koja me dovela do Espy." Craven se nasmiješio kad mu je Espy uhvatila ruku
i nježno je zagrlio. Uvijek mu je lako i željno padala u naručje, a on ju je volio imati
tamo.

"Drago mi je što ne ostavljaš Penleyja ovdje. Ne vjerujem mu”, rekao je Owen.

"Ni ja", rekao je Craven. "On neće ići nikuda bez mog dopuštenja."

Owen se pozdravio s Cravenom i Espy, zahvalan za sve što je učinio za njega.

Owenovo se olakšanje već proširilo klanom ili su možda vidjeli kako Cravenovi ratnici
prate Penleyevu trupu, a seljani su slali osmijehe i kimali Cravenu i Espy dok su odlazili.

Craven je zadržao sebe i Espy na udaljenosti iza svojih ratnika koji su slijedili
Penleyja, a njegova četa sa šest njegovih ratnika slijedila je iza njih dvoje.

"Mogu li ti postaviti pitanje?" Upitala je Espy oprezno.

Craven se okrenuo prema njoj iznenađen oklijevanjem u glasu. "Trebam li te

podsjetiti da me možeš pitati što god hoćeš?"

"To je intimno pitanje koje se tiče tebe i Aubrey."

"Rekao sam bilo što, to sam i mislio", uvjeravao ju je.

"Je li Aubrey bila djevica?"

"Da, na posteljini je bilo krvi. Sjećam se da je Aubrey pocrvenjela jer sam se

neočekivano vratio u našu spavaću sobu, a sluge su uklanjale posteljinu hihotajući se
kad su vidjeli krv."

"Ako je to onda tako..."

271
 "Tada Penleyev brak, ako postoji, nikada nije konzumiran i zbog toga nije
valjan", zaključio je Craven, "iako za to nemam dokaze."

"Ti si častan čovjek i tvoja riječ je poštovana. Osim toga, Aubrey je zatrudnjela
nedugo nakon što ste se vjenčali, nije bilo tako s Penleyjom, i zašto bi to bilo? Ili nikada
nisu bili muž i žena ili on taj brak nije konzumirao, i s tim ga poništio."

"Ti si uistinu čudo, ženo", rekao je Craven, zadivljen njenom inteligencijom i

odlučnošću da mu pomogne da dokaže da Penley laže.

"I ja tebe volim", rekla je i nagnula se da ga poljubi.

Craven ju je brzo zgrabio za struk prije nego što se srušila s Trumblea, iako se
činilo da se konj prilagodio kao da pokušava spriječiti je da padne. Poljubio ju je žurno,
a zatim ju nevoljko lagano pustio. Kasnije će imati vremena da se maze i on se radovao
tome.

"Imala sam na umu nešto drugo," rekla je Espy, a Craven je pozorno slušao.
"Owen je rekao da on laže, znam da se to odnosi na Penleya, ali nekako me podsjetio
na ono što je Ober rekao posljednjim dahom... laži. Pitam se je li Penley ubio Obera?"

272
 Espy se naglo probudila kao da joj je netko vikao u glavi da se probudi, ali odmah
je shvatila da nije u naručju svoga supruga. Redovno se budila u naručju svog supruga.
Ali ne i sad... Bila je sama. Brzo je sjela i pregledala sobu i ugledala ga kako stoji kraj
kamina, okrenut leđima prema njoj.

Vatra je svjetlucala po njegovom golom tijelu, naglašavajući njegova široka

ramena, zategnutu leđa i mišićave noge. Glava mu je bila blago savijena.

Espy se nije ustručavala, izjurila je iz kreveta i prišla mu, pritiskajući svoje golo
tijelo uz njegovo, dok je ona kliznula rukama oko njega, ne da bi ga mogla potpuno
opasati, ali nije bilo važno. Namjera joj je bila da ga zagrli, da mu da do znanja da je,
bez obzira na to što ga muči, ona je tu zbog njega. Nije bio sam.

Osmijeh je iskušao Cravena, iako mu nije dopirao do lica, kad je osjetio kako se
grudi njegove žene pritiskaju o njegova gola leđa i kad su joj se ruke omotale oko njega
i tješile ga umirujući, srce mu se rastopilo. Uhvatio ju je za ruku i lagano je ogrnuo oko
sebe kako bi je zagrlio jednom rukom.

Ona položi glavu na njegova prsa i ostali su tako nekoliko trenutaka dok Espy
nije pritisnula poljubac na njegova prsa i podigla pogled prema njemu. "Nešto te muči."
Čekala je to, očekivala je da on podijeli svoje osećaje kad su se povukli navečer, ali
nije ništa rekao kada su se vrata njihove spavaće sobe zatvorila. Vodili su polako ljubav,
uživali jedno u drugom, dodirivali se i ljubili, milovali intimna mjesta koja su im uvijek
donosila toliko užitka. Zaspali su nakon toga, a sad kad je Craven potonuo duboko u
svojim mislima, znala je da se toliko trudio da ih ignorira, ali jednostavno nije mogao.

"Reci mi", nagovarala je kad nije odgovorio.

Ostao je tvrdoglav. "Nije ništa."

273
 "Nešto te je probudilo", ustrajala je Espy, "kao što je i mene probudilo."

Ipak je šutio.

"Penley govori laži", rekla je Espy, nadajući se da će je njezine riječi natjerati da

progovori dovoljno, a kad je tišina postala toliko jaka, uplašila se da nije uspjela... on je
progovorio.

"Što je s Aubrey? Je li i ona lagala?"

"Aubrey te je voljela svim srcem", rekla je Espy.

Odmahnuo je glavom i skrenuo pogled prema plamenu. "Kako mogu biti siguran
u to? Kako, a da se ne zapitam da li joj je naš brak nešto značio?"

Espy je rukom uhvatila snažnu čeljust svoga supruga i okrenula mu glavu

prisiljavajući je da je pogleda. "Aubrey te je voljela."

"Tvoje riječi ne mogu učiniti da to bude točno."

"Ali njezine riječi mogu."

Pomaknuo je ruku i uhvatio je za zglob i odgurnuo njenu ruku sa svog lica. "Što
to govoriš?"

"Mogla sam ti to reći i prije, ali bojala sam se da mi nećeš vjerovati. Nadam se
samo da mi sada vjeruješ. Aubrey je shvatila da umire prije nego što sam ja mogla
priznati. Rekla mi je da ti kažem da te iskreno voli i da si je učinio najsretnijom ženom."

Craven ju je pustio i odmaknuo se okrenuvši joj leđa. "To samo kažeš da olakšaš
moje zabrinute misli."

Espy mu nije htjela reći ovaj dio, to bi ga povrijedilo, ali moglo bi ga i izliječiti.
"Očajnički se borila da izgovori svoje posljednje riječi. "Craven, imaš ogromno srce,
podijeli ga."

Craven se okrenuo tako brzo da se Espy prestrašeno odmaknula. Ispruži ruku,

uhvativši je za ruku. "Aubrey bi mi to pričala samo kad smo bili sami."

274
 "Tada znaš da su riječi bile njene vlastite. Znaš da te je voljela i ništa i nitko ti to
ne može oduzeti... osim ako im ne dopustiš. Što se mene tiče, toliko sam zahvalna
Aubrey, jer je ona oslobodila zvijer koja može voljeti.“

Craven ju je povukao za sobom. "Aubrey mi je otvorila srce za ljubav, ali ti si

oslobodila zvijer koja može voljeti."

Spustio je usne na njezine i nježno je poljubio, a zatim stegnuo u snažan zagrljaj.

"Volim te, Espy, sada i uvijek. Ti si moja zauvijek."

Espy ga je zagrlila i poljubila ga kao da je zauvijek zapečatila njegove riječi.

Prošlo je nekoliko sati prije nego što su oboje zaspali u naručju jedno uz drugo.

***
Espy je stajala ispred kolibe i uživala u prekrasnom danu. Sunce je još uvijek
blistalo i u zraku je cvjetao miris proljeća. Ranije je primila dvije osobe zbog lakših
oboljenja i nijednoj nije bilo potrebno puno njege. Osjećala se dobro kad je znala da je
nitko ne treba zbog ozbiljne bolesti. Očekivala su se tri porođaja krajem proljeća i još
tri u kasno ljeto. Nadala se da će se uskoro ubrojiti sebe među žene koje će roditi u zimi,
ali vrijeme tek treba to reći.

Misli su joj se okrenule prema Penleyu i tome kako je postajao sve neugodniji,
iako nije bio u tvđavi, ni jedan put otkako je došao tu prije tri dana. Nije učinio ništa
osim što se žalio svakome tko bi ga saslušao kako se postupa prema njemu i da ima
pravo ostati u MacVarishu jer će to biti njegov klan i posjed jednog dana.

Espy je rekla suprugu da joj je laknulo što je rekao Penleyju da ne može ostati u
tvrđavi u klanu MacVarish, jer se bojala da će pronaći način da ubije Owena. Craven je
priznao da je i sam mislio isto. Željela je samo da postoji način da se što prije riješe
iritantnog čovjeka.

275
 Espyno je lice pocrvenjelo i srce joj je preskočilo kad je vidjela kako se njezin
suprug približava. Nisu samo njegove lijepe crte ili snaga koja joj je rastopila srce kad
ga je pogledala, već i kako joj je riječima i djelima priopćio koliko je voli.

"Tula je rekla da si je poslala da ide jer malo je ljudi kojima je potrebna skrb,
sigurna naznaka kvalificiranog iscjelitelja", rekao je Craven dok se zaustavio pred njom
i sagnuo se kako bi je brzo poljubio. Kad je podigao glavu, široko se nasmiješio. "Imam
vijesti."

"Penley odlazi", rekla je, uzbuđenje je primjetno u njezinim riječima.

"I ja sam to pomislio", rekao je, "ali nažalost ne. Primio sam dokaz koji dokazuje
ono što si rekla, što je i Innis potvrdio da je Samuel MacBarnes umro baš tada, kad si ti
rekla da je. Želio sam taj dokaz i nitko to ne može poreći.“

Espy se tiho nasmiješila. Drago joj je bilo, jer on je pazio da bude oslobođena od
bilo kakvih optužbe, a ona ga je sve više voljela zbog toga. "Drago mi je što postoje
dokazi i nitko ne može reći drugačije."

Craven je stavio ruke na ženin struk i poljubio je lagano. "Kako te nitko ne treba,
pomislio sam da bi danas trebala posjetiti svoju baku. Idem vidjeti Roarka i mogu te
odvesti kod bake i vratiti te natrag kasnije."

Espy je protrljala čelo. "Zašto želiš posjetiti Roarka?"

"Ništa određeno. Želim da zna da ga budno pratim."

"Možda ga trebaš nagovoriti da se s nekim svojim ljudima prošeta kroz selo i

dođe u tvrđavu. Jedan pogled na njih i te crne ogrtače koje nose, možda će Penley
razmisliti drugačije, možda čak i ode."

Kad je uhvatila njegov osmijeh, nasmijala se i razigrano ga potapšala po prsima.

"To je bila cijela tvoja namjera."

"Pomislio sam i to", priznao je.

276
 "Mislim da je to vrlo dobra misao. Moraš se odmah pobrinuti za to dok posjetim
Cyru, a možda bi i Innis želio doći s mnom."

"On je već otišao. Vjerujem da je kod Cyre, kao i gotovo svaki dan otkako ju je
upoznao," rekao je Craven s hihotanjem.

"Pa, došao je učiti od nje", podsjetila je Espy, a onda se nasmiješila. "Čini se da

je pijan od ljubavi."

Upravo su trebali krenuti kada je jedan ratnik žurio u njihovom pravcu.

"Što je, Stuarte?" brzo je upitao Craven, vidjevši zabrinut pogled u očima mladog
ratnika.

"Netty, gospodaru." Boli je, ali još je rano za bebu."

"Doći ćemo odmah, idi svojoj ženi", rekla je Espy, a Stuart je kimnuo i požurio.
Okrenula se prema suprugu uzdahnuvši. "Idi i reci mojoj baki da ću je uskoro posjetiti.
Vidjet ću te kad se vratiš."

Pošla je da ga poljubi u obraz, a Craven ju je stegnuo oko struka i podigao ju u

naručje i strastveno je poljubio u usne. Naglo je završio poljubac, ostavljajući je bez
daha i zbunjenu.

"Dovršit ću to kasnije, ženo", rekao je i otišao.

Espy se nasmiješila i prstima je pritisnula usne, natečene od njegovog razornog

poljupca i željna da to kasnije bude što prije. Skočila je kad se prisjetila Netty i požurila
skupiti što joj treba, a onda je požurila.

Nije joj trebalo dugo da utvrdi kako Netty neće roditi danas, ali da bi bila sigurna,
rekla je Netty da ne radi previše naporno i da se odmara kad god može dok beba konačno
ne odluči stići.

Espy se vratila u kolibu kako bi iskoristila prekrasan dan i završi posao u vrtu.

277
 Zaustavila se trenutak kad je pomislila da čuje kako netko zove njezino ime, ali
nije čula ništa, okrenula se da posegne za alatom kad je ponovo čula, a njezino se ime
tiho nosilo na laganom povjetarcu.

Prepoznala je glas. Ležerno je pogledala oko sebe i vratila pozdrav dvjema

ženama nedaleko. Kad su otišle podalje i prije nego što je bilo tko drugi pogledao,
požurila je iza kolibe.

Kad je tamo stigla, zakoračila je u šumu i tiho povikala: "Adara."

Mlada žena pojavila se iza debelog debla stabla, izgledajući previše blijedo.
Požurila je i s rukom oko Adare pomogla joj u kolibu. Ispružila je na uskom krevetu i
brzo stavila ruku na čelo da provjeri ima li temperaturu. Nije je bilo.

"Boli li te?" upita Espy, povukavši stolac pokraj kreveta da sjedne. Adara je
odmahnula glavom i odvratila glavu od Espy.

Espy je nježno uhvatila Adarinu ruku i ona je skočila, ali nije je odgurnula.
"Dopusti da ti ja i moj suprug pomognemo." Adarine su se oči raširile i izgledala je
spremna da skoči iz kreveta i pobjegne, ali Espy ju je čvrsto držala. "Ne možeš nastaviti
bježati. Tko god te traži, na kraju će te naći. Ovdje ćeš biti na sigurnom pod
Cravenovom zaštitom."

"Nikad nije sigurno", prošaptala je.

Espy je odmahnula glavom. "To nije istina. Craven će te zaštititi. Ispričala sam
mu o tebi." Kad je to čula, morala je čvršće zadržati Aderu. "Pristao je da pomogne.
Čak mi je rekao da će se pobrinuti da se ne vratiš u Warrickovu tamnicu."

"Uistinu?" oklijevala je dok je pitala.

"Da", potvrdila je Espy. "Craven će te zaštititi i imat ćeš sigurnost klana koji te
okružuje. Napokon ćeš imati dom i više se ne moraš bojati."

Adarin želudac je zaškripao.

"Jesi li danas jela?" pita Espy zabrinuto.

278
 Adara je odmahnula glavom.

"Nahranit ću te, a zatim idemo u tvrđavu i pokazat ću ti gdje ćeš odsjesti dok se
to ne riješi. Kasnije kad se Craven vrati, možeš razgovarati s njim."

Espy je laknulo kad je Adara kimnula, pa je zauzela u pravljanje vruće juhe za

mladu ženu zajedno s čajem od kamilice. Htjela je pitati Adaru zna li nešto o čovjeku
koji ju je doveo u Warrickovu tamnicu, ali brinula je da će je uplašiti ako zna da je
čovjek bio ovdje i ubijen je. Bilo bi bolje kad bi pričekala da o svemu tome razgovara s
Adarom kad se Craven vrati.

Adara je upravo završila s juhom i čajem kad je Espy čula Tassa kako viče.
Požurila je van, zatvorivši vrata za sobom.

"Owen je… nesreća", rekao je Tass.

"Možeš li poslati poruku Cravenu i naći ratnike da me isprate u MacVarish

tvrđave?" pitala je.

"Glasnik je već na putu prema Cravenu i ratnici će uskoro biti spremni da te

isprate." Rekao je Tass.

"Dopusti mi da sredim svoje stvari", rekla je Espy i vratila se u kolibu kod

prestrašene Adare. "Odvest ću te u tvrđavu i ostaviti te tamo gdje ćeš biti na sigurnom."

Adara je odmahnula glavom. "Idem s tobom."

Espy je dovoljno dobro poznavala Adaru da je znala da neće ostati sa strancima.

Osjećala se sigurno s Espy i tamo će ostati ili će je Espy ponovno natjerati da pobjegne.

"Ja ostajem s tobom", rekla je Adara ponovo.

Espyna je ruke prekrila Adarinima. "Ostani sa mnom. Jahat ćemo na Trumbleu

zajedno." Bila je iznenađena kad je vidjela da se Adara smiješi, a onda se prisjetila
koliko je uživala u pričama o Trumbleu.

Kad su napustile kolibu, Adara je ostala blizu nje.

279
 Nije se iznenadila što su se Tass i šest ratnika zagledali u Adaru, niti činjenica
da su se iznenadili kad je Espy objasnila da je Adara stara prijateljica koja je stigla u
posjet, malo vjerojatna priča.

Adara je jahala s Espy na Trumbleu i činilo se da je to smiruje. Bila je iznenađena

kad je vidjela da Penley i nekoliko njegovih ratnika nisu bili u logoru kad su prošli tamo,
ali Craven ih nije mogao držati zarobljenima. Oni su mogli otići ako žele, ali kamo je
otišao Penley?

Espy je osjetila iznenadnu hladnoću i bilo bi joj drago kad bi se njen suprug
vratio i došao u tvrđavu MacVarish. Nije vjerovala Penleyu.

Laži.

Oberova posljednja riječ zazvonila je u glavi poput zvona. Osjetila je da mu je

posljednja riječ jedan vid upozorenja. Je li to značilo da ga je izdao netko kome je
vjerovao i da je na kraju tražio osvetu... laži. Ober ju je upozoravao na laži i Espy je
namjeravala ozbiljno shvatiti njegovo upozorenje.

Adara se držala kraj Espy kada su ulazile u Veliku dvoranu i ostala je u sjeni
kad su ušle u Owenovu spavaću sobu, kao da bi željela nestati.

Owen je sjedio u krevetu s glavom na jastuku, a oči su mu bile zatvorene kad se

Espy približila i vidjela da mu stopalo odmara na jastuku, kao i da mu je gležanj jako
natečen i ljubičast.

"Nesretna okolnost."

Espy se okrenula i vidjela otvorene oči.

"Strašno boli čak i kad pokušam hodati na njemu."

"Mogu samo zamisliti", rekla je Espy. "Bar ne postoje kosti koje strše iz kože,
mada unutra možda ima slomljena kost. Napravit ću ti oblogu od sirovog brašna, koju
ćeš morati nanositi svježu tri puta na dan i morat ćeš je držati neko vrijeme, tako da sve
što se događa unutar gležnja može zacijeliti. Odmori se, dok odem napraviti oblogu."

280
 Owen je naslonio glavu u stranu, gledajući pokraj nje u sjene koje su se miješale.
"Jesi li nekoga povela sa sobom?"

"Prijateljicu", rekla je Espy.

Owen se nasmiješio. "Svatko tko ti je prijatelj sigurno je moj prijatelj i

dobrodošao u moj dom."

"Adara", povikala je Espy, nadajući se da se mlada žena neće previše uplašiti da

krene naprijed. "Dođi i upoznaj Owena. Dobar je i ljubazan čovjek. "Kad Adara nije
izgledala kao da će odgovoriti, Espy je pogledala Owena. "Ona je sramežljiva."

"Ovdje ste sigurne. Nitko vam neće naštetiti”, ponudio je Owen.

Njegove riječi ili možda upravo njegov blago ohrabrujući ton natjerali su Adaru
da polako izađe iz sjene i s opreznim korakom krene prema Espy. Kad je stigla do
kreveta, gurnula je kapuljaču s glave.

Owen je uzdahnuo, a s lica mu je nestala sva boja. "O moj Bože, Faline!" Suze
su mu se slijevale u oči. "Ti si prava slika moje sestre."

281
 "Imaš njezine tamnoplave oči poput neba prije oluje, a tvoju kosu dodiruje sunce,
kao s tragom vatre. Čak si sitna poput nje. Kao da gledam svoju sestru, ti si savršena
slika nje", rekao je Owen, sa suzama koji su tekli niz kut njegovog oka. "Je li moja
sestra rodila drugo dijete nakon što je otišla odavde?"

Adara je odmahnula glavom. "Nemam obitelj."

"Sad imaš", rekla je Espy i prišla pokraj nje. "Dio si klana MacCara. Mi smo
tvoja obitelj."

"Sjećaš li se sestre Aubrey?" upita Owen.

"Nemam sestru", rekla je Adara.

"Sigurno si dijete moje sestre. Ti si joj slika. Kao da ona ponovno živi kroz tebe",
inzistirao je Owen.

Espy je mogla vidjeti da je Adara spremna pobjeći, a ona to nije željela. Bila je
još blijeda i bila je sigurna da mladoj ženi treba odmor i san, nakon svog onog bježanja
i skrivanja od posljednjeg dana kad ju je videla.

"Počivaj, Owene", rekla je Espy. "Adara će mi pomoći oko obloge i o tome

bismo mogli razgovarati kasnije."

"Da, razgovarat ćemo, jer je ova mlada žena moje krvi i moj klan i moja će zemlja
otići k njoj."

Njegove su riječi odjeknule kroz Espyinu glavu i dijelovi su se počeli slagati.

Bio je to savršen razlog da netko poželi Adaru mrtvu. Jedini je nasljednik klana
MacVarish. Nije mogla čekati dok Craven stigne, da mu kaže. Želio bi ju još više
zaštititi Adaru kad bi saznao da je ona Aubreyjina sestra. To bi imalo smisla. Mlađe

282
dijete bez sjećanja na roditelje, možda su je odvojili od sestre kad je bila mala. Sigurna
je bila da bi Craven zaštitio Adaru. Bilo bi to kao spasiti Aubrey.

Adara je opet slijedila Espy dok nisu ušle u kuhinju. Tamo je bilo previše ljudi.
Ljudi koje Adara ni je znala. Nije vjerovala. Pokušala se zabaviti pomažući Espy da
napravi obloge, držeći ruke i um okupiran, sve dok više ljudi nije okupilo sobu. Espy je
mogla vidjeti kako će Adara pobjeći ako je uskoro ne izvuče. Uputila je jednog od slugu
da završi obloge i kako da je nanese na Owenov gležanj, a onda je povela Adaru.

Nebo je postalo tmurno, sunce je iščezlo uz ugodan dan. Odvela ju je dovoljno

daleko od kuhinje da se osjeća ugodno. Poželjela je da je Craven tamo. Trebala je paziti
Owena, ali isto tako je trebala držati Adaru na sigurnom.

"Ne bismo ovdje trebale dugo ostati", rekla je Espy, osjećajući se uznemireno
hodajući mirnom šumom u blizini imanja, premda je Adara s nestrpljenjem gledala u
gustu šumu. Pretvorilo se u sigurno mjesto za nju i izgledala je spremna da još jednom
pobjegne u šumu. „Samo za nas ovdje nije sigurno. Vratit ćemo se u Owenovu spavaću
sobu i čekati da stigne moj muž", rekla je Espy, nadajući se da će potaknuti Adaru i
ublažiti njezine brige.

Na trenutak je pomislila da se Adara ne može odlučiti, oči je usmjerila prema

šumi, a zatim je na Espyno olakšanje kimnula.

One su se okrenule da se vrate u kuhinju kad ih iznenada, neočekivano, netko

zgrabi, prekrivajući im rukom usne kako bi ih odvukli u šumu.

Instinktivno su se pokušale obraniti od zla, pokušavajući se boriti, ali bilo je

uzaludno, nisu se mogle osloboditi.

Snažne ruke su ih i dalje držale, tjerajući ih duž šume. Da joj samo usta nisu bila
pokrivena, Espy bi mogla zviždati Trumbleu. Došao bi im pomoći.

Nakon nekog vremena, ratnici koji su ih držali odgurnuli su ih i Espy je pokušala

uhvatiti Adaru prije nego što je pala na zemlju, ali nije se mogla zaustaviti da ne padne

283
na zemlju. Sletila je pored Adere i obje su se brzo zaustavile na nogama, čvrsto stežući
ruku jedna oko druge.

"Bila je to posve nesreća ili možda moja sreća što je ona budala Ober naišla na
tebe ovdje", reče Penley, podrugljivo uvijajući usne. "Prepoznao te iz Warrickove
tamnice i pomislio kako bi Adara mogla doći po pomoć kod tebe. Došao je ovdje da se
pravi mojim glupim rođakom, koji je mislio da je liječnik i za koga nisam sumnjao da
će istinu proslijediti Cravenu kad tad. Znao sam da moraš imati nešto s Adarinim
bijegom. Sve sam isplanirao i sve si upropastila. Morala si je osloboditi. Nisam to
mogao dopustiti."

"Ne poznajem vas", rekla je Adara, kao da pokušava shvatiti što se događa.

"Ne sjećaš me se", rekao je Penley, "ali ja se sjećam tebe, kao i cijele tvoje priče.
Imala si samo dvije godine kad je tvoja mama sletjela na prag moje ujne. Bila je bolesna
i nije imala kamo otići. Muž joj je umro. Zamolila je mog ujaka da te odvede k bratu.
Da će mu tvoj ujak dati velikodušnu nagradu za sigurno dovođenje svoje nećakinje.
Ispričala je njemu i mojoj tetki sve o klanu MacVarish i kad je posljednji put vidjela
brata. Moja ujna nije bila povjerljiva duša i nije joj vjerovala, a ni moj ujak. Niti je htio
hraniti još jedna usta, ali nije bilo nikoga tko bi te uzeo. Postala si Adara. Čudno ili ne,
to je možda bio slučaj sreće, ime moje rođake bilo je ime Aubrey i moja tetka nije htjela
zbrku. Ostala si tamo sve dok nisi napunila četiri godine, kad su pronašli obitelj koja će
te povesti. Sve sam to saznao nakon posjete mojoj ujni i ujaku nekoliko godina nakon
što si otišla. Moj ujak je bio mrtav, a moja ujna blizu toga. Moja rođakinja ostala je
jedina i jedne noći mi je ispričala priču o tebi. Mislila je da bismo te mogli pronaći i
vratiti te kući, nadoknaditi ono što je njezina mama trebala učiniti. Iskušavala me
mogućnosti nagrade, tvrdeći da ne želi ništa od toga. Ali ona je uvijek bila previše
ljubazna za svoje dobro. Međutim, shvatio sam da mogu dobiti mnogo više od nagrade,
pa sam smislio plan."

"Tvoja je rođakinja preuzela identitet Aubrey", rekla je Espy dok je više komada
slagalice padalo na svoje mjesto. "Kako si je nagovorio?"

284
 "Neizrecivo sam joj prijetio životom ako me ne bi poslušala. Pogreška koju sam
učinio bila je u tome što sam joj vjerovao da nije slaba kao moja ujna. Udala se za tu
zvjerinu da bi me pobijedila i dobila MacVarish zemlju."

"Pogreška koju ste napravili", ispravila ga je Espy, "podcjenjivali ste Aubreyino

brižno srce zbog kojeg se zaljubila i udala se za muškarca koji ju je zaštitio."

Penley se nasmijao na tu pomisao. "Bila je budala ako je mislila da me može

izdati. Pratio sam svaki njen potez i kad je zatrudnjela, prilagodio sam svoj plan, koji se
pokazao mnogo boljim, jer je to značilo da neću morati trpjeti Aubrey kao svoju ženu."
Mahnuo je rukom. "Dosta toga." Obje morate umrijeti."

"Žena i Ober radili su s tobom?" pitala je Espy, želeći ga zadržati, želeći da dobije
vremena da ih pronađe netko, po mogućnosti njen muž. Sad bi već bio blizu, barem se
nadala da jest: "Radila je s Oberom, nisam imao nikakve koristi od nje, a oboje su tamo
gdje sam ih namjeravao poslati kad mi više ne budu potrebni... mrtvi."

Espy je odmahnula glavom. "Zašto ići za Adarom ako te uopće ne poznaje, ona
ne zna što se dogodilo jer je bila tek beba?"

"Jedna stvar koju sam naučio je da nikada iza sebe ne ostaviš ništa što bi te moglo
jednog dana koštati. Adara bi uvijek bila tamo, posljednji dio istine koji se mogao
pronaći i mogao je uništiti sve što sam stekao."

"Na kraju će te ionako uništiti", reče Espy. "Misliš da moj muž neće saznati? Da
neće doći za tobom?"

"On neće saznati. Vaša tijela nikada neće biti pronađena. Uvijek će se pitati i
ponovno će se povući u tugu i ja ću pronaći način da uzmem i njegov klan i zemlju. Sve
se uistinu dogodilo čak i bolje nego što sam planirao."

Potpuno nesvjesna toga, kad je s bodežom pojurio prema Adari, Espy ju je

instinktivno odgurnula i pokušala zaštititi je svojim tijelom.

Bol ju je snažno pogodila, a oči su joj se raširile kad je shvatila da ju je ubo.

285
 Pojurila je rukom tamo i njezina topla krv prolila joj se kroz prste. Pokušala je
ostati na nogama, ali snaga joj je nestajala. Srušila se na zemlju, osjećajući Adaru kako
joj pokušava ublažiti pad.

Pokušala je govoriti, upozoriti je da bježi kad je kroz zrak odjeknuo divljački

urlik.

Samo je zvijer mogla stvoriti tako zastrašujući zvuk i dok je polako tonula u
potpunu tamu, ime njenog supruga prosulo se šapatom s njenih usana: "Craven."

Cravenovi i Roarkovi ratnici bili su na Penleyevim ljudima prije nego što su se

mogli pokrenuti i snagom od bijesa Craven je oslobodio zvijer, odletio s konja i skočio
na Penleyja.

Šok je zamrznuo Penleyja i prekasno je podigao ruku da se obrani od

Cravena.Craven ga je zgrabio za ruku i naglo zaokrenuo, i kosti su mu puknule dok je
Penley ispuštao grozan urlik boli.

"Rastrgat ću ti ud po ud", zaprijetio je Craven.

Penley se borio protiv boli dok je govorio: "Da, rastrgajte me poput zvijeri, dok
ti supruga umire."

Craven je pogledao Espy kako beživotno leži. Mala djevojka kleknula je pored
nje, njezina mala ruka prekrivena krvlju je bila pritisnuta na Espynu ranu. Ispustio je
još jedan urlik koji je poput grmljavine odjeknuo šumom, a zatim je s lakoćom razbio
gotovo svaki Penleyev ud, ostavivši čovjeka bez mogućnost da se brani. Craven se nije
smilovao kad ga je Penley molio dok se savijao kod Cravenova stopala u slomljenom
neredu. Bez riječi, Craven je slomio Penleyjev vrat i pustio njegovo tijelo da padne na
zemlju, prelazeći preko njega dok je trčao prema svojoj ženi.

Vikao je da netko pozove Cyru, bojeći se pogledati u svoju ženu dok je gledao
u Adarinu ruku prekrivenu krvlju kako je pokušavala spriječiti Espyno krvarenje.

Craven je odbio čekati, odbio je dopustiti da smrti pobijedi. Borio bi se protiv

smrti, borio bi se za nju. Podignuo ju je u naručje i pojurio kroz šumu do MacVarishove

286
tvrđave i uz stepenice do spavaće sobe. Položio ju je na krevet i sagnuo se uz nju,
uhvativši je za ruku prekrivenu krvlju. Više krvi se prolijevalo s njezine desne strane i
sve o čemu je mogao razmišljati bio je dan kad je Aubrey umrla i krv koja ju je
okruživala.

"Ne ostavljaj me, Espy. Volim te. Ne mogu te izgubiti. Molim te, bori se da živiš,
Cyra dolazi. Ona će pomoći."

"Nema vremena. Adara će pomoći. "

Gotovo je nije čuo i bio je ushićen kad su joj se oči otvorile, iako je bila blijeda,
previše blijeda.

"Nema vremena", borila se reći. "Zaustavi krvarenje sada." Zarežala je. "Zatvori
ranu." Opet je zastenjala. "Sad... ili ću umrijeti."

Adara je bila iza Cravena i čula Espyin prigovor. "Požuri", nagovorila je Cravena
i počela kidati Espynu bluzu s rane.

Craven je brzo pružio svoj bodež kako bi mogla odrezati bluzu, a onda je uzeo
svoj mač i ubacio ga u plamen u kaminu i ostavio ga tamo i vratio se da pomogne Adari.

"Sada, Craven, sada", Espy je rekla, dišući tako plitko da ju jedva mogao čuti.

Craven je zgrabio svoj mač, oštrica je gorjela i nije oklijevao, položio ga je na

ranu, a Espy je vrisnula i još jednom potonula u mrak.

***

Espy se borila da otvori oči kako bi izbjegla gustu maglu koja ju je, čini se,
obuzela. Tu je bila bol, beskrajna bol, iako je polako popuštala. Konačno je uspjela
otvoriti jedno oko i kad je vidjela kako njen muž spava u stolici kraj kreveta, drugo se
oko otvorilo.

Sve joj se vratilo.

287
 "Craven", rekla je promuklim glasom, jedva da je izgovorila njegovo ime,
premda je bilo dovoljno da ga probudi. Šok na njegovom licu izazvao je njezin osmijeh
i s naporom je ispružila ruku prema njemu.

Craven ju je uhvatio za ruku za koju se mučila da mu ponudi i sagnuo se i

poljubio je. "Bio sam toliko uplašen da sam te izgubio."

Počela je govoriti i nakašljala se, a zatim zastenjala od boli u boku.

Craven je odmah zgrabio šalicu s noćnog ormarića i nježno podigao glavu kako
bi joj pomogao da ispije.

Espy je pila zahvalno iz nje.

"To je čaj koji ti je napravila baka." Bio je zadovoljan kad je ponovno vidio
njezin osmijeh nakon što je završila s pićem.

"Zatvorio si ranu", uspjela je reći Espy prisjećajući se posljednjeg sjećanja koje

je imala prije nego što ju je uhvatio mrak.

Craven je ponovo uzeo njezinu ruku u svoju. "U životu sam učinio mnogo teških
stvari, ali one nisu bile ništa u usporedbi sa stavljanjem svoje goruće oštrice na tvoje
tijelo."

"Spasio si mi život."

"Da, i Cyra i Innis su mi rekli to."

"Adara, Penley..."

"Ne brini, Adara je sigurna, a Penley je tamo gdje zaslužuje biti... mrtav."

"Je li ti Adara sve ispričala?" pitala je Espy, dok su joj se oči borile da ostanu
otvorene.

"O svemu tome možemo razgovarati drugi put. Moraš se odmarati, spavati i
liječiti“, rekao je, vidjevši je kako se bori da ostane budna. Nagnuo se i poljubio je u
čelo. "Bit ću ovdje kad se probudiš."

288
 Njegove riječi umirile su je kao i njegov nježni poljubac i ona se predala snu,
znajući da je to najbolje za nju.

Espy se opet probudila kako bi pronašla svog supruga tamo gdje je rekao da će
biti, a Cyra je sjedila kraj njega u drugoj stolici.

Cravenova se ruka odmah domogla njezine.

"Izgledaš puno bolje, Espy", uvjeravala ju je baka. "Ponosna sam na tebe. Čim
sam saznala da si rekla Cravenu da zatvori ranu, znala sam što se dogodilo. Osjetila si
da je oštrica glatko prošla kroz tvoje tijelo i shvatila si da nije pogodila ništa vitalno, pa
si mudro rekla suprugu da zatvori ranu kako ne bi krvarila, mudra iscjeliteljica si, draga
moja. "

Craven se stegnuo pri pomisli kako se oštrica provlači kroz njezino tijelo i želio
je ponovno ubiti Penleyja.

Espy je kimnula, nasmiješila se i stisnula muževu ruku. "To je bio jedini način i
znala sam da ćeš i ti ubrzo biti kraj mene."

"Innis, Tula i Adara su također pomogle", rekla je Cyra. "Svi su zabrinuti za tebe,
a oni koji su ostali u MacCari ne mogu dočekati da se vratiš kući."

"Koliko sam dugo ovdje u MacVarishu?"

"Tri dana", rekao je Craven, "i ostat ćeš ovdje dok baka ne kaže da je u redu da
se vratiš kući."

"Sve dok si sa mnom, mužu, nije važno gdje sam ja", rekla je Espy.

"Ne idem nikamo. Uskoro će ti se smučiti od mene."

"Nikad", rekla je, dok joj je trbuh zastenjao.

"Gladna si", rekla je Cyra, uz osmijeh koji joj se širio po licu. "To je dobra
vijest."

"Zar je?" zabrinuto je upitao Craven.

289
 Cyra je kimnula. "Vrlo dobra vijest. Znači da se rana dobro zacjeljuje. Idem po
hranu, unučice moja." Stala je i nagnula se nad Espy kako bi je poljubila u čelo. "Stvarno
si me uplašila, ali tako sam sretna što ti je bolje.”

"Da, bako", rekla je Espy, jer sam dodir njezine bake bilo je sve što je potrebno
za liječenje.

"Vjerujem da bi ova žena dala svoj život za tebe da je mogla", rekao je Craven s
divljenjem Cyri. "Tako sam sretan što će ona biti ovdje da ti pomaže kad rađaš našu
djecu. Puno njih…"

"Puno?" pitala je s nježnim osmijehom.

"Da, puno, jer neću moći skinuti ruke s tvog lijepog tijela." Poljubio je njezinu
ruku koju je držao. "To ti je poticaj da se izliječiš."

"Uskoro", rekla je uz smijeh i zinula.

"Nanio sam ti bol", rekao je, osjećajući krivnju.

"Ugodnu bol i manje je bolno nego prije", uvjeravala ga je.

Vidjevši da je potpuno budna, i ne progoni je umor, upitao je: "Reci mi o

Penleyju. Adara nije mi rekla puno. Mislim da me se boji."

"Ona ne vjeruje lako, pogotovo muškarcima, a prema onome što nam je Penley
rekao, nitko je nije želio nakon što je joj mama umrla i ona je bila kao prtljaga onome
tko je želi odvesti."

Stisnula je ruku svoga supruga.

"Ona je sada dio naše obitelji."

"Tako je", potvrdio je Craven.

Espy je sa suprugom podijelila sve što joj je Penley ispričao.

"Žao mi je što mi Aubrey nije povjerila ovo", rekao je Craven, čuvši to.

290
 "Vjerujem da se u početku previše uplašila, a zatim ..."

"Aubrey je trebala vjerovati da je mogu zaštititi."

"Sigurna sam da bi je zaštitio kad bi ti rekla za Penleyja, ali strah nas često tjera
da radimo gluposti. Ili možda je Aubrey osjećala kao da te štiti od svog poremećenog
rođaka. Nikad nećemo znati, a vjerujem da bi Aubrey bila zadovoljna što je Adara
napokon našla put kući."

Craven je kimnuo. "Owen želi da nadgledam njegov klan i zemlju i preusmjerim

ga na Adaru kad pronađe muža po svom izboru."

"Zato će trebati dugo vremena. Adara ne vjeruje nikome."

"Nadam se da će vrijeme zacijeliti njezine rane, a do tada ću se pobrinuti da bude

sigurna“, rekao je Craven.

"Rekla sam joj da ćeš učiniti upravo to", rekla je Espy s ponosom na čovjeka koji
nije zvijer, nego duša koja voli.

“Je li Penley rekao nešto o pravom liječniku, Edwardu MacPetersu? Upitao je

Craven.

"Ne, ali pretpostavljam da je Penley angažirao nekoliko muškaraca da napadnu

MacPetersovu grupu, ubiju njega i sve one koji su s njim, tako da ne bi bilo svjedoka.
Vjerujem da je potaknuo njegovog rođaka da uskoči na MacPetersovo mjesto. Rekao je
da je njegov rođak umislio da je liječnik, ali kad je spomenuo Samuela MacBarnesa,
pomislila sam da je imao neke veze s liječnicima. Iako, sumnjam da mu je Penley dao
vrećicu sa smrtonosnom mješavinom za Aubrey. Spomenuo je da se njegov plan
promijenio jednom kad se udala za tebe i na bolje za njega, tvrdio je.“

"Drago mi je što sam ga ubio, osvetio Aubreynu smrti, osvetio ono što je učinio
Adari i što je učinio tebi. Jedino bih volio da sam ga mogao više mučitit prije smrti."

Espy je izvukla ruku s njegove i naslonila je na njegov obraz. "Gotovo je sada.

Znaš istinu i sada Aubrey... "

291
 Craven je poljubio njezin dlan. "Može počivati u miru jer je napokon mogu
pustiti."

292
 Grmljavina i munja igrale su se na nebu poput dva zaljubljena para. Kiša će
uskoro pasti i namočiti zemlju pretvarajući sve u zeleno, a cvijeće je već posipalo zemlju
jarkim bojama. Espy je oprezno koračala ka staji. Prošlo je nekoliko tjedana otkad je
Penley provukao svoj bodež kroz nju i dok se osjećala puno bolje, i rana joj je lijepo
zacijelila, znala je da bi bilo mudro biti oprezna, posebice otkad je shvatila... nasmiješila
se i zagrlila se dok je hodala.

Bila je trudna i nije mogla biti sretnija, pa je željela podijeliti uzbudljive vijesti
s Cravenom.

Sve je bilo lakše otkad je misterija Aubreyine smrti konačno razriješena. Adara
se dobro snalazila, posjećivala je Owena i upoznavala je sve polako. On je htio da ona
živi tamo s njim, u svojoj kući, ali njoj još nije bilo ugodno. Craven ju je smjestio u
maloj kolibi u blizini kolibe za iscjeljivanje. Daleko od ostalih, činilo joj se sasvim po
volji. Ona bi pomagala Espy u kolibi za iscjeljivanje, s vremena na vrijeme, ali
uglavnom je sve držala za sebe.

Craven je također razgovarao s Roarkom o Adari i tražio da izmiri svaki dug koji
ona duguje kako bi Warrick mogao biti bez brige. Roark je otišao sa svojim ljudima,
Warrick ga je pozvao kući i dao je Cravenu riječ da će s Warrickom razgovarati o tome.

Osmijeh joj je narastao dok je razmišljala o svojoj baki i Innisu. Bila je

oduševljena što je njezina baka nakon svih ovih godina pronašla ljubav. Cyra se
nasmijala rekavši Espy da je poput mlade zaljubljene djevojčice i da je to sjajan osjećaj.
Innis ju je čudesno tretirao i njih dvoje nisu mogli biti sretniji.

"Imaš baš lijep osmijeh, ženo. Zbog čega, pitam se?" upita Craven kad joj je
prišao, raširivši ruke.

293
 "Zbog tebe", rekla je i požurila u njegov zagrljaj.

"Drago mi je što to čujem ili bih bio ljubomoran." Nježno ju je poljubio. "Došao
sam po tebe prije oluje." Podigao je pogled prema bijesnom nebu dok je munja
bljesnula. "Dođi, moramo ući." Prvi pljusak kiše pogodio je Espyin obraz, a Craven ju
je podigao i požurio je dalje.

Kad su ušli, Espy je šapnula: "Mislim da mi se spava... hoćeš li mi se pridružiti?"

Craven je odgovorio tako što je pojurio stubama ravno u njihovu spavaću sobu.

Vodili su ljubav polako i lijeno dok je grmljavina bjesnila vani, a kad su se

odmarali jedno drugom u naručju, Espy je uzela ruku svoga supruga i položila je na
trbuh.

"Bit će velik i snažan poput svog oca." Iznenadila se kad je zašutio, a onda je
iznenada sjeo, uzeo je u naručje i stavio u krilo.

"Nosiš naše dijete?" pitao je kao da ne može baš vjerovati.

"Da", rekla je uz osmijeh.

Ruka mu se odmarala na njenom ožiljku blizu trbuha. "Nije ozlijeđen?"

Espy je odmahnula glavom. "Ne, ozljede nisu ni blizu gdje je beba." Nježno je
poljubila njegove usne. "Borila sam se protiv svega zbog naše bebe i pobijedila. Volim
te više nego što riječi mogu reći. Moje je srce tvoje i uvijek će biti."

Osjetila je tihi grč u Cravenovim prsima dok je šaputao: "Da, tvoje srce je moje, ti si
moja i voljet ću te čak i kad u meni ne bude daha, a i mnogo više od toga." Ti si moj
život, Espy. Dijelit ćemo smijeh, suze, ljubav i tugu... uvijek zajedno."

Dok je stisnuo usne prema njezinima, Espy je čula kako joj riječi njezine bake
šapuću u glavi.

Dom je tamo gdje je srce.

Bila je doma... konačno je bila doma.

294