Br. 25 | God. VII/3 | AD 2020.

SVEĆENIČKO BRATSTVO SV. PIJA X. 1970. — 2020.

Predadosmo što i primismo.

SVEĆENIČKO BRATSTVO SV. PIJA X. ▪ AUSTRIJSKI DISTRIKT ▪ AD MMXX
 p. Stefan Frey

GODINA SV. JOSIPA

8. PRO 2020. — 8. PRO 2021.
II
 Svete Mise
KAPELA SV. JOSIPA
Luje Naletilića 23 – 10000 Zagreb

KAPELA SV. JERONIMA

Zrinsko-frankopanska 58 – 21000 Split

Kapela srca marijina

Avelina Turka 1 – 51000 Rijeka

Raspored dostupan na stranici:

christusrexhrvatska.blogspot.com

III
Sadržaj:
Trostruki ubojica zmaja: Sv. Juraj novoga vijeka 1
Pedeset godina Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. 7
Križarska vojna sv. krunice za sv. Mise
i svećenička zvanja 9
Povijest FSSPX-a: Je li utemeljenje Svećeničkoga bratstva sv.
Pija X. bilo uzaludno? 12
Intervju s Generalnim poglavarom povodom 50. obljetnice
osnutka FSSPX-a 15
Godina posvećena sv. Josipu 28
Dramatični početak priorata u Mađarskoj 30

IV
Predgovor
Trostruki ubojica
zmaja: Sv. Juraj novoga
vijeka
D
ragi vjernici, dragi prijatelji i
dobročinitelji,
Prije točno pola stoljeća
nadbiskup Lefebvre utemeljio je
Svećeničko bratstvo sv. Pija X. Da bi se
iskazala čast povijesnoj važnosti toga
„velikana sveopće Crkve“ [1], često ga
se nazivalo „Atanazijem 20. stoljeća“.
Naveo bih još jednu usporedbu i nazvao
ga „ubojicom zmaja, Jurajem novoga
vijeka“. On se kao nitko drugi mudro
i junački borio protiv zmaja sotone
kako je opisan u Otkrivenju u svoja tri
pojavna oblika. Tamo sveti vidjelac Ivan
u 12. i 13. poglavlju govori o tri đavolske
zvijeri koje na individualnoj, političkoj
1
i vjerskoj razini zavode ljude, u nadi
da će ih upropastiti, zatrti kršćanstvo
i uništiti Crkvu. Ono što je za nas vrlo
važno: Majka Božja u Fatimi bijes triju
zvijeri povezuje s današnjim vremenom!
Đavao je pripravan „povesti odlučujuću
bitku protiv Bogorodice“, a u svoje tri
tajne Majka Božja daje pobliži opis triju
zvijeri i njihovih ratnih taktika.
Kako đavao zapravo zavodi ljude?
Privlači ih varljivim obećanjima te ih
lažnim ideologijama odvodi s puta
istine kako bi ih doveo na svoje putove
propasti. Na zanimljiv način naša
draga Gospa iz Fatime imenuje samo
jednu od ovih umjetnosti zavođenja:
„zablude Rusije“, koje će se proširiti po
cijelome svijetu i prouzročiti veliko
zlo. Budući da je ovo proročanstvo
izrečeno nekoliko mjeseci prije izbijanja
Oktobarske revolucije 1917. godine,
očito je što se podrazumijeva pod
zabludama Rusije: marksizam u svim
njegovim pojavnim oblicima (Marija je
govorila o zabludama u množini).
Marksistička zvijer kao
pseudootkupitelj
Uistinu, marksizam se tijekom proteklih
stotinu godina pojavljivao poput
kameleona pod najrazličitijim obličjima
i nazivima. Osnovni elementi koji čine
strahovito zavodljivu i razornu snagu

marksizma [2] po kojima on u današnje
vrijeme vlada u svim područjima
politike i društva, pa i duboko unutar
Katoličke Crkve, uvijek su ostali isti.
Vrlo je važno razumjeti osnovnu
“mesijansku” ideju: marksizam se
predstavlja kao društveni otkupitelj koji,
kako tvrdi, vodi potlačeno čovječanstvo
u zlatni raj jednakosti, pravde i
blagostanja. Đavao je uvijek nastupao
majmunirajući se u oponašanju Boga.
Marksizam je njegova najperfidnija i
najperverznija protualternativa Kristova
otkupiteljskoga djela. Majka Božja je
bez sumnje imenovala samo marksizam
iz razloga jer sve sotonine društvene
hereze i umjetnosti zavođenja dosežu
upravo u njemu vrhunac đavolske zlobe
i razorne moći. U shemi na sljedećoj
stranici su neke suštinske osnovne
crte marksističkog „otkupljenja“
sažete u tablici u usporedbi s istinskim
otkupljenjem ljudi.
Ako se razumije dublja srž marksizma,
pažljivom promatraču aktualnih
zbivanja nije previše teško prozreti
današnje društveno-političke i crkvene
događaje i ispravno ih klasificirati.
Bilo da se radi o korona politici [3],
pokretima „Petak za budućnost“, „Crni
životi su važni“, „spašavanju klime“,
„energetskom zaokretu“, „dženderizmu“
ili migraciji [4], svi ti fenomeni vode kroz
osnovna marksistička načela prema
p. Stefan Frey
jednome pseudootkupljenju. Umjesto
otkupljenja oni naprotiv donose nasilje
i porobljivanje. [5]
Znakovi vremena
Naš Spasitelj traži od nas da
„raspoznajemo znakove vremena“.
Prekorava svoje suvremenike jer oni
to nisu činili i stoga nisu prepoznali
Njega, Spasitelja svijeta, a kasnije
su ga čak i odbacili. Nažalost, nije
drugačije ni s mnogim našim današnjim
suvremenicima. Oni slijepo slijede
svoje zavodnike i prepuštaju se da ih
instrumentaliziraju na svoju štetu.
Primjerice, migracijska i korona politika
zasigurno će još više otežati europskim
zemljama.
Nadbiskup Lefebvre je u svakom slučaju
ozbiljno shvatio Kristovu opomenu.
U oštroj je jasnoći analizirao trenutna
zbivanja, žigosao sotonska krivovjerja i
opasnosti koje iz njih proizlaze za Crkvu
i društvo. Bilo mu je jasno da će se čak
i modernizam unutar Crkve snagom
svojstvene sile teže razviti u religiozno
optočeni marksizam koji danas postaje
sve očitiji. Pritom je možda mislio i na
zvijeri iz Apokalipse, od kojih treća,
religijska moć, imenovana kao „lažni
prorok“ u potpunosti stoji u službi druge
moći, političkih elita i dijeli njihovu
ideologiju.
2
Predgovor
„Dobri će biti mučeni“
Tako je prorekla Presveta Djevica u
povezanosti sa širenjem zabluda Rusije.
Oni koji se zauzimaju za istinu i pravdu
3
počet će naslućivati ovo proročanstvo iz
Fatime. Bit će u najširem smislu mučeni.
Nadbiskup Lefebvre i njegovo Bratstvo
su ovo dovoljno iskusili i podnijeli. To
se također odnosi i na druga područja.
Svatko tko se danas usudi preispitati

službenu korona politiku i njezino
interpretativno vrhovništvo, bit će
nemilosrdno etiketiran kao „korona
poricatelj“ i ozloglašen kao „teoretičar
zavjera“ ili čak doveden u psihijatrijsku
ustanovu kao bolesnik pomračena uma
[6], iako je u međuvremenu desetke
tisuća dokazanih stručnjaka iznijelo
mnoštvo raznih relevantnih činjenica
koje opravdavaju zauzimanje kritičkoga
stava. Kapa dolje ovim hrabrim
svjedocima! Imajmo i mi hrabrosti da
nas se ubroji među „dobre“.
Obnovitelji jeruzalemskih
zidina
Nadbiskupu Lefebvreu nije bilo
dovoljno samo se boriti protiv zmaja.
Trebalo je i ponovno izgraditi sve ono
što je isti uništio. Osjećao se dužnim
poduzeti sve prikladne mjere za obnovu
izmučene Crkve kroz misionarski
rad. I jedno i drugo su osnovne zadaće
današnjega vremena. Ne može se
graditi, a da se istovremeno ne bori
protiv rušitelja. U tom je pogledu mons.
Lefebvre nalikovao Židovima koji su
se vratili iz Babilona i po božanskom
nalogu ponovno izgradili uništeni grad
Jeruzalem i hram, ali su se istodobno
morali obraniti od navala neprijatelja.
„U jednoj su ruci držali zidarsku žlicu, a
p. Stefan Frey
u drugoj su rukovali mačem.“ Ova Ezrina
slikovita izjava može se primijeniti i na
današnje vrijeme.
Kako bi udovoljio toj dvostrukoj
dužnosti, Nadbiskup Lefebvre utemeljio
je prije 50 godina Svećeničko bratstvo
sv. Pija X. kao borbenu vojnu ubojica
zmajeva koji su se istodobno trebali
iskazati kao neumorni graditelji za
obnovu Božjega grada. Njima se
pridružuje i neprestano rastuća vojna
vjernika, posebice „vitezovi Bezgrešne“
koji se u duhu sv. Maksimilijana Kolbea
i s njim duhovno srodnoga Nadbiskupa
Lefebvrea, osjećaju posve predanima
ovome svetome zadatku. Zasigurno
riječi kao „ubojice zmajeva“ i „graditelji
gradova“ zvuče poprilično nadmeno.
Ponizno priznajmo da stvarnost
zaostaje za zahtjevom. Ipak, unatoč svim
zatajenjima, želimo uz Božju pomoć
dati sve od sebe kako ne bi nikakvom
ljagom okaljali čast Bezgrešne, pod
čijim stijegom možemo vojevati.
Ne zaboravimo, ni pateru Kolbeu ni
mons. Lefebvreu nije bilo dano da u
potpunosti poraze tri zvijeri. Oni su bili
samo predborci Žene koja satire zmiju,
obećane u Knjizi Postanka 3,15, koja će
u Posljednjim vremenima uništiti zmaja
pobjedom njezina Bezgrešnoga Srca.
4
Predgovor
Naposljetku, sestra Lucija iz Fatime je krunicu i pobožnost Bezgrešnome Srcu
Marijinu nazvala „posljednjim sredstvom spasenja“ za svijet. Majka Božja je
izričito izjavila da će zablude Rusije biti nadvladane tek kada Sveti Otac posveti
Rusiju njezinome Presvetome Srcu te kada se kao zadovoljština bude izvršavala
pobožnost prvih subota Bezgrešnome Srcu Marijinu. Na nama je da na ovu poruku
odgovorimo s radosnom revnošću i molimo za Papu!

Sa svećeničkim blagoslovom,
Vaš p. Stefan Frey

[1] Papa Benedikt na audijenciji od 30. kolovoza 2005.

[2] Ekonomist Markus Krall: „Sedam smrtnih grijeha nisu ništa drugo nego
sedam glavnih vrlina socijalizma“, „Istjecanje đavolskoga koje nastoji djelovati na
našoj propasti“: požuda, zavist, pohlepa, lijenost, proždrljivost, srdžba i oholost.
Ovo su prema Krallu glavni neprijatelji slobode, a u socijalizmu su uzdignuti
do kardinalnih kreposti „kako bi silom uništili društvo“. www.youtube.com/
watch?v=8VzEfM1azfU&t=506s.
[3] Usporediti vrlo opširnu dokumentaciju o Covidu-19 na: https://swprs.org/
facts-about-covid-19/ - „Sada je povijesni trenutak, ne samo za borbu protiv virusa,
već i za preoblikovanje sustava. Pandemija predstavlja priliku za PONOVNU
IZGRADNJU NAŠEG SVIJETA. Svijet mora djelovati zajedno i brzo kako bi
PREOBLIKOVAO SVE VIDIKE naših društava i nacionalnih gospodarstava, od
obrazovanja do socijalnih kontakata i radnih uvjeta. SVAKA zemlja, od Sjedinjenih
Država do Kine, mora sudjelovati, a svaka industrija, od nafte i plina do tehnologije,
mora se TRANSFORMIRATI“ (Klaus Schwab, osnivač Svjetskog ekonomskog
foruma u Davosu).
[4] Agenda 2021 zahtijeva da jedna socijalistička svjetska vlada zaštiti klimu i
okoliš, dok Agende 2030 i 2045 zahtijevaju preuzimanje cijeloga planeta. Također
je vrijedno čitanja: I. M. Thürkauf, Sveopći budući programi Novoga svjetskoga
poretka Agende 2021 i Agende 2030, u: Athanasius-Bote, 09-2016, str. 11, I.M.
Thürkauf piše: „Novi svjetski poredak je pojam koji se sustavno gura u stranu kao
‘teorija zavjere’, iako vodeći političari sve više u u svoje govore uključuju formulacije
poput ‘jedne svjetske vlade’, ‘globalizacije’ ili ‘globalne uprave’ – nerijetko u vezi s

5
 p. Stefan Frey
planovima za desetkovanjem moći suverenih država i jednom svjetskom religijom“.
Daljnja literatura: Thomas Barnett, Scenarij za treći svjetski rat – Budući Novi
svjetski poredak, 2005.; Put do svjetske diktature – Rat i mir u 21. stoljeću, 2004.
[5] Nakon što je radnička klasa (proletarijat) pokazala malo interesa za komunističku
revoluciju sa sve većim prosperitetom, marksisti su morali tražiti nove nositelje
revolucije. Sada bi (navodno) potlačene manjine trebale dovesti do revolucije.
Dvojica neomarksista Antonio Negri i Michael Hardt zahtijevali su upravo to u
svojoj knjizi naslova „Carstvo“ 2000. godine, kada još nitko nije govorio o klimi ili
migraciji: „Utvara luta svijetom, a ime joj je migracija“. (str. 224., slijedi:) „Danas se
emigranti i rijeke ljudi koji su uništili stare i nove granice, mogu smatrati pravim
herojima oslobođenja Trećega svijeta“ (ibid.). Na to ukazuje i I. M. Thürkauf
u vrlo zanimljivom članku pod naslovom „Eurabija“, koji možete pročitati u
Athanasiusbote br. 36 i 37, dostupnom na Internetu na: www.athanasiusbote.de/
bisherige- Ausgabe / jahrgang-2018
[6] Npr. jedan liječnik u Wettingenu (https: //www.20min.ch/story/polizei-nnahm-
corona-skeptischen-arzt-fest-536784624050); jedan odvjetnik iz Heidelberga
(https://www.welt.de/vermischtes/article207246011/Heidelberg-Anwaeltin-
Beate-Bahner-in-Psychiatrie-eingewiesen.html).

6
Christus Rex
Pedeset godina
Svećeničkoga bratstva
sv. Pija X.
P
rije pedeset godina 1. studenoga
1970., biskup François
Charrière, biskup Fribourga,
potpisao je dekret o uspostavi
Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.
Toga prvoga dana studenoga 1970.
Bratstvo je okupljalo samo nekoliko
bogoslova oko nadbiskupa Marcela
Lefebvrea, kojemu su pomagala tri
profesora. Ono je u to vrijeme imalo
samo dvije kuće: prvu u Route de la
Vignettaz u Fribourgu i kuću u Ecôneu
koja je utemeljitelju Bratstva bila upravo
stavljena na raspolaganje.
U 50 godina je zrno položeno u zemlju
naraslo i umnožilo se. Danas Svećeničko
bratstvo sv. Pija X. ima 680 svećenika,
139 časne braće i 80 časnih sestara
oblata.
U formaciji ima 287 članova: bogoslova,
novaka i postulanata, uključujući časnu
braću i sestre oblate. Bratstvo provodi
tu formaciju u šest bogoslovija koje
se nalaze u Švicarskoj, Njemačkoj,
Sjedinjenim Državama, Argentini i
Australiji. Formacija časne braća i
sestara oblata proviđena je u četiri
novicijata.
7
Ono ima 162 priorata: kuća u
kojima prebivaju svećenici posvećeni
apostolatu. Oni opslužuju 810 kapelica
ili crkava.
Kuće Bratstva raspoređene su u 14
distrikata (distrikt ima najmanje tri
priorata s rezidirajućim svećenicima):
Afrika, Njemačka, Južna Amerika,
Azija, Australija / Novi Zeland, Austrija,
Belgija / Nizozemska, Kanada, SAD,
Francuska, Velika Britanija, Italija,
Meksiko i Švicarska.
Priorata ima još u četiri autonomne
kuće (koje imaju manje od tri priorata):
Srednja Amerika i Karibi, Brazil,
Španjolska-Portugal, Istočna Europa
(smještena u Poljskoj).
Bratstvo djeluje u obrazovanju u 120
škola: osnovnih, srednjih i sveučilišta.
Konačno, Bratstvo je redovito ili
povremeno prisutno u 73 zemlje.
Na ovu pedesetu obljetnicu članovi
Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.
zahvaljuju Bogu za godine provedene
u službi Crkvi u ovim vrlo posebnim
okolnostima krize koja ju potresa od
Drugoga vatikanskoga sabora.
Oni također zahvaljuju što su od svoga
utemeljitelja, nadbiskupa Marcela
Lefebvrea, primili najdragocjenija blaga
 fsspx.news
Crkve, koja žele prenositi dalje, koliko god je to moguće: „Tradidi quod et accepi“,
potpomognuti Božjoj ljubavlju: „Credidimus caritati“, a pod zaštitom Djevice
Marije, Majke svećenika par excellence i svih svećenika.

***

8
Christus Rex
Križarska vojna sv.
krunice za sv. Mise
i svećenička zvanja
S
ituacija u svijetu očito se
znatno pogoršava. Jedna od
najkritičnijih točaka je zabrana
javnih Misa. Budući da svi znamo da
je sv. Misa poluga koja podiže svijet,
ne možemo drugo nego biti zabrinuti
za budućnost.
Diljem svijeta vjernici i svećenici
Bratstva razmjernim se sredstvima
odlučno suočavaju s ovom situacijom. U
9
svrhu borbe na prvenstveno nadnaravnoj
razini, Generalni poglavar odlučio je
pokrenuti molitvenu križarsku vojnu
utemeljenu na molitvi krunice.
Točnije, radi se o križarskoj vojni za
Misu i za zvanja. Stoga u isto vrijeme
kada pruža odgovor na sadašnje potrebe,
ova križarska vojna daje odgovor i
na vlastiti cilj Bratstva, omogućujući
nam da zadržimo svoju predanost
zvanjima i svoju privrženost Misi, što
je podjednako potrebno. U nastavku
prenosimo tekst poziva Generalnoga
poglavara, p. Davidea Pagliaranija.
 don Davide Pagliarani
Molitvena križarska vojna: Zato, dragi moji prijatelji, pozivam
Sv. Misa i svećenička zvanja – svakoga od vas: i mlade i starije, laike
i Bogu posvećene, molim vas da se
naše blago!
pridružite ovoj molitvenoj križarskoj
vojni za Misu i zvanja. Križari su
Dragi članovi Bratstva, dragi moji
se zaputili osloboditi grob našega
vjernici i prijatelji,
Gospodina Isusa Krista. A mi ćemo se
zaputiti da oslobodimo blago Krista
Ovo je energičan i strastveni poziv
Kralja – Njegovo svjedočanstvo ljubavi!
svima vama i svima kojima možete
proslijediti ovaj zahtjev: „Ujedinimo
Kada ćemo se zaputiti na ovu križarsku
naše snage kako bismo od Neba zadobili
vojnu? 21. studenoga, na spomendan
bezuvjetnu slobodu da javno služimo
prikazanja Blažene Djevice Marije u
svetu Misu i da joj prisustvujemo!”.
hramu.
Sveta misna žrtva je ono najdraže našim
srcima. Želimo da se ona ponovno služi
Tko će biti vrhovni zapovjednik ove
u potpunoj slobodi: ona sadrži rješenje
križarske vojne? Ona koja je stajala
za sva zla, sve bolesti i sve strahove.
u podnožju Križa i kojoj je rečeno:
„Ženo, evo ti sina!”. Ona koja je stoga
Tome dodamo još jednu jednako važnu
odgovorna da se brine o nama, čije je
molitvenu nakanu: svećenička zvanja!
srce tako dobro i čija je moć zagovora
Svi želimo moliti, moliti Nebo da pošalje
nepogrešiva!
mnogo radnika u Gospodnji vinograd.
Trebamo puno svetih svećenika.
Koje ćemo oružje upotrijebiti? Ono
Naše bogoslovije moraju uvijek biti
koje nam je dano s Neba: svetu krunicu.
pune! Duše su gladne i nema dovoljno
Oružje koje je lako nabaviti, kojim
svećenika koji bi zadovoljili njihove
se lako rukuje, koje je neizmjerno
potrebe.
učinkovito na Srce Božje i koje izgoni
đavla, zakletoga neprijatelja svete misne
Možemo li ostati neosjetljivi na
žrtve i svećenika!
trenutnu situaciju? Gospodin nam je
obećao: „Jer svaki, koji moli, prima; tko
traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se”
(Mt 7, 8). Učinimo dakle svoj dio posla.
Milosti se dobivaju samo ako ustrajno
za njih molimo.

10
Križarska vojna sv. krunice
Kada će završiti ova križarska vojna? Na
Veliki četvrtak (1. travnja 2021.), na dan
kada obilježavamo ustanovu sv. Mise i
katoličkoga svećeništva – dvije stvari
koje su nam najdraže.
Kome ćemo dostaviti rezultate ove
križarske vojne? Samoj Blaženoj Djevici
Mariji. Svaki distrikt organizirat će
prikupljanje pojedinačnih rezultata te
će ih u dogledno vrijeme proslijediti
Generalnoj kući.
11
Ako nam Nebo, zahvaljujući Gospinoj
intervenciji, pruži tu mogućnost,
Bratstvo će u listopadu 2021. godine
organizirati spektakularno hodočašće u
Lourdes.
Neka Bog blagoslovi vas i vašu
velikodušnost!
Menzingen, 11. studenoga 2020., na
blagdan sv. Martina iz Toursa,
don Davide Pagliarani, generalni
poglavar
 Christus Rex

Povijest FSSPX-a: Charrièreu iz Fribourga kako bih ga

upitao o rezultatima njegova ispitivanja
Je li utemeljenje i potrebne provjere naših statuta, naših
Svećeničkoga bratstva uredbi, koje sam mu podnio početkom
srpnja. Imao je dakle četiri mjeseca da
sv. Pija X. bilo ispita te konstitucije. Priznajem da sam
uzaludno? se u biskupsku palaču uputio pomalo

N
zabrinut. Vremenske prilike već su
postale vrlo neprijateljske prema bilo
ekoliko mjeseci prije svojeg
kojem djelu Tradicije.
odlaska u nebesku domovinu
(1991.), nadbiskup Marcel
Lefebvre mogao se osvrnuti na dva Zbog toga me veoma zaokupilo
desetljeća djelovanja svoje zajednice. tjeskobno pitanje što bi mi odgovorio
preuzvišeni Charrière. Ali na moju
U jednoj propovijedi u Ecôneu od 1.
začuđenost kao i, razumljivo, na moje
studenoga 1990. osvrnuo se na osnutak
veselje, odmah mi je rekao: „Da, da,
zajednice iz 1970.
slažem se! Odmah ću Vam ovo potpisati.“
„Da, doista, danas, upravo danas je prošlo
Pozvao je svojega tajnika, zamolio ga za
dvadeset godina otkako sam se uputio
dokumente, pismo naslovljeno na mene
u Fribourg k preuvišenome biskupu
je već bilo spremno i Preuzvišeni je
12
Povijest FSSPX-a: Je li utemeljenje Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. bilo uzaludno?
ispred mene potpisao prihvaćanje naših
statuta, naših uredbi. Priznajem da je to za
mene bilo jedno malo čudo i s napetošću
sam pomišljao o reakciji naših „starijih“,
naših prvih bogoslova, na ovo službeno
prihvaćanje utemeljenja Svećeničkoga
bratstva sv. Pija X. I zaista, kada sam
došao u Rue de la Vignettaz i priopćio
to dragoj subraći koja su bila prisutna,
neki od njih su i danas ovdje nazočni,
bila je to prava eksplozija radosti i
čuđenja. Svećeničko bratstvo sv. Pija
X. službeno je bilo priznato od mjesne
crkve iz Fribourga preko preuzvišenoga
biskupa Charrièrea! A nešto kasnije
ti isti statuti koji su bili odobreni od
biskupa Charrièrea i poslani u Rim,
također su dobili službeno odobrenje
od kardinala Wrighta, predstojnika
Kongregacije za kler. Odobrenje je
potpisao tadašnji tajnik Kongregacije
nadbiskup Palazzini, danas kardinal
Palazzini, dakle službeno. Kardinal
Wright i današnji kardinal Palazzini
prepoznali su blagodat ovih statuta i
ohrabrili nas da nastavimo već započeto
djelo. Kakva milost za Bratstvo, što smo
dobili ova službena priznanja!...
Nadbiskup podsjeća na tužne i potresne
okolnosti razdoblja nakon Koncila:
„Oh, nažalost, bili smo prisiljeni
ustanoviti da će se revolucija koja je
izbila, početi svakodnevno sve više širiti.
13
Nalazili smo se u 1970. godini, koncil je
zatvorio svoja vrata prije pet godina i
uvedene su razorne reforme, razorne! Jer
što se u konačnici dogodilo svećenicima
župnicima, tim jadnim svećenicima, od
kojih mnogi od svećeništva nisu imali
više ništa, osim samoga imena? To su
dokazali tako što su napustili svećeništvo
i ponovno se priključili svijetu. Mnogi
su od njih sačuvali još svoju vjeru,
zadržali želju da se svetački prikažu u
svojoj Misnoj žrtvi. Ali tada su im i svetu
Misnu žrtvu i njihov katekizam donekle
istrgnuli iz ruku, takoreći, tu riječ Božju
istaknutu u tradicionalnom katekizmu,
koji nije ništa drugo doli navještaj
riječi našega Gospodina Isusa Krista.
Njihov su katekizam krivotvorili. Od
njih se zahtijevalo da poučavaju drugu
vjeru koja više nije katolička vjera.
Predočite si samo bol tih svećenika! I
danas su još prisiljeni svu djecu iz svoje
župe poučavati ove tvrdnje koje su u
suprotnosti s njihovom vjerom, koje
su u suprotnosti s katoličkom vjerom.
Otrgnuli su im Misnu žrtvu, izmijenili
je, približili su je sasvim očigledno
protestantskoj Gospodnjoj večeri
mnogo više negoli stvarnoj katoličkoj
Misnoj žrtvi.
To je očito. Ova je promjena ovim
mnogim svećenicima nanijela duboku
bol. Uostalom, mnogi od njih su se
povukli. Biskupi su se povukli i otišli

kako ih se više ne bi prisiljavalo da ovu
revoluciju provode u djelo. Mnogi su
svećenici napustili svoje župe, a oni koji
su mogli isto su se tako povukli. Vidio sam
kako neki od njih plaču, plaču od boli! A
uvjeren sam, i rekao sam to već mnogo
puta, da su najmanje dva nadbiskupa,
madridski i dublinski, umrli od boli
zbog ove stravične revolucije koja je
promijenila narav svećenika. Svećeniku
koji više ne mora prinositi stvarnu
Misnu žrtvu, već samo mora održavati
jednostavno euharistijsko slavlje, puko
dijeljenje obroka poput protestanata,
i koji više ne mora poučavati istinski
katekizam onako kako ga je sam naučio
u djetinjstvu, to znači ubod bodežom
u srce, a tim više za biskupe koji znaju
da su u izvjesnom smislu odgovorni za
ono što se događa u njihovoj biskupiji.
Da, ova strašna reforma bila je stvarno
revolucija koja se nastavlja dalje i još
nije prestala. Stoga mi recite, dragi
moji prijatelji, moja ljubljena braćo, je li
ustanovljenje Svećeničkoga bratstva sv.
Pija X. bilo beskorisno, uzaludno? Ono
je jasno usmjerena proturevolucija kroz
utvrđivanje vjere, katoličke vjere svih
vremena; ono je proturevolucija kroz
prinošenje stvarne Misne žrtve, koja je
izvor svetosti, izvor života...“.
Utemeljitelj Bratstva ukazuje na važnost
dvojice prvih bogoslova:
nadb. Marcel Lefebvre
„Nastanak našega Svećeničkoga bratstva
sv. Pija X. sasvim je sigurno htjela
Providnost. U tom sam tim više uvjeren
jer sam i sam bio Božje oruđe, ponekad
možda ponešto nedostatno upravljivo,
budući da sam se tijekom tih godina
1969. i 1970. odjednom zapitao ne bi li se
trebalo odreći ovog pothvata. Samo zato
što su mi moja dvojica anđela čuvara
stajala uz bok, naime Abbé Aulagnier
i Abbé Tissier de Mallerais, koji su me
ojačali i stajali uz mene. Predočujem si
to poput svetih anđela koji su stajali uz
našega Gospodina u Maslinskom vrtu
i našemu Gospodinu dali riječi „fiat
voluntas tua - neka bude volja Tvoja“,
Bratstvo je nastalo i postalo stvarnost.
I vjerujem da nakon dvadeset godina
opstanka svi, čak i oni koji su sada izvan
Bratstva, koji ga više ne slijede ili se čak
s njime ne slažu, doista moraju priznati
da je Bog blagoslovio Bratstvo. Dokaz
tome su oni koji su došli iz Rima kako bi
nas službeno posjetili i u knjigu dojmova
ove bogoslovije upisali riječi svojega
udivljenja radu koji se je ostvario ovdje
u bogosloviji. Da, Bratstvo je zaista
Bog želio te je ono zadobilo nebrojene
milosti. To je ujedno i naša velika utjeha
u teškim iskušenjima koja su pred nas
stavljena“.
14
Christus Rex

Intervju s Generalnim Ova obljetnica je prije svega prilika da

zahvalimo božanskoj providnosti na
poglavarom povodom svemu što nam je podarila tijekom ovih
50. obljetnice osnutka pedeset godina jer djelo koje nije od
Boga ne bi moglo odoljeti istrošenosti
FSSPX-a koja dolazi s vremenom. Sve to moramo

„A
ponajprije Njemu pripisati.
ktualni događaji iznose
Ali također, i prije svega, ova obljetnica
na vidjelo izuzetno
za nas je prilika da ponovno oživimo
nadnaravni uvid našega
svoju vjernost onome što smo primili.
Utemeljitelja.”
Doista, nakon toliko godina može doći
do razumljivoga zamora. Stoga je to
PEDESET GODINA FSSPX-a pitanje obnove naše gorljivosti u bitci za
uspostavu vladavine Krista Kralja. On
„Oživimo naš ideal vjernosti onome što
treba prvo kraljevati u našim dušama, a
smo primili.”
zatim, kao drugo, oko nas. Upravo na toj
točci moramo raditi, slijedeći primjer
1. DICI: Što pedeseta obljetnica
njegove preuzvišenosti nadbiskupa
FSSPX-a predstavlja za Tradiciju?
Lefebvrea.

15

2. DICI: Zašto se prema Vašemu
mišljenju nasljeđe nadbiskupa Lefebvrea
može sažeti u toj želji da se uspostavi
vladavina Krista Kralja?
Odgovor mi se čini vrlo jednostavnim:
upravo je njegova ljubav prema našemu
blaženomu Gospodinu Kralju učinila
nadbiskupa Lefebvrea svetim prelatom
i velikim misionarom, koji je strastveno
nastojao proširiti oko sebe vladavinu
Onoga koji je prvotno zavladao u
njegovoj duši. Upravo ga je ta ljubav
dovela do toga da snažno osudi sve što
joj se suprotstavljalo. A sredstvo „par
excellence“ za proširenje ove vladavine
i borbu protiv njezinih neprijatelja je
sveta Misna Žrtva. Glas nadbiskupa
Lefebvrea zadrhtao bi od osjećaja kad
bi izgovorio ove lijepe riječi iz liturgije
koje sažimaju i njegovu ljubav prema
Misi i Kristu Kralju: „Regnavit a ligno
Deus“, Bog kraljuje s drveta Križa
(himan Vexilla Regis). U pismu koje je
kratko prije smrti napisao bivšem bratu
iz svoje prvobitne zajednice, Preuzvišeni
je istaknuo da je tijekom svoga života
uvijek radio samo za vladavinu našega
Gospodina Isusa Krista. To je ono što
sažima sve što je on bio i sve što nam je
oporučno ostavio.
3. DICI: Tijelo nadbiskupa Lefebvrea
je na Vaš zahtjev 24. rujna preneseno
u kriptu crkve Bogoslovije u Ecôneu.
don Davide Pagliarani
Unatoč koronavirusnoj krizi, u
svečanosti su sudjelovali mnogi
svećenici, bogoslovi, redovnici i vjernici.
Kakvi su bili Vaši osjećaji toga dana?
Taj je prijenos zapravo zatražio
posljednji Generalni kapitul 2018.
godine i vrlo sam sretan što se to moglo
dogoditi u roku od samo dvije godine.
Čak i ako pripada isključivo Crkvi da
jednoga dana kanonizira nadbiskupa
Lefebvrea, mislim da on već zaslužuje
naše čašćenje i mjesto pokopa dostojno
svetoga biskupa. Čineći to tijekom
ove jubilarne godine, ovom gestom
želi se izraziti zahvalnost svih članova
Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. prema
njemu, koga je božanska providnost
podigla kao sredstvo za zaštitu Tradicije
Katoličke Crkve, katoličke vjere i svete
Misne Žrtve te da nam sve to blago
ostavi u nasljeđe. Bilo je posebno dirljivo
nakon trideset godina vidjeti lijes našega
dragoga utemeljitelja, vidjeti kako ga
naši svećenici nose na ramenima, kao
što je to bilo učinjeno na dan njegova
sprovoda. Vidio sam nekoliko starije
braće kako su bili ganuti do suza.
ŽIVOT FSSPX-a
„Bratstvo svetoga Pija X. mora
uspostaviti dublje korijene tamo gdje je
već prisutno.”
16
Intervju s Generalnim poglavarom povodom 50. obljetnice osnutka FSSPX-a
4. DICI: Kada je osnovano Svećeničko
bratstvo sv. Pija X., mediji su ga
doživljavali kao „francuski fenomen“ i
kao takvo određeno da ostane mjesno.
Danas FSSPX ima zajednice širom
svijeta. Što to znači za njegovu upravu?
To traži od Generalne kuće da može
koordinirati najrazličitije situacije.
Sama Tradicija ponovno je otkrivena u
različitim zemljama na različite načine
i s osjetljivošću koja se ponekad vrlo
razlikuje. To objašnjava zašto se FSSPX
nije svugdje razvio na isti način ili u isto
vrijeme. Podrazumijeva se da djelom
takve veličine kao što je FSSPX, sa svim
različitim vidicima, ne upravlja samo
generalni poglavar. U tome mu zadatku
pomažu viši poglavari koji djeluju u
različitim zemljama.
Međutim, zbog velike raznolikosti
situacija ne bismo smjeli podcijeniti
činjenicu da se jedinstvo FSSPX-a temelji
na idealu i načelima zajedničkima za sve
njegove članove i sve njegove vjernike,
bez razlike. Upravo je to jedinstvo naša
snaga, unatoč zakonitim i neizbježnim
razlikama. Štoviše, zato što je FSSPX
djelo Crkve, mora na određeni način
reproducirati sposobnost Crkve da
vjernicima širom svijeta ponudi ista
načela i istu vjeru, unatoč njihovim
razlikama.
17
5. DICI: Kakva je Vaša procjena razvoja
FSSPX-a nakon dvije godine na čelu
Bratstva?
FSSPX je već dugo prisutan u cijelome
svijetu. Ne mislim da u ovom trenutku
božanska providnost traži od nas da
otvorimo nove kuće i da se dalje širimo,
što bi možda bio nedostatak razboritosti
s naše strane. Umjesto toga, mislim
da FSSPX mora uspostaviti dublje
korijene tamo gdje je već prisutan da bi
imao jače zajednice te da bi prije svega
mladi svećenici sazrijeli i dovršili svoju
formaciju, što će nam omogućiti da ih
pripremimo za razne odgovornosti,
posebno za zadaće priora, kako bi
jednoga dana mogli biti pravi očevi za
svoju braću i za duše povjerene njihovoj
brizi.
6. DICI: Znate li sve zemlje u kojima
je uspostavljen FSSPX? Kako FSSPX
u sadašnjemu kontekstu dijeli „blago”
o kojemu ste govorili nakon Vašega
izbora?
Zbog Covida-19 postoje neki distrikti
koje još nisam uspio posjetiti i zbog
toga jako žalim. To „blago“ dijele
svećenici Bratstva u situacijama koje
se međusobno nužno razlikuju, ali
koje uvijek omogućuju izraz istinske
svećeničke revnosti. U tom pitanju me
veoma dojmila kreativnost naše braće

koja je ponekad uspjela pronaći vrlo
domišljata rješenja kako bi se tijekom
karantene („lockdowna”) što više
podjeljivali sakramenti. Još važnije, neki
od naših svećenika ostali su nekoliko
mjeseci izolirani na mjestima na kojima
je komunikacija s drugim svećenicima
postala nemoguća. Imaju velike zasluge
i ja im čestitam.
Istodobno, dirnula me je i reakcija naših
vjernika koji su imali takvu želju za
primanjem sakramenata da nisu štedjeli
svoju bol i podnijeli su značajne žrtve
da pokažu svoju privrženost našemu
blagoslovljenome Gospodinu. Ova nam
je kriza zasigurno pomogla da izađemo
iz rutine i da utoliko više cijenimo blago
u kojem uobičajeno uživamo.
S druge strane su mnogi katolici, koji
su nas do sada promatrali izdaleka,
bili privučeni našim kapelama jer im
je to bila jedina mogućnost primanja
sakramenata. Ovo je bio prilično raširen
fenomen i sve su te duše izuzetno
zahvalne FSSPX-u.
7. DICI: Koji su Vaši sadašnji i budući
projekti?
Trenutni su projekti uglavnom moralne
naravi te se stoga njihova provedba ne
vidi nužno izvanjski. To je u osnovi
pitanje da se nastavi raditi što je više
don Davide Pagliarani
moguće kako bi FSSPX postao snažan,
jedinstven, uistinu usidren u Bogu, vjeran
milostima koje ga utvrđuju te, usuđujem
se reći, čvrst poput vojske u bojnom
polju, sposoban svim raspoloživim
sredstvima obraniti blaga koja mu je Bog
povjerio. Sposoban također napasti sve
što mu se protivi i kao vojska dostojna
svoga imena sposoban brinuti o
najslabijima među svojim pripadnicima,
ranjenima, obeshrabrenima i onima koji
su posebno pogođeni.
8. DICI: Vi ste četvrti generalni poglavar
FSSPX-a, nakon nadbiskupa Marcela
Lefebvrea, p. Franza Schmidbergera i
biskupa Bernarda Fellaya. Razlikuje li se
Vaš stil upravljanja od njihovoga?
Mislim da je svaka osobnost neizbježno
različita, što samim time donosi i
različito iskustvo. Štoviše, svako je
razdoblje u povijesti FSSPX-a različito
jer nakon pedeset godina okolnosti i
ljudi više nisu isti.
Rekavši to, FSSPX je uvijek ostao vjeran
onome što nas je naučio i ostavio nam u
naslijeđe nadbiskup Lefebvre. Očuvanje
Utemeljiteljeve baštine i vjernost
njegovome duhu primarna je briga
svakoga generalnoga poglavara, tko god
on bio i kakva god bila njegova osobnost.
S druge strane, kontinuitet je zajamčen
i činjenicom da se svaki generalni
18
Intervju s Generalnim poglavarom povodom 50. obljetnice osnutka FSSPX-a
poglavar usmjerava na isti cilj: zaštitu
katoličkoga svećeništva i Tradicije
Crkve, u korist duša i same Crkve. To je
stvarnost koja nadilazi razlike u stilu i
osigurava da nužna promjena poglavara
ne ugrožava stabilnost djela.
Za mene je održavanje toga kontinuiteta
utoliko lakše jer imam neprocjenjivu
povlasticu okoristiti se podrškom svojih
dvaju prethodnika, biskupa Fellaya i p.
Schmidbergera, koji su na posljednjemu
Generalnome kapitulu izabrani za
savjetnike Generalnom poglavaru. Za
mene njihov izbor nije bila jednostavna
formalnost za puke administrativne
zadaće, već dobrodošla prilika da se
oslonim na dvojicu bivših generalnih
poglavara koji su desetljećima poznavali
našega Utemeljitelja i život Bratstva i koji
su u njegovoj službi dali najbolje od sebe
te danas zaslužuju najviše poštovanje.
Posebno sam imao radost što sam se
okoristio neprocjenjivim savjetima
biskupa Fellaya koji je dvije godine
nastavio boraviti u Generalnoj kući.
Mogao sam se diviti njegovoj ogromnoj
raspoloživosti da mi pomogne,
ujedinjenoj s izuzetnom diskrecijom.
Prisutnost moja dva prethodnika na taj
način donekle nadoknađuje ono što bih
nesumnjivo propustio da nisu bili tamo.
9. DICI: Statuti FSSPX-a generalnome
poglavaru zadaju dva duhovna cilja:
19
1) Činiti sve što smatra korisnim
za očuvanje i povećanje „velike
velikodušnosti, dubokoga duha vjere
i goruće revnosti za služenje Crkvi i
dušama“ u srcima članova;
2) Pomoći članovima da „ne padnu
u mlakost i u kompromise s duhom
svijeta“.
Kako Vi postižete ove ciljeve?
Generalni poglavar mora prije svega
sam sebe podsjetiti da te ciljeve ne
može postići bez pomoći Božje milosti.
Teško bi pogriješio kada bi mislio da
bi to mogao postići samo pismima,
podsjetnicima ili bilo kojim drugim
čisto poticajnim mjerama.
Sa svoje strane sam čvrsto uvjeren da
ključ naše vjernosti tim ciljevima leži u
kreposti siromaštva. Doista, s vremenom
je neizbježno da se članovi FSSPX-a
suoče s opasnošću da se „umire” u
izvjesnoj udobnosti i da se tim putem
u naše zajednice neprimjetno uvuče
duh svijeta. Ako bi se to dogodilo, to bi
na kraju imalo odjeka na velikodušnost
članova, a time i na plodnost njihove
apostolske revnosti.
ODNOSI S RIMOM
„Samome Vatikanu je bilo draže da
se doktrinarne rasprave zasada ne
nastavljaju.”

10. DICI: IV. poglavlje Statuta govori:
„Čim Bratstvo bude imalo kuće u
nekoliko biskupija, poduzet će potrebne
korake da stekne status družbe
papinskoga prava”. To nas dovodi do
sljedećega pitanja: kako se ta želja našega
štovanoga Utemeljitelja može ispuniti u
sadašnjoj krizi Crkve?
Statut FSSPX-a odobren je 1970. godine
na biskupijskoj razini. Bilo je sasvim
normalno da je i naš Utemeljitelj imao
na umu odobrenje na višoj razini, budući
da je bilo predviđeno da se Bratstvo širi
po svijetu.
Ali, kao što svi znamo, usprkos svim
naporima nadbiskupa Lefebvrea u tom
smjeru, umjesto da je 1975. godine dobio
priznanje papinskoga prava, morao je
podnijeti da je Bratstvo jednostavno bilo
ukinuto. Od toga datuma su poglavari
Bratstva, počevši od samoga nadbiskupa
Lefebvrea, razmatrali različita
rješenja, ali svi su oni bili sustavno
suočeni s jednostavno neprihvatljivim
doktrinarnim zahtjevima Svete Stolice.
Svakako, njihovim prihvaćanjem
dopustilo bi se kanonsko priznanje
Bratstvu, ali bi se istodobno uništila
njegova moralna vrijednost. Da
uzmemo najnoviji primjer iz 2017.
godine, kada je Kongregacija za nauk
vjere htjela obvezati FSSPX da prihvati
nauke Drugoga vatikanskoga sabora i
don Davide Pagliarani
da prizna zakonitost nove Mise: da je
FSSPX prihvatio te uvjete, jednostavno
bi zanijekao sve za što se zalaže, sve što
cijeni i do čega drži iz dubine svoga srca.
Čini mi se stoga, kao što je uvijek bio
stav našega Utemeljitelja, da je prikladno
slijediti znakove božanske providnosti,
a ne da im se prethodi.
11. DICI: Hoće li kontakti s Vatikanom
i dalje stagnirati?
To ne ovisi o FSSPX-u ili o njegovu
generalnome poglavaru. Sam Vatikan
za sada je više volio da ne nastavi
doktrinarne rasprave, koje je FSSPX
predložio kako bi jasnije obrazložio naše
stajalište i pokazao svoju privrženost
katoličkoj vjeri i Petrovoj Stolici.
Nadalje, ono što je zapanjujuće jest da
Vatikan istovremeno od nas traži da
prije svega uredimo našu kanonsku
situaciju. To stvara zamršenu i suštinski
proturječnu situaciju. Mogućnost
kanonskoga priznanja FSSPX-a
neprestano se podvrgava zahtjevima
doktrinarne naravi, koji nam iznova
ostaju apsolutno neprihvatljivi.
Želio bih dodati da je, bez obzira na
nečije osobne poglede na tu temu,
važno paziti da ne budemo opsesivno
zaokupljeni ovim vrlo osjetljivim
20
Intervju s Generalnim poglavarom povodom 50. obljetnice osnutka FSSPX-a
pitanjima, kao što se to ponekad
događalo. Moramo se sjetiti da, kao
što nas je božanska providnost vodila
i pomagala nam od našega osnutka,
tako providnost, kada odluči da je
pravo vrijeme, neće propustiti da nam
pruži dovoljne i odgovarajuće znakove
koji će nam omogućiti da donesemo
odluke koje zahtijevaju okolnosti. Ti će
znakovi biti takvi da će njihova očitost
Bratstvu biti lako prepoznatljiva te će
se tako jasno pojaviti volja božanske
providnosti.
STANJE CRKVE
„Svaki hermeneutički napor da se
‘zabluda’ protumači kao ‘pogrešno
shvaćena istina’ može samo nepovratno
propasti.”
12. DICI: Tijekom ove 2020. godine
kriza povezana s Covidom-19 također
je utjecala na Crkvu i ograničila joj
aktivnosti. Kako Vi gledate na to?
Zanimljivo je primijetiti da je s
krizom Covida-19 crkvena hijerarhija
propustila zlatnu priliku da potakne
duše na istinsko obraćenje i pokoru, što
je uvijek puno lakše kad ljudi ponovno
otkriju takoreći svoju smrtnu narav.
Štoviše, bila je to prilika da se podsjeti
21
panično i očajavajuće čovječanstvo da je
naš blagoslovljeni Gospodin „Uskrsnuće
i Život“.
Umjesto toga, hijerarhija je epidemiju
radije protumačila na ekološki način,
u savršenoj sukladnosti s načelima
dragima papi Franji. Tako u praksi
Covid-19 ne bi bio ništa drugo do znak
pobune Zemlje protiv čovječanstva
koje ga je zlostavljalo pretjeranim
iskorištavanjem resursa, zagađivanjem
vode, uništavanjem šuma itd. To je
strašno i nespojivo s analizom koja
koristi minimum vjere i svijesti o tome
što je grijeh, a koji se mjeri u odnosu
na uvrede Božjemu veličanstvu, a ne u
odnosu na onečišćenje Zemlje!
U svojoj poruci za Svjetski dan molitve
za brigu o stvaranju (Jubilej za Zemlju)
od 1. rujna 2020., sam Papa nas uči do
kakvoga bi moralnoga zaključka trebala
voditi pandemija: „Trenutna pandemija
nas je na neki način dovela do ponovnog
otkrića jednostavnijih i održivih
životnih stilova. [...] Već sada možemo
vidjeti kako se Zemlja može oporaviti
ako joj dopustimo da se odmori: zrak
postaje čišći, vode bistrije, a životinje
su se vratile na mnoga mjesta odakle
su prethodno nestale. Pandemija nas je
dovela do raskrižja. Moramo iskoristiti
ovaj odlučujući trenutak da okončamo
svoje suvišne i destruktivne ciljeve i

aktivnosti te da njegujemo vrijednosti,
veze i aktivnosti koje daju život…”.
Ukratko, kriza Covida-19 ponovno
nas gura prema „ekološkom obraćenju“,
kamenu temeljcu enciklike Laudato
si’. Kao da se svetost može sažeti u
poštivanje prema planetu.
13. DICI: U posljednje dvije godine
dogodila se Sinoda o Amazoniji,
Deklaracija iz Abu Dhabija, na koju
ste reagirali priopćenjem za javnost
24. veljače 2019. itd. Kako u svjetlu tih
događaja vidite trenutnu situaciju?
Čini se da nedavni nauci pape Franje
definitivno potvrđuju pogrešan smjer
koji je uzeo na početku svoga pontifikata.
Doista, Sveti Otac je 3. listopada 2020.
potpisao encikliku Fratelli tutti, koja
se smatra svjetionikom za drugi dio
njegova pontifikata, dok je Laudato si’
bio referentna točka za prvi dio njegova
pontifikata. Ova je enciklika daljnji
razvoj Deklaracije iz Abu Dhabija iz
koje ona crpi svoje nadahnuće. Ta je
deklaracija, valja se prisjetiti, tvrdila da
priznaje raznolikost religija kao izraz
Božje volje, gdje su svi pozvani graditi
mir. Ovdje imamo katastrofalni ishod
ekumenizma, međureligijskoga dijaloga
i vjerske slobode te prije svega nijekanja
sveopćega kraljevanja Isusa Krista i
Njegovih nepovredivih prava.
don Davide Pagliarani
To je dugi dokument koji se bavi mnogim
različitim temama, ali s prilično jasnim
temeljnim jedinstvom. Ova se duga
papinska enciklika na dobro uređen i
koherentan način razvija oko temeljne
ideje, naime iluzije da bi moglo postojati
istinsko univerzalno društvo čak i bez
pozivanja, izravnoga ili neizravnoga,
na Isusa Krista i Njegovu Crkvu.
Drugim riječima, oko čisto naravnoga
„milosrđa“, svojevrsnoga nejasnoga
kršćanskoga čovjekoljublja, u čijem
svjetlu se nanovo iščitavaju Evanđelja.
Doista, dok čitamo ovu encikliku imamo
dojam da nam upravo čovjekoljublje
daje ključ za tumačenje Evanđelja, a
ne Evanđelje koje nam daje svjetlo za
prosvjetljenje ljudi. Ovo univerzalno
bratstvo je nažalost ideja liberalnoga,
naturalističkoga i masonskoga porijekla
i na toj otpadničkoj utopiji izgrađeno je
suvremeno društvo.
14. DICI: Biskupi poput msgr.
Schneidera i msgr. Viganòa istaknuli
su uzročno-posljedičnu vezu između
Drugoga vatikanskoga sabora i trenutne
krize. Kako promatrate njihove
stavove? Treba li Koncil „ispraviti” (kao
što sugerira biskup Schneider) ili ga
„zaboraviti” (kao što sugerira biskup
Viganò)?
22
Intervju s Generalnim poglavarom povodom 50. obljetnice osnutka FSSPX-a
Podrazumijeva se da smo oduševljeni
ovim reakcijama jer biskupi izvan
FSSPX-a i oni koji nemaju izravnu
vezu s njime, napokon dolaze do
zaključaka sličnih našima te iznad
svega do zaključaka koji mogu mnoge
zbunjene duše potaknuti na razmišljanje
i prosvjetljenje. To je vrlo ohrabrujuće.
Nažalost, mislim da ne možemo
jednostavno „zaboraviti” Koncil ‘sic
et simpliciter’ jer je to glavni događaj
u povijesti, baš kao i pad Rimskoga
Carstva ili Prvi svjetski rat. Naprotiv,
bit će potrebno ozbiljno ga ispitati i
svakako ispraviti sav sadržaj nespojiv s
vjerom i tradicijama Crkve.
Crkva će sama razriješiti osjetljivo
pitanje autoriteta ovoga netipičnoga
i bizarnoga koncila te će odlučiti
o najboljem načinu da ga ispravi.
Međutim, možemo i moramo biti vrlo
jasni: bilo koja zabluda kao takva – a
Drugi vatikanski sabor sadrži nekoliko
njih – ne može se ni na koji način
smatrati glasom Crkve te se Crkvi
pripisivati. Štoviše, događaji posljednjih
godina, počevši od pontifikata pape
Benedikta XVI., ljudima dobre volje
pokazali su da svaki hermeneutički
napor da se „zabluda” protumači kao
„pogrešno shvaćena istina” može samo
nepovratno propasti. To je slijepa cesta
na koju je uzaludno ulaziti.
23
15. DICI: Je li prosudba nadbiskupa
Lefebvrea o Koncilu i postkoncilskim
reformama u njegovoj knjizi
„Optužujem Koncil” (1976.) i njegovo
pismo kardinalu Ottavianiju (1966.) još
uvijek aktualna?
Njegova prosudba odgovara trenutnoj
poziciji FSSPX-a. Ona je oduvijek bila i
uvijek će biti ista ta pozicija. Ne može se
i neće se promijeniti. Vidimo da kako se
sve više i više aktualnih događaja odvija,
to oni sve više potvrđuju ovu prosudbu
i iznose na vidjelo izuzetan nadnaravni
uvid našeg Utemeljitelja.
16. DICI: Biskup Schneider u svojoj
knjizi Christus vincit (u 10. poglavlju
u engleskom izdanju) u vezi s
argumentima FSSPX-a priznaje da se
njegov stav promijenio u pozitivnom
smislu. Kako analizirate ovu promjenu
i mislite li da je to moguće i kod drugih
prelata?
Biskup Schneider uvijek je pokazivao
puno dobre volje, rezultat duha koji je
istovremeno ponizan i intelektualno
iskren. Ono što je najupečatljivije kod
ovoga prelata je njegova blagost, u
kombinaciji s hrabrošću da javno govori
u korist Tradicije. Mislim da su sve te
osobine, nažalost vrlo rijetke, njemu
omogućile da krene na putovanje koje
ga je dovelo do zaključaka koje znamo.

Što se tiče ostalih prelata, uvjeren sam da
bi i oni mogli krenuti na isto putovanje,
ali samo ako imaju istu moralnu slobodu
i istu ljubav prema istini. To je sigurno
dobra molitvena nakana za sve nas.
17. DICI: Tridentinsku Misu sada se služi
i izvan FSSPX-a, kod drugih zajednica
i družbi, nešto što nije postojalo kad
je FSSPX osnovan. Isto tako postoje
svećenici koji trenutno otkrivaju taj
obred Mise. Kako ocjenjujete taj razvoj
događaja?
Vidjeli smo, posebno posljednjih
godina, kako je određeni broj svećenika,
otkrivajući tradicionalnu Misu, započeo
putovanje koje ih je postupno dovelo do
otkrivanja veličine svoga svećeništva
i općenito blaga katoličke Tradicije.
Ovo je vrlo zanimljiv razvoj događaja
jer sveta Misna Žrtva sa sobom uistinu
donosi i sve ostalo. Dobro se sjećam
svjedočanstva koje sam jednoga dana
dobio od svećenika koji je, unatoč tome
što je naišao na žestoko protivljenje,
odlučio služiti samo tridentsku Misu.
Ukazao mi je – i čak inzistirao na
naglasku – kako je, služeći tridentsku
Misu, bio vođen da preispita cijelo
svoje svećeništvo, a time i sve ostalo
na što je pozvan da radi kao svećenik:
propovijedanje, savjetovanje duša,
katekizam itd. Ovo je vrlo lijepo i
don Davide Pagliarani
možemo se samo radovati takvomu
oživljavanju njegova poziva, koje je
rođeno u samoj duši ovoga svećenika.
Imajući to u vidu, imperativ je držati
tridentsku Misu iz dubokoga razloga
zato što je ona izraz naše vjere, posebno u
božanstvo našega Gospodina, u Njegovu
otkupiteljsku žrtvu, a time i u Njegovo
sveopće Kraljevstvo. Radi se o pitanju da
živimo svetu Misu, ulazeći u potpunosti
u sva ta otajstva, a posebno u otajstvo
milosrđa koje ona sadrži. To je nespojivo
s mlakom, usredotočenom na čovjeka,
sentimentalnom, ekumenskom vjerom.
A nespojivo je također s čisto estetskim
uvažavanjem bogatstva tridentinskoga
obreda, na što se ponekad nažalost može
naići među onima koji su u iskušenju
da razdvoje upotrebu tridentinskoga
obreda od potrebe da ga svakodnevno
žive, da proniknu u njegovu važnost
te da se prije svega prepuste našemu
blagoslovljenomu Gospodinu da ih On
sjedini sa sobom i sa svojom ljubavlju.
Na kraju se može reći da je Misa
postala sterilna ako nas ne navodi
na život u Kristu: per Ipsum, et cum
Ipso, et in Ipso. Malo nam koristi ako
ona u nama ne proizvede želju da
nasljedujemo našega blagoslovljenoga
Gospodina, prinoseći mu same sebe.
To je pitanje velikodušnosti, koja se
pokazuje nemogućom u kontekstu
24
Intervju s Generalnim poglavarom povodom 50. obljetnice osnutka FSSPX-a
prožetom duhom svijeta ili barem
sklonom kompromisu s njime. Plodnost
Mise utoliko je veća što gorljiviji duh
požrtvovnosti čini duše raspoloživima
da se velikodušno predaju našemu
Gospodinu Isusu Kristu.
18. DICI: Nedavno su mediji poprilično
izvještavali o skandalu povezanom s
kardinalom Becciuom. Kakva su Vaša
razmišljanja o tome?
Očito nije na FSSPX-u da se izjašnjava
ili istražuje odgovornosti bilo koga na
koga se odnosi to pitanje. S tim u vidu
možemo kao djeca Katoličke Crkve
samo žaliti zbog ovoga skandala koji,
nažalost, pogađa i ponižava Crkvu.
Neizbježno nas to rastužuje jer
zaklanja svetost Crkve. Ipak, moramo
se sjetiti da će, nažalost, takvi skandali
uvijek postojati u Crkvi i da ih Bog u
svojoj mudrosti tajanstveno dopušta
za posvećenje pravednika. Stoga bi
bilo neprimjereno biti pretjerano
skandaliziran, na farizejski način, poput
određenih protestanata.
Da idemo još dalje, mislim da je
važno uzeti na znanje pozornost
koju sekularni mediji na takvu temu
poklanjaju Katoličkoj Crkvi. Ta pažnja
premašuje onu koju posvećuju drugim
događajima u životu Crkve ili onu koju
su carevi srednjega vijeka posvetili
25
papama svoga vremena. Kada čitamo
između redova mnogih novinskih
članaka posvećenih ovoj temi, možemo
prepoznati određenu samodopadnost i
nezdravo samozadovoljstvo. Čini se da
si svjetovni tisak nije mogao dopustiti
da propusti tako divnu priliku da pljune
u lice Kristovoj Zaručnici kojoj se zakleo
na ravnodušnost. To bi nas trebalo
potaknuti na razmišljanje, a iznad svega,
trebalo bi probuditi sve one koji žive
u iluziji da Crkva danas može živjeti u
miru sa svijetom koji je u praksi postao
sekularan i teoretski poštuje sve religije.
To nije istina. Iza liberalne retorike
uvijek se krije želja da se vidi Katolička
Crkva, ne pročišćena, već diskreditirana
i uništena. Nije moguć sporazum s ovim
svijetom.
MJESTO FSSPX-a U OVOJ
TRENUTNOJ SITUACIJI
„Misa koju istinski živimo, koja nam
omogućuje da prodremo u otajstvo
Križa, nužno je apostolska.”
19. DICI: Što FSSPX u okviru svojih
mogućnosti može učiniti da popravi
trenutnu krizu?
Prije svega, FSSPX je na doktrinarnoj
razini dobro svjestan da ne može
mijenjati svoje pozicije. Sviđalo se
to nekome ili ne, naše su pozicije

referentna točka za sve one u Crkvi koji
traže Tradiciju. Stoga u duhu služenja
drugima i samoj Crkvi moramo bez
kolebanja držati svjetiljku izvan posude,
da je ona ne zaklopi.
Na praktičnoj razini članovi FSSPX-a
moraju pokazati da je njihova
privrženost svetoj Misnoj Žrtvi
privrženost otajstvu ljubavi, što
mora odjeknuti cijelom Crkvom. To
znači da je Misa koju istinski živimo,
koja nam omogućuje da prodremo
u otajstvo Križa, nužno apostolska i
uvijek će nas poticati da tražimo dobro
svoga bližnjega, čak i najudaljenijega,
bez razlike. Temeljni stav i moralna
raspoloživost dobronamjernosti mora
prožeti sve naše postupke.
20. DICI: Svrha Bratstva je katoličko
svećeništvo i sve što je s njime povezano.
Zbog toga se uglavnom bavite zvanjima,
posvećenjem svećenika i vjernošću Misi
svih vremena. Koje su Vaše trenutne
brige o toj temi?
Naša briga je upravo ova koju ste naveli.
Osobno sam uvjeren da će nam se,
u mjeri u kojoj uspijemo svim srcem
održati ova tri cilja, u pravo vrijeme dati
milosti i svjetlo koje nam trebaju za našu
budućnost i za odluke koje ćemo morati
donijeti.
don Davide Pagliarani
Održavajući svećeništvo, čuvamo
ono što FSSPX i Crkva najviše cijene.
Jednostavno rečeno, svako zvanje
ima beskonačnu vrijednost. Zvanje je
nesumnjivo najdragocjenija milost koju
naš blagoslovljeni Gospodin može dati
duši i svojoj Crkvi. Stoga je bogoslovija
najsvetije mjesto koje se može
zamisliti ili pronaći na ovoj Zemlji. U
bogoslovijama Duh Sveti nastavlja svoje
djelo, kao što je činio u sobi Posljednje
večere, pretvarajući duše svećeničkih
kandidata u istinske apostole. Zbog toga
moramo nastaviti posvećivati svu svoju
snagu i ulagati svoje moralne i ljudske
resurse u bogoslovije. Sve što zasnivamo
na svećeništvu našega Gospodina
Isusa Krista i sve što činimo da bismo
ovjekovječili Njegovo svećeništvo ostaje
za vječnost.
21. DICI: Kakav poticaj dajete
svećenicima i vjernicima koji su
privrženi Tradiciji?
Želio bih svima istaknuti da je Božja
providnost uvijek vodila FSSPX i
uvijek ga štitila usred tisuću poteškoća.
Božja providnost je uvijek vjerna
svojim obećanjima, uvijek je budna i
velikodušna. Stoga nas ne može napustiti
u budućnosti jer bi prestala biti ono što
jest – što je jednostavno nemoguće jer
se Bog ne može promijeniti. On uvijek
ostaje isti.
26
Intervju s Generalnim poglavarom povodom 50. obljetnice osnutka FSSPX-a
Pojednostavljeno rečeno: nakon pedeset
godina postojanja FSSPX-a naše je
povjerenje još dublje ukorijenjeno
u bezbrojnim znakovima ove Božje
dobrohotnosti, očitovanih tijekom svih
ovih godina.
27
Ali posljednju riječ radije prepuštam
samomu našemu blagoslovljenomu
Gospodinu: „Ne boj se, malo stado; jer
je bila volja Oca vašega, da vam dadne
kraljevstvo” (Lk 12,32).
Menzingen, 11. listopada 2020., blagdan
Majčinstva BDM
don Davide Pagliarani, generalni
poglavar

Godina posvećena sv.
Josipu
P
apa Franjo objavio je 8.
prosinca apostolsko pismo
Patris Corde – očevim srcem –
„na 150. obljetnicu proglašenja svetog
Josipa zaštitnikom sveopće Crkve“.
Također je odlučio proglasiti „godinu
svetoga Josipa“.
Pismo Patris Corde opisuje svetoga
patrijarha, njegov život, njegove
kreposti, u stilu koji je za Franju prilično
neobičan. Uvod sažima ono što nam
sveto evanđelje govori o velikom svetom
Josipu. Potom Pismo navodi razne
vidike svečevog očinstva.
Christus Rex
Kao prvo, pismo ističe ljubav koju je
kršćanski narod uvijek imao prema
njemu, sažeto u geslu „Ite ad Joseph“.
Pismo potom opisuje njegovu nježnost
prema Isusu i Mariji, koja odražava
Božju nježnost. Zatim slijede opažanja
o njegovoj poslušnosti Bogu, gdje on
neustrašivo prihvaća svoje poslanje,
njegovoj ljubavi prema radu i konačno
njegovoj poniznosti, izraženoj u liku
„oca u sjeni“.
Istog dana kad je pismo objavljeno, izašao
je dekret Apostolske pokorničarne koji je
potpisao veliki pokorničar (predstojnik
ovoga ureda), kardinal Mauro Piacenza.
Ovim dekretom proglašava se posebna
godina svetoga Josipa koja će trajati
od 8. prosinca 2020. do 8. prosinca
2021. Također se navode oprosti koji se
podjeljuju tijekom ove godine.
28
Godina posvećena sv. Josipu
Potpuni oprost podjeljuje se pod
uobičajenim uvjetima: sakramentalna
ispovijed, sveta pričest i molitva na
nakane Svetog Oca „vjernicima koji će
u duhu nenavezanom na ikoji grijeh
sudjelovati u Godini sv. Josipa“, te prema
sljedećim posebnim uvjetima:
- onima koji najmanje 30 minuta
razmatraju o Očenašu ili sudjeluju u
barem jednodnevnoj duhovnoj obnovi
koja uključuje razmatranje o sv. Josipu;
- koji poput sv. Josipa, slijedeći njegov
primjer, izvrše duhovno ili tjelesno djelo
milosrđa;
- koji mole svetu krunicu u obitelji ili
kao zaručnici;
- koji svoje svakodnevne aktivnosti
povjeravaju zaštiti sv. Josipa i svim
vjernicima koji zazivaju zagovor sv.
Josipa kako bi oni koji traže posao mogli
naći dostojanstveni posao;
- koji mole Litanije sv. Josipa za
progonjenu Crkve ad intra i ad extra te
za olakšanje svim kršćanima koji trpe
sve oblike progona;
29
- koji izmole bilo koju molitvu ili čin
pobožnosti koji je zakonito odobren u
čast sv. Josipa, posebno 19. ožujka, 1.
svibnja, 19. u mjesecu i svake srijede –
na dane posvećene spomenu na ovoga
sveca prema latinskoj tradiciji;
- u kontekstu zdravstvene nužde, dar
potpunoga oprosta posebno obuhvaća
starije, bolesne, umiruće i sve one koji iz
opravdanih razloga ne mogu napustiti
svoje domove ako su nenavezani na bilo
koji grijeha i imaju nakanu da što prije
ispune tri uobičajena uvjeta te izvrše čin
pobožnosti u čast sv. Josipa, tješitelju
bolesnih i zaštitniku dobre smrti,
prikazujući Bogu s pouzdanjem Bogu
boli i kušnje svoga života.
Dekret završava poticajem svećenicima
da velikodušno prihvate službu
sakramenta pokore i da često pričešćuju
bolesnike.

Dramatični početak
priorata u Mađarskoj
p. Stefan Frey
S
usreli smo se 17. kolovoza p.
Wilhelm i ja s našim kleričkim
prijateljima: nekoliko svećenika
i jednim đakonom iz Veszprémske
nadbiskupije, s kojima smo u bliskom
kontaktu već godinu dana.
Tada su nam se oni obratili sa
zamolbom da nam se pridruže, bojeći se
da će zbog svoje vjernosti Tradiciji biti
otpušteni i suspendirani iz svojih službi
u biskupiji. Jer tu znakovi upućuju na
oluju! Bivši nadbiskup bio je jedini
biskup u Mađarskoj koji je tolerirao
„tradi-svećenike“. Međutim, već se
godinu dana njegov nasljednik pokazao
kao strastveni tiranski ugnjetavač svih
tradicionalnih tendencija.
Christus Rex
Dvojica župnika, vlč. Gábor Simon i vlč.
Lászlo Aradi, čije su se župe „slučajno”
nalazile u blizini velikoga posjeda koji
nam je darovan u Farkasgyepü, voljni
su s patrima Wilhelmom i Tilošancem
izgraditi zajednicu planiranog
predpriorata, surađivati s nama i
prihvatiti FSSPX kao svoju novu crkvenu
vlast. Đakon Máté Kopácsi, koji dolazi
iz župe vlč. Simona, u rujnu je prešao
u našu Bogosloviju u Zaitzkofenu.
Naši mađarski svećenici svjesni su
razmjera krize, detaljno su proučavali
probleme Drugoga vatikanskoga,
dobro su teološki obrazovani i dugo
se bave tradicionalnom teološkom
literaturom. Posvjedočili su nam da
istinski svećenički apostolat i obnova
Crkve (u Mađarskoj) u okviru biskupija
više nisu mogući. Daju sve od sebe,
nedjeljom imaju pune crkve i nadaju se
da će nakon što budu otpušteni, što više
vjernika održati u Tradiciji. Oni zbog
30
Dramatični početak priorata u Mađarskoj
toga ne žele samovoljno napustiti župu,
nego radije čekaju svoje „protjerivanje“
za koje nije trebalo dugo jer nisu htjeli
pristati na bilo kakve trule kompromise
[1].
21. kolovoza došao je taj trenutak:
nadbiskup Veszpréma posjećuje župu
vlč. Aradija da dovede župnika i njegove
vjernike u red. Neumoljivo zahtijeva
služenje nove mise, uvođenje pričesti
na ruku i postavljanje oltara prema
puku u crkvi, što njegovi sugovornici
odbijaju, pozivajući se na crkveni zakon
i savjest. Sav izvan sebe, biskup smjesta
suspendira župnika, otpušta ga trajno
iz biskupije, a tvrdoglave vjernike
„izopćuje“.
31
U nedjelju, dva dana kasnije, pojavljuje
se novi župnik, ali na njegovu misu
dolazi samo 15 vjernika, dok većina
župljana ostaje vjerna vlč. Aradiju nakon
što su ga zamolili da se i dalje brine o
njima, što se održava sve do danas. Sam
gradonačelnik brine se osobno o tome
da osigura dostojanstvenu dvoranu za
nedjeljne Mise.
Vlč. Aradi, prisiljen spakirati stvari, seli
se u Farkasgyepü, gdje se zahvaljujući
nadbiskupovoj revnosti otvara novi
predpriorat prije od očekivanoga.
Službena svečanost otvaranja održava se
14. rujna, budući da će naš prvi priorat u
Mađarskoj biti posvećen svetome Križu.
Vlč. Simon iz susjednog sela Városlöd
uskoro će se konačno pridružiti novoj
zajednici. Njegovi župnički dani su
odbrojani jer se 1. listopada mora
 p. Stefan Frey
pojaviti pred „biskupijskim sudom“, gdje [1] Imanje su nam darovali gospodin i
ga generalni vikar ne samo disciplinira gospođa Kessel, koji su nakon 23 godine
zbog njegovih misli i djela, nego ga i neumornih građevinskih radova sve
opako izruguje. Uz to se Nadbiskup na predali da bi se stvorila infrastruktura
jednom svećeničkom sastanku izjasnio: koja je idealna za prostrani priorat.
„Zapravo nije bilo dosta suspendirati Srdačno zahvaljujemo bračnome paru iz
vlč. Aradija jer je vlč. Simon barem Aachena na njihovom tako požrtvovnom
jednako loš!“. „umirovljeničkom životu“. Bog ih tisuću
puta nagradio za sav njihov trud!
Doista će 9. listopada vlč. Simon „dobiti
otkaz“ baš kao i njegov kolega župnik.
Ali navedeni razlozi su ozbiljniji:
suspenzija je zbog neposluha, raskola,
krivovjerja i otpadništva! Isusove se
riječi ponovno obistinjuju: „Nije sluga
veći od gospodara svojega. Ako su
progonili mene i vas će progoniti.“(Iv
15,20).

Naša kuća u Farkasgyepü u

međuvremenu je postala omiljeno
mjesto okupljanja tradicionalnih
svećenika. Dvojica od njih su već
očitovala svoj specifični interes da nam
se pridruže.

Neka Majka Božja, zaštitnica Mađarske,

snagom svetoga Križa i svojom
supatnjom blagoslovi novi priorat!
Neka Bog blagoslovi mađarski narod da
bi mogao doživjeti istinsko uskrsnuće u
vjeri!

32
 Christus Rex
***

33
Naslovi koje možete naručiti u Hrvatskome tajništvu FSSPX-a:

Nadbiskup Lefebvre: Izjave i propovijedi 15 kn

Kratak kritički pregled Novog reda Mise 15 kn
Latinsko-hrvatski mali misal 15 kn
Moj prvi misal 49 kn
Na braniku – apologetski priručnik 60 kn
Istina – uvod u apologetiku 50 kn

Knjižice i letci:

´Je li Isus Krist Sin Božji´, ‘62 razloga za tradicionalnu Misnu Žrtvu’,
‘Što sam vidio?’ (ukazanja Gospe Fatimske), ‘Tko su lefebvreovci?’,
‘Čudotvorna medaljica’
Rimski misal za puk (hrv. prijevod): dobrovoljni prilog
Napomena: U cijene nije uključena poštarina

34
Predgovor
NOVO!
Zidni liturgijski kalendar za
2021. godinu
12-listni zidni kalendar za
tradicionalni rimski obred.
***
Cijena: 35 kn (+ poštanski
troškovi)

Izdavač: Hrvatsko tajništvo FSSPX-a / Udruga sv. Josipa;

Vatroslava Lisinskog 1, 10370 Dugo Selo
E-mail: fsspxhr@gmail.com
Uredništvo: p. Stefan Frey, p. Marko Tilošanec
IBAN: HR 14239 000 111 011 43716
SWIFT (BIC): HPBZHR2X
ISSN: 1849-6695

35
 INSTAUR A R E

OM NI A CHRISTO
IN