opća teorija relativnosti

Opća relativnost ili opća teorija relativnosti (OTR) fizikalna je teorija koju je Albert Einstein objavio u članku Osnove

opće teorije relativnosti (njem. Die Grundlage der allgemeinen Relativitätstheorie), 20. ožujka 1916. godine u Annalen
der Physik.[1] Ova teorija predstavlja relativističko poopćenje Newtonove teorije gravitacije koju je Albert Einstein objavio
u članku Osnove opće teorije relativnosti 1915. godine u Annalen der Physik.Albert Einstein: Die Grundlage der
allgemeinen Relativitätstheorie. U: Annalen der Physik. 49, 1916., S. 769–822 (Faksimil  Inačica izvorne
stranicearhivirana 23. kolovoza 2006., PDF)O'Connor, J.J. and E.F. Robertson (1996), " General
relativity". Mathematical Physics index, School of Mathematics and Statistics, University of St. Andrews, Scotland, May,
1996. Retrieved 2015-02-04. Teorija predstavlja relativističko poopćenje specijalne
relativnosti i Newtonove teorije gravitacije. Ona pruža ujedinjeni opis gravitacije kao geometrijskog
svojstva prostora i vremena, ili prostor-vremena. Specifično, zakrivljenost prostor-vremena je direktno povezana
s energijom i momentom neovisno od toga koja materija i radijacija su prisutne. Odnos je specificiran u Einsteinovim
jednadžbama polja, sistemu parcijalnih diferencijalnih jednadžbi.
Neka od predviđanja opće relativnosti se znatno razlikuju od klasično fizičkih stavova, posebno u pogledu protoka
vremena, geometrije prostora, kretanja tijela pri slobodnom padu, i prostiranja svjetlosti. Primjeri tih razlika
obuhvaćaju gravitacijsku dilaciju vremena, Gravitacijske leće, gravitacijski crveni pomak svjetlosti, i gravitacijsko
vremensko kašnjenje. Predviđanja teorije opće relativnosti su do sad bila potvrđena u svim opažanjima i
eksperimentima. Iako opća relativnost nije jedina relativistička teorija gravitacije, ona je najjednostavnija teorija koja je
konzistentna s eksperimentalnim podacima. Međutim, pitanja bez odgovora ostaju, najfundamentalnije od kojih je
usuglašavanje opće relativnosti sa zakonima kvantne fizike kojim bi se proizvela kompletna i usuglašena teorija kvantne
gravitacije.
Einsteinova teorija ima važne astrofizičke implikacije. Na primjer, iz nje proistječe mogućnost postojanja crnih rupa —
prostornih regija u kojima su prostor i vrijeme zakrivljeni na takav način da ništa, čak ni svjetlost, ne može pobjeći —
kao krajnjeg stadija masivnih zvijezda. Postoji obilje dokaza da je intenzivna radijacija koju emitiraju pojedine vrste
astronomskih objekata uzrokovana crnim rupama; na primjer, mikrokvazari i aktivna galaktika jezgra su rezultat
prisustva zvjezdanih crnih rupa i crnih rupa daleko masivnijeg tipa, respektivno. Savijanje svjetlosti djelovanjem
gravitacije može dovesti do fenomena gravitacijske leće, zbog kojeg su višestruke slike istog udaljenog astronomskog
objekta vidljive na nebu. Opća relativnost također predviđa postojanje gravitacijskih valova, koji su indirektno uočeni;
direktna mjerenja su cilj projekata kao što su LIGO ((engl.) Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) i
NASA/ESA ((engl.) Laser Interferometer Space Antenna) i raznih nizova za pulsarske vremenske proračune. Pored
toga, opća relativnost je osnova današnjih kozmoloških modela konzistentno ekspandirajućeg svemira.