 Na koji su način gradovi bili "žarišta komunikacijske mreže"?

Izdvojite neke
čimbenike.

Oba zadana članka na ovu temu govore nam pretežno o Veneciji i njenoj komunikacijskoj
mreži. Možemo pretpostaviti kako je razlog tomu značajan broj izvora baš za taj grad
pogotovo za ovu temu. Obični ljudi su se često sastajali u javnim ili polujavnim prostorima,
gdje malo tko štiti svoje riječi od ušiju običnih prolaznika, crkve ili dućana. 'Obični ljudi' je
oznaka koja skriva široku paletu različitih pojedinaca, podijeljenih prema bogatstvu i
obrazovanju, društvenom statusu i profesiji, zemljopisnom podrijetlu ili susjedstvu
stanovanja. Svi su oni sudjelovali u nizu društvenih interakcija u gradu koji je bio pretežno
naseljen ljudima koji nemaju izravne veze sa svijetom moći. Venecija je klasičan primjer
grada nad kojim se osjeti dominacija patricija nad strancima, a bilo je uobičajeno većina ljudi
stranci. Sama Venecija slavila se kao 'magnet putnika' ili 'kazalište svijeta'. Ipak, iza takvog
građanskog ponosa je bila suptilna tjeskoba. To se može vidjeti, kako navodi De Vivo kod
Francesca Sansovina opisa Rialta iz 1581. Iako se hvalio da je Rialto poznat kao jedan od
prvih 'piazze' na svijetu, opisao je patricije i strane trgovce kako se okupljaju na suprotnim
krajevima trga i naglasio da su se patriciji okupljali ondje „ni zbog čega drugog nego da
ojačaju svoja međusobna poznanstva međusobnim razgovorima, kako bi se očuvalo jedinstvo
i sloga“. Ta epizoda dobro nam dočarava koliko su političke prilike mogle utjecati na
svakodnevne radnje poput običnog razgovora odnosno kolanja informacija. Ta politička
komunikacija bila je formalno usredotočena u Kneževskoj palači i brogliju te neformalno u
privatnim i ograničenim prostorima kao što su patricijski domovi ili strana veleposlanstva.
Spomenuti 'obični ljudi' nisu imali takve atraktivne lokacije za saznavanje novih vijesti. To su
najčešće bile ulice, tržnice ili neka veća okupljanja. Primjer toga je velika tržnica u gradskom
trgovačkom centru nije uspijevala samo robom nego i vijestima svih vrsta. To nam svjedoče
izvori koji nerijetko kazuju kako su brojni močnici slali ljude obučene u „krpe“ kako bi na
takvim mjestima pokušali saznati informacije koje su im bile od velike političke ili poslovne
važnosti. Iz tog razloga, Eric Dursteller tvrdi kako je Venecija imala „monopol“ čak i nad
prijenosom komunikacija između Europe i Osmanskog Carstva, te da je ta dominacija bila
sastavni dio širih političkih i diplomatskih ciljeva grada. Razmjerno česta poštanska služba
između Venecije i Carigrada postojala je još od bizantskog doba, možda čak i prije 1000.
godine. Dakle, komunikacijska mreža bila je bitna i onim najmoćnijim kao i onim koji su bili
na rubu društva. Postojala je jasna razlika između te dvije komunikacije, a ona se očituje u
važnosti informacija za nekog političara člana vladajuće elite koji želi zadržati vlast i trgovca
koji bi informacije iskoristio kako bi unaprijedio svoju prodaju odnosno svoj životni standard.