 Što mislite o upotrebi narativnih i likovnih vrela u istraživanju povijesti

srednjovjekovnih gradova?

Izvor je za historiografa sve ono što na bilo koji način može približiti stvarnost
vremena koje proučava. Tako i likovni i narativni izvori mogu uvelike pridonjeti široj
slici istraživanja posebice ako govorimo o nedostatku političkih ili izvora koji bi
otkrili više toga. Čini se da su postavke ulica ili zgrada na slikama, crtežima ili
kartama najočitiji izvori, ali osim njih tu su još i književni i historiografski tekstovi i
arhivski zapisi koji mogu „oslikavati“ grad jednako dobro. Kronike i pjesme često
hvale gradove u idealiziranim diskursima što opet može otvoriti neku drugu
perspektivu grada sa emocionalne strane autora tj. onog što on izvaja kao bitno u tom
gradu. Stoga, proučavajući takve portrete urbanog prostora, uvijek treba uzeti u obzir
uzeti specifične načine prikazivanja koje koriste umjetnik, pisac ili obrtnik koji je
prikazao sliku. To povjesničaru umjetnosti može zvučati samo po sebi razumljivo, ali
povjesničari i arheolozi trebaju više voditi računa o vizualnim izvorima. No, analiza
različitih vrsta izvora zahtijeva u svakom slučaju specifične tehničke, hermeneutičke
ili poznavateljske vještine, kao i kritički metodološki pristup. 1 Od 1960-ih nadalje,
različite discipline poput geografije, povijesti arhitekture i teorije i urbanizma bavile
su se proučavanjem grada iz različitih gledišta, bilo iz morfološke, arhitektonske,
antropološke ili sociološke percepcije.2

 Što biste izdvojili kao probleme u upotrebi ovog tipa izvora?

Problemi za ovakav tip izvora mogu nastati ukoliko se uz nedostatak ostalih izvora u
istraživanju historiograf previše usmjeri na informacije koje su sporedne i mogu jedino
upotpuniti sliku koja se treba stvoriti iz primarnih izvora.

1
Katrien Lichtert, Jan Dumolyin & Maximilian P.J. Martens, "Images, maps, text. Reading the meaning
of the Later Medieval and Early Modern City",u: Portraits of the City: Representing Urban Space in
Later Medieval and Early Mdern Europe, ur.  Katrien Lichtert, Jan Dumolyin & Maximiian i  P.J.
Martens, Turnhout: Brepols, 2014, 3.
2
Isto, 4.