SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FARMACEUTSKI FAKULTET

Iva Marušić

MATIČNE STANICE I PRIMJENA U MEDICINI

Seminarski rad
Ak. godina 2021./2022.

Mentor: doc., dr. sc. Maja Arapović, dr. med. vet.

Mostar, siječanj 2022.

 Sadržaj
1. Uvod........................................................................................................................................................1
2. Matične stanice......................................................................................................................................2
2.1. Embrionalne matične stanice...........................................................................................................3
2.2. Tkivno specifične matične stanice...................................................................................................5
2.3. Mezenhimalne matične stanice........................................................................................................6
2.4. Matične stanice koštane srži............................................................................................................7
2.5. Matične stanice pupkovine...............................................................................................................8
2.6. Inducirane pluripotentne matične stanice.......................................................................................9
3. Niša matičnih stanica..........................................................................................................................10
4. Matične stanice i primjena u regenerativnoj medicini.....................................................................12
4.1. Isplativosti upotrebe matičnih stanica u regenerativnoj medicini...............................................13
5. Zaključak..............................................................................................................................................15
6. Literatura..............................................................................................................................................16
1. Uvod
Matične stanice su stanice koje imaju sposobnost samoobnavljanja, diferencijacije te
sposobnost proliferacije. Svaka matična stanica ima svoju funkciju i ulogu, ukratko
specijalizirane su za funkcioniranje određenog dijela organizma. Ovo je jedna od bitnijih
značajki po kojima se matične stanice razlikuju od ostalih stanica tijela. One mogu
svojim daljnjim razmnožavanjem postati bilo koji tip tkiva ili organa. I dan danas postoje
mnoge bolesti koje su nepoznanica današnjem medicinskom svijetu u smislu liječenja i
baš zbog te njihove karakteristike pomoću koje mogu postati bilo koji tip tkiva ili organa,
njihova primjena u današnjoj medicini je sve veća i veća. Imamo više vrsta matičnih
stanica, a osnovne su embrionalne matične stanice, tkivno specifične matične stanice,
mezenhimalne matične stanice, matične stanice koštane srži, matične stanice pupkovine
i inducirane pluripotentne matične stanice. Sva trenutna istraživanja vezana uz matične
stanice trenutno u medicini usmjerena su ka njihovom korištenju u regeneraciji tkiva i
organa.

Slika 1. Hijerarhija matične stanice

1
2. Matične stanice
Kao što je već rečeno imamo dosta vrsta matičnih stanica, ali osnovne su embrionalne
matične stanice, tkivno specifične matične stanice, mezenhimalne matične stanice,
matične stanice koštane srži, matične stanice pupkovine i inducirane pluripotentne
matične stanice.

Razlikujemo embrionalne i odrasle matične stanice. Embrionalne matične stanice

nastaju iz unutarnje stanične mase zvane blastociste i one imaju sposobnost
neograničenog rasta i uz to zadržavaju svoju pluripotentnost. Odrasle matične stanice ili
somatske stanice su stanice koje su prisutne u koštanoj srži, koži, masnom tkivu,
mišićima i perifernoj krvi.

Somatske stanice imaju sposobnost diferencijacije u mnoge različite loze stanica poput
onih koje tvore kost, masno tkivo, hrskavicu, neurone i mišiće. Kao što je već rečeno
embrionalne matične stanice su pluripotentne, dok sve ostale matične stanice koje se
nalaze u nekim specijaliziranim tkivima kao što je to kod fetusa ili odraslih osoba
nazivaju se multipotentnima.

Multipotentnost za matične stanice znači da mogu formirati mnoge vrste stanica, ali ne
sve. Ukratko to znači da multipotentne matične stanice mogu proizvesti samo one vrste
stanica u kojima se obično nalaze. Sposobnost samoobnavljanja i sposobnost
diferencijacije su dvije najvažnije i ključne osobine matičnih stanica. U procesu
samoobnavljanja od matične stanice nastane stanica kći, a matične stanice imaju velik
kapacitet samoobnavljanja. One imaju kapacitet samoobnavljanja iznad Hayflickovog
limita što znači da stanica može proliferirati preko 50 dioba. Druga bitna značajka
matičnih stanica je diferencijacija.

Diferencijaciju možemo definirati kao kvalitativnu promjenu staničnog fenotipa koja

dovodi do posljedica promjene u ekspresiji gena i posljedične funkcionalne sposobnosti
stanice. Također, može se prepoznati pomoću promjena koje se dogode u morfologiji
stanice, promjenama u sastavu enzima ili u enzimskoj aktivnosti.

2
Jedan od najvećih problema terapije koja uključuje korištenje matičnih stanica jest
nepredvidljivost te same stanice. Prije samog uvođenja terapije matičnih stanica u
svakodnevnu praksu potrebno je razviti nove tehnologije koje služe za procjenu
vitalnosti matične stanice prije same transplantacije.

Slika 2. Ljudska matična stanica

2.1. Embrionalne matične stanice

Embrionalne matične stanice su stanice koje pružaju najviše mogućnosti. One se mogu
razviti u bilo koje tikvo ili tip stanice te se najviše koriste u svrhu istraživanja. Kao što je
već rečeno embrionalne matične stanice nastaju iz unutrašnje mase stanica blastocista.
Kako su one pluripotentne one daju razvoj slojevima kao što je mezoderma, ektoderma i
endoderma. Embrionalne matične stanice kad imaju dovoljnu stimulaciju za neki
određeni tip stanice one se mogu razviti u svaku od preko više 200 tipova stanice
odraslog tijela čovjeka.

Kada nemaju nikakav podražaj za diferencijaciju one se nastavljaju dijeliti in vitro, a

svaka stanica kći, to jest sestrinska stanica će ostati pluripotentna. Najčešća istraživanja
embrionalnih matičnih stanica je odrađeno uz upotrebu embrijskih matičnih stanica miša
(mES) ili ljudskih embrijskih matičnih stanica (hES).

3
Embrijske matične stanice miša i ljudske embrijske matične stanice imaju jednake
izvorske karakteristike matičnih stanica, no obje vrste zahtijevaju različita okruženja da
bi zadržale svoje nediferencirano stanje. Naravno, za uzgoj embrijskih matičnih stanica
miša i ljudskih embrijskih matičnih stanica koriste se različita okruženja i načini uzgoja.
Embrijske stanice miša se uzgajaju na sloju želatine i zahtijevaju prisutnost takozvanog
Leukemia Inhibitory Factor (LIF), dok se ljudske matične stanice uzgajaju na sloju
embrijskih firoblasta miša (MEF). Ljudske matične stanice zahtijevaju i prisutnost
firoblastnog faktora rasta (bFGF ili FGF-2).

Slika 3. Dvije kolonije ljudskih embrijskih stanica

4
2.2. Tkivno specifične matične stanice
Tkivno specifične matične stanicu su stanice koje se mogu naći u brojnim tkivima i
organima u tijelu. One su multipotentne stanice i održavaju homeostazu tkiva kroz diobe
i diferencijaciju i imaju određenu plastičnost.

Tkivno specifične matične stanice ili takozvane odrasle matične stanice, gdje se to ime
odnosi na matične stanice koje imaju već poznate ograničene mogućnosti diferencijacije
koje se nalaze, one se mogu izolirati iz uzoraka zrelih tkiva odrasle osobe.

Tkivo fetusa, novorođenčeta ili djeteta sadrži matične stanice sličnih karakteristika te se
u tom slučaju pojam tkivne matične stanice bolje odgovara njihovom opisu, to jest opisu
matične stanice koja se nalazi u razvijenom tkivu nakon organogeneze koja se odvija u
embriju. Tkivne matične stanice imaju specifična mjesta u tkivu i one se tu nalaze, to jest
tu prebivaju i to mjesto se naziva niše matičnih stanica.

Niše matičnih stanica, takva mjesta, se mogu naći unutar tkiva i organa kao što su to
mozak, krvne žile, koštana srž, skeletni mišići, koža, srce, crijeva, jetra… Kako bi tkivne
matične stanice uspješno stvorile stanice karakterističnog oblika, određene funkcije i
specijalizirane strukture u tkivu u kojem se nalaze one imaju, to jest prolaze kroz
određeni proces.

Tkivne matične stanice kad se nađu u uvjetima homeostaze one tada ostaju u stanju
mirovanja do trenutka dok ih ne aktivira potreba za stvaranjem većeg broja stanica u
svrhu održavanja tkiva, prije bolesti ili zbog oštećenja tkiva. One tada ulaze u diobu i
diferencijacijske putove i tada stvaraju već spomenute stanice koje dobivaju
karakteristični oblik, specijalizirane strukture i funkcije u tkivu u kojem se nalaze.

5
Slika 4. Tipovi matičnih stanica

2.3. Mezenhimalne matične stanice

Mezenhimalne matične stanice su multipotentne stanice koje se transformiraju, to jest
diferenciraju u tkiva koja su mezodermalnog podrijetla. One su izolirane iz humane
koštane srži i periosta. U tkiva mezodermalnog podrijetla spadaju tetive, hrskavice, kosti,
ligamenti, neuroni i mišići. No, sposobnost diferenciranja u tkiva mezodermalnog
podrijetla je moguće kad se stanice nalaze in vitro i tada zadržavaju sposobnost
diferecijacije u brojna tkiva mezodermalnog podrijetla.

Mezenhimalne matične stanice imaju veliku upotrebu u današnjoj medicini. Koristi se za

liječenje osteoartritisa, Crohnove bolesti, infarkta miokarda, bronhopulmonalne
displazije, multiple skleroze, astme. Koriste se i u liječenje SLE i kod transplantacija te
imaju jako obećavajuće rezultate. Mezenhimalne matične stanice imaju dosta važnih
osobina i funkcija, ali neke od najbitnijih osobina jesu otpuštanje takozvanih trofičkih
faktora koje sprječavaju apoptozu, to jest staničnu smrt.

6
Smatra se da su mezenhimalne matične stanice odgovorne za rast, obnavljanje i
zamjenu stanica koje se svakodnevno gube zbog trošenja. One mogu biti izolirane iz
skoro svakog ljudskog tkiva na tijelu jer nastaju od pericita. Preiciti su stanice koje se
nalaze uz endotel krvih žila.

In vitro zadržavaju svoju sposobnost diferenciranja u tkiva mezodermalnog podrijetla, no

in vivo tada su mezenhimalne matične stanice usmjerne na lučenje bioaktivnih
čimbenika koji u konačnici pronađu mjesto ozljede ili upale te smanjuju upalu i
obnavljaju ozlijeđeno tkivo. Zbog ovih svojstava, danas se mezenhimalne matične
stanice nazivaju medicinske signalne stanice.

U dosta navrata se mislilo za mnoge od mezenhimalnih matičnih stanica da u sebi

sadrže i imunomodulatorne osobine i baš zbog tog razloga bile su testirane za liječenje
mnogih imunosnih poremećaja, no malo je dokaza bilo koji su potvrđivali uspješnost tog
postupka. Za mezenhimalne matične stanice i dalje ne postoji jasan dokaz jesu li to
doista matične stanice i nije još sigurno koje sve stanice mogu stvoriti, ali je zasigurno
dokazano da je riječ o stanicama koje se međusobno razlikuju i čije osobnosti, to jest
karakteristike ovise i tome kako su uzgojene i odakle su izolirane.

2.4. Matične stanice koštane srži

Matične stanice koštane srži su također multipotentne stanice koje imaju u ovom slučaju
mogućnost diferenciranja u bilo koje stanice crvene ili bijele krvne loze. Matične stanice
koštane srži zadržavaju sposobnost tijekom odraslog života da se samoobnavljaju i
diferenciraju u stanice svih krvnih loza. Nedavno se pokazalo da odrasle matične
stanice koštane srži imaju sposobnost diferenciranja u više specifičnih tipova stanica u
tkivima osim koštane srži. Današnja istraživanja se fokusiraju na obnavljanje ishemijskih
ozljeda miokarda pomoću matičnih stanica koštane srži. Već je dokazano da su ta
istraživanja dovela do uspješnih pohvata i regeneracija miokarda pomoću matičnih
stanica koštane srži.

7
2.5. Matične stanice pupkovine
Kao što sam naziv kaže ove stanice se dobivaju iz pupkovine i one su multipotentne
stanice. Pupkovina sadrži bogat izvor hematopoetskih matičnih stanica koje se obično
koriste za obnovu krvnog sustava. Hematopoetske matične stanice se mogu ekstrahirati
i kirokonzervirati i time se omogućuje uspostavljanje banaka matičnih stanica tipa HLA.
Također, novija istraživanja su pokazala da matične stanice pupkovine mogu stvoriti i
nehematopoetske stanice kao što su koštane, neuralne, endotelne stanice. Trenutno ti
procesi diferenciranja u nehematopoetske stanice ostaju pri vrlo maloj razini obavljanja.

Postoje mnoge prepreke u tim procesima te se nastoje savladati u daljnjoj budućnosti.

Pomoću ovih novih otkrića, matične stanice pupkovine, u budućnosti bi mogle zamijeniti
embrionalne matične stanice i mnoge druge fetalne stanice za neke terapije stanicama i
tkivima. Također, krv pupkovine sadrži i pluripotentne mezenhimske stanice i zbog tih
novih otkrića dolazi i do novih istraživanja u transplantaciji hematopoeze i u
regenerativnoj medicini.

Slika 5. Matične stanice pupkovine

8
2.6. Inducirane pluripotentne matične stanice
Do otkrića induciranih pluripotentnih matičnih stanica zaslužan je Japanac Shinya
Yamanaka koji je 2006. godine otkrio način kako genetski „reprogramirati“ odrasle
stanice miša u stadij gdje su nalik embrionalnim matičnim stanicama. Uspješnost
metode je povezano sa sposobnošću izazivanja izražavanja čimbenika pluripotentnosti
odraslim somatskim stanicama što ih ustvari i reprogramira i vrati u stadij
puripotentnosti.

Godine 2012. Shinya Yamanaka je za svoje otkriće dobio Nobelovu nagaradu za

medicinu zajedno sa Sir John Gurdonom. Najbitnija značajka induciranih pluripotentnih
stanica jesu njihove reparativne i regenerativne moći koje se upotrebljavaju u liječenju
mnogih bolesti kao što je dijabetes melitus, određene bolesti srca i živaca, opekotina,
osteoartritisa, makularne degeneracije, reumatoidnog artritisa i mnogih drugih. Uzgojem
induciranih pluripotentnih stanica te pri transplantaciji njih samih se nastoji izbjeći
reakcija koja dovodi do odbacivanja organa čiji je uzrok imunološki mehanizam koji
dovodi do toga zbog korištenja vlastitih stanica.

Ove stanice se također koriste i u bazičnim znanostima čiji je cilj istraživanje patogenih
bolesti i određivanje nuspojava kod novih lijekova. Također, inducirane pluripotentne
matične stanice se koriste i za proučavanje i uzrok prirođenih anomalija. Jedna od
najpopularnijih metoda stvaranja ovih stanica je transdukcija gena virusnim vektorima.
Ta je metoda se i prva koristila za dobivanje tih stanica i dan danas se koristi. Metoda
transdukcije gena virusnim vektorima je vrlo teška metoda i zahtjeva veliku pozornost,
kontrolu i oprezno postupanje prije transplantacije induciranih pluripotentnih matičnih
stanica ljudima zbog potencijalnih modifikacija genoma domaćina.

Također, dodatnu opasnost predstavlja i upotreba protononkogena c-Myc koji je

uzrokovao tumor zbog induciranja i najčešće je zamijenjen nekim drugim čimbenikom.
Još jedna poznata metoda je metoda dobivanja induciranih pluripotentnih matičnih
stanica u laboratoriju. Inducirane pluripotentne matične stanice se dobivaju u laboratoriju
tako što se stvaraju od zrelih odraslih stanica unošenjem nekoliko kombinacija
transkripcijskih čimbenika kao što su Oct3/4, Sox2, c-Myc i Klf i tim postupkom se
postiže da se ponašaju kao embrionalne matične stanice, no nisu u potpunosti iste.

9
Najbitnija prednost kod induciranih pluripotentnih matičnih stanica je korištenje njih
samih u terapijske i regeneracijske svrhe. Vrlo je bitno naglasiti da je u pitanju
individualna terapija koja dovodi do smanjenja rizika u reakciji odbacivanja. Embrionalne
matične stanice i inducirane pluripotentne matične stanice imaju dosta sličnosti.

Jedne od tih sličnosti su u morfologiji, u izražavanju markera i stvaranju stanica

sastavljenih od sva tri zametna listića diferenciranjem in vitro te induciranju nastanka
teratoma transplantiranjem tih stanica u imunodeficijentog miša, što je bitna odrednica
pluripotentnosti in vivo. Sve u svemu, inducirane pluripotentne matične stanice su jako
značajne u današnjoj terapijskoj i regenerativnoj medicini i daljnjim istraživanjem se
nastoje otkriti nove metode upotrebe tih istih stanica u druge medicinske svrhe.

Slika 6. Inducirano pluripotentne matične stanice

3. Niša matičnih stanica

Pojam niše matičnih stanica nastao je 70-ih godina prošlog stoljeća. Pojam niša
matičnih stanica se počeo upotrebljavati da bi se moglo objasniti zašto stanice koštane

10
srži koje stvaraju kolonije slezene imaju manju moć diferencijacije od hematopoetskih
matičnih stanica in vivo.

Prvotna ideja je bila da matične stanice zahtijevaju neprestano izlaganje signalima iz

okolnih stanica kako bi uspjele zadržati svoje ponašanje matičnih stanica. To je i
uspješno dokazano pokusom u kojem se upotrebljavala voćna mušica Drosophila.
Sama niša matičnih stanica se odnosi na mikrookruženje koje se nalazi unutar
određenog anatomskog mjesta na kojem se nalaze matične stanice.

Pojam niša se može odnositi na okoliš koji se nalazi oko matičnih stanici u stanju in vivo
ili in vitro. Unutar odraslog ljudskog tijela niše matičnih stanica održavaju matične
stanice za odrasle u stanju mirovanja. Ima par čimbenika koji su bitni za regulaciju
osobina matičnih stanica unutar niša. To su interakcije stanica – stanica između
matičnih stanica, interakcije između matičnih i adhezijskih molekula, napetost kisika,
komponente izvanstaničnog matriksa, faktori rasta, citokini, fizikalno-kemijska priroda
okoliša, uključujući pH, ionsku snagu ( kao što je Ca2+ koncentracija) i metabolite kao
što je to ATP su također važni.

Zanimljiva činjenica je da se matične stanice i niša mogu inducirati tijekom razvoja i

međusobno signalizirati da bi se održale tijekom odraslih godina. U posljednje vrijeme,
znanstvenici rade na proučavanju različitih komponenti niše i pokušavaju ponoviti in vivo

uvjete niše in vitro. Jako čest način uzgoja ljudskih embrionalnih matičnih stanica je u
medijima s fetalnim goveđim serumom koji sadrži faktor goveđeg rasta. Uzgajaju se na
stanicama za koje se tvrdi da pomažu u održavanju pluripotentnih karakteristika
embrionalnih matičnih stanica. koji sadrži faktor goveđeg rasta. Uzgajaju se na
stanicama, za koje se vjeruje da pomažu u održavanju pluripotentnih karakteristika
embrionalnih matičnih stanica. Kao što je već poznato, odrasle matične stanice ostaju u
nediferenciranom stanju tijekom cijelog života odraslih, no kad se uzgajaju in vitro često
dolazi do procesa takozvanog starenja u kojem se mijenja njihova morfologija. Niša
spašava matične stanice od iscrpljivanja i u isto vrijeme pazi da stanice ne dođu do
prekomjernog bujanja matičnih stanica. No, unatoč svemu niša ne može biti samo
jednostavno mjesto za matične stanice, ona mora imati funkcionalne i anatomske
dimenzije.

11
Slika 7. Mobilizacija matičnih stanica hematopoeze iz niše koštane srži u odjeljak krvi

4. Matične stanice i primjena u regenerativnoj medicini

Matične stanice imaju velik doprinos i značaj u suvremenoj i regenerativnoj medicini,
kako za njihovu široku primjenu u mnogim bitnim istraživanjima, tako i za mnoge
mogućnosti regenerativnog liječenja u budućnosti. Njihove karakteristike ih čine jako
vrijednima u područjima bioloških i medicinskih znanosti. Na primjer, imamo
embrionalne matične stanice koje su izvrsne za proučavanje i razumijevanje ljudskog
razvoja i organogeneze. Također imamo i inducirano pluripotentne matične stanice koje
će biti jako bitne za istraživanje novih i sigurnih terapija.

12
Kao što je već rečeno, matične stanice mogu biti sposobne i da zamijene ili čak obnove
oštećeno tkivo ili da čak regeneriraju organe. Inducirano pluripotentne matične stanice
imaju priliku da postavljaju modele bolesti kako bi se bolje razumjele patogenetski
mehanizmi ljduskih bolesti i kako bi omogućili poboljšanja u staničnoj terapiji
degenerativnih poremećaja. Kao što je već spomenuto, one služe da bi se proučili
razlozi nekih prirođenih anomalija i kako bi se otkrile nuspojave novih lijekova. Već sada
imamo obećavajuće rezultate liječenja bolesti pomoću matičnih stanica, a neke od tih
bolesti su dijabetes melitus, kronična mijeloična leukemija, ciroza, plućna fibroza,
Crohnova bolest, zatajenje srca, poremećaji živčanog sustava i još mnoge druge bolesti.
Usprkos mnogim uspjesima liječenja pomoću matičnih stanica i dalje postoje pitanja koja
treba razmotriti u staničnoj terapiji i regenerativnoj medicini.

Treba se i dalje razmotriti genetska stabilnost matičnih stanica, a tek se treba pojasniti
stabilnost inducirano pluripotentnih matičnih stanica. Genetska nestabilnost može
dovesti do nastanka mnogih bolesti kao što je to tumor. To je i dokazano i pokazano u
mnogim pokusima kako plastičnost i samoobnavljanje koji karakteriziraju matične
stanice mogu dovesti do karcinogeneze u tkivu domaćina. Na kraju, najviše se pitanja
postavljaju u vezi embrionalnih matičnih stanica, posebno etička pitanja. One mogu
dovesti do uništavanja embrija, no inducirano pluripotentne matične stanice to mogu
izbjeći.

4.1. Isplativosti upotrebe matičnih stanica u regenerativnoj medicini

U medicini imaju mnoge bolesti koje se liječe dugoročnim terapijama, pa i neke čak
doživotno no zahvaljujući regenerativnoj medicini ta terapijska trajanja se mogu svesti
na čak jednokratne terapijske postupke. Iako to zvuči odlično, regenerativna medicina je
i dalje jako skupa, nije dostupna svima i nije dostupna za svaku bolest te to postavlja
pitanje koliko bi uopće bila efikasna u liječenju poligenskih i učestalijih bolesti. Upravo je
to najbitnije pitanje vezano za regenerativnu medicinu, ali nažalost jako malo se
znanstvenika bavi tim pitanjem i provodi vrlo malo studija na tu temu.

Imamo dosta primjera što se tiče te teme, ali jedan od ovako učestaliji je Duchennova
mišićna distrofija.

13
U pitanju je bolest koja traži velike financijske brojke i probleme, ali bi značajno
rasteretila zdravstvene sustave diljem zemalja ukoliko bi se našla odgovarajuća terapija.

No nije svaki zdravstveni sustav isti i ne može jednako podržati neka liječenja te nekim
je bolnicama i sustavima prihvatljivije trošiti novac na neke terapije koje traju dugo čak i
desetljećima. Također da se neka terapija počne koristiti ona prvotno mora biti isplativa
za pacijenta i tek se onda može razmatrati i uvođenje te terapije u bolnice. Za razliku od
uobičajenih metoda ispitivanja nekih određenih terapijskih liječenja, terapijski postupci i
liječenja koja su vezana uz matične stanice se obavljaju u jako malim razmjerima.
Uobičajen razlog za mal broj istraživanja tih terapija jest da se bolesti koji se mogu u
potpunosti izliječiti matičnim stanicama jako rijetke ili samo liječenje matičnim stanicama
može dovesti do velikih posljedica za samog pacijenta. To je i postao uzrok nedostataka
podataka za neke određene lijekove koje mi, ljudi koristimo u našoj svakodnevnici, a
naravno dolazi i do nedostataka podataka za lijekovi koji nisu baš u velikoj upotrebi.
Danas se radi na modelima i algoritmima kojima je cilj pronaći bolesti i terapije koje bi
odgovarale već spomenutim i tim istraživanjima napraviti će se veliki napredak u
regenerativnoj medicini.

14
5. Zaključak
Matične stanice su važan alat za razumijevanje i organogeneze i kontinuirane
regenerativne sposobnosti tijela. Oni bi mogli biti model za proučavanje patogenetskih
mehanizama i mogli bi pomoći istraživačima u razumijevanju patofiziologije različitih
bolesti. Matične stanice također nude mogućnost razvoja bioloških modela za
proučavanje novih farmakoloških sredstava. Međutim, najvažniji potencijal ovih stanica
je zamijeniti oštećeno tkivo, pa čak i regenerirati organe. Do danas je objavljen veliki
broj istraživačkih protokola, pretkliničkih studija i kliničkih ispitivanja, iako je nekoliko
kliničkih studija već izvijestilo o obećavajućim rezultatima za razvoj novih terapijskih
strategija u staničnoj medicini, postoji niz rizika i prepreka kao što je već rečeno. Trebati
će provesti još mnoga istraživanja da bi na kraju sa sigurnošću mogli reći da matične
stanice stvarno doprinose terapijskom liječenju, a ne štete. No, osim toga trebaju se
osigurati i dodatni resursi i potrebe da bi ta određena terapija bila efikasna i sigurna za
pacijenta i veću populaciju, a ne samo za određeni dio pacijenata. Usprkos svemu,
ostaje mnogo neodgovorenih i neistraženih pitanja veznih uz terapijski učinak matičnih
stanica na koje se treba odgovoriti i koje treba dodatno istražiti. Na kraju krajeva,
matične stanice pružaju velike mogućnosti napretka u regenerativnoj medicini i danas se
mnoga istraživanja baš k tome usmjeravaju da bi osigurali uspješnost i sigurnost
terapijskog liječenja pomoću matičnih stanica.

15
6. Literatura
1. The Science of Stem Cells, Jonathan M. W. Slack 2018., Wiley
2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Mati%C4%8Dne_stanice#Porijeklo
3. https://repozitorij.sfzg.unizg.hr/islandora/object/sfzg%3A101/datastream/PDF/
view
4. https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef%3A2439/datastream/PDF/
view
5. https://www.vasezdravlje.com/zdrav-zivot/maticne-stanice-facelift-sadasnjosti-ili-
buducnosti
6. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=39441
7. http://www.biosave.hr/maticne-stanice/karakteristike-maticnih-stanica/
8. https://hr2.wiki/wiki/Stem-cell_niche
9.
10. https://www.medix.hr/terapija-maticnim-stanicama--novi-pristup-u-lijecenju-
kompleksnih-perianalnih-fistula-kod-crohnove-bolesti
11. https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef%3A557/datastream/PDF/vie
12. https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/mef%3A3607/datastream/PDF/view

16