Zločin i kazna – esej

Ulomak pripada romanu Zločin i kazna kojeg je napisao Dostojevski, pisac koji je stvarao
u razdoblju ruskog realizma. U djelu su objedinjene razne vrste romana, pa tako i kriminalistički.
Međutim, važne ga odrednice ne čine u potpunosti tom vrstom. Jedna je od tema romana i tema
ubojstva i potraga za ubojicom, ali ne postoji element neizvjesnosti oko toga tko je počinio
ubojstvo te glavni lik nije detektiv koji traži zločinca, već sam ubojica. Veći dio djela bavi se
Raskoljnikovljevim razmišljanjima, pa tako i ovaj ulomak u kojem Sonji priznaje svoj zločin i
iznosi svoje motive.
Smatrajući sebe pripadnikom „neobičnih“ ljudi kojima je sve dozvoljeno, ubija staru
lihvaricu Aljonu Ivanovnu i njezinu sestru. Uostalom, Dostojevski je složio lik siromašnog
pojedinca kojemu je život pun nedaća te ubojstvo čini kako bi se izvukao iz ponora siromaštva i
gladi u koji je upao te tako u nama budi empatiju i suosjećanje prema ubojici. Tim činom otvara
pitanje čini li naše suosjećanje i njegova životna situacija odabir da ubije ispravnim što je ujedno
i temeljni problem romana. Raskoljnikov je sebe uspoređivao s Napoleonom, a činom je ubojstva
htio saznati je li mu doista sličan i pripada li uistinu „neobičnim“ ljudima. Osjećaj se krivnje u
njemu budi i prije ubojstva, a sam započinje svoju (psihološku) kaznu onoga trenutka kada ubije
staricu. Počinivši zločin, osudio je samoga sebe na muku i patnju, a Dostojevski tu povezuje
etiku s religijom i prikazuje da je jedini put ka iskupljenju istinsko pokajanje. Naglašavanju
važnosti religije doprinosi lik Sonje Marmeladove jer je upravo ona ta koja dovodi
Raskoljnikova do obraćenja. Bila je prva kojoj je priznao svoj zločin te, iako užasnuta, ostaje uz
njega do kraja. Također, nagovara ga na priznanje ubojstva i prihvaćanje zaslužene kazne.
Smatramo da nijedan čovjek nema pravo na zločin. Naša djela definiraju nas kao ljude, ali
naravno postoji i utjecaj okoline i odgoja te životne situacije u kojima se pojedinac nalazi. Svaki
je čovjek obdaren savješću, a posljedično tome postoji i grižnja savjest. Isto tako, u svakome
čovjeku leži dobro i zlo. Čovjek koji ne čini zločin jedino jer se boji odmazde zapravo je
prikriveni zločinac koji još nije imao prilike djelovati. Zastrašujuća je pomisao da je slovo
zakona ono što čovjeka sprječava da ne ubije drugoga. No, ne može se sve svesti na borbu
između prirode, odgoja i životne situacije te je na svakome od nas da uvijek odabere ono dobro u
sebi.