6.

Građenje mostova

6. Građenje mostova

6.1 UVOD
Građenje mostova predstavlja poseban inženjerski izazov. O pojedinim načinima građenja
postoji opsežna literatura, a također se u svijetu izdaje niz časopisa posvećenih toj tematici.
Čak i općeniti prikaz najvažnijih načina građenja može ispuniti čitavu jednu knjigu. U ovom
poglavlju cilj je prikazati neke postupke građenja koji se najčešće upotrebljavaju pri gradnji
mostova, navodeći tek njihove općenite prednosti i nedostatke.
Još donedavno masivne konstrukcije mostova gradile su se na skelama, pomoćnim
napravama koje su nosile konstrukciju dok ona nije bila sposobna nositi samu sebe. Ove skele
su bile nepokretne, a da bi ih iskoristili na drugom mjestu morali bi ih rastaviti i dio po dio
premjestiti. Za neke mostove ove su skele bile unikatne građevine, često složenije
konstrukcije i od samog mosta. Metalni mostovi izvodili su se spajanjem na licu mjesta -
zakivanjem ili pritezanjem vijcima, a da bi se omogućio rad i za njih je bilo potrebno podizati
skele.
U novije vrijeme, težnjom za bržom i jeftinijom izgradnjom, iznađen je niz postupaka koji-
ma se značajno skraćuje vrijeme gradnje mosta, a istovremeno postiže i znatna ušteda u
materijalu i radu. Primarni cilj graditelja mosta je dakle, što lakše, što jednostavnije i što
jeftinije napraviti prikladnu nosivu konstrukciju u što kraćem vremenu. Dakako, da sa
stajališta korisnika mosta ovi zadaci uopće nisu zanimljivi, stoga se postupci izgradnje moraju
ocijeniti i sa stajališta uporabne vrijednosti mosta. Načini izgradnje nisu sami sebi svrha nego
su tek put u ostvarivanju konačnog cilja - oblikovno vrijedne i svrsishodne građevine - mosta.
Stanoviti postupci građenja imaju i obratan utjecaj, tj. direktno utječu na konstruktivni
(statički) sustav građevine, pa i opće dispozicije mosta. Kod sustava izvedenih na
nepokretnim skelama obično se smatralo da u sustavu ne dolazi do značajnijih naprezanja sve
do trenutka otpuštanja skele, a tu se pretpostavku nastojalo i što bolje ostvariti. Dakle, sustav
se promatrao kao stvoren odjednom bez utjecaja koji su posljedica postupnog građenja. Kod
modernih postupaka utjecaj fazne gradnje je vrlo bitan i ne smijemo ga zanemariti. Kod niza
postupaka konstrukcija tokom gradnje mijenja više statičkih sustava i često, tijekom gradnje
prima veće sile nego što će ih imati tokom eksploatacije.
Kad govorimo o građenju mosta uvijek se daje naglasak na građenju rasponske
konstrukcije (ili lukova kod lučnih mostova), često izostavljajući tehnike građenja temelja,
upornjaka i stupova mosta. U nekim slučajevima događalo se da je složenije (i dakako
skuplje) izvesti temelje nego cijeli most.
Kad ocjenjujemo prednosti i nedostatke različitih postupaka izvođenja, moramo imati u
vidu i to da li se određenim postupkom može prikladno udovoljiti svim bitnim zahtjevima na
most. Baš iz tog razloga neophodno je poznavati što više uhodanih (uobičajenih) i posebnih
(specijalnih) postupaka. Pri tome treba također imati na umu da postoje i naročiti mostovi čija
vrijednost izlazi izvan zanatskih okvira, pa ih moramo promatrati kao zasebne cjelovite
objekte kako u pogledu njihovog građenja, tako i u pogledu svih ostalih zahtjeva koji se
postavljaju za takvu građevinu.

80