Professional Documents
Culture Documents
MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO Varadi
MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO Varadi
MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO Varadi
• Uvodne napomene
• Privatnopravni odnosi sa elementom inostranosti
1. Privatnopravni odnosi
2. Element inostranosti
3. Način regulisanja privatnopravnih odnosa sa elementom inostranosti
- Problem određivanja mjerodavnog prava nije karakterističan za sve vrste odnosa, već samo za
privatnopravne odnose. U prekršajnom ili pak krivičnom postupku neće se postavljati pitanje
primjene nekog drugog prava osim crnogorskog, ukoliko se postupak vodi pred crnogorskim
sudovima.
- Problem određivanja mjerodavnog prava imanentan je privatnopravnim odnosima i podrazumijeva
mogućnost primjene nekog drugog prava prilikom rješavanja konkretnog pravnog odnosa, odnosno
spora.
• 1. Privatnopravni odnosi
- Leseferska filozofija
- Privatnopravni odnosi su odnosi koji nastaju u granama prava kakve su: građansko, porodično, radno i
privredno pravo. U situaciji kada je protok roba, usluga, kapitala i ljudstva izuzetno pojačan, sve češće
dolazimo u situaciju da, na primjer, sklapamo ugovore sa stranim pravnim ili fizičkim licima, na teritoriji
neke strane zemlje; postoji mogućnost doživljavanja saobraćajne nesreće u inostranstvu; postojaće
mogućnost zapošljavanja u inostranstvu; sklapanja braka na nekom egzotičnom ostrvu.
- U svim ovim situacijama postavlja se pitanje koje pravo primijeniti u konkretnom slučaju, i da li su države
slobodne da primijene neko drugo pravo, a ne sopstveno, i ako jesu, kada to mogu činiti?
- Postojanje privatnopravnih odnosa jeste nužan ali ne i dovoljan uslov za primjenu pravila
međunarodnog privatnog prava. Da bi došlo do njegove primjene neophodno je još postojanje
elementa inostranosti.
- Element inostranosti u jednom sporu može biti izražen preko subjekata (sklapanje ugovora sa
njemačkim državljaninom); preko objekata (predmet ugovora je kupovina slike koja se nalazi u
Francuskoj) i preko prava i obaveza (mjesto isporuke je Australija).
- Element inostranosti u odnosu na subjekte javlja se u zavisnosti od državljanstva ili domicila lica koja
stupaju u konkretni privatnpravni odnos
- Element inostranosti u odnosu na objekte javlja se u odnosu na mjesto nalaženja stvari koja je
predmet konkretnog pravnog odnosa
- Element inostranosti u odnosu na prava i obaveze javlja se u odnosu na mjesto zaključenja ili pak
ispunjenja obaveza iz konkretnog pravnog posla.
- Postojanje ovakvih elementa u konkretnim odnosima ima za posljedicu primjenu pravila
Međunarodnog privatnog prava, koje je pozvano da rješava privatnopravne odnose sa elementom
inostranosti.
- Norme Međunarodnog privatnog prava treba da daju odgovor na pitanje: koje će se norme,
odnosno norme kojeg prava će se primijeniti u svakom konkretnom slučaju.
- Nakon što se putem pravila Međunarodnog privatnog prava dođe do zaključka da treba primijeniti
švajcarsko pravo kao mjerodavno, dalje rješavanje odnosa preuzima npr. švajcarsko porodično
pravo.
- Pitanje relevantnosti elementa inostranosti, te da li svaki element inostranosti nužno iziskuje
primjenu određenog stranog prava kao mjerodavnog.
1. prava stranaca, gdje država zadržava pravo određivanja korpusa prava koje stranci mogu uživati na
njenoj teritoriji i pod kojim uslovima; “Strana fizička i pravna lica mogu sticati pravo svojine na
pokretnim stvarima kao i domaća lica”
2. građanskoprocesne odnose sa elementom inostranosti, gdje država određuje pravila procedure za,
na primjer, priznanje jedne strane sudske odluke.
- Opasnost definisanja
- Kegel, Reczei: skup kolizionih pravila
- O Brien, Jezdić: ne ograničavati se samo na kolizione norme prilikom definisanja pojma MPP
- “Međunarodno privatno pravo je grana unutrašnjeg prava. Njegova pravila nisu međunarodna,
međunarodno obilježje imaju samo odnosi koje reguliše, jer se vezuju za više suvereniteta. Pravila
međunarodnog privatnog prava na direktan ili indirektan način regulišu ona pravna pitanja koja se
postavljaju usled pojave elementa inostranosti u privatnopravnim odnosima.”
- Pravni odnosi koji su regulisani normama međunarodnog privatnog prava predstavljaju predmet
MPP.
- Privatnopravni odnosi ili građanskopravni odnosi?
- Pravne norme koje regulišu privatnopravne odnose sa elementom inostranosti čine predmet MPP.
- Prožimanje pristupa
- Elementi predmeta koji su nesporni: norme o sukobu zakona (određivanje mjerodavnog
materijalnog prava); norme o sukobu jurisdikcija (građanskoprocesni odnosi sa elementom
inostranosti-međunarodna nadležnost i pitanje priznanja stranih odluka) i pravila o privatnim
pravima stranaca.
a) unutrašnji izvori
b) multilateralne konvencije
• 3. KOLIZIONE NORME
- Suština kolizionih normi je utvrđivanje mjerodavnog prava, na način da se među mnogobrojnim
kontaktima koje pravni odnos ima sa više zemalja, izabere onaj najrelevantniji i na taj način uputi
postupajući organ u primjenu konkretnog prava;
- Pravni odnos može imati više elemenata inostranosti npr. crnogorsko pravno lice u svojstvu
prodavca, sa fizičkim licem njemačkog državljanstva zaključuje ugovor o kupoprodaji u Francuskoj;
- Zadatak kolizione norme je da izabere jedan odlučujući kontakt među mnogobrojnim dodirima
(pripadnost kupca, državljanstvo prodavca, mjesto zaključenja ugovora) i na taj način ukaže na
primjenu konkretnog prava.
- Izbor čini zakonodavac polazeći od kategorije odnosa u konkretnom slučaju pri čemu se rukovodi
principom najjače veze.
- Prilikom propisivanja kolizionih normi zakonodavac se rukovodi principom najtješnje veze, te samim
tim primjenjuje se ono pravo sa kojim je konkretno činjenično stanje najtješnje povezano.
- Ukoliko je u kupoprodaji, po mišljenju zakonodavca, odlučujući kontakt mjesto zaključenja ugovora,
onda će se kao mjerodavno pravo primijeniti pravo države gdje je ugovor zaključen.
- Zakonodavac na osnovu mjerila pravne politike donosi odluku o tome koje je vezivanje ključno za
određenu kategoriju odnosno činjenični skup i na taj način postavlja kolizionu normu.
- "Za stavljanje pod starateljstvo i prestanak strarateljstva mjerodavno je pravo države čiji je
državljanin lice pod starateljstvom".
- Na osnovu ovakve kolizione norme možemo utvrditi njenu strukturu, koja je dvokomponentna:
- a) pravna kategorija - starateljstvo
- b) tačka vezivanja – državljanstvo
- Koliziona norma je posredan način regulisanja odnosa sa elementom inostranosti i ne određuje
obavezno pravilo ponašanja već kao posljedicu propisuje primjenu konkretnog prava, koje će potom
dati odgovor na konkretno pitanje.
- U našem primjeru ukoliko je lice pod starateljstvom kanadski državljanin, a pitanje se postavlja pred
crnogorskim sudom, koliziona norma će uputiti na primjenu kanadskog prava kao mjerodavnog, koje
će dati odgovor na pitanje dozvoljenosti uspostavljanja starateljstva.
• a) Pravna kategorija
- Terminološke napomene
- Pravne kategorije moraju biti što kompleksnije kako bi obuhvatale sva moguća pravna pitanja
povodom kojih se traži mjerodavno pravo
- U slučaju postojanja pravnih praznina primjenjuje se ekstenzivno tumačenje i analogija
- Podvođenjem činjenica pod određenu pravnu kategoriju, stvara se preduslov za funkcionisanje
kolizione norme odnosno aktivira se tačka vezivanja koja nas vodi do određenog prava kao
mjerodavnog.
- Pravna kategorija može biti grana prava (porodičnopravni odnosi), pravni institut (ugovor,
starateljstvo, svojina), a tendencija je da budu što uže kako bi broj kolizionih normi bio veći i samim
tim mogućnost prilagođavanja najraznovrsnijim odnosima i činjenicama bila veća.
• b) Tačka vezivanja
- Element kolizione norme čijom primjenom dolazimo do materijalnog prava određene zemlje je tačka
vezivanja; opredjeljivanjem za konkretnu tačku vezivanja opredijelili smo se da pravni odnos sa
elementom inostranosti riješimo shodno materijalnom pravu određene države;
- U uporednom pravu su se iskristalisale određene tačke vezivanja za određene kategorije odnosa: lex
nationalis; lex domicilii za statusne i porodične odnose; lex rei sitae za stravrnopravne odnose; lex
loci contractus; lex loci solutionis; lex voluntatis za ugovorne odnose; lex fori zakon suda koji postupa
u konkretnom slučaju...
- Proste tačke vezivanja uvijek vode do primjene jednog mjerodavnog prava kao na primjer lex loci
contractus;
- Kompleksne tačke vezivanja vode do primjene više mjerodavnih prava: za materijalne uslove
zaključenja braka mjerodavno je pravo državljanstva budućih partnera i lex fori;
- Alternativno i supsidijarno postavljanje kompleksnih tačaka vezivanja
- Kod alternativno postavljenih tačaka cilj je da se održi neki pravni odnos na snazi, i organ koji
primjenjuje pravo mora imati tačno određene razloge prelaska sa jedne tačke vezivanja na drugu.
- Kod supsidijarno postavljenih tačaka cilj je da se dođe do konkretnog mjerodavnog prava uopšte:
za poslovnu sposobnost fizičkog lica mjerodavan je lex nationalis a ako lice nema državljanstvo lex
domicilii.
- Stalne tačke vezivanja su prostorno i vremenski fiksirane, jer se vezuju za jedan događaj koji se ne
može promijeniti (zaključenje ugovora ili izvršenje delikta);
- Stalna tačka vezivanja je lex rei sitae ali samo za nepokretne stvari
- Promjenljive tačke vezivanja nijesu fiksirane ni vemenski ni prostorno, već se zasnivaju na
činjenicama koje se mogu mijenjati;
- Ovakva tačka je lex rei sitae pokretnih stvari; domicil, državljanstvo;
- Kako se rješava mobilni sukob zakona? I koji momenat uzeti kao relevantan za ocjenu?
- Fiksiranje od strane zakonodavca!
a) Jednostrane i višestrane
- Višestrane kolizione norme su one koje u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na
pravo bilo koje države; Ukoliko je za stvarna prava na nepokretnostima mjerodavno pravo države
gdje se nepokretnost nalazi, onda u zavisnosti od nalaženja to može biti pravo Crne Gore, Francuske,
Njemačke ...
- Jednostrane kolizione norme u svakom slučaju dovode do primjene jednog prava i to domaćeg; za
stvarna prava na nepokretnim stvarima koje se nalaze u Crnoj Gori primijeniće se crnogorsko pravo.
- Jednostrane norme vode izolaciji, ne ostvaruju se principi međunarodne saradnje.
b) Samostalne i nesamostalne
- Gdje treba stati u slučaju kolizionog upućivanja i na koji način izbjeći stvaranje začaranog kruga?
- Prvo rješenje je djelimični ili single renvoi, po kojem se primjenjuju materijalne norme onog prava
na koje su ukazale kolizione norme stranog prava na koje su uputile domaće kolizione norme.
Ukoliko crnogorsko koliziono pravo uputi na primjenu italijanskog prava kao mjerodavnog, djelimični
renvoi nalaže da se primijene italijanske kolizione norme i ono pravo na koje one ukažu.
- Prvoupućeno pravo vrši konačan izbor i ukoliko u navedenom slučaju one uzvrate na crnogorsko
pravo ono se ima primijeniti;
-Drugo rješenje je foreign court theory, dupli ili totalni renvoi; ping-pong doktrina.
- Domaći sud se u slučaju primjene ove teorije stavlja u položaj stranog suda: “sudim kao što bi sudio
sud zemlje na koju upućuju moje kolizione norme”.
- Mjesto prekida sukcesivnog lanca upućivanja i uzvraćanja se čini zavisnim od stanovišta u odnosu na
renvoi koje ima MPP zemlje na koju upućuje domaća koliziona norma.
- Kod duplog renvoi, uzima se u obzir ne samo strana koliziona norma već i shvatanje koje to pravo
zauzima u pitanju prihvatanja ili neprihvatanja ustanove renvoi.
Ukoliko se postavi pitanje testamentarne sposobnosti engleskog državljanina koji ima domicil u
Crnoj Gori, engleska koliziona norma ukazaće na primjenu crnogorskog prava kao mjerodavnog.
Prihvatanjem teorije stranog suda engleski sud će suditi kao da je crnogorski. Po crnogorskom pravu za
tetamentarnu sposobnost je mjerodavan lex nationalis zavještaoca i samim tim englesko pravo, ali postoji i
shvatanje da se shodno ustanovi renvoi primijeni materijalno pravo one zemlje na koju ukažu kolizione
norme prvoupućenog prava. Dakle, engleski sud ako bi sudio kao crnogorski primijenio bi pravo na koje
ukaže engleska koliziona norma a to je crnogorsko materijalno pravo!
- Sa druge strane, da je na primjer njegov domicil bio u Egiptu, engleski sud bi sudio kao da je
egipatski, ali zbog shvatanja o neprihvatanju renvoi situacija bi bila jednostavnija. Egipatska koliziona
norma bi jednostavno ukazala na lex nationalis odnosno na englesko materijalno pravo kao
mjerodavno.
“Ako bi po odredbama ovog zakona trebalo primijeniti pravo strane države, uzimaju se u obzir
njegova pravila o određivanju mjerodavnog prava.
Ako pravila strane države o određivanju mjerodavnog prava uzvraćaju na pravo SRJ, primijeniće se
pravo SRJ ne uzimajući u obzir pravila o određivanju mjerodavnog prava”
• B - JAVNI POREDAK
- Primjena stranog prava može predstavljati rizik po interese domaćeg poretka, a nemoguće je
unaprijed napraviti selekciju normi koje ne želimo primjenjivati;
- Primjena stranog prava i priznanje stranih odluka su situacije u kojima se javlja mogućnost
ugrožavanja domaćeg sistema;
- Dva značenja javnog poretka: osnovne norme domaćeg prava koje se u svakom slučaju moraju
zaštiti (javni poredak) i institucija MPP koja omogućava neprimjenu stranog prava ili odbijanje
priznanja strane odluke (ustanova javnog poretka);
- Utvrđivanje kruga normi koje čine javni poredak: opšta klauzula ili sistem enumeracije;
- Da li su imperativni propisi isto što i javni poredak?
- Stepen tangiranosti domaće države u konkretnom slučaju;
- Meritorni efekti strane norme odnosno odluke – nije dovoljno da je strana norma ili odluka bitno
različita, već da njena primjena dovodi do rezultata koji je nespojiv sa osnovnim principima na
kojima se temelji domaći poredak;
- Promjena normi koje imaju karakter javnog poretka – relevantan je onaj javni poredak u momentu
donošenja odluke o primjeni stranog prava ili priznanju strane odluke;
- Dobre strane ustanove javnog poretka: sankcionisanje diskriminacije prema polu, rasi, porijeklu;
omogućavanje razvoda; suprotstavljanje ropstvu;
- Loše strane: nema jasnih pokazatelja za primjenu što može dovesti do zloupotreba;
- Nužnost postojanja ove ustanove kao korektiv u primjeni stranog prava i priznanja stranih odluka.
- Posljedice primjene ustanove javnog poretka: usljed inkompatibilnosti stranog prava slučaj treba
riješiti primjenom principa i pravila lex fori; ukoliko je strana odluka suprotna javnom poretku ne
treba je priznati.
1. Pojam
- Tačke vezivanja predstavljaju činjenice na koje subjekti pravnog odnosa mogu uticati, čime se stvara
mogućnost za uspostavljanje fraus legis;
- Izigravanje zakona predstavlja vještačko stvaranje ili mijenjanje činjenica koje predstavljaju tačke
vezivanja u cilju primjene nekog drugog prava a ne onog koje je bi bilo mjerodavno da do
manipulisanja nije došlo.
- Gretna Grin;
- Porodičnopravni odnosi kao područje najčešćeg izigravanja zakona.
b) Namjera izigravanja
- Sporno je da li se fraudolozna namjera treba smatrati konstitutivnim elementom fraus legis ili ne, pa
se razlikuju subjektivistička i objektivistička koncepcija;
- Subjektivistička koncepcija: mjerodavnost je cilj a ne prosta posljedica promjene tačke vezivanja;
- Objektivistička koncepcija: namjera ne predstavlja konstitutivni element fraus legis.
- Postoje dva tipa izigravanja zakona: prvi tip je nametanje primjene stranog prava umjesto domaćeg
pred domaćim organom, drugi tip se ogleda u izbjegavanju crnogorskih imperativnih normi pred
stranim organom;
- U prvom slučaju sankcionisanje fraus legis će se ostvariti na način da domaći organ neće primijeniti
strano, već domaće pravo; fraudulozno stvorena tačka vezivanja ostaje (npr. ne dira se u novo
državljanstvo...)
- U drugom slučaju sankcionisanje će se ostvariti prilikom priznanja strane odluke, odnosno odbijanja
priznanja.
-
- ZMPP član 5: “Ne primjenjuje se pravo strane države koje bi bilo mjerodavno po odredbama ovog ili
drugog saveznog zakona, ako bi njegovo primjenjivanje imalo za cilj izbjegavanje primjenjivanja
prava SRJ.”
- Iz norme slijedi da se sankcioniše fraus legis u slučaju skretanja pravca kolizione norme i ishodovanja
drugog a ne domaćeg prava;
- Naš zakonodavac prihvata subjektivističku koncepciju koja namjeru izigravanja smatra
konstitutivnim elementom,
- Takođe fraudolozni cilj je posebno naglašen;
- U obzir dolazi samo prvi tip izigravanja: odnosno situacija kada se nameće primjena stranog prava
pred domaćim organom, dok se u dijelu priznanja stranih odluka ne pominje fraus legis;
- Posljedica sankcionisanja je primjena domaćeg prava a ne onog koje su stranke željele ishodovati
manipulisanjem tačke vezivanja.
• 5. KVALIFIKACIJA
- Kvalifikacija odnosno sukob kvalifikacija je određivanje pravnog smisla kolizione norme u trenutku
kada mjerodavno pravo još uvijek nije poznato, a materijalna prava čija primjena dolazi u obzir nude
različita rješenja.
- Kako vršiti supsumiranje činjenica pod pravnu normu, odnosno u kojem pravu ćemo tražiti pravni
smisao neke pravne norme?
- Kvalifikacija je prerano postavljeno pravno pitanje u situaciji kada je mjerodavno pravo još uvijek
nepoznato.
- Shvatanje Katičića i Niderera;
- Kvalifikacija i njene sličnosti i razlike sa tumačenjem.
- Pod kvalifikacijom pravne kategorije podrazumijeva se određivanje pravog smisla kategorija koje su
korištene u kolizionim normama;
- Osnovna dilema je koju od dvije ili više kolizionih normi ćemo koristiti, a čija primjena dolazi u obzir
zavisno od toga kako ćemo shvatiti njihove kategorije;
- Postoje određene oblasti koje su izvor sukoba kvalifikacija pravnih kategorija: nasljedno i obligaciono
pravo; porodično i imovinsko; materijalno i procesno; razgraničenje forme od sadržine pravnog
posla;
- Problematika određivanja pravne kategorije za ustanovu koju domaće pravo ne poznaje.
- Kod kvalifikacije tačke vezivanja više nema dileme koju kolizionu normu treba primijeniti, ali je još
uvijek nejasno kuda ona vodi, odnosno do kojeg prava kao mjerodavnog;
- Od različitih poimanja tačke vezivanja koje nude različita prava zavisi kakvo će biti uputstvo koje
tačka vezivanja daje: šta se, na primjer, podrazumijeva pod mjestom zaključenja ugovora? Mjesto
gdje učinjen odgovor na ponudu ili mjesto gdje je ponudilac primio odgovor na ponudu? Prihvatanje
prvog, odnosno drugog stanovišta odvešće nas do različitih prava.
- Dilema, dakle, ne postoji u dijelu pravne kategorije (koja je u ovom slučaju zaključenje ugovora), već
u dijelu tačke vezivanja!
- Kvalifikacija tačke vezivanja logički slijedi nakon kvalifikacije pravne kategorije, pa ako se u istom
slučaju pojave obe kvalifikacije, prvo treba pristupiti rješavanju kvalifikacije pravne kategorije.
- Kvalifikaciju treba vršiti po pravu države gdje se sudi, odnosno čije se kolizione norme primjenjuju,
dakle po lex fori; kolizione norme treba tumačiti po pravu države gdje se pitanje raspravlja; Barten i
Kan;
- Obzirom da je kvalifikacija svojevrsan vid tumačenja pravne norme, logično je da se kolizione norme
tumače odnosno shvataju shodno onom pravu koje sud primjenjuje, a to je zakon suda; lakše je
odrediti i shvatiti pojmove po domaćem nego po stranom pravu, i time se smanjuje mogućnost
grešaka u tumačenju;
- Ukoliko Francuz i Njemac zaključuju ugovor o kupoprodaji (inter absentes) i ugovore da će se
eventualni sporovi iz ugovora rješavati u Crnoj Gori, crnogorski sudovi će konsultovati crnogorsku
kolizionu normu i primijeniće ono pravo gdje je ponudilac primio odgovor na ponudu. Ukoliko je
prijem ponude bio u Njemačkoj, to znači da će njemačko pravo biti mjerodavno, odnosno
crnogorske kolizione norme će uputiti na njemačko pravo!
- Argumenti protiv lex fori – neopravdano proširenje dejstava domaćeg prava; stvaranje pravne
nesigurnosti u smislu da se isti pojam različito kvalifikuje u odnosu na činjenicu gdje se pitanje
raspravlja;
- U slučaju da treba kvalifikovati pravnu ustanovu koju domaće pravo ne poznaje rješenje nije moguće
naći po lex fori;
- Proširivanje kategorija prilikom kvalifikacije po lex fori, kako bi se na taj način odgovorilo zadacima
koje postavlja MPP.
b) Kvalifikacija po lex cause i stepenasta kvalifikacija
- Drugi vid kvalifikacije je kvalifikacija po lex cause, odnosno po pravu koje je mjerodavno za odnos
koji se raspravlja; Despagnet;
- Kvalifikacija se postavlja baš sa razlogom jer mjerodavno pravo nije poznato, pa se u datom trenutku
još ne zna koje pravo je lex cause;
- Ova kvalifikacija je prisutna prilikom razmatranja stepenaste kvalifikacije: prva stepenica je
tumačenje po lex fori; a ako se ima primijeniti strano pravo kao mjerodavno ono se tumači po lex
cause, dakle shodno pojmovima koji su u njemu sadržani, a ne shodno lex fori.
- Kvalifikacija pomoću autonomnih pojmova nezavisnih od bilo kog nacionalnog prava; Rabel;
- Ovo pojmovi bi se stvarali putem međunarodnih sporazuma ili bi ih sud pronalazio putem
komparativnih istraživanja;
- Ovakvim postupanjem bi se problem kvalifikacije zaista riješio, ali pod uslovom da ovakvi autonomni
pojmovi zaista postoje i da su široko prihvaćeni u međunarodnim sporazumima.
- Dominantne su dvije koncepcije: prva, koja smatra da je strano pravo upodobljeno činjenicama i
druga, koja smatra da je strano pravo upodobljeno domaćem pravu;
- Razlike u koncepciji povlače i razlike na temelju tereta dokazivanja;
- Strano pravo se tretira činjenicama u anglosaksonskom pravu, a osnovna teorijska podloga je teorija
stečenih prava: da bi se uzela u obzir prava stečena u inostranstvu, neophodno je uzeti u obzir
strano pravo po kome su stečena; Strano pravo je činjenica koju treba dokazati;
- Druga teorijska podloga u angloameričkom pravu je “local law theory”, po kojoj domaći organi ne
priznaju subjektivno pravo stečeno u inostranstvu na bazi stranog prava, već zapravo primjenjuju
neko svoje pravilo koje je identično ili slično stranom;
- Posljedice poimanja kolizionih normi kao imperativnih u kombinaciji sa shvatanjem stranog prava
kao činjenice;
- Napuštanje prakse da se kolizione norme tretiraju imperativnim u angloameričkom pravu;
- Italijanska teorija inkorporacije; domaće pravo vrši svojevrsnu recepciju normi stranog prava na koje
ukazuje domaća koliziona norma, pa se strano pravo inkorporira u domaće;
- Strano pravo se shodno ovoj teoriji smatra pravom, a ne činjenicom.
- Tendencije u pozitivnopravnim rješenjima su da se strano pravo tretira pravom i saznaje i
primjenjuje ex officio!
- Ukoliko domaća koliziona norma ukazuje na primjenu stranog prava kao mjerodavnog, trebalo bi
primijeniti to strano pravo u konkretnom slučaju;
- U praksi, domaći organi rijetko primjenjuju strano pravo, iz sljedećih razloga: nespremnost da se
kolizione norme prihvate kao imperativne norme i primjenjuju po službenoj dužnosti; verziranost
sudije u uporedno pravo; spremnost da se uvaži neki strani sistem; nenaklonjenost prema
konkretnom stranom pravu;
- Da li su stranke svjesne mogućnosti da se pozovu na strano pravo, i da li procjenjuju interes u tome;
- Ključni razlog leži u činjenici tereta utvrđivanja sadržine stranog prava.
• RECIPROCITET I RETORZIJA
• VRSTE RECIPROCITETA
- diplomatski, koji se formira putem međunarodnih ugovora; tipovi klauzula kojim se garantuju
prava strancima: klauzula nacionalnog tretmana; klauzula materijalne uzajamnosti; klauzula neposredne
uzajamnosti i klauzula najpovlašćenije nacije
- formalni, koji se manifestuje kroz obostrane klauzule nacionalnog tretmana; stranac je u pogledu
prava izjednačen sa domaćim državljaninom; npr. Italijan u Crnoj Gori izjednačen u pravima sa crnogorskim
državljanima;
- materijalni, koji se manifestuje u odnosu na količinu prava koju domaći državljanin ima u
inostranstvu, npr. Italijan će u Crnoj Gori imati onoliko prava koliko ima Crnogorac u Italiji.
- U domenu prava stranaca, po pravnoj sadržini, zahtijeva se formalni a u domenu priznanja stranih
odluka materijalni reciprocitet;
- Po načinu nastanka zadovoljavamo se faktičkim reciprocitetom.
7. MJERODAVNO PRAVO ZA SUBJEKTIVITET FIZIČKIH LICA
- Državljanstvo je javnopravna veza između države i lica, u kojoj se licu omogućava sticanje svih prava
koja država čini dostupnim za svoje građane,
- Državljanstvo se ne gubi samom činjenicom što lice boravi van zemlje;
- Način sticanja državljanstva: ius sanguinis i ius soli;
- Ius sanguinis – dijete nasljeđuje državljanstvo roditelja;
- Ius soli – državljanstvo se stiče rođenjem na teritoriji određene zemlje.
- U Bih osnovni način sticanja državljanstva je princip ius sanguinis, dok je ius soli prihvaćen kao
korektiv u cilju sprečavanja pojave apatridije;
- Dopunski način sticanja u toku života je naturalizacija: obična; u specijalnim okolnostima i izuzetna;
- Opredjeljenje za državljanstvo kao tačku vezivanja i način nastanka apatridije i bipatridije;
- Efektivno državljanstvo;
- Razrješenje problema apatridije i bipatridije u uporednom i crnogorskom pravu.
• PREBIVALIŠTE I BORAVIŠTE
- Autonomija volje je tačka vezivanja koja ovlašćuje stranke da izaberu mjerodavno pravo koje će se
primijeniti na njihov ugovorni odnos;
- Mogućnost korekcije izbora: javni poredak, zabrana fraus legis;
- Može li se autonomija volje koristiti u cijelom domenu ugovornog prava?
- Eksplicitno isključenje iz domena ugovora o međunarodnom prevozu robe drumom (Ženevska
konvencija); iz domena ugovora koji se odnose na nekretnine; dejstva ugovora prema trećim licima;
- Odnos autonomije volje i imperativnih propisa: da li stranke mogu da odrede i mjerodavne
imperativne norme?
- Kolizionopravno stanovište (subjektivna teorija): autonomija volje je tačka vezivanja kao i svaka
druga; izabrano pravo se primjenjuje u cjelini; lex voluntatis;
- Materijalnopravno stanovište (teorija inkorporacije, objektivna teorija): stranke mogu mijenjati
samo dispozitivne norme inače mjerodavnog prava;
- Najviše pristalica ima prvo stanovište, sa izuzetkom slučajeva u kojima se stranke opredjeljuju za
zbirke pravila (npr. UNCITRAL) kada je autonomija volje materijalnopravna;
- Pitanje koneksiteta – ograničena ili neograničenja autonomija volje;
- Ograničena: stranke su ograničene u izboru mjerodavnog prava – sistem enumeracije ili opšta
formulacija kojom se zahtijeva da izabrano pravo mora biti u vezi sa ugovornim odnosom;
- Neograničena: stranke nemaju ograničenja u ovlašćenjima za izbor mjerodavnog prava; mogućnost
izbora neutralnog prava; pravo koje je u vezi sa poslom ne mora biti prikladnije od nekog drugog
prava;
- Vremenski momenat u kojem se vrši izbor: opredjeljenje za mjerodavnopravo u momentu
zaključenja ugovora ili naknadno?
- Pravni osnov autonomije volje je u pravu zemlje čiji će sud biti nadležan za budući spor – lex fori; ovo
pravo određuje postojanje i domašaj autonomije volje;
- Izričita autonomija volje expressis verbis: stranke se izričito opredjeljuju za mjerodavno pravo;
- Prećutna autonomija volje tacito consensu: pravo nije izičito određeno ali se iz okolnosti slučaja vidi
da su stranke imale u vidu jedno pravo;
- Indicije prećutne autonomije volje;
- Hipotetička autonomija volje: pravo koje je logično da su ga stranke htjele kao razumni privrednici –
najlogičnija veza sa ugovorom;
- Voljna multiplikacija mjerodavnih prava – stranke mogu odlučiti da se na njihov ugovoni odnos
primijeni više nacionalnih prava, od kojih se svako primjenjuje na određeni krug pitanja; cjelishodan
instrument ukoliko se razna prava biraju za samostalne cjeline ugovora;
- Sporazum o izboru mjerodavnog prava je ugovor – pravo koje je mjerodavno za ocjenu punovažnosti
izbora mjerodavnog prava je samo pravo koje je izabrano kao mjerodavno – putativni lex causae.
- Prednost ovog rješenja je što se sva pitanja punovažnosti ugovora podvode pod jedno isto pravo!
- Ukoliko stranke propuste da odrede mjerodavno pravo, ono će biti određeno na bazi supsidijarnih
tačaka vezivanja predviđenih kolizionim normama foruma;
- Neposredno vezujuće tačke vezivanja;
- Okvirne tačke vezivanja;
- Pravo mjesta zaključenja ugovora; najstarija tačka vezivanja; zaključenje ugovora na sajmovima;
- Danas se smatra pomoćnom tačkom vezivanja;
b) Lex loci solutionis
- Okvirna tačka vezivanja; zakonodavac daje uputstvo da se primijeni ono pravo koje ima najjaču vezu
sa konkretnim ugovornim odnosom;
- Kvantitet i kvalitet veze je najbolje odrediti u odnosu na konretan predmet spora.
- Ugovor o kupoprodaji: mjerodavno je pravo koje su stranke izabrale; usljed nedostatka izbora
mjerodavno je lex loci venditoris u slučaju da nema indikacija da je neko drugo pravo najtješnje
povezano sa slučajem;
- Domicil odnosno sjedište prodavca u vrijeme prijema ponude; u slučaju postojanja više ponuda
odlučujuća je ona koja je konačno dovela do zaključenja ugovora;
- Kupoprodaja nekretnina – lex rei sitae;
- Forma – locus regit actum, lex causae, stranke mogu izabrati pravo po kojem će se cijeniti forma; za
nekretnine lex rei sitae umjesto locus regit actum.
- Ugovor o pomorskom prevozu: usljed nedostatka autonomije volje za glavna prava i obaveze
mjerodavno je lex loci contractus; za sporedna prava i obaveze lex loci solutionis; za ugovor o
prevozu na osnovu opštih uslova brodara – lex nationalis brodara; za ugovor o tegljenju – lex fori;
- Forma – locus regit actum, odnosno lex cause.
- Ugovor o vazdušnom prevozu: ograničenje autonomije volje u prilog lex fori;
- usljed nedostatka autonomije volje za glavna prava i obaveze mjerodavno je pravo domicila
(sjedišta) prevozioca; za sporedna prava i obaveze lex loci solutionis;
- Forma – locus regit actum, odnosno lex cause.
- Ugovor o željezničkom transportu: u nedostatku autonomije volje mjerodavno je pravo zemlje gdje
se u vrijeme prijema ponude nalazilo sjedište prevozioca, ako posebne okolnosti ne upućuju na neko
drugo pravo;
- Forma - locus regit actum, odnosno lex cause.
- Ugovor o drumskom prevozu: Konvencija o drumskom prevozu robe isključuje mogućnost
određivanja mjerodavnog prava putem autonomije volje;
- U slučaju da nema uslova za primjenu konvencije mjerodavno je pravo države u kojoj je prevozilac
imao prebivalište (sjedište) u vrijeme prijema ponude;
- Forma - locus regit actum, odnosno lex cause.
- Ugovor o transferu tehnologije: da li pružiti zaštitu nosiocu karakteristične prestacije (davaocu
tehnologije) ili odstupiti od ovog pravila?
- U odsustvu autonomije volje mjerodavno pravo se određuje u odnosu na domicil primaoca
tehnologije u vrijeme zaključenja ugovora.
- Ugovor o cesiji: ustupanje potraživanja; perfektnost cesije (anglosaksonski, germanski i romanski
sistem);
- Razlikovanje odnosa: cedent – cesionar – mjerodavno pravo se određuje u odnosu na osnov
ustupanja; cesionar - cesus – mjerodavno pravo se određuje u odnosu na ustupljeno potraživanje
(ugovor iz koga potraživanje proističe).
KVAZIKONTRAKTI
1. u odnosu na putativni osnov (osnov koji nije punovažan, osnov koji je očekivan, osnov koji je
prestao ili osnov koji je u zabludi pretpostavljen), ili
2. u odnosu na mjesto gdje se ostvarilo obogaćenje – pravo zemlje gdje je došlo do obogaćenja.
- U našem zakonu mjerodavno pravo se određuje na osnovu pravnog odnosa koji je osnova
neosnovanog bogaćenja.
- Verzioni zahtjevi – upotreba stvari bez poslovodstva – slučajevi u kojima se iskorištena stvar
pretvara u nešto drugo ili prestaje da postoji ili se smanjuje njena vrijednost (upotreba tuđeg
građevinskog materijala, građenje na tuđem zemljištu, neosnovano korištenje tuđeg stana) –
mjerodavno je lex rei sitae u momentu upotrebe.
- Poslovodstvo bez naloga – moguća rješenja u traženju mjerodavnog prava su u odnosu na
gospodara posla (lice u čiju se korist posao vrši) ili u odnosu na poslovođu bez naloga.
- U našem pravu mjerodavno pravo se određuje u odnosu na pravo zemlje u kojoj je radnja poslovođe
izvršena – lex loci actus.
- Za sve ostale vanugovorne obaveze mjerodavno je pravo zemlje u kojoj su se dogodile činjenice koje
su prouzrokovale obavezu.
15.GRAĐANSKOPRAVNI DELIKTI
- Osnovno koliziono rješenje je lex loci delicti commissi – pravo države u kojoj je delikt učinjen;
- Ima pristalica i dopunskog principa lex fori u odnosu na pitanje protivpravnosti radnje – radnja je
protivpravna ukoliko je takvom smatraju i zakon mjesta izvršenja delikta i zakon suda;
- Teškoće u primjeni lex loci delicti commissi u slučaju kad se mjesto štetne radnje i mjesto posljedice
ne nalaze u istoj državi; teškoća u primjeni je i situacija kada se delikt desi na otvorenom moru ili u
vazdušnom prostoru iznad njega;
- Slučajevi Kilberg protiv NEA; Bebkok protiv Džeksona i Čaplin protiv Bojs, odstupanje od principa lex
loci delicti commissi u korist principa najbliže povezanosti;
- U evropskim zemljama odstupanja u slučaju da su štetnik i oštećeni u prolazu u zemlji gdje se delikt
dogodio i imaju državljanstvo odnosno redovno boravište neke druge države-primjenjuje se
zajednički lex nationalis odnosno pravo zajedničkog redovnog boravišta.
- vozač, držalac, sopstvenik ili drugo lice koje polaže pravo na vozilo;
- žrtva koja je bila putnik (mora imati redovno boravište van države gdje se dogodila nezgoda)
- U slučaju da u nezgodi ima više žrtava mjerodavno pravo se određuje posebno u odnosu na svaku od
njih;
- Rješenja u pogledu štete na stvarima:
- za štetu na stvarima koje su se nalazile u vozilu a koje pripadaju putniku, primjenjuje se pravo koje
je mjerodavno za odgovornost prema putniku;
- za štetu na stvarima u vozilu koje ne pripadaju putniku, primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za
odgovornost prema vlasniku vozila, tj. koje je mjerodavno u slučaju da zahtjev postavlja vlasnik vozila;
- za štetu na stvarima van vozila, mjerodavno je pravo mjesta nezgode, izuzev ukoliko se radi o
ličnim stvarima žrtve van vozila za koje je mjerodavno pravo koje se primjenjuje na odgovornost prema
žrtvi.
- Svaka država propisuje uslove, kako materijalne tako i formalne, za zaključenje braka
- Postoje razlike u uporednom pravu u pogledu uslova za zaključenje braka, bračnim smetnjama,
uzrastu za zaključenje braka, da li brak mora biti zajednica života jedne žene i jednog muškarca... Sve
ovo doprinosi značaju kolizione problematike na terenu određivanja mjerodavnog prava za bračne
odnose;
- Uporedno međunarodno privatno pravo poznaje dva osnovna pristupa prilikom postavljanja
kolizionih normi za materijalne uslove zaključenja braka: lex fori (omogućavanje izigravanja zakona) i
personalno pravo budućih supružnika (dilema: državljanstvo ili domicil)
- U Crnoj Gori mjerodavno pravo za materijalne uslove za zaključenje braka određuje se
kumulativnom primjenom lex nationalis budućih bračnih partnera i dijela lex fori;
- Kumulativna primjena prava državljanstava otvara dodatnu dilemu: obična ili distributivna
kumulacija?
- Obična kumulacija – neophodno ispuniti uslove po oba mjerodavna prava;
- Distributivna kumulacija – svaki od budućih bračnih partnera mora ispuniti uslove koje propisuje
njegovo personalno pravo;
- Razlikovanje bračnih smetnji: jednostrane, dvostrane i lažno dvostrane;
- U crnogorskom pravu nedvosmisleno je izražen princip po kome se mjerodavno pravo određuje
primjenom distrubitivne kumulacije nacionalnih prava nupturijenata uz primjenu dijela lex fori;
- Mjerodavnost dijela lex fori se tumači kao javni poredak u užem domenu, a može biti permisivan
(dozvoljava se zaključenje braka iako nijesu ispunjeni uslovi u nacionalnim pravima) i prohibitivan
(ne dozvoljava se zaključenje braka uprkos ispunjenosti uslova po nacionalnim pravima)
- U crnogorskom pravu, brak se neće moći zaključiti iako su ispunjeni uslovi po pravu državljanstava
budućih bračnih partnera, ukoliko postoje smetnje: postojanje ranijeg braka; srodstvo i
nesposobnost za rasuđivanje.
b) Forma braka
- Obezbjeđivanje pravne sigurnosti putem odgovarajuće forme: crkvena ili građanska; zaključenje
braka preko punomoćnika;
- Razlikovanje dvije značajne situacije: zaključivanje brakova na domaćoj teritoriji (element
inostranosti u subjektu) i priznanje brakova zaključenih u inostranstvu (element inostranosti u
pravima i obavezama);
- Mjerodavno pravo za formu braka koji se zaključuje na teritoriji domaće države je lex loci
celebrationis odnosno pravo mjesta svečanosti;
- ZMPP član 33: “Za formu braka mjerodavno je pravo mjesta gdje se brak zaključuje”.
- Mjerodavno pravo za priznanje brakova koji su zaključeni u inostranstvu: “brak punovažan u mjestu
zaključenja punovažan je svuda” – lex loci celebrationis; alternativno lex personalis;
- fraus legis i javni poredak.
• c) diplomatsko-konzularni brakovi
• d) Nevažnost braka
- Brak nije punovažan ukoliko u vrijeme zaključenja nijesu ispunjeni svi uslovi, kako u pogledu
materijalnih tako i u pogledu formalnih uslova za zaključenje braka;
- Mjerodavno pravo za nevažnost braka cijeni se kroz pravo koje je bilo mjerodavno u pitanju
materijalnih (lex nationalis, lex domicilii i lex fori) i formalnih uslova (lex loci celebrationis);
- Svaki uzrok nevažnosti se cijeni kroz pravo po kojem je taj uzrok cijenjen ili je trebao biti cijenjen
prilikom zaključenja braka;
- Po ovako određenom pravu (lex cause) cijene se i druga pitanja: ko je ovlašćen da traži poništaj;
djeluje li nevažnost ipso iure; može li brak konvalidirati; je li brak nepostojeći, ništav ili rušljiv;
- U anglosaksonskim zemljama se na nevažnost braka gleda kao na pitanje procedure i shodno tome
primjenjuje lex fori.
- ZMPP, član 34: “Za nevažnost braka (nepostojanje i ništavost) mjerodavno je bilo koje pravo po
kome je brak zaključen u smislu člana 32 ovog zakona”.
- Svaki razlog se cijeni po pravu prema kojem je cijenjen prilikom zaključenja;
- Pitanje tumačenja norme člana 34;
- Da li se mjerodavno pravo za nevažnost braka određuje u odnosu na kolizione norme države gdje je
brak zaključen ili u odnosu na crnogorske kolizione norme?
- Domašaj odredbe: određivanje mjerodavnog prava za nevažnost brakova zaključenih na domaćoj
teritoriji;
- Pitanje vremenskog sukoba zakona: promjena mjerodavnog prava od trenutka zaključenja braka do
trenutka procjene njegove punovažnosti - mjerodavno je ono pravo koje je bilo mjerodavno u
trenutku zaključenja braka, moguće odstupanje in favor matrimonii.
- član 35 stav 1: “Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u
vrijeme podnošenja tužbe.
- Stav 2: “Ako su bračni drugovi državljani različitih država u vrijeme podnošenja tužbe, za razvod
braka mjerodavna su kumulativno oba prava države čiji su oni državljani”.
- Stav 3: “Ako se brak ne bi mogao razvesti po pravu određenom u stavu 2 ovog člana, za razvod braka
mjerodavno je pravo Crne Gore ako je jedan od bračnih drugova imao u vrijeme podnošenja tužbe
prebivalište u CG”.
- Stav 4: Ako je jedan od bračnih drugova crnogorski državljanin koji nema prebivalište u CG, a brak se
ne bi mogao razvesti prema pravu iz stava 2, za razvod braka mjerodavno je pravo CG.
- Rješenje u skladu sa principom da se na statusne i porodične odnose primjenjuje pravo
državljanstva; supsidijarna rješenja u cilju razrješivosti braka; spriječen coflit mobile.
• f) Dejstva braka
- Brak kao trajna zajednica života žene i muškarca unosi promjene u pravnom položaju u pogledu
ličnih i imovinskih odnosa;
- Imovinska dejstva braka obuhvataju: režim imovine bračnih partnera i ovlašćenja u upravljanju
imovinom;
- Lična dejstva braka: mogu biti negativno definisana (prava i obaveze koja imaju osnov u braku a ne
spadaju u bračno imovinske odnose, razvod, odnos roditelja i djece i opšta pitanja statusa) ili pak
nabrojana (porodično ime, određivanje mjesta stanovanja, pravo odvojenog života, bračna vjernost,
zakonska hipoteka, isključenje međusobne odgovornosti za protivpravne radnje);
- Pitanja su različito klasifikovana u uporednom pravu u okviru pojedinih supstancijalnih prava
(statusna, obligaciona, nasljedna) što daje povoda sukobu zakona;
- U domenu imovinskih dejstava postoje različiti koncepti: zakonski i ugovorni režim imovinskih
odnosa u braku;
- Dileme: da li primjenjivati istu kolizionu normu i za lična i za imovinska dejstva braka; da li odgovara
isto rješenje i za vrijeme trajanja i nakon prestanka braka; conflit mobile;
- U anglosakskonskom pravu nema dileme oko kolizionih normi u odnosu na lična i imovinska dejstva
jer common law sistem ne poznaje dejstva braka u ovakvom smislu – pitanja se regulišu pojedinačno
u okviru supstancijalnog prava kome pripadaju;
- Problematika određivanja mjerodavnog prava na osnovu tačke vezivanja lex nationalis ili lex
domicilii (ukoliko su supružnici različitog državljanstva ili domicila) rješava se kompleksnim tačkama
vezivanja supsidijarno postavljenim;
- Mobilni sukob zakona u odnosu na lična dejstva braka se rješava se na način što će biti mjerodavno
ono pravo na koje ukažu činjenice u trenutku kad se sporno pitanje postavlja; stečena prava se ne
mijenjaju; novo mjerodavno pravo-nove situacije;
- Imovinska dejstva-trend jedinstvena koliziona norma i za zakonski i za ugovorni režim.
- Rješenje za dejstva braka u crnogorskom pravu: tačka vezivanja zajednički lex nationalis; u slučaju
različitih državljanstava ona se ne mogu primijeniti kumulativno, zbog mogućih međusobno
isključivih rješenja (jedno pravo prihvata koncept zajedničke tekovine a drugo koncept odvojenih
dobara);
- Supsidijarna rješenja: zajednički domicil, posljednji zajednički domicil, lex fori;
- Rješenje za conflit mobile: za ugovorna imovinska dejstva braka mjerodavno je pravo koje je bilo
mjerodavno u vrijeme zaključenja bračno-imovinskog ugovora; za lična i zakonska imovinska dejstva
mjerodavno je pravo na koje ukazuje lex personalis u momentu kada se pitanje postavlja.
- Pozakonjenje je način sticanja bračnog statusa djeteta naknadnim stupanjem vanbračnih roditelja u
bračnu zajednicu ili odlukom nadležnog organa;
- Obzirom da je priklamovana jednakost bračne i vanbračne djece postavlja se pitanje značaja
pozakonjenja;
- Koliziona rješenja treba da osiguraju status bračnosti;
- Tačke vezivanja u crnogorskom pravu: zajednički lex nationalis; lex nationalis jednog od roditelja po
kojem je pozakonjenje punovažno; pravo CG ukoliko i roditelji i dijete imaju domicil u CG.
- Odnosi između roditelja i djece predstavljaju skup prava i dužnosti koje roditelji imaju prema djeci;
- Roditeljsko pravo u odnosu na ličnost djeteta (određivanje imena, čuvanje, podizanje, obrazovanje,
izdržavanje, zastupanje djeteta) i u odnosu na imovinu djeteta (upravljanje, korištenje i raspolaganje
imovinom djeteta);
- Koliziona rješenja u uporednom pravu variraju od lex personalis roditelja do lex personalis djeteta;
najbolja solucija su alternativne tačke vezivanja na način da se osigura najbolji interes djeteta;
- U našem pravu usvaja se koncepcija da su subjekti odnosa kako roditelji tako i dijete, pa se koliziona
rješenja kreću od zajedničkog državljanstva; zajedničkog prebivališta; crnogorsko pravo ukoliko
dijete ili jedan od roditelja imaju crnogorsko državljanstvo; pravo državljanstva djeteta.
- Isto rješenje se primjenjuje i na povjeravanje djece na čuvanje i vaspitanje usljed nedostataka
posebne norme; Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece.
- Pod izdržavanjem podrazumijevamo odnos u kome jedno lice (dužnik izdržavanja) vrši odgovarajuće
davanje drugom licu (povjeriocu izdržavanja) u cilju podmirivanja potreba za život;
- Osnov izdržavanja: brak, vanbračna zajednica, roditeljstvo, usvojenje, srodstvo;
- Mogućnost ustanovljavanja posebnih kolizionih normi za izdržavanje ili podvođenje ovog pitanja pod
šire pravne kategorije, kao što su dejstva braka, odnosi roditelja i djece;
- Izdržavanje između roditelja i djece: kako ustanoviti mjerodavno pravo? Da li favorizovati interes
djeteta u svakom slučaju, čak i kad je dijete dužnik izdržavanja?
- Crnogorsko rješenje usvaja supsidijarne tačke vezivanja: zajednički lex nationalis; zajednički domicil;
crnogorsko pravo pod uslovom da dijete ili jedan od roditelja imaju državljanstvo CG; lex nationalis
djeteta;
- Izdržavanje među ostalim srodnicima: u ovu pravnu kategoriju ubrajamo krvne srodnike (izuzev
roditelja i djece) i srodnike po tazbini;
- U teoriji su podijeljena mišljenja: mjerodavno pravo treba odrediti u odnosu na povjerioca, odnosno
na dužnika izdržavanja;
- U crnogorskom pravu, mjerodavno pravo se određuje u odnosu na lex nationalis dužnika
izdržavanja;
- Izdržavanje između usvojilaca i usvojenika: u ovom domenu mjerodavno pravo se određuje
analogno određivanju mjerodavnog prava za izdržavanje između roditelja i djece: zajednički lex
nationalis usvojilaca i usvojenika; zajednički lex domicilii; pravo Crne Gore ukoliko si bilo usvojilac
bilo usvojenik državljani Crne Gore; lex nationalis usvojenika.
- Postoje razlike u uporednom pravu u odnosu na: pravnu prirodu usvojenja, uslove koji se trebaju
ispuniti za zasnivanje usvojenja, pitanje saglasnosti prirodnih roditelja, prestanak usvojenja, dejstva
usvojenja, odnos usvojenika sa usvojiocem, odnos usvojenika i prirodne porodice.
- Dvije tendencije u uporednom pravu: određivanje mjerodavnog prava korištenjem tačke vezivanja
lex fori (anglosaksonske zemlje i Švajcarska) i drugo rješenje u formi lex personalisa (pravo
državljanstva usvojioca, pravo državljanstva usvojenika u pogledu saglasnosti za usvajanje,
kumulativna primjena prava državljanstava);
- Mjerodavno pravo za zasnivanje i prestanak usvojenja u crnogorskom pravu definisano je na sljedeći
način: zajednički lex nationalis usvojioca i usvojenika u vrijeme zasnivanja odnosno prestanka
usvojenja; ako su usvojilac i usvojenik različitih državljanstava mjerodavna su kumulativno prava
obiju država; ako bračni partneri zajednički usvajaju, mjerodavno je pravo državljanstav usvojenika i
prava državljanstava oba bračna partnera;
- U svim slučajevima kumulacija je obična;
- Mjerodavno pravo u pogledu prestanka usvojenja (poništaj, raskid) se određuje na isti način kao i
kod zasnivanja; kod raskida se pravi razlika u odnosu na vremenski trenutak, pa se kao relevantno
uzima državljanstvo u momentu zahtijevanja raskida;
- Za formu usvojenja mjerodavan je lex fori.
- Kakav će se odnos uspostaviti između usvojioca i usvojenika nakon zasnivanja usvojenja zavisiće od
dejstava usvojenja;
- Kakav je odnos između usvojenika i usvojioca i njegovih srodnika; potomaka; roditelja; da li je odnos
izjednačen odnosu koji je zasnovan na krvnoj vezi; posljedice usvojenja u nasljednom i bračnom
pravu?
- Usvojenjem se zasniva trajni odnos i dejstva usvojenja su nepromjenjljiva za svo vrijeme trajanja
usvojenja;
- Rješenja u uporednom pravu: lex fori i lex personalis;
- U našem pravu supsdijarne tačke vezivanja su: zajednički lex nationalis u vrijeme zasnivanja
usvojenja; zajednički lex domicilii; pravo Crne Gore ukoliko bilo koje od ovih subjekata ima
crnogorsko državljanstvo; lex nationalis usvojenika.
21.MEĐUNARODNA NADLEŽNOST
- Nadležnost je krug poslova jednog suda, odnosno dužnost postupanja u određenoj stvari; stvarna,
mjesna i međunarodna nadležnost;
- Sukob nadležnosti: pozitivan – dva ili više sudova smatraju da su nadležni za isti predmet;
negativan – nijedan od sudova ne smatra da je nadležan u određenom sporu;
- Međunarodna nadležnost – nadležnost pravosuđa određene države u sporu sa elementom
inostranosti; svaka država propisuje svoju međunarodnu nadležnost rukovodeći se sopstvenim
interesima;
- Značaj međunarodne nadležnosti: od nje zavisi ishod spora; primjena materijalnog i procesnog prava
određene zemlje; pogodnosti ili nepogodnosti zbog činjenice da se spor vodi na određenoj teritoriji;
- Sud o međunarodnoj nadležnosti za razliku od mjesne vodi računa tokom cijelog postupka po
službenoj dužnosti;
- Razlike i sličnosti između međunarodne i mjesne nadležnosti:
teritorijalno razgraničenje kompetencija u oba slučaja (unutar jedne države između stvarno
nadležnih sudova, odnosno između pravosuđa različitih država); postojanje sličnih mjerila za
određivanje nadležnosti (prebivalište tuženika); do kog trenutka se pazi na nadležnost?
- 1.Direktna i indirektna;
2.isključiva i konkurentna;
3.opšta i posebna;
4.zakonski i sporazumno određena međunarodna nadležnost;
- Direktna i indirektna međunarodna nadležnost: razlikovanje u odnosu na procesni momenat u
kome se nadležnost ocjenjuje;
- Direktna: da li pravosuđe jedne zemlje ima pravo i dužnost da postupa u jednoj stvari;
- Indirektna: postavlja se u kasnijem momentu; da li je pravosuđe koje je donijelo odluku imalo pravo
i dužnost da postupa u određenoj stvari;
- Isključiva i konkurentna međunarodna nadležnost: isključiva mađunarodna nadležnost isključuje
nadležnost sudova drugih država; ne može se ugovoriti nadležnost inostranog pravosuđa; odbija se
prigovor međunarodne litispendencije;
- Isključiva nadležnost se propisuje izuzetno, ukoliko postoje snažni kontakti sa domaćim pravosuđem;
- Konkurentna nadležnost – postoji osnov za zasnivanje nadležnosti domaćeg pravosuđa ali time ne
isključujemo nadležnost drugog pravosuđa; moguća prorogacija nadležnosti; usvaja se prigovor
međunarodne litispendencije; forum shopping;
- Isključiva nadležnost crnogorskog pravosuđa: sporovi iz domena porodičnog prava i sporovi koji se
tiču nekretnina;
- Opšta i posebna međunarodna nadležnost: opšta međunarodna nadležnost je nadležnost jednog
pravosuđa za sve vrste sporova i postupaka; najčešći osnov za zasnivanje opšte nadležnosti je
prebivalište odnosno sjedište tuženog;
- Posebna međunarodna nadležnost se konstituiše za raspravljanje neke posebne kategorije odnosa,
van opšteg foruma (imovina kao osnov nadležnosti ali samo za pitanja koja se tiču imovine, delikt
kao osnov nadležnosti za pitanje naknade štete)
- Opšta međunarodna nadležnost – veza između tuženog i pravosuđa preko prebivališta odnosno
sjedišta; atrakcija nadležnosti za materijalne suparničare; vanparnični postupak – prebivalište
odnosno sjedište lica prema kome je podnijet zahtjev; boravište kao osnova međunarodne
nadležnosti;
- Retorziona nadležnost – sistem ogledala;
- Posebna nadležnost crnogorskog pravosuđa – zasnivanje nadležnosti van opšteg foruma ukoliko su
ispunjeni neki dodatni uslovi (državljanstvo,prebivalište, boravište): bračni sporovi; sporovi za razvod
braka; vanugovorna odgovornost za štetu.
- Zakonski i sporazumno određena međunarodna nadležnost: zakonska međunarodna nadležnost se
formira zakonskim mjerilima i normama; sporazumno određena nadležnost – prorogacija
nadležnosti, stranke sporazumom utvrđuju nadležnost odgovarajućeg pravosuđa;
-
• 23.MEĐUNARODNA LITISPENDENCIJA
- Usljed postojanja elektivne nadležnosti postoji i mogućnost da se postupak efektivno povede u više
država – kako se reješava pozitivan sukob nadležnosti?
- Pozitivan sukob nadležnosti unutar jednog pravosuđa; odbacivanje tužbe pred sudom pred kojim je
parnica kasnije počela teći ukoliko postoji identitet stranaka i tužbenih zahtjeva;
- Res iudicata;
- Kakve procesne efekte ima ranije pokrenuta parnica u inostranstvu?
- Tužba se ne odbacuje već se postupak prekida do okončanja spora pred stranim sudom; nastavak
postupka zavisan je od činjenice da li će se takva odluka priznati u Crnoj Gori ili ne;
- Prekid postupka po predlogu stranke, uz ispunjenje odgovarajućih uslova:
• Ustaljivanje nadležnosti
- Momenat procjenjivanja nadležnosti u stvarima bez elementa inostranosti (dostavljanje tužbe sudu)
i momenat procjenjivanja međunarodne nadležnosti (dostavljanje tužbe tuženome);
- Naknadna promjena činjenica ne vodi gubitku nadležnosti – nadležnost se ustalila, okamenila;
- Odluka koja je podobna za priznanje je odluka stranog suda ili drugog organa koja je u zemlji
porijekla izjednačena sa sudskom odlukom;
- Mora biti meritorna; podobna da stekne svojstvo pravosnažnosti i iz domena privatnopravnih
odnosa;
- Sudsko poravnanje je izjednačeno sa sudskom odlukom ukoliko je i zemlji porijekla izjednačeno
sa ovom;
- Dilema: da li se mogu priznavati strane međupresude i strane privremene mjere, da li imaju
dejstvo materijalne pravosnažnosti?
- Međupresuda se odnosi samo na osnov a ne i na iznos tužbenog zahtjeva. Kada u jednom sporu
tuženi osporava zahtjev kako u pogledu osnova, tako i pogledu iznosa, i ako je po sprovedenoj
raspravi za odlučivanje sazreo osnov, tada sud može presudom odlučiti o osnovu tužbenog
zahtjeva putem međupresude;
- Stav većine je da su međupresude snabdjevene materijalnom pravosnažnošću;
- Privremene mjere su one odluke koje se donose radi osiguranja prava stranaka prije pokretanja
sudskog postupka ili za vrijeme dok sudski postupak teče. Da li ih priznavati zbog karaktera
privremenosti;
- Položaj stranih odluka u Crnoj Gori
- Tehnika bilateralizacije – primjena istih principa na simetrične situacije u domaćoj zemlji i
inostranstvu;
- Odstupanje od bilateralizacije u slučaju međunarodne nadležnosti i statusnih odluka kako bi se
proširio krug odluka koje možemo priznati;
- Po kom se pravu prosuđuju dejstva strane odluke na domaćoj teritoriji:
- Sistem upodobljavanja – priznata strana odluka se izjednačava sa domaćom (naš sistem);
- Sistem pozajmljivanja dejstava – priznata strana odluka ima ista dejstva koja ima u državi
porijekla odluke;
- Sistem kumulacije – priznata strana odluka ima ona dejstva koja su prihvaćena po oba prava –
obična kumulacija;
Konstituisanje arbitraže:
svaka stranka određuje po jednog arbitara (ili više), a oni se dogovaraju o predsedniku arbitraže. Ako
ne odrede, pravilnici imaju rešenja.
- Kod ad hoc arbitraža, o takvim situacijama odlučuje generalni sekretar Stalnog arbitražnog suda u
Hagu.
- Spoljnotrgovinska arbitraža pri Privrednoj komori u Beogradu : ako pravilnik ne sadrži rešenje za
postupak, onda stranke ili ZPP. Rokovi nisu strogi. Arbitri sa liste. Mogu i strani van liste, ali
predsednik arbitraže samo domaći.
-
- Primena materijalnog prava:
1) kolizione norme države u kojoj arbitraža odlučuje
2) nenacionalne kolizione norme, određuju ih arbitri – lex arbitrii
3) opšti principi pravičnosti – ex aequo et bono
4) autonomno pravo međunarodne trgovine – lex mercatoria
5) više metoda
-
- Pravna sredstva protiv arbitražnih odluka: - tužba za poništaj; - kontrola strane arbitražne odluke u
postupku priznanja i izvršenja
-
- Poreklo arbitražne odluke: po ZMPP strane arb. odluke su donesene van teritorije domaće zemlje i
ako su donesene na teritoriji domaće zemlje po stranom postupku. Inače, različiti kriterijumi u
drugim zemljama: sedište arbitraže, zakon kome su stranke podvrgle spor, itd.
-
Poništaj domaće arbitražne odluke. Razlozi: e) izreka nerazumljiva ili protivrečna f) ako se stranka
osuđujena činidbu koja nije dopuštena g) ako postojeneki razlozi za ponavljanje postupka po ZPP.