1

EVA ANN PHILIPS

Ratnica

Copyright© 2019 Eva Ann Phillips

All right reserved

2
 Prolog

Sjever Engleske, 1300. godina

Sir Cedric Alfred Merton, odnedavno gospodar

utvrde i posjeda Newcastlea, vraćao se iz još jednog
ratnog pohoda.
Prošle godine je kao odani vitez kralja Edwarda I
dobio barunsku titulu i ovaj prestižni posjed. U
sumrak je na čelu vojske jahao prema utvrdi u kojoj
se nadao provesti ostatak života.
Kamena građevina se nalazila na vrhu travnatoga
brijega. Debele kamene zidine s četiri kule su štitile
stanovnike i životinje smještene u solidne kamene
zgrade ili štale.
Odmah po preuzimanju utvrde i posjeda, jedan od
prvih poslova bio mu je pobrinuti se za čišćenje
opkopa i popravke od prijašnjih pokušaja osvajanja
utvrde. Ali prije dva mjeseca su zbog kraljeve
naredbe odgodili taj posao i prihvatili se izvršavanja
povjerenoga im zadatka. Kao primjer drugim
potencijalnim izdajicama morali su kazniti
odmetnutog viteza koji se nalazio u utvrdi uz samu
granicu s opasnim gorštacima s Visočja.
Sir Cedric je dobio taj zadatak zahvaljujući iskustvu
i glasu što ga je pratio kao smionog i veoma lukavog
viteza.
S dobro uvježbanim vojnicima dva mjeseca je
uporno napadao i na kraju osvojio porušenu utvrdu.
3
 Na njegovu veliku žalost, izdajnik je skončao padom
na oštri šiljak drvenog kolca koji je virio iz blatnjave
vode opkopa. Njegovom smrću je Sir Cedricu bilo
uskraćeno pravo da ga osobno kazni.
Dodatni razlog za žaljenje su pronašli u podzemnim
tamnicama. Poput bijednih životinja u smrdljivim
rupama su pronašli odrpane i izmrcvarene
zatvorenike. Kad su ih oslobodili okova bili su previše
slabi čak i za iskazivanje zahvalnosti. Cedricovi vojnici
su ih prevezli do skromnog sela na južnom dijelu
imanja.
Spremajući se za povratak, Sir Cedric je izdao
naredbu da sa sobom povedu samo jednoga
zatvorenika. Izbor je pao na jednog kojem je bijes
izbijao iz svijetlosivih očiju. Usprkos mnogobrojnih
povreda, robusni zatvorenik mu je djelovao kao
veoma opasan muškarac. Po ostacima dronjaka i jedva
prepoznatljivog kockastog uzorka, zaključio je da je u
pitanju Škot.
Od jedinog preživjelog stražara saznali su da je
doista riječ o opasnom borcu s Visočja. Ispričao im je
kako je o zatvorenikovoj hrabrosti saznao od vojnika
koji su se s gospodarom vraćali sa sjevera. Naime,
zatvorenik je sam napao višestruko brojnijeg
neprijatelja. Prije nego što su ga savladali, uspio je
usmrtiti ili raniti veći broj vojnika. Zbog toga je bio
podvrgnut torturi mučenja koja je prekinuta
Cedricovim napadom. To je bio jedini razlog zbog
kojega je Škot još uvijek bio živ.
*
Sir Cedricovo tijelo je, baš kao i vitalni dijelovi tijela
njegova ratnog konja, bilo zaštićeno metalnim
4
oklopom. Zbog toga je kad se zaustavio ispred
konjušnice prihvatio pomoć pri spuštanju s konja.
Inače sjajni i ulašteni oklop sad je zbog raskvašene
zemlje bio poprskan blatom razmazanim rosuljom
koja je konačno prestala padati.
Zahvaljujući dobroj uvježbanosti svog štitonoše
oslobođen je teškog oklopa i žičane košulje. Mladić
mu je pažljivo obrisao znojno bradato lice i do
ramena dugu prosijedu smeđu kosu. Dopustio mu je
da mu oko ramena prebaci plašt, zatim se teškog
koraka približio mjestu gdje su četvorica vojnika
čuvala šutljivog zatvorenika.
Ponovno je zamijetio da je robusni Škot za pola
glave bio viši od njegovog najvišeg vojnika. Za razliku
od zatvorenika, Sir Cedrica, kao ni većinu njegovih
vojnika, nije krasila visina već su im tijela bila
sazdana od tvrdih mišića.
Rezignirano je odmjerio zatvorenika.
“Hoćete li mi konačno reći vaše ime?” upitao je.
Nije se iznenadio kad mu je zatočenik i ovaj put
uskratio odgovor. Uz to je odbijao pokušaje vojnika
da mu gotovo nago tijelo zaogrnu ogrtačem.
Rezultat toga je bio ogrtač bačen na tlo raskvašeno
od kiše.
“Odvedite ga u sjevernu kulu”, Sir Cedric je naredio
vojnicima i zaputio se prema glavnom ulazu u
središnju građevinu. Uskim stubištem ograđenim
drvenom ogradom popeo se na gornji kat. Sluge su
ispred njega nosili kabao s vrućom vodom. Dvojica
vojnika su u prostoriji koju je koristio kao spavaonicu
unijeli bačvu u koju su sluge ulili vodu.
Ni sat poslije, osvježen i donekle odmoran, zaputio
5
se do prostorija na samom kraju polumračnoga
prolaza. Naišao je na svog zamjenika Howarda koji je
za njegove odsutnosti imao zadatak branjenja utvrde.
“Sir, nije bilo nikakvih izgreda dok ste bili na bojištu.
Stanje s opskrbom hrane je zadovoljavajuće.
Zatvorenik kojega ste doveli je zatočen u kuli. Ispred
vrata sam ostavio dvojicu stražara.” Zamjenik mu je
podnio izvještaj, te je dodao, “Objed će biti gotov
najdalje za sat vremena.”
“Dobro obavljeno. Što se tiče zatvorenika, recite mi
kako je reagirao?”
“Mirno, čak štoviše, usudio bih se primjetiti,
rezignirano”, Howard mu je odgovorio.
“Odbio mi je reći tko je. Taj podatak nisam saznao ni
od preživjelih slugu i zarobljenih neprijatelja. Kako
god, izgleda veoma opasno. Kad bih znao tko je,
možda bih ga mogao pustiti? Opasan je, no pitanje je
je li opasan za nas? Ali s tim problemom ću se
pozabaviti kasnije. Pobrinite se za sve ostalo”,
mrzovoljo je naredio prvom zamjeniku. On mu se
lagano naklonio i bez riječi se udaljio.
*
Sir Cedrica je čekao težak zadatak. Prišao je vratima
prostorije određene za njegova sina jedinca. Otvorio ih
je i ušao u slabo osvjetljenu prostoriju. Stara dadilja je
njegovog prvorođenca pripremala za spavanje.
“Gospodine!” Robert mu je pohitao i uz glasan povik
zastao ispred njega.
Cedric se prignuo i uhvatio ga oko mršavoga struka
te ga podigao do bradatog lica.
“Sine moj, kako si, jesi li čuvao sestru?”
“Dobro sam, a i sestra je dobro. Gospodine, bio sam
6
poslušan”, važno mu je odgovorio sin, a on ga je
glasno poljubio u čelo.
Spustio ga je na pod i pomno ga odmjerio. Za
svojih osam ljeta bio je dobro razvijen. Usprkos
ponosu ipak ga nije mogao dugo gledati. Od
suprugine smrti bilo mu je teško suočavati se s dvoje
djece. Oboje su naslijedili njezine plave oči.
Posramljen valom tuge nježno ga je pomilovao po
kestenjastoj kosi koju je naslijedio od njega.
Napustio je prostoriju poželjevši mu, “Neka te Bog
čuva. Lijepo spavaj”, rekao je zatvarajući vrata, a
onda je pošao do slijedećih.
Jednogodišnja kći Elizabeth od njega nije naslijedila
kestenjastu kosu i oči. Na njegov užas, s jednom
godinom starosti je izgledala poput pokojne majke.
Duboko je udahnuo pripremajući se na najnoviji val
boli. Ušao je i prišao do male drvene kolijevke.
Dadilja je stajala u blizini i zahvalno ga pogledala.
“Gospodaru, upravo je zaspala. Suha je i sita”,
obratila mu se.
Slušao je a da je zapravo nije čuo. Zbog pogleda na
zlatokosu glavu usnule kćeri mu je bilo teško
usredotočiti se.
Pred očima je vidio prizore kako je poslije
nesretnog pada iz polomljenih kola njegova
obožavana supruga imala težak i preuranjen porod
kojeg nije preživjela. Znao je da dijete nije snosilo
krivicu za majčinu smt, ali unatoč tome nije se
mogao natjerati da je zavoli. Nije znao što bi s
djevojčicom kojoj je bila potrebnija majka od oca.
Naglo se okrenuo i napustio prostoriju.
Kako je krenuo stazom beznađa, odlučio se za još
7
jednu posjetu.
U maloj komorici uz debele zidine na samom kraju
prolaza dao je smjestiti strankinju koju su njegovi
vojnici neposredno pred odlazak u bitku izvukli iz
nabujale rijeke.
“Martha, kako je?” upitao je sluškinju koja mu je
otvorila vrata.
“Gospodaru, slabo jede, ne govori, a bojim se i da ne
spava dobro. Samo sjedi na klupici uz prozor i gleda
negdje... Bog zna gdje”, starica mu je pobožno
odgovorila.
“Nisi saznala tko je?”
“Nisam”, potišteno mu je odgovorila i svoje
naborano lice okrenula prema neobično lijepoj ženi
tamnosivih očiju. Lijepu glavu joj je ukrašavala duga
tamna kosa. Kad su je donijeli na sebi je imala
potrganu sivu haljinu i lanac s medaljonom. Nije
mogao ne primjetiti kako joj je Martha odjenula jednu
od haljina njegove pokojne supruge. Od pogleda na
smeđu haljinu srce mu je proparala bol. Nesretnica je
lijevom rukom čvrsto obuhvatila medaljon. Nije
mogao podnijeti izgubljen pogled strankinje s kojom,
također, nije znao što bi.
Napustio je prostoriju i krenuo natrag do stepeništa.
Umjesto silaženja popeo se i krenuo do stražara.
Glavom im je dao znak neka otvore vrata.
Ušavši u polumračnu prostoriju, malodušno je
odmjerio polugolog zatvorenika.
“Niste mi neprijatelj. Nažalost ne znam predstavljate
li opasnost za mene i stanovnike ove utvrde. Kako bi
bilo da prestanete sa šutnjom i odgovorite mi na
pitanje, tko ste i odakle ste?” tiho ga je upitao.
8
 Gorostas je trznuo glavom i s tim pokretom je
odmaknuo vranu prosijedu kosu od markantnoga
lica. Na domaćinovo lice je fiksirao prodoran pogled
neobično svijetlosivih očiju. Zbog preplanulog lica i
tamne kose, oči su mu uz prodoran pogled isijavale
hladnoću od koje su (Cedric je bio siguran) slabićima
klecala koljena. Na njega su djelovale rezignirajuće.
Zabrinuto je odmjaravao još jednu osobu s kojom
nije znao što bi. Potaknut takvim mislima, tiho je
gunđao, “Odbijate govoriti. Niste sami takvi. Ne
govori ni žena koju su moji vojnici prije nešto više od
dva mjeseca izvukli iz rijeke. Ne znam tko je, ni
odakle je, a ni koga trebam obavijestiti da je živa.
Zapravo, jedva je živa. Zatekao sam je kako sjedi i
rukom stišće medaljon. Pogled joj je prazan, ne jede,
ne spava i ne govori. Što da radim s vama?” Okrenuo
se s namjerom da izađe iz prostorije.
“Žena... kakve su joj boje oči i kosa...?” zatvorenik
mu se obratio drhtavim glasom.
“Vaše ime!” nehotice je povisio glas.
“Kako izgleda medaljon?” Škot je zagrmio i
zatresao lancima.
Stražari su brzo ušli u prostoriju.
Gospodar ih je ošinuo pogledom i izderao se. “Van,
donesite vodu za pranje i nešto odjeće”, naredio im
je. Sačekao je da se udalje, zatim je strogo pogledao
zatvorenika. “Odgovoriti ću vam kad mi se
predstavite.”
“Campbell, Durstan!” bijesno mu je odgovorio.
“Nisam vidio medaljon. Žena ima dugu tamnu kosu
i tamnosive oči”, tiho mu je odgovorio.
Campbellovo tijelo se napelo. Za osobu koja je
9
dugo bila okovana, naglo je ustao i poskočio prema
njemu. Lanci su ga zaustavili na korak udaljenosti.
Bijesno je siktao pokušavajući otrgnuti okove od zida.
“Smirite se i dajte mi riječ da nam niste neprijtelj.
Kad se operete, odjenete i najedete otpratit ću vas do
žene. Možda se pokaže da je poznajete. Dakle?”
“Odmah! Odmah je želim vidjeti!” Škot je ponovno
zagrmio.
“Niste mi dali riječ”, strogo ga je opomenuo Cedric.
“Dajem vam riječ. Niste mi neprijatelji”, bijesno mu
je uzvratio.
“Dobro. Naredit ću da vam se skinu okovi”, izlazeći je
dodao, “Poslije jela.”
Ispratila ga je bijesna dernjava koja je prestajala
kako se udaljavao prema stubištu. Naviknut davati
prednost dužnostima, zaputio se u veliku dvoranu gdje
im je bila servirana večera. Izdao je naredbe glede
zatvorenika i prionuo jelu.
Poslije večere se vratio na kat i naredio da mu Škota
dovedu bez okova.
Pred vratima prostorije gdje se nalazila žena sačekao
je njegovo pojavljivanje. Zapanjila ga je promjena u
Škotovu izgledu.
Pred njim je stajao izniman muškarac. Usprkos
bradatog lica i upalih očiju bilo mu je bjelodano jasno
kako pred njim stoji izuzetno opasan gorštak.
Vojniku je dao znak neka im otvori vrata. Propustio
je Škota i ušao za njim. Zatvorio je vrata i šokirano
zastao.
“Aislin”, prostorijom se razlijevao Škotov prigušeni
jauk. Zateturao je prema ženi koja se okrenula i prazan
pogled spustila na muškarca koji je pred njom pao na
10
koljena. Uhvatio joj je ruke i prinio ih k licu. “Aislin."”
“Durstan”, ženin šapat je bio jedva čujan. Škot ju je
povukao prema sebi i snažno zagrlio. Opetovano je
ponavljao ženino ime. U jednom trenutku se
okrenuo i pogledao domaćina.
“Moja supruga Aislin. Živa je, živa. Zahvaljujući
vama. Vaš sam dužnik”, ganuto je govorio. Ustajući,
nježno je podigao suprugu s drvene klupice i položio
je na ležaj.
“Mislio sam da su ih oboje ubili”, očajnim glasom
je objašnjavao Cedricu.
“Oboje?” on ga je oprezno potaknuo da mu
objasni. Oko srca ga je zazeblo bojeći se kako je riječ
o djetetu.
“Sina. Moji vojnici su ga odnijeli kući. Bio je živ, ali
ozljede nikako nije mogao preživjeti. Moja supruga
je skočila u rijeku i na taj način pobjegla onom
prokletniku. Vaša je krivica što je izbjegao moju
osvetu”, žestoko je završio.
“Izbjegao je i moju. Prokletnik je umro pri padu na
vlastiti kolac zaboden u opkopu!” bijesno mu je
uzvratio Cedric, a onda nešto mirnije dodao, “Možda
vam je sin ipak preživio.” Istog trenutka se pokajao.
Zbog brzopletosti njegove nesmotrene izjave, žena
je podigla glavu i pogledala ga s mnogo nade.
“Garwin, moje dijete. Durstan, ostavi me i potraži
nam sina”, plačno ga je molila. Kimnuo joj je i
pažljivo ju pokrio.
“Poslat ću vam još pokrivača. Potražite me u zoru”,
domaćin mu se tiho obratio napuštajući prostoriju.
Škot je idućega jutra odbio njegovu ponudu da sa
sobom kao pratnju povede nekoliko njegovih
11
vojnika. “Sam ću se lakše i brže probijati kroz planine.
Sukobi s obje strane granice i dalje bjesne. Do moga
povratka zaštitite moju suprugu. Zahvalan sam vam na
svemu”, riječi je popratio snažnim rukovanjem.
Cedric je gledao kako se Campbell spretno smješta
na snažnoga konja kojega mu je dao, zatim im je
mahnuo rukom i odjahao prema sjeveru.
*
Tjedne do njegova povratka, gospa Aislin je
uglavnom provodila sa Sir Cedricovom djecom.
Pogotovo s kćeri Elizabeth.
Prema djevojčici se ponašala kao da joj je majka.
Za jedne od rijetkih prigoda kad se odazvala
Cedricovom pozivu da zajedno objeduju, ispričala mu
je mnogo toga o sebi i svojim obiteljima.
“Moja baka i majka su bile poluškotlanđanke. Iako se
moja majka udala za Engleza, njegovi roditelji su je
poslije sinove smrti poslali u Škotsku. Oni je nisu htjeli,
te su je vratili natrag. Za suprugu je uzeo mladi
Engleski vitez koji je dobio zadatak uspostave primirja
između naselja s obje strane granice. U prilog mu je
išao brak sa ženom škotskoga podrijetla. Poginuo je
prije sinova rođenja. Njegova obitelj je zadržala
dječaka, a nju su poslali preko granice. Prilikom
zaustavljanja u jednom od naselja upoznala je moga
oca. Bio je najstariji sin velike obitelji MacDuuf. Otac
mi je poginuo kad sam imala dvanaeset godina. Majka
je umrla godinu ranije, te me obitelj vratila u Englesku
polubratu Alanu koji je, u to vrijeme, poslije djedove
smrti zauzeo poziciju glave obitelji. On me zadržao i
pobrinuo se za moj odgoj. Želio me pripremiti za udaju
u neku od engleskih obitelji u njegovu susjedstvu.
12
Sudbina je odredila drugačije. Za jedne posjete
Visočju, upoznala sam mog supruga. Brat ga je
poznavao otprije i veoma ga cijenio. Stoga nam je
dopustio sklapanje braka. Bog nas je blagoslovio s
dvojicom sinova. Starijemu Gordonu je dvanaest
ljeta, a mlađemu Garwinu..., jao nadam se da je
preživio.” Zajecala je.
Cedric je nemoćno promatrao shrvanu majku.
Njezine suze su mu izazivale bol.
Sluškinji je dao znak neka im priđe. Na rukama je
držala njegovu kći. Lijepa gospa je od nje uzela i
nježno je smjestila u svoje naručje. Lice joj se ozarilo
od pogleda na djevojčicu.
“Gospo, do groba ću vam biti zahvalan što se
prema mojoj kćeri ponašate poput majke”, tiho joj
se obratio.
Gospa Aislin je jednom rukom obrisala suze, a
drugom je pridržavala veselu djevojčicu.
“Divna je. Pravi mali anđeo. Sigurno ćete pomisliti
da sam luda ako vas pitam mogu li je odnijeti sa
sobom?”
Nije se začudio takvoj želji lijepe gospe.
Poslijednjih noći i sam se pitao bi li se mogao odreći
kćeri i predati je na odgoj ovoj nježnoj majci. Iz
dubine grudi mu je pobjegao težak uzdah. Nesvjesno
je odmahnuo glavom, ustao je i napustio prostoriju.
Nije znao kakve je boli svojim odbijanjem zadao
lijepoj Škotlanđanki. Ona je grlila i ljubila prelijepu,
veselu djevojčicu.
“Jao anđele, kako bismo te voljeli. Bila bi naša
ljubljena kćerkica. Anđele moj mali, kako ću te
ostaviti? Garwine dijete moje. Durstane, mužu moj
13
donesi mi dobre vijesti. Jao! Jao!” kukala je na sav
glas. Nije se obazirala na sluškinju koja je strpljivo
stajala u blizini.
Te noći nijedno nije dobro spavalo. Aislin je strepila
zbog približavanja povratka njezina supruga. Umirala
je od brige i neznanja što joj je sa sinom. S druge
strane domaćin je strepio zbog neizvjesne budućnosti.
Brinuo se zbog činjenice što nije imao bliže rodbine
kojoj bi, u slučaju svoje smrti, mogao povjeriti brigu o
djeci. Nitko od daljnjih rođaka mu nije ulijevao
dovoljno povjerenja za tu dužnost. Zbog gospinih riječi
počeo je razmišljati kako bi, možda, mogao zamoliti
Škota da, u najgorem slučaju, prihvati dužnost
zaštitnika njegove djece. Pogotovo malene kćeri.
Poslije nekoliko dana, Campbellov povratak i dobre
vijesti su unijeli živost u inače sumorno zdanje.
“Živ je. Naš sin je preživio. Slab je, ali će se, sad kad
zna da si i ti preživjela, sigurno brže oporavljati”,
Campbell je rekao supruzi.
Aislin mu je ponešena veseljem izložila svoju želju.
Naime, željela je zaručiti njihova sina i domaćinovu
kćer.
Želeći udovoljiti supruzi i na taj način iskazati
zahvalnost Sir Cedricu, iznio mu je njihovu molbu.
“Moja supruga je izrazila želju da nam vaša
anđeonska kći bude snaha. Naravno, u slučaju da joj
za supruga odaberete Engleza, vi ćete imati
mogućnost poništavanja zaruka.”
“Zbog iskazane brige vaše poštovane supruge i sam
se sve češće pitam kakva budućnost, u slučaju moje
pogibije, čeka moju djecu. Doista bih vam bio zahvalan
kad bi se u takvoj situaciji mogli naći pod vašom
14
zaštitom. Pristajem, dajte mi ruku da rukovanjem
zapečatimo dogovor”, zamolio je Škota. On mu je
snažno stisnuo ruku i zadovoljno kimnuo.
“Kao zalog našega dogovora ostavit ću vam
obiteljski prsten. Dobio sam ga kad sam od oca
preuzeo poglavarsku dužnost. U slučaju opasnosti
biti će dovoljno da ovaj prsten pokažete nekome od
Campbella ili nekoga od pripadnika saveza s kojima
smo u prijateljskim odnosima”, objasnio je Campbell
i položio mu prsten na ispruženi dlan.
Cedric je pogledao ugraviranog orla raširenih krila.
Ganuto je kimnuo i prsten stavio na prst.

15
 1.

Visočje, šesnaest godina poslije

Petorica konjanika su s uzvisine pažljivo promatrali

prizor koji se odvijao na suprotnom dijelu proplanka
koji se protezao zemljom Dunnovih.
Grupa Dunnovih jahača, bjesomučno je tjerala konje
pokušavajući dostići jahača koji je još uvijek jahao
izvan dometa njihovih strijela. Jahač je na jednome
konju jahao, a dva osedlana su jednakim tempom
jurila za čelnim. Iako s te udaljenosti nisu mogli vidjeti,
ali bili su sigurni da su konji bili vezani za prvog. Sva
trojica su bili crni kao noć.
“Siroti momak. Dostignu li ga prije nego li izbije na
naš teritorij, sigurno će ga usmrtiti. Šteta konja, izvrsni
su. Božje mi strijele, jure poput vjetra!” crvenokosi,
bradati, polugoli ratnik je oduševljeno ustvrdio. Trojica
sudruga su mu povlađivali snažnim kimanjem. No ne i
srednji jahač, njihov poglavar Gordon. Nepomično je
sjedio na leđima snažnoga sivca s bijelom grivom i
repom. Zahvaljujući oštrom vjetru koji mu je mrsio
nešto dužu crnu kosu, a konju svilenu grivu i rep,
izgledali su kao da su srasli sa zemljom. Prodornim
pogledom svijetlosivih očiju je pratio napredak
progonjenog jahača. Na njegovom četvrtastom licu
oštrih crta nije se pomaknuo ni jedan mišić. Njegovim
vojnicima je jedina naznaka emocija na poglavarevom
licu bila vidljiva po čvrsto stisnutim ustima.
U trenutku kad se jahač spretno prebacio na
16
najbližega, odmornijeg, konja bljesnule su mu
neobične svijetlosive oči. Mišići na licu su mu
zadrhtali. S pola uha je slušao oduševljene
komentare svojih vojnika.
“Božje mi strijele, pobjeći će im!”
“Neće, pogledajte tamo!” Jedan od njih je prstom
pokazivao prema šumarku odakle se pojavio jahač.
“Onaj prokletnik se pojavio kao da je iz zemlje
iznikao!”
“Auh! Eno još trojice! Presijeći će mu put!”
Njihov vođa je bez riječi usredotočeno promatrao
kako se mladić okreće, naopako sjeda i svejedno
bjesomučno nastavlja jahati. Trenutak poslije
odaslao je strijelu koja je pogodila najbližega
prognitelja. Slijedeća je pogodila i iz utrke izbacila još
jednoga progonitelja. Time je zbunio preostalu
dvojicu koji su zastali s očitom namjerom čekanja
veće skupine. Za to vrijeme mladić se u trku spretno
prebacio na poslijednjega konja. Nezaustavljajući se
nastavio se približavati podnožju uzvisine odakle su
ga oni promatrali.
“Mladac će im pobjeći! Da mu krenemo u susret?”
najstariji upita vođu.
Gordon je podigao ruku i time im naredio neka se
pokrenu.
Sjurili su se niz padinu. Zaobišli su kamenu izbočinu
i zaustavili se na otprilike dvjestotinjak metara od
nevidljive granice dvaju lena. Tek što su se zaustavili,
jahač je prešao granicu. Pogonitelji su se bijesno
psujući zaustavili izvan dometa njihovih strijela.
Strani jahač je počeo usporavati, te se zaustavio na
oko pedesetak metara od njih. Vođa je poput svojih
17
pratilaca radoznalo odmjeravao neobično niskoga
jahača. Iako mu zbog nisko navučene kapuljače od
ogrtača nisu vidjeli lice, pretpostavili su da je riječ o
veoma mladom dečku.
*
Bježeći pred progoniteljima, Elizabeth je na
udaljenom brijegu vidjela petoricu jahača koji se,
očigledno, nisu željeli umiješati. Zahvaljujući rukom
iscrtanom zemljovidu, bila je sigurna da se zemlja
Campbella nalazila ispred nje. Stoga se nadala da su u
pitanju njihovi vojnici. Kad su se pojavili iza stjenovitog
hrbta, obradovala se prepoznavši Campbellov kockasti
uzorak od tartana.
Zaustavila se i zamahnula rukom iza sebe. Njezini
dobro dresirani konji su se na taj znak pomaknuli
jedan iza drugoga. Jahači ispred nje su imali pogled
samo na prvoga konja na čijim leđima je sjedila.
Rukom u kožnoj rukavici je blago potapšala vrat svoje
ljubljene Down. Uspravila se i desnom rukom
odgurnula kraj ogrtača otkrivajući maramu istkanu
istim uzorkom kao i njihove marame. Kako je u isto
vrijeme podigla glavu imala je dobar pogled na jahača
u sredini. On je u trenutku kad je rukom odgurnula rub
ogrtača pokrenuo veličanstvenoga sivca. Dojahao je i
zaustavio se na razdaljini od desetak konjskih koraka.
Elizabeth je šokirano buljila u neobično svijetlosive
oči na tamnoputom licu crnokosog vlasnika. Šok je nije
napustio niti kad je pogledom polako kliznula niz
njegov impresivni stas. Gornji dio tijela mu je bio nag.
Zbog nelagode je osjećala kako joj lice oblijeva
rumenilo. Usprkos toga nije odoljela potrebi, te je
pogledom kliznula niz njegove mišićave grudi
18
pokrivene rijetkim crnim maljama koje su se
sužavale prema kožnatom pojasu. Preko širokog,
lijevog ramena i golih grudi imao je prebačenu
maramu kockastog uzorka. Za trenutak je spustila
pogled promatrajući maramu koju je dobila od brata
kad joj je naredio da mora otputovati kod
Campbella. Pažnju je ponovno posvetila promatranju
opasnog gorštaka. Zamijetila je kako mu je kraj
marame zataknut za smeđi opasač kojim mu je bio
stisnut kilt. Za opsačem su mu bili pričvršćeni mač i
nož. Nabrani kilt mu je pokrivao bedra. Od dijela
golih nogu na kojima je imao kožne čizme smeđe
boje, vidjela je samo snažna koljena. Na kockastom
uzorku kilta i marame najviše se isticala modra boja.
Trgnula se kad se ponovno počeo približavati.
Obuzeta panikom izazvanom strahom, nehotice je
nogama stiskala kobilin trbuh. Zaboravila je koliko je
njezina miljenica bila osjetljiva. Down se propela i
glasno zanjištala.
“Mir, mir ljepotice moja”, tiho je umirivala i rukom
joj gladila nemirne uši.
Kako se vođa nastavio približavati zbog blizine
njegova pastuha imala je problem s umirivanjem i
ostale dvojice konja, Apolona i Pegaza. Odahnula je
kad se zaustavio i nemarno položio dlan na jabuku
sedla i pronicavo je proučavao uvjeren da je u
pitanju bio jahač.
Razmišljanje o opasnostima što ih je otrpjela
putujući prema zemlji Cempbella, pomagalo joj je
kako bi hrabro mogla ukrstiti pogled s opasnim
vođom. S obzirom da je netremice promatrao
hladnim neobičnim očima, zlurado je razmišljala
19
kako bi progonitelji reagirali kad bi saznali da ih je
pobijedila djevojka. A k tome još i gorštacima
omražena Engleskinja. Zamalo se nasmijala. Spriječio
ju je oštar glas od kojega se zamalo stresla.
“Tko ste vi? Odakle vam naša marama?” vođa je
hladno upitao opasno suzivši oči.
Za trenutak je sledio njegov opasan pogled. Pribrala
se i umjesto odgovora iz džepa je izvadila prsten i
snažno ga bacila prema njemu. On ga je spretno
uhvatio i zapanjeno pogledao. Ponovno je ošinuo
hladnim pogledom.
“Zovem se Elizabeth. Kći sam pokojnoga gospodara
Newcastlea.”
“Engleskinja!” gorostas je zagrmio.
Usprkos njegovom neuljudnom ponašanju nije se
dala zastrašiti. Uostalom, njezino dugo i naporno
putovanje nije smjelo biti uzaludno. Otac i brat su joj
bili uvjereni da će im u slučaju potrebe Campbelli
priskočiti u pomoć. Stoga je bila odlučna ne dopustiti
ovom divljaku da je zaplaši.
Na njezin užas i njegovi pratioci su jednako
gromoglasno i podrugljivo komentirali činjenicu što je
žensko.
“Užas! Žensko i još prokleta Engleskinja!” Ostali su
bijesno protestirali.
Zanemarujući njihove bijesne ispade, polako je
skinula kapuljaču. Dostojanstveno se uspravila i malo
odgurnula sivu vunenu kapu. Zbog debljih rukavica
pod kapu je nespretno pokušala ugurati nekoliko
pramenova svijetle kose. Hladno ih je odmjerila i
polako potjerala konje prema njima. Kako se
približavala prestali su s protestiranjem. Svi osim vođe
20
su zapanjeno buljili u njezine plave oči i pramenove
svijetle kose. Vođa je izgledao kao da se okamenio.
Kako mu je i konj mirno stajao ne bi se začudila da se
doista radilo o skulpturi isklesanoj od kamena.
Nije moguće! U vođinu umu je vrištao sotonski
glas. Bez riječi je okrenuo konja. Podignutom rukom
je ostalima dao znak za pokret.
Elizabeth ih je bijesno odmjerila. Nije očekivala
oduševljenje, ali ni ovakvo neuljudno ponašanje
polugolih barbara. Umjesto pristojnog pozdrava i
predstavljanja, okrenuli su se i odjahali ostavljajući je
iza sebe. Jedino što joj je preostalo bilo je da polako
jaše za onima po čiju je pomoć došla. Konji su joj bili
umorni i nije ih htjela dodatno umarati. Bijesnim
pogledom je šibala gola leđa neljubaznih, navodnih
prijatelja. Natrag se nije smjela vratiti, a naprijed joj
se nije mililo nastaviti. Pred dvojbom je prevagnula
ljubav i briga prema konjima. Ostalo joj je samo
malo zobi, a zbog njihova ponašanja se nije smjela
zaustaviti i dopustiti konjima da se pogoste sočnom
travom. Bila je spremna na gladovanje, ali ne i na to
da njezini konji bespotrebno gladuju. Stoga ih je
slijedila tempom kojim su joj konji mogli galopirati, a
da ne popadaju od napora.
Gordon je usporavao i polako zaostajao iza vojnika.
Okrenuo se i zadovoljno ustvrdio kako ih omražena
Engleskinja slijedi. Jedino što joj je priznavao bila je
očigledna naklonost prema prvoklasnim konjima. Iza
svakoga od tri sedla imala je pokrivene zavežljaje.
Kad se pred kraj dana prebacila na trećeg konja,
ponovno joj je odao priznanje zbog ponašanja prema
izvanrednim životinjama. Oni, a ne ona, bili su razlog
21
što je postepeno usporavao tempo.
Elizabeth je svladana umorom gubila vjeru u samu
sebe. Iz svoje domovine je pobjegla pred zlotvorom
što joj je zaprijetio silovanjem. A sad, na zemlji
Campbella, umjesto da se osjećala sigurnom, ona se
osjećala kao da je jahala u pakao. Zamiranje danje
svjetlosti i njihovo zaustavljanje dodatno su je
uznemirili. Bojala se kako su njezina dadilja, a i svi
ostali pretjerivali u opisima gospe Aislin. Odrastala je
uz priče o njezinoj ljepoti i dobroti, a posebno ljubavi
kojom je voljela nju i brata. Zbog očeve hladnoće i
neiskazivanja ljubavi uživala je u slušanju priča o tome
kako ju je spomenuta gospa željela odnijeti sa sobom
svojoj kući. Prije spavanja je zbog usamljenosti i
osjećaja neželjenosti često sanjarila da joj je gospođa
Campbell majka koja ju voli.
Konjsko rzanje je vratilo u surovu stvarnost. Njezini
suputnici su rasedlali konje i prionuli jelu. Zbunjena
zbog izgubljenosti u nemogućim snovima, brzo je
sjahala, rasedlala konje i istimarila ih komadom
vunene tkanine. Poslije toga ih je odvela do potoka
gdje su mogli utažiti žeđ.
Osjećajući se sigurnom sa svojim konjima, kleknula
je i skupljenim dlanovima zahvatila ledenu vodu te se
umila. Cijelo tijelo joj je zaudaralo na vlastiti, ali i
konjski znoj. Cijeli dan je jahala, a dobar dio i bježala
pred progoniteljima. Osjećala je kako joj se odjeća
slijepila uz oznojeno tijelo. Uz to je zbog želje da
izgleda kao dečko, tijelo omotala s nekoliko slojeva
dodatne odjeće kojom je skrivala ženske atribute. O
pranju cijeloga tijela nije se usudila ni sanjati. Ovim
nepristojnim pratiocima nije vjerovala ni koliko je bilo
22
crno pod noktom.
Ustala je i osvrnula se tražeći gdje bi mogla
privezati svoje ljubimce. Oni su svoje vezali tako da
su mogli pasti obližnju travu. Odabrala je donekle
travnati dio podalje od njihovih konja.
Vratila se do hrpe gdje je odložila zvežljaje. Iz
bisaga je izvukla vrećicu s malo zobi. Odnijela je do
konja i podijelila je u tri hrpice. Zadvoljno je
promatrala kako njezini ljepotani jedu. Ispod oka je
pogledala prema Škotima. Na njezinu žalost svi osim
vođe su ležali umotani, spremni za počinak. Vođa je
sjedio na niskom kamenu i netremice je promatrao.
Ona je oprezno promatrala njegovo nepomično
tijelo i hladan pogled svjetlosivih očiju. One su mu
zbog blijedog mjesečeva sjaja isijavale još veću
hladnoću.
Odlučna prikriti strah, hrabro je krenula prema
njemu. Pogled je skrenula prema drugom kamenu na
kojemu se na komadu tkanine nalazio komad kruha,
malo sira i jedna smežurana jabuka. Progutala je
knedlu i hrabro ga upitala, "Za mene?"
Umjesto da joj se konačno obratio, samo je
kimnuo glavom.
Potisnula je potrebu da ga ošine prezrivim
pogledom. Polako je prišla, kleknula pored kamena i
počela jesti. Prekasno se sjetila da nema vode. Na
potoku je zaboravila napuniti mijeh. Sir je bio
veoma tvrd, a i suh. Zalogaji su joj zapinjali u grlu, ali
ih je hrabro gutala.
Gordon je primjetio kako se muči. Iako je imao
mijeh s vodom, nije mu padalo na pamet ponuditi
ga Engleskinji. Bez kapuljače i sive kape koja bi joj
23
skrivala lice, ovako iz blizine uz pomoć mjesečine,
mogao je nesmetano proučavati uzrok, potencijalnog,
problema. Pred njim se nalazila veoma lijepa, prokleta
Engleskinja. Doduše, oči i kosa su joj se po ljepoti
mogle natjecati s njihovim ljepoticama. Dječačko tijelo
bez ženskih oblina nijedan pravi Škot ne bi smatrao
poželjnim. Do noćas nije razmišljao jesu li svi muškarci
voljeli putene obline. On ih je svakako volo.
Zabavljen smijerom kojim su mu plovile misli,
spustio je pogled do snažnih, velikih šaka. Slijedeći
trenutak se prisjetio kako su mu ih ispunjavale
punašne grudi ili obli bokovi putenih žena.
Trgnuo se kad je ustala. Gledao je kako jabuku
sprema u džep, istresa krpu i polako je presavija te je
odlaže na kamen.
“Zahvaljujem vam. Laku noć”, poželjela mu je i
udaljila se prema zavežljajima.
Gordon je ostao sjediti i pažljivo promatrati kako
vadi komade platna. Složila je ležaj, a zatim je uzela
poslijednji komad platna. Jedan dio je prebacila preko
nižega kamena, a drugi je ugurala ispod
improviziranoga ležaja. Sjela je, izula čizmice i ugurala
ih ispod platna. Na kraju se i ona zavukla i uz malo
namještanja bila je spremna za spavanje.
Nastavio je sjediti i mozgati o neobičnoj djevojci.
Nije mu bilo jasno tko i zašto ju je podučavao svemu
ovome čemu je svjedočio? Otac ili netko drugi? S
obzirom da je majčine priče o anđeoskoj djevojčici
slušao samo s pola pažnje, nije bio siguran je li ova
djevojka bila ta djevojčica. Nije se mogao sjetiti je li im
pričala o jednoj ili više djevojčica. Za razliku od majke i
oca, a i djeda, on nije osjećao zahvalnost prema
24
Englezu koji ih je spasio. Za njega je to bila uvreda.
Znao je da bi morao razmišljati o ispunjavanju
obveze zbog očeva i majčina obećanja. No ni uz
najbolju volju nije se mogao natjerati na to. Što se
njega ticalo njihovo spašavanje od mrskoga mu
Engleza je uslijedilo poslije napada drugoga
prokletnika, koji je isto bio Englez. Zbog njega mu je
oskaćen i zamalo usmrćen mlađi brat, a majka je
skokom u rijeku izbjegla silovanje i smrt. Otac mu je
u lov i kažnjavanje prokletoga Engleza krenuo sam.
Zbog takvog poteza je bio uhvaćen, mučen i na kraju
oslobođen od drugoga Engleza.
Od sve te užasne zavrzlame zaprijetila mu je
glavobolja. Tiho je ustao i nečujno se udaljio do
skupine stabala. Umotao se pledom odlučan da se
usprkos blizine omražene Engleskinje pošteno
naspava.
*
Po običaju su ustali u zoru. Gordonovi momci su
bez nepotrebne buke osedlali konje i zajahali ih.
Osvrnuo se prema mjestu gdje je spavala. Prije
nego što je podigao ruku izdajući naredbu za pokret,
glasno se nakašljao.
Gledao je kako odbacuje pokrivač i hitro ustaje.
Duga debela pletenica joj je bila rasčupana, odjeća
zgužvana, a prokletnica mu je svejedno izgledala
lijepo. Smrknuto ju je ošinuo pogledom i dao znak za
pokret.
Elizabeth nije bila sigurna je li bila budna ili je
spavala i imala noćnu moru. Kako god, zgroženo je
gledala kako se divljaci udaljavaju.
“Prokletnici!” glasno je vikala dajući oduška
25
nakupljenomu bijesu.
Osjećajući se malo bolje pokupila je zavežljaje,
osedlala konje i zavežljaje vezala iza njih. Sjetila se
jabuke. Izvukla je nož iz čizmice i podijelila je na tri
dijela. Bez žurbe ih je dala konjima. Odvela ih je do
potoka i sačekala da se napiju. Odustala je od
umivanja. Samo je prstima protrljala oči i umjesto
češljanja kosu je ugurala ispod sive pletene kape koju
je navukla do obrva. Ogrnula se ogrtačem i spretno
uzjahala. Kako su njezini ljubimci voljeli ranojutarnje
razgibavanje, dopustila im je da sami određuju tempo.
Usprkos bijede u što joj se pretvorilo putovanje,
uživala je u brzom galopu. S jedne uzvisine je na
trenutak ugledala mrske joj jahače i tako ocijenila
kojim pravcem je morala jahati.
Do podneva ih je s vremena na vrijeme uspijevala
vidjeti i zahvaljujući tome ne skrenuti s pravca. Nije
znala da je Gordon namjerno usporavao kako bi ih
mogla vidjeti.
Zbog njihova ponašanja nije se mogla oduprijeti
prisjećanju na druge muškarce koji su joj zagorčavali
život. Najvažniji je bio njezin otac. Umro je i trebala bi
mu oprostiti, ali se na to nije mogla natjerati.
Zanemarivao ju je u tolikoj mjeri da je za njegovih
boravaka u utvrdi bila zatvarana u odajama sa starom
dadiljom. S prozora je bijesno ili čeznutljvo promatrala
kako sina odvodi do vježbališta. Poslije takvih
druženja, brat joj je oduševljeno pričao kako je
provodio vrijeme s ocem, a kad je prešao petnaestu i s
vojnicima. Zavidjela mu je na raznim vještinama
kojima su ga podučavali. Potajno je prema njegovim
opisima počela vježbati. Tajna joj je bila otkrivena kad
26
ju je brat zatekao kako vježba s njegovim starim
drvenim mačem. Na njezinu sreću umjesto da joj se
narugao, on ju je počeo podučavati. Ne zato što je
od nje htio napraviti ratnicu, već iz sasvim sebičnoga
razloga. Vježbajući s njom mogao je uživati u
pobjedama. Njoj to u početku nije bilo važno, ali
kako je u nekim disciplinama postajala jako dobra,
brat je znao omalovažavati veoma zlobnim
uvredama. Bez suprostavljanja mu je dopuštala da se
iskaljuje na njoj. Jedino što joj je bilo važno bio je
osjećaj bliskosti kakav ranije nije iskusila.
Kako je odrastala, Robert je smanjivao uvrede i
više se trudio oko poduka s oružjima primjerenijim
njezinoj ženskoj snazi. Dao je izraditi manji luk, a i
samostrel. Isto tako i manje noževe, kao i kratki
laganiji mač. Zbog svega toga ga je slijepo obožavala.
Sve do prošle godine kad ju je želio otpratiti u
Škotsku. Žestoko se opirala napuštanju utvrde. Zbog
neposluha joj je prijetio traženjem podobnog
engleskog kandidata za sklapanje braka. Mjesecima
je umiljavanjem i lukavošću odgađala njegov naum.
Na njezinu žalost, prije manje od dva mjeseca brat
joj je predao zapečaćeno pismo i naredio da se sama
snalazi. Prije odlaska na put, ponovno ju je upozorio
da bi joj bilo najpametnije otputovati k
Campbellima.
Kad je Robert s vojskom zamaknuo iza udaljenoga
brijega jedan od slugu joj je objasnio kamo odlazi.
Užasnula se bratovom bešćutnošću. Bilo mu je
važnije odazvati se nekakvim pustolovima koje su ga
odvodile u daleku zemlju preko mora, nego brinuti
se o imanju i utvrdi.
27
 Ni dva tjedna kasnije, pred utvrdom se zaustavio
njihov susjed, barun Montrosse. Svečano odjeven i s
osmijehom od uha do uha, obznanio joj je da ju je
došao zaprositi. Kao odgovor iz samostrela je odapela
strijelu koja mu je prozujala tik uz lijevo uho. Na
njegove bijesne psovke i prijetnje kako će je uzeti
silom, odgovorila je da bi radije umrla.
Prije nego što je odjahao, brat joj je ostavio desetak
vojnika. Zadatak im je bio da je otprate Campellima.
Naravno, ako se odluči opametiti i odjahati na sjever.
Od njih je saznala da je u odbijenom barunu stekla
zakletoga neprijatelja.
Tri tjedna poslije, obistinilo se njihovo zloguko
predskazanje. Barun Montrosse je pristizao na čelu
dobro naoružane vojske. Zbog prisustva desetak
vojnika koji su s njom stajali na bedemu nije
pokazivala strah. Uši su je boljele od glasnoga
zapomaganja uplašenih slugu. Skupila je malo
hrabrosti i vojnicima naredila da ih tajnim prolazom
izvedu iz utvrde i sakriju u šumi. Prije barunova
dolaska na brzinu je pripremila zavežljaje i osedlala
konje. Odlučila je uzmaknuti tek kad mu kaže što ga
ide. To se pokazalo kao neoprostiva pogreška. Nije
znala da su sa sobom doveli nekoliko zamaskirane
seoske djece. Za odmazdu zbog njezine drskosti, pred
njezinim užasnutim očima dao ih je obezglaviti. Od
užasa se dodatno skamenila kad su njegovi vojnici uz
zlurade komentare na kopljima podignuli dječje glave.
Vrisak je bio jedino što je uspjela iscijediti iz stisnutoga
grla. Obuzeta mržnjom podigla je samostrel i odapela
strijelu. Poslijednji prizor kojeg je vidjela bilo je
njegovo iskrivljeno lice. Do kraja života će žaliti zbog
28
promašaja. Strijela mu je bila zabodena visoko u
lijevoj nadlaktici.
Zahvaljujući tajnom prolazu, pobjegla je odvodeći
najdragocijenije što je imala. Svoje konje. Imala je
sreću da njezin brat nije cijenio kobiline razmažene,
iskvarene, previše mršave potomke (tako ih je volio
opisivati). Jednom je i oca čula kako na isti način
opisuje Apolona koji je bio prvi potomak očeva
ratnoga konja Zeusa i zarobljene kobile. Apolon od
oca Zeusa nije naslijedio robusnu građu vojničkoga
konja. Umjesto toga u naslijeđe je dobio sve što ne
valja od mršave, tankonoge, previše rasplesane
kobile. Kobila bez imena je do očeva odlaska u
poslijednju bitku postala majkom i prekrasnoj
Down. Otac joj je zbog poslijedica ranjavanja iz te
poslijednje bitke umro tri mjeseca prije nego što su
dobili poslijednjega ždrijebca, Pegaza. Izgledao je
poput Apolona. Brat joj je i njega prepustio, a onda
je nekoliko mjeseci poslije, bez njezina znanja
prodao njihovu majku. Ona je to doživjela kao još
jedno u nizu razočarenja. Kobilini potomci su joj i taj
put pomogli u prevladavanju ogorčenosti.
Sumornih misli se oslobodila pažljivo motreći kako
jahači zamiču iza udaljenoga brijega. Nevoljko je
ubrzala tempo.
Jahala je slijedeći petoricu muškaraca koji će je, u
to je bila sigurna, podjednako razočarati. Po položaju
sunca na nebeskom svodu ocijenila je da je iza njih
više od pola dana jahanja.

29
 2.

Gordon je podigao glavu i namršteno promatrao sive

oblake. Zbog mogućnosti jednoga od iznenadnih
pljuskova pojačao je tempo. Želio je da prije proloma
oblaka stignu na sigurno.
Prije nekoliko dana je zbog vijesti o upadima manjih
skupina jahača s drugih lena, odlučio osobno krenuti u
obilazak granice. Problemi su bili riješeni, i da nije bilo
ovog nesretnog susreta s omaraženom gospom, bio bi
zadovoljan. Susjedima je na suptilne načine dao do
znanja da neće tolerirati neovlaštene upade na svoj
leno.
Krajem dana je namirisao kišu. Srećom su u tom
trenutku bili nadomak uzvisine s koje su mogli vidjeti
utvrdu i naselje koje se protezalo s obje strane padine
nadomak jezera.
Na trenutak se zaustavio i zaljubljeno promatrao
prizor ispred sebe. Da ga je netko upitao što je najviše
volio ne bi znao odabrati. Bistro plavetno jezero,
udaljene planinske vrhunce, kamenu uzvisinu na kojoj
su izgradili čvrsu utvrdu ili pitome travnate brežuljke
koji su se unedogled protezali s obje strane jezera.
Zatvorio oči i duboko udahnuo mirise domovine.
Otvorio ih je i okretanjem glave pogledao prema
jahačici koja je zaostajala nekih dvjestotinjak metara.
Osjetio je kako mu se u stomaku ugnjezdio čvor.
Nesvjesno je stisnuo čeljust i potjerao konja. Njihovi
konji su bili naviknuti svladavati strmi silazak do
30
kamenoga mosta koji se protezao preko uskoga
ždrijela kroz koji se obrušavala voda manje riječice.
Na suprotnoj strani su konji morali savladati jednako
strmo penjanje do uskog platoa ipred spuštenog
drvenog mosta.
Konja je zaustavio na samom rubu klisure i na taj
način propustio svoje vojnike. Zadržao se na tom
mjestu promatrajući kako Engleskinja spretno
usmjerava konje prema mostu. Podjednako spretno
ih je usmjeravala da se penju prema ulazu u utvrdu.
Razočaran što nije imao prigodu vidjeti je kako
pada s konja, nezadovoljno se uputio u dvorište gdje
je sjahao i predao konja malom Johnu. Iz svima
nepoznatih razloga Gordonov konj Garth nije
podnosio odrasle muškarce, ali je zato mirno
dopuštao dvanaestogodišnjem Johnu da se brine o
njemu.
Stojeći na mjestu gdje je sjahao, Gordon je
promatrao kako mu mrska jahačica oprezno prilazi.
Zaustavila se malo podalje od njega i spretno
sjahala. Istog trenutka je uhvatila uzde od sva tri
konja i povela ih prema konjušnici.
“Gospo, predajte konje konjušarima i dolazite
ovamo!” zagrmio je za njom.
No ona ga je odlučila ignorirati. Uostalom, on je
nju ignorirao od prvoga trenutka. Zbog odvratnog
ponašanja nije osjećala dužnost poslušati ga, te je
nastavila voditi konje.
Gordonu je to bilo previše. Izgubio je strpljenje.
U nekoliko dugih koraka joj je prišao, zgrabio je i
divljačkim pokretom prebacio preko desnoga
ramena. Lijevom rukom joj je sputao noge i krenuo
31
prema kamenim stepenicama. Preskačući po dvije
odjednom, ušao je i unio ju u unutrašnjost maračnoga
hola.
Nimalo nježno je zbacio s ramena.
Elizabeth je nesigurno doskočila na pod zbog čega se
teškom mukom zadržala na nesigurnim nogama. U
ušima joj je bubnjao, što od bijesa, što od krvi koja joj
se slijevala u glavu. Najgore se osjećala zbog reakcije
vlastitoga tijela priljubljenog uz njegovo, tvrđe od
granita. Poludjela je i zbog izdajničkog rumenila te ga
je bijesno udarila u grudi i u isto vrijeme šibala
ubojitim pogledom.
Takva njezina reakcija ga je u prvom trenutku
šokirala, a onda je u njemu izazvala provalu gnjeva.
Nije ju zadavio na licu mjesta samo zahvaljujući
godinama vježbanja samokontrole.
“Ulazi!” zagrmio je služeći se njezinim jezikom.
Snažno joj je stisnuo ruku i povukao je uvodeći je
kroz ogromni otvor u slabo osvjetljenu dvoranu.
Što od bijesa, a što od slaboga svjetla Elizabeth nije
vidjela stepenice, pa je gubeći ravnotežu pala na
njegova gola leđa. Prokletnik je zastao i okrenuo glavu
šibajući je ubojitim pogledom. Snažno je povukao tako
da se zanjihala i našla se odgurnuta niz preostale
stepenice. Da je i dalje nije držao za ruku, vjerojatno bi
se opružila po kamenom podu. Ponovno se zanjihala
pokušavajući povratiti ravnotežu. Grubijan joj je
divljački zgrabio desno rame i tako je umirio. Od bola
u ramenu joj se presjekao dah, a na oči su joj navrle
suze. Hrabro ih je progutala i nekoliko puta trepnula.
Gurao ju je na suprotnu stranu duge prostorije.
Zahvaljujući rasplamsanoj vatri i sjaju dviju uljanica, taj
32
dio je bio nešto malo bolje osvijetljen.
Pustio ju je kad su se približili na nekoliko koraka
od dvojice starijih muškaraca. Obojica su imali sijedu
kosu, ali samo jedan svijetlosive oči. Nije samo zbog
boje očiju bilo očigledno da je u rodu s barbarinom
koji ju je dovukao ispred njih. Zapazila je sličnost i u
građi tijela i ubojitom pogledu. Smušeno je gledala
kako hvata dobačeni prsten. Okrenula se kako bi
prezrivim pogledom barbarinu do sebe dala do
znanja što misli o njegovu ponašanju. Umjesto
nepristojnog vođe gledala je u polumračni izlaz.
Zapanjila se zbog njegovog brzog i nečujnog izlaska.
Ponovno se usredotočila u njegovu stariju inačicu.
“Engleskinja? Barunova kći?” oprezno ju je upitao
obraćajući joj se njezinim jezikom s veoma jakim
naglaskom. Drugi muškarac ju je bijesno odmjerio.
Stiskala je šake pokušavajući potisnuti potrebu da
na sav glas zaurla. Umjesto toga mirno je
progovorila. “Da. Ja sam Elizabeth, gospa Merton.
Jeste li vi poglavar Durstan?”
“Durstan je bio moj pokojni sin. Sadašnji poglavar
je moj unuk Gordon. On vas je dopratio”, hladno joj
je odgovorio.
“Bože moj. Molim vas, recite mi da je gospa Aislin
živa i zdrava”, očajno ga je zamolila. Sa strepnjom je
očekivala njegov odgovor.
Pogled mu je bio još hladniji, a njegov odgovor ju
je prenerazio. “Umrla je nekoliko mjeseci poslije
njega. Kasno je.” Pokretom ruke je nekome dao
znak.
Elizabeth je po kratkim užurbanim koracima
zaključila da im se približava ženska osoba.
33
 “Agnes, otprati gošću do spavaonice. Gospo, Agnes
govori vaš jezik”, izvijestio ju je okrećući joj leđa.
Zbog njegovog hladnog ponašanja razmrvile su joj se
i poslijednje mrvice nade. Okrenula se ponosno
uzdignute glave i hladno odmjerila plašljivu ženu od
nekih tridesetak godina.
Agnes joj se naklonila i tiho je zamolila, “Molim vas,
slijedite me.” Sačekala je da gošća prva krene prema
vratima.
Prolazeći pored smeđooke žene, Elizabeth je zapazila
da je na glavi imala smeđu maramu vezanu ispod
brade. Pažljivo ju je odmjerila. Agnes je bila njezine
visine, ali punije građe i očigledno mnogo snažnijega
tijela. To je zaključila zbog snažnih nadlaktica koje su
joj kao i ostatak ruku bile pokrivene tankom košuljom
prljavo bijele boje. Nabrana suknja koja joj je sezala do
niskih peta kožnatih čizmica je bila istkana od vune s
uzorkom njihova tartana. Preko ramena je bila
zaogrnuta maramom čija je dva kraja ukriž zataknula u
široki prepleteni pojas modre boje. S njezina lica
četvrtastih crta su je sramežljivo promatrala dva topla
smeđa oka. Užas zbog očigledne neželjenosti za
trenutak joj je ublažila toplina što je izvirala iz očiju
ove žene. Poslušala ju je i dopustila joj da je otprati na
gornji kat.
Kamene stepenice su je podsjetile na njezin, sad je
bila sigurna, zauvijek izgubljeni dom. Bile su
postavljene s lijeve strane i veoma uske. Galerija je
bila široka jedva dva koraka.
Agnes joj je pokazala rukom niz polumračni prolaz.
Negdje po sredini joj je otvorila teška drvena vrata i
propustila je u unutrašnjost oskudno namještene, ali
34
čiste sobe. Na sredini prostorije srednje veličine
nalazio se ležaj. Začudila je njegova veličina. Po
ležaju koji je bio predviđen za dvoje, zaključila je da
joj je dodjeljena bolja spavaonica. Bar je tako bilo
kod njih u njihovoj utvrdi. Uz poduku domaćice,
gospođe Hicks, Elizabeth je slične prostorije nudila
pripadnicima plemstva kad bi im u rijetkim prilikama
dolazili u goste. Uz kameni zid lijevo od ležaja
nalazila se drvena škrinja. Iako od grubo istesanih
dasaka, na poklopcu je imala izrezbaren veoma lijep
ukras u obliku pletera od svežnjeva žita. Prišla je i
malo se sagnula. Nije odoljela potrebi da ga pomiluje
prstima. Zasmetale su joj muške prevelike rukavice
te ih je skinula i ponovno, golim prstima pomilovala
ukras.
Nije vidjela kako je Agnes blagonaklono
promatrala. Po izgledu ove čudne osobe teško joj je
bilo povjerovati da je bila riječ o djevojci. Čuđenje joj
se pojačalo kad je odbila dopustiti da joj pomogne u
razodijevanju.
“Sama ću. Molim vas, mogu li dobiti vode za
pranje. Danima se nisam oprala.”
Kao da su je čuli kroz još uvijek širom otvorena
vrata ušla su najprije dvojica muškaraca unoseći
njezine zavežljaje. Mrzovoljno su je odmjeravali i bez
riječi napustili prostoriju. Isto se dogodilo i s trojicom
koji su unijeli drveno korito i dva kabla vruće vode.
Njihov odlazak je popratila hladnim pogledom. U
ovom negostoljubivom domaćinstvu preostalo joj je
samo njezino dostojanstvo prožeto nepokolebljivim
ponosom.
Kad je Agnes zabravila vrata, Elizabeth je spretno
35
započela s razodijevanjem.
Zbog višeslojne odjeće kojom je prikrivala žensko
tijelo, Agnes je zapanjila hrpa koju je odložila na
drvenu škrinju. Još i više što je pred njom odjednom
stajala veoma lijepa, mlada djevojka. Odjevena samo u
košuljicu dugu do pola bedara i sa svijetlom kosom
koja joj je spletena padala do dna stražnjice, Agnes je
imala dobar pogled na lijepo oblikovane noge, oble
bokove, tanak struk i čvrste grudi srednje veličine. Kad
je podigla pogled zapanjile su je i gospine
nebeskoplave oči obrubljene dugim crnim
trepavicama. Očaranost je povećao i nježan osmijeh
rumenih usana što su otkrivale fine bijele zube.
“Agnes, jeste li i vi Campbell?” upitala je Elizabeth.
“Jesam, zapravo moja majka je bila”, zbunjeno se
ispravila. Lice joj se osulo rumenilom koji je Elizabeth
protumačila kao sram. Zbog toga je nije podrobnije
ispitivala o pravom značenju onoga što je rekla.
“Gospo, mogu li vas nešto upitati?” stidljivo joj se
obratila Agnes.
Kimnula joj je osjećajući poriv da se svidi bar ovoj
ženi.
“Zašto ste povojima stisnuli... grudi?”
Elizabeth je zbog još jačeg crvenila njezina lica
pretpostavila da joj je osjećaj neugode velik kao i
radoznalost. Suzdržala se od glasnog smijeha. Sirotica
joj je izgledala kao da bi najradije pobjegla u mišju
rupu.
“Putovanje u zemlju Campbella je bilo veoma dugo.
Po kazivanju mog pokojnog oca, a prije nekoliko
mjeseci i brata, znala sam da ću jahati teritorijem
nekih drugih klanova. Mislila sam da ću imati manje
36
problema ako budu mislili da sam mladić, a ne
djevojka. Uzela sam u obzir i moje divne konje. Zbog
toga imam ovoliko oružja.” Rukom je pokazala
samostrel, tobolac sa strelicama, tri noža, kratki mač
i dva biča. Ponovno je pogledala zapanjenu Agnes i
nastavila s objašnjavanjem. “Kod nas u Engleskoj isto
ima onih koji žele moje konje, ali i mene. Prije nego
što sam krenula na put naša utvrda je bila
napadnuta. Napadač je želio mene, ali i njih.”
Uzrujana od nesretnih prisjećanja naglo se okrenula i
prelazeći prostoriju prišla do maloga prozora s
kojega je bio uklonjen drveni kapak. Izgubljena u
tužnim mislima na uzaludnost putovanja, nije
zamijetila kako teški sivi oblaci zamračuju nebo.
Ubrzano su gasili danje svjetlo. Trgnulo je sijevanje
munje, a zatim prigušeni pucanj groma. Odmaknula
se od prozora i vratila do Agnes koja joj je
pripremala vodu za kupanje. Taj ritual su odradile
bez izgovorene riječi.
*
Agnes je Elizabeth umotala u komad tkanine i
rukom joj pokazala da sjedne na drvenu klupicu
ispred ognjišta.
Poslušala ju je i zbog Agnesinih nježnih pokreta
kojima joj je rasčešljavala mokru kosu zamalo je
glasno zajecala. Pokreti njezinih ruku su je bolno
podsjetili na pokojnu staru dadilju. Čvrsto je
zatvorila oči spriječavajući suze da joj kliznu niz lice.
Kad joj se osušila kosa, Agnes joj je pomogla
odjenuti jednu od tri haljine što ih je ponijela sa
sobom. Haljina od plave vune je bila najmanje
zgužvana. Od vitkih ramena do struka joj je tijesno
37
obavijala tijelo. Prema dolje se lagano širila. Po dužini
lijeve noge imala je dugi prorez kroz koji se vidjela
svjetloplava podsuknja. Prorez je s obje strane bio
prošiven debljim koncem. U pitanju je bila ista nijansa
plave u boji podsuknje. Takvim koncem je bio prošiven
i četvrtasti izrez ispod vrata. Dubina izreza je bila više
nego čedna. Otkrivao je samo dlan široki dio od vrata
prema grudima.
Agnes joj je kosu isplela u dvije pletenice. Kraći,
sitniji uvojci su joj nestašno ukrašavali rubove glatkoga
čela i blago rumenih obraza. Uz istaknute jagodične
kosti i fini ravni nos lice su joj ukrašavale rumene usne
i blago zaobljena brada. Sve u svemu, Agnes je
djevojku smatrala veoma lijepom. Oduševljena
viđenim posegnula je za ispletenim pojasom crvene
boje. Podigla ga je i upitno pogledala neveselu gošću.
Elizabeth joj je kimnula i dopustila joj da ga labavo
veže oko njezinog struka.
Agnes se malo izmaknula odmjeravajući je.
Zanimljivim su joj se učinili rukavi. Tijesni do lakta, a
prema zglobovima ruke prorezani. Stražnji dio je bio
dug do polovine dužine haljine. Kad je Elizabet podigla
desnu ruku odmičući zalutali uvojak od desnoga oka,
do izražaja joj je došla elegancija golog dijela ruke od
lakta do vrhova tankih prstiju. Agnes je za trenutak
obuzela zavist. Nehotice je pogledala svoje snažne
šake. Njezinu smetenost je prekinula gošća.
“Agnes, kad je umro poglavar Durstan?”
“Poginuo je prije tri godine. Gospa Aislin je, mislim,
umrla godinu poslije”, zamišljeno joj je odgovorila i
dodala, “Od tuge.”
“Žao mi je. Što je sa sinom koji je davno bio smrtno
38
ranjen? Campbell koji me dočekao je rekao da mu je
unuk živ.”
“Garwin je ne samo živ, već je i oženjen. Njegova
supruga Moreen je prije nekoliko mjeseci rodila
maloga Gordona. Divan je. Svi ga volimo”, objasnila
joj je, a od sreće su joj zasjale oči.
“Divno. Drago mi je da je oženjen i da ima sina.
Moji su mi rekli da je ranjavanje jedva preživio.
Nadam se da nije jako osakaćen”, zabrinuto je
komentirala.
“Nema pola lijeve ruke i ima ožiljak preko lica.
Mnogo je muškaraca sa svakakvim ožiljcima ili su
osakaćeni. U prvo vrijeme je bilo strašno. Pokojna
gospa Aislin je bila neutješna, a Garwin se teško
mirio s težinom povreda. No stariji brat, današnji
poglavar, stalno je bio uz njega. Hrabrio ga je i s njim
uporno vježbao tako da usprkos sakatosti može stati
uz bok ostalim vojnicima. Bojim se, gospo, da će vaš
dolazak mnogima biti mrzak. Iako vašu obitelj
smatraju spasiocem našega pokojnog poglavara i
njegove supruge, svi mrze Engleze”, tiho je završila.
“Znam. Nažalost, i Englezi mrze vas. Majko mila,
sad sam se sjetila.” Prišla je do jednoga od zavežljaja
i izvadila zapečaćeni kožni omot, te ga dodala Agnes.
“Molim vas, ovo predajte starijemu gospodinu.
Molim vas, da mi kažete njegovo ime”, tiho joj se
obratila.
“Lord Stewart. Njegova pokojna supruga se zvala
Thora. Drugi postariji gospodin kojeg ste vidjeli je
Gotffred”, Agnes joj je objasnila i pošla prema
izlazu.
Elizabeth je sačekala da se udalji, a onda je opet
39
prišla prozoru. Sijevanje i grmljavina su još uvijek bili
udaljeni, kao i kiša koja još uvijek nije počela padati u
ovom području.

40
 3.

Gordon je ispunjen bijesom napustio utvrdu.

Dugim koracima se vijugavom stazom zaputio prema
jezeru. Kako se staza protezala po sredini naselja
koje se nalazilo na istoj strani gdje i utvrda, prošao je
nedaleko bratove kuće.
Niska kamena građevina se nije razlikovala od
ostalih. Sve su bile sagrađene od kamena i pokrivene
slamnatim krovovima. Sa stražnje strane je bio mali
vrt ograđen drvenim kolcima. S vanjskih strana krov
je bio nizak te su se muškarci višega rasta prilikom
ulaska morali sagibati.
Garwin se zatekao ispred malog prozorskog otvora.
Zabrinuo ga je bratov mrki izraz i žurba kojom je
hodao stazom prema jezeru. Okrenuo se prema
zaposlenoj supruzi.
“Gordon je bijesan. Nadam se da će poslije kupanja
u jezeru navratiti i objasniti mi koga je dopratio.
Ženo probudi nam sina.”
“Bojiš se da je previše bijesan?” upitala ga je.
Prije nego što je odgovorio s ljubavlju je odmjerio
crnokosu, zelenoku i veoma žustru ženicu. Prišao joj
je i zagrlio ju.
Odgovorio joj je poslije strastvenoga poljubca.
“Iskreno, ne znam koga je doveo, ali konji su
prvoklasni. Ne kao ratni, već... Ženo, mislim da im
među našim konjima, kad je brzina u pitanju, nema
41
ravnih. Od starijih koji su odlazili ratovati u daleke
zemlje slušao sam opise koji odgovaraju ovim konjima.
U svim pričama ih krasi elegantan izgled i nevjerojatna
brzina. Stanovnici iz tih zemalja ih veoma cijene.”
Objašnjavanje mu je prekinulo Gordonovo kucanje.
Otvorio je vrata i maknuo se u stranu omogućujući
bratu nesmetan ulaz u središnju prostoriju.
Zbog Gordonove, a i njegove visine, kuhinja se
nekako smanjila. Moreen ih je ispod oka ponosno
odmjerila. Stidljivo je spustila glavu. Suprug joj je
prišao i obgrlio je oko ramena. Oprezno je pogledao
Gordona odjevenog u tuniku i kilt. “Imamo li goste?”
upitao ga je.
“Mužu, najprije mu poželimo dobrodošlicu”, supruga
ga je podsjetila i lagano se naklonila.
Gordon joj je kimnuo i obratio se zbunjenome bratu.
“Odjeni tuniku. Večerati ćeš u utvrdi”, odgovorio mu
je prilazeći do drvene ogradice koja je s tri strane
ograđivala improvizirani ležaj smješten uz zid.
Maleni Gordon je ispružio ručice. Bilo im je
bjelodano koliko se radovao stričevoj pojavi.
Gordon stariji se sagnuo i podigao ga. Maleni ga je s
obje ručice uhvatio za vlažnu kosu.
“Ovaj tvoj ludi otac te drži poput zatvorenika”,
gunđao je i na ispruženim rukama je lagano vagao
nećaka.
“Za mjesec-dva preskakati će i ovu visinu ograde.
Kažem ti brate, biti će penjač poput tebe. Možda i bolji
od tebe”, Garwin je ponosno rekao.
“Dao Bog. Moreen, čime ga hraniš? Teži je nego kad
sam ga držao prije samo desetak dana”, razdragano je
upitao. Nije gledao snahu, već veselog,
42
osmomjesečnog nećaka. Stoga nije vidio kako joj se
lice osulo rumenilom.
Garwina je zabavljala njezina stidljivost. Njegova
ženica se ispred Gordona starijeg ponašala kao
preplašena košuta. Za takvo njezino ponašanje je
većim dijelom okrivljavao brata. Gordon se u
njezinoj blizini ponašao poput poglavara, a ne člana
obitelji.
“Od nedavno jede sve što i mi”, stidljivo mu je
odgovorila. Suprug joj je kliznuo rukom niz leđa i
uštipnuo je za pozadinu. Ona je tiho ciknula i
posramljeno ga pogledala.
Gordon je bio zabavljen nećakovim nastojanjima
da mu ponovno zgrabi kosu. Zbog njihove sreće
duboko u srcu je osjećao toplinu. Prišao je snahi i
predao joj sina. Pogledao je u oči i ponešen ljubavlju
spram brata i nećaka, nježno joj se nasmiješio. Njoj
je to bilo prvi puta da ga je vidjela nasmiješenoga.
Zbog čuđenja joj je sin zamalo ispao iz ruku.
Gordon se ponovno uozbiljio i obratio bratu, “Reci
mi, trebate li nešto od hrane koju najviše voli?”
“Gordone, prestani. Sposoban sam se brinuti o
sinu i supruzi”, brat ga je nezadovoljno napao.
“Imam vjere u tebe, no ti zaboravljaš da je Gordon
moj nećak. Kao stric imam sva prava ponuditi
ponešto od onoga što vam je potrebno za njegovu
dobrobit. Prestani se pjeniti i budi pravi brat. Isprati
me”, tiho ga je zamolio. Ignorirao je bratovu
mrzovolju i pomilovao nećaka, a snahi kimnuo u
znak pozdrava.
Ona mu se ljupko naklonila i poželjela, “Laku noć.”
“Laku noć. Ideš li?” upitao je brata, napuštajući
43
kuću. Garwin ga je slijedio.
Kad su se udaljili nekoliko koraka od kuće, Gordon je
zastao i okrenuo se prema bratu.
“Gordone, što se događa?"”
“Pitao si me koga smo ugostili. Jednu Engleskinju”,
smrknuto mu je odgovorio.
“Engleskinju? Ujak Alan ima sinove, ali nema kćeri.
Tko je ta Engleskonja? Jesi li zbog nje bijesan?”
“Sjećaš li se priča o Englezu koji je spasio roditelje?”
upitao ga je.
“Majčin mali anđeo? Odrasla je i... Gordone?” Brat
ga je zgrabio za rukav od tunike.
“Ne brini, riješiti ću problem Engleske gošće”,
obratio mu se hladnim glasom.
“Riješiti? Za ime Božje, o čemu govoriš?” Garwin je
uzrujano upitao.
“Rekao sam ti, to je moj problem. Tvoj je da dođeš u
utvrdu”, strogo mu se obratio i odmarširao prema
utvrdi.
Garwin je neko vrijeme bijesno gledao u bratova
snažna leđa. Frustrirano je otpuhnuo i vratio se u
kuću.
Supruga mu je prišla i zabrinuto ga pogledala.
“Ljuti me. Bojim se da me štiti od nečega, a ne znam
od čega. Gost nam je Engleskinja. Kći baruna koji nam
je spasio roditelje”, nevoljko joj je objasnio. Ona ga je
zagrlila i ponudila mu usne na poljubac.
Iako su bili kratko u braku, dobro ga je poznavala.
Poslije izmjene nježnosti, problemi su im izgledali
mnogo manji.
*
Ulaskom u dvoranu, Gordonovi problemi su se
44
umnogostručili. Kad je prišao djedu i njegovom
nakadašnjem prvom pobočniku Gottfriedu, pogled je
zaustavio na kožnatom uvezu kojega mu je djed
držao kao vrući ugljen.
“Pretpostavljam da je od Engleza”, govorio je
dodajući mu ga.
Gordon je uzeo smotuljak i nemarno ga odložio na
kamenu ploču iznad velikog otvorenog kamina.
“Gordone, ovaj problem ne možeš ignorirati!” djed
mu se usprotivio.
“S problemom Engleskinje ću se pozabaviti kad
dođe na red.”
“Što ako se u dokumentu spominjenje obećanje
tvojega oca? Kako to misliš riješiti?” Djed mu se nije
dao smesti i pritom se sjetio kako je snahi dopustio
da ga nauči govoriti mrski mu jezik, ali ga nije naučio
pisati i, nedao Bog, čitati. Za razliku od njega, oba
unuka su mu govorila, čitala i pisala, nekakvim
latinskim jezikom. Zbog unukova hladnog glasa
ponovno se usredotočio na mrski mu razgovor.
“Gospodine, poglavar sam i sam odlučujem o
rješavanju svih, pa i ovoga problema”, unuk ga je
tiho upozorio.
“Pisano je, meni, nerazumljivim jezikom. Bar
pročitaj što piše. Znaš da ne umijem čitati takvo
pismo”, djed će mu pomirljivo.
“Ne. O ovomu problemu nema rasprave.”
“Djede, ja znam čitati. Gordone, o čemu je riječ?
Molim te, poštedi me zaštitničkoga ponašanja. Ne
želiš li pročitati što piše, daj meni, ja ću”, Garwin je
govorio prilazeći kaminu.
Gordon je bio bliže i ljutito je zgrabio dokumente,
45
te ih počastio bijesnim pogledom.
*
Za to vrijeme Elizabeth je osjećala posljedice
napornoga jahanja, ali u prvom redu je osjećala glad.
Od mršavoga obroka od predhodne noći nije čak pila
ni vodu.
Ne čekajući da se Agnes vrati napustila je spavaonicu
i krenula do stepeništa.
Kad je sišla u polumračni hodnik krenula je ulijevo
prateći mirise iz kuhinje. Prije nego što je napravila
nekoliko koraka, naglo se zaustavila zaintrigirana
zvukovima koji su dopirali iz velike dvorane. Po
povišenim glasovima zaključila je da su raspravljali o
dokumentu što ga je poslala po Agnes. Masivna vrata
su bila širom otvorena, ali nije imala želju prići im i
pogledati tko se sve nalazio unutra.
Kako je još kao malo dijete zajedno s bratom
podučavana njihovu jeziku razumjela je da im je tema
bijesne rasprave bila ona.
Skamenila se kad je poglavar glasno počeo čitati
riječi nesretnog dokumenta. Pozlilo joj je od saznanja
da ju je njezin otac u suglasnosti sa Škotom i njegovom
suprugom zaručio za njihova sina. Šokirano je
nastavila slušati bijesnu svađu.
“Gordone, ja sam oženjen! Zašto mi nitko nikada nije
govorio o ovome?” Garwin je bjesnio.
“Roditelji su se možda nadali da će Englez raskinuti
zaruke i udati je za bilo kakvog prokletog Engleza! Ne
pokušavaj me uvjeriti da bi se odrekao svoje Moreen
kako bi ispunio njihovo obećanje”, Gordonov glas je
grmio.
“Nikad! Prije bih ubio moju Moreen, a onda i sebe!”
46
Garwin mu je bijesno uzvratio.
Mučnu tišinu je ponovno razbio Garwinov glas.
“Ništa ne može promijeniti ovu groznu istinu. Barun
je mrtav, ali ona ima živoga brata koji ju je poslao k
nama. Zahtijeva da održimo obećanje! Zahtijeva!
Gordone ti si neženja, ali i poglavar. Ne možeš
oženiti...” Garwin je od bijesa ostao bez glasa.
“Dosta! Naravno da se neću oženiti nekakvom
šugavom Engleskinjom! Rekao sam vam da ću riješiti
ovaj problem! Zabranjujem vam da se miješate u
ovo!”
Svaka izgovorena riječ je poput kiseline padala na
Elizabethino skamenjeno srce. Nekako se pribrala i
hitro pobjegla natrag u spavaonicu.
Tek što je ponovno prodisala, začula je kucanje.
Skupila je malo snage i prišla vratima.
Otvorila ih je i ispred sebe ugledala Agnes. Ovaj
put joj nije pomogao topli pogled njezinih očiju.
“Gospo, poslali su me da vas otpratim u dvoranu.
Uskoro će iznijeti jelo”, govorila joj je propuštajući je
da napusti spavaonicu.
Zahvaljujući otupjelim osjećajima, Elizabeth je
dostojanstveno sišla i prišla do ulaza. Duboko je
udahnula i ponosno podigla glavu. Oholi pogled je
fiksirala na neobične svijetlosive oči gada kojega je
mrzila više od onoga kojega je ostavila za sobom u
Engleskoj. Polako je pokupila skute i elegantno
krenula prema stepenicama.
Gordon je teškom mukom zadržao hladan izraz na
licu. U dubini duše je bio veoma šokiran. Prokleta
Engleskinja, ne samo da je izgledala prelijepo, već je
imala i sve potrebne ženske atribute.
47
 Iza vanjskoga izgleda ponosne djevojke, u njoj je
duboko u nutrin kuhalo i vrištalo. Svi su je izdali.
Počevši od hladnoga, distanciranoga oca,
neodgovornoga i pustolovnog brata, do ovih ovdje. Da
je znala što ju je ovdje čekalo mogla je ostati i kod
kuće. Trebala je dobrovoljno dopustiti onom siledžiji
da je ugrabi i s njom učini što ga je volja. Time bi
samoj sebi prištedjela dane napornoga putovanja,
izbjegavanja neprijatelja, a prije svega možda bi ipak
uspjela zaštiti svoje konje. Prožeo je strah da joj ih ovi
barbari ne ukradu. Navalu straha je suzbijala oholo
gledajući kako joj se s puta odmiču muškarci. Svi od
reda su je gledali radoznalo, ali i neprijateljski. Na
njezinu žalost, onaj gad je morao biti najviši i svojom
visinom joj kvariti pogled na muškarce u njegovoj
neposrdnoj blizini. Usprkos želji da ga ignorira, pogled
joj je ipak bježao prema njemu. Naime, bio je odjeven
u tuniku tamnosive boje. Tamna nijansa tkanine je uz
tamniji ten lica još više isticala njegove fascinantne
oči. Mrzila je samu sebe zbog nerazumne želje da ih
neprestano gleda.
Snagom volje je odvojila pogled i usmjerila ga do
nižega muškarca koji mu je tjelesno veoma nalikovao.
Po ožiljku koji mu se protezao preko čela i nestajao
negdje ispod guste smeđe kose, a i praznoga dna
lijevoga rukava, pretpostavila je da je u pitanju mlađi
sin pokojnoga para, Garwin. Zastala je ispred njega i i
napravila ljupki kniks. Uspravila se i nasmiješila mu se.
“Zovem se Elizabeth. Pretpostavljam da ste vi
gospodin Garwin. Mlađi sin pokojnih; gospe Aislin i
poglavara Durstana”, nježno mu se obratila. Zapazila
je kako se zbunio, a onda pribrao i ispružio desnu
48
ruku. Na njegov ispruženi dlan položila je svoje prste
i ponovno mu se nasmiješila.
“Jesam. Gospo, otpratit ću vas do stola”, uljudno
joj je ponudio.
Tek u tom trenutku je primjetila da su samo njih
dvoje stajali dok su svi ostali sjedili.
Poglavar je sjedio za kraćim stolom koji se nalazio
desno od kamina. S njegove desne strane su sjedila
dva starija gospodina od kojih je jedan bio u društvu
staroga oca pokojnoga poglavara koji ju je ranije
primio. Drugi, nešto mlađi je imao svjetlu, prosijedu
kosu i bradato lice. Strijeljao ju je svjetlosmeđim
očima. Ignorirala ga je i pogledala unuka i djeda
između kojih se nalazilo prazno mjesto.
Garwin ju je doveo do tog mjesta i bez riječi se
udaljio do većeg broja poredanih stolova
postavljenih uz lijevi zid. Isti takav raspored se
nalazio i uz desnu stranu zida.
Kako su u pitanju bili samo muškarci, nije se
iznenadila kad nisu ustali iskazujući joj poštovanje.
Bila je jedina dama u dvorani. Nenavikla na takvo
ponašanje, potkupila je skute i hrabro prebacila
nogu preko drvene klupe, a zatim je zakoračila i
drugom. U tijesnom prostoru je elegantnim
pokretom, donekle, popravila nabore od haljine i
mirno sjela. Ponosno je pogledala staroga gospodina
koji je mrko odmjerio očima toliko sličnim unukovim.
Gordon se teško susprezao od škrgutanja zubima.
Ne samo da je izgledala vraški dobro, već je i mirisala
na nekakvo cvijeće. Nesvjesno je dublje udahnuo i
istog trena se naoblačio kao nebo koje su upravo
parali gromovi. Kroz otvorene prozore postavljene
49
visoko ispod drvenih greda kojima je bio osiguran
strop, sijevanje munja je dodatno osvjetljavalo
prostoriju.
Gordon se nije zamarao olujom što je harala
Visočjem. Brinula ga je oluja koja je harala njegovom
nutrinom. Bilo je općepoznato njegovo mišljenje o
Engleskim ženama. Za njega su sve od reda bile
beskrvne, ravne kao daske i hladne kao snijeg. Na
njegovu žalost, ova je svojim izgledom pobijala
njegovo mišljenje. Ne samo da nije bila hladna, nije
bila ni beskrvna, a kamoli ravna kao daska. Zbog
blizine je od njezina tijela osjećao topinu. Od pogleda
na rumene usne i lice osjetio je stezanje u donjem
dijelu trbuha. Otvor haljine je bio čedan, ali ne i ono
što je pokrivala tkanina koja se napinjala preko
mladoga tijela. Zamalo je zatresao glavom tjerajući
nepoćudne misli.
Pribravši se, podigao je ruku i dao znak neka se
unese hrana.
Veći broj žena i muškaraca koji su užurbano donosili
pretrpane drvene pladnjeve pomogli su mu u
skretanju misli. No, ne zadugo. Engleska djeva se
pobrinula da ih ponovno vrati na sebe. Ne samo
njegove, već i misli svih prisutnih. Zastao je s jelom i
zapanjeno gledao kojom je brzinom i nimalo damski
proždirala hranu. I sve je uredno zalijevala svježom
hladnom vodom.
Elizabeth je osjećala kako je gledaju. No nije se dala
smesti, te je nastavila jesti. Umirala je od gladi, a
hrana je na njezino ogromno iznenađenje bila veoma
ukusna.
S vremena na vrijeme bi ih počastila hladnim
50
pogledom. Oni su nju mrko odmjeravali, ali su
šutjeli. Šutjela je i ona sve do trenutka kad su poslije
jela maknuli stolove i klupe, a u dvoranu su počele
ulaziti žene i djevojke. Neki muškarci su počeli svirati
gajde i nekakve svirale kao i bubnjeve svih veličina.
Prišla je ispred staroga gospodina i obojice unuka.
Hladno ih je pogledala i bez gnušanja izgovorila
molbu.
“Dopustite mi da se udaljim.”
“Dopuštam”, Gordon joj je hladno odobrio.
Garwin je koraknuo prema njoj i ponudio joj,
“Dopustite mi da vas otpratim.”
“Zahvaljujem vam. Sama ću. Laka vam noć”,
ljubazno mu je zahvalila i okrenula se, te se prolazeći
između muškaraca i žena nastavila udaljavati prema
kamenim stepenicama.
Negdje na pola udaljenosti put joj je prepriječila
crvenokosa, zelenooka ljepotica. Drsko ju je
odmjerila i podrugljivo se osmjehnula.
“Ruth!”
Obje su se stresle od grmljavine poglavareva glasa.
Ruth je pocrvenjela i maknula se u stranu.
Uspjevši zadržati ponosan stav, Elizabeth je pošla
prema stepenicama. Penjući se namjerno je njihala
bokovima. Doduše nije znala kakav dojam ostavlja
pred ovim divljacima, ali se nadala da ih je bar malo
ozlovoljila.
Gordon je poput ostalih fiksirao pogled na njezine
bokove. Njihovo izazovno njihanje je uzrokovalo
lelujanje donjega, širega dijela od haljine. Gornji dio
haljine joj se tijesno priljubio uz vitka leđa. Kad se
popela i krenula prema izlazu imali su dobar pogled
51
na njezinu vitku, elegantnu pojavu. Od glave do peta,
pružala im je prelijep prozor uznosite djeve svjesne
svoje vrijednosti, a pogotovu ljepote tjelesnoga
izgleda.
Kad se pribrao, bijesnio je na vlastitu slabost, ali i
slabost svih ostalih koji su odmah počeli komentirati
ono što im je, bio je uvjeren, namjerno servirala. Dok
je on sve ostale počastio mrkim pogledom, nije
zamijetio kako ga je djed zamišljeno promatrao. Stari
gospodin nije bio jedini. S dozom opreza ga je
promatrao i njegov savjetnik Kieran, Ruthin otac.

52
 4.

Iako nedobrodošla, Elizabeth se u osami

spavaonice ipak osjećala donekle zaštićenom.
Između debelih zidova je samoj sebi dopustila
urušavanje uznositosti koja je graničila s bahatošću.
Od napora koji joj je bio potreban za serviranje
lažnoga dojma o vlastitoj vrijednosti, iscrpilo joj se
tijelo. Ispružila je ruke i očajno promatrala kako joj
se tresu poput lišća na vjetru. Oteturala je do ležaja i
sjela. Nekoliko puta je duboko udahnula.
Kad se donekle smirila, pitala se bi li se trebala
prepustiti svojoj omiljenoj zabavi: analiziranju svih
događaja. Umor joj je riješio dilemu, te je odustala.
Ustala je i polako se razodjenula. Praćena snažnom
grmljavinom i pravim prolomom oblaka, polako se
zavukla ispod pokrivača. Ponovno je preplavio
osjećaj beznađa. Zbog njega je počela razmišljati da
bi možda trebala biti poniznija. Možda zahvalna na
ukusnom jelu, krovu nad glavom i ležaju na kojemu
će se, nadala se, konačno moći naspavati. Trebala bi,
ali joj je bilo teško pronaći malo poniznosti za takvu
velikodušnost.
Nakon što se malo ugrijala i počela opuštati začula
je tiho kucanje.
“Uđite!” doviknula je očekujući Agnes koja se
doista pojavila na ulazu. Ušla je i prišla bliže ležaju.
Zbog nježnosti njezina pogleda Elizabethine oči su se
53
ovlažile. Hrabro je progutala suze i potapšala mjesto
na ležaju pored svoje desne noge.
Agnes je sjela i tiho joj se obratila, “U dvorani se
pleše i pjeva. Trebali ste ostati i malo se zabaviti.”
“Umorna sam. Molim vas, možete li mi reći tko je
Ruth?”
“O, previše ohola djevojka koja umišlja da će se udati
za poglavara. Uh, ovo nisam smjela reći. Oprostite mi”,
uplašeno je zamolila.
“U redu je. Zbunilo me njezino ponašanje. Svi ostali
me gledaju kao da sam gubava. Agnes, zašto se vi
ponašate kao da sam vam draga?”
“Zato što je to istina. Moja pokojna gospa Aislin je
stalno pričala o maloj Engleskinji. Mislim da sam vas
zbog njezinih priča već i ranije zavoljela. Gospa me
prije smrti moje majke uzela k sebi. Naučila me kako
joj biti na usluzi. Rekla mi je da je u Engleskoj kod
brata imala sobaricu, pa je mene naučila sve što je
njezina Engleska sobarica znala. Poslije njezine smrti
mladi poglavar me zadržao u utvrdi”, tiho joj je
objasnila.
“Nisi se željela vratiti ostatku obitelji?”
“Nemam obitelj. Moja majka je... Poslije strašnoga
pokolja... bila je napastovana, ali je preživjela.
Campbelli su je liječili i ponudili joj da ostane ovdje
kod njih. Žene su joj pomagale kad je došlo vrijeme
mog rođenja. Poslije su joj dopuštali da obavlja razne
poslove koje bi dobivala od ostalih žena. Usprkos
svega, nitko je nije htio uzeti za suprugu. Sa mnom je
bilo isto. Za njih sam dijete grijeha”, ispričala joj je
brišući suze.
“Žao mi je. Zbog ovoga što mi se i samoj događa,
54
razumijem kako ti je”, iskrenim priznanjem je
pokušala utješiti.
Agnes se tužno nasmiješila i nastavila, “Gospa
Aislin nas je odmah po dolasku uzela k sebi. Do
groba ću joj biti zahvalna što je mojoj majci
omogućila mnogo bolji život, a i spokojnu smrt.”
Elizabeth je sućutno gledala kako ponovno briše
suze. Nježno joj se nasmiješila i ponovno joj se
obratila, “Niste jedina osoba koju smatraju manje
vrijednom. Dvije smo. Molim vas, samo recite i rado
ću vam pomoći. Naravno, koliko budem mogla. Vi,
zbog stjecaja nesretnih okolnosti ne znate tko vam je
otac, a moj otac je bio otac samo mom bratu. Brigu
o meni je prepuštao dadilji i sluškinjama. Zabranjivao
je da mu izlazim pred oči. Mrtav je, a brat koji je bio
tek malo bolji od njega, ostavio me i otputovao je u
daleku zemlju. Draga moja, ni ja nemam obitelji. Iz
Engleske sam pobjegla pred silovateljem, a ovi ovdje
se ponašaju kao da bi me najradije sastavili sa
zemljom”, riječi je popratila teškim uzdasima kojima
je potiskivala potrebu za plakanjem.
“Žao mi je. Moram vas nešto zamoliti. Molim vas,
govorite mi kao da sam vam sobarica. Poglavar će se
ljutiti ako vas čuje kako mi govorite vi.”
“U redu. Agnes, zašto misliš da se Ruth uzalud
nada braku s poglavarem?”
“Zato što je poglavar podnosi samo zbog toga što
je njezin otac njegov savjetnik. Uostalom, ne
pokazuje nikakve znakove da je namjerava uzeti za
suprugu. Ostanete li u utvrdi, još će vas više mrziti”,
Agnes je samouvjereno odgovorila.
“Zašto?”
55
 “Zbog toga što se nada da će ona živjeti ovdje.”
“A gdje sad živi?”
“S roditeljima u jednoj od kuća nešto niže niz padinu.
U blizini se nalazi i Garwinova kuća. Njegova supruga,
lijepa Moreen, je u dobrim odnosima s njezinom
majkom. Ali sve joj je to uzalud. Vi ste ljepši od nje.”
“Misliš da sam lijepa?” s nevjericom je upitala.
Agnes je sućutno potapšala po ruci. “Lijepi ste.
Noćas su to svi mogli vidjeti. Ruth bi bilo bolje da oko
baci na nekog drugog.”
“Hvala ti, Agnes. Molim te, idi spavati. Radujem se
što ću te ujutro opet vidjeti”, ganutim glasom se
Elizabeth oprostila od dobre duše.
Agnes je ustala, naklonila se i veselo se udaljila.
Zastala je na izlazu i poželjela joj, “Laku noć. Lijepo
spavajte.”
Usprkos neveselog dočeka, spavala je kao klada.
*
Ujutro ju je zbunila tama kojom je bila ispunjena
prostorija. Pogledala je prema zidu gdje se nalazio
prozor. Pokušala se sjetiti je li ga zatvorila ili nije.
Ustala je odustajući od razbijanja glave takvim
pitanjima. Prišla je do prozora i spretno maknula rezu,
a zatim je skinula drveni kapak. Spustila ga je na pod i
pogledala vani. Kiša je prestala padati, a nebo je bilo
poluoblačno. Prignula se provjeravajući što se može
vidjeti s prozora. Na njezinu žalost imala je pogled na
obližnje debele bedeme i dio dvorišta. Preko njih je
vidjela samo udaljene planinske vrhunce. Ispod su se
nalazile niže građevine. S te visine nije mogla ocijeniti
koja im je bila svrha.
Umila se hladnom vodom, odjenula se i prije
56
napuštanja spavaonice prišla do drvene škrinje.
Prethodne večeri je odbila da joj Agnes raspremi
zavežljaje. Ne zato što joj nije vjerovala, već zbog
toga što je željala pogledati što je sve ponijela.
Ponešto je imala spakovano kad je prije nekoliko
mjeseci brat želio otpratiti do Campbella, a nešto je
na brzinu spremila prije bijega tajnim prolazom.
Iz jednoga od zavežljaja je izvadila nekoliko
srebrnih svjećnjaka i drvenu kutiju. U njoj se nalazila
šahovska ploča i figurice za igru. Prvi put ju je vidjela
nekoliko mjeseci poslije očeve smrti. Jedne večeri je
njezin brat Robert donio u njezinu spavaonicu.
Objasnio joj je da je šahovsku garnituru njihov otac
donio iz daleke zemlje gdje je naučio kako se igra, ta
na sjeveru gotovo nepoznata, igra. Cijelu zimu je od
brata učila pravila i kako je vrijeme protjecalo bila je
sve bolja. Odustao je kad ga je prvi put pobijedila. Za
njega je to bila prava sramota. Kako nije uspio
zainteresirati nekoga drugoga za igru, jednog dana
joj je poklonio garnituru. Do dana današnjega je
igrala sa zamišljenim protivnicima. U pravilu su to bili
muškarci koji su je na neki način povrijedili. Time joj
je svaka pobjeda bila dvostruko draža. Jutros
nažalost nije imala vremena odigrati ni jednu partiju.
Odložila je kutiju i zavukla ruku izvlačeći iz vreće
manju. Otvorila je i zamalo se rasplakala. U kutiji su
se nalazile četiri izrezbarene figurice konja. Sve su
bile obojane u crno. Uzela je figuricu koja je vjerno
prikazivala očeva najdražeg ratnog konja. Nju je
davno izradio njihov drvodjelja. U to vrijeme je Zeus
bio mlad i veoma perspektivan konj. Odložila je i
uzela figuricu kobile Dawn. Kipić svoje miljenice je
57
izradila sama kopirajući Zeusov. Trudila se
pokušavajući je što vjernije prikazati. Iako ih nikada
nikome nije pokazala i bez pohvale neke druge osobe,
znala je da je uspjela napraviti mala remek-djela.
Spustila ju je i malo se divila fuguricama Apolona i
Pegaza.
Odložila ih je i pospremila u drvenu škrinjicu. Sve je
zatim stavila u veću. Odustala je od pospremanja
ostatka i naglo napustila prostoriju.
Nedostajali su joj njezini mezimci. Samo od
razmišljanja o svojim konjima, srce joj se ispunilo
ljubavlju i ponosom.
Bez pratnje ili uputa uspjela je pronaći zgradu
konjušnice. Ispred masivnih, zatvorenih vrata ugledala
je stražara.
Žustro hodajući prišla je i zaustavila se na dva koraka
ispred njega.
“Molim vas, otvorite vrata. Želim vidjeti svoje
konje”, molbu je izgovorila na engleskom.
On se ponašao kao da je nije razumio.
Iako nervozna, a i ljuta, nije mu željela odati da
razumije njihov jezik. Lupkala je nogom o pod i
namršteno ga gledala.
Snažni polugoli muškarac crvene kose, kao i brade i
brkova je hladno odmjerio i skrenuo pogled udesno.
Otvoreno joj je davao do znanja da mu pretstavlja
smetnju manju od dosadne muhe.
“Gospo, zašto me niste sačekali u spavaonici”, Agnes
je govorila trčeći prema njoj.
“Kao što vidiš, sama sam uspjela pronaći konjušnicu.
Kad si već tu, molim te reci stražaru da želim vidjeti
svoje konje. Izgleda da on govori samo vaš jezik.”
58
 Agnes je poslušala, ali kad je stražar prestao
govoriti na licu joj je vidjela smetenost.
“Agnes, što je rekao?” iako je to pitala, znala je što
joj je rekao. Zbog znanja njihova jezika teškom
mukom se suzdržavala od preuranjene provale
bijesa.
“Gospo, poglavar je još u zoru odveo konje na
gornje pašnjake gdje se nalaze i ostali konji koji nisu
potrebni za svakodnevne obaveze”, plašljivo joj je
objasnila.
“To su moji konji! Nisam mu dopustila da ih
odvede! Gdje su ti pašnjaci? Pronađi nekoga da me
otprati? Odmah?” bješnjela je, te ih je oboje
strijeljala bijesnim pogledom.
Agnes joj je uplašeno prišla i pomirljivo podigla
ruke. “Gospo, molim vas da mi dopustite objasniti
vam što se dogodilo. Vidite, konji su bili vaši, ali od
kad ste stigli ovamo, oni pripadaju poglavaru”,
oprezno joj je pokušala objasniti.
“Ukarao je moje konje! Škotski konjokradica me
okrao!” od vlastite bijesne dreke je zamalo
eksplodirala.
Ludilo joj je dodatno pojačao stražar kad je isukao
mač i oštri vrh joj pritisnuo posred grudi. Bijes joj je
dao nadljudsku snagu i hrabrost. Naglo je odskočila
za pola koraka, a onda je spretnim pokretom
povukla dršku od biča koji je umjesto pojasa imala
omotan oko struka. Zavitlala je viticom i snažno
udarila stražara po golim koljenima. On je odskočio,
odbacio mač i povukao nož.
Agnesin vrisak ih je oboje sledio. Stajala je između
njih i s visoko podignutim rukama počela vrištati.
59
 Prije nego što se pribrala, Elizabeth je gledala kako ih
okružuje veći broj vojnika.
Ne čekajući daljni razvoj događaja, protrčala je
između dvojice vojnika i pojurila prema izlazu iz
utvrde. Most je bio spušten i pitala se kako će zavarati
četvoricu vojnika koji su joj prepriječili put.
Najstariji od njih joj se obratio na njezinom jezikom.
“Vratite se unutra ili ćemo vas mi vratiti, ali
sputanu.”
“Tako dakle, poglavar vam nije samo lopov, već me
protiv moje volje drži kao zarobljenika”, gnjevno ih ja
napala. Bijes joj je pomutio zdrav razum. U suprotnom
bi znala da ponosne Škote nitko nije mogao
nekažnjeno nazivati lopovima. Pogotovo ne njihova
poglavara.
Prije nego što je uspjela udahnuti za novu paljbu
uvreda, našla se sputana i prebačena preko tvrdog
ramena jednoga od vojnika. Za trenutak se oslobodila
šoka, te je nastavila s bijesnim uvredama.
Nije prestala niti kad je bila bačena na ležaj, a oni su
po izlasku iz njezine spavaonice zaključali drvena
vrata.

60
 5.

S obzirom da je večer ranije dvoranu napustila

odmah poslije jela, Elizabeth nije znala što se
odvijalo poslije njezina odlaska.
Gordon je stajao uz ogromni kamin. S njegove
lijeve strane je stajao njegov djed Stewart i djedov
nekadašnji zamjenik Gotffried.
S desne strane je uz njega bio njegov zamjenik
Dereck koji mu je bio i jedan od najboljih prijatelja.
Godinu dana mlađi dvadesetsedmogodišnjak je prije
više od desetljeća zajedno s njim prošao prve
stupnjeve veoma zahtjevne vojne obuke.
Otac i djed su Gordona nastavili podučavati svemu
što je bilo potrebno da bi jednom mogao preuzeti
poglavaraske dužnosti.
Derecka je podučavao Kieran koji je bio zamjenik
njegova pokojnog oca. Kako je Gordon iznimno
poštivao Kierana po preuzimanju poglavarske
dužnosti dodijelio mu je funkciju glavnoga
savjetnika. Kieran se uz pamet i lukavost mogao
pohvaliti i plesnim vještinama, kao i veoma lijepim
glasom. Od njega je ovo poslijednje naslijedila
njegova kći jedinica Ruth koja je upravo prestala
pjevati i plesati. Otac joj je bio jedini stariji gospodin
koji je njezino pjevanje s mlađim momcima popratio
plesnim koracima.
61
 Svirači su za trenutak prestali svirati te se Kieran
probijao kroz uzbuđeno mnoštvo prema njima. “Prije
zime će biti nekoliko vjenčanja”, zadovoljno je
govorio.
Gordonu nije promaknula njegova slabo prikrivena
nada kako bi upravo on mogao zaprositi njegovu kćer.
Poštivao je Kierana, no njegovo mišljenje o Ruth se
nikako nije poklapalo s mišljenjem njezina oca.
Vatrena namiguša ga je svojim ponašanjem uglavnom
ljutila. Iz obzira prema njezinu ocu, nastojao se
suzdržati od otvorenog prezira spram ponašanja
razmažene mladice.
“Nadam se da ćemo imati dovoljno vremena za lov
prije nego nas zatrpa snijeg”, Gordon im se obratio.
“Vas dvojica ste odlučili razočarati ne samo djevojke
i njihove majke, već i nas starce”, djed mu se narugao,
ali i Derecku koji se glasno nasmijao. Za razliku od
njega, Gordonu nije bilo do smijeha. Djeda je počastio
mrkim pogledom.
Dereck je, da bi umanjio Gordonovo negodovanje,
lakonski ustvrdio, “Tako je to kad se još uvijek
osjećamo nezrelima za brak.”
“Nezreli?! Od vaših godina nas dvojica smo imali veći
broj djece. Stewarte, podsjeti ih”, Gotffried je zatražio
od prijatelja.
“Stari moj, bojim se da uzalud trošimo dah.”
“Čemu žurba?” Gordon je rekao hladnim glasom.
Odmjerio ih je još hladnijim pogledom, a onda ih
podrugljivo upitao, “Mladići, kako to da noćas ne
plešete?” Gledao je kako mu djed laktom udara
staroga prijatelja. Obojica su protrljali ruke i gurajući
Kierana ispred sebe progurali su se među plesače.
62
Gordon je svrnuo pogled na Dereckovo nacereno
lice. Slegnuo je ramenom i tiho šapnuo, “Sve za malo
mira.”
Kad su se ponovno vratili do njih dvojice, Gordon
im je spominjanjem konja osujetio daljnu raspravu o
njihovu opiranju plesanju i druženju s djevojkama.
Kako su svi bili ljubitelji konja ta tema im je u trenu
zaokupila pažnju. Posebno kad im je Gordon ispričao
koliko su ga se dojmili konji na kojima je dojahala
njihova gošća.
“Dakle, istina je što momci pričaju o njihovim
kvalitetama?” Kieran je radoznalo upitao.
“Nisu u pitanju ratni, već paradni konji. Zaista su
doista veličanstvene životinje. Uz to su svi crni kao
noć”, Stewart je oduševljeno iznosio svoj dojam.
“Gordone, hoćeš li kobilu pariti s nekim od svojih
konja?” Dereck ga je upitao.
“John kaže da je bređa. Za početak želim vidjeti
kakav će joj biti potomak. S obzirom da ćemo ih
ujutro rano odvesti na sjeverne pašnjake, kako bi
bilo da sad krenemo do konjušnice”, ponudio im je.
Oni su rado prihvatili njegovu ponudu.
*
Konjušar ih je propustio u slabo osvjetljenu
konjušnicu. U ruci je nosio lojanicu kojom je malo
bolje osvjetljavao pregratke s konjima.
“Jesu li se umirili?” Gordon je upitao momka.
“Jesu, poglavaru. Doduše, morao sam ih smjestiti u
najudaljenije pregratke. Vaš Garth je zamalo srušio
ogradu.”
Gordon je prišao pregratku sa svojim miljenikom.
Njegov ljepotan je istegnuo vrat u nastojanju da ga
63
dotakne svojom sivobijelom glavom. Desnom rukom
ga je potapšao po vratu, a lijevom je klizio niz svilenu
snježnobijelu grivu . “Što je momče, ne sviđaju ti se
pridošlice?”
Konj ga je gurao glavom i tiho rzao. Gordonovu
pažnju je želio i Garthov otac, Darkness. On je bio
njegov prvi vlastiti konj. Stekao ga je kao ratni plijen u
prvoj većoj bitci. Za razliku od svog sina, Darkness je
bio crn kao noć. S izuzetkom bijelih potkoljenica. Sve
četiri noge su mu izgledale kao da su obuvene u bijele
dokoljenke. Još jednom ih je potapšao i krenuo za
ostalima. Prilazeći im slušao je djedov oduševljeni glas.
“Doista su prvoklasni!”
“Zašto su ovako mirni?” Kieran je upitao Gordona.
Svi su radoznalo pogledali Gordona iščekujući
objašnjenje.
“Pokušaj ih dotaknuti”, lukavo mu je predložio.
Kieran je sumnjičavo ispružio ruku. Bio je spreman u
slučaju opasnosti povući je natrag. Zahvaljujući tome,
izbjegao je ugriz kad ga je najbliži pastuh napao
škljocajući zubima. Trenutak poslije su opet stajali kao
da su srasli s tlom.
“Tko ih je uvjažbavao? Ovo je nevjerojatno!”
oduševljeno je vikao Kieran.
“Izgleda da slušaju svaku Engleskinjinu zapovijed.
Bilo da je izrečena glasom ili samo pokretom ruke”,
objasnio im je.
“Jesi li i sam nešto pokušao?” djed ga je upitao.
Gordon je kimnuo glavom i približio se pregratku s
mlađim pastuhom. Konj se povukao unatrag. On je
otvorio vratnice i rukom im pokazao dvije jabuke.
Jednu je nogom gurnuo prema konju, a on je udario
64
kopitom vraćajući je natrag. Ostali su zapanjeno
promatrali. Gordon se obratio Derecku, “Dodaj mi
još jednu jabuku.”
Zatvorio je pregradak i uzeo jabuku. Prišao je do
poslijednjega pregratka u kojemu se nalazila kobila.
Tiho mrmljajući isružio je ruku s jabukom na dlanu.
Uzalud je mamio. Mirno je stajala i netremice ga
promatrala. Gordon joj je ubacio jabuku, a ona je
postupila jednako kao i pastuh. Šutnula je jabuku i
ponovno se umirila. Svi su šokirano zurili u
nezainteresirane ljepotane.
“Jedu li sijeno?” Gordon je upitao konjušara.
“Jedu, ali samo ako ga ne diramo rukama. Odbijaju
sve što im dodajemo na taj način.”
“Ovo je za ne povjerovati!” Kieran je prvi došao do
glasa.
Svojim hvalospijevima su cijeli sat zabavljali
konjušara koji se i sam divio neobičnim konjima.
*
Do Agnesina ulaska u odaju, Elizabeth je donekle
ispuhala bijes, ali je ostala ogorčenost.
“Agnes, je li se poglavar vratio u utvrdu?”
“Nije. Molim vas, kuharica mi je rekla da će vam
jelo servirati u kuhinji”, bojažljivo je obavijestila.
“U kuhinji?” začuđeno je dreknula. No videći
smeteni pogled dobre djevojke, odustala je od
protestiranja. Glavom joj je dala znak neka napuste
prostoriju.
Izgled kuhinje ju je ugodno iznenadio. Nalikovala je
kuhinji u njezinoj utvrdi. Ne samo po prostranosti,
već i po uređenju. Oko ogromnog otvorenog ognjišta
je užurbano radilo nekoliko žena i djevojaka.
65
 Ispred Elizabeth se zaustavila jedra postarija žena
rumenoga lica. Neznajući da ih Elizabeth razumije,
obratila se Agnes. “Pogledajte je kako samo gleda.
Misli li da smo lošije od njihovih kuharica? S ovim
svojim bijelim ručicama sigurno zna samo vesti”, govor
je popratila prezrivo je odmjeravajući.
Elizabeth ju je ignorirala i, bez da se obratila Agnes, s
drvenoga stola je uzela plitku zdjelicu i u nju stavila
malo kaše. Dodala je komad toploga kruha i jednu
jabuku. Sve je stavila na drvenu dasku i krenula van.
Agnes je potrčala otvoriti joj vrata.
Izlazeći slušala je kuharicu kako joj dobacuje poruge.
Ostale su se glasno smijale.
Agnes je zatvorila vrata i posramljeno je pogledala.
“Žao mi je. Svi mrze Engleze. Bojim se da se nikada
neće zaboraviti pokolji, a pogotovo užasno smaknuće
našega pokojnoga heroja Williama Walacea. Molim
vas, dajte mi da ponesem pladanj”, Agnes ju je
zamolila.
“Agnes, ne zamjeram im zbog mržnje. Nažalost i kod
nas je isto. Posebno u predjelima uz granicu. Mnoge
obitelji su izgubile svoje najdraže. Moj otac je poginuo
u jednom od sukoba uzrokovanog mržnjom. Jao, da
sam znala ostala bih i prepustila se groznoj sudbini u
mojoj domovini. Izvoli, možda bismo mogli jesti u
dvorani.”
“To je zabranjeno. Stražari imaju naredbu da u
dvoranu ne puštaju nikoga bez poglavareve dozvole.
Za njegove odsutnosti odgovoran je Dereck. Pođimo u
vašu odaju”, tiho joj je predložila.
I tako se Elizabeth nezadovoljno vratila u
spavaonicu. Jelo je bilo ukusno, ali joj ipak nije prijalo.
66
Zbog Agnes se do njezina izlaska suzdržavala od
daljnjih kritika na račun poglavara.
“Moje konje! Prokleti gad je ukrao moje konje! Ne
smeta mu što su i oni engleski. Mrzi sve što je
englesko! Kako da ne! Škotski konjokradica! Čuti će
me kad mi se pojavi pred očima!” bjesnila je žustro
hodajući od ležaja do prozora.
Kad se malo ispuhala, pogledala je u zid od
bedema. Iznad njegove ravnine mogla je uživati u
komadiću plavoga neba i udaljenim vrhuncima.
Kiša je prestala padati prije nego što je ustala. Zrak
je bio svjež, a vidljivost izvanredna. Zahvaljujući
tome uživala je gledajući kako je rani snijeg zabijelio
vrhove, njoj nepoznatih, planinskih vrhunaca.
Duboko je udisala čisti zrak. Zatvorila je oči i
prepustila se sanjarenju. To je radila od kad je znala
za sebe. Bijegom u izmišljeni svijet snova bilo joj je
lakše podnositi nedaće koje su je od rođenja pratile.
Idilu joj je poslije nekog vremena prekinulo kucanje
na vratima.
“Naprijed.”
U spavaonicu je ušla Agnes. “Gospo, kuharica je
rekla...” zastala je kad ju je Elizabeth ušutkala
pokretom ruke.
“Agnes, nisam gladna. Molim te, pitaj gospodina
Campbella mogu li razgovarati s njim.”
“Pitat ću ga kad završe s objedom”, obećala joj je i
udaljila se.
Agnes se vratila sredinom poslijepodneva i
otpratila je Elizabeth u prizemlje. Ostavila ju je sa
stražarom koji je ispratio u pokrajnju prostoriju gdje
je zatekla stariju inačicu onoga gada. Stajao je pored
67
drvenoga stola na kojemu se nalazila otvorena knjiga.
Elizabeth je zapanjeno zurila u otvorene stranice s
latinskim tekstom. Pribrala se podsjećajući se da nije
došla u vlastitu oskudnu knjižnicu.
Trgnuo je hladni glas. “Gospo, tražili ste me?”
“Gospodine, želim vas pitati što se nalazilo u paketu
kojeg sam vam dala?” sve je to izgovorila hineći
zabrinutost.
“Neki dokumenti. Vaš brat vas je poslao ovamo kako
bismo ispunili obećanje mog pokojnoga sina vašem
pokojnome ocu. Imanje na kojem ste odrasli je ostavio
nekom daljnjemu rođaku. U slučaju smrti vašega
brata, u naslijeđe će ga dobiti rođakov sin. Što se tiče
vašega miraza, naveo je da ćete vi sami odlučiti što
ćete ponijeti u Škotsku.”
“Miraz, kakav miraz?” čudila se pretvarajući se da
nije znala što se nalazilo u dokumentima.
“Nisu vam rekli da ste zaručeni za mog unuka?”
upitao ju je.
“Ne, pa ja sam Engleskinja. Zašto su odabrali Škota?”
“Iz zahvalnosti s naše strane. Zbog brige za vašu
sigurnost od strane vašega pokojnog oca.”
“Zahvalnosti! Zbog toga sam lišena mojih konja!?
Poput zatvorenika sam zatočena u vašoj tvrđavi!?
Doista očekujete da ću se dobrovoljno udati za vašega
unuka!?” vikala je dopuštajući bijesu da joj pomuti
razum.
Stari gospodin je strpljivo čekao da se malo umiri.
“Bili ste zaručeni za mlađega sina. No, Garwin je
oženjen, a Gordon je poglavar. Iako nas uvjerava da će
iznaći rješenje, ne znam kako misli riješiti ovaj
problem. Kao poglavar, nikako se ne smije vezati uz
68
Engleskinju, odnosno vas”, poslijednje riječi je
cijedio kroz zube.
“Neka mi vrati konje, pa ću se vratiti u moju
domovinu”, oštro je zatražila.
“Nemoguće. Ostat ćete ovdje. Savjetujem vam da
zaboravite konje, a i svoju domovinu. Konji pripadaju
poglavaru. Niste zatočenik. Ove mjere su poduzete
zbog vaše sigurnosti. Naime, Dunnovi samo čekaju
priliku da vas otmu. Bolje da vam ne govorim kakva
sudbina bi vas snašla u njihovim rukama.”
“Dokazala sam da se mogu oduprijeti takvoj
prijetnji”, oštro ga je napala.
On je nezadovoljno odmahivao glavom.
“Primite moj savjet: pomirite se sa sudbinom i ne
izazivajte poglavara.”
“Mogla bih zamoliti rođaka da ostatak života živim
s njim. Za povratak su mi potrebni moji konji i zaliha
hrane”, molećivo ga je gledala nadajući se da će ga
smekšati, no on je niječno odmahnuo glavom.
“Gospo, odgovornost ste Campbella. Do tada
nastojte naučiti naš jezik, kao i ponešto o našim
običajima.”
“Mrzite li me?”
“Prestar sam za mržnju. O vama ovisi kad i u kolikoj
mjeri ćete biti prihvaćeni.”
“Ipak sam zatočenica.” Nesretno je pognula glavu
te nastavila, “Moj Bože, da nije bilo priča o vašoj
snahi, nikada se ne bih odlučila za ovo opasno
putovanje. Mogla sam ostati i u Engleskoj. Dopustiti
susjedu da me otme, siluje, a možda i ubije”,
rezignirano je govorila.
Starac ju je u dubini duše žalio, no na njegovu
69
žalost, znao je koliko je Gordon mrzio sve što je bilo
povezano s Engleskom. U sjećanje mu se potkrao
podatak da se već i onako mlad usprotivio ocu i majci.
Nije odobravao njihov čin kad su obećali zaruke.
Nažalost, djevojci u prilog nije išao ni izvanredan
tjelesni izgled. Da je u pitanju bila njihova djevojka, ne
bi bilo ljepšega para. Lijepo siroto stvorenje.
*
Siroto stvorenje se vratilo u spavaonicu.
U osami prostorije Elizabeth je obuzeo jaki poriv za
bijegom. Odlučivši se, ponovno je sišla i otputila se do
dvorišta.
Oprezno je započela s razgledavanjem.
Ostatak dana, a i cijeli idući je proučavala mršave
opcije za bijeg. Najveći problem su joj predstavljali
oteti konji. Od Agnes je uspjela saznati gdje se,
otprilike, nalaze pašnjaci na koje su odvedeni.
Prisluškujući stražare saznala je da će u zoru biti
dopremljene kože. Obradovao ju je podatak da će ih
dopremiti kolima. Zahvaljujući smradu saznala je gdje
je kožara. Proučila je kojim pravcem će joj biti
najsigurnije prići do kamene građevine.
Negdje iza pola noći se na brzinu odjenula u svu
potrebnu odjeću kako bi ponovno izgledala kao
mladić. Uzela je oba biča, samostrel i tobolac sa
strijelama. U čizmice i široki pojas je posakrivala
noževe.
Kao dobar penjač, odlučila je iskoristiti uske otvore,
(puškarnice) za silaženje niz zid.
Odahnula je kad je doskočila na tlo.
Koristeći mrak oprezno se sakrila u blizini kožare.
Strpljenje joj se isplatilo kad su muškarci iskrcali kože
70
i kola nakrcali vunom. Iz njihovog razgovora je
saznala da je odvoze do jezera. Tamo negdje su žene
prale i sušile vunu.
Uspjela se sakriti ispod smrdljivog pokrova kojim
su pokrili vunu.
Zaustavila je dah.
Dvojica muškaraca su prišla kolima. Trenutak
poslije je osjetila kako se kola drmaju.
Pucketanje biča i glasno vikanje je slijedilo
kloparanje drvenih kotača. Pažljivo osluškujući
shvatila je da se kola kotrljaju nizbrdo.
Skupila je malo hrabrosti i oprezno podigla
pokrivač. S lijeve strane je ugledala jezersku vodu i
udaljenu obalu. S desne je imala neometan pogled
na travnatu uzvisinu i kuće razbacane po njoj.
Kad je nešto kasnije ponovno provirila nije vidjela
kuće već stjenovitu padinu.
Vrebala je pogodan trenutak za iskradanje s kola.

71
 6.

U ranu zoru Gordon je kobilu vezao uz svog konja.

Osigurao je dovoljnu duljinu užeta da se može izmicati
njegovu pastuhu. I dobro je procijenio. Engleski
pastusi su ih slijedili. Zapravo su slijedili kobilu. Prema
njegovu konju su ratoborno kesili zube. Kao pomoć,
poveo je Derecka i nekoliko vojnika koju su morali
osiguravati da se pastusi ne bi dali u bijeg. Bez većih
problema su ih doveli na zaklonjeni pašnjak. Ostavili
su ih zaštićene nekolicinom momaka koji su čuvali
ostale konje.
“Momci glavom mi odgovarate za njihovu sigurnost.
Ne približavajte im se ako nije nužno”, dopunio je
upozorenje. Rukom je dao znak i sa svojom pratnjom
je odjahao prema lovištu koje se prostiralo južnije,
bliže jezeru.
“Što misliš kako će gošća reagirati kad sazna da su
odvedeni?” Dereck ga je upitao. Veselo je promatrao
Gordonov nacereni osmijeh.
“Bijesom”, lakonski mu je odgovorio.
“Pazi da te ne pogodi strijelom”, Dereck mu se
narugao.
“Da si je vidio ne bi zbijao šale”, Gordon mu je rekao.
“Dok sam živ žalit ću što nisam bio s vama.”
“Žalit će i Dunnovi”, uz smijeh se narugao jedan od
vojnika.
“Već žale. Postali su ruglo da veće ne mogu biti”,
dometnuo je drugi.
72
 Gordona je zabavljalo njihovo veselje.
“Kakva sramota. Ovim našim Visočjem ružne vijesti
se šire brže od požara”, Dereck je komentirao.
“Predviđam nam opsadu. Svi će željeti vidjeti
opasnu ratnicu”, jedan od momaka je dobacio
glasom punim poruge.
“Nažalost, Englesku”, gadljivim glasom se oglasio
njegov sudrug.
“Momci, nastavite li tako razgovarati smatrat ću
vas babama, a ne vojnicima”, Gordon ih je malo
ohladio.
“Daj Gordone, ne kvari nam užitak”, Dereck ga je
napao.
“Utišajte se. Divljač će pobjeći u Englesku”, Gordon
im je uzvratio napad.
*
Dok su oni lovili, Elizabeth je uspjela neopaženo
kliznuti s kola i hitro se sakrila između stijena.
U zaklonu je ostala sve dok više nije čula zvuk
kloparanja kola. Sačekala je još malo, a onda se
oprezno premjestila iza većega kamena.
Skrivajući se sporo je napredovala, a uz to nije
znala gdje se točno nalazila. Za početak joj to nije niti
bilo važno. Željela se udaljiti od naselja. Zahvaljujući
informacijama koje je načula nadala se da je slijedila
stazu kojom će stići do pašnjaka s konjima.
Poslije cijele vječnosti, između stijena je ugledala
čistinu. Oprezno je izvirila i pogledala lijevo pa
desno. Isto tako je osluškivala ne bi li čula razgovor
ili bilo kakvo kretanje lovaca ili vojnika. Potrajalo je
prije nego što se odvažila pretrčati čistinu i ponovno
se dokopati stjenovitih zaklona.
73
 Gordon je vraćajući se s lovcima pažljivo promatrao
okolinu. Iako s velike udaljenosti, na trenutak je
ugledao pognutu osobu prije nego li se zaklonila iza
stijena. Zabrinuo se kad nije vidio nikoga drugoga.
Djeca su se uvijek igrala u grupama. Sumnjajući na
uljeza koji ih je špijunirao, obratio se momcima.
“Nastavite, ja ću malo izviđati.”
“Opasnost ili...?” Dereck ga je upitao. Smrknuto je
promatrao okolicu.
“Ne. Možda mi se samo pričinilo da sam nešto vidio
tamo između stijena. Vjerojatno neko dijete”,
objasnio mu je i nemarno slegnuo ramenom.
Gartha je potjerao sporednom stazom i ostavio ga
zaklonjena iza veće kamene gromade. Nečujno se
prikradao prema točno određenome mjestu. Ocijenio
je da se nepoznata osoba približava manjoj čistini
ispred njega.
Zaklonio se i strpljivo čekao da mu uljez upadne u
klopku.
Najprije je na tlu ugledao sjenu od pogurene prilike.
Kad je ocijenio da mu je na dohvatu ruke, hitro je
iskočio i zgrabio uljeza. Gurnuo ga je na tlo i kleknuo
pored njega. Snažnim potezom ga je okrenuo prema
sebi spreman zadati mu udarac u bradu. Od šoka se
nije sjetio spustiti podignutu ruku sa stisnutom šakom.
Snažno guranje je prestravilo Elizabeth, a sudar s
tvrdim tlom joj je izbio zrak iz pluća. Dodatni šok je
doživjela kad je ugledala napadačev opasan pogled i
stisnutu šaku. Istog trenutka strah joj je zamjenio
bijes. Zamahnula je stisnutom šakom ciljajući mu
bradu. No on joj je zgrabio ruku i zajedno s drugom ih
čvrst pritisnuo visoko iznad njezine glave.
74
 “Vi, vi...!”
“Pogriješili ste pravac. Vaša domovina je daleko s
druge strane jezera”, zlurado joj se narugao.
“Ukrali ste moje konje! Zašto? Zar nemate
dovoljno svojih?” bjesnila je i migoljeći tijelom
pokušavala se osloboditi.
Gordon joj se nacerio i lijeno se premjestio. Gola
prsa je polako pritisnuo na njezino tijelo i time joj je
izbio zrak iz grudi. Otvorila je usta pokušavajući
udahnuti. On je to iskoristio i prignuo glavu
fiksirajući pogled na njezine rumene usne. Šokirano
je shvatila što mu je bila namjera. Istog trenutka se
umirila i čvrsto stisnula usta.
Za trenutak ga je zbunila, a onda se sjetio konja.
Prokletnica je reagirala poput njih. Ispod njega je
ležala izigravajući mrtvaca. To mu je bio dodatni
izazov. Naime, želio je saznati je li hladna poput
mrtvaca. Njezina stisnuta usta mu nisu prestavljala
problem. Pritisnuo je usne uz njezine. Obje ruke joj
je uklještio lijevom rukom. Desnom joj je s dva prsta
stisnuo obraze uz bradu. Snažnim, brzim stiskom je
natjerao da otvori usta. Hitro je uronio jezikom
spriječavajući je da ih opet zatvori. Usnama je
silovito sisao njezine, a jezikom je jednako silovito
pustošio vlažnu unutašnjost slatkih usta. Muškost
mu se napela i svom svojom duljinom pritiskala joj
trbuh.
Elizabethi je prvotni šok zamijenio strah pomiješan
s bijesom. Nemoćna zbog sputanosti dosjetila se da
bi ga mogla ugristi. No, pritisak na trbuhu joj je
tijelom odašiljao čudne trnce i ugodu, a to je za
trenutak veoma zbunilo. On je izvukao jezik i usnama
75
joj kliznuo do osjetljive kože iza desnoga uha. Zubima
je povukao odjeću oslobađajući mekanu baršunastu
kožu. Grickao je, lizao i pri tom ubrzano disao. Osjećaj
njegovih toplih, vlažnih i zahtjevnih usana joj je tijelom
poslao novi val užitka. Sisanjem kože i kružnim
pokretima jezika je dodatno izluđivao. Zaboravila je na
otpor i stenjući je izdizala tijelo pribijajući ga uz
njegovo.
Razveselilo ga je njezino migoljenje i stenjanje.
Pustio joj je ruke i nastavio je napaljivati. Ugodno ga je
iznenadila kad ga je jednom rukom zgrabila za kosu, a
prste od druge mu je zabadala u rame. Uz sisanje
baršunaste kože izdizao je donji dio tijela i pokretima
je simulirao ubadanje uda. Od njezine reakcije se
zamalo zaboravio zaustaviti prije nego bi pršao granicu
dopuštenoga.
Prestao je i podigao glavu provjeravajući veličinu
otiska kojega joj je ostavio sisajući osjetljivu kožu
ispod uha. Zadovoljan obavljenim poslom, naglo je
ustao i povukao je na nesigurne noge.
U prvom trenutku se osjećala kao da ju je ubacio u
hladnu jezersku vodu. Trenutak poslije joj se lice osulo
rumenilom srama. Mrzila je sebe, a još više njega.
Željela ga je izudarati. No nažalost udarci su joj bili
drhtavi i nejaki. Obuzeta dodatnim bijesom šibala ga je
pogledom, a onda prezirom.
Odskočila je i podbočila se. “Niste samo
konjokradica, već i siledžija!” grmila je. No on je
zgrabio za ruku i privukao je k sebi. Udarila mu je u
grudi i glasno otpuhnula. Ponovno se pokušala
odmaknuti, a on je želeći je zgrabiti za rame promašio
i ispruženi dlan joj je spustio ispod vrata. Kliznuo je
76
rukom niz grudi i šokirano zastao opipavajući ih.
“Gdje su vam grudi?”
“Poslala sam ih u pakao! Tamo ću i vas smjestiti!”
dreknula je gurajući ga. Bijes joj je pomogao, pa se
uspjela odgurnuti. No on je to iskoristio tako što ju je
odgurao do najbližega kamena.
Brat ju je podučavao kako se oduprijeti mnogo
snažnijemu napadaču. Hitro je zavukla ruku otraga u
debeli pojas i povukla nož. Trenutak poslije ju je
stisnuo uz stijenu. Spretnim manevrom mu je
prislonila oštricu uz kožu ispod brade. On joj je
čeličnim stiskom stisnuo zapešće. Njoj je zbog
prodorne boli ispao nož. Spriječavajući vrisak,
stisnula je zube i bijesno je zarežala.
“Lekcija broj jedan. Napadača ubijte odmah. Bez
nepotrebne histerije inače ćete vi završiti u paklu.”
Zlurado joj se nacerio i nastavio. “Lekcija broj dva.
Nikad ne posežite za oružjem ako niste osigurali
zaleđe. Pogotovo na mnogo snažnijega napadača.
Greške vode u pakao”, narugao joj se. Još je malo
jače pritisnuo uz tvrdu stijenu. Nije vrištala, a ni
plakala. Gledala ga je s takvom mržnjom da bi mogla
parirati količini mržnje koju je on osjećao za Engleze.
Naglo se odmaknuo i time je iznenadio. No ne
zadugo. Prije nego što je uspjela duboko udahnuti
poput vreće je bačena na njegovo tvrdo rame.
Bol joj je presjekao pokušaj udaha.
Slijedeći šok je doživjela kad je začula smjeh
većega broja muškaraca. Naglo je poskočila
pokušavajući se odbaciti s njegova ramena. Nagradio
ju je snažnim udarcem po stražnjici. Mržnja joj je
pomogla u suzdržavanju od glasnoga vriska.
77
 Jednako „nježno“ ju je prebacio preko konja. Kad je
uzjahao podigao ju je i prebacio je preko bedara.
Zabavljalo ga je njezino iskazivanje hrabrosti. Za
svaki slučaj je još jednom snažno udario po zaobljenim
polutkama. Dlan mu je bridio, ali to je našao veoma
stimulativnim.
Napast je mlitavo ležala. Zbog konjskoga hoda ruke i
noge su joj se mlitavo klatile. Preko ramena je
pogledao šutljive momke koji su ga zapanjeno gledali.
“Bez brige momci. Mislim da je shvatila da ću je,
pomakne li se, baciti u jezero”, podrugljivo im je
govorio, ali i njoj.
Bila bi luda da ga je i dalje izazivala. Uostalom zbog
traljavo izvedenoga bijega zaslužila je kažnjavanje. Da
je bila u mogućnosti sama bi se bacila u jezero. S
ovoliko odjeće bi potonula kao težak kamen.
Gordon se čudio kako je i dalje mirno ležala s
nogama i rukama koje su se lijepo klatile u ritmu
konjskih koraka. Sumnjičavo ju je odmjeravao.
Istrenirala je konje da se primire i neoprezne budale
iznenada napadnu. Pročitao je njih, te mu nije bilo
teško pročitati i nju.
Ujahali su u dvorište.
Nimalo nježno ju je zgrabio za odjeću na leđima i
bacio je na tlo.
Na njezinu sramotu dočekala se četveronoške. No
dostojanstveno je ustala. Mirno je rukama stresla
prašinu s odjeće. Ponosno je podigla glavu i hladno ga
pogledala.
No on nije gledao nju već stražare. Prstom ih je
pozvao neka mu priđu.
Poslušali su ga i skamenjeno čekali da im odredi
78
kaznu.
“Odložite oružje i očistite štale. Dereck, znaš što im
slijedi kad obave taj posao.”
“Znam”, odgovorio mu je prateći dvojac prema
štalama. Jedan od njih je ispod oka ubojitim
pogledom pogledao Elizabeth.
Zabavljena promatranjem kažnjenika nije
primjetila da je poglavar ušao u zdanje.
“Gospo, jao, jao. Mislila sam da ne želite napustiti
spavaonicu”, sirota Agnes je kukala trčeći prema
njoj.
“Agnes, smiri se. Dođi,” pozvala ju je.
U Agnesinoj pratnji se popela na kat. Na vrhu
stepenica je zaustavio strašan lom. Potrčala je i
zapanjeno zastala ispred razbijenih vrata.
“Dovedite drvodjelju!” Gordon je zagrmio
naredbu.
Jedan od stražara je potrčao i od brzine ih je
zamalo srušio. Agnes je užasnuto pokrila usta.
Sirotica je izgledala kao da će se onesvijestiti.
“Agnes, dovedi je ovamo!”
Ne čekajući da se sirotica oporavi, Elizabeth je
ponosno ušla i zastala nedaleko od ulaza. Ledeni
pogled je fiksirala na jednako ledene svjetlosive oči.
“Agnes, drvodjelja će zakovati prozor. Pokupi
svijeće i odnesi ih u spremište”, Gordon je naredio,
zatim je naglo je napustio prostoriju.
Bojao se da će je zadaviti. Nažalost ona nije bila
jedina u opasnosti od njegova bijesa. Da ne bi
napravio masakar nad svojim vojnicima odmarširao
je do jezera. Nadao se da će mu hladna voda ohladiti
bijes.
79
 Na putu do jezera nije mogao shvatiti kako se bez
užeta uspjela spustiti na tlo. Vrata su bila iznutra
zakračunata. Sjetio se uskih otvora nešto niže od
visine dna od prozorskog otvora. No svejedno je
morala biti veoma spretna i navikla na penjanje i
spuštanje niz opasne zidove ili kamene klisure.
Zasijecajući hladnu vodu, ponovno se pitao tko i
zašto ju je podučavao kao da je bila vojnik?
Kad se vratio u utvrdu zaustavio je uplašenu Agnes.
“Neka gospa odjene haljinu s najdubjim izrezom.
Potrudi se da joj vrat bude izložen,” naredio je
smetenoj djevojci.
Agnes je potrčala uz stepenice. Sjetila se da je gospa
imala samo tri haljine. Od zbunjenosti i straha se nije
uspjela sjetiti koja bi bila najbolja.
Zatekla je Elizabeth stisnutu u kutu dalje od pogleda
bijesnih stražara. Krišom se oslobodila odjeće. Na
brzinu je odjenula sivu haljinu. Agnes je zatekla kako
se umiva.
“Agnes, molim te ispleti mi kosu.”
“Odmah. Gospo, poglavar je naredio da vam
odjenem haljinu s najdubljim izrezom. Rekao je nešto
o tome da vam vrat treba biti izložen”, smeteno joj je
objašnjavala.
Djevojčine riječi su je zabrinule, a pogled u srebrno
zrcao je razbjesnio.
“Što mi je uradio? Što je ovo?” užasnuto je upitala
pokazujući vrat.
Agnes je rukom pokrila usta. Gospin bijes i neznanje
su je tjarali na smijeh, ali se pristojno suzdržavala.
“Ovaj, to je, mislim da ga zovu ljubavni ugriz”,
sirotica joj je smeteno nastojala objasniti.
80
 “Ljubavni!? Ovo mi je napravio onaj prokletnik, a
ne nekakav... Uh!” pjenila se. Otrčala je do ležaja i
bacila se na njega. Stisnutim šakama je udarala po
jastuku. U uskuhanu glavu joj je doprijela Agnesina
informacija o tome što on želi. E, pa dati će mu ono
što želi, ali pod njezinim uvjetima. Ustala je i prišla
do škrinje.
Otvorila je i iz nje izvadila svoju najdražu haljinu
tamnocrvene boje. Ta je imala najdublji izrez.
Doduše ne baš skandalozan. Sa žaljenjem ga je
odmjeravala. Nažalost nije imala vremena za
prepravljanje inače bi pokazala onome gadu gdje su
joj grudi. Pogledala je Agnes i sažalila se zbog njezina
očiglednog straha.
“Molim te, pomozi mi”, molbu je izgovorila
nježnim glasom.
Agnes se malo opustila i pomogla joj je odjenuti
haljinu. Izrez je bio dublji, ali joj je pokrivao početak
grudi. Kosa joj bila rasuta. Povukla je pramen i njime
skrila užasnu tamnu mrlju. Malo je razmislila, a onda
je uzela baršunasti obruč crvene boje i njihovu
maramu. Poderala je dobijajući dlan široku traku.
Dodala je Agnes i zamolila je, “Kad stavim obruč,
trakom mi veži kosu u konjski rep.”
Agnes je poslušala i kad je bila gotova dodala joj je
zrcalo i radoznalo promatrala što gospa radi.
Elizabeth je spretno izvukla nekoliko tankih
pramenova sa suprotne strane lica od ljubavnoga
ugriza. Zadovoljna rezultatom vratila je zrcalo Agnes
i upitala je, “Vidi li se?”
“Vidi, posebno kad okrenete glavu na stranu.”
“Savršeno. Molim te, otprati me.”
81
 Stražari su ih propustili. Sišle su niz stepenice i
zastale ispred stražara koji su stajali ispred dvorane.
Elizbeth ih je mrko pogledala, a oni joj nisu ostali
dužni.
Agnes se uplašeno povukla prema kuhinji.
Elizabeth je ušla i zastala na vrhu stepenica.
Ponosnim držanjem i hladnim pogledom je divljacima
davala do znanja da imaju posla s pravom damom.
Elegantno je sišla i polako je nastavila hodati
prolazom. Muškarci su se odmicali, ali je nisu prestali
gledati. Zabavljalo ju je što su je ovaj put gledali s
divljenjem pomiješanim s neodobravnjem, a ne s
mržnjom. Znala je da je Gordon na suprotnom kraju.
No odupirala se želji da ga pogleda. Pogledom je
kružila po licima, uglavnom bradatih, gorštaka.
Kad je Gordon ugledao kako ponosno stoji na vrhu
stepenica, požalio je izdanu naredbu. Prokletnica je
odjenula haljinu s dubljim izrezom. No na njegov užas
haljina je bila crvene boje. Zbog te boje joj je blijeda
koža izgledala još blijeđa.
Gledao ju je kako je ljupkom kretnjom potkupila
skute i počela silaziti. Nije bilo dovoljno njezino
njihanje bokova već su joj i oko lica poskakivali
nestašni uvojci. U stomaku je osjetio steznje, a na
preponama pulsiranje. Zbog nelagode je premjestio
težinu tijela na drugu nogu. Ohladilo ga je njezino
namjerno ignoriranje. Ni jednom ga nije pogledala.
Nije to uradila ni kad je zastala u njegovoj neposrednoj
blizini. Da stvar bude još gora naklonila se pred
njegovim djedom i Gotfriedom. Suzdržao se od paljbe i
udaljio se do stola.
Sjeo je i dao rukom znak neka i ostali zauzmu svoja
82
mjesta. Mjesto između sebe i djeda predvidio je za
nju.
Elizabeth je to shvatila kad je stariji gospodin
zastao pokazujući joj neka se smjesti. Kao i ranije,
potkupila je skute i zakoračila preko klupe. Sjela je i
okrenula se promatrajući kako njegov djed sjeda na
mjesto s njezine druge strane.
Gordon ju je u zao trenutak pogledao. Pogled je
fiksirao na izvijeni vrat s njegovim biljegom.
Okrenula se i ljupko mu se nasmješila. Popravljajući
gornji dio haljine malo je jače povukla tkaninu
otkrivajući početak grudi. On je poput maloumnika
blenuo u nježne obline onoga što joj je haljina
skrivala od njegova pogleda. U mašti ih je vidio oble,
podatne i odgovarajuće veličine. Nesvjesno je
spustio pogled do svoje poluskupljene šake. Užasnut
mislima okrenuo se i pogledao suprotni zid. No
nedovoljno brzo za pažljivi pogled njegova djeda. On
je od prvog trenutka naizmjenično promatrao unuka,
a onda lijepu Engleskinju. Poput ostalih i on je
zamijetio biljeg. Nije mu trebalo unukovo očitovanje.
Znao je tko je bio krivac za to. Ono što nije znao bio
je odgovor na pitanje: zašto? Zbog kažnjavanja ili je
njegov unuk zastranio i pomiješao svoju mržnju i
nerazumnu žudnju za ovom ljepoticom? Ovakvi
otisci su se ostavljali na vratu žene koju je muškarac
svjesno ili nesvjesno želio obilježiti kao svoju. On
sam je to u početku često radio svojoj supruzi.
Rastužilo ga je sjećanje na njezinu smrt. Nesvjesno
mu je pobjegao tužan uzdah.
Elizabeth ga je čula i videći mu tugu u očima
sućutno mu je potapšala ruku. On je iznenađeno
83
pogledao neobičnim očima. Na njegovu izboranom
licu sa sijedom bradom, brkovima i kosom manje su joj
izgledale intrigantno. Zbunjena vlastitim mislima
odmaknula je ruku i ljupko mu se nasmiješila. Uzvratio
joj je pogledom ispunjenim s mnogo manje hladnoće.
Do kraja objeda je prestao promatrati unuka.
Duboko se zamislio nad time da Gordon neće moći
ispuniti obećanje njegovih roditelja. No u ovoj obitelji
je bio još jedan slobodan muškarac. Tijekom noći će
još dobro razmisliti o odluci koju je zbog gospine
osjećajnosti sve manje doživljavao mrskom. Ujutro bi
je morao obznaniti unucima.
*
Elizabeth je do kraja objeda često glavu okretala
tako da gad pored nje može nesmetano uživati u
svome djelu. Ravnodušnom ju je ostavljalo zurenje i
došaptavanje ostalih. Oni joj na kraju krajeva nisu bili
ništa. Zabavljajući se nije zaboravljala jesti. Nije
vjerovala gadu. Možda će je zatvoriti u spavaonicu i
osuditi je na gladovanje.
Neznajući o čemu je ona razmišljla, Gordon se
suzdržavao da joj vlastitim rukama ne stisne elegantni
golublji vrat. S užasom je shvatio da je ne želi zadaviti.
Zamišljao je kako ga gladi, gricka i ljubi.
Spustio je pogled i prionuo jelu.
Da ga je na kraju objeda netko upitao što je jeo, ne
bi znao odgovoriti. S olakšanjem je dočekao završetak
objeda. U želji da se do kraja smiri povukao se u
susjednu prostoriju.
Zaokružio je pogledom po slabo osvijetljenoj
prostoriji i s tugom se prisjetio koliko mu je majka
voljela boraviti u njoj. Na stolu su se nalazilli u smeđu
84
kožu uvezani listovi pergamenta s rukom pisanim
tekstom na latinskome jeziku. On i brat su u zimskim
mjesecima imali obvezu učenja. Majka ih je
podučavala, njemu, mrskome jeziku. No, kao
odrastao muškarac shvatio je majčinu dalekovidnost.
Za razliku od većine vođa koji su ovisili o pisarima,
on i brat ih nisu trebali. Sami su čitali ukaze, odredbe
ili bilo kakve druge dokumente od kralja ili nekog
drugog velikodostojnika.
Za Gordonove odsutnosti su raspremljeni i
uklonjeni stolovi. U dvoranu su pristizale mlađe
žene, djevojke i još muškaraca. Kao i ranije započeli
su sa svirkom, plesom i pjevanjem.
Elizabeth se osvrnula tražeći pogledom Gordona.
Nije ga uspjela vidjeti te je prišla njegovom djedu i
zamolila ga, “Mogu li se udaljiti?”
“Možete.”
Okrenula se i istog trenutka su joj se ostali počeli
odmicati s puta. Dostojanstveno je pošla prema
stepenicama. Zlurado je slušala jednako zlurade
komentare na svoj račun. Namjerno se sudarila s
jednom ženom i potajno rukom povukla traku koja
joj je skliznula s kose i pala na pod. Nastavila je
hodati kao da se ništa nije dogodilo. Penjući se
stepenicama slušala je pojačani žamor.
Gordon se vratio na vrijeme da je može vidjeti
kako se udaljava. Poput većine muškaraca i on je
zurio za njom. Kao da je osjetila kako je gledaju,
zastala je na vrhu stepenica i okrenula se. Okupljenu
gomilu je počastila jednim prezrivim pogledom i
udaljila se. Gordon je ostao zatečen njezinom
drskošću. Još i više kad mu je prišla usplahirena
85
Magda.
“Poglavaru, ovo smo našli na podu.” U ruci je držala
traku od njihova tartana.
Uzeo je i kimnuo joj.
Magda se udaljila, a on je traku zataknuo za pojas.
Susprezao je bijes. Iako nije znao je li joj traka ispala
slučajno ili je bačena namjerno, nisu smjeli dozvoliti da
se nogama gazi po njihovoj svetinji. Svaki klan je s
mnogo ljubomore čuvao i poštivao tartan svojih boja.
Njihov nije bio iznimka.
Ostao je neko vrijeme promatrajući vesele
sunarodnjake. Zbog čestih, u pravilu krvavih sukoba,
svi su cijenili kraća ili dulja razdoblja mira. Kao
poglavar silno se trudio da takva razdoblja traju što
duže.
U neko doba se udaljio i odmarširao do njezine
spavaonice. Bez zaustavljanja je ušao u mračnu
prostoriju bez vrata.
Stražar je zastao kod vrata i uljanicom mu posvijetlio
unutrašnjost.
Polako je prišao ležaju.
Elizabeth je podigla glavu i tiho mu se narugala,
“Došli ste mi poželjeti laku noć. Kako lijepo od vas.”
“Nešto ste izgubili”, govorio je tihim, ali opasnim
glasom. Podigao je ruku i na ležaj pored nje ispustio
traku.
Ona je ispod pokrivača izvukla ruku i vrhom noža
zahvatila traku, te je spretno odbacila na škrinju.
“Hvala vam”, zahvalila mu je i uvukla ruku s nožem
pod pokrivač.
Sumnjao je da joj je to bilo jedino oružje.
“Ovaj put će vam biti oproštena nespretnost. Ovaj
86
komad tartana čuvajte bolje od vlastitih očiju”,
govorio joj je odlezeći prema izlazu. Zastao je i
okrenuo se, te dodao, “Oštrice nisu samo opasne već
su i hladne.”
“Ne brinite se. Dovoljno topline mi osigurava vaš
pogled. Pogotovo vaša briga koja mi je poput
majčine uspavanke koju mi je pjevala vaša
poštovana majka. Laka vam noć, lorde Campbell.”
Zatečen spominjanjem njegove majke gledao je
kako preko glave povlači pokrivač.

87
 7.

Iako je bila naspavana, Elizabeth je zabrinula pojava

veoma mlade kuhinjske pomoćnice. Mršava, plašljiva
djevojka joj je donijela jelo. Bez riječi ga je odložila na
škrinju i hitro se udaljila. Pobjegla je prije nego što je
Elizabeth uspjela saznati gdje je Agnes?
Preko volje je pojela nekoliko zalogaja, a onda je
uzela drveni pladanj i krenula prema vratima.
Očekivala je da će je stražari zaustaviti, ali nisu.
Zapravo su joj okrenuli leđa. Prezrivo ih je odmjerila i
nastavila za svojim poslom.
Pred kuhinjskim vratima joj je bio oduzet pladanj i
zabranjen ulazak. Bijesno je odmjerila šutljivu,
mrzovoljnu stariju ženu i odmarširala prema ulazu u
dvoranu. Tu su joj dvojica stražara prepriječila put.
Kako su ogromna, masivna vrata bila otvorena mogla
je vidjeti da je dvorana bila prazna. Ne znajući gdje bi
mogla pronaći nekoga koga bi mogla pitati o Agnesinoj
odsutnosti, pošla je vani u dvorište.
Osim stražara ni u dvorištu nije zatekla nikoga
drugoga.
Bijesno se okrenula i vratila unutra.
Bijes joj je rastao sa saznanjem da su sve prostorije u
koje je zavirila bile prazne.
Na kraju potrage je naišla na odškrinuta vrata.
Otvorila ih je i u polumračnom prolazu otkrila
stepenice.
Potkupila je skute i oprezno se počela penjati veoma
88
strmim stepenicama.
Na kraju zahtijevnoga uspona je bila nagrađena
izlaskom na kameni uski prolaz na vrhu bedema.
Veselo je krenula u istraživanje. Raširila je ruke
dodirujući s jedne strane kameni zid kule, a s druge
obrambeni zid. Zustavljala se kod svakoga udubljenja
predviđenoga za stijelce i radoznalo promatrala sve
ono što se s te visine moglo vidjeti. Nije se mogla
odlučiti što joj se više sviđalo. Duboko niz kosinu s
nastambama se zrcalila plavetna jezerska voda.
Dalje, sve dokle pogled je sezao pogled zelenili su se
pitomi brežuljci. Daleko na obzoru su se poput
tajanstvenih stražara uzdizali vrhunci moćnih
planina.
Ponešena nostalgijom, za trenutak je zatvorila oči
prisjećajući se svoje izgubljene domovine.
Kad ih je otvorila vlažnim pogledom je tužno
odmjeravala dvorište i spušteni most. Iako nije bio
podignut, njoj je bilo kao da jest. Usprkos
objašnjenja kojega je dobila od staroga gospodina,
osjećala se kao zatvorenik. Takva razmišljanja su joj
izmamile suze koje su joj polako počele kliziti niz lice.
Bijesno je podigla ruku i obrisala ih je žustrom
kretnjom.
Polako je krenula oko kule i zaustavila se na
suprotnoj strani. Od prizora joj je zastao dah.
S te strane se kameni zid kule nalazio na strmoj
litici čije je dno završavalo u dubokoj, širokoj guduri.
Pogledala je preko nazubljenih vrhova gudure i
oduševljeno se osmjehnula. Pred njezinim očima se
protezao spektakularan kameniti krajolik. U
nepreglednim valovima se protezao u daljinu.
89
 “Majko mila, ovdje bih rado ostala živjeti!” veselo je
viknula i potrčala natrag prema mjestu gdje su se
nalazila vrata.
Naglo se zaustavila. Smrknula se, a veselje joj je
isparilo. Otjerao ga je pogled na ubojiti sjaj u
blijedosivim očima.
Gordon je stajao s raširenim nogama i stisnutim
šakama položenim na bokove. Torzo mu je bio gol. No
to nije bilo jedino što ju je paraliziralo. Fascinirano je
promatrala kako mu se na koži od grudi i ruku
presijavaju kapljice znoja. Posebno su svjetlucale one
koje su se ugnjezdile na crnim maljama. Od ubrzanoga
podizanja i spuštanja moćnih grudi mišići su mu se
napinjali ili podrhtavali. Pogledom je pratila njihovo
podrhtavanje i u jednom trenutku ga pogledala u oči.
Niz tijelo joj se razlila jeza pomiješana s čudnim
strujanjima što su joj se skupljali u dnu trbuha.
Gutnula je i trepnula otvarajući usta.
Vidio ju je kako se smije, a onda je od pogleda na
njega zastala. U početku mu je izgledala fascinirana, a
zatim skamenjena. Kad je otvorila usta bijes mu je
kulminirao. Očekujući prosipanje njezine žuči naglo joj
je prišao, zgrabio ju je za ruku i snažno je povukao
prema vratima.
Vukao je niz stepenice ne mareći za posljedice. No
ona se brzo pribrala i slobodnom rukom uspjela
potkupiti skute od haljine. Malo ih je podigla te je
skačući s jedne stepenice na drugu, koliko-toliko
spretno sišla na prolaz u njihovu podnožju.
S obzirom da je nije prestao povlačiti nastavila je
trčkarati za njim.
Zaustavila se kad ju je silovito gurnuo u prostoriju
90
pored dvorane. Zanjihala se i nekako uspjela ostati
na nogama.
Gordon ju je zaobišao i prišao do djeda i brata.
Garwin je poput njega bio gol do pojasa. Bio joj je
okrenut bočno pa mu nije mogla vidjeti osakaćenu
ruku. Poput brata i on je bio znojan, a ona je iz
iskustva s bratom i ocem znala da su žurno napustili
teren na kojemu su vježbali.
Stari gospodin je bio odjeven kao i kad ga je vidjela
prvi put. Ono što nije znala bilo je da je stražar kad je
vidio na kuli obavijestio poglavara gdje se nalazila.
Gordon je istog trena pojurio u utvrdu. Garwin ga je,
videći mu bijesan pogled, slijedio. Bojao se da će mu
brat ubiti drsku gošću. Jureći prema stepenicama,
zaustavio ih je djed i zamolio ih da Engleskinju
dovedu k njemu.
Zbog toga je stajala između bijesne braće i veoma
mirnoga im djeda.
“S obzirom da smo sva trojica suočeni s ovim
problemom, pozvao sam vas da vas izvjestim o
svojoj odluci. Gordone, poglavar si i nadam se da ćeš
odobriti moj naum”, djedj je prestao govoriti i upitno
pogledao starijega unuka.
“Kakav naum?” oprezno je upitao Gordon.
“Gospa je Campbellova zaručnica, ti si poglavar, a
ti si Garwine oženjen. Ja sam udovac i jedini sam
slobodan ponuditi rješenje za ovaj problem”, zastao
je čekajući kakav učinak je polučilo njegovo
izlaganje.
Nije dugo čekao kad je Gordon zagrmio, “Samo ja
mogu odlučivati o njezinoj sudbini!”
“Poglavar si! Poput ostalih i ja ti dolazim s
91
molbom”, djed mu se nije dao zastrašiti.
“Kakvom molbom?” on ga je upitao opasnim glasom.
Prišao mu je na korak udaljenosti i zapiljio se u njega.
“Dozvolu da gospu uzmem za suprugu”, djed mu je
glasno izgovorio i prijeteći pogledao preneraženog
unuka.
Gordon je koraknuo unazad i duboko udahnuo. Suzio
je oči i zamišljeno ga odmjerio.
“Na ovaj način ćemo održati riječ, a ti se u miru
možeš posvetiti svojim poglavarskim dužnostima”,
djed mu je objašnjavao.
“Nikada! Želiš li se oženiti potraži odgovarajuću ženu
i dobiti ćeš moj blagoslov”, na kraju je ponudio djedu
stišavajući bijes.
“Mrzite li me toliko da me ne držite dovoljno
dobrom ni kao odabranicu vašega djeda!?” Elizabeth
je pobješnjela.
“Dosta! Drska djevojko, naučit ćeš naše običaje i
ubuduće ćeš mi se obraćati s dužnim poštovanjem!”
zagrmio je prilazeći joj.
Elizabeth mu se nacerila i podrugljivo obećala,
“Primljeno na znanje... poglavaru Campbell.”
Podrugljivi ton joj je prisjeo kad se našla presavijena
preko njegova tvrdog bedra.
Junački je stisnula zube brojeći snažne udarce.
Kad ih je izbrojala dvadeset, naglo ju je gurnuo na
pod.
Trenutak je ostala ležeći i skupljajući snagu za
ustajanje. Pomogao joj je silan bijes i povrijeđenost.
Ustala je i zaustavila pogled na čudovištu koje je
zastalo na vratima. Potiskujući osjećaj poniženja, kao i
izdajničke suze, uspjela ga je počastiti pogledom
92
ispunjenim prijezirom.
Zbog njezine drskosti Gordon se poželio vratiti i
dodatno je kazniti. U naumu ga je zaustavio bratov
preneraženi pogled. Okrenuo se napuštajući
prostoriju, ali i utvrdu.
Sjurio se niz brijeg prema poljani gdje su vježbali
vojnici.
Videći Gordonov izraz lica, Dereck je istupio i
zauzeo borbenu pozu. Zahvaljujući tome što je na
sebe preusmjerio najžešće izljeve poglavareva bijesa
ostali su zadobili nešto manje povrede. Njegov
otpust su iskoristili teturajući prema jezeru.
Gordon ih je promatrao i pokušavao opravdati
njihove povrede. Nikad se nije znali kad će naići na
nekoga razjarenoga poput njega koji bi ih masakrirao
ako ne budu spremni.
Polako je pošao za ostalima. Poput njih i on je krv i
masnice oprao u hladnoj jezerskoj vodi. Ali to mu
nije bilo dovoljno, pa se, kad se malo ohladio,
odvažio na plivanje.
Brat mu se pridružio.
Neko vrijeme su plivali u potpunoj tišini. No, na
kraju se Garwin odvažio i primjetio, “Nije samo
strankinja, već je i veoma mlada. Uz to je odgajana
bez majčina upliva.”
“Nemaš li dovoljno svojih briga?” Gordon ga je
podrugljivo upitao i zaplivao prema obali.
Garwin je nezadovoljno gledao za tvrdoglavim
bratom. Iz glave mu nije izlazio prizor kako njihov
djed prosi Engleskinju koja je pobješnjela zbog
Gordonova odbijanja. Napustio je jezero žureći se
kući. Moreen je želio ispričati sve o tome i saslušati
93
njezino mišljenje.
U nedoumici je odmahivao glavom.
*
Sat-dva ranije je isto radio i njihov djed kad su
Garwin i Gordon napustili prostoriju.
Pažnju mu je zaokupila tvrdoglava gospa. Divio joj se
zbog iskazane hrabrosti, ali je bio veoma zabrinut zbog
njezine tvrdoglavosti.
“Gospo, primite savjet od jednoga starca. Ne
izazivajte ga. Nastavite li mu se suprostavljati, sjetite
se da vi niste snažan muškarac sposoban otrpjeti
kazne koje će vam odmjeriti. Vjerujte mi, kazne će biti
paklenske.”
“Zahvaljujem vam što ste me smatrali dostojnom
vašega odabira. Ukazali ste mi neizmjernu čast. Dok
budem živa pamtiti ću vašu prošnju. Ne želim vas
ražalostiti, ali nikada mu se neću pokoriti. Smrt, da!
Pokornost, nikada!” povisila je glas, a onda duboko
uzdahnula. Prisilila se i iz nutrine izvukla malo
nježnosti koju je ovaj gospodin zaslužio. Ljupko mu se
nasmiješila i naklonila se. “Dopustite mi da se
udaljim.”
Kimnuo joj je glavom i ispratio je zabrinutim
pogledom.
Elizabeth je zastala na vratima i okrenula se, te ga je
upitala, “Znate li što se dogodilo s Agnes?”
“U drugom je naselju. O tome sam vam govorio. On
je poglavar i odlučuje o svemu. Razmislite o mojem
savjetu”, tiho je zamolio.
Kimnula je i nekako je ipak uspjela dostojanstveno
napustiti nesretnu prostoriju.
Ispred stražara se dostojanstveno popela i vratila u
94
polumračnu spavaonicu.
Prišla je do ležaja sa željom da sjedne na njega. No,
zaustavila je bol. Pozadina joj je vrištala od
primljenih udaraca. Bacila se potrbuške i snažno
stiskala zube da ne bi urlala na sav glas.
*
Do idućeg jutra nitko nije ulazio u spavaonicu.
Usprkos jadu, bolovima i beznađu, pred zoru je ipak
uspjela zaspati.
Kad se probudila, zbog mraka u sobi nije mogla
ocijeniti koje je bilo doba dana.
Malo se uredila i pošla prema vratima. Na njima su
je zaustavila dvojica stražara. Bez riječi su joj
prijeteći prstom pokazali neka se vrati natrag.
Kako je pozadina manje boljela, sjela je na ležaj.
Naslonila je leđa na uzglavlje i zatvorila oči. Rukom je
pritisnula usta spriječavajući jauke. Gutala je suze i u
nemogućnosti iskaljivanja bijesa nesretno je
posegnula za sjećanjima iz prošlosti. Kako je bilo
malo lijepih, čeznula je baš za njima. Željela je
ponovno biti dijete, sigurna u naručju dobre dadilje.
Vrijeme kad je bila nevina djevojčica neuzvraćene
ljubavi od vlastitoga oca, a poslije i brata. Malo sreće
su joj priuštila sjećanja na način kako joj je dadilja
opisivala s koliko ljubavi ju je voljela gospa Aislin. Na
lice joj je izmamio osmijeh dadiljin opis kako je
molila njezina oca da joj dopusti odnijeti je sa sobom
u Škotsku.
Ostatak dana i dio noći je s takvim sjećanjima
stoički preživjela glad i žeđ.
Kad se ponovno probudila prišla je do drvenoga
kapka i kroz usku pukotinu uspjela vidjeti tračak
95
svjetlosti.
U trenutku kad se pomirila s još jednim danom
izgladnjivanja, kroz vrata je zasjala prigušena svjetlost.
U prostoriju je ušla mršava djevojka i bez riječi joj na
škrinji ostavila komad kruha i vrč vode.
Elizabeth ju je namršteno gledala kako hitro bježi
odnoseći svijeću. Polako je prišla do škrinje i pipajući
pronašla kruh. Prelomila ga je na dva dijela. Jedan je
polako jela zalijevajući ga svježom vodom. Odložila je
ostatak kruha i vode. Bojala se da ju je Gordon
najvjerojatnije osudio na ovu količinu za cijeli dan.
Prije odlaska na spavanje dobila je potvrdu svojih
sumnji. Pojela je ostatak kruha i popila pola od
količine vode koja joj je ostala od jutra.
U potpunom mraku je skinula gornju haljinu i
zavukla se pod pokrivač.
*
Gordon je od Lynn tražio da ga izvještava o stanju u
gospinoj spavaonici. Slijedeće jutro joj je naredio da joj
i dalje ostavlja komad kruha i vrč vode, ali i da prazni
noćnu posudu. Ona je to i učinila.
Elizabeth je bilo žao prestrašene djevojke. Njezin
ulazak je dočekivala sjedeći na klupici ispod
zabravljenoga prozora. Zbog dosade je iz škrinje
pažljivo izvadila svoje oružje. U polumraku je pažljivo
glancala ili oštrila svaki pojedini komad.
Treći dan je izvukla šahovsku garnituru i naslijepo
igrala šah sa zamišljenim protivnikom. S njim! Poslije
svake pobjede se zlurado radovala zamišljajući mu
izraze na licu. Maštu su joj najviše zaokupljale njegove
neobično svijetle oči. Ponekad bi se toliko zanijela pa
ih je zamišljala nasmiješene. Svaki put bi se glasno
96
nasmijala nad nemogućim prizorom.
Poslije njezinih provala smijeha, jedan od stražara
bi sa svijećom u ruci zavirio gledajući je smrknutim
pogledom. Ona bi mu mahnula rukom i počastila bi
ga veselim osmijehom.
Noću se zbog brige za Agnes molila i od Gospodina
vapila malo milosti za nedužnu dušu koja joj je jedina
prirasla srcu.
*
Gordon je nastojao prorijediti susrete s djedom.
Svaki put kad bi ga pogledao osupnulo bi ga
gnušanje naspram djedove prošnje. Znao je da je
djed želio postupiti časno, no odbijao ga je
razumjeti. Do tog događaja nijednom nije razmišljao
o djedovu životu kao udovca bez žene. Zgroženo se
pitao bi li mu djed još uvijek bio sposoban
konzumirati brak sa...?
Zamalo se ispovraćao. Srećom je u tom trenutku
bio sam. Djed i Gotfried su s nekolicinom starijih
muškaraca bili u dvorani. Raspravljali su o
predstojećem odlasku u lov.
Gordon se pitao bi li trebao biti blaži u
odmjeravanju kazne nemogućoj tvrdoglavici. Kad
god bi preispitivao svoje postupke, razmišljanje o
prošnji bi ga natjeralo da zaškrguće zubima.
Zamišljajući djeda i onu namigušu dolazilo mu je da
odjuri na kat i zadavi je.
“Prokletnica.”
Prihvatila bi starca, a od njega joj izrastu kandže i
rogovi na onoj nemogućoj glavi. Natjerat će ga da
pogazi sveto pravilo o neubijanju žena i djece. No,
ova prokletinja nije bila ni jedno ni drugo.
97
 “Ona je Engleskinja i demonov okot”, ispod glasa je
kleo dajući oduška nakupljenome bijesu.
Olakšanje je nalazio zamišljajući ju kako o kruhu i
vodi čami u polutami spavaonice.
Navčer je svaki put kod objeda bjesnio na samoga
sebe. Samokontrola mu nije pomagala u nesvjesnom
pogledavanju praznoga mjesta s njegove lijeve strane.
Još bi se gore osjećao kad bi pogled ukrstio s djedovim
koji ga je zamišljeno promatrao. Gordon nije želio
usmjeravati bijes prema djedu, štedio ga je za onu
napasnicu koja mu i odsutna nije davala mira.
Na spavanje je odlazio zamišljajući je onakvom kao
onaj dan kad ju je obilježio. Iz glave nije mogao izbaciti
prizore o izvijanju golubljega joj vrata. Bijelinu kože joj
je naglašavala crvena boja haljine.
Škrgutao je zubima od prisjećanja kako su joj
poskakivale zlaćane kovrčice. Na oči mu je pao mrak
zbog načina na koji je promatrala i naginjala se prema
njegovu djedu. S užasom se pitao, što ako je sotonica
ukrala srce njegova djeda?
Od zamišljanja djedovih ruku kako joj miluju vrat u
stomaku je osječao mučninu. Bijes mu je povećavao
trpljenje paklenskih muka. U takvim trenucima ju je
toliko mrzio da se teškom mukom suzdržavao da ne
odmaršira u njezinu spavaonicu i...
Što bi učinio? Zadavio je ili obljubio?
Na njegovu žalost nije bio siguran što bi doista
uradio.
Za svaki slučaj, na spavanje je odlazio izvan zidina.

98
 8.

Treće jutro je odjahao na pašnjak s konjima. Bio je

odlučan u kroćenju najprije kobile, a onda i pastuha.
Poslije mnogo truda pobjeda mu je izmamila
osmijeh na lice. Plemenita glava crne ljepotice mu je
počivala na širokom ramenu. Milovao joj je svilenu
grivu i tiho šaputao, “Ovako će mi na ramenu
počivati i njezina glava.” Zbog smjera kuda su mu
odlutale misli glasno se nasmijao i hitro zajahao
zaigranu kobilu.
Pastusi su toptali nogama. Prema njemu su kesili
zube i glasno frktali.
Polako je jahao ukrug oko njih.
Nastavio je izvodeći sve uže krugove dok se obojica
nisu očešala o njegove čizme. Tapšao ih je između
ušiju. “Veličanstveni ste!” viknuo je i sagnuo se
češkajući kobilinu plemenitu glavu. Ona je veselo
poskakivala i okretala glavu utiskujući je bliže
njegovu dlanu. “Dajem ti riječ, tvoja gospodarica će
mi poput tebe uskoro jesti iz ruke.”
Uživanje u pobjedi mu je donijelo prijeko potrebni
mir. Čak štoviše, osjećao se sretno.
Pod takvim dojmom je odjahao natrag u utvrdu.
Poslije Lynnina izvještaja, lakoća izgovorenog
obećanja mu je otišla u vjetar. A poslije razgovora s
jednim od stražara, na oči mu je ponovno pao mrak.
*
Četvrtoga dana je prije večernjega objeda naredio
99
jednome od stražara da joj prenese njegov zahtjev
neka se pojavi u dvorani.
Vojnikov povratak i smušeni pogled su mu
nakostriješili fine dlačice na potiljku.
“Poglavaru, gospa se požalila da se ne osjeća dobro.”
Pokretom ruke je otpravio stražara i sam je pošao do
neodgojene Engleskinje.
U spavaonicu je ušao oboružan upaljenom svijećom.
Našao ju je kako potrbuške leži i igra šah.
Prišao je bliže ležaju i pažljivo promatrao figure.
“Šah! Od toga ste bolesni!” zagrmio je tako glasno
da ju je trgnuo iz usredotočenosti.
Ostavila je figuru kralja i bijesno ga odmjerila. Čudila
se odkuda ovaj neotesanac poznaje ovu igru?
Ustuknula je kad se sagnuo i preko njezine glave
pomaknuo figuricu s protivničke strane.
“Pobjeđeni ste gospo”, narugao joj se.
“Sanjajte”, jednako zlurado mu je uzvratila i
otkotrljala se s kreveta.
Stajala je sa suprotne strane i mirno ga promatrala.
Tek je tada primjetio da je bila odjevena u mušku
odjeću u kojoj je došla.
“Zašto ste tako odjeveni?”
“Vrč vode mi je dostajao samo za piće. Ništa mi nije
preostalo za pranje tijela ili odjeće. Uostalom, imam
ograničen izbor”, hladno mu je odgovorila.
Gordon je odložio svijeću i prišao ispred drvene
škrinje. Otvorio je i počeo vaditi sadržaj odlažući ga na
ležaj.
Poslije tri haljine izvadio je prvu vreću i iz nje
istresao samostrel. Uzeo ga je i pažljivo promotrio. Bio
je mnogo manji od njegova, ali jednako izvanredne
100
izrade.
“Izvanredan rad. Primjeren vašoj ženskoj snazi i
malim rukama”, iskreno joj je udijelio pohvalu.
“Hvala vam”, zahvalila mu je dirnuta njegovom
iskrenošću.
“Molim”, nesvjesno joj je odao da se može i
drukčije ponašati. Malo se lecnuo shvativši što je
rekao. Dopustio je da na površinu izbije majčin
dugogodišnji odgoj.
Prikrivajući smetenost, nastavio je s poslom.
Istresajući ostale vreće na ležaj je istresao i
srebrninu. Svijećnjaci, pladnjevi, zdjele, a i nekoliko
komada pribora za jelo. Iz manje vreće je istresao
ukrase za kosu. Četku od bjelokosti i srebrno
ogledalo kao i već mu znani crveni baršunasti obruč.
U maloj kutijici je pronašao zlatni prsten s plavim
draguljem optočenim sitnim biserima. Položio ga je
na ispruženi dlan i kratko mu se divio, a onda ga je
vratio u kutijicu i odložio na ležaj.
Dohvatio je novu vreću. Iz nje je istresao modru
baršunastu tuniku. Zbog dugoga konca shvatio je da
vez nije bio zgotovljen. Odložio je zamišljajući da je
vjerojatno trebala biti poklon njezinu bratu. Svidjela
mu se boja, a i mekoća tkanine. Odložio je i izvadio
još jednu vreću. Od onoga što je skrivala, za trenutak
se prisjetio svoje majke. Duga ljubičasta suknja je
bila od njemu nepoznate veoma dragocijene
tkanine. Modra košuljica je bila ukrašena
pahuljastom čipkom bijele boje. Jakna izrađena od
iste tkanine kao i suknja, bila je bogato ukrašena
zlatovezom i sitnim biserićima. Pažljivo je odložio i
ispod oka pogledao u zamišljenu gospu.
101
 Ona je kao hipnotizirana promatrala kako pažljivo
prebire po majčinim najljepšim komadima odjeće.
Davno je od dadilje saznala da joj je otac to donio iz
daleke zemlje gdje je neko vrijeme ratovao. Kako njoj
osobno nikada ništa nije donosio, sve dragocijenosti
što ih je donijela sa sobom nekoć su pripadale njezinoj
majci.
Protrnula je kad je odmotao posljednji zavežljaj i na
ležaj istresao majčinu vjenčanu opravu. Bijeloplava
haljina je bila bogato ukrašena vezom srebrne boje. Po
obrubima vratnoga izreza su bili našiveni plavi
svjetlucavi ukrasi koji su isto tako donešeni iz daleke
zemlje s juga. Na jednak način su bili ukrašeni prorezi
napuhnutih rukava kao i dugi prorez od polovine
bedra pa sve do ruba haljine. Rub je bio obrubljen
baršunom tamnije plave boje. Uz haljinu se nalazila i
podhaljina od poluprozirne, lagane bijele tkanine.
Vratni izrez joj je bio obrubljen pahuljastom bijelom
čipkom. Kad se odjene ispod gornje haljine taj dio viri
iznad izreza i bogato upotpunjuje cjelokupan dojam
gornje haljine.
Primjetio je kako je plašljivo gledala u njegove ruke
kojima je dodirivao paučinaste ukrase. U jednom
trenutku je plašljivo ispružila ruke. Izgledalo mu je kao
da se bojala da bi hrapavim, žuljevitim rukama mogao
nanijeti veliku štetu, njoj očigledno dragocijenim,
komadima odjeće.
“Ovo izgleda kao oprava mladenki”, tiho je
komentirao. Zamijetio je da je najprije progutala
knedlu, a onda mu odgovorila.
“Da. To je vjenčana haljina moje pokojne majke.
Veoma mi je dragocijena. Hoćete li je ostaviti prije
102
nego se ošteti?”
“Hm, rekli ste da nemate ništa za odjenuti”,
nemarno je govorio vraćajući haljinu u vreću.
Ubrzanim disanjem mu je dala na znanje da mu ne
vjeruje. Odlučio je iskoristiti priliku i postaviti joj
pitanje. “Kako se zovu konji?”
“Apolon, Pegaz i Dawn”, drhtavim glasom mu je
odgovorila.
“Tim redom?”
“Da”, dahnula je prilazeći mu. Ispružila je ruke
očekujući da će joj dati zavežljaj. No on ga je stavio
ispod ruke. Stisnuo ga je i pošao prema vratima, a
onda je zastao.
“Vratite mi majčinu haljinu! Nije vaša!” bijesno ga
je napala.
“Dobit ćete je jednoga dana kad zaključim da je
zaslužujete”, lakonski joj je odgovorio i napustio
prostoriju. Nju su zaustavili stražari kojima je
doviknuo, “Dopratite je kad se preodjene!”
Elizabeth se bijesno bacila na ležaj i udaranjem po
jastuku davala oduška nakupljenome bijesu i mržnji.
Poslije nekog vremena je ustala i istresla sadržaj
vreće sa suknjom i košuljicom.
Kad se donekle umirila, mrzovoljno se odjenula.
Zahvaljujući ostavljenoj svijeći uspjela se ne samo
počešljati već i potkupiti kosu koju je ukrasila
češljevima od bjelokosti sa sitnim plavim draguljima.
Uzela je zrcalo i zaključila da će pokazati onom
kradljivcu.
Obula je i odgovarajuće cipelice, a onda se
ponosno uspravila i prišla do vrata. Stražari nisu
uspjeli sakriti zadivljene poglede. Ona je njih
103
odmjerila prezrivim pogledom i spretnim manevrom
se provukla izlazeći u hodnik.
Silazeći prema prizemlju nesretno se pitala hoće li joj
ukrasti i sve ostalo što je donijela sa sobom.
Pred vratima dvorane je zastala i duboko udahnula
spremna pokazati im da je prava dama.
*
Za vrijeme njezina uređivanja u dvoranu su
smješteni gosti. Gordonov najbolji prijatelj, poglavar
Donovan Killmarock je stigao s dvadesetak svojih
vojnika. On je bio poglavar susjednoga klana. Leno mu
je graničilo s Campbellovim.
“Kojim dobrom ste nam stigli u goste?” upitao ga je
stari gospodin Stewart Campbell.
“Radoznalost. Odnedavno su do nas stigle neke
nevjerojatne priče u kojima vaš klan ima glavnu
ulogu,” veselo mu je odgovorio šarmantni i veoma
pristali Killmarock. Uz tamnocrvenu gustu, kovrčastu
kosu, lijepo lice su mu krasila i dva sjajna plava oka.
Svevišnji se iskazao darujući mu punije usne i čvrste
bijele zube. Kako je najčešće u društvu bio veselo
raspoložen i nasmijan, osmijehom je uspješno
motivirao sve oko sebe da se i sami smiješe. Ubojita
kombinacija lijepog lica i snažnoga stasa, bila je
dodatno obogaćena dubokim muževnim glasom.
Stari gospodin je blagonaklono promatrao kako im
gost šarmira sve oko sebe, a ponajprije njegova vječno
mrkog unuka. Gordonovo lice se zbog veselog
osmijeha drastično promijenilo. Svijetle oči su mu
vragolasto zasjale, a lijepo oblikovane usne razvučene
u osmijeh su otkrivale dva reda čvrstih zubi. Smijeh
mu je baš kao i prijateljev bio dubok i bogato je
104
odzvanjao po prostoriji. Njihov smijeh je slijedila
kakofonija od ostalih.
Tom prizoru je Elizabeth svjedočila kad je ušla u
dvoranu.
Istog trenutka je nastupila tišina.
U želji da im svima pokaže tko je i za što je
sposobna, smjerno je spustila pogled. Potkupila je
skute od predivne suknje i elegantno je započela
silazak niz stepenice. Kordon ispred nje je bio
dovoljno širok da nesmetano nastavi hodati prema
suprotnoj strani dvorane. U zao tren je podigla
pogled i vidjela kako Gordon zatvara oči. Zlurado se
pitala je li očekivao da se pojavi naga ili odjevena u
vreću?
Nedajući se smesti nastavila je prilaziti ravno
prema strancu koji ju je oduševljeno odmjeravao.
Zapanjio ju je njegov izgled. Sama sebi je priznala da
nikada nije vidjela ljepšega i naočitijega muškarca.
Naravno, ako se izuzme konjokradica i otimač koji je
stajao pored njega.
Kad se zaustavila Gordon je ponovno imao
otvorene oči iz kojih su, doduše, sijevale munje.
Svrnula je pogled i s divljenjem odmjeravala
plavookog muškarca. Zaustavila ga je na
šarmantnom mu licu obasjanom širokim osmijehom.
Nesvjesno mu je uzvratila i ljupki osmijeh obogatila s
malo koketerije. Sve to je okrunila smjernim
naklonom.
Stari gospodin je pažljivo promatrao aktere prizora
što se odvijao ispred njega, a i ostalih. Krišom je
pogledavao unuka koji se svojski trudio ne pokazivati
bijes.
105
 Obojicu je trgnuo Donovanov duboki glas. “Lijepo
priviđenje, je li moguće da ste vi strašna ratnica o
kojoj bruji cijelo visočje?” rekao je i duboko joj se
naklonio. Kad se uspravio nježno je uzeo njezinu
desnu ruku i na nadlanicu joj utisnuo poljubac.
Od dodira njegovih toplih usana tijelom joj se
proširila toplina, a oči su joj zasjale. Na lice joj je bio
izmamljen osmijeh. “Mertton, Elizabeth mi je ime.”
“Gospođice Mertton, vi ste najljepše što Engleska
ima, a sudeći po pričama i najvrijednije”, udijelio joj je
pohvalu popraćenu još blistavijim osmijehom i
pogledom, a onda se i sam predstavio, “Killmarock,
Donovan, vama na usluzi lijepa djevo.”
Ona je zbunjena tolikom pažnjom pogledala
gospodina Stewarta. On joj je ohrabrujuće kimnuo
glavom.
“Završi Donovane, ohladit će nam se jelo”, Gordon
mu se zajedljivo obratio i krenuo na svoje mjesto.
Ostali su ga slijedili. On je ovaj put zastao i sačekao da
mu Elizabeth priđe. Bez riječi je rukama obuhvatio oko
struka i podigao je preko drvene klupe. Time joj je
iskazao malo uljudnosti. Ali je sve pokvario kad je sjeo
prije nje. Nije odoljela pa ga je počastila prezrivim
pogledom. No, on ju je ignorirao i usredotočio se na
jelo. Djed mu je i dalje pažljivo promatrao zamišljenog
Donovana i tvrdoglavoga mu unuka.
Donovana je zbunjivalo prijateljevo ponašanje, a
posebno činjenica da je Engleskinju posjeo između
sebe i djeda. On sam je nesvjesno sjeo nasuprot njima.
To nije promaklo nikome, a ponajmanje Gordonu.
Izbjegavao je pogledati prokletu namigušu. Sišla je
odjevena u suknju i košuljicu kojoj se i sam divio.
106
Škrgutao je zubima bjesneći na sebe više nego na
nju. Neznajući za prijateljev dolazak u zao tren joj je
naredio da siđe i večera s njima u dvorani. Trebao ju
je ostaviti u mračnoj sobi do njegova odlaska. Možda
je trebao narediti i da vrate i zakuju vrata s njom iza
njih.
Odbacio je oglodanu kost i pogledao je ispod oka.
Iako je prošlo nekoliko dana ponovno je od pogleda
na izvijeni vrat imao želju najprije je ljubiti, a onda
možda i zadaviti. Naime, nije samo gledala njegova
očaranog djeda, već mu se smiješila kao da je jedini
muškarac.
Susprežući bijes, svrnuo je pogled prema prijatelju.
Donovan je to iskoristio i zamolio ga, “Bio si
prisutan gospinu dolasku na vaš leno. Kako bi bilo da
me upoznaš s pojedinostima?”
“Momci su u pričanju puno bolji od mene”,
nemarno mu je odgovorio i rukom dao znak
crvenokosom Quinlanu koji se najprije malo
nakašljao.
Iako je Engleskinju počastio prezrivim pogledom,
Quinlan je zaopčeo s pričom. U početku nevoljko, ali
kad se uživio, detalje je pričao s takvim
oduševljenjem da su prisutni zaboravili da je glavni
akter bila Engleskinja.
Elizabeth, ne samo da ih nije slušala, već se u
potpunosti usredotočila na jelo. Ovaj ustupak s
njegove strane je željela iskoristiti do maksimuma. U
sebe je utrpala toliko hrane da je morala malo
predahnuti i zaliti je hladnom vodom. Pogotovo zato
što je zbog utažene gladi ponovno postala svjesna
uzaludnosti uloženoga truda da živa stigne do zemlje
107
Campbella. U ustima je osjećala gorak okus od poraza
zbog ulaska u pakao na milost i nemilost njegovu
gospodaru.
Želeći sprati gorak okus poraza, ignorirajući ih, nije
podigla pogled već je naslijepo uzela pehar i otpila
gutljaj gorkoga pića.
Odložila je pehar i rukom pokrila usta spriječavajući
nalet kašlja. Zaokupljena svojim problemom nije
zamijetila da je oko nje zavladala grobna tišina. Za nju
je bio zaslužan Gordonov, svima, neočekivani čin.
On je prvi primjetio da je Elizabeth pogreškom uzela
njegov pehar ispunjen pivom. Kad ga je odložila, on ga
je uzeo i u jednom dugom gutljaju ispio njegov
sadržaj.
Tišina se mogla rezati nožem.
Elizabeth ih je zbunjeno zaokružila pogledom.
“Izvinjavam se. Ne volim pivo”, mirno im je objasnila
i uzela pehar s vodom.
Usprkos tišini otpila je malo fine hladne vode i
nastavila jesti. No poslije nekoliko trenutaka tišina ju
je počela živcirati. Nije se čudila Gordonovoj
šutljivosti, čudila se gostovoj i onima koji su prekinuli s
pričanjem.
Kako se konačno do sita najela, poželjela se vratiti u
spavaonicu i u miru razmišljati o njihovu čudnom
ponašanju. Pogotovo stoga što nije imala Agnes da joj
pomogne razumjeti ove luđake.
Od glavobolje je spasilo ustajanje šutljivih
muškaraca. Stolovi su bili uklonjeni, a kroz vrata su
polako ulazile djevojke, žene i još muškaraca.
Elizabeth je oprezno zastala ispred poglavara i
zamolila ga, “Molim vas da mi dopustite udaljiti se.” U
108
zao tren je pogledala staroga gospodina pored
kojega je stajao Kieran koji ju je šibao bijesnim
pogledom. Lecnula se pitajući se; Što sam ovome
napravila?
Trznula se kad joj je nadlaktica od desne ruke
stisnuta kao da je ugurana u škripac.
Bijesno je pogledala uzročnika nepotrebnog bola.
Gordon je vidio je da je Elizabeth bila blaženo
nesvjesna svega oko sebe. Ponašala se kao
izgladnjelo štene. Pojela je takvu količinu hrane da
se od nje ne bi postidio ni njihov najveći proždrljivac
Thomas. Zlurado ga je zabavljala i činjenica da nije
imala pojma o njihovim običajima. To ga je toliko
zabavljalo da je odbio odgovoriti na njezinu molbu i
umjesto toga je, kad je započelo muziciranje, odveo
na sredinu otvorenog prostora i zaplesao.
Potpuno šokirana njegovim ponašanjem, Elizabeth
je na trenutak zastala, a onda je zaplesala ponešena
muzikom i kratkotrajnim osjećajem slobode.
Sita i euforična, nastavljala je sa zabavom
zaboravljajući probleme i mračnu spavaonicu. Iz
misli je izbacila i čuđenje eleganciji njegova kretanja.
Pogotovo čudnim osjećajima koji su joj milili tijelom
svaki put kad se njegovo tijelo očešalo o njezino.
Nekoliko puta je osjećala kako joj lice oblijeva
rumenilo. Zbog naleta nelagode je nastojala ne
gledati ga u nepronične oči.
Sama sebi nije znala opisati kakvim je pogledima
promatra. Umjesto da se nastavlja čuditi, uživala je u
bijesu djevojaka, žena, a bogme i muškaraca. Svih
osim zamišljenog Donovana i staroga gospodina.
Donovan je plesao s Ruth. Djevojka je bijesom
109
prednjačila pred ostalima.
Poslije još jednoga okreta Elizabeth se našla u
Ruthinoj neposrednoj blizini. Stresla se od gnušanja
zbog djevojčina ponašanja. To nije ostalo nezapaženo.
“Hladno vam je? Tako vam i treba. Da ste pivo ispili
do kraja bilo bi vam toplo”, Gordon joj se narugao, a
ona ga je ošinula ubojitim pogledom.
Zastala je odbijajući nastaviti s plesom. “Znači li to da
ste vi poslije tri pehara upravo uzavreli?” podrugljivo
je uzvratila.
No on se nije dao zbuniti te ju je uhvatio za
podlakticu i poveo je do mjesta gdje su mu stajali djed,
Kieran i još neki muškarci.
U isto vrijeme su prema istom mjestu pošli Donovan
i nekoliko djevojaka.
Gordona je zabrinula prijateljeva distanciranost.
Pogotovo što je bio okupiran samo ljepoticama među
kojima je prednjačila Ruth. Odlučio ih je držati podalje
od tvrdoglave Engleskinje. Tim više što se veselo
smiješila njegovu prijatelju, a za njega je rezervirala
samo poglede ispunjene prezirom. Uz to ga je mučio
problem što bi se konačno morao pozabaviti Ruthinim
ponašanjem. No, neželeći pokvariti večer, odlučio je
da će je ujutro pozvati i pokazati joj gdje joj je mjesto.
Večer mu je pokvario pogled na oduševljeno lice
vlastitoga djeda. Netremice je promatrao rumeno lice
i sjajne plave oči nemoguće tvrdoglavice.
Djed mu je uzvratio pogled i zadovoljno mu se
nasmiješio kimnuvši mu. Time ga je zbunio.
Svi su znali što je Gordon napravio. No isto tako su
znali da to može značiti sve ili ako se ne očituje i ne
pošalje po svećenika, značit će ništa.
110
 Elizabethi je atmosfera puna mržnje konačno
dosadila. Pokušala se okrenuti i zamoliti ga da je
otpusti, no on joj je snažno stisnuo rame. Ona se
ukipila i ošinula ga pogledom iskosa ga gledajući.
Uradila je jedino čega se dosjetila. Nimalo damski ga
je udarila laktom u rebra.
“Želite se povući?” Upitao ju je s dosadom u glasu.
“Da,” kratko mu je odgovorila.
On je na njezino čuđenje poveo kroz kordon
muškaraca i žena. Zapanjena što ju je poslušao,
zamišljeno ga je gledala. Zbog toga je prekasno
shvatila da ju je uveo u sporednu prostoriju gdje ju je
nedavno nalupao. Trgnula se pokušavajući se
osloboditi, no on ju je počeo ljubiti.
Nije se ni snašla, a svojim jezikom joj je ugušio
nepostojeći protest. Na svoju vječnu sramotu
ponovno je izgubila glavu i uzvraćala mu je glađu
osobe kojoj je život ovisio o njegovim poljubcima. O
njemu joj nije samo ovisio život već i noge koje su joj
otkazale poslušnost.
Kad je prestao ljubiti, pala bi na pod da je nije
snažno stiskao uz svoje tijelo.
Smušeni pogled je fiksirala na najdojmljiviji par
očiju koje je vidjela. Ovako izbliza su joj se učinile
nezaboravnima. Trepnula je, a on je još jednom
posesivno poljubio i odveo do izlaza.
Prignuo se i šapnuo joj, “Do sutra.”
Prije nego što se snašla ispred sebe je ugledala
stražare, a iza sebe zatvorena vrata. Ponosno je
podigla glavu i krenula prema svome cilju.
Stigavši ispred spavaonice otkrila je da joj je cilj
ponovno imao vrata.
111
 Ušla je i unutra zatekla Lynn koja je na škrinju
odložila zavežljaj.
Djevojka joj je plaho rekla, “Ovo je za vas. Sad će
donijeti toplu vodu i drveno korito. Treba li vam još
nešto?”
“Malo toplog mlijeka”, tiho je zatražila. Ponovno se
nije usudila pitati je o Agnes. Sirota djevojka se bojala
vlastite sjene.
Otvorila je zavežljaj i otkrila veoma lijepe komade
odjeće.
Ponovno se rastužila zbog sumnje da je sve to
pripadalo pokojnoj gospi Aislin.
Trenutak poslije u spavaonicu su ušla dvojica
muškaraca s kablovima s vodom. Za njima je ušao još
jedan koji je donio korito.
Bez riječi su izašli, a stražar je zastao na vratima i
rekao joj, "Pozovite nas i iznijet ćemo vodu." Zatvorio
je vrata nečekajući njezin odgovor.
Kad su se ponovno otvorila ušla je Lynn. Ostavila joj
je mlijeko i odmah izišla vani.
Elizabeth ju je smrknuto ispratila pogledom i
zabravila vrata. Odahnula je i čeznutljivo pogledala
korito i vodu.
*
Okupana i odjevena u mekanu noćnu opravu prišla
je vratima i odškrinula ih. Brzo se vratila i legla te se
pokrila.
“Gotova sam!”
Kad je ponovno ostala sama, sjela je ispred naložene
vatre i polako rastresla mokru kosu. Ispijajući mlijeko
nije se prestala pitati što se dogodilo da je postao
ovako darežljiv?
112
 9.

Idućeg jutra Gordon je svoja pitanja odlučio

postavljati nemogućoj Ruth. Uveli su je u dvoranu, a
on ju je hladno odmjeravao. Jutros mu je izgledala
plaho i krotko.
Ruth se obradovala kad su došli po nju i odveli je u
utvrdu. S vrata je pogledala namorgođenog
poglavara. Iz tijela joj je isparila sva poletnost.
Obuzeli su je strah i zle slutnje.
Gordon je sjedio na povišenju i desnim laktom se
oslanjao o bedro. Crnokosa glava mu je bila malo
pognuta.
Polako mu je prilazila i zastala na tri koraka od
njega.
“Ruth, želiš li i dalje zadržati pristup u utvrdu i
dvoranu?” glasu je dao određenu oštrinu zbog koje
je poskočila kao da ju je udario.
Progutala je knedlu i odgovorila mu, “Želim,
poglavaru.”
“U tom slučaju se od ostalih djevojaka i žena nauči
prihvatljivom ponašanju. Tvojim dosadašnjim
ponašanjem nisam zadovoljan. To je sve”, otpravio
ju je.
Ruth je, iako šokirana, nekako uspjela pogoditi gdje
se nalazio izlaz. Kad je izišla vani rasplakala se i
odjurila kući. Za to vrijeme je Gordon naredio
stražaru da Lynn doprati Engleskinju u dvoranu.
Elizabeth se ispred djevojke suzdržavala od izljeva
113
bijesa. Strepila je da će i ovu siroticu otjerati ako ga ne
posluša.
Odabrala je što će odjenuti. Kosu je isplela ranije kad
je pojela malo kruha s medom i popila mlijeko. Za
svaki slučaj je jedan komad kruha odožila na škrinju iza
odjeće.
Slijedila je djevojku zabrinuto razmišljajući o tome
što još može doživjeti od ovoga divljaka. Kad je ušla
zatekla ga je u istoj pozi u kakvoj je neznajući primio i
Ruth. Za razliku od Ruth, njoj je izgledao kao nekakvo
divlje božanstvo.
Promatrao ju je kako mu gordo prilazi. Ozlojedio ga
je pogled na majčinu odjeću. Iako je Elizabeth bila
slične visine, nedostajalo joj je mesa na kostima za
popunjavanje majčine haljine koja joj je labavo
obavijala mlado tijelo. Prisjetio se i majčinih
čeznutljivih uzdaha koje je ispuštala svaki put kad je
pričala o malom anđelu.
Suzio je oči i umjesto anđeoske aureole na
plavokosoj glavi je vidio par crvenih rogova. U
nemogućnosti kontroliranja misli prisjetio se i kako su
se on i brat znali šaliti da bi ih majka obojicu zamijenila
za malu Engleskinju. Zamalo se nasmijao, no ruku na
srce, da je bila živa ponosila bi se svojom miljenicom.
“Zvali ste me”, rekla je i zastala ispred njega.
Gordon je ustao i nadvio se iznad njezine glave.
“Rekao sam vam kako mi se morate obraćati i to
samo ako vam dam dozvolu.”
“Zaboravili ste da ja nisam pripadnik vašega klana. Ja
sam omražena Engleskinja i, nažalost, vaša gošća.”
“Dosta! Od danas će se to promijeniti. Preko dana
ćete boraviti u kući moje snahe Moreen. Ona će vas
114
podučavati jeziku i običajima vaše nove domovine.
Do proljeća ćete biti veća Škotlanđanka od ovdje
rođenih.” Pokretom ruke ju je otpustio.
No ona ga je upitala, “Što se sinoć dogodilo? Što će
se dogoditi na proljeće?” Tvrdoglavo je stajala ne
pokazujući strah od njegove visine i opasnog
pogleda.
Sagnuo je glavu i tiho, ali oštro je dreknuo, “Gubi
mi se ispred očiju!”
“Šteta, vaše oči su jedino što se isplati gledati.”
Okrenula se i polako pošla prema stepenicama i
izlazu. Iza sebe je ostavila iznenađenog, ali i
razjarenog poglavara.
Uspio je ostati na mjestu ukopan. Da se pokrenuo,
vjerojatno bi je ponovno prebacio preko koljena i
dobro nalupao.
Nesvjesno je pogledao desnu šaku. Ispružio je
prste koji su ga lagano zasvrbjeli. Od prisjećanja
kakvu je tvrdu stražnjicu imala na preponama mu se
ukrutio nevoljnik podižući mu kilt.
*
Kieran se našao na pola puta prema utvrdi kad se
zamalo sudario s uplakanom kćeri. Zgrabio ju je za
ruke, malo je protresao i uptao, “Što ti se dogodilo?”
Ruth je odmahnula glavom, otrgnula mu se i
pobjegla u kuću.
Kieran se zabrinuto vratio i ušao za njom. Zatekao
ju je u majčinu zagrljaju. “Ruth!”
“R-rekao mi je...” zamuckivala je, a snažni jecaji su
joj potresali tijelo.
Umjesto nje, odgovor je dobio od supruge.
“Poglavar ju je pozvao u utvrdu.”
115
 “Prestani plakati i poslušaj me”, strogo je zatražio
odvajajući je od majke.
Ruth je prestala plakati i nastavila štucati. Obrisala je
suze i molećivo pogledala majku.
Kieran je prijeteći pogledao suprugu i obratio se
kćeri, “Gordon nije jedan od smušenjaka koji padaju
na vaše ženske smicalice. Upozorio sam vas, no vi ne
slušate.”
“Mrzi me zato što je ona Engleskinja stalno uz
njega!” Ruth je bjesnila, a otac je ponovno prodrmao.
“Dosta! Ni ranije nije pokazivao naklonost prema
tebi. Što misliš što se sinoć dogodilo?”
“Ona drolja je to namjerno uradila!” Ruth je
nastavljala s uvredama.
“Zabranjujem ti da je vrijeđaš. Kad bi to bila istina
poglavar je mogao drukčije postupiti. Nije, i sad su
nezvanično zaručeni.”
“Da je naša Ruth uradila ono što je ona učinila,
Gordon bi sigurno prolio ostatak piva”, supruga ga je
optuživala.
“Dosta, ženo! Želite li da nam svima zabrani ulazak u
utvrdu?”
“Nije mi zabranio, samo mi je naredio da popravim
ponašanje”, kći mu je posramljeno rekla.
“Plemenitiji je nego što zaslužuješ.”
“Voliš ga više od mene”, kći ga je zlobno napala.
“Ruth!” dreknuo je, a one su pobjegle u njezinu
spavaonicu.
Svojim riječima mu je zadala bolan udarac. Prišao je
prozoru i nesretno pogledao prema jezeru. Prošle su
tolike godine, a on se nije uspio pomiriti sa sinovom
smrću.
116
 Da je njegov Troy poživio bio bi popt Gordona i
Garwina. Bog mu je svjedok da ih je volio svu trojicu.
Od ranog djetinjstva su bili nerazdvojni.
Kieran se baš kao i njihov otac veoma ponosio
malim divljacima kad su izgovarali zakletvu zbog koje
su trebali ostati, "braća do smrti". Prstima je
zagladio gustu prosijedu kosu i nevoljko se zaputio
prema utvrdi. Tema sastanka je bio odlazak u
prijestolnicu zbog okupljanja klanova. Unatrag
nekoliko godina bili su se dužni odazivati pozivu
kralja Roberta Brucea.
Gordon je izdao naredbe o osiguranju utvrde i
ostatka njihova posjeda. Za njegove odsutnosti
Dereck je, kao njegov prvi pobočnik, trebao biti
glavni u utvrdi i naseljima.
Garwina je dopala dužnost osiguravanja granica
imanja.
*
Elizabeth je idućega jutra stražar otpratio do
Moreen.
“Predvečer ću se vratiti po vas.” Udaljio se prije
nego što mu je uspjela zahvaliti.
Mrzovoljno je prišla do vrata koja su se širom
otvorila. Na njima je stajala nasmiješena, veoma
lijepa žena.
“Dobro došli. Ja sam Moreen, Garwinova supruga.
Molim vas, uđite”, veselo je govorila propuštajući ju.
“Zahvaljujem vam. Nadam se da vam neću biti na
smetnji.”
“Bez brige. Rado ispunjavao poglavareve želje ili
naredbe”, domaćica joj je iskreno rekla.
S obzirom da je Moreenin sin još uvijek bio malen i
117
ovisan o njezinoj neprestanoj pažnji, gošću je sad po
prvi put vidjela. Zbog Agnesinih opisa je znala da je u
pitanju ljepotica, no svejedno se iznenadila. Nije bila
samo lijepa već i mila. To ju je zbunilo, a za to je
okrivljavala suprugovo kritiziranje gospine naravi. Njoj
nije djelovala kao nepopravljiva tvrdoglavica.
Pogotovo kad je veselo uskliknula i prišla do njihova
živahnog sina.
“Majko mila, ovo je najljepše dijete na cijelome
svijetu. Mogu li ga uzeti?”
“Naravno. Moj sin Gordon voli kad ga se drži u
rukama. Najviše se raduje kad ga stric uzme”, Moreen
je ponosno govorila.
“Vjerojatno to radi toliko rijetko da maleni lako
zaboravi tko mu je stric. Zar ne mili moj?” gugutala mu
je, a mali Gordon ju je veselo gledao očima toliko nalik
stričevim. Uz svjetlosive oči naslijedio je i stričevu boju
kose. Ugljeno crna boja mu se presijavala modrim
sjajem. Bucmasti obraščići su mu od topline ognjišta
bili rumeni, kao i slatke usnice. Glasno ga je cjeljivala
dok se on smijao i ručicama joj čupkao nestašne
uvojke.
“Poglavar je i ima mnogo obveza”, snaha ga je
opravdavala.
*
Usprkos razlike u ponekim mišljenjima ostatak
divnoga dana je Elizabeth prebrzo prošao.
U sumrak je u kuću ušao domaćin. Od njega je
saznala o poglavarevu odlasku u prijestolnicu. Potajno
se radovala tome, nadajući se ljepšim danima.
Garwin je ispratio Elizabeth i poželio joj, “Gospo,
laku noć.”
118
 “Laku noć. Hvala vam na divnom danu”, obratila se
njegovoj supruzi. “Vidimo se ujutro.”
Kad je umjesto stražara na stazi ugledala visoki
mrki lik, sreća joj je isparila kao da nije niti postojala.
Gordon je vidio kako joj nestaje osmijeh s lica.
Znajući da je on bio uzrok njezine mrzovolje odlučio
ju je za kaznu malo podbadati.
“Gospo još niste dobili lekciju o pravilnom
odijevanju”, rekao je i odmjerio joj sivu haljinu.
Zbog zamiruće danje svjetlosti Gordon je Elizabethi
izgledao kao opasni mračni div. Da nije bila bijesna
možda bi osjećala strah, ali ovako ga je prezrivo
pozdravila, “I vama dobra večer.”
Zaobišla ga je i produžila korak nastojeći se udaljiti
što dalje od njega. Naravno da joj divljak to nije
dopustio. Uhvatio ju je za ruku i okrenuo prema sebi.
Zanjihala se i udarila mu u gole grudi. “Vi, vi...”
Daljnji prosvjed joj je ušutkao pohlepnim
poljubcem. Usnama je gnječio njezine, a pritiskom
jezika je nastojao navesti da mu otvori usta i u
potpunosti se preda. Na svoju sramotu, to je i
uradila. Pomahnitala je od onoga što su joj priuštile
njegove zahtjevne usne i rasplesani jezik. Uzvraćala
mu je želeći da je ljubi najmanje do jutra.
Kako je naglo poljubio tako je naglo i prestao.
Elizabeth je to doživjela kao razočaranje, a kad se
malo pribrala i kao uvredu. Odmaknula se i bijesno
zamahnula desnom rukom.
Gordonu je u uhu zazvonilo od poprilično jake
pljuske. Zgrabio joj je ruke i povukao je prema
obližnjem kamenom zidu. Jednom rukom je sputao
obje njezine, a drugom joj je obuhvatio bradu i
119
ponovno je poljubio. Poljubac je bio požudniji od
predhodnoga, a Elizabeth je bila izgubljenija u moru
osjeta koji su joj harali tijelom.
Kad je opet naprasno prestao, da je nije držao pala
bi na tlo. Ovako mu se mlitavo naslonila uz tijelo.
Hvatala je zrak kao riba izbačena na suho.
U jednom trenutku je postala svjesna da je raširenim
nogama zajahala njegovo snažno bedro. Nije znala
kako se to moglo dogoditi. Pocrvenjela je i prestala
ubrzano disati. Pokušala se pomaknuti s namjerom da
se koliko toliko dostojanstveno makne i možda
pobjegne što dalje od ovog sotone.
Tvrdoglava Engleskinja se pokazala vatrenijom nego
što je Gordon to bio spreman priznati. Isto tako se
opirao priznanju koliko je uživao. No osujetio joj je
pokušaj odmicanja s njegova bedra. Zanemario je
potrebu postavljanja pitanja samome sebi kad ju je
posjeo, u ovom, za nju nedoličnom položaju.
“Gospo, toliko sam vas usrećio da ste ostali bez
riječi”, podrugljivo je rekao i zamigoljio nogom. Iako je
želio izazivati napast, od trenja gole kože svoga bedra i
njezina vlažnog međunožja batina mu se ukrutila do
bola.
Zastenjali su u isto vrijeme.
Njoj se tijelom raspršila paleta najljepših osjećaja, a
onda je slijedilo šokirano otrežnjenje. Gurala ga je
koprcajući se.
Gordon se podrugljivo cerekao.
“Ostavite me na miru. Vi, vi, škotska sotono”, tiho je
prosiktala pokušavajući kliznuti niz njegovo bedro.
On je malo spustio nogu i olabavio napete mišiće.
Kliznula je i šokirano gutnula. Zbog vlažnoga traga
120
koji je ostao na cijeloj dužini njegova bedra poželjela
je od srama propasti u zemlju.
Sotona je to isto osjećao i zadovoljno zagunđao,
“Ah, kakva slast.”
Zbog mraka nije bila sigurna je li rukom milovao
vlažnu nogu. Od toga se stresla i pokušala pobjeći.
No izdale su je nesigurne noge, pa se zanjihala. On je
zgrabio rukama oko struka i povukao prema sebi.
Snažno ga je udarila laktom. Pokušavajući se
osloboditi povukla ih je dalje od zida.
“Smiri se. Želiš li nas zakotrljati niz padinu? Možda
se želiš okupati? Draga, ja ne želim. Ovaj slatki vonj
ću zadržati kao amajliju za dobar san”, rugao joj se.
Elizabeth je uložila poslijednji napor i nogom
nagazila njegovu.
Gordon je zaključio da ju je dovoljno mučio, pa je
odglumio jauk i pustio je.
“Gade!” vrisnula je i pobjegla prema utvrdi.
Gordon se naslonio na zid i veselo se smijuljio.
Zabavljao se razmišljanjem o tome kako će reagirati
kad sazna da se dobrovoljno zaručila. Ni manje ni
više već za Sotonu.
*
U dvoranu je ušao dobro raspoložen. Donovan mu
je prišao i upitao ga, “Kako bi bilo da dobre vijesti
podijeliš s nama.”
“Osobno je”, rekao mu je i zauzeo svoje mjesto za
stolom.
Objed mu baš i nije prijao. Nedostajala mu je ona
napast. Na njegovu žalost ustajući u ranu zoru
ponovno je otkrio da mu je nedostajao pogled u
plave oči napasti koja mu ni u snovima nije dala
121
mira.
Ne razmišljajući gornjom glavom odmarširao je u
njezinu spavaonicu. Pri tome se nije zamarao
mišljenjima stražara kad im je rukom dao znak neka se
udalje.
*
Elizabeth je zaspala malo prije nego što je zarudila
zora. Cijelu noć je razbijala tvrdu glavu gomilom,
uglavnom, nesuvislih pitanja. Zbog proturiječnih
osjećaja nije bila načistu što da misli o sebi, a kamoli o
njemu.
Na javi se osjećala posramljeno, a sad u snu blaženo.
Ljubio ju je po licu, vratu, a onda i usnama. Rukama joj
je milovao golu kožu vrata i početka grudi. Poskočila je
kad joj je preko noćne košulje počeo milovati
uzdrhtale grudi. Stenjala je u njegova pohlepna usta.
“Da me ne zaboravite.” Šapat joj je zvučao poput
sna.
Nekoliko trenutaka je lebdjela između sna i
polubudnog stanja. Uz mnogo muke se konačno
probudila.
Zbunjeno se osvrtala pokušavajući pogledom
prodrijeti kroz mrkli mrak. Ustala je i pipajući došla do
prozora. Maknula je drvenu rezu i skinula kapak. Za
trenutak je zbunila blaga siva svjetlost rane zore.
Trepnula je i ugledala ga kako sjedi na konju. Gledao ju
je sjajnim očima podrugljivog izraza i mahnuo joj
rukom na pozdrav. Ona mu je isplazila jezik i brzo
pobjegla natrag na ležaj.
Gordon se dobar dio dana suzdržavao od
smijuckanja zbog prizora rasčupane djeve koja mu je
pozdravljajući ga isplazila jezik.
122
 10.

Vijest o Gordonovoj gošći u prijestolnicu je stigla

prije njih. Već je prvog dana Gordon shvatio da će on
i njegovi momci biti dodatno eksponirani.
Uz prethodni dogovor je s Donovanom ušao u
dvorište kraljevske rezidencije. Prisutni su bili
grupirani u veće ili manje skupine. Glasno su
razgovarali do trenutka kad su se najbliži počeli
okretati u njihovu smjeru. Trenutak poslije je
zavladala tišina, a onda došaptavanje između dama,
a zatim i gospode.
Gordonu je bilo bjelodano jasno da je on bio glavni
lik u razmjeni tračeva. Dokaz za to je dobio kad su
prolazeći između poglavara i dvorskih
velikodostojnika, kao i značajnijih dama nailazili na
srdačan doček popraćen s mnogo pitanja.
Galama je prestala kad se pojavio komornik i
pozvao ih da uđu u prijestolnu dvoranu.
Gordon je na svoje čuđenje s Donovanom i
njihovim ljudima bio smješten sasvim blizu mjestu
predviđenom za kraljeve najbliže suradnike.
Donovan ga je značajno pogledao. Gordon mu je
uzvratio smrknutim pogledom. Šaputanja iza
njihovih leđa su prestala kad se pojavio kralj koji ga
je radoznalo odmjerio. I tako je dobio informaciju da
niti kralj nije bio iznimka.
Sir Robert Bruce je sjeo i dao znak meštru da
izgovori uobičajene riječi pozdrava. Kad je on završio
123
ponovno je pogledao Gordona i rekao im, “Izvještaje
ćete podnijeti tek kad zadovoljim svoju znatiželju.”
Znajući sve o Gordonovoj mržnji spram Engleza, upitao
ga je, "Kakva to ratnica obitava s vama u Visočju?"
“Sir, uz Vaše dopuštenje, ratnica bi mogla biti moja
nevjesta.”
“Primio sam vijest o planiranim zarukama. Prije nego
što se izjasnim, želim znati ponešto o gospi. Dakle?”
Kralj ga je radoznalo odmjeravao.
“Engleskinja je. Kći je pokojnoga gospodara
Newcastlea koji je spasio moju majku i oca. Roditelji
su u znak zahvalnosti gospođicu Elizabeth vjerili za
mlađega sina. Kako je u to vrijeme mlađi brat bio
teško ranjen, mene su naveli kao drugi izbor. Mlađi
brat je preživio i sad je oženjen, a ima i sinčića. I tako
sam preostao ja. Gospa je zbog bratove odsutnosti i
vlastite ugroze sama krenula na put do zemlje
Campbella. Sa sobom je dovela i tri veličanstvena
konja.”
“Koliko ima istine u pričama o broju vojnika kojima
je uspjela umaknuti?”
“Od kad je ujahala na škotsko tlo uspješno je
izbjegavala lovce i ophodnje.” Nastavio mu je
podrobno opisivati uspješan bijeg od Dunnovih
progonitelja. Za cijelo vrijme njegova izlaganja
odabrani uzvanici su bili usredotočeni i zapanjeni. Svi
osim poglavara Dunnovih. On je Gordona smrknuto
šibao pogledima.
Kralj je usredotočeno pratio njegovo kazivanje.
Izvana nije odavao nikakve emocija. Kad je Gordon
završio kimnuo mu je.
“Ima li istine u pričama da gospa nije sklona postati
124
Campbellovom nevjestom?”
“Sir, istina je”, mirno mu je odgovorio.
“Lorde Stewart imate li nešto za dodati?”
“Sir, samo da gospa obožava Škotsku, a i uglavnom
sve što je škotsko.”
“Uglavnom? Što joj se ne sviđa?” Kralj ga je
sumnjičavo upitao.
Stari gospodin se nakašljao i tiho mu odgovorio,
“Zaručnik.”
Gordon je pogledom strijeljao djeda.
Kralj se smijuckao i radoznalo primjetio,
“Engleskinja, ratnica, nepokorena i vjerojatno
tvrdoglava. Recite mi da je lijepa. Tako mi nebesa, ne
želim čuti da je ružna!”
“Nije ružna,” Gordon mu je nevoljko odgovorio.
“Nije ružna! Takvim odgovorom želite zadovoljiti
vašega kralja! Lorde Donovane vi ste je vidjeli!
Ocijenite gospin izgled ocjenom od jedan do pet.
Izjasnite se!”
“Sir, ocjenjujem je peticom”, Donovan je ispalio, a
Gordon se nakostriješio i napravio pokret kao da će
ga zadaviti. Njegova nekontrolirana ljubomora je
zabavljala ne samo kralja već i ostale uzvanike.
“Prije prvog snijega očekujem vijesti o vašemu
vjenčanju. U protivnom bi Englezi mogli zatražiti
povrat najvrijednijega što su imali. Hrabroga ratnika,
tj. ratnice.”
Poslije njegovih riječi dvoranom se zaorio smijeh.
Gordon je bio jedini koji se nije smijao. Iz iskustva je
znao kakve su bile posljedice sočnih tračeva. Njegov
slučaj će idućih dana zabavljati sve osim njega.
Gordon je za taj dan hrabro otrpio vesele ili
125
podrugljive komentare. Bio je zadovoljan kad je kralju
podnio izvještaj o stanju sigurnosti područja njegove
odgovornosti. Kraljevo zadovoljstvo mu je bilo poput
nagrade.
Napuštajući palaču susreo se s poglavarom
Dunnovih.
Magnus Dunn se podbočio i mrko ga odmjeravao. U
donosu na Gordona bio je nižega stasa i dva desetljeća
stariji. Nabijeno tijelo mu je s godinama u predjelu
trbuha nakupilo ponešto sala. No usprkos svega,
stavom je odavao veoma opasnog protivnika. Dunn je
bio svjestan pred kakvim se protivnikom nalazio, a i
znao je da je na dvoru bio zabranjen bilo kakav oblik
nasilja. To mu je teško padalo s obzirom da je imao
eksplozivnu narav.
Gordon nije bio raspoložen na uzaludne čarke, pa je
nehajno produžio ignorirajući poglavara. Iza sebe je
čuo opasno siktanje, no nije se zaustavio.
Izišao je na dvorište i jednim pogledom ocijenio da
se pred njim nalazila mnogo veća opasnost.
Najprije je morao otrpjeti manju neugodnost u liku
dosadnog poglavara Murraya. On mu s obratio s
dozom podrugljivosti u glasu, “Campbell, dakle odlučili
ste se na sklapanje braka. Ni manje, ni više već s
Engleskinjom. Vi, najveći mrzitelj Engleza.”
Gordon je znao da je sredovječni udovac s dvoje
djece bio u dobrim odnosima s poglavarom Dunnom.
Shodno tome ga je umjesto odgovora počastio
podrugljivim osmijehom. Udaljavajući se usput je
pozdravljao gospodu i njihove gospođe. Zbog
ograničenog manevarskog prostora nije mogao izbjeći
mrski mu susret s napasnom gospom koja mu se
126
ispriječila na putu.
Lady Gayle, kći velikog vojskovođe Glavena mu je
prilazila koketno njišući bokovima i trepćući
plavozelenim očima. Po običaju, oko sebe je okupila
skupinu nadobudnih mladića. Zbog njezinih
obiteljskih veza s kraljem i njemu bliskim osobama
držalo je se vrijednom osobom koja je djevojkama
mogla osigurati pristup dvoru. No Gordon je bio
jedan od rijetkih koji je znao da se ispod gospine
lijepe vanjštine krila zmijska duša.
Gnušao se njezina ponašanja. No spas mu je stigao
s neočekivane strane.
Prišao mu je djed i Kieran u društvu Donovana koji
se naklonio ispred gospođica. Kako im je za ranijih
posjeta bila predstavljena samo lady Gayle, Donovan
joj se naklonio i pozdravio je, “Gospo, klanjam se
vašoj ljepoti.”
“Dragi moj lorde, galantni ste kakvoga vas pamtim
od prošle godine. Kako to da cijelu godinu niste
dolazili u ovaj dio kraljevstva?” ljupko ga je upitala.
“Mnogo posla i premalo vremena za uživanje”,
odgovorio joj je i šarmantno joj se nasmiješio. Ona je
preko njegova ramena ispod oka promatrala
Gordona. On se ponašao kao da se dosađuje.
U nemogućnosti izbjegavanja mrske mu dužnosti
prišao je i pozdravio je, “Gospo, dobar dan.”
Ona se malo lecnula i zakašnjelo pokušala ispružiti
ruku. Odustala je kad im se obratio njezin otac koji
im je prišao iza leđa.
“Campbell, Killmarock, nadam se da ćete nam i ove
godine priuštiti dobru borbu. Naravno, poštenu”,
dodao je s natruhom podrugljivosti. Kako je bio
127
veoma blizak kralju, oni su se suzdržali od podrugljivih
komentara.
Donovan je opet spasio situaciju. Odgovor je
zakamuflirao u šarmantnu šalu. “Nadam se da se niste
kladili u velike iznose. Ako je Gordon favorit, pitanje je
ima li poslije borbe sa zaručnicom dovoljno snage za
dobar okršaj?”
Gordon ga je pogledao prijetećim pogledom, a
Donovan je pomirljivo podigao ruke i nemarno
slegnuo ramenom.
Lord Glaven se podrugljivo nacerio i, ignorirajući ih,
razmijenio nekoliko uljudnih riječi s Gordonovim
djedom i Kieranom. Njihovoj grupi je prišao i biskup
Lambert kao i opat MacCarrick koji je obnašao dužnost
poglavara jednoga od samostana uz granicu s
Engleskom.
*
Dan poslije njihova odlaska u dvorištu Campbellove
utvrde je nastala strka.
Elizabeth je slušajući konjsko njištanje izjurila iz
spavaonice. Trčeći niz stepenice, prepoznala je
njištanje svoje kobile Down.
“Down! Pegaz!” dozivala ih je.
U trenutku kad je izišla vani, oni su potrčali prema
vanjskim stepenicama.
Brzo je podigla ruke.
“Mir, mir, polako, čekajte me. Nemojte se penjati”,
umirivala ih je.
Okupljeni u dvorištu su se i sami umirili od njezina
raznježenog glasa. Dobro istrenirani konji su zastali u
dnu nekoliko stepenica. Samo im je mahanje repova
odavalo koliko su joj se radovali.
128
 Polako je sišla i zasustavila se između njih. Zagrlila
im je plemenite glave i nježno im šaptala,
“Nedostajali ste mi. Ljubavi moje jedine, nedostajali
ste mi.”
Za razliku od ostalih, Dereck je bio zgromljen
podatkom o bijegu konja. Od potpunog užasa ga je
spašavala samo činjenica što su plemenite životinje
uspješno pronašle put do utvrde. Nekoliko puta je
duboko udahnuo, a onda naredio dvojici vojnika,
“Potražite čuvara i dovedite mi ga.”
U trenutku kad je pod kontrolu stavio svoj bijes,
zagrmio je gospin glas. “Gdje je Apolon!?”
Trgnuo se i, ne znajući kako bi morao reagirati,
odlučio se za pomirljivi pristup. “Poglavar ga je
odveo sa sobom.”
Otvorila je usta želeći ih nazvati konjokradicama,
no sjetila se Moreen. Susprezala je želju da nešto
udari ili razbije.
U jednom trenutku je prevladala zluradost. Onom
konjokradici će pokazati što ga ide. Kad se vrati s
njim će početi razgovarati njegovim jezikom. Do tada
će odlaziti kod Moreen i pretvarati se da ga uči. Ali
neće se pokoriti njihovim divljačkim običajima.
Tijek misli su joj poremetili njezini ljubimci. Down
je gurala njuškom, a Pegaz je nervozno frktao.
“Mir, mir, Apolon je dobro. Onaj konjokradica ga
voli i neće ga ozlijediti”, nježno im je govorila i cijelo
vrijeme ih gladila po drhtavoj koži od ušiju do
gubice.
Kad su se umirili, obratila se Derecku. “Uz vaše
dopuštenje, odvela bih ih u boksove.”
On joj je kimnuo i glavom dao znak konjušaru.
129
 Momak joj je pokazao u koje boksove ih je morala
uvesti. Zdržala se neko vrijeme s njima. Čudila se da joj
nitko nije smetao, a kamoli zapovijedao.
Usprkos toga nije željela zloupotrebljavati Dereckovo
popuštanje. Bude li surađivala možda će joj dopustiti
da ponekad napusti utvrdu jašući na jednome
od svojih konja. Takvu molbu je odgodila do
slijedećega dana.
Uz pratnju stražara je došla do Garwinove kuće.
Moreen ju je čekala ispred vrata. U naručju je držala
malog Gordona koji je ispružio ručice i slatko joj se
nasmijao.
Moreen joj ga je prepustila. “Mislim da vas je čekao.
Bio je nemiran do trenutka kad smo vas ugledali.”
“Dobro jutro. Zlato malo i ti si meni nedostajao”,
gugutala je veselom mališanu. Ulazeći u kući nije
vidjela kako je Moreen blagonaklono gledala.
“Dobro jutro.”
Moreen se okrenula i s nevjericom ugledala veselu
Ruth.
“Dobro jutro. Kojim dobrom?” oprezno ju je upitala.
“Zaželjela sam se maloga Gordona”, ona joj je
odgovorila i progurala se ulazeći u kuhinjicu.
Elizabeth ju je sumnjičavo odmjeravala.
Ruth joj je prišla i pokušala joj oduzeti dječaka.
“Hej! Ruke k sebi. Uostalom, tko te zvao? Moreen
onaj gad nije spominjao ovu...”
“Gospo, Ruth, molim vas. Pogledajte što ste uradile”,
nezadovoljno ih je kritizirala. Sin joj je na lice složio
izraz koji je predhodio glasnom plakanju. Uzela ga je i
ljuljuškanjem ga uspjela umiriti.
Do kraja dana nije znala bi li se smijala ili
130
zapomagala. Djevojke su se neprestano prepirale.
Osim kad bi joj sin iscrpljen od njihova natezanja
zaspao. U svrhu izbjegavanja tjelesnoga obračuna,
trudila se zaposliti ih kućanskim poslovima. Jedino
dobro je bilo što je Ruth nesvjesno preuzela gospinu
poduku. Naravno, poduka je protjecala u
neprestanoj svađi. Odahnula je kad je konačno
ostala sama.
Sa sličnim problemima se suočavala i slijedećih
dana. Ali Moreen nije primjetila suptilnu promjenu
kod djevojaka. Miješajući gulaš od zečetine, s pola
uha je slušala najnoviju prepirku. Kad bi pretjerale
otjerala bi ih u vrt iza kuće. Kroz prozorčić je mogla
slušati što su govorile. Uglavnom je kolutala očima.
Sadašnja tema nije bila iznimka.
“Ne zovi ga Dereck. Kako bi bilo da ja tebe zovem
Liza? Ha”, Ruth je napala Elizabeth.
“Izvrsno. Ja bih tebe nastavila zvati Ruth. Uostalom
sviđa mi se tvoje ime.”
“Luda Engleskinjo, nikada nećeš naučiti naše
običaje. Poglavar je Moreen zadao težak zadatak”,
Ruth joj se narugala.
“Zahvaljujući tvojoj nametljivosti, ti obavljaš taj
nemogući zadatak”, zajedljivo je Elizabeth napala
nju.
“Ja sam nametljiva!? Ja!? Nisam ja ta koje je
namjerno pila pivo iz njegova pehara! Nisam ga ja
natjerala da se zbog toga zaruči sa mnom!” Ruth je
zaurlala.
Moreeen je brzo prestala s poslom i potrčala u vrt.
Bojala se gospine reakcije.
“Zaručio!? Sa mnom!? Ti si luda! Ja ga mrzim, a i
131
on mrzi mene! Ljubomorna si! Vjeruj mi, slobodno ga
uzmi! Ja ga ne želim!”
“Jao, jao. Ruth molim te, majka te doziva”, Moreen
je na brzinu smislila zgodnu laž.
Ruth je bijesno odmarširala, a Elizabeth je jednako
bijesno pogledala Moreen. Ona joj je rukom pokazala
neka sjedne na kamen položen uz stražnji zid od kuće.
Sjela je pored nje i upitno je pogledala.
“Moreen, molim te reci mi da je Ruth lagala.”
“Nije. Suprug mi je ispričao da su svi bili šokirani, ali
poglavar je doista iskoristio naš stari običaj. Kad
djevojka pije iz muškarčeva pehara, a on ispije ostatak,
to znači da je odabrao baš tu djevojku za svoju
zaručnicu. Takve zaruke su nevažeće samo ako se
mladić predomisli”, nježnim glasom joj je objasnila
pokušavši ublažiti činjenicu da ju je Gordon ostavio u
blaženom neznanju.
No Elizabeth je poskočila i podigla stisnutu šaku.
“Ubit ću ga. Ni mrtva mu ne želim biti supruga. Taj
gad je poslijednji muškarac s kojim bih...” Zamalo se
ugušila od bijesa.
*
Dotični je imao svojih problema. Iz prve ruke je
saznao da je ženama zbog zaruka postao još
zanimljiviji. Kad se požalio Donovanu on mu se
umjesto prijateljskog suosjećanja rugao poput svih
ostalih. Zadirkivanje je podnosio i od vlastitoga djeda.
Da stvar bude još gora lady Gayle kao da su opsjeli
demoni. I tu večer mu je prepriječila put.
Namršteno ju je odmjerio, no ona je ili iz gluposti ili
zbog lukavstva tiho rekla, “Izgleda da vas predstojeći
brak nimalo ne veseli.”
132
 Zbog njezina komentara je posumnjao u ovo
poslijednje.
Počastio ju je najhladnijim pogledom. “Čudi me
vaša briga, no zahvalan sam vam. Ne zamarajte svoju
lijepu glavu. Čuo sam da se od previše brige brže
stari”, tiho joj je rekao. Nije želio da taj razgovor čuje
netko od prisutnih. Ispod oka je primjetio da su se
glave počele okretati u njihovu smjeru.
“Previše sam mlada da bih se zamarala s takvim
problemom”, koketno mu je uzvratila. Daljnju
konverzaciju im je prekinula sredovječna gospođa
Ramsey.
“Lady Gayle, vidim da ste zaokupili pažnju
novopečenog zaručnika. Vjere mi i sama umirem od
radoznalosti da saznam više o vašoj djevi.”
“Stojim vam na raspolaganju”, Gordon se uljudno
naklonio, a sredovječna gospođa ga je uhvatila ispod
ruke i žustro hodajući odvela ga do manje skupine
gospa sličnih godina. Sve su one uživale u kraljevoj
milosti, ali i sočnim tračevim.
Pozdravio ih je odlučan stoički otrpjeti ispitivanje.
“Prvo, želimo znati kakvu boju kose i očiju ima vaša
zaručnica?”
“Zlatnu, a oči su joj plave”, kratko im je odgovorio.
Zabavljalo ga je njihovo nezadovoljstvo i bijes lady
Gayle. Ona ih je slijedila i namjerno se zaustavila kod
grupe mladića koji su se nalazili najbliže Gordonu.
Iako su joj se mladići odmah počeli udvarati, Gordon
je zamijetio da je bila fokusirana na njega i dame
koje su od njega teškom mukom nastojale saznati
više informacija.
“Dajte, Campbellu. Vaša šutljivost je legendarna,
133
no danas bi ipak morali biti malo razgovorljiviji.”
Gospođa Ramsey ga je lukavo odmjerila i nastavila,
“Zbog izvanrednog događaja i interesa, znate čijega,
mogli bi nam ponešto i odati”, značajno je naglasila.
“Osim izgleda i spretnosti u rukovanju oružjem,
gospa nema nijedne vrline”, kratko je rekao s
namjerom da se oprosti, no dame su bile brže.
“Nemoguće, sve djevojke imaju poneku vrlinu u
svojemu karakteru.”
“Slažem se. Škotkinje ih sigurno imaju. No gospa je
Engleskinja”, naglasio je. Na njegovu žalost, čak i od
ovako frivolnog razgovora, ona napast mu je zadavala
probleme. U zao tren se prisjetio kako mu je kliznula
niz bedro.
Zbog njegova namrštenog pogleda dame su odlučile
odstupiti i same donijeti zaključke. Nažalost, čuo je
kako jedna od njih govori, “On, najveći mrzitelj
engleza. Užas.”
Poželio je pobjeći. No bio je okružen s još mnogo
radoznalaca.
Polako je prišao Kieranu. “Gdje je djed?”
“Kralj ga je pozvao k sebi.”
Gordon ga je upitno pogledao, a zamjenik je
odmahnuo glavom i tiho mu rekao, “Saznati ćemo kad
se vrati. Uzgred, ne sviđa mi se kako te gledaju
Dunnovi.”
“Bez brige, te svinje nam nisu dorasle.”
“Gordone, obuzima me neka zla slutnja.”
“Misliš li da bi se mogli odvažiti i za naše odsutnosti
napasti naselje?”
“Da. Previše su osramoćeni a da ne bi poduzeli nešto
za vraćanje ugleda.”
134
 “Hm, ujutro ćemo poslati kurire.”
“To sam i sam želio. Imam još jednu slutnju.”
“Da čujem. Ako se tiče dotične dame, bez brige.
Noćas ću spavati u vašoj spavaonici.”
Kierann mu kimne i nasmiješi se.
*
Sredinom noći je u Gordonovu spavaonicu ušla
zaogrnuta osoba. Odmaknula je rub ogrtača i
pojačala svjetlo u svjetiljci.
Lady Gayle je bijesno pogledala netaknuti ležaj.
“Gad. Kod koje kučke se zavukao?” siktala je gaseći
svijeću.
Zbog bijesa je zaboravila na oprez. Nije vidjela kako
je netko krišom prati. Tek što je u spavaonici odložila
svijeću i odbacila ogrtač začula je kucanje. Misleći da
je u pitanju njezina vjerna sobarica prišla je vratima.
Otvorila ih je i bijesno odskočila unatrag.
Murray je uhvatio za zglob lijeve ruke i gurnuo
prema ležaju.
“Kako se usuđujete?” napala ga je. On je odmjerio
njezino golo tijelo i oblizao usne.
“Šteta vašeg truda. Prokleti Campbell vas ne cijeni.
No zato vas ja cijenim i želim. Previše ste lijepi da
noćas spavate sami”, uzbuđeno je šaptao
pokušavajući je zagrliti. No ona se izmaknula, a na
bijesnom licu su joj zasjale oči.
Spustila je ruku do njegovih prepona i snažno mu
stisnula ud. Poskočio je, a ona ga je snažnim
pokretom povukla na ležaj. Pao je preko nje.
*
Murray je spavaonicu napustio dobra dva sata
poslije. Bio je uvjeren da je gospu uspio zadovoljiti.
135
Tako nešto nije mogao reći i za sebe. Bio je zbunjen
zbog njezinih želja. Nikada nije spavao s nekom poput
nje. Posumnjao je da je svemu onome što je besramno
zahtijevala podučavao onaj sivooki demon.

136
 11.

Dereck je čekao na ulazu. Iako je od Moreen

saznao da su se Elizabeth i Ruth uspjele sprijateljiti, i
dalje je bio skeptičan. Nadao se da će se to čudno
prijateljstvo održati bar do poglavareva povratka.
Zahvaljujući tim druženjima i malome Gordonu,
Elizabeth je prestala s upitima kad će joj dozvoliti
jahati svoje konje.
“Gospo, dobra večer. Stigao je svećenik, pa će se
ujutro u dvorani održati misa. Ruth će vam pomoći
pri prevođenju.”
“Dobra večer. Izvrsno. Od kad sam došla nisam
nijednom bila u crkvi. Morali bismo ukrasiti
dvoranu.”
“Ukrašena je. Ne brinite, sve je pripremljeno.
Svećenik će ujutro postaviti svoje relikvije. Želio sam
vas upitati jeste li zadovoljni s Ruth?”
“Veoma. Ona mi je jedina prijateljica. Nadam se da
mi je onaj... neće otjerati kao i Agnes”, Govorila je
susprežući bijes.
Dereck je mudro šutio i lagano joj se naklonio.
*
Slijedeće jutro je ušla u dvoranu i prišla Ruth.
“Ovdje je isto običaj da udane žene i djevojke stoje
na različitim mjestima.”
“To je još jedna od sličnosti”, Ruth je tiho šapnula.
Zadnjih nekoliko dana su povremeno uspoređivale
137
običaje dviju zemalja. Obje su se čudile da se baš i nisu
previše razlikovali.
Mladi svećenik je uzrokovao šaputanja.
Ruth je Elizabeth gurnula laktom. To ju je podsjetilo
da je morala skrivati činjenicu da razumije svećenika,
jednako kao i njih.
Do kraja obreda je Elizabeth bila veoma zamišljena.
Svećenik je mnogo griješio, a i stalno je krišom gledao
prema mjestu gdje su bile ona i Ruth.
Povukla je Ruth do mjesta gdje se nalazio Dereck.
On ih je upitno pogledao.
“Dereck, ili umišljam ili je ovaj svećenik premlad za
ovu službu?”
"Puno je griješio," Ruth je rekla ono što nije mogla
ona.
“Svjesni smo toga. Doista je premlad. To je
najvjerojatnije i razlog što je griješio”, Dereck ih je
umirivao. Usprkos toga i sam je posumnjao u
svećenika.
“Znam da sam Engleskinja, no nije mi se sviđalo kako
me gleda. Nadam se da će službu obavljati negdje
drugdje”, Elizabeth je mrzovoljno rekla i povukla Ruth.
Kad su ušle u vrt iza Moreenine kuće požalila joj se.
“Ruth u ovo malo vremena što sam naučila od tebe i
Moreen, mislim da je ovaj svećenik lažov. Znaš, ja
znam latinski. Ne samo uobičajene molitve, već i
ostalo. On jedva zna nešto više od običnih ljudi. Što
misliš o tome da ga malo špijuniramo?”
“Može. Smislit ćemo neki izgovor i poslijepodne se
vratiti u utvrdu.”
To su i uradile, no zbog Derecka im je propao
pokušaj špijuniranja. Kako su stražari imali zdatak
138
dopratiti je predvečer, ovu promjenu su bili dužni
prijaviti njemu.
Dereck ih je sačekao na sredini dvorišta. S
prekriženim rukama na grudima, mrko ih je
odmjeravao. Pogled je zadržao na Ruthinu licu.
“Ruth, ovaj put će ti biti oprošteno, no nastaviš li
loše utjecati na poglavareve odluke zabranit ću ti
druženje s gospom. Odmah se vratite natrag k
Moreen”, oštro ih je ukorio.
Ruth je posramljeno pognula glavu.
Elizabeth ju je sumnjičavo pogledala, a onda je
primjetila da je Ruth bila na rubu suza. Bijesno je
pogledala Derecka i zajedljivo mu se obratila, “Ja
sam je zamolila da me doprati ovamo. Nedostaju mi
moji konji. Još uvijek mi ne dozvoljavate da izjašem
izvan utvrde.” Teškom mukom se suzdržavala od
urlanja.
“Ruth pođi kući, a vi gospo ćete u pratnji vojnika
poći do konjušnice. Pogledajte konje i onda će vas
stražar otpratiti natrag do Moreen”, glas mu je bio
miran, ali ne i on. Mrzio je samoga sebe što je morao
biti oštar prema Ruth. Brzo se okrenuo i vratio
natrag u glavnu zgradu. Zbog toga nije primjetio koji
je vojnik otpratio Elizabeth do konjušnice.
Elizabeth je bijesno prišla konjušaru koji je otvorio
jedno krilo vrata i ulazeći ispred nje rukom joj je
pokazao da produži prema pregradcima.
Odmarširala je nekoliko koraka, a onda ju je
zaustavio zvuk udaranja. Okrenula se i vidjela da je
mladi vojnik zatvarao vrata i stavljao rezu.
U nekoliko koraka je otrčala do stupa na kojemu je
visio smotani bič.
139
 Vojnik je isukao mač i zaprijetio joj. Nije govorio
Engleski, no ona ga je razumjela.
“Kučko, platit ćeš mi. Sprat ću sramotu s moga
klana”, govorio je žustro joj prilazeći.
Elizabeth je uzmicala u smjeru pregradaka svojih
konja. Kad se približio na dohvat biča snažno je
zamahnula. On je pretpostavio da ga je željela udariti
po glavi, pa se sagnuo. No to je bio jedan od trikova
kojega je naučila od brata. U poslijednji tren je trzajem
spustila viticu biča i snažno ga oplela po golim
koljenima od obje noge.
S njegovim bijesnim vriskom se stopio njezin jednako
bijesan.
Kad je uljez poskočio, pokušavajući je ubosti mačem,
odskočila je i trgnuvši svoj kraći bič s pojasa,
zamahnula je s oba. Većim ga je zahvatila po licu, a
manji je omotala oko drške od mača i snažnim trzajem
ga razoružala.
“Kučko! Kučko!” vrištao je izvlačeći nož iz čizme.
Elizabeth je iskoristila pomutnju i otrčala nešto dalje
do pregradaka sa svojim konjima.
Izvana se čulo urlanje, a onda i razbijanje vrata.
Napadač je u nekoliko dugih koraka prišao točno
ispred pregradka u kojemu je bio Pegaz.
“Pegaz, udari ga!” izdala je naredbu nadglašavajući
buku razbijanja vrata i gromki vrisak bijesnih vojnika.
*
Dereck je, shvativši da su vrata zabarikadirana, a
gospa u opasnosti, hitro odjurio na stražnju stranu.
Uhvatio je uže kojim su podizali sijeno ispod krova.
Spretno se popeo i uskočio na sijeno.
Zakotrljao se prema otvoru.
140
 Uspravio se u trenutku kad je zlikovac podigao
ruku s namjerom bacanja noža.
Dereck je bacio svoj koji se zabio u zlikovčeva leđa
u istom trenutku kad je Pegaz prednjim nogama
snažno udario zlikovčevu glavu. U isto to vrijeme je i
Elizabeth bičem odbacila zlikovčev nož.
Dereck je skočio, a za njim i Orin koji se isto popeo
kroz potkrovni otvor.
“Svećenik! Lažljivi, prokleti gad!” Dereck je zaurlao.
“Odjenuo je našu odjeću!” Orin je vikao i snažno
nogom šutnuo mrtvog zlikovca.
“Momci, molim vas. Konji su se uznemirili. Pokrijte
ga da ih mogu izvesti vani”, Elizabeth ih je tiho
zamolila.
Dereck ju je pogledao i vidjevši da umiruje konje,
sa zlikovca je strgnuo kilt i pokrio ga.
Ona je uz pomoć drugog konjušara izvela konje.
Vani je vidjela kako odnose mladića koji joj je
otvorio vrata.
Okrenula se prema Derecku i zabrinuto ga upitala,
“Je li mrtav?”
Odmahnuo je glavom i spustio pogled do vlastitih
čizama. Nije se usudio progovoriti. Bojao se da će
mu glas zadrhtati od proživljenog straha. Cijelo
vrijeme je strahovao da će zakasniti i ugledati je
mrtvu. Ovaj put je opravdala reputaciju ratnice. Na
njegovu sramotu, njegov ugled je bio na kocki.
Podbacio je. Kao poglavarev zamijenik imao je
mnoge dužnosti. Najvažnija je bila sigurnost njihovih
ljudi. Dunnovi su se pokazali prokleto lukavi. Da se
gospa nije sama obranila, on bi zakasnio. Podigao je
pogled i spustio se na koljena. Nije zamijetio da su ga
141
njihovi vojnici zabrinuto gledali.
“Gospo, nisam dostojan brinuti se za vašu
sigurnost”, tiho je govorio i posramljeno pognuo
glavu. Zbog toga nije vidio kako se narogušila.
“Tko će me štititi? Dereck, što misite tko će me
spriječiti da pobjegnem natrag u Englesku i možda
putem riskiram da me Dunnovi razbojnici uhvate i
odvedu u svoj klan?” zajedljivo ga je upitala.
On je ustao i, shvaćajući da mu je pomogla sačuvati
čast, namrgođeno je odmjerio. “Prestanite sanjati o
bijegu. Sad ste Cempbellova. Tijelo od uljeza ćemo
poslati Dunnovima s porukom da će ovako završiti
svatko tko posegne za najvrijednijom djevojkom na
našem dijelu Visočja. Momci!” izviknuo je upozorenje.
Muškarci i žene koji su se nalazili u dvorištu su
pognuli glave.
Elizabeth je zapanjeno gledala kako su joj odavali
počast i ukazivali povjerenje. U šoku je rukom pokrila
usta i pogledala Derecka.
“Od sutra ćete uz pratnju moći izjahati na jednome
od ova dva konja. Ostatak dana ćete zajedno s Ruth
boraviti kod Moreen. Orin imaš zadatak da svako jutro
odabereš desetoricu vojnika koji će s udaljenosti
pratiti svaki gospin korak.”
I tako je svojom naredbom pokopao gospino
uživanje u malenoj pobjedi. “Desetorica! Pa ja sam i
dalje zatvorenica!” grmila je bijesno strijeljajući
Dereckova leđa.
On je ubrzao korak, a njegov primjer su slijedili i
ostali. Ostao je samo konjušar. On je pomogao
Elizabeth odvesti konje u manju konjušnicu.
Poslije su je otpratili do Moreen.
142
 Mali Gordon joj je pomogao da prestane kleti na
svim jezicima koje je poznavala. Nedostajala joj je i
Ruth, a ne samo Agnes. Misleći o njoj dolazilo joj je
da se dobro isplače.
Ustala je s klupice i s malenim otišla u vrt. Nije
primjetila da je Moreen brižno gledala, a onda je
izašla vani i rukom dala znak stražaru da joj priđe.
“Recite Derecku da ga molim neka pošalje Ruth.”
On se bez riječi udaljio. Drugi je ostao sjedeći
pored zida.

143
 12.

Gordonu su dani sporo prolazili. Bili su ispunjeni

vježbanjem ili demonstriranjem raznih borbenih
vještina. Na njegovu žalost i stalnim opsjedanjima od
napasnih žena. Za razliku od njega Donovan je obilato
koristio svoje zavodničke vještine potpomognute
urođenim šarmom. U rijetkim trenucima kad su
ostajali sami znao ga je podbadati da ga je zaručnica
već ukrotila. Ovaj put ga nije pogledao prijeteći. Bio je
smrknut, no i zamišljen.
“Da čujem, o čemu razmišljaš?” Donovan ga je
upitao
“Sutra je na redu odmjeravanje surove snage.
Donovane s obzirom na kraljevu odluku da se oženiš s
Dunnovom kćeri, možda bi ovaj put ti trebao
pobijediti. Poglavaru Dunnu ćeš iz ruku izbiti oružje
koje bi mogao upotrijebiti protiv tebe.”
“Sumnjam da će se usuditi suprostaviti kraljevoj
odluci. Svi su svjesni toga da nam kralj na ovaj način
daje na znanje da su čvrste obiteljske veze najbolji
jamac za mir. Mojom ženidbom Dunnove želi vezati ne
samo uz moj, već i tvoj klan”, tiho mu je rekao.
Gordon mu je utješno položio ruku na rame. “Priča
se da mu je kći veoma lijepa, a i plemenita.”
“Nadam se da su priče istinite. Bit će mi lakše
prihvatiti je. Tim više što će ona biti u mnogo gorem
položaju.” Smrknuo se
“Kako to misliš? Žensko je, a to znači da se mora
144
pokoriti.”
“Gordone, zar nisi razmišljao o tome koliko je lakše
nama muškarcima. U slučaju da nam se ne sviđa
nametnuta supruga, ostaje nam mogućnost potrage
za ljubavnicom ili ljubavnicama. One su u mnogo
gorem položaju. One doista moraju trpjeti
nametnutoga supruga. Bez mogućnosti da pobjegnu
u zagrljaj nekoga koga bi mogle zavoljeti.”
“Proklestvo, nisam razmišljao o tome. Srećom po
tvoju buduću ženu, siguran sam da će reagirati kao i
sve ostale. Osvojiti ćeš je na prepad”, veselo je rekao
Gordon i prijatelja snažno udario po leđima.
Donovan ga je bijesno pogledao.
“Što se pjeniš? Oženit ćeš se Škotlanđankom”,
Gordon ga je nastavio podbadati.
“Za razliku od jadnika pored mene”, Donovan mu
je zajedljivo odvratio.
Dan im je pokvario kurir koji im je donio vijesti o
napadu lažnoga svećenika.
Gordon je pobjesnio, a Donovan ga je nastojao
umiriti. “Gordone, poslušaj me. Najbolje bi bilo da se
ponašate kao da se ništa nije dogodilo. Kralj neće
tolerirati svađe, a još manje potencijalni sukob.”
“Ne brini se. Nisam od jučer. Nažalost, moramo
krenuti na prokletu zabavu. Možda umišljam, no
Galen mi smrdi. Ne samo zbog sumnji da on
potencira kćerino ponašanje, već i zbog otvorenoga
iskazivanja prijateljstva s Dunnom.”
“I meni je to sumnjvo. Prošle godine se ponašao
kao da Dunn ne postoji, a ove su nerazdvojni.
Upozori djeda i Kierana da budu maksimalno
oprezni. Isto vrijedi i za nas dvojicu. A sad, što se
145
mora, mora se”, Donovan je gunđao napuštajući
prostoriju.
*
Tek što je Gordon krenuo, do njega je dojahao Sean
s nekolicinom momaka.
“Poglavaru, lord Stewart je napadnut. Imamo
ranjenih, ali ne i mrtvih.”
Zbog te vijesti mu se Gordonu tijelom proširio ubojiti
val. Odmah je odjahao natrag u dvorište.
Sjahao je s konja i preskačući po dvije stepenice
odjurio je do djedove spavaonice.
“Djede!”
“Dobro sam. Uh. Želiš li me dokrajčiti?” djed ga je
upitao. Unuk ga je tako jako zagrlio da mu je izbio zrak
iz pluća.
“Mogao sam te izgubiti. Gdje si ranjen?”
“U pitanju su samo ogrebotine. Pogledaj kako su
momci. Srčano su se borili. Ponosim se s njima. Kad ih
pozdraviš, vrati se.”
“Hoću”, tiho je obećao i udaljio se.
Ranjene je pronašao u glavnoj odaji.
“Kako su?”
“Znali su biti i bolje”, James mu je odgovorio brišući
ruke. U nekoliko riječi mu je opisao povrede od trojice
vojnika. Gordon ih je pohvalio i naredio da slušaju
Jamesa. Po njihovim licima je zaključio kako i dalje
misle da im je ranarnik previše strog. Potapšao je
Jamesa po ramenu i vratio se djedu.
“Da čujem.”
“Sinko, mislim da su u pitanju plaćenici, a ne nekakvi
razbojnici.”
“Djede, što misliš zašto su napali tebe? Zbog mene
146
ili...?”
“Imam neke teorije. Sačekali su nas u najtješnjoj
ulici. Znaš onu ulicu kojom odlazim kod staroga
prijatelja.” Gordon mu kimne, a djed nastavi, “Kako
smo morali jahati jedan iza drugoga, momke sam
rasporedio tako da sam trojicu ostavio dobrano iza
sebe. Isto tako su dvojica jahala nešto dalje naprijed.
Znao sam da bi u slučaju klopke neprijatelj morao
napasti prve jahače. To se i dogodilo. Nisu mogli
riskirati da ih naši u isto vrijeme napadnu s leđa i od
sprijeda. Tijesna ulica nije samo nama stvarala
preobleme, već i njima. Trojica naših su skočili s
konja i držeći se sjena od zidova provukli su se
naprijed i napali im konje. Kako smo napadnuti i s
leđa momci koji su jahali sasvim otpozadi su drugu
grupu napali s leđa. Dobro si ih uvježbao. Kad su
shvatili da gube, podvili su rep. Zbog načina kako su
se borili zaključili smo da nisu u pitanju razbojnici.”
“Hm, ta ulica je u neposrednoj blizini glavne ulice
kojom se prilazi rezidenciji. Tko se usudio biti toliko
drzak i zašto?” Gordon je glasno razmišljao.
“Oni koji imaju dugo pamćenje”, djed mu je tiho
odgovorio.
Gordon ga je upitno pogledao, a djed je odmahnuo
glavom. “Moraš poći na prijem. Razgovart ćemo kad
se vratite.”
“Čuvaj se, djede.”
“Ne brini. Tko će te ljutiti sad kad si daleko od
zaručnice ako ne ja?” podbadao ga je.
Gordon je nezadovoljno odmahnuo glavom.
Nevoljko je ostavio djeda i otišao na mrsko mu
primanje u čast lorda Glavena. Lord je slovio kao
147
junak i izniman vođa. Bio je omiljen i kao jedan od
kralju najbližih suradnika.
U dvorani je najprije potražio Donovana i na brzinu
mu ispričao o napadu.
“Plaćenici? Poput onih što su prije tri godine ubili
Malcolma. Ne sviđa mi se što se kreću ovako blizu
rezidenciji.”
“Donovane i onda su bili uvjereni da su u pitanju
razbojnici. Samo ih je nekolicina sumnjala da se radilo
o plaćenicima.”
“Mi smo bili među potonjima. Hajdemo razgovarati s
Kieranom. Stariji je i ima više iskustva”, Donovan mu je
predližio.
Kierana su zatekli u društvu sa starim vojskovođom
Setonom. On je obnašao dužnost jednoga od kraljevih
savjetnika. Gordon se predomislio i umjesto da se
najprije posavjetovao s Kieranom obojicu ih je izvjestio
o napadu.
“Je li lord Stewart dobro?” upitao ga je lord Seton.
“Dobro je. Ranjena su trojica naših. Dvojicu ranjenih
napadača su donijeli kod nas. Mrtvi su ostali u uličici.
No nekolicina je pobjegla.”
“Odmah ću poslati agente da sklone mrtve i ranjene
prebace u tamnicu.” Kimnuo im je i za svoje
poodmakle godine, veoma se brzo udaljio.
“Nadam se da nisam pogriješio”, Gordon se obratio
Kieranu.
“Nisi. On je jedan od rijetkih kojemu vjerujem. Isto
važi i za tvojega djeda. Informaciju si iznio u pravom
trenutku. Upravo smo bili završili s iznošenjem sumnji
kako se oko dvora od nekog vremena događaju
sumnjive aktivnosti.”
148
 “Sumnje na moguću izdaju? Kralj je veoma
oprezan. No možda nije u pitanju on. Tko drugi?”
Gordon je sumnjičavo ispaljivao pitanja. “Nije tajna
da postoje trvenja između nekih velikodostojnika.
Kierane, kakve veze ima moj djed sa svim tim?”
“Razmisli malo. Da je Stewart ubijen, zbog pogreba
bi se morao vratiti kući. Slijedio bi te Donovan sa
svojim ljudima. Uz kralja bi ostao tek manji broj
poglavara s mnogo manje vojnika. Obojica znate da
se na neke ne može računati. Kao primjer ću navesti
Dunnove. Ima ih još.”
“Istina. Odani bi bili brojčano manji od onih koje
kralj drži na kratkoj uzici”, Donovan je iznio svoje
mišljenje.
“Nas koji smo bezuvjetno odani je manje, ali smo
borbeno sposobniji”, Gordon je tiho govorio.
“Jesmo, ali pod koju cijenu. Znaš i sam da se kralj
užasava nepotrebnoga prolijevanja krvi. Smanji li
nam se broj u međusobnim sukobima, to će ići na
ruku Englezima. Rat se mora spriječiti. Pitanje je
kako?” Donovan je tiho prokleo.
Prekinuli su raspravu. Prišao im je sluga i uz naklon
ih zamolio, “Lordovi, molim vas slijedite me.”
Kralj je sjedio, a stari vojskovođa Seton je stajao
malo otpozadi. Kralj im se obratio. “Preostalih
nekoliko dana dobro otvorite oči. Napad na Lorda
Stewarta nije bio nasumičan. Agenti su uspjeli
spriječiti odnošenje mrtvih napadača. Jedan je
prepoznat. Dvojica ranjenih će biti ispitani. Ovo
znate samo vi. Otvorite oči i uši.” Rukom im je dao
znak neka se udalje.
Ostatak proslave su potajno proučavali prisutne
149
muškarce. Kako ne bi pobudili sumnju naoko su se
ponašali kao i uvijek do sada.
Iz dvorane su se udaljili odmah poslije prvih uzvanika
koji su napuštali svečanost.
*
Lord Stewart ih je dočekao budan.
Sačekao je da se smjeste i onda im je rekao, “Imao
sam dovoljno vremena za razmišljanje. Mislim da je u
pitanju urota. Kieran, sjećaš li se priča tvojega djeda i
mojega oca o ubojstvu biskupa Montgomerya?”
“Sjećam se. Zamalo je izbio rat između nas i Engleza.
Manji sukobi su se godinama odvijali s obje strane
granice.”
“Micanjem biskupa su religioznost ondašnjega kralja
željeli iskoristiti da ga stave pod svoj utjecaj”, Stewart
ga je nadopunio.
“Englezi?” Gordon je upitno pogledao jednoga pa
drugoga.
“To se stalno događa. Veći su problem naši gramzivi
plemenitaši, a i crkvenjaci. Dvorske guje i pojedini
poglavari su najčešće u sprezi s pojedincima iz nekih
crkvenih redova. U ono vrijeme su ključnu ulogu
odigrali poglavari nekih klanova odanih kralju.”
Znakovito je naglasio i nastavio, “Sinko, tvoj pradjed,
Donovane ondašnji poglavar tvoga klana i još neki.
Malo je onih koji iz prve ruke imaju znanja o tim
previranjima. Ja sam jedan od njih”, ponovno je
značajno naglasio.
“Djede, što je sa starim vojskovođom? Tko bi mogao
biti pretendent za njegovo mjesto? Glaven?” Gordon
ga je upitao.
“Vjerojatno. Prije nekoliko godina sam upozorio
150
kralja, a i Setona. Nije mi se sviđalo što ga drže uz
sebe. Rekao sam im da se igraju s vatrom. Odgovorili
su mi da ga tako imaju na oku.”
“Lord Glaven?” Donovan se zaprepastio.
“Narod ga voli. Ne samo zbog pobjeda, već i
osobne hrabrosti. Uz to je i naočt, a svi znamo da to
veoma dobro prolazi kod žena. Mnogi nastoje
zanijekati ženski utjecaj na dvoru, no on postoji”,
lord ih je dodatno šokirao.
“Hm, mislim da tu ima nešto,” Gordon se zamislio.
Djedov upitan pogled ga je potaknuo da nastavi.
“Donovane sjećaš li se da sam ti rekao da me je
njegova kći pokušala nagovoriti da se izjasnim o
svome mišljenju o kralju?”
On mu je kimnuo.
“Sinko, nisi se dao navući!” djed mu drekne.
“Djede, nisam glup. Ti i otac ste me dobro podučili.
Zbog toga sam bio veoma sumnjičav. Nagovorio sam
Donovana pa smo je osobno nadgledali.”
“Samo malo, zašto je nisi sam nadgledao? Tebe je
salijetala”, djed ga je sumnjičavo podsjetio.
“Bio je samo jednu noć s njom. Kad je počela
opsjedati mene, mislili smo da nas pokušava
posvađati”, Donovan im je rekao.
“Još uvjek ne podnosi moje odbijanje”, Gordon će
s gađenjem.
“Zašto si je odbijao? Zato što nisi bio jedini ili...”
djed ga je radoznalo upitao.
“Djede!”
“Zaboravi da sam ti djed. Muškarac sam i još uvijek
sam vraški živ”, bahato se pohvalio.
Gordon ga je zgroženo pogledao.
151
 Donovan je bio pristojniji, no ne i manje radoznao.
Djeda mu je zabavljao njegov šok. Nacerio se i tiho
mu rekao, “Zaprosio sam je da te natjeram da se
očituješ.”
“Ti, ti...”
“Ne pjeni se. Sad je i po kraljevoj naredbi moraš
uzeti za suprugu.”
“Pa vi ste zaprosili... Majko mila!” Donovan se
zagrcnuo.
“Donovane, ni ti me ne držiš pravim muškarcem za
mlađu ženu?”
“Djede, molim te. Prokletstvo, pozlit će mi.”
Djed i Kieran su ga sućutno pogledali, a on se
naoblačio.
Da ih umiri Donovan je podigao ruke i rekao,
“Vratimo se na problem."”
Oni su mu spremno udovoljili.
“Imam još jednog sumnjivca”, rekao im je njegov
djed.
“Prior samostana uz granicu?” Gordon ga je upitao.
“Imaš li neka saznanja ili poput mene samo
sumnje?”
“Osim što je MacCarrikov mlađi brat bio suprug lady
Gayle. Doduše, bila mu je druga supruga i na našu
žalost ga je nadživjela. Jedini sin mu je tek nešto stariji
od nje. Stavimo li je pod prismotru, možda otkrijemo
da joj je pastorak još uvijek povremeni ljubavnik.”
“Misliš li da još uvijek koristi kuću svoje sobarice?”
Donovan ga je upitao.
“Sumnjam da je pronašla neki drugi način za
neopaženo napuštanje utvrde.”
“Momci, kako bi bilo da sve to lijepo objasnite nama
152
dvojici neupućenih”, Kieran ih je zamolio.
“Gospina sluškinja je nezakonita kći od njezine
dadilje koja je od nekog darežljivog ljubavnika dobila
malu kuću. Kako su iste visine, boje kose, a i očiju,
bez problema se prerušava u sluškinju.”
“Posumnjali smo kad smo prolazeći kraj tržnice
slučajno svjedočili svađi postarije žene i prodavača
ribe. Ukratko, zahvaljujući zlobnim komentarima
saznali smo da je u pitanju dadilja visokorođene
dame s dvora. Uz to su dvojica muškaraca pohvalno
veličali damina oca, velikog heroja, koji nije imao
samo uspjeha na bojnom polju. Zbog možebitnih
sumnji smo krišom slijedili dadilju. Pronašli smo
dobar zaklon i vratili se u sumrak”, Donovan je riječi
popratio cerekom.
“Zbog ribe?” Kieran ih je upitao.
“Previše ribe za staru ženu. Posumnjali smo da je
ima namjeru sama pojesti u idućih nekoliko dana”,
Gordon će posprdno.
“Uglavnom, otkrili smo da je u pitanju poprilično
prometna kuća”, Donovan je završio.
“Nije moguće da posjetioci nisu skrivali lica?” lord
Stewart ih je upitao.
Unuk mu je odgovorio, “Jesu. Idućih nekoliko noći
su ih naši momci slijedili na odlasku. Tako smo
saznali tko su. Vraški mnogo posla za naše momke”,
rekao je i nacerio se prema jednako nacerenom
Donovanu.
Kad su im rekli imena, njegov djed i Kieran su se
smrknuli. Zamišljeno su se pogledali.
“Neka sam proklet. Doista rade o biskupovoj glavi.
Stari vojskovođa je veoma star. Glaven može čekati.
153
No, s druge strane, biskup Lambert je u najboljim
godinama. MacCarrik bi se mogao načekati da umre
prirodnom smrću.”
“Ako si u pravu, ovaj put ubojstva moraju prikazati
kao nesreću ili napad razbojnika”, Kieran je iznio svoje
mišljenje.
“Napad na mene im je možda bio vježba”, Stewart
mu je zamišljeno rekao.
“Što da radimo? Bojim se da ćemo je uzalud
nadgledati. Uz to, morali bismo se rasporediti i na
javnim primanjima ili igrama te osobno nadgledati
osumnjičene”, Kieran je skeptično rekao.
“Ne nužno. Murray je ljubomoran na Gordona.
Oblijeće oko lady Gayle, a ona uzdiše za tobom. Uz
malo dodatnoga poticaja mogli bismo još malo
raspiriti njegovu ljubomoru. Umjesto da nadgledamo
nju, nadgledajmo njega”, Donovan im je predložio.
Starija gospoda su upitno pogledala zamišljenog
Gordona.
“Za sad joj je samo smetnja. Što ako zaključi da joj je
opasan i ...?” on ih je zamišljeno upitao.
“Gordone, zatreba li nam tvoja osobna intervencija,
do koje mjere si spreman dati svoj obol u ispunjavanju
gospinih...?” djed ga je značajno upitao.
Gordon je kao oparen skočio i prijeteći ga pogledao.
Kieran je podigao ruku i zamišljeno mu se obratio,
“Ne bi bio prvi na takvom zadatku.”
Gordon je ponovno sjeo i mračno ih pogledao.
“Samo u krajnjoj nuždi i po kraljevoj zapovijedi”, riječi
je jedva procijedio.
“U redu. Nastojati ćemo da ne dođe do toga”, djed
mu je rekao i nastavio ga zamišljeno promatrati.
154
 *
Kad su završile igre u odmjeravanju snaga,
Donovan je podbadao Gordona. “Da si samo mogao
vidjeti izraz svoga lica kad su gledatelji počeli vikati
da si izgubio zbog toga što te smekšala Engleskinja.”
Gordon ga je mrko odmjerio i podsjetio na njegov
problem. “Možda ćeš zbog ove pobjede dobiti
bodove kod Dunnovih. No, ne nadaj se prijateljstvu
kad mu oženiš kćer. Dobro je što je do kraja
svečanosti mora dovesti ovamo. U brak ćeš stupiti
prije mene”, smrknuto je govorio. Misli su mu
odlutale do plavooke napasti, a Donovanove su
odlutale u istom smjeru. Duboki uzdasi su im imali
različita značenja.
Osvijestio ih je podrugljivi cerek. “Killmarock imate
moje iskrene čestitke”, poželio mu je Murray.
“Zahvaljujem vam”, Donovan je rekao i malo
zaškiljio prema njemu.
Murray je pogledao Gordona i podrugljivo rekao
Donovanu, “Sigurno zahvaljujete Bogu što ste imuni
na Engleski šarm.”
Gordon se suzdržao zbog uloge koju su mu
namijenili. Samo mu se posprdno nacerio.
No Donovan nije bio toliko velikodušan te ga je
upitao, “Kako to da se niste natjecali?”
“Ove godine sam poželio saznati kako je to biti
gledatelj”, oprezno mu je odgovorio.
“Sjedenje među ženama mi se ne čini dobrom
zamjenom za dobar okršaj”, Donovan mu se
podrugne.
“To mi govorite vi koji ste ženama okruženi kao
pijetao kokošima.”
155
 “Vjerovali ili ne, vraški je teško odabrati između
tolikih ljepotica”, on mu se skrušeno jadao.
Gordon je susprezao smijeh.
“Važno je da uspijevate”, Murray je zajedljivo
odbrusio.
“U čemu Donovan uspijeva?” Kieran ga je upitao
prilazeći im.
“U odabiru samo jedne gospe po noći boravka u
prijestolnici.”
“Lorde Murray, vi ste poslijednji koji ima razloga za
prigovor. Opasna gospa”, značajno je naglasio.
Murray se nelagodno premještao s noge na nogu. “O
čemu govorite?”
“Ništa osobno. Znate i sami kako teku dvorska
ogovaranja. Pogotovo kad je u pitanju takva ljepotica”,
Kieran se opravdavao pažljivo gledajući jesu li njegove
aluzije pale na plodno tlo.
“Pozdravljam vas”, Murray je rekao i brzim koracima
se udaljio. Probijajući se kroz mnoštvo nije baš pazio
hoće li nekoga gurnuti. Oni su podsmješljivo
promatrali njegov cilj: skupinu djevojaka predvođenu s
lady Gayle.
“Dobro otvorite oči, možda nešto uleti u mrežu”,
Kieran ih je upozorio, a oni su mu kimnuli.
Gordon je pogledom zaokružio po okupljenom
mnoštvu. Kad je ugledao djeda, nekako je uspio
prevladati početni šok. Djed mu se veoma prisno
priginjao prema licu udovice nekadašnjeg poznanika.
Sjetio se da je zašla u peto desetljeće života.
Gospođino nasmijano lice i približavanje glave do
ispod brade njegova djeda mu je izazvalo najprije šok,
a onda divljenje. Laktom je gurnuo Donovana i dao mu
156
mig i ispod oka pratio prijateljevu reakciju.
Donovan se malo lecnuo, a onda nasmijao. “Možda
ćeš dobiti baku.”
“Doživimo li njegove godine, što misliš hoćemo li
biti poput njega?”
“Radije bih da ostarim sa suprugom, a ne s
nekoliko desetljeća mlađom ljubavnicom”, Donovan
je svojom iskrenošću zapanjio sebe, a ne samo
prijatelja.
“Pretjeruješ. Mlađa je od njega manje od nekih
dvadesetak ili koju godinu više”, rekao je Gordon, a
Donovan ga je sumnjičavo pogledao.
“Nije važno. Nisam razmišljao da bi iza njegove
ustrajnosti na ovom putovanju ovamo mogla stajati
žena.”
“Uozbiljimo se. Pogledaj prema ulazu”, Donovan je
rekao fiksirajući pogled na pridošlice.
Dunn je bio u društvu biskupa Lamberta i priora
MacCarricka.
“Dođi, idemo pozdraviti biskupa”, Gordon je
pozvao.
Donovan ga je poslušao, pa su se spretno
manevrirajući zaustavili ispred njih.
“Vaše uzoritosti.” Obojica su smjerno pozdravili
crkvene velikodostojnike.
“Lordovi.”
Biskup je ispružio ruku s prstenom. Njih dvojica su
ga poljubili. Priora su pozdravili sagibanjem glave.
“Dakle, ove godine ste nas vi razveselili”, biskup se
obratio Donovanu.
“Posrećilo mi se”, on mu je veselo odgovorio.
“Koji je doista snažniji?” Prior ih je upitao slabo
157
prikrivajući lukavu notu u glasu.
“Kako-kada”, odgovorio mu je Gordon i nemarno
slegnuo ramenom.
“Možda bi se to moglo doznati da se borite s nekim
drugim, a ne međusobno”, Dunn im je zajedljivo
rekao.
“Prijavljujete li se za protivnika?” Gordon ga je
upitao.
“Ima i drugih koji su zainteresirani”, oprezno je
rekao bijesno ga odmjeravajući.
Gordon se nije dao smesti, te mu je predložio,
“Zamolite kralja da promijeni pravila.”
“Zamolite ga vi. Poznato je da vas uvažava”, prior je
tiho rekao.
“Za to je zaslužan Donovanov šarm. Kralj ne želi
ucviliti dame koje u njemu uživaju”, lakonski mu je
odgovorio.
“No, no, dragi lordovi, to sigurno nije jedini razlog”,
prior nije odustajao od ispipavanja.
Gordona i Donovana je preduhitrio biskup kad je
rekao, “To nije jedini razlog. Sir Bruce je preveliki
ratnik a da ne bi cijenio izvrsnost. Vas dvojica u svemu
prednjačite”, pohvalio ih je i potapšao po ramenima.
Time im je javno iskazao naklonost.
Oni su mu se naklonili. Vlastitu naklonosti namjerno
nisu skrivali. Potajno su pratili reakcije od ostale
dvojice.
Prior je zadržao nezainteresiran izraz lica dok im je
Dunn bio poput otvorene knjige. Nije skrivao bijes, a ni
stisnute šake položene uz bokove.
Gordonu nije promaknuo jedva vidljivi pokret
priorove ruke kojom je dotaknuo Dunna po ruci.
158
 Dunn se prvi odmaknuo i bez pozdrava se udaljio
prema mnoštvu.
Oni su uljudno pozdravili velikodostojnike i polako
se udaljili krišom prateći Dunna.
*
Vrativši se kući, okupili su se da razmijene
saznanja.
Kieran ih je upitno pogledao, “Vidio sam vas u
društvu s biskupom.”
“Bilo je poučno. Ako smo u pravu, možda je i Dunn
umiješan”, Donovan im je rekao.
“Ima smisla. Južni dio njegova lena se proteže do
zemlje koja pripada samostanu. Ako i nije, njegovo
poznanstvo s priorom je sasvim normalno”, Lord
Stewart je primjetio.
“Ima li kakvih novosti o Murrayu?” upitao ih je
Donovan.
“U pravu ste. Gospa je pod služinskom krinkom
napustila utvrdu. Momci je drže na oku.”
“U tom slučaju, djede, Kierane, možemo na
spavanje.”
“Samo da joj se odabranik ne pokaže nedoraslim”,
Donovan se narugao i krenuo prema izlazu.
“Tada će nas netko od naših probuditi”, Gordon je
rekao i krenuo za njim.
Gordon je sumnjao da mu san ni noćas neće biti
naklonjen. Ni Donovanu nije otkrio istinu zašto je
izbjegavao lady Gayle. Poput ostalih i on je popustio
pred njezinom opsadom. Te zlosretne noći prije dvije
godine je saznao nešto zbog čega mu se zgadila.
Oboje su bili spremni za valjanje po ležaju, no on nije
bio spreman slijediti smjernice kad ga je pokušala
159
podučiti svemu onome što joj je trebao priuštiti.
Nijedna žena s kojom je bio nije ostala zakinuta za
vlastito zadovoljstvo. Nijednoj nije padalo na pamet
tražiti od njega kako je dodirivati i ljubiti. Do tada je o
sebi mislio kao o izvrsnom ljubavniku. Nije mu padalo
na pamet da joj dopusti vratiti ga na vrijeme kad je
započinjao s putenim užicima. Uostalom, u to vrijeme
je bio golobradi mladić željan užitka podjednako kao i
učenja pružanja istoga. Gospi nije bilo po volji kad je
unatoč vidljivoj erekciji naglo prestao. Odjenuo je kilt i
ostavio je da svojim bijesom devastira spavaonicu.
Da bi se oslobodio misli o gadljivosti dvorskih spletki,
napasnih žena i ljubomornih muškaraca, posegnuo je
za prokušanim lijekom: plavookom demonicom.
Doduše, lijek je imao neke nezgodne poslijedice.
“Proklestvo, dovoljno je da pomislim na onu
tvrdoglavicu i eto mi paklenskih muka”, bijesno je
gunđao prevrćući se po ležaju.
Murray je imao sličan problem. Bio je izjedan
ljubomorom i izostankom gospina poziva kao i sumnji
da se ispod služinske odjeće krila upravo ona, a ne
sluškinja. Dodatne sumnje mu je posijao i Kieranov
komentar. Najgore od svega je što je počeo sumnjati
da su onih nekoliko nesretnih incidenata možda bili
upozorenje da se drži podalje od gospe.
Špijunirajući je shvatio je da je Gordon doista nije
želio onako kao ona njega. Svejedno ga je izjedala
ljubomora. Bio je deset godina stariji od sivookog
vraga, ali se nije imao namjeru predati. Lady Gayle
mora biti njegova.
Tu noć je njegov najbolji tragač ponovno slijedio
sluškinju.
160
 Usred noći je dobio izvještaj koji ga je zapanjio, ali
ne i zabrinuo. Dadiljinu kuću je pohodio gospin otac.
S obzirom da su oboje živjeli na dvoru nije mogao
vjerovati u istinitost izvještaja. No, kad
se sluškinja vratila, odlučio je djelovati.
Iskočio je iz skrovišta koje mu je pružala sjena
udubine visokih vrata i potrčao do vrata koja samo
što se nisu zatvorila. Gurnuo ih je i zgrabio zamotanu
priliku. Lady Gayle ga je bijesno napala i izgurala van.
Usprkos gospina bijesa, on se zadovoljno vratio u
svoju spavaonicu.
Idućih dana je ignorirao nju, a potajno je pratio
njezina oca.
Ona je s druge strane strepila zbog očeve posjete i
prijetnje da će je kazniti ne suzdrži li se od trčanja za
Gordonom i izazivanja Murrayeve ljubomore. U sebi
je bjesnila, jer je usprkos toga što je ocu vjerno
služila podajući se onima koje joj je određivao,
ponekad poželjela nekoga po vlastitom odabiru.
Gordon joj je bio u vrhu veoma kratkoga popisa. On
ju je jedini odbio i ostavio nezadovoljenu. Mrzila ga
je, ali ga je i željela.
Idućih dana ga je zbog želje i ljubomore teškom
mukom ignorirala. Jedino dobro je bilo što je Murray
konačno poslušao i ostavio je na miru.
Gordonu je špijuniranje njezina oca ostalo bez
ikakvih rezultata, a izvještaji njegova tragača su ga
dovodili do ludila.
*
Dva dana prije kraja okupljanja, Murray je
posegnuo za očajničkom mjerom. Iz skrovišta je vidio
kako ulazi sluškinja. Misleći da je u pitanju gospa
161
ponovno je nepozvan ušao u spavaonicu.
Ovaj put je zgrabio s leđa i rukom joj pokrio usta.
Snažno ju je stisnuo uz svoje tijelo. Osupnuo ga je
nepoznati miris i iznenadilo njezino onemoćalo tijelo.
Sačekao je da mu uđe sluga i očima mu dao znak da
povjeri je li onesviještena.
Kad ga je ovaj poslušao i kimnuo mu, spustio ju je na
pod i pri slabom svjetlu se uvjerio da je u pitanju bila
sobarica.
Bijesan zbog neuspjeha, počeo je s pretraživanjem
sobe. Sluga mu je dao znak neka dopusti njemu.
Kako je bio užasno nervozan, dopustio mu je i
kleknuo pored sobarice. Pri tom je promatrao slugu
kako pažljivo pretražuje prostoriju.
Sluga je ušao u garderobu i otvorio poveću škrinju.
Ispod odjeće je napipao drvenu škrinjicu. Izvadio je i
upitno pogledao poglavara. On je počeo opipavati
sluškinju. Oko vrata je imala uzicu s kožnatom
vrećicom. Otvorio je i pronašao nekoliko ključeva.
Isprobali su ih i kad su uspjeli otvoriti škrinjicu
pažljivo je pregledao njezin sadržaj. Nije znao čitati, ali
nije bio slijep. Na jednom dokumentu je vidio
nepoznate pečate, a i prsten pečatnjak. Pokupio je
dokumente i prsten i ponovno zaključao škrinjicu.
Sluga je sve pospremio, pa su tiho napustili
prostoriju.
Bojeći se da ne izgubi prsten snažno ga je stiskao u
ruci. Odahnuo je kad se dokopao svoje spavaonice.
Ni sat poslije, od paža je dobio naredbu da ponese
ukradeno i slijedi ga.
Preznojavao se od straha. Zamalo se ispovraćao kad
je uveden u manju prostoriju i ostavljen.
162
 “Podnesite izvještaj.” Od kraljeva hladnog glasa su
mu se odsjekle noge.
Pao je na koljena i promucao, “Sir, krivac je moja
ljubomora.” Na drhtavim ispruženim rukama je
pokazao svitak i pečatnjak.
Kralj je dao znak pažu da mu ih donese. Letimično
ih je pogledao i pokretom ruke poslao paža da sve to
odnese u susjednu prostoriju. On ih je predao
Setonu.
Kralj se usredotočio na Murraya. “S kojim razlogom
ste pretražili spavaonicu lady Gayle?”
Murray se preneraženo pitao kako je Kralj to znao?
Progutao je knedlu i započeo, “Zbog ljubomore. Želio
sam ispitati sobaricu i saznati tko joj noću dolazi u
krevet. Nesreća se onesvijestila, pa sam se pobrinuo
da takva i ostane. Mislio sam da ću pronaći nekakav
dokaz. Našao sam samo to. Grb nije od njezina oca, a
ni pokojnoga supruga. Mislio sam se diskretno
raspitati.”
“Ljubomora je pogubna slabost. Pretvorila vas je u
provalnika i lopova.” Kraljeve riječi su mu zvučale
kao smrtna osuda.
“Sir, to mi je jedina slabost. Stidim se pred vašom
uzvišenom osobom. Preklinjem vas, sudite meni,
nemojte da zbog mojih grijeha ispaštaju moji
nedužni sinovi”, na kraju je zamalo zajecao.
Kralj ga je hladno odmjerio i naredio mu,
“Ustanite.”
U trenutku kad je ustao u prostoriju je netko
ulazio. Nije se usudio okrenuti da bi vidio tko je to
svjedočio njegovoj sramoti. Tek kad su mu prišli,
vidio je da su u pitanju Kieran, Gordon i Donovan.
163
Poželio je u zemlju propasti. No uzdrmao ga je kraljev
glas.
“Muha je upala u mrežu. Bili ste u pravu kad ste me
uvjerili da će Murray obaviti špijunski posao
učinkovitije od naših špijuna. Murray, oslobodite se
ljubomore. Noćas nam trebate trijezne glave.”
Okrenuo se Setonu i rekao mu, “Vaši su. Zapovijedajte
im.”
*
Okupljanje se završilo dva dana poslije. Na žalost
mnogih, ovaj put ga je zasjenilo nekoliko tragedija.
Nisu samo bili pogođeni Kralj, Biskup i mnogi dvorjani,
žalost je obuzela i puk.
Narod je najviše žalio nersetnu pogibiju njihova
junaka lorda Glavena i njegove kćeri jedinice. Nesreća
se dogodila kad su jahali pored rijeke. Podivljali konji
su se u strahu previše približili rubu i zajedno s njima
završili u dubokoj vodi. Kad su ih izvukli moglo se
ustanoviti jedino da su bili mrtvi. Sahranjeni su uz
velike počasti.
Poslijednjega dana je u lovu jedan neoprezni lovnik
slučajno odapeo strijelu i usmrtio priora. Lovnik je
odmah ubijen, a nesretni prior je sahranjen nedaleko
od lorda Glavena i njegove kćeri.
I tako su u dva dana Kralju i njegovoj preuzvišenosti
biskupu, vrlo bliske i izuzetno dragocijene osobe
napustile ovaj nesigurni svijet.

164
 13.

Elizabeth i Ruth su produbile prijateljstvo. No nisu

u potpunosti prestale s prepirkama. Danas ih
Moreen nije morala otjerati u vrt. Otjerala ih je
znatiželja.
“Ruth prestani me izazivati. Govori”, rekla je
Elizabeth.
“Nestrpljivice. Dolaze za dva dana.”
“Briga me kad se vraćaju onaj i... Uh! Rekla si da
ćeš mi ispričati nešto zanimljivo. Daj, Ruth.”
“Zanimljivija ti je priča o tuđemu vjenčanju od
tvoga skoroga vjenčanja? Luda Engleskinjo, shvati
već jednom, udat ćeš se za poglavara.”
“Neću i gotovo. Ni mrtvu me ne može prisiliti da se
udam za njega.”
“Molim te, reci mi koju boju očiju najviše voliš?”
“Svijetlosivu.”
“Tko ima oči takve boje?”
“Mali Gordon”, Elizabeth joj je slatko odgovorila.
“Ima i veliki”, Ruth joj je još slađe odvratila.
“Ima i stari lord. Ruth, kvariš mi raspoloženje.”
Nadurila se i uzela vezivo.
Ruth se stisnula uz nju i pažljivo promatrala kako
spretno veze.
“Liza, molim te daj da ja još malo vezem. Ne
budem li vježbala nikad neću naučiti.”
“Dala sam ti krpicu. Vježbaj na njoj. Ova tunika je
165
za maloga Gordona. Mora biti savršena.”
Takvim riječima je usrećivala Moreen koja ih je
povremeno slušala.
“Škrtice. Dobro, ispričat ću ti o vjenčanju. Rođaci su
zbog očeve odsutnosti pozvali samo moju majku.
Zamisli molim te, moju daljnu sestričnu su udali za
starca. Majka i ostale žene kažu da se dobro drži i da bi
mu dogodine do ovih doba mlada supruga mogla
podariti i sina. Što ti misliš?”
“Koliko je star?”
“Kao lord Stewart”, Ruth joj je odgovorila, a ona se
od šoka zagrcnula. Ruth je počela udarati po leđima.
Elizabeth je ustala i otresla glavom. Imala je gadan
poriv za povraćanjem.
“Starci ne mogu... mislim ono...” užasnuto je
zakreštala.
Moreen im je veselo doviknula, “Mogu, posebno ako
su agilni kao naš lord. Sigurna sam da bi mu poglavar
dopustio ženidbu kad bi odabrao djevojku vaših
godina.”
“Ne bih se željela udati za starca, pa makar izgledao
dobro kao lord Stewart”, Ruth je protestirala.
Elizabeth je problijedila. Ta ona je izbjegla takav brak
samo zahvaljujući onoj sotoni. Iz sumornih misli je
trgnuo plač maloga Gordona.
Moreen je nezadovoljno gledala kako se guraju i
potežu koja će ga prije uzeti. Zbog ove dvije divljakuše
je preko dana teško dolazila do sina.
Ruth je navečer pri rastanku šapnula prijateljici,
“Nagovori Derecka da nam ujutro dopusti branje
bobica.”
Dobar dio noći nije razmišjala o Ruthinoj želji već o
166
sotoni i njegovu djedu koji se još uvijek dobro držao.
*
Elizabeth je poslije doručka potražila Derecka i
najprije ga je upitala, “Dereck, jesu li svi dobro?
Mislim na lordove i vojnike koji se vraćaju kući.”
“Dobro su. Ranjenici su se oporavili.”
“Lord Garwin?” uplašeno ga je upitala.
“On nije u prijestolnici. S vojnicima osigurava
granicu. Osim nesretnog incidenta s lažnim
svećenikom nije bilo većih izgreda. I oni se vraćaju.”
“Hvala vam, drago mi je da su svi dobro. Imam
jednu molbu. Možemo li Ruth i ja poći s djevojkama
brati bobice?”
Vidjela je kako se zamislio, a onda je kimnuo.
“Potrudite se da vas stražari imaju u vidokrugu.
Dajte mi riječ da ćete se vratiti s ostalima.”
“Imate moju riječ.”
Potrčala je, a on ju je zaustavio pitajući je. “Gospo,
kako to da ste se sprijateljili s Ruth?”
“To što svi misle da je bahata i grozna, nije istina.
Da je bolje upoznate shvatili biste koliko je divna.
Možda i hoćete kad vidite da više neće trčati za
poglavarem”, rekla je i zadovoljno primjetila kako su
mu bljesnule plave oči. Na licu mu je zatitrao
smješak. Kimnuo je i dopustio joj da se udalji.
Elizabeth je veselo pošla prema Moreeninoj kući.
Od onoga napada su je svi ljubazno pozdravljali.
Zahvaljujući tome, a ponajviše Moreen i Ruth,
konačno ih je počela doživljavati svojima. Tugu je
osjećala svaki put kad bi se sjetila Agnes. Za bijes i
ogorčenost je krivila onog gada. Od kad je uvjeravaju
da je, neznajući, pristala na mrske joj zaruke, nije
167
znala kako će izbjeći još mrži joj brak. Na njezinu žalost
bit će dovoljno da je poljubi i najvjerojatnije će pristati
na sve što će od nje zatražiti. Uzalud je u mislima samu
sebe nazivala ludom. Bojala se da joj nema pomoći.
Duboko je udahnula i potrčala.
Ruth ju je čekala na pola puta. Pored nje su se
nalazila dva osedlana konja.
“Kako si saznala da nam je Dereck dao dozvolu?”
“Nisam znala, ali sam pretpostavila. Od napada
lažnoga svećenika ti nije odbio ni jednu molbu”, Ruth
joj se narugala. No u glasu joj se ugnijezdilo malo
ljubomore.
“Ha, voliš njega, a ne onu sotonu?”
“Pa što ako mi se sviđa Dereck? Ni jednoj nije
obećan. Bar koliko znam. Hajde penji se. Nemamo
cijeli dan.”
“Bojiš li se da će bobice pobjeći u moju domovinu?”
“Luda glavo, ovo jest tvoja domovina. Poglavar će
nas optužiti da te ništa nismo naučili. No, možda će ti
moje iznenađenje malo pomoći”, Ruth je lukavo
govorila i spretno uzjahala.
Elizabeth ju je sumnjičavo pogledala i jednako
spretno uzjahala na drugoga konja.
“Šteta što se nisam sjetila zamoliti Derecka da mi
dopusti izvesti Down.”
“Bolje je ovako. Možda nam ne bi ispunio želju.”
“Zašto?” sumničavo je upitala, a onda se sjetila,
“Bojao bi se da ću pobjeći.”
“Dereck se ničega ne boji. Zašto bi se bojao lude
Engleskinje?” Ruth ju je namjerno vrijeđala.
Elizabeth je spretnim manevrom natjerala svoga
konja da gurne Ruthina. Konj se uplašio i propeo se na
168
stražnje noge. No na njezinu žalost saznala je da je
Ruth poput nje, veoma dobra jahačica.
“Liza! Napravi to opet i uskratit ću ti iznenađenje.”
“Kakvo iznenađenje?”
“Kakvo ti je to pitanje? Doista si tupoglava.
Požurimo, cure već beru bobice. Najprije ćemo
ostaviti stvari u zaklonu i vezati konje da nam ne
pobjegnu. Slijedi me”, doviknula joj je i podbola
svoga konja.
Zaklon se nalazio između gustog raslinja koje je
raslo oko manje travnate čistine. Iz zelenila je virilo i
nekoliko stijena. Rasedlale su konje i odložile košare
i mijeh.
“Ponijela si vodu, a jezero nam je ispred nosa. To ti
je iznenađenje?”
“Ostavi taj mijeh i uzmi košaru. Ne možemo se
vratiti bez bobica”, Ruth je govorila povlačeći je.
Umjesto da ubrane bobice stavljaju u košaru one
su ih jele ili se s njima igrale.
Ni sat poslije lica su im bila umrljana, a odjeća im je
dobila najnovije uzorke boja.
Najele su se, a i trbuh ih je bolio od smijeha.
U jednom trenutku je Ruth uhvatila Elizabeth za
ruku i povela je prema skrovištu.
“Ovo je iznenađenje”, rekla joj je podižući mijeh.
Maknula je drveni čep i otpila dugi gutljaj, a onda je
počela kašljati. Kad je prestala počela se luđački
smijati. Dodala je mijeh Elizabeth i kroz smijeh joj
naredila, “Po-tegni.” Nastavila se smijati i brisati
suze.
Elizabeth je s nevjericom gledala kako se Ruth
kliberi. Podigla je mijeh i prinijela otvor do usta.
169
“Pivo!? Ovo je pivo, a ne voda! Ruth!”
“Nisi radoznala zašto se muškarci vole opijati? Danas
ćemo saznati odgovor na to pitanje. Hajde, potegni.”
Podbočila se i na lice joj fiksirala strogi pogled.
Elizabeth je odmahnula glavom.
“Kukavice!” Ruth je dreknula i zgrabila mijeh.
Ponovno je otpila dugi gutljaj. “Hej! Ovaj put nisam
morala kašljati. Hajde, drugi put nije strašno. Liza!”
Nutkala ju je.
Elizabeth je uzela mijeh i duboko udahnula. Stisnula
je oči, zadržala dah i potegla poveći gutljaj. Zgrcnula se
i zamalo ispustila mijeh. Ruth ga je zgrabila i nacerila
joj se. Sačekala je da prestane kašljati, a onda joj ga je
vratila i značajno je pogledala. Elizabeth je uz gadljivi
izraz na licu uspjela ponovno potegnuti dobar gutljaj.
*
S vremenom im je pivo sasvim lijepo klizilo. Kliznule
su i one. Opružile su se na travu koliko su duge i
široke.
“Ruth, mislim da smo pijane”, Elizabeth je riječi
popratila glasnim smijehom, a nasmijala je i Ruth.
“Nismo još, ali ćemo biti. Znaš, malo mi se vrti kad
mičem glavom.”
“Meni isto. Najbolje je da se ne mičemo. Dodaj mi
mijeh”, zatražila je, no Ruth se najprije napila, a onda
joj ga je dodala. Kad je i ona otpila ponovno su se
počele smijati.
“Ne bi me oženio. Otac kaže da nisi ti kriva”, Ruth je
govorila šmrcajući.
“Zašto si se željela udati za onu soto...? Uh, povraćat
ću.”
“Željela sam živjeti u utvrdi.”
170
 “U utvrdi? Zašto? Meni se više sviđa kuća u kojoj
živi Moreen.”
“To je zato što si uredna poput nje”, Ruth je
žalosno ustvrdila.
“Kakve veze ima urednost sa željom za ljupkim
domom?”
“Ti to ne razumiješ. Njihova majka je imala
pomoćnice. Agnes se brinula za nju, a tamo su
kuharice, čistačice i zato ti nećeš morati ništa raditi.”
“Zbog toga si trčala za onim... Ruth!” bijesno je
napala i pokušala ustati. Tlo se zaljuljalo zajedno s
njom. Izvalila se i pogledala nebo. Ono se isto
ljuljalo, pa je za trenutak zatvorila oči, a onda se
usredotočila na Ruthino šmrcanje.
“Ruth ti ga ne voliš. Voliš Derecka.”
“A on me mrzi. Ja sam namiguša, prljavica i
nedostojna sam ga.” Glasno se rasplakala.
Elizabeth je pokušala zakolutati očima. Možda ne
bi da je znala za posljedice. Kriknula je i zatvorila oči.
“Zašto vrištiš?” Ruth je uplašeno upitala prestajući
plakati.
Pitanje je postavila na svojemu jeziku, a Elizabeth
joj je odgovorila na istome. “Ispale su mi oči”,
zajaukala je, a Ruth je prasnula u smijeh.
“Glupačo, zavrnule su ti se. Pogledaj”, obrecnula
se, a Elizabeth je otvorila oči. Pogledala je nebo i
glasno se nasmijala. “Luda Engleskinjo! Nije mi jasno
kako si sama uspjela doći ovamo kod nas. Dereck ti
se divi, a mene mrzi”, kukala je i ponovno se
rasplakala.
“Mislim da te voli.”
“Varaš se, mrzi me. Majka me odvela u njegovu
171
kuću i pokazala mi je. Rekla mi je: pogledaj prljavice
što je urednost. Znaš Liza, on živi sam. Majka mu je
umrla prije dvije godine.” Ponovno se rasplakala.
Prijateljica joj se razmišljajući o zarukama isto
rasplakala.
Kad su prestale Ruth je upitala, “Ima li još piva?
Mislim da nisam dovoljno pijana. Muškarci se
razvesele, a mi plačemo”, mudrovala je uzimajući
mijeh kojega joj je dodala. Otpila je i ponovno se
srušila na travu.
Elizabeth je uradila isto, a onda se počela smijati.
“Reci”, Ruth je zamolila.
“Pobjeći ću”, rekla joj je i ponovno se glasno
nasmijala, a onda je za još malo hrabrosti otpila još
piva. Zadovoljna načinom kako joj glatko klizi niz grlo,
otpila je još. Ruth je zgrabila mijeh i otrgnula ga s
njezinih usta. Pohlepno je ispila ostatak i srušila se
smijući se. Pogledale su se i ponovno prasnule u
smijeh.
*
Na padini s druge strane jezera su se susrele dvije
skupine.
Gordon je dojahao do brata i upitao ga, “Je li sve u
redu?”
“Da. Osim nesretnog izgreda s lažnim svećenikom
nije bilo novih pokušaja. S vama? Čuli smo o tragičnim
događajima.”
“Osim toga, sve ostalo je uobičajeno”, odgovorio mu
je i vratio se na čelo kolone.
S obzirom da se bližilo podne s bratom je odjahao
prema njegovoj kući. Nije ga bila briga što će ostali
pomisliti da mu je nedostajala zaručnica. Pred samim
172
sobom se opravdavao da se želi uvjeriti da je zdrava i
spremna na okršaj.
Niz stazu im je u susret dotrčao Dereck. Moreen je
držeći sina u naručju s ljubavlju gledala kako joj
suprug predaje bratu uzde i hitro im prilazi. Zagrlio
ju je zajedno sa sinom. Silovito je poljubio i zbog
bratova nakašljavanja je naglo prestao. Namrgođeno
se okrenuo bratu. “Prehladio si se”, zajedljivo ga je
napao.
“Moreen, daj mi nećaka i onda ovog tu utjeraj u
kuću.” Gurnuo je brata i uzeo malenoga.
Dereck je promatrao kako maleni Gordona poteže
za kosu i veselo se smije. Njemu nije bilo do smijeha.
Umjesto toga je poželio u zemlju propasti.
Gordon je čuo njegove duboke uzdahe. Moreen se
pojavila na vratim te joj je vratio sina. Ona ga je
unijela u kuću, a Garwin im se pridružio. Gordon se
obratio Derecku, “Da čujem.”
On im je do najsitnijih detalja ispričao sve o
pokušaju gospina usmrćivanja.
“Bičem se obranila? Doista je prava ratnica. Volio
bih da sam to mogao vidjeti”, Garwin se oduševio.
Gordon ga je prostrijelio pogledom. “Brate, ušao je
u utvrdu.”
“Oprosti, no prerušavanje u svećenika im je bio
lukav potez. Ono što mi nije jasno je, zašto su poslali
previše mladoga vojnika?” Garwin ga je upitao.
“Najvjerojatnije su mislili da ćemo mu zbog
grešaka lakše progledati kroz prste. Uz to nije
nikakva tajna da je otac Thomas spominjao da će
dobiti pomoćnika. Pogriješili su što su mislili da je
mladac dostojan protivnik tvrdoglavoj Engleskinji”,
173
Gordon mu je objasnio.
“Konji doista slušaju njezine naredbe”, Dereck je tiho
rekao.
“Gdje je?”
“S Ruth i djevojkama bere bobice. Ne brini,
desetorica vojnika izdaleka prate kuda se kreću.”
“Desetorica?” Gordon je s nevjericom upitao.
“Proživio sam takav strah da se ne bi trebao čuditi ni
da sam odredio dvostruki broj. Prokletnik je
onesvjestio konjušara i zabravio vrata!” Dereck je
bijesno dreknuo.
“Slijedi me. Odjahat ćemo im u susret”, Gordon ga je
pozvao i uzjahao svoga konja, a Dereck Garwinova.
Zahvaljujući signalizaciji od stražara približili su se
grmlju odakle su čuli ženski smijeh.
Pogledali su se i sjahali. Polako su se približavali, a
onda su naglo zastali. Zaustavio ih je Ruthin glas.
“Dereck me mrzi, a tebe poglavar voli.”
“Mrzi me, a i ja mrzim njega. Kažem ti, Dereck te
voli.”
“Kako to znaš? Nije ti rekao.”
“Vidjela sam kako te gleda.”
“Onako kao što tebe gleda poglavar,” Ruth je
razdragano frfljala.
“Glupačo, rekla sam ti, mrzim ga. Hik. Pobjeći ću.
Hoću. Ne pobjegnam li ukrotit će me kao ja moje
konje”, zakukala je i rasplakala se. Ruth se isto
rasplakala.
Njih dvojica su se zgroženo pogledali.
“Pa one mrze miris alkohola”, Dereck se zgražao.
Kao da su ga čule, Elizabeth je upitala Ruth, “Ima li
još piva?”
174
 “Nema, sve smo popile. Mislim da nisam skroz
pijana. Hik!” Glasno je štucnula i prasnula u smijeh.
“Ni ja. Mrzi me. Ne mogu ga voljeti. Znaš, najradije
bih ga zadavila ovim svojim rukama”, Elizabeth je
zafrfljala.
Ruth se prestala smijati te joj se narugala, “Tim
ručicama možeš samo vesti. Ja ni to ne znam. Znam
samo kako biti namiguša. Zato me Dereck mrzi.”
Ponovno su se obje rasplakale.
Gordonu je to bilo previše te je koraknuo želeći
zaobići stijene, no zaustavio ga je Elizabethin glas.
“Kad me ljubi sve zaboravim. Baš sam jadna”,
govorila je plačnim glasom.
“Ljubi? Dopustila si mu da te poljubi? Samo te
zaručnik i muž smije ljubiti. Glupa Engleskinjo, je li ti
sad jasno da se moraš udati za poglavara”, Ruth ju je
napala. Malo je šmrcala, a onda je opet zakukala,
“Mene Dereck neće ljubiti. Gadim mu se. Nikad neću
saznati kako je to ljubiti se.” Poslije malo šmrcanja je
zamolila, “Liza, reci mi.”
“Neću.”
“Moraš. Pijana si i moraš mi reći inače ću ostati
neznalica. Onaj me neće htjeti naučiti.”
“Dobro. Stalno ga mrzim, osim kad me ljubi. Ruke
su mu snažne i lijepo miriše i... Sve drugo postane
ludo, ludo”, na kraju je šaptala.
“Voliš ga.”
“Ne volim. Rekla sam ti, ubit ću ga.”
“Pronađi neko drugo oružje. Hik, ruke su ti... hik.”
“Volim samo njegove oči. Stari lord ima iste oči i
nije star. Isti je kao onaj što je oženio mladu djevojku
što će mu roditi dijete. Fuj, povraćati ću.”
175
 “Nemoj. Gordon je mlad, a i moj Dereck koji nije
moj.”
Ponovno su se rasplakale. Njih dvojica su kolutali
očima.
“Kralj mu neće dopustiti.”
“Hoće. Proslavila si se, a kralj voli hrabre.”
“Nisam hrabra. Jadna sam i on će me slomiti. Neću
da me slomi ili dresira. Nisam konj.”
“Nisi. Luda si.”
“Jesam, a i Engleskinja sam. Nitko me ne voli. Smo
mali Gordon, Moreen i ti. Voljela me i moja Agnes, ali
je sotona otjerao i nikada je više neću vidjeti!”
Nova provala plača je bila gora od predhodne.
“Mene ne voli moj Dereck. Jadna sam i neuredna.”
“Jadna si i rasčupana. Glupa si. Da nisi ne bi trčala za
poglavarom samo zato da živiš u utvrdi kako bi imala
sluge.”
“Ti si glupa. Udat ćeš se i imat ćeš bračnu noć. Eto
ti.”
“Neću, to mi se gadi”, Elizabeth je gadljivo frfljala.
Zbog njezine izjave se Gordonu napelo tijelo, a
Dereck je zaustavio dah.
“Kako znaš? Nisi bila u braku.”
“Znam. Vidjela sam ih.”
“Koga?”
“Naše težake. Sjedila sam u svom skrovištu, a oni su
došli i prije nego što sam ih uspjela otjerati legli su, a
on se izvalio na nju. Zadigao joj je suknju i raširio noge.
Onda je, fuj, povraćat ću.”
“Povraćaj kad mi ispričaš što se dogodilo.”
“Rekao joj je da ga uzme u ruku. Fuj! Visio mu je kao
u vola. Fuj!”
176
 “Liza, udarit ću te ako mi ne ispričaš. Sve!”
“Uzela ga je i stavila ga, a onda su stenjali kao da
se ubijaju. Poslije je on upitao: draga jesam li te
odnio do mjeseca i zvijezda. Rekla mu je da je odnio i
do sunca.”
“Mene Dereck neće odnijeti do zvijezda”, Ruth je
glasno zakukala i ponovno se rasplakala.
“Dva puta”, Elizabeth je rekla, a Ruth je prestala
plakati.
“Dva puta? I oba puta je odnio do zvijezda? I tebe
će odnijeti poglavar, a mene Dereck neće. Jadna li
sam.”
“Jesi, jadna si, a ja sam još jadnija.”
“Zašto ne želiš da te poglavar odnese? Nisi jadna,
luda si, a i Engleskinja si.”
“Što ako nas odnesu u pakao?” Elizabeth je upitala
i tiho zašmrcala.
Njih dvojica su se pogledali i zabrinuto se namrštili.
Zabrinuo ih je prestanak šmrcanja pijanih
djevojaka.
Gordon je pogledao preko stijene i otkrio da su
zaspale.
Gurnuo je Derecka te su zaobišli stijenu. Prišli su na
korak do njihovih nogu otkrivenih do iznad koljena.
Gordon se sagnuo i povukao skute pokrivajući
svoju nevolju. Dereck je uradio isto svojoj. Pogledali
su se i nasmiješili se.
“Pogledaj ih”, rekao je Gordon gurkajući Derecka.
On se nacerio gledajući im zamrljana lica, ruke, a i
odjeću. Gordon je podigao mijeh i odmahnuo
glavom. “Izgleda da su nekako prevladale odbojnost
prema pivu. Pitam se, zašto su ovo uradile?”
177
 “Tko će ih znati. Što ćemo s njima?” Dereck ga je
zabrinuto upitao.
“Što ti je na umu?” Gordon ga je upitao.
“Uz tvoje dopuštenje rado bih joj ispunio želju”,
veselo je predložio.
“Sunce, mjesec, zvijezde ili odlazak u pakao?”
zaigrano je upitao.
“Kakve smo sreće biti će ovo poslijednje.”
“Moj blagoslov imaš. Odigraj igru kako treba i Kieran
će pomisliti da si anđeo s nebesa koji je došao spasiti
njegovu posrnulu kćer,”, Gordon ga je veselo
podbadao. Sagnuo se i podigao Elizabeth. Ona je nešto
promrmljala i bolje se ugnjezdila na njegovim rukama.
Dereck je najprije šapnuo, “Imam te đavolice. Moja
si.” Onda je podigao Ruth i krenuo za Gordonom.
Gordon je svoju nevolju odnio u bratovu kuću, a
Dereck je produžo prema Kieranovoj.
Moreen je užasnuto vrisnula misleći da je Elizabeth
povrijeđena.
“Tiho, nije povrijeđena. Pijana je,” rekao im je i tom
izjavom ih je potpuno šokirao. Moreen je rukom
pokrila usta i užasnuto ga pogledala. Garwin se trgnuo
kad ih je upitao, “Gdje je mogu poleći?”
Moreen je brzo prišla do vrata od male komorice.
Otvorila ih je i propustila ga. On je pijanu gospu
polegao na uski ležaj.
“Pripremljen je za našega sina. Odmah ću donijeti
vodu i krpu. Moram je umiti, a i presvući”, Moreen se
usplahirila.
Garwin joj je stisnuo rame i povukao je. “Ti joj
donesi nešto od svoje odjeće, a ja ću donijeti vodu.”
*
178
 Za to vrijeme se Dereck dugim koracima
približavao Ruthinoj kući. Njezina majka je kroz
prozorčić vidjela kako u naručju nosi njezinu kćer.
Jauknula je i brzo otvorila vrata.
Dereck je tiho rekao, “Dobro je. Gdje je mogu
spustiti?”
Ona ga je pustila da je unese. Uplašeno je položila
ruku na kćerino prljavo čelo.
Kieran je zgrabio kćerinu ruku i upitao Derecka,
“Što se dogodilo?”
Prije nego što je uspio dobiti odgovor prostoriju je
proparala bijesna kletva njegove supruge. “Ubit ću
je! Svu ću joj kosu počupati.” Pogledala je supruga i
šokirano šapnula, “Pijana je. Jao, jao. Kakva sramota.
Ovo nećemo moći preživjeti”, nastavila je s
kukanjem.
Dereck je uzdahnuo i zamolio ih, “Gdje je mogu
spustiti?” Bilo mu je sve teže držati Ruthino mlitavo
tijelo.
Martha ga je odvela do male spavaonice. Spustio je
Ruth na ležaj i vratio se natrag do zgromljenog
Kierana. Zbog otvorenih vrata slušali su šokiranu
majku kako prijeti, “Ovako nas osramotiti. Kako će ti
otac moći pogledati u poglavareve oči? Do kraja
života ću te zatvoriti. Jao nama kukavnog li dana.”
“Gdje si je našao?” Kieran je jedva izgovorio.
Stiskao je šake susprežući bijes.
“Bile su kod jezera. Gordon je odnio gospu.”
“Gospa je isto...?” Kieran je od šoka ponovno ostao
bez riječi.
“Zajedno su se opile”, Dereck je jedva susprezao
smijeh.
179
 “Ubit će je. Moramo ga spri...”
Dereck ga je uhvatio za ruku i odmahnuo glavom.
“Nije ljut. Odnio ju je kod Garwina. Uostalom, poput
mene i on je zadovoljan”, izjavio je i nacerio se.
“A mi se želimo smjesta ubiti”, Kieran je očajno
pogledao prema vratima kćerine spavaonice.
“Sad je nitko neće uzeti. Jao, jao”, zakukala je
Martha naslanjajući se na supruga.
“Uz vaš blagoslov ja ću je uzeti.”
Poslije napete tišine Kieran je konačno pronašao
glas. “Da mi nije kći rekao bih ti da zaslužuješ bolju.
Misliš li to ozbiljno, zadužit ćeš nas do groba. Molim te
samo jedno, odvedi je što prije inače ću je zadaviti.”
“Gospođo Martha, koliko vam treba da je
opremite?”
“Imamo sve osim vjenčane oprave”, nesigurno mu je
odgovorila.
“Tjedan ili dva?”
“Tjedan će biti dovoljan”, Kieran mu je brzo
odgovorio.
“Još ne mogu vjerovati da je doista hoćeš”, Martha
je rekla i nemoćno klonula na malu klupicu ispred
ognjišta. S nevjericom ga je gledala.
“Dobra je ona. Bit će mi prava supruga, a i majka
našoj djeci”, Dereck ju je umirivao.
“Divlja je, što ako se ne popravi?” Kieran ga je
sumnjičavo upitao.
“Ne želim je popravljati. Da sam želio neku krotku,
ne bih čekao nju”, iskreno im je priznao i zaslužio
Kieranov snažni stisak ruke od kojega su mu pobijelili
zglobovi desne šake.
*
180
 Garwin je užasnuto gledao kako mu brat pokušava
razodjenuti gospu. “Gordone, to se ne pristoji.
Moreen će je razodjenuti.”
“Ne miješaj se. Zar je važno? Nekoliko dana prije ili
kasnije”, rekao je dpuštajući Moreen da mu
pomogne.
“Ruth?”
“Ako sam u pravu Dereck je već isprosio.”
“Misliš li da će Kieran tek tako pristati? Željeli su je
skrasiti s tobom.”
“Ne brini. Još će mu biti zahvalni. Izlazi i ostavi nas
da dovršimo posao.”
Garwin je zdvojno pogledao uplašenu suprugu i
vratio se do kuhinjskog prozora. Ugledao je Derecka
kako veselo prilazi njegovoj kući.
“Gordone evo Derecka”, dozivao ga je nadajući se
da će Moreen ostaviti samu s gospom. To se i
dogodilo.
Gordon je širom otvorio vrata i upitno pogledao
Derecka. On je zadovoljno protrljao ruke i kimnuo
mu.
“Za tjedan dana”, pohvalio mu se.
“Što je za tjedan dana?” Garwin ga je upitao.
Umjesto Derecka odgovor je dobio od Gordona,
“Dvostruko vjančanje. Kad su već postale ovako
dobre prijateljice, baš bi mogle i bračne zavjete
zajedno izgovoriti.”
“Dobrovoljno?” Garwin ih je sumnjičavo upitao.
“Dakako. Jedva će dočekati”, Gordon se narugao, a
Dereck se glasno nasmijao. Zamišljali su bijesne
dragane.
Gordon je gurnuo Derecka prema izlazu. Garwin ih
181
je slušao kako se glasno smiju i gurkaju. Odmahivao je
glavom i okrenuo se smušenoj supruzi. Raširio je ruke i
kad mu je prišla snažno ju je zagrlio.
“Što kažeš na sve ovo?”
“Premrla sam od straha. Bojala sam se da će me
poglavar izgrditi. Pijane su. Garwine, kako su mi to
mogle napraviti?” očajno je zapomagala.
“Čula si ih, izgleda da će njih dvojica ovo iskoristiti
kako bi ih imali pod kontrolom. Bog zna da će
Gordonu dobro doći. Imam li pravo što mislim da se
gospa nije pomirila sa zarukama?”
“Imaš. Znaš, odlanulo mi je. Draga mi je, a i naš sin je
obožava, ali ljubavi obje zajedno su pravi davež”,
iskreno mu je priznala. On joj je strastvenim
poljubcem izbrisao ponešto od briga.
*
Poslije večere je Gordon ponovno došao kod brata i
snahe. S ulaza se obratio snahi, “Kako je?”
“Dobro je. Nije povraćala, ali pripremila sam sve u
slučaju da se to ipak dogodi”, plašljivo mu je
odgovorila.
Gordon je kimnuo i pošao prema komorici.
Garwin ga je zgrabio za ruku i opomenuo, “Ne
pristoji se.”
No on je maknuo njegovu ruku i narugao mu se,
“Brate, brini se za svoju suprugu, a meni prepusti
moju.” Gurnuo ga je i ušao u malu prostoriju.
“Još ti nije supruga”, Garwin ga je napao.
Gordon ga je ignorirao i pažljivo pogledao kako mu
se snaha pobrinula za buduću suprugu.
“Moreen, imate li slamaricu koju mogu koristiti kao
ležaj?”
182
 “Imamo, a imamo i pokrivača.”
“Gordone!” brat mu je zgroženo dreknuo.
“Pomozi supruzi”, naredio je Gordon ignorirajući
ga.
Poslije nekoliko trenutaka ga je slušao kako stenje.
U komoricu je ušao natovaren svim potrebnim
stvarima. Moreen je spretno složila ležaj i pokazala
mu posudu s vodom. Uz nju su se nalazili komadi
platna.
“Ova drvena posuda će dostajati ako bude
povraćala. Vani ispod prozora je korito. U njega
izlijte sadržaj. Poglavaru, jeste li sigurni da vam se
neće gaditi? Bolje bi bilo da ja stražarim”, plaho mu
je predložila.
“Zahvaljujem ti. Ne brini se, snaći ću se. Vas dvoje
lijepo pođite na spavanje.”
Kad su napustili prostoriju Gordon je sjeo na rub
uskog ležaja. Znatiželjno je uhvatio pramen gospine
kose i izvukao ga. Kosa joj je na dodir bila svilena, a
bila je i veoma dugačka. Prinio je do nosa i duboko
udahnuo cvjetni miris. Kao osoba koja je o cvijeću
znala samo toliko da raste i miriše, nije imao pojma
kakav je to miris.
Nastavljajući s istraživanjem, povukao je pokrivač i
zapazio da ju je njegova snaha odjenula u čistu
noćnu opravu. Otvor ispod tvrdoglave brade joj je
bio vezan tankim vrpcama. Dolazio je u napast da ih
razveže i sazna kakve grudi, povremeno, ima.
Zbog tijeka misli se zamalo naglas masmijao. U
tome ga je spriječilo njezino prevrtanje i glasno
stenjanje. Okrenula mu je leđa, a on je zadovoljno
odmjeravao napetu tkaninu preko oble guze. Nije
183
odolio pa je pomilovao. Ustvrdivši da je baš prave
veličine, malo je stisnuo provjeravajući je li i
zadovoljavajuće tvrdoće. Zadovoljan otkrićem sagnuo
se i lagano je pokušao ugristi.
Gospa je na njegov napad glasno protestirala
ispuštanjem neartikuliranih glasova kao i pijanim
podrigivanjem.
Nos mu je poškakljao smrad kiseloga, pokvarenog
piva. “Kuga te odnijela smrdiš gore od najveće hrpe
izmeta”, kleo je odmičući se.
Sjeo ja na slamaricu i pri slaboj svjetlosti svijeće je
nastavio gledati u zamamnu guzu. Dodatno ga je
nagradila kad je izbacila jednu nogu. Na pedalj od
njegovih gladnih očiju joj se bjelasala koža gole noge
otkrivene do sredine bedara.
“Uh”, zastenjao je i poput nezrele budale se napajao
pogledom na žensku nogu. Otresao je glavom, no iz
nje nije uspio izbaciti nabujalu požudu.
Trenutak poslije je glasno zastenjala i okrenula se, a
onda je zakrkljala i pokušala sjesti. On je hitro ustao i
jednom rukom joj je zgrabio kosu, a drugom drvenu
posudu. Od smrada se zamalo ugušio. Malo je
nedostajalo da nije ispustio nju, a i posudu s
bljuvotinom. Zaustavio je dah i odahnuo tek kad je
pokušala leći. Pustio ju je da padne na ležaj, a onda je
prišao do prozora i izlio sadržaj posude. Ulio je malo
vode i donekle je isprao. Smočio je krpu i protrljao lice
smrdljive pijanice. Počela je zijevati, pa je pretpostavio
da želi piti. Zagrabio je manjom zdjelicom vodu i
podigo joj glavu.
“Evo ti nesrećo jedna. Ubuduće se drži vode. Smrdiš,
kuga te ubila. Fuj”, tiho je kleo da ga ono dvoje ne bi
184
čuli.
Kad je utažila žeđ tiho je promrmljala, “Lju-bi, lije-
po...”
Slušao je i neko vrijeme kalkulirao, a onda je
odlučio saznati koliko je dobro naučila njihov jezik.
Na svom jeziku ju je upitao, “Želiš li da te ljubim?”
Ona mu je razgovijetno odgovorila, “Želim. Malo,
samo malo.”
Zapanjeno je slušao savršeni izgovor. Ne, ovako
dobro nije mogla naučiti u nekoliko tjedana. Zbog
toga ju je nastavio ispitivati. “Od kad govoriš naš
jezik?”
“Oduvijek. Sobarica nas je podučavala. Ona sotona
ne zna”, rekla je i zacerekala se. Smijeh joj je
presjekla snažna glavobolja. Glasno je zajaukala.
Sotona ju je zlurado slušao i nastavio s
ispitivanjem. “Zašto si se opila?”
“Ljubi... Dobro je”, mrmljala je podižući glavu.
On ju je gurnuo natrag i tiho je upitao, “Voliš li
samo poljubce ili i njega?”
“Sve. Ljubi...”
“Pijana si,”, rugao joj se.
“Jesam. On ne zna. Glupi Škot.”
“U kojega si zaljubljena”, izazivao ju je iščekujući
odgovor.
“Slomi... pokori... mrzim...”
“Neću te slomiti, a ni pokoriti. Samo ću te uzeti”,
obećao joj je.
“Drugu... drugu”, dahnula je, a on je zabacio glavu i
nabrao nos.
“Ne želim drugu. Želim tebe.”
“Zašto? Mrziš... me.”
185
 “Ne mrzim te.”
“Ha, draža... od mojih konja?”
“Podjednako.”
Poslije još malo stenjanja i grimasa na licu joj, znao
je da pati od glavobolje. No nije imao milosti te ju je
nastavio izazivati. “Zašto si tajila da govoriš naš jezik?”
“Glupi Škot to ne zna. Je, glup je”, mrmljanje je
polako prestalo, a glupi Škot je ipak uspio shvatiti da je
zaspala.
Vratio se i opružio se na slamarici. Buljio je u sjene
koje su se poigravale po stropu. Svijetiljka je
dogorijevala, ali je kroz mali prozor prodiralo malo
mjesečine. Sasvim dovoljno da vidi obrise tijela
tvrdoglave zaručnice.
Do zore je intervenirao još dva puta. Prije nego što je
napustio komoricu još je jednom pogledao musavu
gospu.
U kuhinji je zatekao snahu.
“Dobro jutro. Garwin još spava?”
“Dobro jutro. Budan je i uspavljuje sina. Ujutro je
glasan, a gospa sigurno ima glavobolju. Kakva je bila
noć?” oprezno ga je upitala.
“Paklena. Poslije ovog iskustva još ću više cijeniti
žene. Pravo je čudo da ne podave muškarce sklone
opijanju. Divim im se. Reci Garwinu da je danas
oslobođen dolaska na vježbalište, ali meni će dobro
doći. Zrak uz jezero je bogomdan”, rekao je izlazeći
vani te je nekoliko puta duboko udahnuo prohladni
jutarnji zrak.
Moreen se vratila u svoju spavaonicu i upitala
supruga, “Jesi li ga čuo?”
On joj se nacerio i kimnuo glavom. Ona je zašuškala
186
sina i vratila se na ležaj. Po sjaju u suprugovim
očima, znala je da će dobro iskoristiti bratovu
darežljivost.
*
Gordon se poslije vježbanja oprao i odjenuo čistu
odjeću, a onda je požurio do brata. On mu je otvorio
vrata i rekao mu, “Probudila se.”
Moreen je s ognjišta skinula kotlić sa smrdljivim
napitkom za liječenje mamurluka. Bratu je dao znak
neka iziđe ispred kuće.
“Dobro je da nismo skloni opijanju. Ovaj lijek smrdi
gore od bljuvotine”, rekao mu je, a Garwin mu se
narugo.
“Samo jednom si ga probao.”
“Dovoljno za ostatak života. Kad su mi otac i djed
rekli da sam se u pijanom stanju raspričao toliko da
me nisu uspjeli ušutkati, znao sam da će mi to biti
prvo i poslijednje pijanstvo. Užasno je nemati
kontrolu nad vlastitim postupcima”, priznao je
mlađemu bratu.
“Opsjednut si kontrolom. Pitaš li se kako ćeš nju
kontrolirati?” upitao je.
“Snaći ću se. Mislim da ne bih bio zadovoljan s
potpuno pitomom ženom. Malo izazova neće biti
naodmet.”
“Njezino pijanstvo ćeš obilato koristiti kao oružje u
okršajima.”
“Možeš se kladiti da ću pakleno uživati. Uđimo,
radoznao sam djeluje li napitak na englesku
pijanicu”, Gordon ga je pozvao.
Moreen je već oprala posudu, no smrad se zadržao
u maloj kuhinji. Gordon je gurnuo brata s puta i ušao
187
u komoricu.
Musavica je drhtavim rukama popravljala rasčupanu
kosu. Pogledala ga je crvenim očima i zakreštala,
“Gubi se. Ostavi me da umrem.”
“Pa da se odreknem uživanja? Draga, pružaš prizor
za pamćenje”, podrugljivo je rekao.
“Misliš li da si ti divan kad si pijan?” zajedljivo ga je
napala.
“Ja se ne opijam”, oštro je rekao.
“Kako da ne! Vidjela sam te kako ispijaš više od
jednoga pehara.”
“Samo onoliko koliko mogu podnijeti a da se ne
dovedem u stanje u kojemu se ti nalaziš. Uostalom,
poglavar sam i stalno moram imati bistru glavu.”
“Blago tebi. Kad me ljubiš ja nemam nikakvu glavu.
Zbog toga te još više mrzim.”
“Imaš veoma ljupku glavu. No, sad ti je nikakva i
smrdljiva.”
“Zašto si onda tu?”
“Ne želim propustiti jedinstvenu priliku gledanja
pijane ženske.”
“Onda me nećeš htjeti za ženu”, zlurado je ustvrdila.
“Sanjaj. U tjedan dana ne možeš steći status
pijandure. Tim više što će tebi i Ruth biti dozvoljeno
piti samo vodu.”
“Tjedan dana! Što je za tjedan dana?” ponovno je
zakreštala.
“Za tjedan dana ćeš mi pred svećenikom
dobrovoljno izgovoriti zavjete, a Ruth će ih izgovoriti
Derecku.”
“Zajedno!? Moramo se udati zajedno? Ti si lud! Neka
se ona uda za Derecka. Ona to želi, a ja se ne želim
188
udavati. Neću se udati i gotovo! Kako me misliš
prisiliti?”
“Lako. Ne izgovoriš li ih dobrovoljno, sva tri konja
ću poslati Dunnovima. Siguran sam da će oni takav
dar primiriti.”
“Moje konje!? Prokleti konjokradice! Ubit ću te!”
od urlanja je dobila takvu glavobolju da je počela
glasno zapomagati.
Gordon je izašao i zamalo se sudario sa snahom.
“Nije joj bolje.”
“Jao.” Moreen ga je zaobišla i prišla sklupčanoj
gospi.
Gordon se cerio i namignuo zgroženome bratu.
“Poslije vjenčanja će biti izliječena”, veselo mu je
rekao i odmarširao natrag u utvrdu.

189
 14.

Za razliku od Ruth kojoj je do daljnjega bilo

zabranjeno napuštanje kuće, Elizabeth je u sumrak bila
otpraćena u utvrdu. Moreen joj je dala svoju maramu
kojom se ogrnula. Hodala je s pogledom prikovanim
na vrhove čizmica. Na taj način je skrivala krvave oči.
Kad je ušla u hol, pobjegla je prema spavaonici.
Noćas je bila zahvalna što joj je šutljiva Lynn donijela
jelo i vodu.
Malo je jela i otpila dosta vode. Svaki put kad bi
otvorila usta prenerazio bi je vlastiti smrdljivi dah.
Sjela je na klupicu ispred otvorenog prozora i
duboko udišući hladila je uskuhanu glavu u kojoj je
manje nabijalo, ali su joj problem zadavali nagli
pokreti ili buka. Kako je u spavaonici vladala blažena
tišina, sklopila je oči uživajući u osami.
“Pazi da ne ispadneš van”, prenuo je podrugljivi glas
dosadnoga gada.
Počastila ga je pogledom punim prezira i zagledala
se kroz prozor.
Čula ga je kako joj prilazi. Ignorirala ga je, ali on nju
nije imao namjeru ostaviti na miru. “Uživaš u pogledu.
Crna boja noćne tmine je doista zanimljiva. Posebno
ako se gleda krvavim očima.”
“Izlazite i ostavite me.” Tek kad je to izgovorila,
shvatila je da nije govorio engleski. Šokirano ga je
pogledala i bijesno ga upitala, “Je li me Ruth odala?”
190
 “Nije. Odala si se sama. Dok sam te noćas njegovao
odala si mi mnoge tajne”, zlurado joj je rekao
nastavljajući se služiti svojim, a ne engleskim
jezikom.
Sumnjičavo ga je pogledala, a onda je promucala,
“Nije istina. Moreen se brinula za mene.”
“Problem svih pijanaca je da uz mamurluk pate i
od nedostatka sjećanja. Ne, tvrdoglavice pijana, ja
sam ti držao glavu kad si povraćala i brisao ti
smrdljiva usta.”
“Zašto!?” Od šoka i nevjerice se zamalo opet
ispovraćala. Gutnula je kiselinu što joj se podizala i
zaprijetila joj da se dodatno osramoti.
“Nisam mogao propustiti da iz prve ruke saznam
kako izgledaju ženski pijanci. Vjeruj mi, bilo je za
pamćenje. No, nešto nisam uspio saznati, zašto ste
se opile?”
“Što sam govorila?” smušeno ga je upitala. Lice joj
je oblilo rumenilo srama, ali i straha.
“Prvi sam postavio pitanje”, podsjetio je varljivo
blagim glasom.
Ona je zaškiljila i zamislila se. Zluradi sotona joj se
učinio još opasnijim. Mirno je stajao s lagano
raširenim nogama i nacerenim licem.
Usprkos snažne mržnje koja joj je potresala tijelo,
izgledao joj je zamamno kao zabranjeni smrtni
grijeh.
Osjećaj jada i srama joj je potisnuo prkos te mu je
tiho rekla, “Bile smo nesretne.”
“Ne zadovoljava me takav bijedni odgovor. Objasni
mi.”
“Otjerali ste Agnes. Kući u Englesku se ne mogu
191
vratiti. Ovdje sam nepoželjna. Držite me kao
zarobljenika. Da nastavim nabrajati?”
“Čudno, rekla si da voliš Škote, a i Škotsku. Znači li to
da bi voljela ostatak života provesti ovdje?”
“Ovo je divna zemlja”, oprezno je rekla i zamislila se.
Mučio ju je problem što se nije sjećala ničega od
prethodne noći.
Gordon je znao što joj se motalo po glavi, no nije
odustajao od korištenja oružja koje mu je darežljivo
servirala. “Sad su na redu tvoja pitanja.”
“Što sam sve govorila? Ma, zaboravite sve što sam
izbrbljala. Nisam bila prisebna.”
“Istina. Tako je to kod pijanstva. U bivšoj domovini
nisi čula da pijanci govore istinu ili se Englezi ne
opijaju”, narugao joj se.
“Zaboravite! Možda ne govorite istinu?” ponadala
se.
“Aha. Kao poslijedica iskrenosti, za tjedan dana će
uslijediti vjenčanje. Pripreme su u tijeku.”
“Nisam pristala. To nije istina. Neću dozvoliti da
raspolažeš s mojim konjima.”
“Sad me otužuješ da sam lažov, a i inače me držiš za
lopova. Znači li to da si zaboravila moje kažnjavanje?”
“Boli me glava. Ostavite me na miru”, tiho je rekla i
nešto glasnije zajaukala. Rukama je pokrila lice i
sagnula glavu.
Gordon joj je prišao i zgrabio je za ramena. Uspravio
ju je i maknuo joj ruke s lica. Demonstrativno je
zatvorila oči i stisnula usta. Uzalud. Na licu je osjetila
njegov dah, a onda joj je uz uho zavibrirao hrapavi
šapat, “Ne želiš li gledati svoje najdraže oči?”
Širom je otvorila oči i zabuljila se u njegove.
192
Progutala je knedlu i pribravši se pokušala ga je
odgurati. Rukama mu je pristiskala tvrde grudi, ali je
tako mogla gurati i kamenu gromadu. Nacerio joj se i
ponovno počeo sagibati glavu.
Gledao joj je usne.
Elizabeth se, iščekujući poljubac, na svoju sramotu,
zatekla kako podiže glavu i oblizuje usne.
Zatvorila je oči. Srce joj je luđački udaralo želeći joj
iskočiti iz grudi.
Podigla je ruke i zagrlila zrak.
Šokirano je otvorila oči i otkrila da je napustio
spavaonicu.
Glasno je zarežala i šakom udarila u zid. Jauknula je
od snažne boli. Uz to joj je počelo ponovno nabijati u
glavi. S obje ruke je stiskala sljepoočnice i glasno
stenjala.
Srušila se na klupicu i ispod glasa izgovarala kletve
na oba jezika.
“Gospo?”
Kao da sanja slušala je najdraži joj glas. Otvorila je
oči i ugledala viziju.
“Agnes!?”
Gordon je zastao pored pritvorenih vrata i
zabavljeno je slušao kako vrište i smiju se. Sve u isto
vrijeme. Zadovoljno se udaljio. Nekako je sumnjao
da će se njih dvije noćas naspavati. Nije bio siguran
ni u svoje lijepe snove. U dvoranu se vratio
namršeten. Uostalom, takav je bio manje-više
oduvijek.
*
Idućega dana je Agnes ispričala sve što joj se
događalo. Priznala je da joj je užasno nedostajala.
193
Posebno zbog čudnih zaruka.
“Agnes, žao mi je što te poglavar otjerao mojom
krivicom.”
“Nije me otjerao. Ja sam ga zamolila”, rekla joj je i
posramljeno oborila pogled.
“Zašto? Mislila sam da sam i ja tebi draga”, šokirano
ju je upitala.
Agnes je šmrcnula i rukom pokrila usta. Pogledala ju
je očima ispunjenim suzama.
“Agnes”, molećivo joj se obratila Elizabeth i nježno je
zagrlila.
“Nisam bila spremna izgubiti i vas. Kad je gospa
Aislinn umrla, ja sam...” Glasno se rasplakala.
Elizabeth ju je gladila po leđima. Nije ju razumjela,
pa joj je nježno rekla, “Ja sam živa i zdrava. Draga,
zašto si mislila da bi me mogla izgubiti?”
“Zbog vaše tvrdoglavosti. Poglavar vas je kažnjavao,
a vi ste bili još tvrdoglaviji. Bojala sam se da ćete oboje
pretjerati.”
“Možda si se trebala bojati za njegov život”, rekla joj
je šaleći se.
Agnes je zgroženo pogledala. “Majko moja! Recite
mi da se šalite. Sredili ste Dunnove i ja vam vjerujem.
Izgubila bih vas oboje. Gospo, ja volim poglavara. On
je prema meni divan. Poštuje me iako sam plod
grijeha.”
“O, Agnes. Oprosti mi. Ne mogu ti obećati da ću biti
dobra. Nažalost, on na mene djeluje tako da ga
poželim zadaviti. Naravno da to neću uraditi, ali
iskušenje je veliko”, priznala joj je.
Podigla je ruku da je ponovno pomiluje po kosi.
Agnes je nesvjesno pogledala njezin elegantni nježni
194
dlan i duge prste. Zamislila ih je oko poglavareva
snažnog vrata i prasnula u smijeh.
Elizabeth se prisjetila Ruthina ruganja te se i sama
nasmijala. Rukom je obuhvatila Agnesin vrat i tobože
je počela daviti. Zbog toga su se još glasnije smijale.
Kad su prestale sa smijehom, nastavile su s
prepričavanjem događaja.
U sumrak su konačno iscrpile sve teme.
Agnes je pomogla Elizabeth pri pranju i sušenju
kose.
“Hvala ti. Molim te, pomogni mi odjenuti ovu
crvenu haljinu. Mogla bih staviti i baršunasti obruč”,
uzbuđeno je brbaljala Elizabeth. Nešto zbog Agnes, a
nešto zbog euforije isčekivanja da je onaj gad
ponovno vidi u najboljemu izdanju.
Agnes je napustila prostoriju, a Elizabeth je sjela
ispred prozora. Hladila je rumeno lice isčekujući
poziv da siđe u doranu.
Kad je tama svojim plaštem pokrila usnuli krajolik,
a ona je i dalje sjedila sama, počela je strepiti od
nove kazne.
Neko vrijeme je rezignirano buljila u tminu, a onda
je ustala i pošla do škrinje. Namjeravajući se
razodjenuti, rukom je posegnula želeći skinuti
baršunasti obruč. Zaustavio je jedva čujan zvuk. S
rukom iznad glave, pogledala je prema vratima koja
su se otvarala.
Gordon je zastao i zadovoljno je odmjerio. Nije mu
morala reći za koga se ovako dotjerala. Pogledom je
polako klizio od ruba uz tkaninu haljine do vitkoga
struka.
Elizabeth je opčinjeno gledala kako je odmjerava.
195
Dah joj se presjekao kad je pogled zaustavio na
njezinim uzdrhtalim grudima.
Pogledom svjestlosivih očiju u kojima je plesao
odsjaj vatre iz obližnje svijeće pomilovao joj je
poluotvorene usne, a zatim opčinjene oči.
Zbog osjećaja vlage između bedara osjetila je kako
joj se lice zažarilo. Već napeto tijelo joj se još jače
napelo. Poželjela je pobjeći, no nije se mogla
pomaknuti. Zaboravila je na mržnju, otpor, a i na
vlstito ime. Sve što je željela bili su poljubci i dodiri
njegova tijela.
Iz transa ju je trgnulo njegovo prilaženje.
Koraknula je unatrag i zbunjeno promucala. “Želim
vam za-hvaliti što ste mi vra-tili Agnes.”
Uz nekoliko dubljih udaha, skupila je malo snage i
prišla mu. Palo joj je na pamet da ovom sotoni pokaže
nešto od lijepih manira. Podigla je ruku i obavila mu je
oko vrata. Propela se na prste i cmoknula ga u obraz.
“Zahvaljujem vam”, rekla mu je i pokušala se
odmaknuti. Osujetio je to, pa ju je snažno povukao
obavijajući rukama njezin tanki struk. Žestoko je
pritisnuo usne uz njezine.
Znao je da izazovnoj napasnici nije bilo do
iskazivanja zahvalnosti. Htjela to priznati ili ne, željela
je da ju poljubi. Ovaj put su imali iste želje. No za
razliku od nje on se mogao kontrolirati.
Prije nego što je kraju priveo poljubac uhvatio joj je
ruku i spretnim pokretom je zavukao ispod svoga kilta.
Prste joj je stisnuo oko tvrdoga uda.
Prestao ju je ljubiti i tiho je upitao, “Kakav je osjećaj
držati ga u ruci?” Zlurado se nacerio i malo je
odmaknuo.
196
 Elizabeth je šokirano dahnula i zadrhtala.
Gordon je zaključio da se dovoljno poigravao.
Odmaknuo joj je ruku i ošamućenu, a onda bijesnu,
gospu je odgurao do ležaja i gurnuo je na njega.
Nadvio se iznad njezina zajapurenog lica i tiho joj
zaprijetio. “Nastaviš li me izazivati odnijet ću te na
svoj ležaj. Vjeruj mi, razlog neće biti spavanje.”
Uspravio se i ponovno joj se zlurado nacerio.
Trenutak poslije je ostala sama.
Od bijesa joj se zacrnilo pred očima. Skočila je
osvrćući se i tražeći što bi mogla razbiti.
Spriječio je Agnesin ulazak. Posramljeno ju je
pogledala, a onda je prišla prozoru nadajući se da će
joj hladan zrak ohladiti ludu glavu.
“Donijela sam vam večeru”, Agnes je šapnula
polako joj prilazeći.
Elizabeth se okrenula i zbunjena vlastitim
osjećajima, jednostavno je zagrlila.

197
 15.

U danima koji su uslijedili, Elizabeth je bila rastrgana

bijesom ili žudnjom. Gordon je bio kriv i za jedno i
drugo. Ne samo da ju je izbjegavao, već je ponovno na
neki način zasužnjio. Pred vratima su ponovno
stražarili vojnici, a u spavaonicu je mogla ulaziti samo
Agnes. Zbog nje se suzdržavala od većih izlijeva bijesa.
Zato je noću otpuštala sve kočnice i urlajući u jastuk
istresala ponešto od nakupljenih frustracija. Danju je s
pola pažnje slušala Agnesino brbljanje o tijeku
priprema za vjenčanje.
Ovog poslijepodneva je bila prekinuta u tihom
bojkotiranju stvarnosti. Krivac za to je bio gromki glas
nekog stranca. “Gdje je ratnica?!”
Prišla je prozoru i zapanjeno pogledala bradatog,
polugolog gorostasa. Snažno lice mu je bilo obraslo
bradom, brkovima, ali i predugom grivom od kose. Sve
dlake su mu bile vatreno crvene boje, tek prošarane s
nešto sjedina. Ispod čupavih obrva su mu sijevala dva
svijetoplava oka. Poslijednje što je zapazila je da je bio
viši od muškaraca u njegovoj pratnji. U njoj je već
kulminirao bijes zbog sotoninog postupanja. Sad ga je
dodatno pojačala pojava još jednoga barbarina.
Odmarširala je prema vratima. Naglo ih je otvorila.
Nije odmah registrirala odmicanje vojnika koji su joj se
sklonili s puta. Bijesno je odmarširala prema stubištu.
Kako je nitko nije pokušavao zaustaviti, počela je
198
silaziti.
Iz dvorane je ponovno zagrmio glas crvenobradog.
“Ratnica, kažu mi! Engleskinja i ratnica! Odmah je
dovedite!”
U trenutku kad se približila ulazu čula je kako se
Gordon jednako izderao. “Dovedite je!”
Elizabeth je ušla i ratoborno se podbočila. Bijesnim
pogledom je šibala Gordona, ali i pridošlicu. “Tu
sam!” zagrmila je najjače što je mogla.
“Elizabeth!” Gordon se izderao i koraknuo u
pokušaju zaobilaženja svoga gosta i krštenoga kuma.
Poglavar Murdoch je ispružio ruku i odgurnuo ga
unatrag. U dva duga koraka je prišao do stepenica.
Oduševljeno je promatrao njezin silazak.
Gordon je zgroženo promatrao kako je podkupivši
skute, elegantno započela silazak. Sliku ljupkosti je
kvario bijesan izraz gospina lica.
Zaustavila se na poslijednjoj stepenici. Pustila je
skute i podbočila se. Bila je spremna za okršaj, no
gost joj ga je spriječio. Zgrabio ju je oko stuka i
podigao je visoko. Oduševljeno se zavrtio i ispustio
gromoglasni bojni poklič. Ona je demonstrativno
rukama pokrila uši. Kad je prestao, vrisnula je prema
njemu i naredila mu, “Spustite me i prestanite se
derati! Oglušit ću!”
“Elizabeth!” Gordon je zagrmio. Strijeljao ju je
nemogućim očima.
Ona je prkosno podigla glavu. Nogama je lamatala
udarajući gorostasa. Nemoćna i zarobljena u rukama
pridošlice, bijes je usmjerila prema Gordonu. “Prvi je
počeo! U Engleskoj se gosti trude biti pristojni!”
“Engleskinjo, usuđuješ mi se prkositi!”
199
 “Ni ne poznajem vas!”
“Ja sam Murdoch, neustrašiva djevo!” izderao se i
bacio je visoko, a onda ju je spretno uhvatio i polako je
spustio tako da je pod nogama ponovno osjetila tlo.
Njezino zaprepaštenje zbog bacanja u zrak je
zamijenilo divljenje.
Gordon je šokirano gledao kako mu rukama opipava
mišiće na nadlakticama.
“Uh! Veći su od Gordonovih! Majko mila, tvrdi su
kao kamen!”
“Divljakušo!” Gordon je zagrmio i zgrabio je za ruku i
snažno je povukao prema sebi.
Prije nego što mu je udarila u tvrde grudi, spretno je
prebacio preko ramena. Zbog njegova iznenadnog i
divljačkog postupka za trenutak je ostala bez zraka. K
sebi je došla tek kad je odnio kroz izlaz.
Gordonu su se od njezinih kletvi i psovki izgovaranih
na oba jezika zažarile uši. Unio ju je u spavaonicu i
bacio je na ležaj.
Bijesno se nadvio iznad nje i tiho joj zaprijetio,
“Zaslužuješ da te bacim u jamu. Mene zoveš
barbarinom. Ti, ti si...”
“Sutra je vjenčanje. Možda me više ne želite”,
ponadala se.
On je zarežao i silovito je usne pritisnuo na pogana
joj usta.
Žestoko je ljubio.
Prestao je tek kad su ostali bez daha, onda je čelo
prislonio uz njezino. Ubrzanim disanjem su jedno
drugome dodatno zagrijavali ionako zajapurena lica.
“Upozoravam te, u stanju sam te zadaviti samo s
jednom rukom.” Prijetnju je popratio stišćući joj tanki
200
vrat.
Ona je obuzeta požudom zanemarila ozbiljnost
njegove prijetnje. Zgrabivši ga za kosu ispalila je
naredbu, “Ljubi me!”
Umjesto da je poljubi on ju je ugrizao za nježnu
kožu ispod desnoga uha. Bojeći se da će joj ponovno
ostaviti otisak, snažno mu je potegla kosu. Bijesno je
režala pokušavajući mu ugristi uho.
Glasno se nasmijao, oslobodio se i hitro ustao.
Odmahnuo je glavom i udaljio se teškog srca, ali
lakog koraka.
Prestao se ceriti tek kad se zaustavio ispred ulaza u
dvoranu. Pogledom je zaokružio po pristiglim
muškarcima. Zaustavio ga je na Donovanu.
“Kakva djeva! Prava žena za velikoga ratnika! Da
već nisam oženjen, oteo bih je”, poglavar Murdoch
je zaurlao.
“Šteta što ste oženjeni”, Gordon je zaurlao s vrha
stepenica.
Dvoranom se prolomio gromoglasni smijeh.
Murdoch je zgrabio Donovana i dreknuo, “Momče
kad odlaziš u Englesku potražiti još jednu ovakvu!”
“Zašto bih? Neka jedna poput ove sama dođe
ovamo!” Odgovorom je usrećio sve prisutne.
Do večernjeg objeda su se nastavili zabavljati
pošalicama na račun žena iz obiju zemalja. Kad su
žene počele uređivati dvoranu za večeru, Gordon je
Agnes naredio da doprati Elizabeth.
Ona je bila bijesna zbog nezadovoljene žudnje, a
još i više zbog glasnoga smijeha koji je dopirao iz
dvorane. Njegov zahtjev je doživjela kao vrhunac
bijesa prožetoga s ogromnom mržnjom.
201
 Na Agnesin užas zatražila je da joj pomogne odjenuti
staru sivu haljinu. Kosu je sama uplela u labavu
pletenicu. Haljina joj je bila zakopčana do ispod brade.
Nije se zamarala uzimanjem zrcala.
Odmarširala je prema ulazu u dvoranu.
Zastala je i podrugljivim pogledom je obuhvatila
prisutne. Zbog Donovana se za trenutak lecnula, a
onda se ponovno pribrala i polako sišla.
Ponosno je krenula kroz prolaz između muškaraca
koji su je radoznalo odmjeravali.
Gordon je nezadovoljno promatrao tvrdoglavicu. Po
njegovu mišljenju, propao joj je pokušaj da zbog
neugledne haljine izgleda zapušteno. Kvario ga je
elegantan hod i nestašni uvojci koji su joj poskakivali
oko gordoga lica. Zbog haljine zakopčane do brade,
ostavljala je dojam čedne djeve. Ljupkim naklonom je
dodatno pojačala takav dojam.
Murdoch ju je uhvatio za ruku i glasno joj se obratio,
“Samo mi se požalite na ovoga svog, sutra supruga, i
imat će posla sa mnom!”
“Zahvaljujem vam se. No, ne brinite se. Imam
iskustva u dresiranju”, rekla mu je i ljupko mu se
nasmiješila.
Gordonu je prekipjelo, pa ju je zgrabio i posjeo na
klupu. Sjeo je do nje i pogledao je opasnim pogledom.
Ona mu se nasmiješila i uzela njegov pehar. Otpila je
malo piva i ponovno mu se nasmiješila. Njemu su
bljesnule đavolske oči. Otpio je ostatak piva i glasno se
narugao, “Engleska dresura se ne može mjeriti sa
Škotskom.”
“Sigurni ste?” slatko ga je upitala, a on je tresnuo
peharom o stol. Tiho joj je šapnuo, “Izazivaš me na
202
svoju odgovornost.”
Opasno ozračje je prekinuo Murdochov komentar.
“Gospo, pred vama je težak posao. No, vidim da ste
mu dorasli.” Pri tome je oštar pogled fiksirao na
Gordonov.
“Jelo se hladi”, on im je sugerirao naoko mirnim
glasom. Svi koji su ga poznavali, znali su da je u
njemu kuhao bijes. Zbog toga ga je djed pogledao
upozoravajućim pogledom.
Gordon se namrštio i prihvatio se jela.
Jedno vrijeme su se mogli čuti samo uobičajeni
razgovori. Elizabeth je to odgovaralo. Nekako je
izgubila volju i dalje ga izazivati, a i bila je gladna.
Gordonu nije padalo na pamet da kapitulira. Kad je
donekle utažio glad, lijevu ruku je spustio ispod
stola. Široki dlan je položio na njezino toplo bedro.
Desnom je uzeo pehar i polako otpijao pivo. Lijevom
je kliznuo uz njezinu nogu i prste zabio u udolinu
između stisnutih joj bedara. Ona se zagrcnula i malo
se promeškoljila.
Lord Stewart ju je upitno pogledao.
Uspjela je odmahnuti glavom. Nije se usudila
otvoriti usta. Bojala se da će zastenjati. Sotona je
prstima nabijao pokušavajući ugurati tkaninu prema
njezinoj intimi.
Spustila je ruku i zgrabila njegovu. Potezala je i
potezala, no trud joj je bio uzaludan. Meškoljeći se
malo se pomaknula. Na njezinu žalost, a njemu na
užitak, noge su joj se razmaknule. Snažnim trzajem
joj je jednim prstom ugurao tkaninu do vlažne
intime.
Spustila je pogled i malo poskočila.
203
 Nagnula se prema njegovu djedu. Starom lordu je iz
ruke zamalo ispao pehar. Odložio ga je i zabrinuto je
uhvatio za rame. “Nije vam dobro. Želite li da vas
otpratim iz dvorane?” uslužno ju je upitao.
Gordon je odmaknuo ruku i nastavio jesti. Ona je
uspjela niječno odmahnuti i nasmiješiti se njegovu
djedu. Željela je sotonu počastiti zlobnim pogledom,
ali se lecnula. Pgledala ga je u trenutku kad je
oblizivao prste od lijeve ruke. Zamalo se ispovraćala. U
dubinama sivih očiju mu je gorjela sotonska vatra.
Istom tom rukom je uzeo pehar i ponudio joj ga.
“Pazi, nemoj pretjerati. Pijanstvo može biti opasno, a
i nezgodno. Na površinu ispliva puno toga što bi
trebalo biti skriveno.”
Ostali su, neznajući o čemu se radilo, promatrali
kako joj iz plavih očiju sijevaju munje. Svi osim
Garwina koji je brata šibao bijesnim pogledom.
Gordon je njega pogledao opominjućim.
Daljnju predstavu je prekinuo ulazak žena koje su
počele raspremati stolove. Elizabeth je iskoristila tu
priliku i, bez da ga je pitala za dopuštenje, iskrala se iz
dvorane. Pobjegla je u kakvu-takvu sigurnost
spavaonice.
Na njezinu žalost, morala je sačekati da Agnes
napusti prostoriju i tek je onda stisnutim šakama
napala jastuk. Udarcima je otpuštala bijes.
No ne zadugo.
Iza leđa ga je čula kako se tiho smije.
Bijesno se okrenula i ošinula ga pogledom. No on se
nije smeo. “Što vam je jastuk skrivio?”
“Prokleti gade! Svi su znali što ste...” Zapjenila se od
bijesa i srama.
204
 On joj je prišao i ponudio joj, “A da udaraš nešto
tvrđe?”
“Odlazi, bijesna sam!” Pokušala ga je odgurnuti.
On je zgrabio i podigao u naručje. Prišao je ležaju i
polako je polegao. Trenutak poslije je legao preko
nje.
Prije nego što je mogla protestirati usta joj je
pokrio svojim usnama. Potrajalo je prije nego što se
u potpunosti opustila i podatno mu dopuštala da je
ljubi i miluje.
Na njegovu žalost, morao je prekinuti.
Gricnuo joj je uho i tiho šapnuo, “Do sutra.”
Ustao je i polako je odmjerio od vrha glave do
zgužvanih skuta od haljine. Desnom rukom joj je
pomilovao razgolićenu potkoljenicu od lijeve noge.
Izmaknuvši se izbjegao je udarac njezine druge
noge. Glasno se nasmijao. “Poput ždrebice. Hoćeš li
se ritati i kad budemo u braku?” zaigrano ju je
upitao.
“Budeš li me ljutio. Popraviš li se, možda ću biti
dobra.”
“Ja da se popravim? Ženo, ti se moraš popraviti.”
“Još ti nisam žena.”
“Biti ćeš. Naspavaj se. Sutra navečer nećeš imati
vremena za spavanje”, govorio joj je izlazeći vani.
Prije nego što je zatvorio vrata čuo ju je kako
bijesno sikće.
“Da se vratim i ponovno je umirim ili...?” mozgao
je vraćajući se u dvoranu.

205
 16.

Elizabeth se jutro obradovala Agnesinu ulasku.

Razlog je bila vjenčana oprava njezine majke. Ganuto
je milovala krhku tkaninu. Zamalo se rasplakala, a
onda se sjetila što ju je čekalo.
“To je danas!” dreknula je odlažući haljinu.
“Sve je spremno. Svećenik je stigao, a i svi koji su
pozvani u dvoranu. Moram vas urediti”, Agnes joj je
govorila i nježno je gladila po ruci.
Zbog Agnesine dobre duše Elizabeth je potisnula
bijes i nesretno svrnula pogled na majčinu opravu. To
joj je bilo nešto najjepše što je imala. Nevoljko se
obratila Agnes. “Za odlazak u pakao bi bila
primjerenija crna boja. Zbog tebe i samo tebe, draga
pomozi mi odjenuti majčinu haljinu.”
Agnes su se ovlažile oči. Najprije ju je zagrlila i onda
joj tiho šapnula, “Ma dobar je on.”
Pred dobrom dušom se suzdržala od iskazivanja svog
mišljenja. Donekle pomirena s neizbježnim, dopustila
joj je da je uredi.
Spavaonicu je napustila kad je od vojnika dobila
poziv da dođe u dvoranu.
Ruth nije vidjela od pijanke. Ugledala ju je silazeći niz
stepenice. Prijateljica joj je poput nje bila odjevena u
svadbeno ruho.
Ruth je veselo raširila ruke i nježno ju zagrlila. “Rekla
sam ti”, tiho je zadirkivala.
206
 Elizabeth ju je uplašeno pogledala. “Ruth, doista
ne želim biti u braku s njim.”
“Molim te. I mene je strah. Majka mi je ispričala
nekakve gluposti. Da mi nisi rekla o zvijezdama i
mjesecu, mislim da bih pobjegla u Englesku”, rekla
joj je smrtno ozbiljnim glasom.
“Luđa si od mene. O Bože”, zgroženo je zavapila
kad ih je Agnes malo gurnula. Uhvatile su se za ruke i
u isto vrijeme glasno uzdahnule.
Gordon i Dereck su promatrali kako njih dvije
polako silaze i još polaganije im prilaze. Gordon je u
nevjerici zamalo odmahnuo glavom.
Elizabeth je zastala do njega, a Ruth pored nje.
Dereck je uhvatio Ruth za ruku i pokušao je
potaknuti da zauzme mjesto s njegove suprotne
strane. Ona se opirala i još snažnije ispreplela prste s
prijateljičinim.
“Dereck, dopustimo im. Oče Thomas započnite
obred”, Gordon im se obratio.
Kad je vjenčani obred priveden kraju, njih dvije
nisu bile sigurne jesu li doista bile vezane uz ovu
dvojicu.
“To je to”, Elizabeth je šapnula i zagrlila Ruth.
Kako su zatvorile oči nisu vidjele da su novopečeni
supruzi kolutali očima. Uz nešto uloženoga truda su
ih uspjeli razdvojiti i poljubcima zapečatiti obred.
Ostatak dana je Elizabeth prošao kao u polusnu.
Osvijestila ju je noćna tmina. Zatekla se kako sjedi u
svojoj praznoj spavonici. Nestanak njezinih sitnica ju
je do kraja osvijestio. Znala je što je to značilo. No
nije željela saznati u kojoj su spavaonici. Negdje u
najudaljenijim djelovima uma joj je vrištala istina.
207
Agnes je sve odnijela u njegovu spavaću sobu.
Odjednom ju je obuzela potreba za bijegom. Znala je
gdje će se koliko-toliko osjećati sigurnom.
Nešto prije pola noći Gordon je odlučio da mu je
dosta. Nisu prestajali da ga zadirkivanjem i neuspjelim
pokušajima opetovanim izgovaranjem zdravica opiju
kako bi im dopustio da ga otprate do mladenke.
Ustao je i prostrijelio ih opasnim pogledom i
napustio dvoranu. Ispratio ga je pijani smijeh i
uobičajene dosjetke. Zanemario ih je i krenuo prema
svojoj spavaonici.
“Stražarite na vrhu stepeništa”, naredio je vojnicima
mičući ih iz prolaza gdje se na udaljenom kraju nalazila
njegova spavaonica.
Trenutak je zastao i duboko udahnuo. Konačno je
došao na svoje. Od noćas nema više suzdržavanja.
Tvrdoglavica je bila njegova. Za nekoliko trenutaka će
je imati ispod sebe, na sebi i pokraj sebe.
Otvorio je vrata i zatekao praznu sobu. Bijesno je
pretražio i naposlijetku odmarširao u njezinu. U njoj je
zatekao uplašenu Agnes.
“Poglavaru, kod Garwina je. Rekla mi je da je kod
njih nešto zaboravila i kad se nije vratila ja sam je
potražila. Zaspala je i nisam je uspjela probuditi.”
“U redu je. Ovu spavaonicu uredi za Garwinovu
obitelj. Diskretno ih obavijesti da smo gospa i ja kod
njih. Laku noć Agnes”, poželio joj je.
Ulaskom u bratovu kuću, upalio je samo jednu
svjetiljku.
Novopečenu suprugu je pronašao u komorici.
Spavala je snom pravednika.
Nacerio se i ulaskom u bratovu spavaonicu odložio je
208
svijeću i brzo se razodjenuo. Zatim se vratio u
komoricu i podigao usnulu suprugu na ruke. Nešto je
mrmljala, ali se nije probudila. Njemu je to bilo
zabavno.
Spustio je tako da je stopalima dotaknula pod.
Prije nego što se uspjela razbuditi, spretno ju je
oslobodio noćne oprave.
“Ne, pusti me”, gunđala je pospanim glasom.
Ispunio joj je želju i spustio je na ležaj. Trenutak
poslije joj je svojim tijelom izbio zrak iz pluća.
Zbog pritiska njegova teškog tijela je najprije
uhvatila panika. Zahvaljujući njegovim zahtjevnim
usnama paniku je zamijenila požuda. Gordon ju je
divlje ljubio i snažnije je pritiskao uz ležaj. Kad su
ostali bez daha, pomaknuo se tako da je napola
ležao preko njezina podatnoga tijela. Koljenom joj je
razdvojio noge i pritisnuo ud tik uz njezino vlažno
međunožje.
Zadrhtala je i gutnula.
Slijedeći trenutak joj je jezikom rastvorio usta i
njime bez otpora uronio u njih. Ovaj put ju je još
gladnije ljubio. Žestoko je pustošio njezina slatka
usta. Zavrtjelo mu se u glavi kad je ispreplela jezik s
njegovim. Vitke ruke mu je ovila oko snažnoga vrata.
Zgrabila ga je za kosu i u isto vrijeme mu je jače
utiskivala vitko tijelo uz njegovo snažno i do bola
potrebito. Mogla je lagati samu sebe, no ne i njega.
Njegova nepovjerljiva ženica je osjećala isto što i on.
Istu bezumnu, snažnu potrebu za osvajanjem i
posjedovanjem.
Zaboravljajući njezinu nevinost i svoju sirovu
snagu, rukama je stiskao i užurbano milovao
209
uzdrhtale joj grudi.
Prestao je ljubiti i ponešen potrebom ugrizao je za
nabubrenu bradavicu. Ciknula je i time ga na trenutak
osvijestila. Podigao je glavu i pogledao je zažarenim
pogledom.
Kroz nefokusiran pogled je razabrala kako je gleda.
Uzvrpoljila se pokušavajući ga zbaciti. On ju je jače
pritisnuo i tiho joj rekao, “Čemu odgađati neizbježno.
Dosad si bila hrabra. Gledaj na ovo kao na još jedan
izazov. Ratnice, želiš li odustati ili mi pokazati od
kakvoga si materijala napravljena?”
“Proklet bio. Obavi što moraš, a onda me ostavi na
miru. Želim spavati.”
“O, kakav entuzijazam. Srećom nisam cjepidlaka. U
suprotnom bi mi muškost splasnula poput tvoje želje
da te odvedem do mjeseca, zvijezda i sunca”, narugao
joj se i mogući protest joj ugušio strastvenim
poljubcem.
Donekle je zauzdao nabujalu požudu i dlanom joj
pokrio vlažni brežuljak. Milovanjima i prodorima prsta
je uspalio dovoljno da joj izmami glasne jecaje.
Ponešen uspjehom gladno je napadao uzdrhtale joj
grudi. Sad kad ih je ponovno imao nije želio propustiti
priliku da ih siše, liže i gricka.
S glavom ispunjenom erotskim prizorima svega što
je noćas namjeravao učiniti s njom, zamalo je
zaboravio da joj je ovo bio prvi put. Na njegovu žalost
imao je i dodatni problem. Osvijestio ga je podatak o
vlastitoj opremljenosti.
Prestao ju je stimulirati i izdigao se oslanjajući se na
laktove. Pri slaboj svjetlosti svijeće je primjetio njezino
zajapureno lice.
210
 Otvorila je oči i žestoko se izderala, “Prestaneš li,
ubit ću te!” Jače mu je potegla kosu i povukla lice
prema svome. Napala mu je đavolske usne
razvučene u cerek.
Sve im je postalo maglovito.
Gordon je znao jedino da je našao dostojnu
protivnicu. Ona je užasnuto saznala da je bila gora
od njega. Ono što joj nije bilo jasno je saznanje da je
ležala preko njegova drhtavoga tijela. Da je grom
ubije nije se mogla sjetiti kad su zamijenili mjesta.
Nije ni on.
*
Potrajalo je prije nego što su smogli dovoljno
snage da se pomaknu i pogledaju. Ona je gledala u
njegovo nacereno lice, a on u njezino sumnjičavo.
“Jesam li te odveo do zvijezda i svega ostaloga?”
“Jesi. Odveo si me do raja. Mislim da sam i ja
tebe”, bahato je ustvrdila.
“Jesi. Ženo ti si veoma vatreno stvorenje. Naravno,
poslije mene”, arogantno joj je uzvratio.
“Sanjaj.”
“Vatreno vođenje ljubavi je moralo pozitivno
djelovati na tvoj užasni karakter, ali mislim da jedno
nije dovoljno. Da vidimo hoćeš li biti bolja kad te
podvrgnem drugom”, izazivao ju je.
Odgovorila mu je sjedajući mu na bedra. Lascivnim
pogledom ga je odmjeravala od sjajnih svijetlih očiju.
Klizila je niz gordi mu nos do nacerenih usana.
Pogled je obogatila i s oba dlana kojima je pratila
putanju. Sve je zaustavila na udu koji je užurbano
ponovno bubrio. Lacivnost joj je zamijenila
zapanjenost, a onda požuda.
211
 “Želiš li se igrati?” upitao je glasom drhtavim od
žudnje. Kimnula mu je, a on je zaključio da je njegova
ženica u svojevrsnom transu. Obuhvatio joj je lice i
povukao joj glavu do svojih gladnih usana. Dok je
padala na njegova tvrda prsa, znala je što je želio.
Do zore su se nadmetali u ispunjavanju vlastitih, ali i
međusobnih želja.
Elizabeth je konačno zaspala, a on se lijeno
protegnuo.
Usprkos iscrpljenosti nije mogao zaspati. Tijelo mu je
mlitavo počivalo uz najslađu napast. S glavom je imao
naoko nerješivi problem. Opasno se zaljuljalo njegovo
zaklinjanje da će joj uskratiti srce.
Bježeći od nepoželjnih misli, naglo je napustio ležaj,
a onda i bratovu kuću.
Pred ulazom u utvrdu se osjećao kao prokleta
kukavica.
Duboko je udahnuo i hrabro koraknuo u novo
životno razdoblje.
*
Poglavar Murdoch je nekoliko sati kasnije Gordonu
pokvario želju za mirom. Vrativši se s vježbališta otkrio
je da su ga njegovi momci svojim veseljem i lascivnim
komentarima na račun novovjenčanih potaknuli na
prekomjerno uživanje u žestici. Svojim gromkim
glasom i udarcima po drvenom stolu ostavljao je
dojam da je na putu rušilačkog pohoda. Gordonov
ulazak je rezultirao još većim divljanje od strane
Murdocha.
“Dovedite mi ratnicu!” derao se Murdoch.
Gordon je pogledom dao znak bratu da ga posluša.
Garwin je požurio do svoje kuće.
212
 Moreen i Agnes su upravo probudile Elizabeth.
“Draga, u mojoj spavaonici, na mom ležaju si
postala žena. O, Bože, rasplakat ću se”, Moreen je
veselo govorila.
Elizabeth je postiđeno spustila pogled. Mirno je
dopuštala Agnes da joj pomogne odjenuti opravu s
Campbellovim uzorkom.
“Boje vam divno pristaju. Poglavar će biti
zadovoljan”, Agnes je brbljala.
Moreen ju je odmjeravala sjajnim pogledom.
Jednakim je počastio i Garwin kad su ga pustile
unutra. Smeteno je gutnuo knedlu i hrapavim
glasom je rekao, “Gospo, moramo vas otpratiti u
utvrdu. Odmah, prije nego što je poglavar Murdoch
ne rastavi kamen po kamen.”
Ona je poslušno kimnula i sagnula se uzimajući
malenoga. Stiskala ga je u naručju. Ponašala se kao
da je ispred sebe umjesto djeteta držala štit.
Garwin je nestao u spavaonici i vratio se s plahtom.
Zbunili su je njegovo cerenje i brzi izlazak. S užasom
se sjetila običaja za koji nije znala da se poštuje i u
Škotskoj.
Moreen ju je potapšala po kosi, a Agnes je
nastojala prikriti osmijeh.
Na pola puta do utvrde Moreen je rukom
pokazivala Dereckovu kuću na kojoj se vijorilo
platno. Elizabeth je posramljeno sakrila lice u
Gordonovu mekanu kosicu.
“Gospo, pogledajte bedem”, Agnes je veselo
poticala.
“Užas! Umrijet ću od srama”, začičala je i ponovno
sakrila lice u mekanu kosu maloga Gordona. U tom
213
trenutku bi joj dobro došao i onaj napasnik što joj
cijelu noć nije dao mira. Usprkos toga se nije osjećala
pospanom. Zapravo se osjećala odlično. Naravno,
izuzme li se osjećaj srama zbog dokaza onoga što se
noćas događalo u Garwinovoj spavaonici. Svi žitelji
naselja, a i gosti, su mogli uživati u gledanju krvavih
mrlja na platnu koji se vijorio na vjetru.
Ulazeći u dvoranu, najprije je osjetila olakšanje, ali
ga je pokvario gromoviti glas polupijanoga poglavara
Murdocha. “Nebesa mi momče! Jedan dan si u braku,
a već imaš velikoga sinčića!”
“Mali Gordon je Garwinov sin!” ona je bijesno
viknula.
Suprug ju je prijeteći pogledao i hitro joj prišao.
Prije nego što je uspio iz njezina naručja maknuti
nećaka, maloga Gordona su zgrabile ruke njegova
krsnoga kuma. Murdoch je, veselo se smijući, bacio
malenoga u zrak.
Elizabeth je užasnuto vrisnula i objesila mu se o
desnu ruku. Gordon je uhvatio nećaka i dao ga majci.
Pokušaj da i suprugu makne od razjarenoga kuma mu
je taj isti osujetio. Gurnuo ga je i nju obuhvatio oko
struka.
“Dobro, mene možete bacati, ali ne i malenoga.”
“Vraga može! Kume, ne želite li da ja isto postupam
s vašom suprugom, ostavite se moje žene!” Gordon je
zagrmio povlačeći je prema sebi.
Murdoch ju je, na žalost prisutnih, pustio i
zamišljeno se počešao po čupavoj crvenoj bradi.
“Tja, mulac jedan. Da je moja gospa stara ne bi tako
govorio.”
“Srećom po vas, mlada je, a i lijepa”, Gordon ga je
214
podbadao.
Usprkos njihova prepucavanja, Elizabeth je poput
ostalih uživala slušajući ih. Donovan je svojim
šarmantnim upadicama dodatno poticao ostale da
se i sami natječu u tome tko će ispričati smješniji
događaj s raznih vjenčanja. U jednom trenutku je
uspjela ostati nasamo s Agnes. To je iskoristila kako
bi saznala ponešto o Murdochovoj supruzi.
“Matilde je još uvijek velika ljepotica. Poglavar se
dugo odbijao oženiti. No kad je vidio, u to vrijeme,
mladu ljepoticu promijenio je mišljenje. Izazvao je na
borbu ratnika kojemu je bila obećana. Pobijedio je i
oženio ju. Imaju dvojicu sinova. Čula sam i o njezinoj
novoj trudnoći.”
“Agnes, koliko joj je godina, a i njemu?”
“Njoj je možda dvadeset i pet, a njemu oko
pedeset i tri ili četiri.”
“Trideset godina razlike. Uh, dobro je prošla, osim
ako nije oglušila.”
“Kažu da je nosi kao kap vode na dlanu. Zbog toga
se umirio. Naš poglavar mu je kumče, ali i opasan
za... Majko mila”, zgroženo je rukom pokrila usta.
Ustrašeno je pogledala, a onda posramljeno oborila
pogled.
Elizabeth je potapšala po ruci i tiho joj rekla,
“Znam kakav je. Da je drukčiji ne bih se ovoliko
opirala.”
“Gospo, sad ste njegovi i ostale će se morati
pomiriti s tim. Njegov otac nikada nije pogledao
drugu.”
“Vjerujem ti. Pokojni poglavar je volio svoju
suprugu”, sjetno je rekla i tužno pogledala prema
215
Gordonu. On ju je u tom trenutku pogledao i namrštio
se.
Gordon samom sebi nije želio priznati da ga je poput
groma pogodio njezin tužan pogled. Svrnuo ga je na
Agnesin zabrinuti. S pola pažnje je slušao razgovor koji
se odvijao oko njega. Osjećao je potrebu da sa svojom
suprugom pobjegne u spavaonicu. No to nije bilo
izvedivo.
Poslije objeda je ispunio kumovu želju. U njegovoj i u
pratnji supruge je odjahao do groblja.
“Još uvijek mi je teško povjerovati da ih više nikada
neću vidjeti”, Murdoch je rekao kad je sjahao i
kleknuo u podnožju dvostrukoga humka.
Gordon je kimnuo slažući se s kumom.
Elizabeth je kleknula pored Murdocha i rukom
potapkala po stvrdnutoj zemlji. U srcu je osjetila ubod
boli. Rasplakala se preplavljena tugom što nikada više
neće imati priliku odnijeti cvijeće na majčin grob.
Utjehu ja našla u činjenici da ovu kiticu polaže na grob
škotske majčice koja ju je jednom davno veoma
voljela.
Gordon nije mogao podnijeti njezine jecaje, pa je
podigao i zagrlio. Murdoch je ustao i udaljio se
ostavljajući ih.
Gordon je strpljivo čekao da prestane plakati. Kad je
obrisala oči i komadom tkanine ispuhala nos,
posramljeno ga je zamolila, “Vratimo se.”
S dva prsta joj je uhvatio bradu i podigao joj glavu.
Pogledao ju je u oči i u njima ugledao odraz svojih.
Tijelo mu se napelo, a kamena gromada od zida kojim
je okovao svoje srce se zaljuljala. No nije se srušila.
Naglom kretnjom joj je glavu pritisnuo uz grudi.
216
 Zatvorio je oči i čvrsto stisnuo usta. U glavi mu je
vrištao glas pobune. Njegovo srce je bilo samo
njegovo i takvo će ostati!
Pribrao se i bez riječi je podigao na konja.
Vraćajući se natrag, ugledao je Donovana kako se
vraća iz Dereckove kuće.
“Vi produžite, a ja ću popričati s Donovanom.”
Elizabeth je nastavila jahati iza poglavara
Murdocha. Bila je zbunjena i zabrinuta. Nije znala što
se dogodilo na groblju. Usprkos bola, kad ju je
podigao i zagrlio osjećala se utješeno i nekako
sretno. Pogled u najdraže oči joj je sreću dodatno
povećao. U njoj je nabujala potreba da mu prizna
istinu koju više nije smatrala opasnom. Njegov
promijenjeni pogled joj je zaustavio bujicu riječi
kojima bi mu opisala svoje osjećaje. Trenutak ranije
je pogledom istraživala nježne dubine svjetlosivih
očiju, a onda ih je ispunila neprobojna hladnoća. Pa
kad je još bez riječi posjeo na konja i njezino srce je
ispunila jednaka hladnoća. Tijelo joj je poharala
potreba da mu umjesto riječi ljubavi izgovori koliko
ga je mrzila.
Od najnovije žestoke boli je poželjela zaurlati. Da
su bili sami to bi i uradila. Ovako je svoju bol
zakopala duboko u sebe. Naoko mirno je kimnula i
nastavila jahati prema utvrdi.
*
Gordon je presreo Donovana.
“Prošetajmo do jezera”, zamolio ga je.
Donovan ga je bez riječi slijedio. Vidio je kako se
vraćaju s groblja. Suosjećao je s prijateljem, no znao
je da je Gordon baš kao i on mrzio pokazivati slabost.
217
 Bio je tih i kad su se zaustavili na travnatoj obali
jezera.
“Donovane, kako ti izgledam? Mislim na moj status
oženjenoga čovjeka”, nespretno mu je pojasnio.
“Ne razumijem te. Jedan dan si u braku. Kako bi
trebao izgledati?” zbunjeno ga je upitao.
“Što znaš o ljubavi?” ispalio je pitanje koje mu je
prijatelj doživio kao strijelu odapetu u srce.
Donoan je okrenuo glavu i pogled fiksirao na
suprotnu obalu. Nije vidio zeleni obronak već
zlatokosu glavu, njemu zabranjenu. “Bojim se da si
pitanje postavio pogrešnoj osobi. Možda da upitaš
brata”, tiho mu je rekao.
“Ne razumijem što mi se događa. Odbijam biti ranjiv
poput moga oca i njemu sličnih. U redu je kad je u
pitanju Garwin. On nije poglavar”, rekao je i
zamišljeno se zagledao negdje u daljinu.
“Tvoj otac je volio tvoju majku. Ne mogu vjerovati da
ljubav smatraš slabošću. Gordone!”
“Bio je spreman otpratiti je u smrt. Nije mislio na nas
dvojicu.” Poslije teškog uzdaha je nastavio, “Garwin je
bio smrtno ranjen. Otac je morao biti uz njega kad su
mu...” uzbuđeno je rekao rukom se udarajući po
bedru.
“Znaš da je mislio kako nije preživio ranjavanje. Isto
tako je mislio da vam je i majka... Godrone, preostala
mu je jedino osveta”, Donovan ga je pokušao umiriti.
“Držao sam ga. Djed se slomio i preostao sam samo
ja. Shvaćaš li kako je to biti neodrasli dječak koji gleda
kako mu mlađemu bratu amputiraju... Ja sam trebao
biti na njegovu mjestu! Ja sam stariji!” Glas mu se
slomio. Pogrbio je ramena i spustio glavu. Čak niti
218
pred najboljim prijateljem se nije želio potpuno
slomiti. Crpio je ogromnu snagu kako bi ponovno
normalno funkcionirao. Duboko je disao
uspravljajući se. “Nikada je neću voljeti toliko da mi
bude važnija od djece! Nikada neću riskirati život
jednoga na račun drugoga ili drugih! Nikada!”
žestoko se zaklinjao. Vatreni pogled je fiksirao na
prijateljev.
Donovan se skamenio, a onda mu se zabrinuto
obratio, “Molim te, smiri se. Bojim se da je došlo
vrijeme da saznamo što se krije iza onoga kad kažu
da je ljubav sreća, ali i bol. S obzirom na moj brak,
bojim se da mi neće biti drago saznati odgovor na
pitanje; što je to ljubav?”
“Nije važno. Odlučio sam. Bit će mi draga. Potrudit
ću se biti joj prihvatljiv suprug, a i ona će meni biti
prihvatljiva supruga. Bude li dobra majka našoj djeci
imati će i moje poštovanje. Divljenje već ima. Ne
samo zbog izgleda, već i zbog hrabrosti. Srce ću
zadržati. Ono će ostati samo moje”, oštro je
naglasio.
Kako je gledao negdje u daljinu nije primjetio
Donovanov tužan pogled. Iz grudi mu je pobjegao
drhtavi uzdah. Njegov tvrdoglavi prijatelj je odbijao
ljubav svoje žene. Skrenuo je pogled. U srcu je
osjetio ujed boli. On ne bi imao ništa protiv kad bi
mogao svoje srce položiti do nogu one koja mu ga je
i ne znajući ukrala. On će svoje morati dobro skriti
kako Gordon ne bi naslutio istinu. Osjećaj bola mu se
prometnuo u strah. Gospa će biti unesrećena, a on
joj neće moći pomoći. Gordonov izraz lica nije slutio
na dobro. Strah za gospu mu je dao snagu da ga
219
zamoli, “Nemoj tako. Ona je vrijedna ljubavi. Gordone
unesrećit ćeš je, a i sebe.”
“Neću! Dobit će samo ono što ću joj dati. Naučiti će
da ne traži više. Uostalom ni sam neću tražiti ništa više
od onoga što sam spreman ponuditi. Engleskinja je,
nije glupa”, rekao je. Samouvjereno je pogledao
sumnjičavog prijatelja.

220
 17.

Gordon je pošao prema ulazu u dvoranu, a

Donovan u konjušnicu. Morao je izdati naredbu
svojim konjušarima da pripreme konje. Bol nije
popuštala, pa je ocijenio da je vrijeme odasku.
Ušavši dublje u prostor konjušnice čuo je Elizabeth
kako tepa svojim konjima, “Apolone, nedostajao si
mi. Pogledaj kako te Dawn gleda. I njoj si
nedostajao. Zar ne, ljepotice moja? Sad ste opet i
moji. Konjokradica mi vas je zahvaljujući ovom braku
opet vratio. Jeste li i vi sretni zbog toga?” upitala ih
je.
Donovan je privučen nevidljivom silom prišao na
korak od nje. Znao je da nije bilo poželjno biti joj
ovako blizu. Posebno ovako, u društvu samo
diskretnih konjušara. No nije mogao odoljeti zovu
njezina umiljatog glasa.
“Divni su”, čuo je samoga sebe kako ih hvali.
Ona je prema njemu okrenula svoje raznježeno lice
i kimnula mu. U tom trenutku su čuli opasnu
prijetnju, “Što se ovdje događa?”
Gordon im je prilazio, a iz očiju mu je sijevalo.
Zastao je ispred njih i bijesno ih promatrao. Suprugu
je zgrabio za ramena. Snažno je prodrmao i tiho joj
naredio, “Odlazi u kuću.”
Ona je jedan trenutak skamenjeno zurila u njega, a
onda ga je bijesno napala, “Ako me toliko mrziš,
221
zašto si ustrajao na ovom užasnom braku?”
“Odlazi”, tiho je procijedio i nimalo nježno ju gurnuo
prema izlazu.
Elizabeth je dostojanstveno popravila haljinu i
polako pošla prema vratima. Iako je izvana izgledala
smireno u njoj je sve vrištalo. Mrzila ga je više od svih
muškaraca koji su je u ovom kratkom životu uvrijedili.
Uz mržnju je osjećala i sram. Uvrijedio ju je ispred
Donovana kojega je, uz Garwina i Derecka, držala za
osobu vrijednu njezina poštovanja. Ovaj magarac joj je
svojim ponašanjem učinkovito poništio ljepotu prve
bračne noći.
Suzdržavala se do trenutka kad je ušla u svoju
spavaonicu. Pogled na praznu prostoriju joj je pojačao
bijes. Prišla je do ležaja i šakama napala nedužni
jastuk. U nemogućnosti da se bijesa oslobodi glasno, u
mislima je izgovarala sve moguće i nemoguće kletve.
Kad se donekle ispuhala, s užasom je shvatila da će
imati mnogo toga za ispovijediti. Tek što se oslobodila
srama zbog ispovijedi prije vjenčanja, sad će ponovno
umirati od jada. Otac Thomas je prošli put imao
mnogo razumijevanja. Prije braka sa sotonom, njemu
je bila tek zabludjela Engleskinja. No sad će je sigurno
smatrati do Boga nedostojnom Škotlanđankom. Za sve
je bio kriv sotonski okot! Shvaćajući da je time
vrijeđala Gordonove roditelje na sebe je stavila znak
križa i klečeći pored ležaja bezglasno se pokajala.
U trenutku kad je dovršila molitvu u spavaonicu je
ušla Agnes.
“Gospo, poglavar vas zove. Gosti odlaze i vi ih
morate ispratiti.”
Taj posao je dostojanstveno odradila. Iako je stajala
222
u njegovoj neposrednoj blizini, nije dopustila da je
nakupljena mržnja spriječi da se s gostima oprosti na
svoj dostojanstveni način. Ponašanje joj se nije
promijenilo niti kad su na red došli Donovanovi.
Zanemarila je osjećaj probadanja suprugova pogleda
kojim je počastio. Nadala se da im je Donovan prije
toga okrenuo leđa.
Dotični je jahao na čelu kolone i užasnuto
razmišljao o Gordonovu ponašanju. Mrzio je svoju
raniju slabost i želju da joj makar na trenutak bude u
blizini. Da je umjesto ulaska u konjušnicu dao pozvati
glavnoga konjušara, kući bi se vraćao samo sa
slomljenim srcem. Ovako mu je krvavo srce bilo
pretvoreno u kašu, a strah mu je izjedao utrobu.
Znao je kakvi su demoni opsjedali njegovog staroga
prijatelja i znao je za što je Gordon bio sposoban.
Pogotovo kad je u pitanju bilo kažnjavanje žena koje
su mu se zamjerile. Istina, nikada ni na jednu nije
podigao ruku, no kažnjavati se moglo i drukčije.
Strepio je za gospino mentalno zdravlje.
Tijek misli je skrenuo na vlastitu nametnutu mu
suprugu. U sluđene misli mu se potkrala istina o
patnji još jedne žene koja nije mogla računati na
ljubav muškarca uz kojega je bila vezana. Užasnut
zbog budućnosti one koju nije smio voljeti, donio je
odluku o onoj koju bi morao uvjeriti u nekakvu
ljubav, a ne samo privrženost. Pred njim su bili
mjeseci, i nadao se godine, u kojima će moći na svoj
način ostavljati privid ljubavi, ako već ne i iskrene
zaljubljenosti u vlastitu suprugu. Njegova tiha, i u
njega već zaljubljena, supruga je to zaslužila.
*
223
 Gordon je odbijao pravilno protumačiti osjećaje koji
su mu potresali tijelo. Nije bio ljubomoran na
vlastitoga prijatelja! Samo je bio užasnut njezinim
ponašanjem. Shodno tome ju je, kad su ispratili
posljednje goste, zgrabio za ruku i odveo je u
pokrajnju prostoriju pored dvorane.
Zalupio je vratima i silovito je pritisnuo usne uz
njezine. Kako ona od šoka nije pravovremeno
reagirala, nimalo nježno joj je stisnuo rub čeljusti
tjerajući je da otvori usta.
Skamenila se zatečena zbog grubosti kojom joj je
gnječio usnice i pustošio usta. Još i više snagom kojom
joj je stiskao tijelo kad joj je napao vrat.
Tijelo mu je bilo tvrđe od granita.
Nije se oporavila niti kad je shvatila da ju je pustio.
Kad se konačno osvijetila, otkrila je da je u prostoriji
ostala sama. Podigla je drhtavu ruku i opipala usne.
Odahnula je. Nije ih odgrizao. No na vratu joj je žarilo.
Bijesno je napustila prostoriju i potražila Agnes.
“Je li mi opet ostavio...” riječi je jedva procijedila.
Agnes se počela hihotati. Prestala je kad je Elizabeth
ošinula bijesnim pogledom.
Agnes je nesvjesno koraknula unatrag.
Elizabeth se istog trenutka posramila, a onda se
uplašila da će je dobra duša opet ostaviti samu sa
sotonom.
“Oprosti mi. Bijesna sam na njega, a ne na tebe. Jao
Agnes, toliko ga mrzim da se bojim kako ću se ugušiti
od mržnje.”
*
Garwin je gledao kako mu je brat dugim koracima
odlazio u pravcu poljane za vježbanje. Zbog izraza
224
bratova lica tiho je uzdahnuo i rekao, “Draga,
prevarili smo se. Jutros je izgledao normalno, a sad
je spreman sravniti sa zemljom ne samo naš leno,
već i cijelo Visočje. Uzmi sina i pođi u utvrdu.
Provjeri što je s gospom. Ja ću pokušati spriječiti
onog tvrdoglavca da nam ne poubija vojnike”, rekao
je supruzi ostavljajući je.
Potrčao je prema poljani i hitro se ispriječio ispred
ubojitoga brata.
Gordon je prekasno uočio bratovu namjeru. Nije
uspio ublažiti udarac namijenjen najbližemu vojniku.
U poslijednji trenutak je promijenio putanju i
umjesto u osakađenu stranu udario ga je u suprotno
rame. Brat mu je bio odbačen, no spretno se
dočekao i bijesno zaustavio na nekoliko koraka od
njega.
Gordonov bijes je potisnuo strah za brata. Jedva se
suzdržao da ga ne upita je li ga povrijedio. Bio je
siguran da ga je rame vraški boljelo. No brat mu nije
imao dlan i prste druge ruke kojom bi ga pogladio.
Gledajući mu osakaćeni završetak lijeve ruke, mrzio
je sebe više od odvratne Engleskinje koja ga je
povlačila k rubovima ludila.
“Nastavite s vježbom”, naoko mirno je naredio
svojim ljudima i, s rukama prekriženim preko grudi,
nastavio ih je pažljivo promatrati.
Kad su se poslije vježbanja oprali u jezerskoj vodi,
Gordon je osjećajući krivnju otpratio brata do
njegove kuće.
Garwin ga je propustio unutra. Kad su ušli otkrio je
da se Moreen još nije vratila iz utvrde.
Ponašajući se kao da je u svojoj kući Gordon je
225
ponudio bratu da sjedne i natočio im pivo.
Garwin je sjeo nasuprot njemu i zamišljeno ga
pogledao. “Jasno ti je da ona nije samo Engleskinja,
već i da je mlada. Uz to je odrasla bez majčina upliva.
Gordone...”
On ga je ušutkao podignutom rukom. “Brate, brini se
za svoju suprugu. Moja je moj problem.”
“Previše si tvrdoglav. Možda će ti trebati malo više
vremena da se prilagodiš na bračni život”, brat mu je
rekao.
“Ja da se prilagodim! Garwine, ja sam muškarac!
Ona se mora prilagoditi! Još uvijek nije naučila sve o
našim običajima! Mora zauzeti mjesto naše majke.
Moreen i Agnes će je i dalje podučavati. Kad je naša
majka mogla biti prava poglavarska supruga, bit će i
ova prokleta Engleskinja!” bijesno se izderao i tresnuo
peharom o stol. Naglo je ustao i napustio bratovu
kuću.
Garwin je ostao sjediti i tužno je promatrao
zatvorena vrata. Ljutio se na tvrdoglavoga brata, a
žalio nesretnu gospu. U takvom stanju mu je do bola
nedostajala njegova supruga i sin.
Gordon ih je susreo na pola puta do utvrde.
Smekšao ga je pogled na lijepu snahu i nećaka. Prišao
im je i ispružio ruke. Dječak je veselo podigao ručice,
pa ga je uzeo i malo ga bradom poškakljao po
trbuščiću. Maleni Gordon se slatko smijao i svojim
smijehom mu za trenutak otjerao bijes. Nekoliko puta
ga je cmoknuo u bucmasti obraščić i bez riječi ga
vratio majci, a onda je produžio prema utvrdi.
Ranije je i sama Elizabeth stekla poljuljani mir
zahvaljujući malenome Gordonu.
226
 Uz Agnesinu pomoć je provjerila kakvo je stanje
bilo u kuhinji i je li dvorana bila spremna za večernji
objed.
Ostavila je Agnes i preko volje se popela do
njegove spavaonice.
Zbog stražara je zadržala smiren izraz na licu.
Ulazeći unutra, ponovno ju je prožeo bijes.
Osvrnula se po prostoriji koju je vidjela po prvi put.
Poput njezine prethodne spavaonice i ova je bila
spartanski namještena. Razlika je bila u dodatnoj
škrinji.
Prišla joj je i otvorila poklopac. U njoj su se nalazile
njezine stvari. Na ležaju je zatekla nekoliko komada
ženske odjeće. Bilo joj je bjelodano da je pripadala
njegovoj majci.
Oči su joj se ovlažile. Hrabro je progutala suze i
rukom pogladila nježnu baršunastu nadhaljinu.
Podsuknja je bila istkana od finijega, požutjeloga
tkanja. Vuna je bila pažljivo ispredena u veoma
tanke niti. Kao dijete je nekoliko puta vidjela ovako
finu pređu, no sama nije imala znanje kako se to
postizalo. Odlučla je zamoliti Agnes da joj otkrije tko
je ovo izrađivao. Konca za vezenje je imala u
ograničenoj količini. Nedostupna su joj bila veća
trgovačka središta gdje su ga Engleskinje mogle
nabavljati. Nije imala pojma može li ga se nabavljati
ovdje negdje.
Iz misli ju je trgnuo njegov ulazak. Okrenula se i
oprezno mu pogledala u namrgođeno lice.
Gordon se odmaknuo od vrata i pokretom glave joj
naredio da napusti prostoriju.
Obratio joj se prije nego što je izašla, “Potraži
227
Agnes.”
Agnes ju je, poslije rzgovora s poglavarem,
obavijestila o njegovoj naredbi da je se nastavi
podučavati. Ovaj put je dodao i potrebu da dobije
poduku i o dužnostima poglavareve supruge.
“Divno. Agnes, ovaj nerad me ubija. U Engleskoj sam
se poslije očeve smrti počela brinuti za utvrdu.
Primjetila sam da je i ovdje slično. Znaš draga,
nedostaje mi i vježbanje. Što misliš bih li mogla negdje
krišom vježbati s mačem i bičevima?” čeznutljivo ju je
upitala.
Agnes je užasnuto pogledala i rukom pokrila usta.
Odmahivala je glavom.
Elizabeth je nesretno slegnula ramenima. Tim
problemom se odlučila pozabaviti u neko bolje
vrijeme. Nije da je vjerovala da će joj sotona priuštiti
bolje vrijeme, ali ipak...
S hinjenim osmijehom je nastojala oraspoložiti sirotu
Agnes.
*
Sličnim je prije odlaska na počinak pokušala
oraspoložiti i supruga.
Potrudila se dočekati ga odjevena samo u noćnu
opravu. Rasutom kosom je poput plašta pokrila gornji,
čedniji dio oprave. Na lice je namjestila čeznutljiv
izraz.
Neka ga vrag odnese, ali željela ga je. A ta želja joj se
vinula u nebesa kako se približilo vrijeme njegova
dolaska.
Od pogleda na nemogućeg supruga su joj se osušila
usta, a kad je spretno odbacio odjeću zamalo je ostala
i bez daha. Nije se mogla suzdržati od lascivnog
228
gledanja njegova tijela. Proždirala ga je očima, ali i
mislima. U njima su joj se strelovitom brzinom
izmjenjivali prizori od predhodne noći. Osjetila je
kako je oblilo izdajničko rumenilo. Uzavrelu požudu
joj je ohladio njegov ledeni glas.
“Zašto si odjevena? Razodjeni se i smjesti se na
ležaj.”
“Ne želiš li me sam razodjenuti?” zavodljivo ga je
upitala.
On joj je prišao. Rukama joj je odmaknuo kosu
prebacujući je unatrag na leđa. Onda joj ih je
zavukao ispod brade i zgrabio joj krajeve oprave.
Snažnim potezom je rasporio i odbacio.
Bijesno je prosiktao, “Budem li te ja razodijevao,
uskoro nećeš imati što za odjenuti.”
Podigao je i bacio na ležaj. Trenutak poslije se
svalio na nju. Raširio joj je noge i otvrdli ud
namjestio na njezinu intimu. Bijesno se zarinuo
zanemarujući njezin krik. Zanemario je i potisnuti
podatak o otporu njezina tijela.
Elizabeth, je nespremna za ovakav snažan i veoma
bolan prodor, regairala vriskom i pokušajem da ga
spriječi od dodatnih bolova. No on se nije obazirao
na njezine pokušaje da ga odgurne. Proteste joj je
ugušio dubokim prodorima jezika koji su pratili ritam
nesmiljenih prodora uda.
Obuzet bijesom i požudom nije obraćao pozornost
na izostanak vlage zbog koje bi mu ud lakše klizio
naprijed-natrag.
Elizabeth kasnije nije bila sigurna je li u njoj upravo
početni izostanak vlage uzrokovao nadiruću plimu
osjećaja koji su bili usporedivi s grmljavinom što se
229
opasno valjala i približavala.
Vrhunac ju je iznenada pokosio i donio joj
privremeno oslobađenje od boli. Njemu je donio
trenutačni zaborav i izostanak bijesa potaknutoga
nepriznatom ljubomorom.
Oprezno se odmaknuo i leđima se svalio na postelju.
Zgrožen nad samim sobom, zatvorio je oči.
Osjetio je kad se odmaknula dalje od njega.
Sklupčala se, a tijelo joj je podrhtavalo. Posramljen i u
nemogućnosti samoga sebe natjerati moliti ju za
oprost, naglo je ustao. Zgrabio je odjeću i napustio
prostoriju.
Elizabeth je zadržavala dah. Ispustila ga je kad je čula
kako zatvara vrata.
Nekoliko trenutaka kasnije se prestala suzdržavati.
Dobar dio noći je lila suze i neprestano se pitala u
čemu je pogriješila.
Kad je plakanje iscrpilo došla je do zaključka da on
nije bio vrijedan njezinih suza. Obrisala je oči i teškom
mukom ustala s ležaja. U donjem dijelu trbuha i
između nogu osjećala je pulsirajuću bol. Pri slabom
svjetlu svijeće je ugledala vrata na zidu lijevo od
ulaznih.
Dogegala se do njih i oprezno ih otvorila.
Uz zid male prostorije je ugledala omanji ležaj.
Prostorija ju je podsjetila na onu koju su Garwin i
Moreen s mnogo ljubavi pripremili za njihova sina.
Zbog razmišljanja o nedostižnoj ljubavi, ponovno se
rasplakala. Nekako se odvukla do maloga ležaja i
zavukla se ispod pokrivača.
Gordon se u spavaonicu vratio u zoru. Obuzela ga je
panika od pogleda na prazan ležaj. Unezvjereni pogled
230
mu se zaustavio na odškrinutim vratima njegove i
bratove dječje sobice. Polako je prišao i još ih malo
otvorio.
Odahnuo je kad je ugledao kako leži na jednom od
uskih ležajeva. Prišao je i sa zebnjom joj proučavao
usnulo lice. Na njemu je uočio tragove suza. Inače
mekane usne su joj bile stisnute, a malene šake su
mu izgledale kao da se i u snu pokušavala obraniti od
sotonskog supruga.
Poražen dokazima vlastitoga zlodjela očajno se
vratio u veliku spavaonicu. Naslonio se na zid i čvrsto
zatvorio oči.
Prve noći se trudio bit obazriv, a noćas je gubeći
razum najvjerojatnije nepovratno povrijedio.
Bježeći pred samim sobom i svojim gnusnim
ponašanjem izjurio je iz spavaonice.
Stražarima je izdavao naredbe koje su oni odmah
poslušali. Ni pola sata kasnije je s određenom
grupom jahao u smjeru lovišta.
*
Kad se probudila Elizabeth je o njihovu odlasku
saznala od Agnes. Ispred nje je skrivala očaj i
trpljenje potmule boli zbog koje je bila prisiljena
pažljivo hodati. Najgore joj je bilo silaziti ili se penjati
uz stepenice. Da se ne bi odala, nije ju mogla
zamoliti da odgode poduku. Jedinu utjehu je
pronalazila u podatku da će se Gordon u lovu
zadržati nekoliko dana. Nadala se da će se do tog
vremena oporaviti i povratiti hrabrost. U protivnom
će kad se pojavi isred nje, najvjerojatnije pobjeći
vrišteći kao luda kokoš.

231
 18.

Gordon je tjedne provedene u lovu iskoristio za

pretresanje svega što je predhodilo onoj nesretnoj
večeri. Jedne noći, kad je bio posebno osjetljiv na
vlastito divljačko ponašanje, bio je na dobrom putu da
samom sebi prizna postojanje ljubomore. No, on ne bi
bio on, kad bi se toliko ponizio. Do vremena kad je
konačno usnuo ponovno je samog sebe uvjerio da su
krivci bili Elizabeth i Donovan. Dao bi se sasjeći prije
nego što bi povjerovao da je Donovan bio imun na čari
njegove supruge.
Takvih osjećaja se nije oslobodio ni kad su ujahali u
dvorište na povratku.
Bio je dovoljan jedan pogled na nemoguću ljepoticu
koja je dostojanstveno stajala nedaleko Derecka da
mu se rasplamsa bijes.
Elizabeth je pogledom prelazila po licima svih osim
njegovom.
Bijes mu se dodatno rasplamsao.
Sjahao je i u nekoliko dugih koraka je prišao do
stepenica. Popeo se i zaustavio ispred nje. Okrenuo joj
je leđa i momcima dao znak da raspreme konje.
Uz meso visoke divljači ulovili su i dosta manjih
životinja. Posebno su bili zadovoljni kvalitetom krzna.
Možda bi, da je znala držati jezik za zubima, potisnuo
bijes i obradovao je najljepšim komadima. Ne, nije
ništa naučila. Drska Engleskinja ga je u javnosti, bez
njegove dozvole upitala, “Možemo li nekoliko krzna
232
uzeti da bismo izradili bundicu za maloga Gordona?”
“Garwin je izvršio odabir. Moreen je sposobna
izraditi sinu odjeću za predstojeću zimu.” Okrenuo
se i počastio je pogledom ispunjenim prijekorom.
Očima joj je dao znak neka uđe unutra.
Poslušala ga je i hitro pobjegla u spavaonicu.
Znajući da je njegov ukor tek početak onoga što je
slijedilo željela se poštedjeti dodatnoga sramoćenja
pred drugima. Sjetila se poduke i shodno tome mu je
na brzinu pripremila čistu odjeću.
Kad je poput nečastivoga ušao u spavaonicu i sjeo
na škrinju, Elizabeth ga je izigravajući poslušnu
suprugu spretno oslobodila čizama, a onda i odjeće.
Na njezinu žalost obuzela ju je požuda od pogleda na
njegovo griješno tijelo.
Gordon je primjetio kako ga odmjerava. Ponadao
se da je ipak nije nepovratno povrijedio. Kako je i on
želio nju, ispružio je ruke, a ona se stisnula uz njega.
Muškost mu je bila ugnježđena između njihovih
tijesno stisnutih tijela. Rukama joj je obuhvatio lice i
podigao joj glavu.
Mrzila ga je, ali još više je mrzila sebe. Nije mu
mogla odoljeti kad je spustio usne na njezine.
Zaboravila je poslijednju zajedničku noć.
Kad je ljubeći je razodjenuo i polegao na ležaj
zaboravila je i prvu.
Do kraja žestokoga sjedinjavanja zaboravila je i
vlastito ime. Ne i njegovo koje je opetovano
izgovarala. I to svaki put kad bi je doveo do vrhunca,
a onda je mijenjao načine mučenja kojima joj je
uskraćivao krajnji uzlet. Sve je to popravio kad ju je
katapultirao dalje od zvijezda, mjeseca, sunca, a i
233
raja. Odletjela je negdje u svevremensko udaljeno
prostranstvo. Dug joj je bio put do povratka u
stvarnost. Ležala je pod njim pitajući se je li sanjala?
Isto pitanje je i on postavljao sebi. Nastavili su ih
postavljati i kad su usred noći ponovno nastavili gdje
su toga popodneva stali. Iako bi radije umro nego
samom sebi priznao da joj se zapravo želio iskupiti za
divljačko ponašanje, taj put ju je odlučio podučiti
nečemu novome.
Polegao je i upalio nekoliko dodatnih svijeća.
Gladnim očima se napajao njezinom ljepotom. Pred
njim se pružala slika od koje mu je zadrhtalo moćno
tijelo. Alabasterna koža joj se presijavala kao smrznuta
jezerska voda obasjana svjetlošću punoga mjeseca.
Zlaćana kosa joj je uokvirivala nježna krhka ramena.
Dugi pramenovi su joj bili razbacani uokolo gologa
gornjega dijela tijela. Nježna oblina grudi joj se zbog
ubrzanoga disanja podizala i spuštala. Pod njegovim
vrelim pogledom su joj otvrdle bradavice, a koža joj se
naježila. Vrelim pogledom je klizio prema vitkome
struku i napetoj koži trbuha. Zaustavio ga je na
mekanom zlaćanom gnijezdu što skriva njezine tajne.
Sad je sve to bilo njegovo. Od ljupke joj glave do dna
fino zaobljenih dugih nogu.
Prignuo se i desnom rukom joj je raširio noge.
Trenutak je očarano promatrao mekano meso što je
stidljivo izvirivalo iz gnijezda od sjajnih kovrčica.
Kleknuo je koljenom između njezinih nogu. Prignuo se
i duboko udahnuo jedinstveni miris žene ispod sebe.
Zatvorio je oči da mu doživljaj bude dublji, slađi i
čarobniji.
Ugurao je i drugu nogu, a onda je podvukao ruke
234
ispod zamamnih guza. Zaronio je glavom u mirisni
raj. Slasno je jezikom pokupio ženske suze što joj ih
je tijelo izdašno ispuštao.
Kao iz daljine je čuo njezin krik iznenađenja. On ga
je obodrio da nastavi s uživanjem i pružanjem užitka.
Elizabeth je već bila izgubljena od načina na koji ju
je promatrao. Kad je sagnuo glavu prema njezinim
preponama, imala je osjećaj kao da pada u ambis.
Od dodira njegova jezika je bila naglo izbačena na
osunčanu poljanu. Od onoga što joj je radio osjećala
se kao da se strahovitom brzinom valja po opojnom
cvijeću. Prodorom prsta je podigao s cvjetnoga tla.
Novi prodori i opetovano lizanje njegova jezika su je
postojano podizali prema užarenom suncu. Opio ju
je zvuk stenjanja. Tijelo joj se napelo, a sladostrast je
postala neizdrživa. Samo malo... i ...
Poslije njezina vriska koji je naglo prestao, Gordon
ju je prestao stimulirati i podigao glavu. Požudnim
pogledom je promatrao kako joj se tijelo izvija iznad
njegovih ruku. Glava joj je bila zabačena unatrag. Na
licu joj se zamrznuo izraz proživljene ekstaze. Tijelo
joj se polako opustilo i ponovno joj se guza
ugnjezdila u njegovim krupnim šakama. Očarani
pogled je uronio u njezin izgubljeni.
Nesvjestan radnje uronio je i udom u vreli, vlažni,
tijesni prolaz, donedavno mu nedostižni. Kroz grudi
mu je protutnjalo vlastito stenjanje. Nahrupilo mu je
kroz otvorena usta. Nastavilo se prateći ubrzane,
postojane prodore koji su ih odveli na put prema
nebeskim visinama. Pražnjenje je potrajalo.
U jednom trenutku mu se učinilo da mu se bit
raslojava i pretače u nju. Jedini dokaz da je još uvijek
235
posjedovao vlastito tijelo su mu bili njezini nokti
zariveni u njegova ramena.
Dahtala je ispod njega. Nije imao snage pomaknuti
se te se nadao da je svojom težinom neće ugušiti.
Nekako se ipak uspio podignuti i svaliti pored nje.
Smogao je još malo snage i pogledao je. Oči su joj
bile otvorene. Sneni pogled joj je bio fiksiran na strop.
“Dobro si?”
Okrenula je glavu i pogledala ga kao da ga prvi put
vidi. Nesposobna pronaći vlastiti glas, samo je
kimnula. Tijelo joj je bilo zadovoljeno. U srcu joj je
pjevalo, a duša... Ona je vrištala od želje da mu prizna
svoju sramotnu tajnu. Voljela je nedostojnu sotonu i
protiv toga ništa nije mogla poduzeti.
Zatvorila je oči skrivajući sram i jad koji ju je obuzeo.
Gordon je primjetio promjenu. Bojeći se da je ovo
večeras uspoređivala s onim... i sam je zatvorio oči.
Trenutak poslije je ustao i pogasio svijeće, a onda je
ponovno legao. Posramljen i nemoćan trajno izbrisati
svoju glupost, pažljivo ju je pokrio i povukao uz svoje
moćno tijelo. Upravo ono mu je postalo novi izvor
boli. Umjesto da ga je koristio u svrhu njezine zaštite i
pružanja samo ovakvoga užitka, on je...
Očajno je prizivao san i bijeg u zaborav.
Slično je poželjela i ona. No u tome ju je spriječavalo
analiziranje njegova večerašnjeg ponašanja. Ovo je
bilo drukčije od one prve noći. Drugu je očajno željela
zaboraviti.
Očajanje je osjećala i spram nedobrodošlih osjećaja
ljubavi kojom ga je voljela. Iscrpljenost joj je ometala
želju da se bori protiv njezine snage. Nadala se da će
ujutro biti snažnija.
236
 I bila je. Pogotovo kad je shvatila da nije sanjala
njegove poljubce i milovanja.
On ju je poslije strastvenoga vođenja ljubavi
ostavio da se naspava. Zadovoljno se prihvatio
pranja u jezeru, a onda posla na vježbalištu. Do
vremena za objed zamalo se uvjerio da je biti u
braku manja gnjavaža nego što se pribojavao.
*
S obzirom da je njegova mila ženica slabo
podnosila njegovo kritiziranje, idućih dana je bio
skloniji razmišljanju da je oženjen vješticom. Bojeći
se da će se zaboraviti, a i zbog potrebe za predahom
od stalnih prepiranja, ponovno je organizirao
odlazak u lov. Ovaj put je poveo i brata. Možda ne bi
da je znao da će biti jednako naporan kao i ona koju
je ostavio kod kuće.
Kako je jahao pored Gordona, brat ga je krišom
promatrao zabrinutim pogledom. Usprkos problema
s kojima mu se suočavao stariji brat, Garwin je bio
uvjeren da mu se Elizabeth zavukla duboko u srce. U
razgovoru sa suprugom bio je sklon vjerovati joj da
se Gordon najvjerojatnije opire takvom njezinom
utjecaju. Problem je bilo i gospino očigledno
nesnalaženje s osobom Gordonova značaja, a i
snage. Zbog svega toga je strahovao zbog
predstojeće zime. Pred njima je bilo dugo razdoblje
kraćih dana i dugih mračnih noći. I u najboljim
odnosima duge zime su ponekad izazivale neželjene
potrese. On i Moreen su prošle dvije zime bili
pošteđeni takvih jada. No ne i problema s njezinom
trudnoćom. Dobar dio prošle zime je bila u
poslijednjim tjednima trudnoće. Teško se nosila s
237
ograničenim kretanjem, a i nedostatkom snage da se
posvećuje svim poslovima na koje je navikla. Još joj je
teže padalo što su im se po kući vrzmale razne žene s
gomilom dobrodušnih savjeta. On ih je u početku
izbjegavao. Prestao je kad ga je jedne noći Moreen
napala i zaprijetila mu da će pobjeći svojim
roditeljima. Istog trenutka ju je zamislio zatrpanu
ispod dubokoga snijega koji je okovao Visočje. Strah
da će je izgubiti svojom krivnjom, napustio ga je tek
nakon sinova rođenja. Tjedne prije sinova rođenja, a i
nekoliko poslije, bez imalo srama je od djeda i Kierana
tražio savjete kako da se ponaša. Pogotovo kad je bio
zbunjen ili izgubljen njezinim čestim promjenama
ponašanja praćenim optužbama. Zbog svega toga se
bojao da bi Gordon takvu potrebu doživljavao kao
poniženje, a ne nužnost.
Gordon se u svakodnevnom životu izvrsno nosio sa
svim mogućim problemima. Bilo u civilnom ili ratnom.
Bio je rođeni poglavar i ratnik. Ranijih godina su se
znali šaliti da je rođen s mačem u ruci i naredbama na
jeziku.
Bratova hladnoća i usredotočenost na lov su
Garwina spriječavali da prvih nekoliko dana iskoristi za
otvoreni razgovor.
Poslijednje noći su svi sjedili oko vatre. Uz ispijanje
žestice, glavna zabava im je bilo prepričavanje lovačkih
dogodovština. Garwin se prisjetio svoje sreće kad je
Gordon uspio s molbom da otac i njega povede u lov.
Taj sport mu je bio nedostižan zbog očeva opiranja da
ga sa samo jednom rukom izvrgava potencijalnom
sramoćenju zbog nemogućnosti odapinjanja strijela.
On i Gordon su od oca skrivali da su svakodnevno
238
vježbali kako najbolje iskoristiti patrljak koji mu je
preostao ispod lakta. Gordon mu je kod oružara dao
izraditi poseban luk. Na sebi je imao utor u koji je
zdravom rukom umetao strijelu. Utor je bio
napravljen tako da se nije pomicala do trenutka kad
bi desnom rukom odapeto nategnuti kožni remen.
Batrljak je provlačio kroz omču na prednjem dijelu
luka. Na istom mjestu gdje bi ga inače držao prstima
da ih je imao. Sve u svemu, taj dan im je otac saznao
što je Garwin sve mogao. Ne samo da je spretno
odapinjao strijele već je, zahvaljujući Gordonovu
propustu, odstrijelio svojega prvoga zeca. Glasno se
nasmijao prisjetivši se bratova i očeva šoka.
Oko logorske vatre je zavladala tišina. Svi su ga
upitno gledali. Garwin je slegnuo ramenima i rekao
im, “Sjetio sam se svojega prvoga ulova.” Značajno je
pogledao brata.
Gordon mu se nacerio i podrugnuo, “Onog
zečića?”
“Gordone nije važna veličina već spretnost. Ako se
dobro sjećam, poglavaru, ti si ga promašio”, Osian
mu se narugao.
“Istina. Oca sam jedva uvjerio da nisam namjerno
promašio. Kad se sjetim koliko me zadirkivao, možda
sam trebao šutjeti.”
“I time umanjiti bratov uspjeh? Ne vjerujemo ti”,
Peter je izgovorio ono što su svi mislili.
Gordon im nije zamjerio. Svi su oni znali koliko se
ponosio svojim bratom. To je dolazilo do izražaja čak
i u njihovoj dječačkoj dobi. Njegova bezuvjetna
podrška osakaćenom bratu je već tada imala
ogroman učinak na sve one koji su se iz sukoba
239
vraćali bez ekstremiteta ili nedao Bog očiju. Od kad je
Gordon postao poglavar u njihovu klanu se još više
pažnje posvećivalo baš takvim ratnicima. Nije im
dopuštao samosažaljevanje. Osmišljavao je vježbe
primjerene njihovoj sakatosti. Svakodnevno su vježbali
rame uz rame s onima koji su imali više sreće. S
vremenom im je Garwin i sam osmišljavao nove
vježbe. Uz brata je bio i glavni instruktor vojske
necjelovitih. On nije bio jedini hendikepirani lovac u
ovoj grupi. Brian je imao drvenu nogu, a Joshua je
imao samo lijevu ruku i desno oko. No lijevom rukom
je nevjerojatno vješto bacao koplje. Dan ranije je
njime usmrtio jelena kapitalca.
Kad su se povukli na spavanje, Gordon je razmišljao
kako mu je brat one davne godine cijelu zimu na nos
trljao promašenog zeca. Njegovu radost nije
umanjivala ni činjenica da se radilo o malom zečiću.
Želeći osokoliti brata Gordon je glumio durenje i jadna
opravdanja. Do tada je ulovio dovoljno zečeva, no
Garwinov ulov ih je sve zasjenio. U sklopu proslave
bilo mu je dopušteno popiti određenu količinu piva.
Zamalo se nasmijao kad se prisjetio djedova
prijedloga da mu dopuste prvo pijanstvo. Otac mu je
nevoljko pristao. Bilo mu je prvo i poslijednje u
javnosti. Nitko nije znao da se on već jednom opio,
zatvoren u sigurnosti njihove bivše spavaonice. Taj put
je to bilo od sreće i olakšanja. Ostavio je svog
zaljubljenog brata s njegovom mladenkom i krišom se
udaljio. Ujutro je izbjegavao ostale. Barem do bratova
pojavljivanja u velikoj dvorani. Bratov blesavi osmijeh i
zadirkivanje od ostalih su ga zamalo natjerali na novi
pokušaj.
240
 Iz misli je izbacio stara sjećanja i u njih smjestio
nova. Vlasnicu plavih očiju zasjenjenih ekstazom.
Promeškoljio se pokušavajući pronaći udobniji
položaj. No u tome mu je zasmetao napasnik s
prepona što mu je glavom gurao kilt. Potiho je
zarežao, rukom ga gurajući da se preda i ostavi ga na
miru.
“Misliš li na nju?” brat ga je upitao. On se uplašio
da mu je ovaj čitao misli.
“Spavaj,” tiho je dreknuo.
Garwin se zahihotao i gurnuo ga laktom.
“Što misliš hoće li ti brak pomoći da moju suprugu
prestaneš gledati kao podanicu, a počneš je gledati
kao snahu?”
“Brate, ti doista misliš da je namjerno plašim?
Dobro znaš da bih dao život za nju, baš kao i za vas
dvojicu,” prekorio ga je.
“Bi li ga dao i za svoju suprugu?” brat ga je upitao.
“Proklestvo. Kvariš mi san.”
“Kvariš ga sam svojim nemogućim ponašanjem.
Podsjećam te, uz Božji blagoslov ćete imati i djecu.
Hoćeš li se i prema njima ponašati kao prema majci
im?” Garwin nije odustajao.
“Poslijednje upozorenje,” Gordon je prosiktao i
demonstrativno mu okrenuo leđa.
Ako ništa drugo, zbog bratova napada mu je
splasnuo ud. Sa snom je imao veće probleme. Na
njegov užas, zatekao se kako razmišlja o sinu sa
zlatokosom glavom i plavim očima. Bezglasno je kleo
i, želeći se osloboditi smjera u kojemu su mu
odlutale odbjegle misli, zamislio je crnokosu
djevojčicu. Istog trenutka ga je potopio val nježnosti.
241
 Okrenuo se i polako pomaknuo ruku. Zaustavio je i
ovio prste oko bratova batrklja. Iz grudi mu se vinuo
uzdah olakšanja. Sličan je pobjegao i Garwinu. Ovako
ga je mjesecima držao svake noći do vremena kad se
potpuno oporavio. Na ovaj način mu je ulijevao snagu,
iskazivao ljubav i bratsku odanost.
Garwin se noćas zapitao kako bi se sve odvijalo da
nije imao njega pored sebe. Svojemu bratu je dugovao
više nego ikome drugome. Osim svojoj Moreen. Ona
ga je oborila s nogu. Bio je dovoljan pogled u njezine
stidljive zelene oči i bio je nepovratno izgubljen. I
noćas se čudio kako je u ono vrijeme zadržao zdrav
razum. Sjetio se ushita kad ju je prvi put zagrlio s
objema rukama, a ona mu je uzvratila poljubac. Od
siline osjećaja se zamalo ugušio. Tiho se nasmijao i
zdravom rukom potašao bratove prste.
Gordon je maknuo ruku i narugao mu se,
“Uspaljenko.”
“Tko mi se ruga,” vratio mu je i okrenuo mu leđa.
Istina je bila da su obojica u ovoj gužvi imali nerješiv
problem. No ništa što im supruge neće popraviti kad
ih se dokopaju. S tim mislima je Garwin lako otplovio
na more snova. Brat mu se još neko vrijeme mučio sa
svojim olujnim morem.

242
 19.

U zoru ih je obradovala snježna bjelina. Kad su

prije desetak dana došli na ovaj dio lovišta snijeg se
zadržao samo pri najvišim vrhovima planinskih
uzvisina. Tijekom noći je ponovno napadao i zabijelio
mnogo niže predjele. Doduše, još uvijek daleko od
pitomih udolina gdje su se zadržvale životinje.
Gordon je radoznalo pogledao momke.
Glenn im je rukom pokazivao u pravcu udaljenih
vrhunaca. “U dolini ispod Crnoga vrha bismo mogli
nabasati na pokojega medvjeda. Ovo bi nam mogla
biti poslijednja prilika za lov prije nego što se povuku
na zimsko mirvanje,” rekao im je i upitno pogledao
poglavara.
Gordon je kimnuo i dao im znak neka se pokrenu.
U sumrak im se posrećilo pa je mlađahni Shaun
kopljem dokrajčio već ranjenog medvjeda. Prije
njega su ga strijelama pogodila trojica drugih lovaca.
Svoj doprinos je dao i Garwin. Godron je bio u
manjini onih koji se nisu proslavili. Doduše bio je i
najtiši kad su započeli s hvalisanjem. Na kraju ih je
nadglasao podsjećanjem da moraju odjahati do
adekvatnog prenoćišta. Njega su pronašli u
Lohlanovoj spilji. Uz to što je bila suha, bila je i
dovoljno prostrana da u nju smjeste konje i ulov.
Ujutro su se kući vraćali praćeni hladnoćom i s
novom mećavom u višim planinskim predjelima.
“Zima bi ove godine mogla uraniti,” rekao je John.
243
Od rane mladosti je bio veoma dobar u predviđanju
vremenskih prilika ili neprilika.
“Zebu li ti stopala, stari? Gurni ih Leny pod haljinu,”
Glenn ga je podbadao.
“Stari! Stariji sam od tebe cijela dva ljeta,” zagunđao
je mrko odmjeravajući vremešnog sudruga.
Gordona je zabavljala njihova prepirka. Od kad je
znao za sebe, njih dvojica su se ovako prepirali.
Poštivao ih je jer su obojica bili veoma dobri prijatelji
njegova pokojnoga oca. Uz to su bili i izvrsni lovci, ali i
vojnici.
Povratak su im ugodnim učinile i razne doskočice
kao i Jamesove lascivne pjesme. Sve su pjevale o
muško-ženskim odnosima daleko od očiju javnosti.
*
U utvrdu su ujahali dobro raspoloženi.
Gordonu je pao mrak na oči kad je otkrio da ga
Elizabeth nije čekala onako kako se pristojilo. U
jednom trenutku mu se bijes zamijenio s brigom za
njezino zdravlje.
Elizabeth je za njegove odsutnosti saznala da nije
trudna. Sama ne bi reagirala zabrinutošću, no
Agnesina briga je bila očigledna. Nije se samo zadržala
na teškim uzdasima već ju je otpratila do Moreen.
Saslušavši ih, Moreen ih je nastojala umiriti. “Agnes,
nije to ništa što gospu treba zabrinjavati. Jesi li
zaboravila da sam i sama zatrudnjela pola godine
poslije sklapanja braka?” upitala je.
Agnes je odmahnula glavom i vidno se opustila.
Elizabeth ih je slušala kao da ne razgovaraju o njoj.
Baš joj se i nije žurilo postati majkom djeteta onoga...
Predomislila se kad joj se pogled zaustavio na
244
uspavanom licu maloga Gordona. Pomislila je da bi
joj dijete pružalo prijeko potrebnu ljubav. Još se više
raznježila kad se dosjetila da bi svu svoju ljubav
mogla poklanjati biću koje bi je zasluživalo.
“Moreen, što ako sam jalova?” uplašeno ju je
upitala.
Ona je potapšala po ruci i nježno joj rekla, “Draga
reći ću ti ono što je meni rekla majka Mary.
Upoznala si je. Doduše teško je nezamijetiti je.
Stalno je okružana svojim veselim čoporom.”
“Znam. Ima desetero žive djece, rekla si mi da joj je
petero umrlo. Sirotica,” sažalno je rekla
“Rekla mi je da se ne brinem i nastojim biti vesela i
zadovoljna. Trudnoća će se dogoditi kad Bog odluči
da sam spremna. Znaš, bila je u pravu. Bar u mom
slučaju,” Moreen je nježno ispričala.
Time je ohrabrila Elizabeth, a Agnes obradovala.
Kući su se vratile uvjerene da će sve biti u redu.
U privatnosti spavaonice Elizabeth se zabrinjavala
zbog Gordonove moguće negativne reakcije. Zbog
sličnih briga je zanemarila i posjete Ruthinoj kući.
Dan njihova povratka ju je zatekao bremenitu
brigama i s mnogo posla. Konačno je pohvatala sve
konce i naučila kako funkcionira vođenje poslova u
utvrdi. Osoblje u kuhinji ju je dobro prihvatilo. Čak
štoviše, bila je sklona vjerovati da im je postala
draga. Zasluge je pripisivala svojoj i bratovoj dadilji
koja ih je dobro podučila njihovu, svojemu, jeziku.
Veći dio jutra je pomagala u pripremi jela.
Kad su joj dojavili da će lovci uskoro ujahati u
utvrdu, otrčala je u spavaonicu. Na brzinu se
presvukla i umila. Imala je dovoljno vremena da baci
245
brzi pogled na površinu srebrnog zrcala. Ono joj je
otkrilo rumeno lice i dva sjajna oka. Odložila ga je i
zasmijuljila se. “Bar ne moram štipati obraze da bi im
boja bila rumena.“
*
Gordon ju je ugledao istog trenutka kad se dvorište
napola ispraznilo. Lecnuo se kad je vidio kako je vezala
maramu. Za razliku od djevojaka, udane žene su kosu
pokrivale maramama koje su vezale ispod brade.
Njegova supruga je svoju vezala otraga. Umjesto da joj
je pokrivalo izgleda kao marama, izgledalo je kao
nekakva kapa. Izbliza je priznao da je u pitanju bila
sasvim zgodna kapa. No, možda je to bilo zbog gospina
rumenoga lica.
Ljupko mu se naklonila i tiho poželjela, “Poglavaru,
dobrodošli natrag kući.”
Kimnuo joj je sumnjičavo je odmjeravajući. Nije
vjerovao ovom pitomom izdanju, inače buntovne
goropadnice.
Kako bez njegove dozvole nije pokušala komentirati
njihov ulov odlučio ju je nagraditi.
“Neka se medvjeđe krzno uredi i donese u moju
spavaonicu.”
Elizabeth je naoko ostala mirna, a u sebi se radovala.
Možda bi ga, ako ga zatekne dobre volje, mogla
zamoliti da joj dopusti krzno iskoristiti kao prostirku. U
spavaonici je bilo veoma hladno. Usprkos
podstavljenih čizmica i nekoliko vunenih čarapa
stopala su joj bila vječno pothlađena.
Posuda sa žeravicom je nije dovoljno zagrijavala kad
bi sjedeći na klupici nedaleko prozorskoga okna vezla
tunike. Ponekad je s Agnes sjedila u velikoj dvorani
246
ispred otvorenog ognjišta. No problem je bio što u
njemu nisu vatru ložili svakodnevno. Na njezinu
žalost sve prostorije u glavnoj kući utvrde su bile
žalosno ledene. Sve su bile golih kamenih zidova i
podova. Bez tapiserija koje bi bar malo ublažavale
pogubnu hladnoću. Najgore od svega je što je to
izgleda smetalo samo njoj. Ovi ludi Škoti ne samo da
su i dalje hodali poprilično razgolićeni već su bili i
mrzitelji toplih prostorija.
Od kad je zavladala hladnoća više od jednom je
čula Garwinovo gunđanje da će ga supruga živoga
skuhati. Svaki put kad bi ušao u kuću ostavljao je
vrata širom otvorena. Zatvarao ih je tek kad bi mu
supruga skrenula pažnju na sinov običaj izlaženja
vani. Od kad je prohodao bio je veoma spretan u
hitrom bježanju. Moreenino spominjanje jezera bi
joj supruga natjeralo na kuhanje u, po njegovu
mišljenju, pretoploj kuhinji. Isto tako je njezin i
Agnesin ulazak koristio za bijeg u hladnu dvoranu.
Tamo je pronalazio društvo muških istomišljenika.
Opterećena takvim mislima nije čula njegov ulazak
u spavaonicu gdje mu je priremila toplu vodu za
pranje.
Gordon je vidio kako Elizabeth stoji pored malo
pomaknutoga kapka od prozora. Lice joj više nije bilo
zajapureno, a ni oči sjajne. Prišao je i desnom rukom
je nimalo nježno zgrabio za bok, a lijevom za rame.
Okrenuo ju je prema sebi i usne pritisnuo uz
njezine. Kuga je odnijela! Bilo je dovoljno da udahne
isti zrak koji je i ona udisala da mu oživi određeni dio
tijela.
Elizabeth je naizmjenično mrzila svoju slabost i
247
njegovu aroganciju. I opet je izgubila glavu. Ispod
njegovih velikih ruku joj je gorjela koža. Od zahtjevnih
usana i okretnog gladnog jezika se rastajala s pameću.
Od nabujale želje se zamalo rasplakala. No nije
napravila ništa od svega toga. Uradila je točno ono o
čemu je na svoju sramotu potajno sanjala. Uzvraćala
mu je grabeći ga za ramena i kosu. Ovijenim rukama
oko vrata mu je povlačila glavu bojeći se da će je
napustiti prije negoli potpuno izgori u deliriju ludila što
joj je pustošilo tijelo.
Gordon ju je naglo odmaknuo i odmjerio je. Bila je
mršavija i nekako umorna. Sumnjičavo joj se zagledao
u oči. Prstima desne ruke joj je zgrabio tkaninu koja joj
se ranije tiješnje napinjala preko grudi. “Jesi li bila
bolesna?”
“Nisam. Zašto to misliš?” upitala je.
“Haljina ti je labava. Ne odgovara li ti hrana,
promijeni jelovnik. Ti si sad gospodarica. Tupoglavice,
kad ćeš već jednom naučiti sve što se od tebe očekuje.
Ni odijevati se ne znaš. Ženo, ljutiš me. Dolazi ovamo.
Da vidimo znaš li skidati čizme,” bijesno se izderao
vukući je za sobom do drvene škrinje.
S mukom je odoljevala želji da potrči do škrinje sa
svojim stvarima. U umu obuzetom hladnim bijesom
vidjela je svoju ruku kako poseže za bičem i njegovom
viticom šiba po sotonskim leđima.
Osvjestio ju je njegov drski upit. “Ženo, jesi li
zaspala?”
Prostrijelila ga je ubojitim pogledom. S obje ruke je
zadigla haljinu, okrenula mu leđa i zajahala mu desnu
nogu. Sagnula se i bijesno mu je zgrabila nogu s
promočenom čizmom. Bijes joj je pomogao da je bez
248
većega otpora skine s njegove noge.
Iznenadila ga je ne samo snagom već i izloženom
stražnjicom. Pa kad je potežući mu čizmu njome
zamrdala, kilt mu se nadigao. Iz nabujaloga uda mu
je munja sijevnula ravno u kaljužu u što mu se
pretvorio sadržaj glave.
Zgrabio joj je zamamnu guzu. Trznula se, no nije
prestala s potezanjem druge čizme. Dok je on slinio
stišćući joj i mijeseći oblu guzu ona ga je oslobodila i
mokrih čarapa. Osujetio joj je pokušaj odmicanja.
U trenutku kad je zgrabio za guzicu um joj je
preplavila zluradost. Sotona ju je želio baš kao i ona
njega. Ovaj put će mu se osvetiti za sav jad što joj je
priuštio od kad je ujahala na njegovu zemlju.
Obavila je posao i pokušala se odmaknuti i
objasniti mu što je na stvari. No on ju je povukao
tako da mu je sjela u krilo. Njegova tvrda batina joj
je pritiskala leđa. Gutnula je potiskujući navalu
požude. Grom ga ubio! Poželjela ga je na sebi i ispod
sebe.
Rukom joj je klizio prema međunožju. To je
osvijestilo te se zamalo glasno nasmijala. Sotonu
čeka krvavo iznenađenje.
“Što je ovo? Neka novotarija iz tvoje bivše drage
domovine,” zajedljivo je upitao opipavajući smotak
između njezinih nogu.
“Sudeći prema tvojoj snahi i Agnes, i ovdašnje žene
otprilike svakog mjeseca imaju isti problem.
Usuđujem se tvrditi da je tako sa svim ženama na
svijetu,” zajedljivo je rekla i rukama se oduprla o
njegova koljena.
Njezin pokušaj ustajanja je ostao samo pokušaj.
249
Revni suprug ju je kao oparen podigao i odbacio
ustranu.
Zateturala je i bijesno se okrenula.
“Koliko?” dreknuo je.
“Koliko, što?” nevino ga je upitala.
Namrštio se i prstom pokazivao prema njezinim
preponama.
Od četiri uobičajena dana već su prošla dva. No gad
je zaslužio dodatnu kaznu. Bez da trepne odbrusila mu
je, “Još četiri dana.”
Tijelo mu je napustila požuda i ispunio ga hladan
bijes. Vrag da je nosi, želio ju je.
Ustao je, a iz ušiju i nosa mu je zamalo počelo šištati
kao iz poklopljenoga kotla dugo ostavljenoga na vatri.
Da uposli ruke i skrene misli hitro se razodjenuo.
Odmahivanjem glave je odbio njezin pokušaj da mu
pomogne pri pranju. Iz maloga drvenoga korita se
zdušno zapljuskivao toplom vodom.
Oprao se i počeo brisati pripremljenom krpom. Vidio
je kad je uzela drugu krpu i nestala mu iza leđa.
Nevoljko joj je dopustio da ga obriše. Kako se od
njezina daha, a i najvjerojatnije slučajnih dodira
ponovno uspalio, mrzovoljno je pogledao prema
preponama. Pogled na spremnu batinu mu je izmamio
đavolski osmijeh na lice.
“Ženo, vrijeme je za novu lekciju,” govorio je
okrećući se prema njoj.
Elizabeth je buljila u objekt koji ju je mamio svojim
poskakivanjem. Nesvjesna svojih postupaka ispružila
je ruke i obuhvatila mu živahni ud. Čula je kako uvlači
dah, a tijelo mu se trza. Pogledom je kliznula uz moćni
mu torzo i zaustavila ga na nemogućim očima. Svijetli
250
dragulji su mu isijavali požudni sjaj. Rukama mu je
pogladila ud, a on je zabacio glavu i i svojom šakom
pokrio njezinu ruku.
Primjerom joj je pokazao što da radi. Kad je uz
njegovu pomoć uhvatila ritam glasno stenjući se
prepustio užitku.
Shvativši da mu se to sviđa, ona je radnju
ubrzavala u ritmu njegovih uzdaha i podrhtavanja
tijela. Nesvjesno se prignula i fascinirano zabuljila u
sićušni otvor. Zbog toga joj je lice pošpricala
tekućina iz njegova uda. Zgroženo je odskočila i
napala ga je bijesno brišući lice.
“Popljuvao si me!”
On je šokirano gledao kako pljuje i rukavom briše
lice.
“Ženo! Potrebna ti je poduka. Upravo si nagrađena
muškom vodom. Drugi put je nemoj brisati rukavom.
Jezik će ti biti zahvalan upotrijebiš li njega,”
podrugnuo joj se i veselo se nacerio.
Prestao je kad je potrčala do prozora i rukom
pokrila ustala spriječavajući povraćanje.
“Uh! Mrzim te!”

251
 20.

Idućih dana se laž o dva dodana dana obila o

Elizabethinu glavu. Mjesečno pranje joj je prestalo, no
on nije noću spavao u njihovu ležaju. Svake noći je
budna nastojala dočekati njegov ulazak, ali želja joj se
nije ispunila.
Obuzeta ljubomorom, pitala se kod koje ženske je
provodio noći. Poslije očeve smrti joj brat nije
zabranjivao napuštanje njezinih odaja. Ponekad je
krišom slušala hvalisanja njegovih pijanih prijatelja o
valjanju s raznim ženama. U ono vrijeme nije znala što
je to točno značilo. Sad je, na njezinu žalost, i
predobro znala.
Još dvije noći i ako se ne pojavi... Ubit će ga! Eto to
će uraditi!
Gordon je Elizabeth danju donekle uspješno
izbjegavao. Večernji objed su joj odnosili gore u
spavaće odaje. Usprkos želje da se u potpunosti drži
podalje od indisponirane supruge, to mu baš i nije
polazilo za rukom.
Negdje sredinom noći kad je bio siguran da je
spavala ulazio je u spavaonicu. Zastao bi u dnu ležaja i
obavijen mrklim mrakom slušao ju je kako diše.
Poslije nekog vremena bi tiho ušao u pokrajni
sobičak i izvalio se na kratki ležaj. To što su mu noge
visjele preko drvenoga okvira mu je smetalo manje od
neutažene požude. Nekako se ipak uspijevao donekle
252
naspavati. Do kraja je junački izdržao
samonametnuto progonstvo.
Noćas je namjerno malo kasnio s ulaskom u
spavaonicu. Nadao se da će je zateći kako spokojno
spava. Imao je neizdrživu želju buditi je opojnim
poljubcima. Uostalom, dugovao joj je prepustiti
nakupljenu količinu muške vode. Cerio se
zamišljajući je kako pljuca.
Bučno je otvorio vrata i zastao. Sjedila je na klupici.
Lice i ramena joj je uokvirivala zlatna kosa. Pogledala
ga je tajanstvenim i snenim pogledom.
Polako je ustala i šapnula, “Poglavaru, zatvori
vrata.”
Poslušao ju je i polako koraknuo. Njezin slijedeći
potez ga je u mjestu ukopao. Ispustila je komad
tartana i zavodljivim pokretom glavom je zabacila
dio kose preko desnoga ramena. Time mu je
omogućila pogled na obnaženo graciozno tijelo.
Udahnuo je i napola stisnuo oči. Odmjerio je od
glave do slatkih stopala. Zapravo, samom sebi je
priznao da mu je cijela bila slatka.
Pokrenuo se i prilazeći joj odbacio je odjeću. Ostale
su mu samo čizme i čarape.
Kleknuo je ispred njezinih nogu i krupnim
dlanovima i prstima joj obuhvatio listove. Gledajući
je u oči rukama je polako klizio uz noge. Desnu je
ukopao u svilenkasto gnijezdo, a lijevom joj je
obuhvatio drhtavo meso od guze.
“Raširi ih,” rekao joj je. Glas mu je bio hrapav i
dubok.
Raširila je noge otvarajući se svemu onome što je
slijedilo. Prije nego što joj je do svijesti stigao
253
podatak da ima višednevnu bradu i brkove, unutarnju
stranu bedara su joj poškakljale oštre dlake. Njegov
jezik je vlažnim tragom brisao njihovu oštrinu.
Trenutak poslije je šokirano shvatila da joj upravo one
pojačavaju široku paletu osjeta što ih je već jednom
iskusila.
Spretno je obrađivao i kad je bila na samom rubu
ponora u koji je željela upasti, prestao je.
“Gordone!” dreknula je potežući mu kosu.
On se nasmijao i ustajući je podigao i odnio na ležaj.
Polegao je potrbuške i prije novoga protesta joj je
podvukao ruku ispod struka i izdigao je tako da je
klečala oslonjena na koljena i laktove.
Okrenula je glavu sa željom da ga zaspe protestima.
Za razliku od njega nije bila dovoljno brza.
Duboki prodor joj je izmamio stenjanje i izvijanje
tijela. Guzu je nabijala uz njegove prepone. Od onoga
što je proživljavala od žestokih prodora kojima joj je
razvlačio i užario unutrašnjost vagine zaboravila je da
je uzeo poput životinja kad se pare.
*
Ujutro je poslije još jednoga vođenja ljubavi otkrila
da su mu noge još uvijek bile obuvene u čizme.
Pogledom mu je dala znak da i sam pogleda.
Pridigao se i namršteno ih pogledao. Svalio se na
ležaj i zatražio, “Skini ih.”
“Zašto?”
“Ženo i dalje preispituješ moje naredbe.” Strijeljao je
svjetlosivim očima.
Odbacila je pokrivač i zajahala mu nogu. Nasmiješila
se prije nego što je počela potezati čizmu. Ma, one se
mogu skidati na više načina.
254
 Klečeći na koljenima izdigla je guzu i mrdajući s
njom rukama je potezala neposlušnu čizmu. Pri tome
je koristila tek pola snage. Sve je popratila
stenjanjem sličnim onome što ga oboje ispuštaju kad
su obuzeti ekstazom. Dogodilo se ono što je i
očekivala.
Spavaonicu je napustio kasnije nego što je
namjeravao.
Odlazeći, nevoljko je priznavao da je izdržljiva
poput njega.
Tog jutra je bio nesposoban za dodatne napore pa
je izigravao samo instruktora koji nadgleda vježbanje
mlađih vojnika.
Vrativši se natrag u dvoranu slušao je o
Dereckovim sumnjama o Ruthinoj trudnoći. Ta vijest
ga je pogodila poput groma. Zahvaljujući uobičajenoj
ledenoj maski uspio je prikriti šok i pitanja na koja je
morao potražiti odgovore. Prilika za to mu se ukazala
tek kad se u vrijeme odlaska na spavanje našao
ispred supruge.
Elizabeth je cijeli dan strepila, pitajući se hoće li je
optužiti i prozvati je jalovicom. Do noći se pitala je li i
sam shvatio da nije bila trudna. U braku su više od
osam tjedana. Panično se tješila onim što joj je
ispričala Moreen. No njegov mračan izraz na licu, i
pogotovo u očima, je zamalo bacio na koljena.
“Ženo, duguješ mi objašnjenje,” dreknuo je
drmajući joj ramenima.
“Kakvo objašnjenje?” pitanjem je nastojala dobiti
na vremenu. Bojala se da je ispravno protumačila
njegov pogled koji je bio fiksiran na njezin glatki
trbuh. Duboko je udahnula i drhtavim glasom
255
protisnula, “Nisam trudna. Moreen mi je rekla da to
nije neuobičajeno.”
“Istina. Ni ona nije odmah bila trudna. No da bismo
to malo ubrzali, mislim da ću se do daljnjega suzdržati
od napuštanja utvrde. Možda bismo se i u ložnici
mogli zadržavati dulje nego do sada. Zato imam
prijedlog. Sigurno ti nedostaje vježbanje. Poslijepodne
se odjeni u onu svoju mušku odjeću. Agnes će te
dopratiti u jednu posebnu prostoriju. Ne zaboravi
ponijeti bičeve. Sad kad smo to utanačili, mogli bismo
početi s vježbanjem usađivanja derišta u tvoju utrobu.
Sagni se i osloni se rukama na drveni okvir od
kreveta.”
Zbunjena onim što je čula, za trenutak je samo
buljila u njega.
On je ne gubeći vrijeme sam namjestio u željeni
položaj.
*
Sve je ponovio i u rano jutro. Po obavljenom poslu ju
je napustio i ostavio da probavlja ono što joj je rekao
predhodne večeri.
U jednom trenutku slabosti mu je poželjela priznati
koliko ga je voljela, a opet u drugom je imala napadaje
bijesa.
Smirilo je njegovo dopuštenje i poziv da vježba s
njim. S nestrpljenjem je očekivala trenutak kad će je
Agnes odvesti k njemu.
Vrijeme do poslijepodneva joj se vuklo brzinom
puža. Kad je u Agnesinoj pratnji ušla u veoma hladnu
dugu kamenu prostoriju ugledala je Gordona kako se
zagrijava istežući polunago tijelo.
Zatvorila je vrata i odbacila ogrtač. Uz zid je odložila
256
bičeve i sama započela sa zagrijavanjem.
Gordon je od pogleda na njezine duge noge
utegnute u proklete čarape trenutačno imao
problem. Đavolica je to primjetila. Nacerila mu se i
spretno je unatrag presavila gornji dio tijela.
Trenutak poslije se spretno prebacila dočekujući se
na noge. Uspravila se i istežući ruke i noge izvodila je
plesne pokrete koji su ga svojom elegancijom ostavili
bez daha. Dublji uzdah mu je presjekao pogled
visoko podignute lijeve noge. Da je još malo
pomaknula poljubila bi vlastito koljeno. Košulja joj se
zadigla i time mu oslobodila pristup gledanju spoja
nogu. Zamislio je kako je baš u toj pozi pritišće uz
svoje tijelo i snžno vrši prodor u skriveni procjep
usred zlatnoga gnjezda. Neka je đavo nosi, zamalo je
svršio.
U dva skoka je dohvatio i podigao tako da mu je
njezino međunožje bilo u razini nosa.
“Raširi noge najviše što možeš,” ispalio je naredbu.
Glas mu je i samome podrhtavao. Isto mu se
događalo i s tijelom.
Ni u snu nije mogla sanjati da bi ga njezino
vježbanje moglo dovesti do ludila koje mu je isijavalo
iz pomahnitaloga pogleda. Vrištalo je iz njegova
drhtavoga tijela. Bilo je zarazno, pa je i nju zamalo
pomelo.
Poslušala ga je i raširila noge tako da ih je oko
koljena obuhvatila rukama.
Njegov gordi nos je poškakljao miris žene. Pogled
je fiksirao u šav na prokletim čarapama. “Nema
proreza!” dreknuo je i zubima zagrizao trgajući ih.
Čuo je njezin vrisak, ali ga je prečuo. Uzrok je bio u
257
gledanju sjajnih kovrčica. Preko oka je zapazio njezin
odbačeni ogrtač. Hitro se premjestio i držeći je
spretno se izvalio na njega. Nju je posjeo na sebe.
Zaboravio je prokleti kilt. Podižući je natjerao je da
klekne. U nekoliko poteza se oslobodio kilta i ponovo
je povukao na sebe. Od osjećaja njezine baršunaste
kože i vlažnih stidnih dlaka je zatvorio oči.
Nije očekivala da će zubima utirati put do njezine
gole kože. Nije strgao samo čarape već joj je ugrizom
isčupao i podosta dlačica. To je bilo previše pa nije
uspjela suspregnuti vrisak. Ludi Škot je bio potpuno
izvan kontrole. Usta su mu bila čvrsto stisnuta. Od
dahtanja su mu se širile nosnice podsjećajući je na
konjske nozdrve. Zamalo se nasmijala. Možda i bi da je
nije podigao i naredio joj, “Uzmi ga u sebe! Odmah!”
Zahvaljujući obostranom ludilu taj dan su odradili
krevetne vježbe.
Na povratku joj je naredio da ne zašiva prorez kojega
joj je milostivo napravio.
*
Idućih dana su ponekad uspijevali odraditi i pokoju
vježbu s bičevima ili njezinim kratkim mačem. Zapravo
se sve odvijalo ovako: jedan dan je on njoj
demonstrirao vježbe koje su rezervirane za tvrdu mu
batinu. Ponekad i još tvrđe mu zube, a i okretni jezik.
Drugi put joj je milostivo dopuštao da i ona kuša
ponešto od njegova impresivnoga tijela. Jednom joj je
čak dokazao da je bila u pravu. Muška voda je doista
bila prihvatljiva kao hrana. Naravno, umirućima od
gladi. No taj podatak je zadržala za sebe. Bahat kakav
je bio, ispravno bi shvatio da joj to baš i nije
najukusniji obrok. Usrećila ga je suzdržavajući se od
258
pljuvanja. Čak mu se i dražesno nasmiješila i u zao
čas oblizala usne. To je držao toliko erotičnim da taj
dan nisu vježbali niti s bičevima, a niti s njezinim
mačem, već onim koji mu je oduvijek bio najdraži dio
njegove anatomije.
*
Za razliku od Elizabeth, Gordonu nije promaknulo
djedovo zadovoljstvo. Značajnim pogledima bi ga
počastio svaki put kad bi se od nje vraćao u dvoranu.
Elizabeth je tih dana i tjedana bila toliko sretna da
je samu sebe uvjerila kako je pred njima divan život.
Ali jednog nesretnog jutra su joj nade potonule kao
da ih je bacila u najdublji dio jezera. Užasnuto je
gledala u još jedan dokaz da je možda doista jalova.
Presavila se i jecajući se zavukla pod pokrivače koji
su još uvijek mirisali na strastveno vođenje onoga
što je u mislima nazivala ljubavlju.
Brinući svoje brige, Elizabethi je promaknula
njegova. Te noći nije došao provjeriti kako je.
Oboružan mijehom punim piva i jednom svijećom
zaputio se u prostoriju u kojoj su vježbali. Nesretno
je prišao slamarici koju je donio da joj bude udobnije
kad se zaboravi i podvuče joj krhko tijelo ispod
svojega. Od prisjećanja kakvo je gipko tijelo imala,
očajno je zatvorio oči.
Sjeo je i otpio veću količinu piva. Naslonio je leđa
uz zid i objesio glavu naslanjajući bradu uz vrat.
Noćas nije imao snage gledati joj uplakano lice. Do
sada je izbjegavao pogledati istini u oči. U poslijednje
vrijeme se zbog obilja sreće uljuljao vjerujući da je
među njima konačno sve bilo kako treba biti. On je
svoje srce i dalje držao okovano u vlastitim grudima.
259
Sreću su mu kvarili samo povremeni bljeskovi čežnje
da mu kao prava supruga konačno prizna da ga voli.
No ona se ponašala kao da joj to nije niti na kraj
pameti. Bol u srcu mu je izazivala i vlastita nemoć da
joj pomogne. Nije znao što bi joj rekao. U njegovu
riječniku nije bilo prikladnih riječi kojima bi mogao
utješiti suprugu koja je najvjerojatnije uvjerena u svoju
jalovost. Znao je da ima muškaraca koji nisu
sposobni...
Užasnuto je otvorio oči i žestoko odmahnuo glavom.
Ne, ne, on nije manje muškarac od djeda mu, oca ili
mlađega brata! Odbijao je prihvatiti takvu sramotnu
istinu. Krivnja je bila njezina!
Poslije još malo piva, uzrujani mozak mu se polako
umirio.
S povratkom nečega što bi se moglo nazvati zdravim
razumom, prisjetio se one nesretne noći kad ju je
onako divljački uzeo.
“Ja sam prokleti silovatelj,” procijedio je. Zbog
osjećaja gnušanja se zamalo ispovraćao.
Odbacio je mijeh i ustao. Prisiljavajući noge da se
pokrenu odbauljao je i uskoro se zaustavio u podnožju
kreveta.
Osluškivao je njezino disanje.
Spuznuo je i leđima se naslonio uz podnožje. U
mislima se kleo da je više neće dotaknuti. Ne zauvijek.
Možda nekoliko mjeseci dok joj se tijelo zaliječi i
potpuno ozdravi.
S tom odlukom je konačno zaspao.
Buđenje mu je vratilo osjećaj krivnje i kajanja. Stajao
je i nekoliko trenutala slušao kako se Elizabeth prevrće
po ležaju. Kad se umirila, nečujno je napustio
260
spavaonicu.
*
Gordon se predveče vratio iz obilaska sjevernih
granica. Agnes mu je rekla da se gospa nije osjećala
dobro. Bojeći se da je ozbiljno bolesna pohitao je u
spavaonicu.
Odahnuo je kad ju je zatekao kako sjedi i veze.
Podigla je pogled, a njemu je srce spalo u pete.
Pogled joj je bio izgubljen, a oči bez imalo sjaja. Bile
su obrubljene tamnim sjenama. Nije znao kako mu je
promaknulo da su joj obrazi nekako mršaviji. Danas
su mu izgledali i upali.
Oprezno joj je prišao i upitao ju, “Kako si?”
“Malo sam umorna. Agnes kaže da bi nas mogle
zavijati veće količine snijeg. Ovih dana nisam izlazila
vani, pa nisam vidjela koliko ga je napadalo.”
“Mnogo. Veoma je hladno i voda je već neko
vrijeme mrzla. Rani snijeg je malo kasnio, no sad se
iskazao. Zabrinjava li te što ti je ovo prva od mnogih
surovih zima u ovome kraju?”
“Ne. Bojim se da sam navikla odlaziti kod Moreen i
Ruth. Čula sam Derecka kako govori da je Ruth
zabranio izlazak iz kuće. Ne smije odlaziti ni do
majke. Znaš i sam da su im kuće veoma blizu. Iako su
staze očišćene, kažu da su veoma klizave od mraza.
Možda bih uz veliki oprez ipak mogla odlaziti do
Moreen? Što misliš?”
Teško mu je bilo gledati nadu u njezinim očima.
Znao je da joj neće moći ispuniti želju. No za sad je
imala dovoljno briga i razočaranja zbog čega joj je
dao diplomatski odgovor. “Vidjet ćemo kakve će
nam probleme uzrokovati novi snijeg. Za sad još
261
uvijek nema potrebe za prevelikim oprezom. Kad se za
nekoliko dana ponovno budeš osjećala bolje uz
pratnju stražara, ili moju, ponovno ćeš posjetiti
Moreen i malenoga. Priznajem da i meni nedostaju.
Ovdje je hladno. Nažalost prilikom gradnje utvrde nije
se vodilo računa o udobnosti. Pokrij se i ovim
krznom,” govorio je rukom posežući za krznom.
Elizabeth je ispružila ruku u želji da ga spriječi.
Prekasno.
Podižući krzno povukao je ono što je skrivala od
njega. On je skamenjeno gledao malenu kapicu i
papučicu. Takve je viđao na bratovu sinu u prvim
danima poslije rođenja. Ispustio je krzno i izjurio vani.
Noge su mu odrvenjele negdje na polovini prolaza.
Naslonio se na zid i stisnuo šake. Tijelo mu je preplavio
led, a čeljust mu je zaškripala. Sjetio se da ju je
nedavno zatekao kako u Agnesinu društvu plete.
Smatrajući to ženskim poslom nije obraćao pozornost.
Sad je otkrio o čemu se radilo. Nije mogao ne upitati
se za čije novorođenče ih je plela? Bio je siguran da ih
nije plela za njihovo.
Usprkos namjere da se drži podalje od nje, Gordon je
pokleknuo iste noći kad je zaključio da više nije
indisponirana.
Ponovno su proživjeli jedan divan tjedan.
Jednog poslijepodneva je u spavaonici pronašla
medvjeđe krzno, ali i nekoliko zečjih. Hitro ih je
rasporedila oko ležaja. Medvjeđe je prostrla ispred
klupice gdje je voljela sjediti i plesti. Tih dana je
ponovno nastavila plesti. Dovršila je i drugu papučicu.
Sreću joj je kvario strah od novoga razočarenja i
potreba da te male dragocijenosti skriva od njegova
262
pogleda. Nije joj prigovarao, ali je nije ni tješio. Da
nije bilo Agnes, usprkos zadovoljstva zbog vođenja
ljubavi, osjećala bi se usamljeno i odbačeno.
Preko dana se ponašao kao da nije postojala. Kako
su prolazili dani posumnjala je u svoj zdrav razum.
Naime, željela je da je bar ponekad kritizira.
Svakodnevno ignoriranje ju je boljelo.
Lijek joj je obilato pružao noću. U ložnici je bio
strastven, zaigran i nezasitan.
Danas je bio odsutan. Predveče se pobrinula da se
u spavaonicu donese bačva. Na ognjištu su kuhinjske
pomoćnice grijale nekoliko kotlova vode. Vratili su se
kad su se ostali povukli na spavanje.
Elizabeth je čekala i kad je čula buku sišla je i s
ulaznih vrata je vidjela kako preskače po dvije
stepenice. Iznenadio je kad je zagrlio i poveo prema
stepenicama. Ona je doviknula stražarima da donesu
vodu.
Gordon joj se nacerio. “Biti ćeš ti sasvim
prihvatljiva supruga.” Iako je podbadao njoj je to
zvučalo kao pohvala.
Dok mu je izuvala čizme, momci su donijeli vodu i
ulili je u bačvu. Za njima su ušle dvije djevojke i
nedaleko bačve ostavile kabliće s hladnom vodom.
Elizabeth je odložila čizme i dohvatila vrećicu iz
koje je izvadila sasušeno bilje. On se razodjenuo i
prišao do nje. Sagnuo je glavu i pomirisao sadržaj
vrećice. “Lijep miris. Otkuda ti?”
“Od Agnes. S druge strane padine živi jedna
udovica koja voli sakupljati i miješati bilje. Umije
spravljati i razne lijekovite tonike.”
“Edna je jedna od naših travarica. Je li se Agnes
263
sjetila zatražiti od nje da ti smiješa nešto što bi ti
pomoglo da ponovno ojačaš? Ženo, žalosno si mršava.
Kad na ljeto skineš ovu debelu odjeću bit ću optužen
da te izgladnjavam.”
“Prije da mi noću ne daješ nimalo mira. Budeš li
malo mirovao mogla bih ti pomoći kod kupanja.
Provjeri vodu i reci mi koliko je moram rashladiti.”
Uronio je kažirst i poskočio. “Izgledam li ti kao
kokoš?”
“Prije kao pijetao,” odgovorila mu je podižući kablić.
On je odmahnuo glavom i uzeo ga. Ispraznio ga je, a
onda i drugi. Rukom je promiješao vodu i gunđajući se
spretno smjestio u, za njega tijesnu, bačvu. Uspio je
kleknuti tako da mu je tijelo bilo uronjeno do ispod
pazuha. Ramena su mu ionako bila preširoka.
Elizabeth je uzela krpu i natrljala je mirisnim
tonikom. Odložila je na rub bačve. Skupljenim
dlanovima je zhvaćala vodu i izlijevala mu je po glavi i
ramenima. Kad mu je smočila kosu s užitkom je
zaronila prstima i počela s masažom. On je zadovoljno
zagunđao i bolje se naslonio. Zabacio je glavu i
zatvorio oči.
Kad se nauživala igranjem s njegovom kosom
dohvatila je krpu i s njom mu utrljavala fini miris koji
joj je mirisao kao borovi u proljeće. Krpom mu je
istrljala i lice, a onda mu je počela prati grudi i ramena.
Širina bačve ju je ometala u želji da mu dodiruje
cijelo tijelo. Rukave je zavrnula do iznad laktova, no to
nije bilo dovoljno. Zanemarila ih je i nastavila uživati u
podrhtavanju tijela koje je obožavala do ludila.
Od masiranja kose se osjećao blaženo i opušteno. No
kad joj je ruka zalutala niz njegove grudi tijelo mu se
264
napelo i zadrhtalo. Obuzela ga je snažna žudnja.
Iščekujući trenutak kad će mu željni ud obuhvatiti
rukom bio je na pola puta do oslobađanja.
Stisak je doživio kao udar munje. Otvorio je sva
osjetila i dopustio joj da ga vodi prema... A onda mu
je liznula bradavicu. Lizanje je slijedio ugriz, a zatim
je usne pritisnula na njegove. Obuhvatio joj je lice i
žestoko joj uzvratio. Uskladili su prodore jezika i
njezino povlačenje do bola mu osjetljivoga uda.
Lijevom rukom mu je grlila vrat. Pod dlanom je
osjetila vibracije što su mu nadirale iz grudi. Naglo je
odmaknuo glavu i zabacivši je glasno je zašištao.
Trešnja tijela je uzrokovala novo izbacivanje vode.
Kad se polako opustio ona je odmaknula ruku s još
uvijek tvrdoga uda. Gledali su se u oči. Ona se
nacerila, a on joj je uzvratio. “Mislim da ćeš mi
morati pomoći napustiti ovu prokletu bačvu.”
“Poglavaru, onemoćao si poput kakvog starca,”
podbadala ga je.
Kako joj je lice bilo veoma blizu njegovu, gricnuo
joj je vrh nosa.
“Hej! Divljače, diži se. Nisam ti ja večera,” gunđala
je povlačeći ga.
Gordon se cijelo vrijeme cerio.
Cerio se i kad ga je obrisala i povukla prema ležaju
gdje mu se nalazila odjeća. No njemu nije bilo na
pameti odijevanje. Spretno ju je razodjenuo.
Ona je nezadovoljno odmahivala glavom. “Jelo će
ti se smrznuti.”
Ne samo da mu se ohladilo jelo, već je zaspao
gladan.
Nalaktila se i promatrala mu usnulo opušteno lice.
265
Ovakav joj je izgledao manje zastrašujuće. Na njezinu
žalost, voljela ga je. Ovaj tren ga je i obožavala.
Prstom je pratila liniju njegovih gustih crnih obrva.
Drsko su naglašavale donji rub nadsvođenog čela.
Njime su mu bile natkrivene očne duplje. Asocirale su
je na dvije minijaturne spilje s dva svijetlosiva dragulja.
Dijelio ih je arogantni, pravi, muški nos.
Prstom je kliznula niz njegov hrbat i zaustavila ih na
već vidljivim čekinjama iznad gornje usne. Ovako
opuštene su mu bile malo mekanije, no svejedno
čvrste. Pogladila je gornju koja je bila nešto uža od
donje. S punijom donjom je pružala veoma zamaman
prizor. Nije odoljela pa je svojim usnama lagano klizila
po njima. Otvorio ih je i dahnuo. Malo se promeškoljio
i ponovno umirio.
Ona je pogledala ostatak od svijeće. Pretpostavila je
da će se uskoro ugasiti. Spustila je glavu uz njegov vrat
i zatvorila oči. Ovako ga je mogla voljeti i ne brinuti se
da će njezina tajna biti otkrivena. Nježno mu je
pogladila fine malje oko bradavice i udahnula njegov
muški miris. O da. Voljela ga je.

266
 21.

Surova zima je bila na izmaku, no i dalje je njihovu

zemlju držala u čvrstom ledenom zagrljaju. Noću je i
Gordon držao nju, a danju je i dalje ignorirao. Bilo bi
za očekivati da se Elizabeth počela navikavati na
takvo njegovo ponašanje. Istina je bila da je bol koja
ju je opsjedala danju bila dublja i teža. U poslijednje
vrijeme se ponadala da bi se sve to moglo
promijeniti.
Proljetni blagdani su bili pred vratima, a oni se još
nisu vratili iz lova. Danima je pomagala djevojkama i
ženama u uređivanju dvorane. Sve je bilo spremno
za proslavu. I Elizabeth je bila spremna u srce pustiti
nadu. Rukama je potapšala mršavi trbuh.
Tajanstveni osmijeh joj je obasjao oči i omekšao
mršave obraze.
“Gotovo tri tjedna. Hvala ti Bože,” tiho je
izgovorila.
Uzela je vuneni ogrtač i dobro se umotala. Od
njegova odlaska je najčešće s Agnes boravila u
prostorima kuhinje. Tamo im je bilo toplo, iako ne
baš i ugodno. Počeli su joj smetati mirisi hrane, a i
dim kad bi vjetar promijenio smjer. Široki dimnjak i
otvoreno ognjište su imali mnogo mana. Jedna od
njih je bila često vraćanje dima natrag u kuhinju.
Do jutros je svoju tajnu uspjela skrivati i od Agnes.
Bar je tako mislila. Želudac joj se podigao kad je
267
namirisala ovčji loj koji se otapao u velikom kotlu.
Instinktivno je rukom pokrila usta. Oči su joj zasuzile, a
onda se raširile. Uzrok je bio Agnesin presretan izraz
na rumenom joj licu. Zagrlila je i tiho joj šapnula,
“Naložit ćemo vatru u dvorani. Tamo će vam biti bolje.
Bez ovih mirisa će vas manje mučiti mučnina.”
Elizabeth joj se smeteno nasmiješila. “Čuvaj moju
tajnu. Strah me da se ne varam,” plašljivo je zamolila.
Agnes je još jednom zagrlila i otpratila je do
spavaonice. Ostavila je i vratila se u veliku dvoranu.
Elizabeth se umotala u još krzna i iz košare izvadila
malenu odjećicu i papučice. Sve je to sama isplela. Oči
su joj se ispunile suzama, no to nisu bile suze bola.
Trepnula je i pogledala prema škrinji. U njoj je
skrivala umotane tunike. Sive za stare lordove, a
modru za njega. Poklonit će im ih poslije večere. Samo
da se lovci konačno vrate.
*
Gordon je odlazak u lov iskombinirao s provjerom
dijela granice. Zbog upada lovaca s Dunnova lena su se
zadržali više nego što su planirali. Bojao se da će
zakasniti. Proslava je trebala započeti s ranim jutrom,
a meso divljači je trebalo biti glavno jelo. Svima je već
bilo dosta svježe ovčetine i sušenoga mesa.
Zabrinjavala ga je i supruga. Nije znao pretjeruje li
sumnjajući da je svakim danom bila sve mršavija. Ako
je bio u pravu, prije ljeta će ispariti kao rosa na suncu.
Uz brigu za njezino zdravlje zabrinjavalo ga je što i
dalje nije bio u stanju držati ruke podalje od nje. Tješio
se da je i ona imala isti problem. Još uvijek mu je
uzvraćala jednakom žestinom i željom.
Nedostajala mu je. Tu sramotnu istinu je priznavao
268
samo sebi. Ubio bi se da je ako bi netko drugi
saznao. Zbog toga je bio prisiljen danju se ponašati
kao da ona nije postojala. Noću je bilo drukčije. I
tako će biti i noćas.
Nacerio se kad se sjetio kakvo joj je iznenađenje
pripremio. Njegova ženica bi mogla svisnuti od
sreće.
To joj se zamao i dogodilo. Poslije večernjega
objeda, Elizabeth je Gordonovu djedu i Gotffredu
dala poklone. Gordonu je njegov željela dati kad
dođe u spavaonicu.
U Agnesinoj pratnji se popela na gornji kat i
zaželjevši joj laku noć pošla je u svoju spavaonicu.
Zatekla ju je osvijetljenu s dvije uljanice.
Prišla je do ležaja i zapanjeno zastala. Pored paketa
umotanog u tartan nalazio se predivan ogrtač. Siva
tkanina je na dodir bila veoma mekana. Široki rub
mu je bio obrubljen sivo-bijelim krznom od zečeva.
Istim takvim krznom je bila obrubljena i kapuljača.
Podigla ga je i pomirisala dobro joj poznati miris.
Ovako je mirisala odjeća što ju je pronašla u majčinoj
škrinji.
Uzela je ogrtač i potražila Agnes. Od nje je saznala
da je doista pripadao njezinoj majci. Njezin otac ga je
gospi Aislin poklonio kad je boravila kod njih. Gordon
je zatražio od Agnes da ga uredi i s ostatkom odjeće
ga odloži u njihovu spavaonicu. To joj je bio poklon
od njega.
Kad je prestala plakati razodjenula se i umotala
samo u majčin ogrtač. Legla je na ležaj i blaženo se
sklupčala ispod ogrtača. Obuzeli su je osjećaji
spokoja. Desnom rukom je gladila trbuh i nježno
269
zamišljala kako joj je Gordon dao više nego što će ona
njemu ikada moći uzvratiti. S tim mislima je zaspala.
Gordon je s vrata ugledao Elizabeth sklupčanu ispod
majčina ogrtača. Tiho se razodjenuo i legao pored nje.
Krupnom rukom je pogladio fino krzno što joj je
uokvirivalo usnulo lice. Ovako ušuškana manje mu je
izgledala mršavo. Možda od plakanja tek malo
musavo.
Poželio ju je istog trenutka kad joj je prstom
pomilovao pune usne.
Nije se mogao suzdržati. U poljubac je unio previše
žestine. No nije se pobunila već mu je, razbudivši se,
vatreno uzvratila.
Kad su malo predahnuli šapnuo joj je, “Noćas ću te ja
grijati. Majčin ogrtač upotrijebi ujutro.”
Negdje usred noći je u polusnu čuo kako stenje i
meškolji se. Iscrpljen napornim povratkom kući i
vođenjem ljubavi nije se uspijevao do kraja razbuditi.
Pomaknuo se da je može zagrliti.
Skočio je kao oparen.
Bedro i bok su mu bili mokri.
Iskočio je s ležaja i drhtavim rukama uzeo kresivo.
Upalio je svjetiljku i pomaknuo pokrivač. Svjetiljka mu
je od pogleda na krv zamalo pala na ležaj.
Odložio je i pojurio vani. Znajući da se dvojica
stražara nalaze u prolazu iznad stepenica užasnuto je
dreknuo, “Dovedite Agnes, Moreen i Annu!”
Vratio se i očajno pogledao njezine krvave prepone i
bedra. Rukama je zgrabio kosu i tiho stenjao. U
očajanju i panici nije znao što bi morao poduzeti da
zaustavi krvarenje.
Skamenjeno je stajao i kad je ušla Agnes. Potresao
270
ga je njezin očajni jauk. “Gospo, majko mila! Je li
živa?”
On je kao u transu promatrao kako joj Agnes briše
krv i podmeće joj suhe krpe. Elizabethino nago tijelo
je bilo mlitavo. Nije bio svjestan da su u spavaonicu
ušle Moreen i primalja Anna. Nije znao tko mu je u
ruke gurnuo tkaninu kojom je po navici omotao
bokove. Nije znao ni tko ga je izgurao vani. U prolazu
se naslonio na zid i skamenjeno čekao presudu.
Pored njega su trčale žene, stražari i snaha. Nosili
su i odnosili vodu i krpe. U jednom trenutku je
Moreen istrčala lica oblivena suzama. Za njom je
izašla Anna i zastala ispred njega.
“Uradili smo sve što smo znali. Sad je sve u Božjim
rukama. Žao mi je poglavaru. Agnes misli da je bila
trudna. Žao mi je.” Poslijednje riječi užasne presude
su se izgubile negdje u glibu sadržaja njegove glave.
*
Nije osjećao hladnoću. Nije čuo bratovo dozivanje.
Nije osjećao konjsko pomicanje. Nije zapazio niti s
kolikim naporom se konj probijao kroz duboki snijeg.
Izvana je bio živ, a iznutra mrtav.
Donovan je pri slaboj mjesečini ugledao konjanika.
Po načinu na koji se njihalo jahačevo tijelo
pretpostavio je da je u pitanju bio ranjenik.
Promijenio je pravac i oprezno usmjerio konja prema
jahaču. Podignutom rukom je zaustavio svoje lovce.
Približio se dovoljno da razazna o kome se radilo.
Potjerao je konja i zaustavio ga uz Gordonova.
Uhvatio je Darknesovu grivu i zaustavio ga.
Gordon je na sebi imao samo kilt kojim su mu bili
omotani bokovi. Glava i ramena su mu bili ovješeni.
271
Dah mu se zamrzavao ispred lica.
Donovana je obuzeo strah. Rukama ga je zgrabio za
ledena ramena i lagano ga protresao. “Gordone, za
ime Božje, što radiš? Što se dogodilo? Proklestvo,
polugol si i na putu da se do smrti smrzneš.”
Uzalud ga je drmao. Gordonovo tijelo se ljuljalo, a
glava mu je i dalje bila spuštena. Donovan je s ramena
strgnuo svoj ogrtač i ogrnuo Gordona. On je napokon
podigao glavu i prepuklim glasom mu rekao, “Usmrtio
sam je. Iskrvarila je. Slomio sam je, a obećao sam da to
neću uraditi. Rekao sam da ću je samo uzeti. Poludio
sam kad sam vas zatekao u konjušnici. Nešto sam
pokvario, rastrgao. Nešto od čega se nije mogla
oporaviti. Nešto zbog čega se dijete otrgnulo. Sad je
sve gotovo. Pusti me,” dreknuo je odbacujući njegov
ogrtač.
Donovan je skamenjeno slušao. Srce mu se pod
težinom boli razmrvilo u tisuću komadića. Glasno je
jauknuo i onda ga ponovno zgrabio za gola ramena.
“Ne! Nije istina! Gordone, proklestvo nije istina!
Vraćaš se natrag! Možda će preživjeti! Mora! Čuješ li
me?” vikao je drmajući ga. Tako je mogao drmati i
stijenu. Ponovno ga je ogrnuo i okrenuo mu konja.
Garwinov konj se teško probijao prateći trag konja
na kojemu mu je odjahao brat. Još uvijek se tresao od
straha. Moreen se sa sinom ponovno vratila u utvrdu.
Od užasne vijesti mu se okretao želudac. Strah za
brata ga je tjerao naprijed.
U zoru je ugledao povorku jahača. Odahnuo je kad je
vidio da mu se brat vraća u pratnji Donovana i
njegovih lovaca.
“Brate, živa je! Doziva te!” urlao je nadjačavajući
272
zavijanje ledenog vjetra.
Gordon se trgnuo. Podigao je glavu i praznim
pogledom pogledao u bratovu pravcu. Kad mu je
istina doprla u glavu još se malo uspravio i ispustio
jauk. Jedan dio njega je očajno želio vjerovati, no ne i
onaj drugi koji se još uvijek raspadao pod težinom
krivnje.
“Čuo si brata. Živa je. Treba te,” Donovan je rekao
nadajući se da mu prijatelj nije zamijetio
podrhtavanje glasa i pojavljivanje napukle nade. Ni
koliko mu je bilo potrebno snage za potiskivanje
vlastitoga straha i boli. Kod kuće mu je ostala trudna,
i zbog toga presretna, supruga. Bog mu je bio
svjedok koliko je truda ulagao da pred njom ostavlja
privid zaljubljena muškarca. Samo je on znao da mu
je danju i noću misli, srce i dušu ispunjavao lik one
koja mu je ne znajući ukrala sve. Njemu je ostala bol
i laž u kojoj će morati živjeti ostatak života. Sad je bio
svjestan da je bio spreman trpjeti i veće boli samo da
preživi ona koja je pripadala njegovu najboljemu
prijatelju. Njih dvojica su svaki na svoj način bili
sposobni preživjeti sve, no pitao se; jesu li i njezinu
smrt?
Garwin ih je odveo u svoju kuću. Pomogao je bratu
odjenuti svoju suhu odjeću i čizme. Krpom mu je
malo posušio kosu. Donovan ga je natjerao da popije
malo žestice koja mu je pomogla da se do kraja
osvijesti.
Očajno je gledao jednoga pa drugoga. “Govoriš li
mi istinu? Zove li me?”
“Istina je. Dereck mi je rekao da te doziva. Moreen
je pored nje na ležaj polegla našega sina. Molim te
273
brate, pođimo. Čeka te. Neće se smiriti dok god te ne
vidi. Shvaćaš li što ti govorim?” upitao je kad je vidio
kako mu brat očajno zatvara oči i rukama pokriva lice.
Donavan ga je zgrabio za ramena i izgurao ga vani.
Gordon je poslušno hodao i dopustio im da ga
odvedu u spavaonicu.
Agnes mu je prišla i tiho mu rekla, “Živa je. Doziva
vas.”
On je s pogledom prikovanim na nećakovu crnokosu
glavicu polako prilazio ležaju. Na njemu mu se supruga
izgubila ispod krzna kojima su je zašuškale žene.
Nesvjestan da su ga ostavili samoga kroz uzdrhtale
usne je protisnuo njezino ime, “Elizabeth.”
Ona se trgnula i polako otvorila oči. Nije ga odmah
ugledala, pa je pomislila da je sanjala. “Gordone, ne
ostavljaj... me.”
On joj je jecajući prišao i sagnuo se. Lice joj je
obasipao poljubcima. Elizabeth je u nemogućnosti
podizanja ruku, koje je željela oviti oko njegova vrata,
glasno zastenjala.
Uplašio se da ju je ponovno povrijedio. Panično je
pogledao i upitao, “Jesam li te povrijedio? Gdje te
boli? Odmah ću pozvati Annu.”
“Ne. Ne boli me. Hladno mi je. Ugrij me.”
Na brzinu je izuo čizme i legao pored nje. Rukom je
zagrlio ne samo nju već i malenoga. Pogledao ga je i
pozavidio mu na spokojnom spavanju. Od danas on
nikada više neće spokojno spavati. Priljubio je lice uz
njezino i osjetio kako joj se tijelo opušta.
Dugo je ležao ne usuđujući se pomaknuti. Lijeva ruka
i noga su mu utrnuli, no i dalje je grlio desnom rukom.
Bojao se da će umrijeti ako je napusti.
274
 22.

Elizabeth je uzalud sve oko sebe uvjeravala da je

ozdravila. Gordon je i dalje odbijao dopuštati joj
napuštanje spavaonice. Stalno joj je ponavljao da bi
morala biti sretna što je živa. Uz to joj je tek prije
tjedan dana dopustio napuštanje ležaja. Već se
pobojala da će u njemu ostati zauvijek. Čak je i snijeg
bio uračunat u prilog njegovu tiranskom ponašanju.
Proljeće je odavno trebalo zazelenjeti padine uz
jezero, no snijeg je još uvijek tvrdoglavo svojom
bjelinom usrećivao djecu. Odraslima ga je bilo na vrh
glave.
Utjehu je pronalazila u tome što je rijetko ostajala
sama. Uz Agnes su danju uz nju bile još neke žene
koje su se izmjenjivale zabavljajući je. Noću je s njom
spavala Agnes. Isprva joj je to odgovaralo, no od kad
se oporavila Gordon ni jedne noći nije došao u njihov
ležaj. Zapravo je u spavaonicu povremeno ulazio
samo danju. Osim brižnih pogleda nije odavao želju
da joj se ponovno približi kao muškarac poželjnoj
ženi. Agnes joj je na njezinu molbu dodavala zrcalo.
Gledajući svoj odraz nije primjećivala neku očiglednu
razliku. Nije poružnjela, a ni ostarjela. S vraćanjem
snage joj je nedostajala bliskost na kakvu je bila
navikla noću. Nije joj nedostajalo njegovo dnevno
ponašanje. No poslijednjih dana joj se učinilo da se
sve izokrenulo. Više je nije ignorirao danju, nego
275
noću.
Samo je Agnes znala da je on noći provodio u maloj
komorici. Iz nje je noću povremeno prilazio ležaju i
osluškivao Elizabethino disanje. U svakom trenutku je
bio spreman oglasiti uzbunu. Nije bio spreman priznati
da je strah za njezin život krivac što joj nije dopuštao
izlaziti vani. Uz to je svima zabranio da joj govore o
Ruthinoj trudnoći koja se primicala kraju. Brat i snaha
su morali skrivati i Moreeninu drugu trudnoću. To je
njegovoj snahi prestavljalo preveliki problem.
Gordon je od one nesretne noći postao blizak sa
snahom. Od nje je tražio savjete kako bi i sam mogao
pomagati supruzi. Bio je svjestan snahine osjetljivosti
zbog koje se nije slagala s njegovim zahtjevom da svi
šute o njezinoj drugoj trudnoći. Osjetljiva kakva je bila,
užasavala se od sudjelovanja u obmanjivanju njegove
supruge. Strepila je od dana kad će Elizabeth na kraju
ipak saznati istinu.
To se dogodilo istog dana kad je Gordon donio
odluku da će joj, sad kad se otopio snijeg, dopustiti
kratku šetnju izvan utvrde. Bez njegova znanja je
najprije poželjela posjetiti Moreen i malenoga. Dvojica
stražara i Agnes su je otpratili.
Gordon je u tom trenutku s Kieranom provjeravao
stanje mosta. Jednom je pod pritiskom nabujale vode
popustilo kamenje i most se zamalo urušio. Nakon
toga je bio popravljen i još bolje učvršćen. Zadovoljan
viđenim, pozdravio se s Kieranom i pošao natrag.
Iz daljine je vidio kako mu supruga prilazi do bratove
kuće. Sjetivši se snahine trudnoće potrčao je.
No bilo je prekasno.
Elizabeth je ušla iznenađujući Moreen koja se u
276
vlastitoj kući raskomodila. Kućne poslove je obavljala
bez da se umotavala u debeli ogrtač kao kad je
dolazila do Elizabeth.
Kad se Moreen okrenula Elizabeth se zabuljila u
njezin nabrekli trbuh. Prostoriju je proparao njezin
vrisak. Izjurila je vani i pala poskliznuvši se na vlažnoj
nizbrdici. Zakotrljala se i onda se našla stisnuta uz
krzneni prsluk. Kako je ranije pozdravila Derecka,
uzalud se ponadala da ju je on uhvatio. No, miris joj
je bio predobro poznat.
Ušuškana u suprugovom naručju trebala je osjećati
sigurnost i ugodu. Nažalost, svom silinom je pogodila
istina koju je namjerno ignorirala. Zbog pobačaja
možda više nikada neće biti blagoslovljena.
Gorko se rasplakala, a on je slušao njezine tihe
jecaje prigušene krznom njegova prsluka. Snažnije je
zagrlio i nastavio sjediti na mokroj zemlji. I opet je
nije uspio zaštititi. Nije znao što bi osim da je ovako
drži i lagano ljulja.
Kad se isplakala, sjetila se Moreeninog užasnutog
lica. Postidjela se svoje reakcije. Nehotice je
uvrijedila jednu od najdražih joj osoba.
Promeškoljila se izvalačeći se ispod obruča od
njegovih ruku. Pomogao joj je ustati. Obgrlio je oko
ramena, a ona ga je zamolila, “Pomozi mi da se
vratim i izvinim Moreen. Sigurno sam je uplašila i
rastužila.”
Bez riječi ju je poveo. Nije mogao progovoriti.
Razdirale su ga krivnja i bol.
Ostavio je Elizabeth s uplakanom snahom i udaljio
se do zida gdje ju je zadirkivao u nekom davnom
životu.
277
 Elizabeth je Moreen grlila jednom rukom, a drugom
joj je gladila trbuh. Kad su se isplakale, jedna drugoj su
se izvinjavale i objašnjavale vlastito ponašanje. Nije se
čudila zbog Gordonove zabrane. Brinula ju je vlastita
nemoć da potisne ljubomoru. Sjetila se i Ruth. “Je li
Ruth...?” glas joj se slomio.
Moreen je potapšala i nježno joj rekla, “Još malo.
Nije se prestala nadati da ćeš biti uz nju. Razumijeti će
ne budeš li mogla.”
“Biti ću. Kad ćeš ti usrećiti Garwina i malenoga?”
“Krajem ljeta. Voljela bih da ti djetetu budeš krsna
kuma. Možda će otac Thomas dozvoliti čak i ako bude
dječak, a ne curica. Znaš mila, voljela bih kćerkicu.”
“To bi bilo divno. Bebici moraš stalno govoriti da
sam je odmah zavoljela,” rekla je i kleknula ispred nje,
te joj je tapšući trbuh na njega spustila nekoliko
poljubaca. Moreen je to nasmijalo.
Elizabeth je kuću napustila dobro raspoložena.
Gordon joj je prišao i ponudio joj ruku.
Prihvatila je i hrabro ga zamolila, “Bi li me mogao
otpratiti do Ruth?”
Kimnuo je i poveo ju.
*
Nekoliko dana kasnije, usred noći su došli po
Elizabeth i Agnes. Ruthin porođaj je potrajao, te je
maleni rođen tek slijedeće noći nešto prije zore.
Gordon je naoko mirno primio izvještaj o tome.
Zabrinuo ga je Agnesin. Ona mu je rekla da gospa
bebu nije ispuštala iz ruku.
Elizabeth se u utvrdu vratila tek kad su počeli
razgovori o potrebi krštenja. Na to ju je natjerala
Ruthina molba da malenome, uz Gordona, i ona bude
278
krštena kuma. Ganuta i presretna tu vijest je
poželjela osobno prenijeti suprugu.
Stražar joj je rekao da je poglavar u pokrajnoj
prostoriji pored dvorane. Ušla je i bojažljivo ga
pogledala.
Gordon je brzo ustao i prišao joj. Ona ga je
smeteno odmjerila. Kako ga već duže vrijeme nije
pažljivije pogledala zapanjio ju je njegov umoran
izgled. Nekako je bio i mršaviji ili je umislila. Toliko
ga je željela da je od jada zamalo zatvorila oči.
Rukama je čvrsto stiskala krajeve ogrtača.
Skrivajući bol, spustila je pogled i drhtavo dahnula.
“Ruth... želi... da mi...”
On je ispružio drhtave ruke i blago ih položio na
krhka joj ramena. Koraknuo je i zagrlio ju. Desnom
rukom joj je milovao potiljak, a lijevom je grlio oko
tankoga struka. Spustio je bradu na vrh njezine glave
pokrivene maramom. Bol mu je probadala tijelo.
Krivnja mu je izjedala dušu, a glas mu se negdje
zametnuo. Užasavalo ga je podrhtavanje njezina
vitkoga tijela.
Bojeći se da joj je prerano dopustio ove
nepredviđene napore skupio je malo snage i
odmaknuo joj glavu sa svojih grudi. Obuhvatio joj je
bradu i zamolio je, “Pogledaj me.”
Ona ga je poslušala i nježno ga pogledala. Njemu je
poskočilo srce. Ispunila ga je nada u postojanje
ljubavi koju nikako nije zaslužio. Nijednom ranije ga
nije ovako pogledala.
Elizabeth je isto pomislila videći kako je on nju
gledao. Srce joj je ispunila toplina koja se polako
razlijevala zavlačeći se u sve djelove njezina tijela.
279
 Trepnula je i ponovno se rastužila. Iz najdražih joj
očiju je nestalo čarolije što ju je za trenutak očarala.
“Razgovarao sam s Dereckom. Dao sam mu
pristanak. Kako bi bilo da do krstitka ne izlaziš vani?
Ovi napori bi te mogli ponovno prikovati za ležaj,”
rekao joj je.
Ona je poslušno kimnula i izvukla se iz njegova
zagrljaja. Okrenula se i pošla prema vratima. Nije je
zaustavio, a to ju je pogodilo više nego sve do tada.
Poslije nije znala kako se zatekla u spavaonici. Ono
što je znala bilo je da joj se tijelo oporavilo, a
razboljela joj se duša. Istina, bio je brižan. No takvu
pažnju je imala i od Garwina i njihova djeda. Isto tako i
većine stanovnika ovog većeg naselja.
Obamrlo tijelo je sklupčala na ležaj i poslije nekog
vremena je konačno zaspala vapeći za zaboravom.
Agnes ju je pokrila s još nekoliko pokrivača i onda
potražila poglavara. Izvjestila ga je o tome da je
Elizabeth zaspala. On joj je naredio da ostane u
spavaonici i bude joj pri ruci kad se probudi.
Ponovno je bio svjestan da joj je priuštio
razočaranje, no nije znao kako se nositi s ovom
situacijom. Očajno se držao na distanci. Bojao se svoje
impulzivnosti. Još i više uzburkanih osjećaja koji su ga
obuzimali kad bi joj se našao u blizini. Zbog toga je
tvrdoglavo izbjegavao biti nasamu s njom.
U tom čudnom ozračju su svako na svoj način
obavljali poslove koje im je određivao njihov položaj.
Mučeći se u skrivanju patnje udaljili su se više nego
ikada ranije. Dani su im se vukli, a sve toplije vrijeme
im je ostalo neprimjećeno. Njoj je stalno bilo hladno.
Činilo joj se da joj se kosti više nikada neće ugrijati.
280
Malo topline su joj pružala dječica. Svakodnevno je
određeno vrijeme boravila uz maloga Gordona ili
Ruthinu bebu. Nije bila svjesna da je Ruth namjerno
ostavlja samu sa svojim sinčićem. Moreen joj se
znala jadati o tome da joj je nedostajalo vrijeme kad
su se međusobno prepirale oko svega i svačega.
Skrivajući osjećaje, obje su patile zbog gospine tuge.
Noću su se molile da se Bog umilostivi i ponovno joj
na lice vrati zdraviju boju i sjaj u oči.
Ni Gordonovoj pažnji ništa nije promicalo. Nije se
zamarao razmišljanjima što su njegovi ljudi mislili o
tome što više nije odlazio u lov. Derecku ili bratu je
prepuštao i posao nadgledanja granica. On se trudio
baviti svim poslovima koji su mu omogućavali da
bude tu negdje, kako bi u slučaju hitnosti mogao
brzo reagirati.
Noću nije propuštao dolaziti do podnožja ležaja
provjeravati kako spava. Trzao se na najmanji
sumnjivi zvuk. Tek u zoru bi odahnuo i daljnju brigu
prepuštao Agnes.
Od svih je skrivao istinu i o tajnim odlascima u onu
posebnu prostoriju gdje su njih dvoje proveli neke
od najljepših dana. Sa sobom nije nosio mijeh s
pivom. Nosio je njezine bičeve koji su se zanemareni
od nje nalazili u njezinoj škrinji.
I taj dan je, izvodeći vježbe, pred očima vidio
prizore Elizabeth kako izvija ruke i ostatak tijela
spretno vitlajući s oba biča. Osmijeh na lice mu je
izmamilo sjećanje kako ga je veoma lukavo uspjela
samo jednom oplesti bičem preko bedara. On ju je
izazvao. Natjerao ju je da zamisli da se pred njom
nalazio neprijatelj. Bičevima se morala obraniti od
281
njegova napada. Kako joj to nije uspijevalo, zamolila
ga je za pauzu. Nju je iskoristila skidajući tuniku koja
joj je donekle pokrivala engleske čarape. Kad ju je
odbacila, pred očima mu se ukazao prizor njezina
vitkog tijela odjevenog u tanku košuljicu utaknutu u
čarape. One su joj bile tijesno pruljubljene uz fino
oblikovane bokove i duge elegantne noge. Lukavica je
iskoristila njegovo trenutačno slinjenje i zamahnula s
oba biča. Zakašnjelu reakciju je platio tako što je uspio
uhvatiti viticu jednoga biča, a udarac druge nije uspio
izbjeći. Naravno, kaznio ju je strastveno je uzimajući.
Kaljužu u glavi mu je zamijenila požuda i radoznalost.
Pitao se; je li zašila prorez?
Osvijestilo ga je vlastito glasno disanje koje je
odzvanjalo od kamenih zidova prazne prostorije.
Očajno je zajaukao i leđima se oslonio uz hladni
kamen. Spuznuo je i sjeo. Bojao se da ni u ovoj, a ni u
bilo kojoj drugoj prostoriji, nije bilo sreće za proklete.
Potvrdu je dobio kad mu je sredinom dana bio
predan svitak zapečaćen kraljevskim pečatom.
Zadrhtao je od onoga što je pročitao. Kralj ga je
pozivao da s Kieranom što prije dođe u dvorac gdje je
stolovao.
Derecka, djeda i brata je upozorio na maksimalni
oprez. On i Kieran su otputovali, a da njoj nije rekao ni
riječi.
O njihovu odlasku Elizabeth je saznala od Derecka.
To što se nije udostojio pozdraviti se s njom ju je tako
pogodilo da se od tuge ponovno razboljela. Danima je
ležala odbijajući ustati.
Agnes i Moreen su shvatile što je bio uzrok njezine
iznenadne bolesti. Za razliku od Agnes, Moreen je u
282
razgovoru sa suprugom odavala oduška ili bijesu ili
brizi. Bila je bijesna na Gordona, a zabrinuta za
Elizabeth.
Garwin ih je žalio oboje. Bojao se da se njegov
tvrdoglavi brat nije znao nositi s ljubavlju koju nije
priznavao. No, poput njega ni Elizabeth se nije
pokoravala svojim osjećajima. Još ga je više brinuo
kraljev poziv. Nažalost nisu bili rijetki slučajevi kad bi
se važnije ličnosti uz kraljev blagoslov, a ponekad i
naredbu oslobađali braka od jalovih žena i sklapali
novi s drugom ženom. Ne nužno s djevojkom.
Najčešće s udovicom s bar jednim djetetom.
Naravno, bilo je poželjno da je u pitanju muško
dijete.
Nije bio usamljen u takvim razmišljanjima. Djed i
Gotffred su s njim raspravljali o tome.
Elizabethine misli je opsjedala ljubomora.
Nesigurnost i strah od trajnoga gubitka i ono malo
naklonosti što joj je Gordon iskazivao prije one
nesretne noći, su joj pomogli prikupiti snagu za
napuštanje spavaonice. Agnes je dopuštala da je
razmazi. To su radile i kuharice pripremajući joj
krepkija jela. U bržem oporavku su joj pomagali i
Ednini tonici.

283
 23.

Elizabethino nasmiješeno lice je bilo prvo što je

Gordon ugledao kad je ujahao u dvorište. Na trenutak
je zaboravio brige i strahove. Sjahao je i ne skidajući
pogled s njezina, prišao joj je i tiho je upitao, “Kako
si?”
Usrećio ju je iskazanom brigom. Sreću mu je
uzvratila još blistavijim osmijehom. “Dobro sam.
Dobrodošao kući. Sigurno si gladan i možda umoran,”
rekla je brižno mu proučavajući bradato lice.
Kimnuo je i počešao se po bradi. “Jesti ću kad se
obrijem. Dođi.” Poveo ju je unutra.
Iako ovo nije bio prvi put da ga je vidjela kako
pažljivo rukuje oštrom britvom, bilo joj je prvi put da
pri tome ne skriva svoje osjećaje.
Gordon se zamalo porezao. Prestao je i oprezno je
proučavao. Izgledala mu je kao onih prvih dana.
Nekako zaigrana i vesela. Sa strepnjom je proučavao i
ono što joj je isijavalo iz prelijepih plavih očiju. Bojao
se povjerovati unutarnjem glasu koji mu je govorio da
je to bila ljubav. Nadu i sreću mu je ugušilo sjećanje na
kraljevo mrštenje kad mu je na odgovor očekuje li
nasljednika dao negativan odgovor. Tijekom večere s
manjim brojem uzvanika, jedna od tema im je bilo
poništenje braka sina jedinca jednoga od kralju milijih
poglavara. Stari MacDonald je bio veoma bolestan, a
snaha mu se pokazala jalovom. U dvije godine braka,
284
suprugu i klanu nije podarila dijete.
Gordonov pogled se nesvjesno zaustavio na
Elizabethinu ravnom trbuhu. Lice mu je otvrdlo, a
pogled se smrknuo.
Elizabethine nade su propale u zemlju.
Propale su i Garwinove i Moreenine kad su od
djeda saznali novosti. Gordon nije Kieranu rekao da
im ne govori o kraljevoj reakciji ni o mrskom mu
razgovoru o poništenju braka mladoga MacDonalda.
I tako je on o tome razgovarao s njima dvojicom. A
Garwin je, zaboravljajući suprugino stanje, brigu
podijelio s njom. Ona se najprije rasplakala, a onda
je odlučila poći u utvrdu da za svaki slučaj bude u
gospinoj blizini.
Zakasnila je.
Elizabeth je, želeći nečim zaokupiti bolne misli,
sišla u veliku dvoranu. Ranije je, obuzeta
uzbuđenjem zbog njegova povratka, zaborava
pletivo. Košarica joj je ostala na klupici. Hitro je pošla
prema njoj.
Zaustavila ju je grmljavina Gordonova glasa. Vrata
pokrajne prostorije nisu bila do kraja zatvorena.
Skamenila se od njegove naredbe.
“Dosta! Zabranjujem vam raspravljati o mojoj
supruzi! Ona je moj prokleti problem, a ne kraljev!”
“Gordone! Kralj je naredio poništenje
MacDonaldova braka! Znamo da ste vas dvoje u
braku samo godinu dana! Ne ostane li trudna
dogodine u ovo vrijeme bi mogao narediti
poništenje i tvog braka!”
Od Kieranova glasa je obamrla. Osjećala se kao da
joj je duša napustila tijelo. Lebdjela je iznad njega,
285
milostivo ga obdarujući izostankom bola. S visine je
promatrala kako joj vlastita ruka uzima košaricu.
Okrenula se i zamalo sudarila s bijesnim poglavarem.
Kao iz daljine je slušala glas staroga lorda.
“Odupiranje kralju se kažnjava smrću! I nama je
draga! Ne želimo da je kralj natjera u brak s nekim...
Gordone, nećemo dopustiti ni tvoje srljanje na
stratište!”
Svađa je prestala kad su je ugledali. Samu sebe je
zatekla kako se smiješi. Onda se čula kako govori, “U
redu je. To se događa i u Engleskoj. Oprostite,
zaboravila sam pletivo. Poglavaru, dopustite mi da se
udaljim.”
Gledala je kako joj je kimnuo glavom. Pogled sivih
očiju mu je bio led ledeni. Stresla se i udaljila.
U spavaonici je sjela i nastavila plesti.
Takvu ju je zatekao Gordon.
Podigla je glavu i mirno ga pogledala. Odložila je
pletivo i ustala.
On joj je prišao, zgrabio je za ramena i prodrmao je.
“Ništa ti ne znaš! Ja odlučujem! Neće biti poništenja!
Radije ću umrijeti nego to dozvoliti! Čuješ li me!”
izderao se, a iz očiju su mu sijevale munje.
Poljubio ju je prije nego što je smislila što bi mu
mogla odgovoriti.
Žestoki poljubac je isto tako naglo prekinuo i izjurio
iz sobe.
Zurila je u zatvorena vrata. Kako je već bila obamrla,
poljubac nije doživjela dugo isčekivanim darom, već
još jednom u nizu kazni na koje se već trebala
naviknuti.
Koljena su joj zaklecala. Sjela je i u krilo položila
286
sklopljene ruke. Vrijeme se ponovno izbrisalo.
Ne i njemu. Užasnut jer je zamalo izgubio i
poslijedni trun zdravog razuma, Gordon je odjurio do
jezera. Nadao se da će mu hladna voda ohladiti žar
koji je eksplodirao u njemu. Toliko ju je želio da je
samo od jednog gladnog poljubca sasvim
pomahnito. Da mu je uzvratila, ne bi se uspio
osvijestiti. No nije mu uzvratila. Plivajući, upitao se;
zašto? Po glavi je premetao razne scenarije, no nije
smogao smisliti prihvatljivi odgovor.
*
Idućih dana je Gordon izvana ostavljao dojam
osobe koja je imala sve konce u rukama. Iznutra je
bio tek olupina. Osjećao se izgubljenim i usamljenim
kao onih dana kad je ostajao uz bratovu postelju.
Držao ga je za zdravu ruku bojeći se da će ga izgubiti.
Njega nikada nitko nije držao za ruku. Ni kad je bio
dijete. Krivica za to je bila isključivo njegova.
Oduvijek je bio previše ponosan. Nikakvo čudo što je
bio odlučan radije je ubiti nego je prepustiti nekom
drugom.
Te noći se ponovno oboružan mijehom s pivom
sklonio u prostoriju gdje su njih dvoje vježbali. Sjeo
je i otpio poveću količinu jakoga piva. Nebeski Otac
ga je kažnjavao, a on se nije mogao domisliti zašto. I
ostali su imali grijehe slične njegovim, pa ipak nisu
bili ovako kažnjeni. Grijeh nije mogao biti njezin. Ta
ona je bila premlada, a i odrastala je u svojevrsnoj
izolaciji. Nije imala kad strašno zgriješiti. Zašto su
onda bili kažnjeni? Možda bi ipak morali poslušati
majku Mary. Opustiti se i neopterećeni brigama
nastojati živjeti iz dana u dan. Ali kako? Ni na to
287
pitanje nije znao odgovor.
Nije ni Elizabeth. No na jedno jest znala. Neće
dopustiti da Gordon zbog nje izgubi glavu. Neće kralju
pružiti priliku da ga osudi na smrt odsijecanjem glave.
Trebali su joj dani kako bi osmislila kako će izvesti
bijeg. Ovaj put je nije smio osujetiti. Cilj joj je bila
Engleska, a onda potraga za nekim mjestom gdje bi
mogla potražiti smrt jer bez njega nije željela živjeti.
Naizgled je zadržala mirno dostojanstvo.
Pretpostavljajući da će mu Agnes morati podnositi
izvještaje, ispred nje je razgovarala o planovima za
njihovu zajedničku budućnost. Često se prisjećala
savjeta majke Mary. Znala je da Agnes nije promaklo
da oni više nisu obavljali bračne dužnosti. No nadala
se da će dobra duša pretpostaviti da će s tim nastaviti
kad se ona sasvim oporavi. Shodno tome je razradila
plan da započne s jahanjem.
Ohrabrio ju je uspjeh kad joj je dozvolio da u pratnji
jednog vojnika svakodnevno izjaše do zaravni s druge
strane prijevoja.
Prvi tjedan je nastojala pokazivati veselje i
zahvalnost. Drugi je krenula s ostvarivanjem prvoga
dijela plana.
Gordon je za to vrijeme, uljuljan u relativni mir zbog
izostanka daljnjih rasprava o njihovu braku, odlučio s
grupom lovaca odjahati do udaljenog lovišta. Pozvao
je Donovana i njegove momke, a poveo je i Garwina sa
sobom. Želio ga je maknuti s puta njegovoj i svojoj
supruzi. U poslijednje vrijeme mu se brat previše
brinuo za jednu, ali i za drugu. Moreen mu se požalila
da je postao nesnosan. Obećao joj je da će joj priuštiti
malo mira.
288
 I sam je vapio za malo kakvog-takvog mira.
Elizabethi se vratila zdrava boja. Izgledala mu je
manje mršava, a i nekako je zračila entuzijazmom.
Jahanje i druženje s Apolonom, Pegazom i Dawn joj
je očigledno godilo.
Mirne savjesti ju je ostavio Agnesinoj brizi. U blizini
je bio i Dereck s vojnicima, a i mnogobrojne žene
koje su ga ugodno iznenadile svojom požrtvovnošću.
Njegova ženica je osvojila sve osim njegova srca.
Njega je zaštitio još jednim zidom te je naoružan
hladnom odlučnošću izjahao na čelu većega broja
svojih lovaca.
Elizabeth je u Agnesinu društvu gledala kako se
udaljavaju. Žednim očima je upijala njegov lik. U srce
je pohranila sve ono lijepo, a iz njega izbacila sve što
je bilo ružno. Kad su muškarci zamaknuli, vratile su
se natrag u njezinu spavaonicu.
“Agnes, željela bih biti sama. Vidjeti ćemo se
poslije u kuhinji.”
Oslobodivši se Agnesinih budnih očiju pripremila je
manji zavežljaj s nekoliko komada svoje muške
odjeće. Od danas će iz kuhinje donositi ponešto od
suhe hrane. Odlučila se opravdavati potrebom da se
još malo udeblja. Kako su se svi trudilo oko toga, bila
je sigurna da neće biti sumnjičavi.
Dan poslije je, jašući u blizini stijena, ugledala uski
procijep. Sjahala je i, pretvarajući se da se se želi
malo odmoriti, približila se i krišom ocijenila da će joj
odgovarati dubina, a i širina procijepa. Uz to je
molila stražara da joj svaki dan omogući malo
privatnosti. Prvi put je odjahao tek nekoliko koraka
od mjesta gdje se navodno olakšala. Petog dana je
289
odjahao stotinjak. Iako je bio upozoren na oprez
polako ga je uljuljala u nepotrebnost istoga.
Dan prije poslijednje faze bijega, posjetila je Ruth. U
tišini se oprostila od nje i njezinog sinčića. Mnogo teže
joj je bilo oprostiti se od Moreen i maloga Gordona.
Ljubila ga je smijući se i plačući. Moreen je bila ganuta,
a Agnes zabrinuta. No, opustila se kad je počela
govoriti koliko voli njega i nerođenu bebu. Prije nego
što je napustila kuću zamolila je Moreen, “Obećaj mi
da ćeš im uvijek govoriti o tome koliko ih volim.”
“Hoću, pogotovo kad nisi tu. No, možda ti poglavar
dopusti da nas svakodnevno posjećuješ,” Moreen se
ponadala.
Elizabeth je samo kimnula i izišla vani. Zbog Agnes se
suzdržala od plakanja. Suzdržala se i od želje da joj
pokloni ponešto od svoje odjeće. Nije smjela
upropastiti plan o bijegu.
Te noći je loše spavala. Svejedno je krenula u
ostvarenje najtežega dijela.
*
Jašući uz stražara iduće jutro, Elizabeth ga je
zabavljala svojim oduševljenim komentarima. Hvalila
je prirodne ljepote njihove domovine, ali o njoj jutros
više nije razmišljala kao o svojoj domovini. Zanemarila
je pojavu još jedne boli. U srcu ih je imala dovoljno za
nekoliko života.
U jednom trenutku se zamalo pokolebala. Izjedala ju
je čežnja da ga još jednom vidi, pa makar iz daljine.
Bojeći se da će izgubiti hrabrost zamolila je stražara za
malo privatnosti i kad je sjahala, glasno je zajaukala.
Srušila se na travu i nastavila zapomagati.
John joj je pritrčao, “Je li slomljen?” pitao je
290
gledajući kako rukom pokriva skočni zglob.
Očajno ga je pogledala i rekla mu, “Molim te, vrati
se u naselje i dovedi Ann. Reci joj da me zglob
užasno boli.” Sve je to popratila s još malo jaukanja.
Znala je da će vjerni vojnik odjuriti da joj što prije
osigura adekvatnu njegu.
Kad je zamaknuo iza stijena, brzo je sa sebe svukla
haljinu. Ispod nje je imala mušku odjeću. Spretno je
navukla dodatne komade tako da je izgledala kao
mladić.
Zavezala je zavežljaj s hranom i dodatnom
odjećom i pokrivačem. Ispod kape je potkupila kosu i
ponovno se umotala u ogrtač.
Uzjahala je i vireći preko stijene ugledala kako John
zamiče iza brežuljka iza kojega se nalazio hrbat. Bila
je sigurna da će s njega dozvati pomoć.
Polako je odjahala dalje niz kosinu. Kad je dojahala
nadomak šume, osvrnula se i pogledala iza sebe.
Nitko je nije slijedio.
Potjerala je Pegaza. Staza je bila očišćena te ga je
mogla potjerati u galop.
*
Lovci su tog jutra u zoru bili u logoru koji se nalazio
na pola puta do utvrde.
Gordona je probudio osjećaj hladnoće. Preplavio
mu je tijelo. Otvorio je oči i rukom pogladio lice.
Stresao se od jeze i naglo ustao. Unezvijereno se
osvrtao. Opasnost koju je osjećao nije se odnosila na
njih.
Elizabeth! U umu mu je vrištalo.
Sagnuo se i prodrmao brata.
Garwin je ustao i bez riječi pogledao bratov
291
smrknuti izraz na licu. Stresao se od hladnoće bratova
pogleda.
“Momci nastavite prema planu. Brate, nas dvojica
ćemo odjahati naprijed,” rekao im je i na brzinu
opremio Gartha.
Garwin je opremio i uzjahao svoga konja i krenuo za
bratom.
Kad su odjahali izvan doline zabrinuto ga je upitao,
“Što se događa?”
“Ne znam. Osjetio sam opasnost. Elizabeth,” ime joj
je tiho izgovorio.
Garwina je prestravio bratov strah. “Misliš li...? Ne,
ne. Gordone, možda...”
“Molim te. Budi tiho i slijedi me.“
Jašući dalje, obojica su bili obuzeti sumornim
mislima. Njegove su se vrtjele oko one nesretne
večeri, a Garwinove su bile ispunjene bolom i
strahom. Bojao se da se uzalud nadao da bi mu brat
jednom mogao uživati u sreći sličnoj njegovoj.
Vrijeme je prolazilo, a oni su se približavali nešto
zahtjevnijem terenu. Izjahali su na kameni hrbat.
Gordon je po navici pogledom zaokružio po
udaljenim kamenim uzvisinama. U poslijednji trenutak
je u daljini ugledao jahača kako zamiče iza kamenih
gromada.
Elizabeth! U stisnutom grlu mu se zaglavio vrisak.
Sjurivši se niz strminu doviknuo je bratu, “Odjaši u
utvrdu i s nekoliko vojnika kreni prema granici.”
Rukom mu je pokazao pravac prema granici koja
omeđuje jugozapad njihova lena.
“Gordone!”
“Odmah!” dreknuo je i nastavio jahati.
292
 Kad je stigao do uske travnate udoline potjerao je
konja u bjesomučan trk. Garth je već trećinu dana
bio u pokretu. No zahvaljujući svojoj robusnoj građi i
uvježbnosti ratnoga konja, još uvijek je jurio poput
vihora.
U njemu se sa strahom pomiješao bijes. Znao je da
je Elizabeth bježala, a uzrok je bio on. Usprkos toga
što je dokazala da je bila sposobna izbjeći opasnost
zarobljavanja, luda glava je ipak nešto zaboravila.
Kad je putovala ovamo, bila je tek Engleskinja. Sad je
bila supruga poglavara.
U jednom trenutku je shvatio da mu je strah
ometao zdravorazumsko promišljanje.
Pribrao se i shvatio da ona za bijeg nije odabrala
kraću rutu. Odabrala je dulji, zaobilazni pravac.
Zahvaljujući tom lukavstvu nisu je slijedili njegovi
vojnici. Ni jednoga trenutka nije vjerovao da nisu
primjetili njezin bijeg. Imala je veliku prednost, no on
je imao znanje iz prve ruke. Ona je svoje
najvjerojatnije stekla lukavim ispitivanjem ili
slušanjem razgovora između vojnika koji su se vraćali
iz ophodnja granice. Njezin odabir je sam po sebi
govorio o tome. Za bijeg je odabrala izrazito težek
teren. Na njegovu žalost odabrala je i pravo vrijeme.
Neobično toplo, a i suho vrijeme joj je išlo na ruku.
No i on je imao pokoji adut.
Na rubu doline je skrenuo prema plitkim uskim
usjecima. Teren je bio kamenit, no njegov konj je
navikao. Ona će svog konja morati usporiti zbog
prirodnih prepreka od klisura, a nažalost i uzvisina
prekrivenih sitnim kamenjem koje se i kod
najmanjega pomaka kotrljalo poput snježne lavine.
293
Nadao se da je zapamtila taj podatak i da će zaobići taj
dio. U tom slučaju će jahati prema mjestu gdje se
nadao da će je presresti.
Elizabeth nije znala da je bila otkrivena. Povremeno
je usporavala Pegaza. Sigurna u dobro izvedenu varku
čak mu je dopustila i malo odmaranja. Dala mu je
vode i dopustila mu da se najede. I sama je nabrzinu
pojela nešto od hrane i popila malo vode.
Kad je ponovno uzjahala potjerala je konja na vrh
niže uzvisine i ocijenila da je na pravom putu. Ispred
nje se prostirao kameni plato. Iza njega je trebala
izjahati na usku travnatu zaravan. Poslije toga se teren
spuštao do duboke udoline. Na njezinu kraju je morala
potražiti kameni usjek gdje je trebala prijeći rječicu
koja je dijelila dva lena. Njihov i Donovanov. Onda će
napraviti polukrug i krenuti prema jugu. Za malo
vremena bi trebala napustiti i taj posjed. Do granice s
Engleskom je morala prijeći još samo dva lena.
*
Sve je to znao i Gordon. Za razliku od nje on je bio
siguran da ona neće prijeći taj potencijalno poguban
put. Ni u ludilu joj ne bi dopustio da danima jaše po
teritorijima jednih od najopasnijih gorštaka.
Iz Gartha je, i na najkraćim dionicama malo
prihvatljivijeg terena, izvlačio maksimum. Negdje
polovinom poslijepodneva je izjahao na blagu
uzvisinu. Zaustavio se i prodornim pogledom
pretraživao okolni teren. Spazio je kad je izjahala na
usku čistinu.
“Stoj! Čekaj me!” zaurlao je i potjerao konja.
Elizabeth se uplašeno osvrnula. Protrnula je kad je
vidjela koliko joj je bio blizu. Uspaničena i bijesna, nije
294
ga poslušala već je potjerala Pegaza prema suprotnoj
strani udoline.
“Ne! Zaustavi konja! Pazi! Naprijed je duboka
gudura!” urlao je, ali uzalud.
Ona se uplašila da je samo želio zaplašiti i natjerati
da se zaustavi, a nije do ovdje stigla da bi se tek tako
predala. Još samo malo i izjahati će na susjedni leno.
Nekako je od bijesa zaboravila čiji je to leno i da
Donovanovi neće imati ništa protiv zateknu li na
svojoj zemlji Campbellova poglavara.
Gordon je to znao, a znao je i da bi je zbog njezine
tvrdoglavosti mogao izgubiti.
“Elizabeth, za ime Božje, zaustavi se! Ubit ćeš
Pegaza!”
Spominjanje konja ju je konačno primoralo da
uspori, ali kako mu i dalje nije vjerovala nije se
zaustavila. Stoga je prekasno ugledala vijugavu
provaliju. Od straha je pogrešno reagirala i već
uplašenog Pegaza previše snažno stisnula koljenima.
On se propeo, a onda je poskočio i u nekoliko
skokova se našao na rubu provalije.
Sitne stijene su se počele obrušavati, a Pegaz je
poskočio okrećući se. No pod stražnjim nogama mu
je počelo kliziti usitnjeno kamenje. Njištao je i
mahao glavom.
Elizabeth je slušajući Gordonov urlik skočila na
nesigurno tlo, udarcem po sapima je konja usmjerila
da skoči na sigurnije tlo.
Pegaz je u dva snažna skoka prednjim nogama
dosegnuo čvršće tlo. Ona ga je drškom biča još
jednom udarila i tako ga natjerala na još jedan skok.
Konj je bio spašen, a ona je uslijed klizanja pala
295
potrbuške.
Prestravljeno je gledala u Gordonove užasnute oči.
“Čvrsto drži dršku od biča i zavitlaj ga prema meni!
Uhvatit ću ga! Odmah!” dreknuo je.
Poslušala ga je i zamahnula. Istog trenutka je i
drugom rukom uhvatila dršku. On je uhvatio viticu
biča i zadržao je bez nagloga povlačenja.
Duboko je udahnuo i polako je počeo povlačiti.
S užasom su slušali kako se kamenje kotrlja i pada u
dubinu gudure.
Kad ju je izvukao na sigurniji dio uz rub, legao je i
desnom rukom je uhvatio njezinu lijevu. Pustio je bič i
uhvatio joj i drugu ruku. Polako je povlačio prema
sebi.
Kad ga je zagrlila oko vrata, ustao je povlačeći je za
sobom. Uspravio se i podigao je u naručje.
Oboje su drhtali.
Zbog proživljenog straha su neko vrijeme samo
stajali i jedno drugome duboko disali uz vrat. On se
prvi pribrao i polako je odnio do podnožja poveće
stijene. Spustio je i malo je odmaknuo.
Pogledao je u oči i tiho joj rekao, “Moram te
razodjenuti i pregledati. Stijene su veoma oštre.
Draga, razumiješ li što ti govorim?”
Kimnula mu je nemoćna progovoriti. Pred njezinim
očima je titrao prizor užasa. Umjesto vlastitog krvavog
tijela vidjela je njegovo. Svjetinu oko stratišta kako
urla i naslađuje se. Uslijed tog ludila je prečula da ju je
nazvao dragom. Ranije bi za takav dokaz nježnosti
prodala dušu.
Gordon je nemoćno promatrao kako joj se u pogledu
izmjenjuju užas i očaj. Malo je prodrmao i tiho joj
296
rekao, “Draga, molim te pogledaj me u oči.”
Ona je trepnula i tiho zajaukala. “Zašto? Pusti me.
Kralj će te ubiti. Pusti me. Ja to neću moći preživjeti.”
“Zašto, zbog srama ili...?” oprezno ju je upitao.
Udarila ga je nogom u potkoljenicu. “Ti, ti...! Sama
ću te ubiti! Kakav sram? Od kad se sramim braka s
tobom? Ti si taj koji bi se trebao sramiti braka sa
mnom!” napala ga je.
“Nikada! Ti si moja! Ja sam te odabrao! Nisam bio
prisiljen! Zapamti, nikada te se neću odreći!”
“Zašto? Ne voliš me!”
“Voliš li ti mene?”
Nije mu odmah odgovorila. Sumnjičavo ga je
promatrala, a njemu je srce potonulo. A onda je
konačno odlučila da je dosta. Kapitulirala je.
Duboko je udahnula i prije nego što se
predomislila, ispalila je, “Volim te. Proklet bio! Zašto
bih se inače odlučila za bijeg! Volim te i želim da
ostariš, a ne da izgubiš glavu zbog mene!” rekla mu
je glasa ispunjenog očajem.
Gordon se nasmiješio i spustio glavu. Usnama je
pokrio njezine.
Ljubio ju je kao nekada kad se osjećala željenom.
Zbog toga se zamalo rasplakala. Suze joj je zaustavila
snaga njegove požude. Ista ta požuda ga je i
osvijestila.
Naglo je prestao i prislonio glavu uz njezino rame.
Trenutak poslije joj je tiho šapnuo, “Volim i ja tebe.
Nisam te želio voljeti. Borio sam se protiv bujanja
ljubavi što si je posijala u moje srce. Umoran sam.
Nemam više snage za takvu borbu. Volim te.”
Elizabeth je zanijemila. Sad kad je konačno slušala
297
ono za čim je noćima vapila, zanijemila je. I ne samo
to, umjesto sreće osjećala je očaj.
Njega je zabrinula tišina koju je remetilo njihovo
teško disanje. Malo ju je odmaknuo. Ona je pognula
glavu i glasno zajecala.
“Ljubavi, zar ne želiš moju ljubav? Ne želiš li ostariti
sa mnom?” nježno ju je izazivao.
Šmrcnula je i podigla uplakano lice. On joj ga je
obuhvatio rukama i palčevima joj obrisao suze.
“Volim te, a tebe to plaši. Zašto?” upitao je.
“Zato što se bojim. Govoriš o starenju, a zaboravljaš
tko si. Poglavar si i imaš obveze u koje se ne uklapa
žena poput mene.”
“Najprije mi dopusti da te pregledam, a onda ćemo
razgovarati o budućnosti. Zasad mi vjeruj, budućnost
će nam biti zajednička. Ti si moja, a ja sam tvoj.
Zauvijek,” nježno joj je rekao i polako je počeo
razodijevati.
Nije se opirala, ali mu nije ni pomagala. Samo je
stajala i plačno ga promatrala. Željela mu je vjerovati,
no nije znala kako?
Gordon je osjećao s kakvim osjećajima se borila.
Suosjećao je, ali mu je trenutačno bilo važnije
pobrinuti se za njezine tjelesne ozljede.
Pred njim je stajala kao od majke rođena. Izgledala
mu je kao vizija. Sunce joj je obasjavalo bjelokosnu
kožu. Nije mogao odoljeti i s obje ruke joj je kliznuo po
ramenima i niz ruke. Zaustavio se na krvavim
laktovima. Tijelo mu se napelo. Odmaknuo se i
pogledao joj krvava koljena. Sprijeda nije imala drugih
povreda. Znao je da je pala potrbuške, ali je svejedno
pregledao i otpozadi. Od pogleda na nježne obline
298
čvrste guze poželio ju je uhvatiti i pritisnuti uz svoje
tijelo. Želio ju je utisnuti u sebe.
Ispustio je piskutav uzdah i posjeo je na hrpu
njezine odjeće. “Donijet ću mijeh s vodom. Imaš li
drugu odjeću?” tiho je upitao, a ona je kimnula.
Brzo je raspremio zavežljaje i ispod oka je
zabrinuto gledao kako se trese. Tijelo joj je drhtalo, a
glava joj je bila spuštena.
Bez riječi ju je ogrnuo ogrtačem. Blago joj je
izmasirao ramena i leđa. “Biti ću brz. Oprati ću ti
rane i povezati ih. Moram potrgati ovu suknju,”
rekao joj je.
Ona je pogledala kako na trake trga njezinu
podsuknju. Željela ga je podučiti, ali je odustala.
Fascinirano je promatrala kako svojim velikim
šakama trga mekanu takaninu. No kad je počeo prati
i povijati joj rane bio je neobično nježan. Upravo
njegova nježnost joj je ponovno prizvala suze.
On se lecnuo i zabrinuto je pogledao. Dovršio je
posao i bolje je omotao ogtačem. Sjeo je pored nje i
naslonio leđa uz stijenu.
“Biti će ti toplije u mojemu naručju,” rekao je
podižući je.
Između raširenih nogu je povukao nešto od njezine
odjeće i polako je posjeo na hrpu. Naslonio je na
svoje grudi, a nogama je okružio njezine. Zagrlio je i
naslonio usta uz njezin vrat. Grijao ju je svojim
dahom.
Elizabeth je polako prestajala s jecanjem. Opustila
se i bolje se naslonila uz njegove moćne grudi.
“Sad ćemo razgovarati. Pred nama je još jedna
godina. Ne budemo li blagoslovljeni djetetom, odreći
299
ću se poglavarske dužnosti. Budu li u budućnost željeli
da tu važnu dužnost požele ponovno dodijeliti članu
moje obitelji, imati će na raspolaganju sina ili sinove
mog brata. Što se tiče kralja, bojim se da je veoma
bolestan. Prošli put je tako izgledao. Bude li inzistirao
na poništenju braka i mom ostanku na poglavarskoj
dužnosti, naoko ću prihvatiti njegovu odluku, a onda
ću sprovesti svoju. U tom slučaju ćemo morati
napustiti Visočje.”
“Napustit ćeš svoju zemlju? Gordone, proglasiti će te
izdajicom ili kukavicom, a možda i nečim još gorim.”
“Čime? Jadnikom koji živi pod ženinom čizmom?”
Nasmijao se i prstima joj obuhvatio bradu. Poljubio joj
je čelo i ponovno se nasmijao.
Nije joj bilo do smijeha, pa ga je laktom udarila u
grudi.
“Draga, ti si ratnica. Biti će mi čast biti ispod tvoje
čizme,” šaleći se pokušao ju je malo oraspoložiti ili bar
naljutiti. Sve mu je bilo prihvatljivije od suza.
Preko ramena ga je pogledala. Malo se pomaknula i
sjela postrance. Uz grudi mu se naslanjala ramenom.
Bok joj se utisnuo uz njegovo međunožje. Ud mu je
nabujao i pritiskao joj bok. Zadrhtala je od prisjećanja
kakve joj je užitke priuštio.
“Rekao si da me voliš. Znači li to da me i želiš kao
nekada? Ili misliš da bih dijete morala imati s nekim
drugim?” provocirala ga je.
On se narogušio, a onda suzio oči. Iz njih je sijevao
ledeni bijes. “Da se nisi usudila! Ti si moja. Budemo li
imali dijete ja ću mu biti otac! Ljubav ćemo voditi
dovoljno za dobivanje derišta. Naravno, bude li nam
suđeno. Za početak ćemo se vratiti kući. Početi ćemo
300
iznova. Ovaj put ćemo poslušati mudri savjet majke
Mary. A sad bi ti bilo najbolje da malo odspavaš.
Predvečer očekujem Garwina s nekoliko vojnika.
Noćas ćemo spavati na tvrdom tlu. Moje grudi nisu
najudobnije, ali su bar tople. Hajde, namjesti se.”
“Što ako mi se ne spava? Što ako želim voditi
ljubav? Mislim da bi to u ovim okolnostima bilo čak i
mudro.”
“Mudro? Da čujem objašnjenje.”
“Osjećam se drukčije. Sad kad znam da i ti voliš
mene, osjećam kao da mi je s ramena pao ogroman
teret. Kao da će od danas sve biti nekako u redu,
bolje ili nešto...” tiho je šapnula.
Gordon se nasmiješio i poljubio je u čelo. “I ja se
osjećam tako. Cijeli život sam se trudio biti suzdržan
u iskazivanju ljubavi. Nisam želio postati ranjiv.
Poglavarski položaj je to još više otežao. Sad se
radujem promjeni. Želim te voljeti i želim da i ti
mene voliš. Usprkos toga se želim i suzdržati.
Strepim od ponavljanja one noći. Ljubavi, drugu
neću moći preživjeti.” Zastao je, a onda joj je na uho
šapnuo, “Izgubim li te svojom krivnjom, ubit ću se.”
“Ne. Nećeš me izgubiti. Zar si zaboravio koliko sam
tvrdoglava. Voli me. Želim te. Samo u tvojem naručju
ću se ponovno osjećati živom,” šaptala je ljubeći mu
lice.
Kad je usne sljubila s njegovim, izgubio je bitku sa
samim sobom.
Do kraja sjedinjenja je zaboravio i na njezina
ranjena koljena i laktove. Srećom je zadržao malo
razuma i donekle zauzdao mjesecima neutaženu
požudu.
301
 24.

Krajem ljeta je Moreen rodila drugog sina. Njegovo

rođenje nisu proslavili prije putovanja u prijestolnicu.
Već neko vrijeme su bili zabrinuti zbog vijesti o
kraljevoj bolesti, a Elizabethina trudnoća im je
zadavala dodatne brige. Međutim, strepnja ostalih se
nije mogla mjeriti s Gordonovom. Užasavao se
odlaska. No, nije imao izbora. Kralj ga je pozvao
izrijekom, a ne samo reda radi.
U zoru je teškom mukom pokušavao napustiti
spavaonicu.
“Ponovno mi obećaj da ćeš slušati Agnes i Derecka,”
zatražio je ljubeći joj toplo lice.
“Molim te, prestani se brinuti za mene i dijete. Budi
oprezan i vrati mi se živ. Obećajem ti. Vjeruj mi, do
tvog povratka neću napuštati spavaonicu.”
Brižno ju je pogledao i još jednom je izljubio, a onda
se nevoljko odmaknuo. Od kad su sa sigurnošću
povjerovali u njezino blagoslovljeno stanje, ponašao
se kao opsjednut. Zamjerala bi mu, no on je stalno
ponavljao da će se ubiti ako se ona noć ponovi. Nije
prestajao govoriti da je zamalo umrla njegovom
krivnjom. Svi njezini pokušaji da ga razuvjeri i oslobodi
krivnje su padali na jalovo tlo.
Moreen joj je u nekoliko navrata rekla da su Gordon
i ona zamijenili uloge. On se ponašao kao mušičava
302
trudnica, a ona kao osoba koja je stoički podnosila
takvo njegovo ponašanje. Sve joj je to prolazilo kroz
glavu gledajući ga kako se lijeno približavao vratima.
Zastao je, okrenuo se i očajno je pogledao.
“Volim te. Ljubavi, molim te. Ja ostajem na
sigurnom. Ti se čuvaj, a čuvaj i ostale,” govorila je
molećivo ga gledajući vlažnim očima. Suze je hrabro
zadržavala, odlučna prepustiti im se tek kad on
otputuje. No on se hitro vratio i zagrlio je.
oljubio ju je strastvenim poljubcem.
Prestao ju je ljubiti i polako joj je glavu položio na
jastuk. Milovao ju je pogledom i rukama.
“Volim te. Nedostajat ćeš mi. Oboje ćete mi
nedostajati.” Desnu ruku je zavukao pod pokrivač i
pomlovao joj obli trbuh.
Kako su mu oči bile vlažne smogla je malo snage i
pokušala se našaliti, “Vojnici će pomisliti da ti
zabranjujem napuštanje spavaonice.”
Nježno joj se nasmiješio i još je jednom poljubio, a
onda je u nekoliko dugih koraka napustio
spavaonicu. Bojeći se potrebe da je ugura u grudi i
ponese sa sobom još je brže napustio glavnu zgradu.
Hitro je uzjahao na Garthova leđa i podignutom
rukom dao znak za pokret. Nesvjesno je pogledao
prema prozoru njezine stare spavaonice. Iz grudi mu
je pobjegao drhtavi uzdah.
Naselje je napustio sa samo jednom misli, da je pri
povratku zatekne živu. Zapravo oboje. Bez njih nije
želio ostarjeti.

303
 Epilog

Donovan je predhodnog dana sredinom jutra

dojahao sa sinom do utvrde Campbellovih. Poslijednjih
trinaest godina su ponavljali isti ritual. Krajem ljeta su
kod Gordona i Elizabeth ostavljali Marion.
Donovan je supruzi na samrti obećao da će njihovu
jednogodišnju kći Marion povjeriti na brigu Elizabeth.
Nedugo poslije ukopa je odnio kćerku i ostavio je na
skrbi, kako je njegova kći danas zove, drugoj majci. S
njim je u to vrijeme ostao osmogodišnji sin Conor.
Danas, dvadesetogodišnji Conor je više od jedne
godine bio stariji od Gordonova Durstana. Tri godine
od drugoga mu sina Stewarta.
Momci su, bilo kod Campbella ili kod Donovanovih
zajedno vježbali ili se glupirali s ostalim vršnjacima.
Svetinja su im bile sestre. Gordonova
trinaestogodišnja kći Aislin i Donovanova godinu dana
starija Marion.
Djevojke su obilato koristile njihovu zaštitu, ali i
posvemašnju pažnju zbog koje su se na užas očeva
ponašale veoma razmaženo.
Samo ih je Elizabeth svojom strogošću uspijevala
držati na ispravnom putu.
S obzirom da je Marion od oca baštinila šarm, a od
oba roditelja ljepotu te prirođenu joj koketnost,
gospin posao nije bio nimalo lak. Kad se tome
pridodala i neobična ljepota i tvrdoglavost njezine
kćeri Aislin, njih dvojica su joj bili zahvalni na svemu.
304
 Marion je već sa četrnaest godina izrasla u rasnu
ljepoticu duge guste crveno-smeđe kose i
svjetlucavih zelenih očiju koje je naslijedila od majke.
Kad se tome dodao i šarm i divan osmijeh kojeg je
naslijedila od oca, preko noći je postala objektom
muških pogleda.
Aislin je bila nešto vitkija i malo viša. Uz dugu crnu
kosu imala je majčine nebesko plave oči i očaravajući
osmijeh. Poput majke i ona je bila spretna u svemu
čega bi se dohvatila. Pogotovo u rukovanju bičevima,
noževima ili lukom i strijelama. A kad je u pitanju
bilo jahanje, objema nije bilo premca.
Boljim od njih dvije su priznavale samo najmlađega
člana Gordonove obitelji. Allan trenutno nije bio sa
sestrama na livadi uz jezero. Gordon i Donovan su
zamijetili da nije bio ni s braćom u vodi.
Trgnuo ih je topot kopita ratnoga konja koji se
približavao mjestu gdje su njih dvojica stajala i
promatrala Elizabeth s djevojkama.
Donovan se nije morao okrenuti da bi saznao tko je
bio krivac za Gordonovo smrknuto lice.
“Oče, hoću li Vranca odvesti u utvrdu?”
Gordon je prekrižio ruke preko prsiju i strogo mu
se obratio, “Sine, koliko puta ti moram reći da ne
diraš mog ratnog konja? Posebno ga uvježbavam.
Želiš li ga iskvariti i možda pretvoriti u poslušnoga
psa?”
“Ne oče. Više mi se sviđaju dvlji konji. Vranac je
upravo takav.”
“Donovane, kako bi bilo da Allan neko vrijeme živi
kod tebe. U prilog ti ide što imaš lijep broj konja koje
može iskvariti,” poluozbiljno je govorio, ali pogled
305
nije skidao s lica sedmogodišnjaka.
“Kume, mogu li? Uh, majka neće dozvoliti.” Snuždio
se Allan. No njegov vječni entuzijazam je prevagnuo.
Veselo se obratio ocu, “Oče, nagovori je.”
Gordon je odmahivao glavom. “Siguran si da će
poslušati?”
“Neće. Nikad ne sluša. Mi nju moramo slušati, a ona
nikad ne sluša nas. Oče, ja neću oženiti Engleskinju!”
izderao se zaboravljajući kuma Donovana koji je
prasnuo u smijeh i primjetio:
“Poznavao sam jednog koji je govorio isto što i ti.“
“Koga?” Upitao ga je Allan.
Donovan je za trenutak zabavljeno promatrao
Gordonovu manju inačicu. Allan je izgledao kao
Gordon od njegovih godina.
“Tvoga oca,” blago ga je podbadao.
Žgoljavac ih je počastio mrzovoljnim pogledom
svjetlosivih očiju i bez traženja dozvole potrčao je
prema majci i sestrama.
“Što da radim s njim? Nema konja koji mu ne jede iz
ruke. Nažalost Elizabeth ga potiče u njegovoj
opsjednutosti konjima, a i svim ostalim ludorijama,”
Gordon se požalio.
“Moja Marion mi je rekla da sluša nju i Aislin. Možda
bi njih dvije mogle utjecati na maloga divljaka?”
“Teško, pogledaj ih.” Gordon je glasno zastenjao.
Donovan je sa zaprepašteno gledao kako Durstan
šakom udara jednoga od starijih mladića koji je zastao
ispred njegove Marion. Conor je isto uradio drugom
koji je prišao previše blizu Aislin.
“Proklestvo, pa one se ponašaju...! Njih dvojica se
ponašaju...! Gordone!” dreknuo je okrećući se prema
306
prijatelju.
Gordon je zamišljeno češkao bradu. “Elizabeth se
nada da bismo se mogli sroditi preko djece. Što
kažeš na to da jednoga dana zamijenimo kćeri?”
upitao je zgromljenog Donovana.

Kraj

307
308