ISAAK ILJIČ RUBIN

OGLEDI
O MARXOVOJ
TEORIJI
VRIJEDNOSTI
Isaak lljK Rubin
OGLEDI 0 MARXOVOJ
TEORIJI VRIJEDNOSTI
i »Odgovor kritičarima«
Urednik
Adolf Dragičević

Prijevod
Milenko Popović

V a n j s k a o p r e ma
Svetozar Domić

STVARNOST

Za i z d a v a č a
Petar Majstorović
ISAAK I. RUBIN

OGLEDI O
M A R X O V O J T E O R IJI
V R IJ E D N O S T I
i »Odgovor kritičarima«

Pogovor
Zvonimir Baletić

ST V A R N O ST -Z A G R E B
Naslov originala

/. /. Rubin
OČERKI PO TEORII
STO IM O ST I M A R K S A
Tret'e izdanie
pererabotannoe i dopolnennoe
sjpriloženiem stat'i
»Otvet kritikam«

Gosudarstvennoe izdatel'stvo
Moskva, Leningrad, 1928.

TISAK: »RIJEČKATISKARA«-RUEKA
 PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU

Ovo je izdanje znatno popravljeno i dopunjeno u odno­

su prema drugom. U vezi s ponovo pokrenutom raspra­
vom o nekim gledištima koja smo iznijeli, posebno o
apstraktnom radu, m islimo da je u obliku priloga ovoj
knjizi potrebno dodati članak »Odgovor kritičarima«. U
knjizi je posve prerađena glava o sadržaju i obliku vri­
jednosti, a znatne su dopune unijete u glavu o asptrakt-
nom radu (posebno kada je riječ o pitanju fiziološkog
rada, o pitanju apstraktnog rada i razmjene, o količinskoj
određenosti apstraktnoga rada). Odgovarajući su ispravci
unijeti u jedanaestu i u osm u glavu, koja sadrži opći pre­
gled Marxove teorije vrijednosti. Na kraju te glave dali
smo opću shem u koja otkriva unutarnju vezu među gla­
vama koje slijede i olakšava čitaocu da se snađe u kom po­
ziciji knjige. U odjeljku o robnom fetišizm u u trećoj je
glavi dana analiza takozvane »personifikacije stvari«. Na
kraju četrnaeste glave izostavili smo analizu pojm a radne
snage jer to pitanje, prelazeći okvire teorije vrijednosti
u užem smislu, zahtijeva podrobnije razmatranje. Na kra­
ju, priznajući da je netočna, ispustili smo našu prim jedbu
— na strani 208. drugoga izdanja »Ogleda« — o moguć­
nosti da rad u sferi prometa stvara vrijednost. Neznatnije
su izmjene unijete u ostale glave, uglavnom u smislu is­
pravljanja formulacija koje su se činile nedovoljno jas­
nima ili nedovoljno točnima; tako su uklonjene formula­
cije koje su naše kritičare navodile da nam pripisuju
gledanja koja mi uopće ne zastupamo, na primjer, o pri­
matu razmjene nad proizvodnjom, o prenošenju apstrakt­
noga rada u fazu razmjene i si.
Pri objavljivanju prvih dvaju izdanja ovoga rada znatnu
su mi pomoć pružili D. B. Rjazanov i Š. M. Dvolajcki, ko­
jima se iskreno zahvaljujem.
I. Rubin

5
 UVOD

Marxova je ekonomska teorija u bliskom idejnom srod­

stvu s njegovom sociološkom teorijom — s teorijom hi­
storijskog m aterijalizma. Hilferdi-ng je svojedobno istakao
da teorija historijskog m aterijalizma i radna teorija vri­
jednosti im aju zajedničko ishodište, i to upravo u radu
kao temeljnom elem entu ljudskog društva, elem entu čiji
razvoj, na kraju krajeva, određuje sav razvoj društva.1
Radna se djelatnost ljudi neprestano m ijenja — sad
brže, sad sporije — i u raznim povijesnim razdobljima
ima različit karakter. Proces m ijenjanja i razvoja radne
djelatnosti ljudi uključuje dvojake promjene: prvo, mije­
njaju se sredstva proizvodnje i tehničke metode pomoću
kojih čovjek djeluje na prirodu, drugim riječima, m ijenja
se stanje proizvodnih snaga društva; drugo, u skladu s
tim prom jenam a proizvodnih snaga m ijenjaju se u cjelini
proizvodni odnosi među ljudima, sudionicima u društve­
nom procesu proizvodnje. Različite se ekonom ske form a­
cije ili tipovi privrede (na prim jer, robovlasnička, feudal­
na, kapitalistička privreda) odlikuju različitim karakte­
rom proizvodnih odnosa među ljudima. Politička ekono­
m ija proučava ekonomsku formaciju određenog društva,
i to upravo robno-kapitalističku privredu.
Kapitalistička je privreda jedinstvo m ateri jalno-tehnič-
kog procesa proizvodnje i njenog društvenog oblika, tj.
ukupnost proizvodnih odnosa ljudi. Određeno djelovanje
ljudi u materijalno-tehničkom procesu proizvodnje pret­
postavlja određene proizvodne odnose među ljudima, i obr­
nuto. Krajnji je cilj znanosti da shvati kapitalističku priv­
redu kao jedinstvo ili određeni sistem proizvodnih snaga
i proizvodnih odnosa ljudi. Ali da bi do tog krajnjeg cilja

1 Hilferding, Bem-Bawerk kak kritik Marksa, 1923, str. 16.

7
došla, znanost p rije toga treb a iz jedinstvene kapitalistič­
ke privrede, ap strak tn o izdvojiti njene dvije različite stra­
ne: tehničku i društveno-ekonom sku, m aterijalno-tehnički
proces proizvodnje i njen društveni oblik, m aterijalne pro­
izvodne snage i društvene proizvodne odnose. Svaka od
tih dviju stran a jedinstvenog procesa privrede postaje
pred m et posebne znanosti. Znanost o društvenoj tehnici
— koja je još u zam etku — treba da predm etom svoga
proučavanja učini proizvodne snage d ruštva u njihovu
uzajam nom djelovanju s proizvodnim odnosim a m eđu lju­
dim a. S druge strane, politička ekonom ija proučava kapi­
talističkoj privredi svojstvene proizvodne odnose u nji­
hovu uzajam nom djelovanju s proizvodnim snagama dru­
štva. Svaka od dviju spom enutih znanosti, iako proučava
sam o jed n u stran u jedinstvenog procesa proizvodnje, uzi­
m a u obzir postojanje njegove druge strane kao pretpo­
stavke svoga istraživanja. Drugim riječim a, prem da poli­
tička ekonom ija proučava proizvodne odnose ljudi, ona
uvijek p retpostavlja njihovu neraskidivu vezu s m aterijal-
no-tehničkim procesom proizvodnje te kao pretpostavku
svoga istraživanja im a određeno stanje i proces razvoja
m aterijalnih proizvodnih snaga.
Kao i teo rija historijskog m aterijalizm a, tako se i iMarx-
ova ekonom ska teo rija vrti oko jednog te istog osnovnog
p itan ja o odnosu izm eđu proizvodnih snaga i proizvodnih
odnosa. O bje im aju isti predm et proučavanja: prom jene
proizvodnih odnosa u ovisnosti o razvoju proizvodnih sna­
ga. Prilagođavanje proizvodnih odnosa razvoju proizvod­
nih snaga — proces, koji se odvija u obliku proturječja
koja m eđu njim a postepeno n arastaju i izazivaju socijalne
kataklizm e — čini osnovnu tem u teorije historijskog mate-
rizalizm a.2 P rim jenjujući isti opći m atedološki pristup na
robno-kapitalističko društvo, dobivamo Marxovu ekonom­
sku teoriju. Ona proučava proizvodne odnose u kapita­
lističkom društvu, proces njihova m ijenjanja u ovisnosti
o m ijen jan ju proizvodnih snaga i porast p roturječja me­
đu njim a koji se, između ostaloga, očituje u krizama.
Politička ekonom ija ne proučava m aterijalno-tehničku
stran u kapitalističkog procesa proizvodnje, nego njegov
društveni oblik, tj. ukupnost proizvodnih odnosa koja čini

* Ostavljamo ovdje po strani onaj dio teorije historijskog ma­

terijalizma koji se bavi proučavanjem zakoni razvoja ideo­
logije.

S
»ekonomsku strukturu« kapitalizma. Tehnika proizvodnje
ili proizvodne snage ulaze u područje istraživanja Marxove
ekonomske teorije samo kao pretpostavka, kao ishodište,
koje se navodi samo u onoj m jeri koja je prijeko potreb­
na za objašnjenje istinskog predm eta našeg proučava­
nja, tj. proučavanja proizvodnih odnosa. Marxovo dosljed­
no razlikovanje m ateri jalno-tehničkog procesa proizvod­
nje i njegova društvenog oblika daje nam u ruke ključ za
razumijevanje njegova cjelokupnog ekonomskog sistema.
Ono odmah određuje m etodu političke ekonomije kao
društvene i historijske znanosti. U šarenom, raznolikom
kaosu privrednog života, koji je »spoj društvenih veza i
tehničkih metoda« (K, I 614)3, ono odm ah usm jeruje na­
šu pažnju upravo na »društvene veze« ljudi u procesu pro­
izvodnje, na njihove proizvodne odnose, kojim a je tehnika
proizvodnje pretpostavka ili temelj. Politička ekonomija
nije znanost o odnosu stvari prema stvarima, kao što su
mislili vulgarni ekonomisti, ni o odnosima ljudi prema
stvarima, kao što tvrdi teorija granične korisnosti, nego
o odnosima ljudi prema ljudima u procesu proizvodnje.
Politička ekonomija, koja proučava proizvodne odnose
među ljudim a u robno-kapitalističkom društvu, unaprijed
pretpostavlja određen društveni oblik privrede, određenu
ekonomsku form aciju društva. Nećemo ispravno shvatiti
niti jedno gledište Marxova »Kapitala« ako smetnemo s
uma da je riječ o pojavama koje se odvijaju u određe­
nom društvu. »Kao i kod svake historijsko-socijalne zna­
nosti, u odnosu prem a ekonomskim kategorijam a treba
stalno imati u vidu da je, kako u stvarnosti, tako i u glavi,
ovdje dan subjekt — u našem slučaju suvremeno burioa-
sko društvo, i d a stoga kategorije izražavaju oblike bitka,
uvjete postojanja, često samo pojedine strane toga određe­
nog društva, tog subjekta.« »Kada je riječ o teoretskoj
metodi političke ekonomije, subjekt, tj. društvo m ora stal­
no lebdjeti pred našim očima kao pretpostavka.«4 Pola­
zeći od određene sociološke pretpostavke, i to upravo od
određene sooijalne strukture privrede, politička nam eko-

s Slovo K označava K apital koji navodimo prema prijevodu

V. Bazarova i I. Stepanova: prva knjiga u izdanju iz 1923, dru­
ga knjiga u izdanju iz 1919, treća knjiga iz 1907—1908.
4 Marx, Vvedenie k kritike političeskoj ekonomii. Zbornik
»Osnovnye problemv političeskoj ekonomii«, u redakciji S.
Dvolajskoga i I. Rubina, 1922, str. 31. i 26.

9
nom ija po n ajp rije treba d ati karakteristiku toga društve­
noga oblika privrede i svojstvenih m u proizvodnih odnosa
ljudi. Marx nam takvu opću karakteristiku d aje u svo­
joj »teoriji robnog fetišizma« [koju bi ispravnije bilo naz­
vati općom teorijom proizvodnih odnosa robno-kapitali-
stičke privrede.]
 I. MARXOVA TEORIJA ROBNOG FETIŠIZMA

Marxova teorija robnog fetišizma nije do sada zauzela

ono m jesto koje joj m ora pripadati u ekonomskom siste­
mu marksizma. Istina, i m arksisti i protivnici Marxa di­
jele joj pohvale, priznajući je jednom od najsmiionijih
i najgenijalnijih Marxovih uopćavanja. Mnogi protivnici
Marxove teorije vrijednosti visoko cijene teoriju fetišizma
(Tugan-Baranovski, Frank, uz prim jedbe čak i Struve5).
Neki pisci, ne slažući se s teorijom fetišizma s gledišta
političke ekonomije, vide u njoj sjajno uopćavanje socio­
loškog karaktera, teoriju i kritiku cjelokupne suvremene
kulture zasnovane na postvarenju ljudskih odnosa (Ham­
macher). Ali[i pobornici i protivnici marksizm a razm atra­
ju teoriju fetišizma većinom kao samostalnu i izdvojenu
cjelinu, slabo unutarnje povezanu s Marxovom ekonom­
skom teorijom^] Izlažu je kao dopunu teoriji vrijednosti,
kao zanimljivu književno-kritičku digresiju paralelnu s
osnovnim Marxovim tekstom. Povod za takvo shvaćanje
dao je sam Marx vanjskim izgledom prve glave »Kapi­
tala«, gdje je teoriji fetišizma dan posljednji odjeljak.*
Taj vanjski izgled, međutim, ne odgovara unutarnjem ra ­
sporedu i vezi među Marxovim idejama. Teorija fetišizma
jest temelj svega Marxova ekonomskog sistem a i, dje­
lomice, njegove teorije vrijednosti.

8 Izuzetak čini Rikačev koji piše: »Marxovo se učenje o rob­

nom fetišizmu svodi na nekoliko površnih, malo sadržajnih i
u biti netočnih analogija. Ne u najjača, nego prije u najsla­
bija mjesta u Marxovu sistemu ide to famozno otkrivanje taj­
ne robnog fetišizma, koje je iz nekog nesporazuma sačuvalo
oreol dubokoumnosti čak i u očima takvih umjerenih Marx­
ovih štovalaca, kao što su bili M. Tugan—Baranovski i S.
Frank.« (Rykaačev, Den’gi i đeneinaja vlast, 1910, str. 156).
8 U prvom je izdanju Kapitala cijela prva glava, zajedno s
teorijom robnog fetišizma, činila jedan odjeljak pod zajed­
ničkim naslovom »Roba« (Kapital, I, 1867, str. 1—44).

11
 U čem u se, prem a uobičajenom shvaćanju, sastoji Marxo-
va teo rija fetišizm a? U tom e što je (Marx u odnosim a stva­
ri vidio odnose ljudi, u tom e što je otkrio iluziju ljudske
svijesti, koju rađ a robna privreda i k o ja stvarim a daje
svojstva koja zapravo p roistječu iz društvenih odnosa lju­
di u procesu proizvodnje. »U nem ogućnosti d a shvati da
se u razm jeni izražava radno zajedništvo ljudi u borbi s
prirodom , tj. društveni odnos ljudi, robni fetišizam sm atra
sposobnost robe da se razm jenjuje unutarnjim , prirodnim
svojstvom sam e robe. Tako m u se ono što zapravo pred­
stavlja odnose m eđu ljudim a čini kao odnosi među stva­
rima.«7 »Sada se prirodnoj biti robe pripisuju svojstva ko­
ja se čine m ističnim a sve dok se ne objasne m eđusobnim
odnosim a proizvođača. Kao što fetišist pripisuje svome
fetišu svojstva koja ne proistječu iz njegove prirode, taiko
se i buržoaskim ekonom istim a roba čini osjetilnom stvari
s nadosjetilnim svojstvima.«8 T eorija fetišizm a otkriva ilu­
ziju ljudskog um a, grandioznu zabludu izazvanu prividnošću
pojava robne privrede d tim e što ona tu prividnost, kretanje
stvari, robe i njhovih cijena na tržištu prim a kao b it eko­
nom skih pojava. Iznijetom , u m arksističkoj literaturi op­
ćeprihvaćenom form ulacijom , m eđutim , daleko od toga da
se iscrp lju je bogat sadržaj teo rije fetišizm a što ju je Marx
razvio.[M arx nije pokazao sam o da se pod odnosim a stvari
k riju proizvodni odnosi ljudi nego da, obrnuto, u robnoj
privredi d ruštveni proizvodni odnosi ljudi neizbježno po­
p rim aju oblik stvari i ne m ogu se iskazivati drugačije
nego posredstvom stvdri. S tru k tu ra robne privrede dovodi
do toga da stv ari igraju posebnu, 'krajnje važnu društvenu
ulogu i stječu osobita d ruštvena svojstva. M arx otkriva ob­
jektivne ekonom ske tem elje vladajućeg robnog fetišizma.
Iz iluzije i zablude ljudskoga um a realne se ekonomske ka­
tegorije p retv araju u »objektivne oblike m išljenja« za
proizvodne odnose danog, historijski određenog načina
proizvodnje — robnu proizvodnju (K, 1, 43).
Teorija robnog fetišizm a pokazuje se kao opća teorija
proizvodnih odnosa robne privrede, kao propedeutika poli­
tičke ekonom ije.

7 Bogdanov A., Kratkij kurs ekonom, nauki, 1920, str. 105

8 Kautskij K., Ekonomičeskoe učenie Marksa, 1918, str. 9.

12
 Glava prva

OBJEKTIVNA OSNOVA ROBNOG FETIŠIZMA

Posebnost je robne privrede] u tome da su rukovodioci i

organizatori proizvodnje samostalni, jedan o drugome
neovisni proizvođači roba (sitni vlasnici ili krupni podu­
zetnici). Svako je pojedino privatno gospodarstvo auto­
nomno, tj. njegov vlasnik samostalno, i uzim ajući u obzir
samo svoje interese, odlučuje koje će proizvode d u kojoj
količini proizvoditi. On po pravu privatnog vlasništva vlada
nužnim oruđim a i sirovinom i kao punopravni vlasniik ras­
polaže proizvodima svoga gospodarstva. Proizvodnju pok­
reću neposredno pojedini proizvođači roba, a ne dru­
štvo. Društvo ne regulira neposredno djelatnost svojih čla­
nova, ne propisuje im što i koliko da proizvode.
Ali, s druge strane, svaki proizvođač robe proizvodi ro ­
bu, tj. proizvode ne za vlastite potrebe, već za tržište, za
društvo. [Društvena podjela rada spaja sve proizvođače
roba u jedinstveni sistem) koji se zove narodna privreda,
u neki »proizvodni organizam« čiji su dijelovi uzajam no
povezani i uvjetovani. A što čini tu vezu? Razmjena, trži­
šte, na kojem se roba svakog proizvođača robe pojavljuje
u obezličenom obliku, kao pojedini prim jerci dane vrsti
robe, neovisno o tome tko ju je, gdje i u kakvim indivi­
dualnim uvjetim a proizveo. Na tržištu se obrće i procje­
njuje roba, proizvodi rada pojedinih robnih proizvođača.
r Zahvaljujući izjednačavanju i razm jeni roba, ostvaruje se
realna veza i uzajamno djelovanje između pojedinih, reklo
Lbi se, nezavisnih a autonomnih gospodarstava. Društvo
regulira na tržištu proizvode rada, robu, stvari, i samim
tim posredno regulira radnu djelatnost ljudi, jer kretanje
robe na tržištu, povećanje i sniženje njene cijene ima za
posljedicu prom jenu u usm jerenosti radne djelatnosti po­
jedinih proizvođača robe, njihovo masovno uključivanje
u pojedine grane proizvodnje ili isključivanje iz njih, pre­
raspodjelu proizvodnih snaga društva.

13
 Na tržištu se proizvođači roba ne pojavljuju kao osobe
koje zauzim aju određeno m jesto u proizvodnom procesu,
nego kao posjednici i vlasnici stvari, roba. Svaki proizvod
đač robe u tječe na tržište samo onoliko koliko robe na
njega iznosi ili s njega dobiva,[i samo u toj m jeri osjeća
djelovanje i p ritisak .tržiš ta j Uzajamno se djelovanje i
uzajam ni u tjecaj radne djelatnosti pojedinih proizvođača
robe odvija isključivo putem stvari — proizvoda njihova
rad a koji pristižu na tržište. Povećanje obradivih površina
u dalekoj Argentini ili Kanadi može izazvati odgovarajuće
sm anjenje poljoprivredne proizvodnje u Evropi samo na
jedan način: sm anjenjem cijena na tržištu poljoprivrednih
proizvoda. Isto tako i m asovna proizvodnja poanoću stro­
jeva uništava sitnog ob rtnika, čini m u nemogućim nastav­
ljan je p rijašn je proizvodnje i tjera ga iz sela u grad, u
tvornicu.
* A tom istička stru k tu ra robnog društva, nepostojanje
neposrednog društvenog reguliranja radne djelatnosti čla­
nova dru štv a dovodi do toga da se veza izm eđu pojedinih
autonom nih privatnih gospodarstava ostvaruje i podržava
posredstvom robe, stvari, proizvoda rada. »Pojedini se pri­
vatni radovi u istinu o stvaruju kao karike ukupnog dru­
štvenog rad a sam o u odnosim a koje razm jena uvodi iz­
m eđu proizvoda rad a, a uz njihovo posredovanje — i iz­
m eđu sam ih proizvođača.« (Kapital, I, 1921, str. 39; ruski
prijevod, str. 40).
Zahvaljujući činjenici d a pojedini proizvođači roba,
koji o b avljaju dio ukupnoga društvenog rada, rade samo­
stalno i neovisno jedan o drugome, »povezanost se dru ­
štvenog rad a ostvaruje u obliku privatne razm jene indi­
vidualnih proizvoda rada« (Manx u pism u Kugelmannu).
To ne znači da je dani proizvođač robe A povezan proiz­
vodnim odnosim a sam o s danim proizvođačima robe B,
C, D, koji su s njim e sklopili kupoprodajni ugovor, i da
nije povezan ni s jednim drugim članom društva. Stupa­
jući u neposredne proizvodne odnose sa svojim kupcima
B, C i D, naš proizvođač robe A postaje povezan gustom
m režom posrednih proizvodnih odnosa s beskrajnim m no­
štvom drugih lica (npr. svih koja kupuju isti proizvod;
svih koja proizvode isti proizvod; svih kod kojih proizvo­
đači danog proizvoda kupuju sredstva za proizvodnju itd.),
u k rajn jo j liniji sa svim članovima društva. Ta se gusta
m reža proizvodnih odnosa ne kida u trenutku kad je proiz­
vođač robe A završio čin razm jene sa svojim kupcim a

14
i vratio se u svoju radionicu, procesu neposredne proiz­
vodnje. Naš proizvođač robe proizvodi za prodaju, za
tržište, i zato je već u procesu neposredne proizvodnje
prisiljen .računati s uvjetim a tržišta koji se m ogu pred­
vidjeti, tj. prisiljen je uzimati u obzir radnu djelatnost
drugih članova društva, ukoliko ona utječe na kretanje
cijena robe na tržištu.
Tako u strukturi robne proizvodnje nalazimo ove osnov­
ne crte: 1) pojedine ćelije narodne privrede, tj. pojedina
privatna poduzeća m eđusobno formalno neovisna; 2) ona
su uslijed društvene podjele rada međusobno materijalno
povezana; 3) neposredna se veza između pojedinih proiz­
vođača robe uspostavlja u razmjeni, ali posredno utječe
i na njihovu proizvodnu djelatnost. Svaki je proizvođač
robe u svom poduzeću formalno slobodan da po svojoj vo­
lji proizvodi bilo kakav proizvod i uz pomoć bilo kakvih
sredstava za proizvodnju. Ali kada gotov proizvod svoga
rada iznosi na tržište, radi razmjene, on nije slobodan da
odredi om jer razm jene, već je prisiljen da se potčinjava
uvjetima (konjunkturi) tržišta zajedničkim svim proizvođa­
čima danog proizvoda. Zato je on već u procesu neposred­
ne proizvodnje prisiljen da unaprijed svoju radnu djelat­
nost prilagođuje predvidivim uvjetim a tržišta. Ovisnost
proizvođača o tržištu označava ovisnost njegove proiz­
vodne djelatnosti o proizvodnoj djelatnosti svih drugih
članova društva. Ako su suknari izbacili na tržište previše
sukna, onda i suknar Ivanov, bez obzira na to što nije
povećavao svoju proizvodnju, trpi od sniženja cijena
sukna pa je prisiljen smanjivati proizvodnju. Ako su dru­
gi suknari uveli savršenija sredstva proizvodnje (npr. stro­
jeve) koja pojeftinjuju vrijednost sukna, onda je i naš suk­
n ar prisiljen da usavrši tehniku proizvodnje. Pojedini je
proizvođač robe, formalno neovisan o drugima, zapravo s
njima tijesno povezan tržištem, putem razmjene i u usm je­
renosti, i u veličini, i u načinu svoje proizvodnje. Razmjena
stvari djeluje na radnu djelatnost ljudi, proizvodnja i raz­
mjena čine neraskidivo povezane, premda i odvojene, mo­
mente proizvodnje. »Proces kapitalističke proizvodnje, raz­
m atran u cjelini, predstavlja jedinstvo procesa proizvod­
nje i prometa« (K, III, 1). Razmjena ulazi u sam proces
reprodukcije ili radne djelatnosti ljudi, pa razmjena, om­
jer razmjene, vrijednost robe samo s te strane čine pred­
met našeg proučavanja. Razmjena nas, uglavnom, ne za­
nima kao jedna od faza procesa reprodukcije koja se dz-

15
mjenijuje s fazom neposredne proizvodnje, nego kao dru­
štveni oblik procesa reprodukcije koji ostavlja određeni
pečat i n a fazi neposredne proizvodnje (vidi niže glavu
četrnaestu).
Ta uloga razm jene, kao neophodnog m om enta procesa
reprodukcije, k azuje d a ra d n a djelatnost jednog člana
d ru štv a može djelovati n a radnu djelatnost drugoga samo.
posredstvom stvari. U robnom se društvu »međusobna
nezavisnost osoba dopunjuje sistem om sveobuhvatne
stvarne zavisnosti« (K, I, 75). D ruštveni proizvodni odnosi
ljudi neizbježno p o p rim aju postvareni oblik i — govorimo
li o odnosim a izm eđu pojedinih proizvođača robe, a ne o
odnosim a u n u ta r pojedinog privatnog gospodarstva —
sam o u takvu obliku p ostoje i ostvaruju se.
U robnom d ru štv u stvar n ije sam o »tajanstveni dru­
štveni hijeroglif« (K, I, 41), nije sam o »ljuštura« pod ko­
jom je sakriven društveni proizvodni odnos. Stvar je po­
srednik društvenih odnosa, a kretanje je stvari nerazdvojno
povezano s uspostavljanjem i ostvarenjem proizvodnih
odnosa m eđu ljudim a. K retanje cijena robe na tržištu nije'
sam o odraz proizvodnih odnosa m eđu ljudim a, nego, u
robnom d ruštvu jedini m ogući oblik njihova ispoljavanja^
S tvar u rob n o j privredi poprim a osobita društvena svoj­
stva (npr. svojstvo vrijednosti, novca, kapitala i si.), za­
hvaljujući kojim a n e sam o da prikriva proizvodni odnos
m eđu ljudim a nego ga d organizira, služi kao posrednička
k arik a m eđu ljudim a. Točnije, ona prikriva proizvodni od­
nos m eđu lju d im a upravo stoga što se ovo posljednje
o stv aru je sam o u postvarenom obliku. .»Ljudi ne uspore­
đ u ju m eđusobno proizvode svoga rada kao vrijednosti
zato što su te stvari za njih samo m aterijalna vanjština
istovrsnog ljudskog rada. N aprotiv, uspoređujući u raz­
m jeni raznovrsne proizvode kao vrijednosti, oni samim
tim izjednačavaju svoje različite radove kao ljudski rad
uopće. Nisu toga svjesni, ali to čine« (K, I, 41). Razmjena
i izjednačavanje stvari na tržištu ostvaruju društvenu
povezanost proizvođača roba i jedinstvo radne djelatnosti
društva.
Sm atram o d a treb a napom enuti da mi, kao i Marx, pod
»stvarima« razum ijem o ovdje samo proizvode rada. Ovo
ograničenje riječi »stvar« ne samo da je dopustivo nego
je i nužno, budući da m i kretanje stvari na tržištu prou­
čavamo u njegovoj vezi s procesom radne djelatnosti
ljudi. Nas zanim aju one stvari čije tržišno reguliranje

16
posredno, na određeni način, regulira radnu djelatnost
proizvođača roba. A takve su stvari proizvodi rada (o ci­
jeni zemlje vidi miže u petoj glavi).
Kretanje stvari — ukoliko one dobivaju posebna dru­
štvena svojstva vrijednosti, novca i si. — ne sam o da izra­
žava proizvodni odnos m eđu ljudim a nego ga i stvara.8«
»U kretanju prom etnog sredstva ne izražava se samo veza
između prodavača i kupaoa; sama .ta veza nastaje tek u
opticaju novca i zajedno s njime« (K, I, 106). Istina, ulozi
novca kao prom etnog sredstva Marx suprotstavlja nje­
govo funkcioniranje u svojstvu platežnog sredstva koje
»izražava poznatu društvenu vezu koja je već prije posto­
jala u gotovu obliku« (na istom m jestu). No očigledno
je — prem da se isplata novca u tom slučaju odvija po­
slije kupoprodajnog čina, tj. poslije utvrđivanja »društve­
ne veze« između prodavca i kupca — da se izjednačavanje
roba i novca odvijalo upravo u trenutku toga čina i stva­
ralo spom enutu »društvenu vezu«. »Novac funkcionira kao
idealno platežno sredstvo. Iako postoji samo u obliku nov­
čane obveznice kupca, on ostvaruje prijelaz robe iz ruke
u ruku« (K, I, 104— 105).
Novac, dakle, nije samo »simbol«, »znak« društvenih
proizvodnih odnosa koji su njim e prikriveni. Razotkrivši
naivnost m onetarnog sistema, koji je osobitosti novca pri­
pisivao njegovim stvarnim prirodnim svojstvima, Marx
ujedno odbacuje i suprotno gledanje ma novac kao na
»znak« društvenih veza koje mimo njega postoje (K, I,
58—59). Po Marxovu je m išljenju jednako neispravno i
gledanje koje društvena svojstva pripisuje stvari kao tak­
voj, i gledanje koje u stvarima vidi samo »simbol«, »znak«
društvenih proizvodnih odnosa. Ne stječe stvar svojstvo
vrijednosti, novca, kapitala i si. po svojim prirodnim svoj­
stvima, nego zahvaljujući onim društvenim proizvodnim
odnosima s kojima je povezana u robnoj privredi. Ali u
ovoj posljednjoj društveni proizvodni odnosi nisu samo
»simbolizirani« stvarima, nego se i ostvaruju njihovim
posredstvom.
Novac, kao što smo vidjeli, nije samo »znak«. Ali u
nekim slučajevima, a upravo u robnoj metamorfozi R-N^R,
novac predstavlja samo »prolazni objektivirani odraz rob-

9 Na koji način ta društvena svojstva stvari, koja su izraz

proizvodnih odnosa ljudi, pridonose ujedno uspostavljanju od­
nosa proizvodnje među određenim osobama, bit će objašnjeno
dalje, u glavi trećoj.

2 O gledi o M arxovoj te o riji v r ije d n o sti

17
nih cijena« {K, I, 97). Prijelaz iz ruke u ru k u predstavlja
saimo sredstvo p rijelaza robe. U tom slučaju »funkcional­
no po sto jan je novca guta, tako reći, njegovo m aterijalno
postojanje« (K, I, 97), i on može biti zam ijenjen jednostav­
nim znakovim a, pap irnatim novcem. Ali, iako se »izgle­
dom« o d v aja od m etalne supstancije, papirnati novac ipaik
pred stav lja »postvarenje« proizvodnih odnosa m eđu lju­
dim a.10
U robnoj privredi stvari, proizvodi rada, im aju dvostru­
ki bitak: m aterijaln i (prirodnotehnički) i funkcionalni
(društveni). Cime se, pak, objašnjava uska povezanost iz­
m eđu tih d v iju strana, izražena u tom e da »društvena
određenja rada« dobivaju »stvarne karakteristike«, a stva­
ri — »društvene karakteristike« ?

10 Ne može se suglasiti s Hilferdingovim mišljenjem da papir­

nati novac uklanja »postvarenje« proizvodnih odnosa. »U gra­
nicama minimuma prometnih sredstava stvarni se izraz dru­
štvenog odnosa zamjenjuje svjesno reguliranim društvenim
odnosom. To je moguće zato sto, eto, i metalni novac .pred­
stavlja društveni odnos, iako i skriven pod stvarnom ljuštu­
rom« (Finansovyj kapital, prijevod I. Stepanova, 1918, str. 36).
Robna se razmjena uz pomoć papirnatog novca odvija isto
tako neregularno, stihijski i u »postvarenom« obliku kao i_
uz pomoć metalnog novca. Papirnati novac nije »stvar« s gle­
dišta unutarnje vrijednosti materijala od kojega je načinjen.
Ali je on »stvar« u tom smislu što se putem njega u »postva­
renom« obliku izražava društveni proizvodni odnos između
kupca i prodavca. . -1
Ali ako nije Hilferding u pravu, onda još manje osnova
ima suprotno mišljenje A. Bogdanova, koji viši stupanj fetiši-
ziranja društvenih odnosa vidi u papirnatom nego u metalnom
novcu (Kurs pol. ek., II, č. 4, str. 161).

18
 Glava druga

PROCES PROIZVODNJE I NJEGOV

DRUŠTVENI OBLIK

Tijesna se veza između društveno-ekonomskog i materijal-

no-stvarnog m om enta objašnjava posebnim odnosom koji
postoji u robnoj privredi između materijalno-tehničkog
procesa proizvodnje i njegova društvenog oblika. K apita­
listički je proces proizvodnje »istovremeno i proces proiz­
vodnje m aterijalnih uvjeta čovjekova života i proces — ko­
ji se odvija u posebnim povijesno-ekonomskim odnosima
proizvodnje — proizvodnje i reprodukcije samih tih od­
nosa proizvodnje . . . , tj. određenog društveno-ekonomskog
oblika ovih posljednjih« (K, III, 2, str. 347—348). Postoji
tijesna veza i podudarnost između procesa proizvodnje
materijalnih dobara i društvenog oblika u kojem se od­
vija, tj. ukupnosti proizvodnih odnosa m eđu ljudima. Da­
na je ukupnost proizvodnih ljudskih odnosa^prilagođena
danome 'Stanju proizvodnih snaga, tj. m aterijalnog proce­
sa proizvodnje, ona omogućuje — ovakav ili onakav —
proces proizvodnje m aterijalnih proizvoda koje društvo
treba. Podudarnost se između m aterijalnog procesa proiz­
vodnje, s jedne strane, i odnosa proizvodnje sudionika
toga procesa, s druge, u različitim društvenim form aci­
jam a postiže na različite načine. U društvu s reguliranom
privredom, na prim jer, socijalističkom, proizvodni se od­
nosi između pojedinih članova društva u spostavljaju svje­
sno, sa ciljem da se osigura pravilan tok proizvodnje.
Svakom se članu društva određuje njegovo m jesto u pro­
cesu proizvodnje, njegov odnos prem a drugim sudioni­
cima toga procesa. Koordinacija radne djelatnosti poje­
dinih osoba ostvaruje se polazeći od unaprijed procije­
njenih potreba materijalno-tehndčkog procesa proizvod­
nje. Dani sistem odnosa proizvodnje predstavlja u iz­
vjesnom smislu zatvorenu cjelinu rukovođenja jedinstve­
nom voljom i, kao cjelina, prilagođenu m aterijalnom pro­
cesu proizvodnje. Dakako, promjene u ovom posljednjem

19
mogu u činiti nužnim a i prom jene u sistem u proizvodnih *
odnosa; ali te se prom jene događaju u n u ta r toga sistema,
uz pom oć njegovih vlastitih snaga, odlukam a njegovih ru ­
kovodećih organa, koje su, opet, izazvane prom jenam a u
tehničkom procesu proizvodnje. Jedinstveno ishodište osi­
gurava usklađenost m aterijalno-tehničkog procesa proiz­
vodnje i proizvodnih odnosa koji onaj prvi oblikuju. Dalje
se svaka od .tih stran a razvija n a tem elju zacrtanog joj
plana; svaka o d n jih im a svoju u n u tarn ju logiku, ali,
zahvaljujući jedinstvenom ishodištu, ne proturječi drugoj.
P rim jer takvih organiziranih proizvodnih odnosa imamo
u robno-kapitalis tičkom društvu, i to upravo u organiza­
ciji rad a unutar poduzeća (tehnička podjela rada), za
razliku od podjele ra d a m eđu pojedinim privatnim poduze­
ćim a (društvena podjela rada). Pretpostavim o d a nekom
poduzetniku pripada velika tekstilna .tvornica koja se sa­
stoji od predionice, tkaonice i bojadisaonice. Inženjeri,
radnici i službenici u n aprijed su, po poznatom e planu,
raspoređeni po tim odjelim a. Oni su unaprijed vezani
određenim , stalnim odnosim a proizvodnje, u skladu s
p o treb am a tehničkog procesa proizvodnje. I upravo se za­
to u procesu proizvodnje stvari p rem ještaju od jednih
ljudi k drugim a u ovisnosti o položaju tih ljudi u proiz­
vodnji, proizvodnih odnosa m eđu njim a. Dobivši iz pre­
dionice p ređu i preradivši je u tkaninu, direktor tkaonice
ne šalje tu tkaninu n atrag d irek to ru predionice kao ekvi­
valent za pređ u ko ja m u je rcinije poslana. On je šalje
dalje, u bojadisaonicu, je r stalni proizvodni odnosi, koji
povezuju radnike dane tkaonice s radnicim a dane boja-
disaonice, u naprijed o dređuju pom icanje stvari, proiz­
voda rada, od ljudi, zaposlenih u prethodnoj fazi proiz­
vodnje (tkanje), prem a ljudim a zaposlenim a u 'slijedećoj
fazi proizvodnje (bojenje). Proizvodni su odnosi m eđu lju-~l
dim a unap rijed organizirani u cilju m aterijalne proizvod­
nje stvari, ali ne posredstvom stvari. S druge strane, stvar
se u procesu proizvodnje prem ješta od jednih ljudi k dru­
gima na tem elju m eđu njim a postojećih odnosa proizvod­
nje, ali svojim prelaženjem ona ne stvara proizvodne od­
nose m eđu njim a. Proizvodni odnosi m eđu ljudim a im aju
isključivo društveni k arak ter, a prelaženje stvari — isklju­
čivo tehnički k arak ter. O bje su te strane unaprijed svjesno
jed n a drugoj prilagođene, ali čuvaju različit karakter, j
Sasvim je drugačije kada predionica, tkaonica i bojadi-
saonica prip ad aju trim a raznim poduzetnicim a A, B i C.

20
Sad već A neće pređu koju je ispreo predati B samo na
toj osnovi što je B može preraditi u tkaninu, tj. dati joj
oblik koristan za društvo. Nije njem u do toga; on uopće
sada i ne želi pređu predati, nego prodati, tj. predati je
takvoj osobi ko ja će m u u zam jenu dati odgovarajuću
sumu novca ili uopće stvar jednake vrijednosti, ekviva­
lent. Tko će biti ta osoba, njem u je svejedno A nije pove­
zan stalnim proizvodnim odnosima s nekim određenim
osobama, te stupa u kupoprodajni proizvodni odnos s bd­
io kojom osobom koja ima i koja mu je sprem na za pre­
đu dati određenu stvar, ekvivalentnu sumu novca. Taj
je proizvodni odnos ograničen na prelaženje stvari, i to
upravo pređe od A ka kupcu i novca od kupca k A. Iako
se naš proizvođač robe A nijednoga trenutka ne može
iščupati iz guste mreže posrednih odnosa proizvod­
nje, koji ga povezuju sa svim članovima društva, on nije
unaprijed povezan neposrednim odnosima proizvodnje s
određenim osobama.[Ti proizvodni odnosi ne postoje una­
prijed, ali -nastaju posredstvom prelaženja stvari od jed­
ne osobe k drugoj; oniXdakle, nem aju samo društveni
nego i stvarni karakter] S druge -strane, stvar ne prelazi
od jedne određene osobe k drugoj na osnovi proizvodnih
odnosa koji su m eđu njim a unaprijed postojali, već zbog
kupoprodaje, koja se ograničava na prelaženje ove stvari.
Prelaženje stvari uspostavlja neposredni proizvodni odnos
između određenih osoba, ono nem a samo tehničko nego i
društveno značenje.
Prema tome, ju robnom društvu} koje -se stihijski raz­
vija imamo ovakvo stanje. S gledišta materijalnog, teh­
ničkog procesa proizvodnje — svaki proizvod rada m ora
prelaziti iz jedne faze proizvodnje u drugu, iz jednog vlas­
ništva u drugo, sve dok ne dobije završni oblik i ne prijeđe
iz vlasništva posljednjeg proizvođača ili trgovca-posrednika
u vlasništvo potrošača. Ali pri autonomnosti i nezavisno­
sti pojedinih gospodarstava prijelaz je proizvoda iz jed­
nog privatnog gospodarstva u drugo moguć -samo kupopro­
dajom, sporazumijevanjem između dvaju gospodarstava,
koje označava stvaranje m eđu njima posebnog, kupopro­
dajnog proizvodnog odnosa. Ta osnovni se odnos robnog
društva, odnos proizvođača roba, svodi »na prisvajanje
tuđeg proizvoda rada otuđivanjem vlastitog« (K, I, 76).
Ukupnost proizvodnih odnosa m eđu ljudima ne predstav­
lja jedinstven povezani sistem, u kojem je dani individu­
um unaprijed povezan stalnim odnosima s određenim

21
osobama. U robnoj je privredi proizvođač robe povezan
sam o s neodređenim tržištem , u koje se uključuje ispre­
kidanim nizom pojedinačnih pogodbi što ga kratk o traj­
no povezuju s određenim pojedinim proizvođačim a robe.
Svaka se etap a toga niza usko isprepleće s etapom kreta­
n ja proizvoda u m aterijalnom procesu proizvodnje. Pro-
laženje je proizvoda kroz određene faze proizvodnje pra­
ćeno njegovim istovrem enim prolaženjem kroz niz privat­
nih gospodarstava na načelim a dogovora m eđu njim a i
razm jene. I o b rnuto, proizvodni odnos povezuje dva pri­
v atna gospodarstva p ri prijelazu m a te r ijin ih stvari iz jed­
nog gospodarstva u drugo; proizvodni se odnos između
određenih osoba uspostavlja pri prijelazu stvari i poslije
toga prijelaza opet se prekida.
Kao što vidimo, osnovni se proizvodni odnos — u kojem
se određeni proizvođači robe neposredno povezuju i u
kojem se sam im tim za svakoga od n jih ostvaruje stalna
veza izm eđu njegove radne djelatnosti i radne djelatnosti
svih članova društva, i to upravo kupoprodaja — razlikuje
od proizvodnog odnosa organiziranoga tipa ovako: 1) on
se izm eđu pojedinih osoba uspostavlja dobrovoljno, u
ovisnosti o tom e koliko se njegovim nosiocima isplati;
društvena veza p oprim a Oblik privatnog sporazuma]] 2)
on sudionike povezuje kratkotrajno, ne stvarajući među
njim a stalne odnose; ali ti kratkotrajni i isprekidani
kupoprodajni sporazum i, uzeti u cjelini, m oraju osigura­
vati stalnost i n eprekinutost društvenog procesa proizvod­
nje; 3) on spaja određene ljude pri prijelazu stvari od
jednog čovjeka k drugom i tim je prelaženjem stvari
ograničen; [ljudski odnosi dobivaju oblik izjednačavanja
stvari^ Neposredni se proizvodni odnosi izm eđu određenih
osoba uspostavljaju istovrem eno s prelaženjem stvari od
jedne k drugoj, u skladu s potrebam a procesa m aterijal­
ne reprodukcije. »Razmjena je robe takav proces u ko­
jem društvena razm jena stvari, tj. razm jena posebnih
proizvoda privatnih osoba istovrem eno označava usposta­
vu (Erzeugiung)11 određenih društvenih proizvodnih odno­
sa u koje osobe u toj razm jeni stvari stupaju« (Zur Kritik,
1907, str. 32). Ili, kako se Marx izražava, proces prom eta

11 U ruskom prijevodu P. Rumjanceva netočno prevedeno kao

»rezultat« (Kritika pol. ek., P. B., izd. 1922, str. 53). U Marxa
je rečeno Erzeugung (proizvodnja, uspostava, uspostavljanje),
a ne Erzeugniss (proizvod, rezultat). Dalje Kritiku političke
ekonomije navodimo prema tom izdanju (P. B., 1922).

22
uključuje u sebe Stoff — uind Formwechsel (Kapital, H I
2, str. 363; ruski prijevod, str. 357), razm jenu stvari i pret­
vorbu oblika, tj. prijelaz stvari u m aterijalnom procesu
proizvodnje i izmjenu njilhova društveno-ekonomskog ob­
lika (npr. pretvaranje irobe u novac, novca u kapital, nov*
čanog 'kapitala u proizvodni i si.), boja odgovara različi­
tim proizvodnim odnosim a među ljudima.
Razmjena neraskidivo spaja u sebi društveno-ekonom-
ski (odnose među ljudima) i mat erijalno-s tvarni (kreta­
nje stvari u procesu proizvodnje) elemenat. (U rObnonkapi-
talističkom društvu oba ta m om enta nisu u naprijed orga­
nizirana i m eđusobno usklađena, pa se upravo stoga svaki
pojeđ5n~čm~razmjene može ostvariti samo kao posljedica
spajanja i uzajamnog djelovanja obaju tih elemenata, od
kojih kao d a svaki podstiče onaj drugi. Ako dane osobe
nemaju određene stvari, one ne stupaju u međusobni pro­
izvodni odnos razm jene. Ali i obrnuto, prelaženje je stvari
nemoguće ako između njihovih vlasnika nije uspostavljen
posebni proizvodni odnos razmjene. Materijalni proces
proizvodnje, s jedne strane, i sistem proizvodnih odnosa
između pojedinih privatnih gospodarstava, s druge, nisu
u svom ishodištu usklađeni, obavezno zahtijevaju usklađi­
vanje u svakoj svoioi etapi, u svakom pojedinom a ktu .
na kakve se ekonomski- život izvanjski raspada; |u pro-
tivnom je m eđu njim a neizbježno razmimodlaženje i pre­
kid društvenog procesa proizvodnje^ U robnoj je privredi
takvo razmimoilaženje uvijek moguće. Ili nastaju proiz­
vodni odnosi u kojima nije sakriveno realno kretanje pro­
izvoda u procesu proizvodnje (špekulacija), ili nema pro­
izvodnih odnosa nužnih za norm alno odvijanje proizvod­
nog procesa (zastoj u p rođi). Takvo razmimoilaženje, koje
u normalnim uvjetim a ne prelazi određene granice, u tre­
nucima kriza poprim a katastrofalno obilježje.
U biti, isto takvo obilježje ima veza između proizvod­
nih odnosa ljudi i m aterijalnog procesa proizvodnje u
kapitalističkom društvu podijeljenom na klase. Mi i dalje
ostavljamo po strani odnose proizvodnje unutar pojedi­
nog poduzeća, imajući u vidu samo odnose između poje­
dinih privatnih poduzeća, koji ih povezuju u jedinstvenu
narodnu privredu. U 'kapitalističkom društvu razni fak­
tori proizvodnje (sredstva za proizvodnju, radna snaga,
zemlja) pripadaju trim a različitim društvenim klasama
(kapitalistima, najam nim radnicima i zemljoposjednicima)
i zbog toga stječu poseban društveni oblik koji nemaju

23
u drugim društvenim form acijam a. Sredstva za proiz­
vodnju su k apital, rad je — najam ni rad, a zem lja je
o b jek at k upoprodaje. Uvjeti za rad, tj. sredstva za proiz­
vodnju i zem lja »form alno su odvojeni« (K, III, 354—355)
od sam oga rad a u tom sm islu što im pripadnost različitim
socijalnim klasam a pridaje, kao što je rečeno, poseban
društveni »oblik«. P ri odvojenosti pojedinih tehničkih fak­
to ra proizvodnje i njihovoj pripadnosti pojedinim vlasnič­
kim subjektim a (kapitalistu, radniku, zemljoposjedniku)
proizvodni proces ne može početi dok se m eđu određe­
nim osobam a, ko je p rip ad aju trim a navedenim društvenim
klasam a, ne stvori neposredna proizvodna veza praćena
usredotočivanjem svih tehničkih faktora proizvodnje u
jednom gospodarstvu, koje pripada kapitalistu. Takav je
spoj svih fak to ra proizvodnje, ljudi i stvari, neophodan
u svakom društvenom obliku privrede, ali »taj posebni
k a rak ter i način, na k o ji se to spajanje vrši, razlikuje
pojedina ekonom ska razdoblja socijalne strukture« (K,
II, 13).
Zam islim o feudalno gospodarstvo, gdje zem lja pripada
feudalcu, a rad i sredstva za proizvodnju, obično vrlo pri­
m itivna, km etu. Ovdje izm eđu feudalca i km eta unapri­
jed postoji društvena veza potčinjenosti i vladanja koja
čini m ogućim spoj svih faktora proizvodnje. Na osnovi
običajnog prava km et se koristi parcelom zemlje koja
p rip ad a feudalcu, a za to je obavezan plaćati rentu i ići
na tlaku, tj. rad iti određeni broj dana n a feudalčevoj
zem lji, obično s vlastitim sredstvim a za proizvodnju.
Stalni proizvodni odnosi izm eđu feudalca i km eta omo­
gućuju sp ajan je svih potrebnih faktora proizvodnje na
dva m jesta: n a km etovu gospodarstvu i na feudalčevoj
zemlji.
^ U kapitalističkom društvu, kao što smo vidjeli, nema
takvih stalnih neposrednih veza izm eđu određenih osoba,
vlasnika različitih fak tora proizvodnje. I kapitalist, i na­
jam ni Tadnik, i zem ljoposjednik jedan su o drugome for­
m alno neovisni vlasnici robe. Neposredni se odnos proiz­
vodnje m eđu n jim a m ora tek uspostaviti, i to u obliku
uobičajenom za vlasnike roba — u kupoprodajnom obliku.
K apitalist m ora od radnika kupiti pravo da se koristi
njegovom radnom snagom, a od zem ljoposjednika pravo
da se koristi njegovom zemljom. Za .to m ora im ati do­
voljno kapitala. Tek kao vlasnik određene sume vrijed­
nosti, kapitala, uz pomoć kojega k upuje sredstva za pro-

24
dzvodnju i omogućuje radniku da kupi potrebna sredstva
za život, on je kapitalist, organizator i rukovodilac proiz­
vodnje. Kapitalisti im aju autoritet rukovodilaca proizvod­
nje »samo u svojstvu oličenja uvjeta za rad nasuprot ra­
du samom, a ne u svojstvu političkih ili teokratskih
vlasnika, kao što je to bilo u ranijim oblicima proizvod­
nje« (K, III, 411). K apitalist »je samo zato kapitalist, samo
se zato uopće može upuštati u proces eksploatacije rada
što kao vlasnik uvjeta za rad stoji nasuprot radniku kao
vlasniku samo radne snage« (K, III 1,15). Njegov je položaj
u proizvodnji određen time što mu pripada kapital, sred­
stva za proizvodnju, stvari, a isto se odnosi i na našeg
radnika kao vlasnika radne snage 'i zemljoposjednika kao
vlasnika zemlje. Agensi se proizvodnje ujedinjuju kroz
faktore proizvodnje, proizvodna se veza među ljudima
uspostavlja prelaženjem stvari. [Odvajanje faktora proiz­
vodnje na osnovi privatnog vlasništva dovodi do toga da
je njihovo m aterijalno (tehničko) spajanje, neophodno za
proizvodni proces, moguće jedino kad se uspostave pro­
izvodni odnosi razm jene između njihovih vlasnika!) I obr­
nuto: neposredni odnosi proizvodnje, ikoji nastaju između
predstavnika različitih društvenih klasa (kapitalista, rad­
nika, zemljoposjednika), im aju kao posljedicu određenu
kombinaciju tehničkih faktora proizvodnje i povezani su
s prelaženjem stvari iz jednog vlasništva u drugo. Ova
tijesna veza između proizvodnih odnosa ljudi i kretanja
stvari u procesu m aterijalne proizvodnje dovodi do »po­
stvarenja« proizvodnih odnosa ljudi. i

25
 Glava treća

POSTVARENJE PROIZVODNIH ODNOSA MEĐU

LJUDIMA I PERSONIFIKACIJA STVARI

Kao što smo vidjeli, u robno-kapitalističkom se društvu

pojedine osobe m eđusobno ne povezuju određenim pro­
izvodnim odnosim a kao članovi društva, kao lica koja zau­
zim aju određeno m jesto u društvenom procesu proizvod­
nje, nego kao vlasnici određenih stvari, kao »socijalni
predstavnici« različitih faktora proizvodnje. K apitalist
»nije n išta drugo nego utjelovljeni kapital« (K, III 2, 348,
354). »Vlasnik se zem lje pojavljuje kao utjelovljenje jed­
nog o d postojećih u v jeta proizvodnje«, zem lje (K, III 2,
350, 354). To »utjelovljenje«, u kojem su Marxovi kritičari
vidjeli nešto nejasno i čak m istično12, označava posve
realnu pojavu: ovisnost proizvodnih odnosa među ljudim a
o d ruštvenom obliku stvari, faktorim a proizvodnje koja
im p rip ad aju d koji su u njim a »personificirani«.
Ako d an a osoba stupa u neposredne odnose proizvodnje
s određenim ljudim a samo kao vlasnik neke stvari, onda
dana stvar, prem a tome, m akar kom e pripadala, omogu­
ćuje svojem vlasniku da zauzme određeno m jesto u 'siste­
m u odnosa proizvodnje. [Budući da je vladanje sa stvari
u vjet za uspostavljanje neposrednih proizvodnih veza me­
đu ljudim a, čini se d a stvar sam a po sebi ima sposob­
nost, svojstvo d a uspostavlja proizvodne odnoseTJAko dana
stv ar om ogućuje svome vlasniku da stupi u odnos raz­
m jene s bilo kojim vlasnikom robe, onda stvar stječe
posebno svojstvo razm jenljivosti, im a »vrijednost«. Ako
dana stvar povezuje dva vlasnika roba, od kojih je jedan
k apitalist a drugi najam ni radnik, onda ona nije samo
»vrijednost« nego i »kapital«. Ako kapitalist stupa u pro-^
izvodni odnos sa zem ljoposjednikom , onda vrijednost, no­
vac, koji on p redaje zem ljoposjedniku i predajom kojega
stu p a s njim u proizvodnu vezu, predstavlja »rentu«. No-

12 Usporedi Passow, Kapitalismus, 1918, str. 84.

26
vac koji industrijski kapitalist plaća bankaru zato što se
koristi kapitalom koji mu je ovaj pozajmio — zove se
»kamata«. Svaki tip proizvodnih odnosa medu ljudima
pridaje stvarima, putem kojih određene osobe stupaju u
neposrednu proizvodnu vezu, osobito »društveno svojstvo«,
»društveni oblik«. Dana stvar, osim toga što u svojstvu
upotrebne vrijednosti, m aterijalne stvari s određenim
svojstvima služi kao predm et potrošnje ili proizvodno
sredstvo, tj. vrši tehničku funkciju u procesu m aterijalne
proizvodnje, vrši i društvenu funkciju povezivanja ljudi.
Dakle, u robno-kapitalističkom društvu ljudi stupaju u
neposredne proizvodne odnose isključivo kao vlasnici
roba, vlasnici stvari, i, s druge strane, zahvaljujući tome
stvari stječu posebna društvena svojstva, poseban društve­
ni oblik. »Društvena određenja rada« dobivaju »stvarne^
crte«, a stvari — »društvene crte« (K, I, 59). Umjesto
»neposredno društvenih odnosa samih osoba i njihovih
radova«, koji se uspostavljaju u društvim a s organizira­
nom privredom, ovdje vidimo »stvarne odnose osoba i
društvene odnose stvari« (K, I, 40). Ovdje se pred nam a
pojavljuju dvije osobitosti robne privrede: »personifika­
cija stvari i postvarenje proizvodnih odnosa ljudi« (K,
III 2, 360), »postvarenje društveno-proizvodnih oblika i
poosobljenje m aterijalne osnove proizvodnje« (ibid., 410).
Pod »postvarenjem proizvodnih odnosa ljudi« Marx
podrazumijeva onaj proces zahvaljujući kojem u se odre­
đeni proizvodni odnosi ljudi (npr. kapitalista i radnika)
pripisuju stvarima, posredstvom kojih ljudi stupaju u
međusobnu vezu, određeni društveni oblik ili društveno
svojstvo (na prim jer, kapitala). Pod poosobljenjem ili
»personifikacijom stvari« Marx podrazumijeva onaj pro-,
ces zahvaljujući kojemu postojanje stvari u određenom
društvenom obliku, n a prim jer kapitala, omogućuje nji­
hovu vlasniku d a se pojavljuje kao kapitalist i stupa u
određeni proizvodni odnos s drugim licima.
Na prvi se pogled oba ukazana procesa mogu činiti
kao međusobno isključiva. S jedne strane, društveni se
oblik stvari razm atra kao rezultat proizvodnih odnosa lju­
di. S druge strane, ti proizvodni odnosi nastaju m eđu lju­
dima samo uz postojanje stvari s određenim društvenim
oblikom. Ovo proturječje može biti riješeno samo u dija­
lektičkom procesu društvene proizvodnje, koji Marx vidi'
kao neprekidni proces reprodukcije koji se stalno ponav­
ljahu kojem je svaka karika posljedica prethodne i uzrok

27
 slijedeće.] D ruštveni je oblik stvari ujedno i .rezultanta
p rethodnog p rocesa proizvodnje i pretpostavka daljeg.1*
Svaki je dru štv en i oblik, svojstven proizvodima rada
u kapitalističkom dru štvu (novac, kapital, profit, renta i
si.), došao kao rezu ltat dugotrajnog historijskog i dru­
štvenog procesa višestrukim ponavljanjem i naslojava-
n jem istovrsnih proizvodnih odnosa m eđu ljudim a. Dok
dani tip proizvodnih odnosa im a obilježje rijetkosti, iz­
nim ke u danom društvu, ne može proizvodima rada koji
u njem u postoje d ati stalan, -trajan društveni biljeg. »Tre­
n u tan društveni dodir« ljudi daje proizvodima njihova
rad a sam o tren u tan društveni oblik, koji se pojavljuje
zajedno s društvenim dodirom koji .ga je stvorio i nestaje
odm ah s njegovim prestankom (K, I, 56). Pri nerazvijenoj
razm jeni proizvod rad a im a vrijednost samo u tren u tk u
razm jene, s tim da nije vrijednost ni p rije ni poslije tog
tren u tk a. K ada oni koji vrše razm jenu uspoređuju svoje
proizvode s .trećim proizvodom , ovaj toga trenutka u začet-
nom obliku vrši funkciju novca, s tim d a nije novac ni
p rije n i poslije tog čina razm jene.
S razvojem proizvodnih snaga, koji izaziva određene ti­
pove proizvodnih odnosa ljudi, ti odnosi postaju učesta­
liji, često se ponavljaju, postaju uobičajeni i prošireni
u dan o j socijalnoj sredini. Takvo »učvršćenje« proizvod­
nih odnosa dovodi do »učvršćenja« odgovarajućeg dru­
štvenog oblika stvari. Dani se društveni oblik »učvršćuje«,
fiksira uz određenu stvar, ostajući za n ju vezan i u tre­
nucim a prekida 'konkretnih proizvodnih odnosa m eđu lju­
dim a. Tek se od toga trenutka može govoriti o pojavlji­
vanju dane, stvarne kategorije (kao odvojene od proizvod­
nog odnosa koji ju je stvorio, a koja, od svoje strane, na
njega djelu j e j »Vrijednost« kao da postaje svojstvo same
stvari s kojom stu p a -u proces razm jene, a koje joj osta­
je i po izlasku iz njega. Isto je i s novcem, kapitalom i
drugim društvenim oblicim a stvari. Oni od rezultata pro­
izvodnog procesa po staju ujedno i njegove pretpostavke.
O dsad dani oblik proizvoda rada ne služi samo kao »iz­
raz« određenog tipa proizvodnih odnosa ljudi, nego i kao
njegov »nosilac«. [Posjedovanje stvari s određenim dru-_
štvenim oblikom pobuđuje dano lice d a stupi u određe­

13 Dalje ukratko izlažemo zaključke koje s m o podrobnije da­

li u našem članku »Proizvodstvennye otnošenija i veščnye ka-
tegorii« (»Proizvodni odnosi i postvarane kategorije« —
prev.) (»Pod znamenem marksizma«, 1924, N° 10—11).

28
ni proizvodni odnos, daje mu posebno društveno obilježje.
Sada se »postvarenje proizvodnih odnosa« dopunjuje
»personifikacijom stvari«T) Budući da je posljedica radnji
koje proizvođači roba masovno vrše, društveni se oblik
proizvoda rada iskazuje kao snažno sredstvo pritiska na
motivaciju pojedinih proizvođača robe i prilagođavanja
njihova ponašanja tipovima proizvodnih odnosa koji u
danom društvu vladaju.(_Preko društvenog se oblika stva­
ri prenosi djelovanje društva na pojedinca^ Zahvaljujući
tome objektivacija ili »postvarenje« proizvodnih odnosa
u društvenom obliku stvari pridaje ekonomskom uređe­
nju veću čvrstinu, trajnost i regularnost. Proizvodni se
odnosi među ljudim a »kristaliziraju«.
Tek n a određenom stupnju svoga razvoja, poslije m no­
gobrojnih ponavljanja, proizvodni odnosi ostavljaju, tako
reći, talog u obliku određenih društvenih svojstava fiksi­
ranih uz proizvode irada. Dok dani tip proizvodnih odnosa
nije u društvu dovoljno proširen, ne može stvarim a dati
odgovarajući društveni oblik. Kada je tip proizvodnje
koji vlada bio još Obrt, čiji je zadatak bio da »prehrani«
obrtnika, ovaj je i onda kada je proširivao svoje podu­
zeće, i u biti bio već kapitalist koji živi od najam nog
rada svojih radnika, nastavio da na sebe gleda kao na
»majstora«, a na svoj dohodak kao na izvor »uzdržava­
nja«. On u tom dohotku još nije vidio »profit« od kapi­
tala, kao što i u svojim sredstvima za proizvodnju još
nije vidio »kapital«. Upravo tako pod utjecajem pretkapi-
talističkih društvenih odnosa koji su vladali u zemljopo-
sjedu još dugo u kam ati nisu prepoznavali novi oblik do­
hotka, već su u njem u vidjeli izm ijenjeni oblik rente.
Tako je još i znam eniti ekonomist Petty14 pokušavao izve­
sti kamatu iz rente. Događa se »podvođenje svih privred­
nih oblika pod vladajuće« (K, III 2, 406), svojstvene da­
nom načinu proizvodnje. Time se objašnjava činjenica da
mora proći duže ili kraće razdoblje razvoja dok se novi
tip proizvodnih odnosa ne »postvari« ili ne »kristalizira«
u odgovarajućem društvenom obliku proizvoda rada.
Zato si vezu između proizvodnih odnosa ljudi i stvarnih
kategorija moramo predočiti na ovaj način. Svaki tip pro­
izvodnih odnosa, koji karakterizira robno-kapitalističku
privredu, pridaje stvarim a, posredstvom kojih ili u povo­
du kojih ljudi stupaju u dani odnos, poseban društveni

14 Vidi I. Rubin, Istorija ekonomičeskoj mysli, izd., 1928,

gl. VII.

29
oblik. Dolazi do »postvarenja« ili »kristalizacije« proiz­
vodnih odnosa ljudi. Stvar, p risu tn a u određenom proiz­
vodnom odnosu i s odgovarajućim društvenim oblikom,
zadržava ovaj i po p rekidu danog, konkretnog, pojedinač­
nog proizvodnog odnosa. Sam o se pod tim uvjetom proiz­
vodni odnos ljudi može sm atrati uistinu »postvarenim«,
»kristaliziranim « u obliku svojstva stvari, koje kao da
p rip ad a njoj sam oj i koje je odvojeno od tog odnosa
proizvodnje. Čim stvari istu p aju u određenom društvenom
obliku koji je uz n jih fiksiran, one od svoje strane počinju
djelovati n a ljude, određujući njihovu m otivaciju i pobu­
đujući ih na u spostavljanje m eđusobnih konkretnih pro­
izvodnih odnosa. Im ajući društveni oblik »kapitala«, stva­
ri svoga vlasnika čine kapitalistom i unaprijed određuju
one karak terističn e proizvodne odnose koji će biti uspo­
stavljeni izm eđu njega i drugih članova društva.[D ruštveni
k arak ter stvari kao d a određuje -društveni karakter njena
vlasnika, događa se »personifikacija stvari«.J -Kapitalist
tak o svijetli svjetlošću odraženom s njegova kapitala, a to
je m oguće zahvaljujući samo tom e što ovaj posljednji
odražava svjetlost svojstvenu danom e tipu proizvodnih
odnosa ljudi. Na k raju dobivamo podvođenje pojedinaca
pod vladajući tip proizvodnih odnosa. Društveni oblik
stvari u v jetu je individualne proizvodne veze pojedinih
ljudi sam o stoga što je sam izraz društvenih proizvodnih
veza. (Društveni se oblik stvari pojavljuje kao unaprijed
dana, gotova, čvrsto fiksirana pretpostavka proizvodnog
p rocesa sam o stoga što je sam stvrdnuti, kristalizirani
rezultat društvenog procesa proizvodnje koji je dinam i­
čan, vječno teče i m ijenja se. Tako se u dijalektičkom ne­
prekidnom procesu reprodukcije -rješava tobožnje protu­
rječje izm eđu »postvarenja ljudi« i »personifikacije stva­
ri«, tj. izm eđu uvjetovanosti društvenog oblika stvari
društvenim proizvodnim odnosim a i uvjetovanosti indi­
vidualnih proizvodnih odnosa društvenim oblikom stvari.
Od dviju stran a procesa reprodukcije, što smo ih nave­
li, sam o je posljednja — »personifikacija stvari« — na
površini ekonom skog života i dostupna neposrednom pro­
m atraču. (Stvari istu p aju u već gotovu društvenom obliku,
d jelujući n a m otivaciju i ponašanje pojedinih proizvođača]
Ta se stran a procesa odražava neposredno u psihi poje­
dinih osoba i dostu p n a je neposrednom prom atranju.
Mnogo je teže p ra titi stvaranje -samih društvenih oblika
stvari iz proizvodnih odnosa m eđu ljudim a.jT a je strana

30
procesa, tj. »postvarenje« odnosa proizvodnje, heterogeni
rezultat radnji koje ljudi u golemom broju vrše, a koje
se jedna na drugu naslojavaju, društvenog procesa koji
se odvija iza njihovih »leđa«, tj. rezultat koji ni'je unapri­
jed postavljen kao cilj.[Tek je uz pomoć duboke historij­
ske i socijalno-ekonomske analize Marx uspio »razjasniti
tu stranu procesa}
S tog gledišta postaje jasna razlika koju Marx često
pravi između »vanjskog izgleda«, »vanjske veze«, »površin­
ske pojave«, »oblika ispoljavanja«, s jedne strane, i »unu­
tarnje veze«, »skrivene veze«, »imanentne veze«, »biti stva­
ri« — s druge.15 On vulgarnim ekonomistima predbacuje
što se ograničavaju n a proučavanje vanjske strane pojava,
Adamu Sm ithu — što se koleba između »ezoteričkog«
(unutarnjeg) i »egzoteričkog« (vanjskog) gledišta. Smisao
se tih Marxovih kritik a činio vrlo maglovitim. K ritičari su
ga, čak i oni dobronam jerniji, optuživali za ekonomsku
metafiziku zbog želje da otkrije skrivenu stranu pojava.
Marksisti su ponekad te Marxove izraze tumačili kao nje­
govu želju da načini razliku između grubo-empirijske i
apstraktno-izolirajuće metode istraživanja.18 Mi sm atram o
da je, dakako, ukazivanje na asptraktnu metodu potrebno,
ali posve nedovoljno za karakteriziran je Marxove metode,
a i nije on to imao u vidu suprotstavljajući unutarnju
vezu pojava vanjskoj. Apstraktna je metoda zajednička
Marxu i mnogim njegovim prethodnicima, uključujući Ri-
carda, ali je isključivo njegova zasluga unošenje u politič­
ku ekonomiju sociološke metode, koja u stvarnim katego­
rijama vidi izraz proizvodnih odnosa ljudi. U toj dru­
štvenoj prirodi stvarnih kategorija Marx i vidi njihovu
.»unutarnju vezu«. Vulgarni ekonomisti proučavaju samo
oblik ispoljavanja »otuđen« od samih ekonomskih odnosa
(K, III 2, 346. i dr.), .tj. već postvarenih, gotov oblik stvari
ne razumijevajući njegov društveni karakter. Oni vide pro­
ces »personifikacije stvari« koji se odvija na površini
privrednog života, ali nem aju pojm a o procesu »postva-
renja proizvodnih odnosa« ljudi. Oni stvarne kategorije
razm atraju kao dane, gotove »pretpostavke proizvodnog
procesa, koje djeluju n a motive proizvođača i koje se odra-

18 Vidi K, III 2, str. 346. i dr.; »Teorii pribavočnoj stoimosti«,

II, č. I, P. B., 1923, str. 10, 57. i dr.; »Theorien«, III, str. 576. i
mnoštvo drugih mjesta.
16 Kunov, K ponimaniju metoda issledovanija Marksa. Zbor­
nik »Osnovnye problemy političeskoj ekonomii«, 1922, str.

31
žavaju u njihovoj svijesti, ne istražujući karakter tih
stv arn ih kateg o rija kao rezultat društvenog procesa. Za­
n em arujući taj u n u tarn ji društveni' proces oni se ograni­
čavaju »vanjskom vezom stvari kako se iskazuje u konku­
renciji, U konkurenciji se Pak SV e uvijek i'Rkarnjp nanpailr^
— sve im a o b rn u t izgled« (Teorii pribavočnoj stoknosti,
II,~57)Tpa upravo proizvodni odnosi ljudi izgledaju ovisni
0 društvenom obliku stvari, a ne obrnuto.
Vulgarni ekonom isti — koji ne razum iju d a proces »per­
sonifikacije stvari« može biti shvaćen samo kao rezultat
procesa »postvarenja proizvodnih odnosa ljudi« — razm a­
tra ju društvena svojstva stvari (vrijednost, novac, kapital
1 si.) kao p riro d n a svojstva koja pripadaju njim a samima.
Oni vrijednost, novac i si. ne razm atra ju kao izraz odno­
sa m eđu ljudim a »pripojen« stvarim a, nego kao neposred­
no svojstvo sam e stvari, svojstvo »neposredno sTaslo« s
prirodno-tehničkim svojstvim a iste te stvari. [Otuda dolazi
k arak terističan za vulgarnu ekonom iju — i z n uobičajeno
m išljenje sam ih sudionika p roizvodnj ^ o g r a n i č enih hori­
zon to m 'k a p ita listič k e p rivrede — robni fetišizam , »po-^
stvarenje d ruštvenih odnosa, neposredno srastanje materi-!
jaln ih proizvodnih odnosa s njihovim historijsko-društve-
nim oblikom« <K, I II 2, 359). »Elementi proizvodnje sra-
sta ju s određenim društvenim oblikom« (ibid., 345). »For­
m alno odvajanje tih uvjeta rad a od rada, i taj posebni ob­
lik odvojenosti k o ji im aju u odnosu prem a najam nom
radu, iskazuje se kao svojstvo neotuđivo od n jih — kao
od stvari, kao od m aterijalnih uvjeta proizvodnje, iska­
zuje se kao svojstvo koje im nužno pripada, koje je s n ji­
m a im anentno sraslo jednostavno kao s elem entim a pro­
izvodnje. Njihov se, povijesnom epohom uvjetovan, odre­
đeni histo rijsk i k arak ter u kapitalističkom procesu proiz­
vodnje iskazuje kao njihov m aterijalni karakter, koji im
je p riro d n o i, tako reći, oduvijek dan, kao elem entima pro­
cesa proizvodnje.« (ibid., 354—355)17

17 Samo će nam s gledišta toga »srastanja« društvenih odno­

sa i materijalnih uvjeta proizvodnje postati razumljivim po­
znato Marxovo učenje o dvojakoj prirodi robe i njegova tvr­
dnja da su u robnom društvu upotrebne vrijednosti »materi­
jalni nosioci prometne vrijednosti« (K, 1, 2). Upotrebna vri-<
jednost i vrijednost nisu dva različita svojstva stvari, kao što
misli Bohm—Bawerk. Suprotnost među njima proistječe iz
suprotnosti između prirodno-znanstvene metode, koja prouča­
va robu kao stvar, i sociološke metode, koja proučava dru­
štvene proizvodne odnose »srasle sa stvari«. »Upotrebna vn-

32
 P retvaranje društvenih proizvodnih odnosa ljudi u dru­
štvena »objektivna« svojstva stvari realna je činjenica
‘robno^kapitalističke privrede, .posljedica svojevrsne veze
između procesa m aterijalne proizvodnje i m ijenjanja pro­
izvodnih odnosa. (Nije greška vulgarne ekonomije u tome
/što posvećuje pažnju tim stvarnim oblicima kapitalističke
privrede, nego u tome što ne vidi njihovu vezu s društve­
nim oblikom proizvodnje, što ih ne izvodi iz ovog pos­
ljednjeg, nego iz prirodnih svojstava stvari7\ »Djelovanje
se određenog društvenog oblika rada pripisuje stvari, pro­
izvodima toga rada; sam se odnos pojavljuje kao fantasti­
čan lik u stvarnom obliku. Vidjeli smo da je to specifična
osobina robne proizvodnje . . . Hodgskin u tome vidi samo
subjektivnu iluziju iza koje se krije prevara i interes eks-
ploatatorskih klasa.fO n ne vidi da način predočavanja
izlazi iz posve realnog odnosa, i da ovaj drugi nije izraz
prvoga, već obrnuto.«] (Tkeorien tiber den Mehrwert, III,
str. 345—355, izd. 1910)
Vulgarni ekonomisti prave dvojake greške: 1) ili »eko­
nomsku određenost oblika« pripisuju »stvarnim svojstvi­
ma« predm eta (K, II, 137), tj. društvene pojave izvode ne­
posredno iz tehničkih; na prim jer, sposobnost kapitala
da donosi profit, koja pretpostavlja postojanje određenih
društvenih klasa i proizvodne odnose među njim a objaš­
njavaju tehničkim funkcijam a kapitala u ulozi sredstava
za proizvodnju; 2) ili »određena svojstva koja pripadaju
materijalnom obliku sredstava za rad« pripisuju društve­
nom obliku posljednjih (na istom mjestu), tj. tehničke
pojave izvode neposredno iz društvenih; na prim jer, spo­
sobnost da povećaju proizvodnost rada, koju im aju sred­
stva za proizvodnju, a koja je njihova tehnička funkcija,
pripisuju kapitalu, tj. određenom društvenom obliku sredj:
^stava za proizvodnju £( teorija produktivnosti kapitala)..
Ove se dvije greške, na prvi pogled suprotne naravi, svo­
de na jedan te isti metodološki defekt: poistovećivanje
m aterijalnog procesa proizvodnje i njegova društvenog
oblika, tehničkih i društvenih funkcija stvari. Umjesto
da pojave tehničke i društvene prirode razm atraju kao
različite strane radne djelatnosti ljudi — kao tijesno
povezane ali različite strane, vulgarni ih ekonomisti meću

jednost izražava prirodni odnos između stvari i čovjeka, po­

stojanje stvari za čovjeka. Prometna pak vrijednost... pred­
stavlja društveno postojanje stvari.« (Theorien. .., III, str.
335, primj.).

3 O gledi o M arxovoj te o riji v r ije d n o sti 33

u isti red, na istu, tako redi, naučnu ravninu. Oni ekonom­
ske pojave razm atra ju neposredno u onakvoj tijesnoj is­
p repletenosti i »sraslosti« tehničkog i društvenog momen­
ta kakva p o stoji u robnoj privredi. Zahvaljujući to m e ,,
dobiva se »potpuno neusklađen odnos između upotrebne
vrijednosti, stvari, s jedne strane, i određenoga društve­
nog proizvodnog odnosa, s druge« (K, III 2, 347); »dru­
štveni je odnos, uzet kao stvar, postavljen u određen
odnos prem a prirodi, tj. izlazi da su u nekom odnosu jed­
na prem a drugoj dvije nesum jerljive veličine« (iibid., 346).
To se poistovećivanje proizvodnog procesa i njegova dru­
štvenog oblika, tehničkih svojstava stvari i društvenih od­
nosa m eđu ljudim a, u društvenom obliku »postvarenih«
stvari, surovo osvećuje. E konom iste često obuzima naivno
čuđenje »kad ono što su s m ukom odredili, kako im se I
činilo, kao stvar, istu p a pred n jih kao društveni odnos, a
zatim ono, što su jedva uspjeli u tv rd iti kao društveni od­
nos, ponovo dobiva izgled stvari« (K ritika pol. ek., 41).
Na prvi se pogled može učiniti da »neposredna sraslost
m aterijalnih odnosa proizvodnje i njihova historijsko-
-društvenog oblika«, o kojoj Marx govori, nije svojstvena
sam o robno-kapitalističkoj privredi, nego i drugim dru ­
štvenim form acijam a. Ta i u drugim tipovima privrede
m ožemo vidjeti uzročnu ovisnost društvenih odnosa pro­
iz v o d n je o m aterijaln im uvjetim a proizvodnje i o raspore-
đenosti tehničkih sredstava proizvodnje m eđu različitim
socijalnim grupam a. S gledišta teorije historijskog m ateri­
jalizm a to je općesociološki zakon koji vrijedi za sve
društvene form acije. Nitko ne može sum njati da je u
feudalnom društvu u kupnost proizvodnih odnosa između
feudalca i km eta bila uzročno uvjetovana tehnikom proiz­
vodnje i raspoređenošću tehničkih činilaca proizvoduje,_
zem lje, stoke, o ru đ a i si. između feudalca i kmeta. Ali
je rije č o tome da se u feudalnom društvu proizvodni od­
nosi između ljudi uspostavljaju na osnovi raspoređenosti
stvari među njim a i u povodu stvari, a ne posredstvom
stvari. Ljudi su ovdje m eđusobno neposredno povezani^
»društveni se odnosi osoba u njihovu radu iskazuju ovdje
upravo kao njihovi vlastiti osobni odnosi, a nisu odjeve­
ni u ruho društvenih odnosa stvari, proizvoda rada« (K, I,_
145). Posebnost je robno-kapitalističke privrede u tome što
se odnosi proizvodnje ljudi ne uspostavljaju samo u povo­

34
du stvari nego i posredstvom stvari. Upravo to i daje pro­
izvodnim odnosima ljudi »postvareni«, »stvarni« oblik
i rađ a robni fetišizam, ono brkanje materijalno-tehničke
i društveno-ekonomske strane radnog procesa koje je uk­
lonila bila samo nova, sociološka Marxova metoda.18

18 Uopće je veza između stvari i društvenih odnosa među lju­

dima u najvećoj mjeri složena i raznolika. Tako, na primjer,
ako dotaknemo samo pojave koje su u uskoj vezi s našom
temom, možemo primijetiti: 1) u ekonomskoj sferi različitih
društvenih formacija uzročnu ovisnost proizvodnih odnosa me­
đu ljudima o raspodjeli stvari među njima (ovisnost odnosa
proizvodnje o stanju i raspodjeli proizvodnih snaga); 2) u
ekonomskoj sferi robno-kapitalističke privrede — realizaciju
proizvodnih odnosa ljudi posredstvom stvari, njihovo »sra­
stanje« (robni fetišizam u pravom smislu riječi); 3) u razli­
čitim sferama različitih društvenih formacrija — simbolizira-
nje ljudskih odnosa u stvarima (opće društveno simbolizira-
nje ili fetišiziranje društvenih odnosa među ljudima). Mi ov­
dje proučavamo samo drugu pojavu, robni fetišizam u pra­
vom smislu riječi, i mislimo da ga treba oštro lučiti kako od
prve pojave (njihovo se miješanje može vidjeti u knjizi N.
Buharina, Istoričeskij materializam, 1922., str. 161—162) tako
i od druge (od njihova miješanja pati Bogdanovljevo učenje o
robnom fetišizmu).

35
 Glava četvrta

STVAR I DRUŠTVENA FUNKCIJA

(OBLIK)

Ta se nova sociološka m etoda, koju je Marx uveo u poli­

tičku ekonom iju, sastoji u dosljedno provođenoj razlici iz­
m eđu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, m aterijal­
nog procesa proizvodnje i njegova društvenog oblika, pro­
cesa rad a i procesa stvaranja vrijednosti. Politička eko­
nom ija ne proučava radnu djelatnost ljudi sa stajališta
n jenih tehničkih načina i oruđa, nego sa stajališta njenog
društvenog oblika. Ona proučava proizvodne odnose koji
se u sp o stavljaju m eđu ljudim a u procesu proizvodnje.
Ali k ak o u robno-kapitali'stičkom društvu proizvodni od­
nosi povezuju ljude putem stvari, ti odnosi dobivaju
stvarni k arak ter. To se »postvarenje« sastoji u tome da
stvar, posredstvom koje ljudi stupaju u određene među­
sobne odnose, vrši društvenu fu n kciju povezivanja ljudi,
funkciju »posrednika« ili »nosioca« danog proizvodnog
odnosa. O sim svoga m aterijalnog ili tehničkog postojanja,
kao konkurentnog p redm eta za upotrebu ili sredstva pro­
izvodnje, stvar kao da stječe društveno ili funkcionalno
p ostojanje, tj. posebno društveno svojstvo koje izražava
dani proizvodni odnos m eđu ljudim a i koje stvari pridaje
poseban društveni oblik. /Tako osnovni pojm ovi ili kate-
gorije političke ekonom ije izražavaju osnovne društveno-
-ekonom ske oblike k oji karakteriziraju različite tipove
proizvodnih odnosa m eđu ljudim a i prenose se na stvari
posredstvom kojih se ti odnosi uspostavljaju među lju­
dima.]
P ristu p aj uči proučavanju »ekonomske stru k tu re dru­
štva« ili »ukupnosti proizvodnih odnosa« ljudi (u Predgo­
voru K ritici političke ekonomije), Marx izdvaja pojedine
oblike ili tipove proizvodnih odnosa ljudi u kapitalistič­

36
kom društvu.19 Može se utvrditi redoslijed kojim ih je Marx
proučavao. -Neki od tih odnosa pretpostavljaju postojanje
drugih tipova proizvodnih odnosa m eđu članovima danoga
društva; ovi, pak, posljednji odnosi ne pretpostavljaju
neophodno postojanje prvilh pa su, tako njihova pretpo­
stavka. Na prim jer, odnos između bankara C i 'industrij­
skog kapitalista B, koji se izražava u tome što je ovaj
drugi od prvoga posudio novac, već pretpostavlja postoja­
nje proizvodnog odnosa između industrijskog kapitalista
B i radnika A (točnije, mnogih radnika). S druge strane,
odnos između industrijskog kapitalista i radnika ne pret­
postavlja nužno da prvi posuđuje -novac od bankara. Iz
ovoga je jasno da ekonomske kategorije »kapital« i »vi­
šak vrijednosti« prethode kategorijam a »zajmovni ka­
pital« i »kamata«. Dalje, odnos između industrijskog ka­
pitalista i radnika poprim a oblik kupoprodaje radne sna­
ge i, osim toga, pretpostavlja da prvi proizvodi robu za
prodaju, tj. povezan je s drugim članovima društva m eđu­
sobnim proizvodnim odnosim a vlasnika robe. S druge
strane, odnos među vlasnicima roba ne pretpostavlja nuž­
no proizvodnu vezu između industrijskog kapitalista i rad­
nika. Iz ovoga je jasno da kategorija »roba« ili »vrijed­
nost« prethodi kategoriji »kapital«.[Logički redoslijed eko­
nomskih kategorija proizlazi iz karaktera odnosa proizvod­
nje koje izražavajufj Marxov ekonomski sustav proučava
niz sve složenijih tipova proizvodnih odnosa -ljudi koji su
izraženi u nizu sve složenijih društvenih oblika koje stva­
ri dobivaju. Tu vezu između danoga tipa proizvodnih od­
nosa ljudi i odgovarajuće mu društvene funkcije ili obli­
ka stvari možemo pratiti kod svih ekonomskih kategorija.
Osnovni proizvodni odnos među ljudim a — kao proizvo­
đačima roba koji razm jenjuju proizvode svoga rada, daje
tim proizvodima posebno svojstvo razmjenlj'ivosti, koje
kao da im je dano od prirode, poseban »obliik vrijednosti«.
Regulirani odnosi razmjene među ljudima, u rezultatu
kojih društvena -aktivnost vlasnika roba i-zdvaja jednu ro­
bu (na prim jer, zlato) kao sveopći ekvivalent, koji se može
neposredno zamjenjivati za bilo koju drugu robu, pri­
daje toj izdvojenoj robi posebnu funkciju novca ili »nov­
čani oblik«. Taj novčani oblik od svoje strane ima nekold-

19 Mislimo na različite oblike ili tipove proizvodnih odnosa

među ljudima u kapitalističkom društvu, a ne na različite ti­
pove proizvodnih odnosa koji karakteriziraju različite dru­
štvene formacije.

37
 ko različitih funkcija, u ovisnosti o k arakteru proizvodnih
odnosa izm eđu kupaca i prodavača.
Ako se prelaženje robe od prodavca ka kupcu, i novca
u ob ratn o m sm jeru , odvija istovremeno, novac vrši funkci­
ju ili im a [o blik »prometnog sredstva<0 Ako prelaženje
robe prethodi prelaženju novca, i odnos se između pro­
davca i kupca p retv ara u odnos izm eđu kreditora i duž­
nika, novac m ora vrši ti (funkciju »platežnog sredstva«) Ako
prodavač zadržava novac od prodaje, odlažući trenutak
svoga stu p an ja u nove odnose proizvodnje, novac stječe
funkciju ili (oblik »blaga«"]] Svaka društvena funkcija ili
oblik novca izražava drugačiji k arak ter ili tip proizvodnih
odnosa izm eđu osoba koje sudjeluju u razm jeni.
S pojavom novoga tipa proizvodnih odnosa, i to upra­
vo kapitalističkih, koji povezuju vlasnika robe — kapitali­
sta i vlasnika robe — radnika, novac, putem kojega se
m eđu n jim a uspostavlja proizvodni odnos, stječe novu
društvenu funkciju ili (oblik »kapitala«]) Točnije govoreći,
neposredno povezujući kapitalista i radnika novac vrši
funkciju ili (ima oblik »prom jenljiva kapitala«) Ali da bd
uspostavio proizvodne odnose s radnicim a, kapitalist tako­
đ er m ora im ati sredstva za proizvodnju ili novac da ih
kupi. Ta sredstva za proizvodnju ili novac, koji posredno
također služi za uspostavljanje proizvodnog odnosa izme­
đu k apitalista i radnika, im a funkciju uli (oblik »postoja­
nog kapitala«] Ako razm atram o proizvodne odnose između
klase k apitalista i klase radnika u procesu proizvodnje,
pred nam a je [»proizvodni kapital« ili »kapital u fazi pro­
izvodnje«]] Ali p rije početka procesa proizvodnje kapita­
list se n a tržištu pojavljivao kao kupac sredstava za proiz­
vodnju i radne snage. Ovim proizvodnim odnosim a izme­
đu kapitalista-kupca i ostalih vlasnika roba odgovara
funkcija ih (oblik »novčanog kapitala«]] Po završetku pro­
cesa proizvodnje k apitalist se pojavljuje kao prodavač svo­
je robe, što je izraženo u funkciji ili[obliku »robnog ka­
pitala«]) Tako m etam orfoza ili »pretvorba oblika« kapita­
la odražava različite oblike proizvodnih odnosa ljudi.
Ali tim e još n ije iscrpljen proizvodni odnos kojd povezu­
ju indu strijsk o g kap italista s drugim članovima društva.
Prvo, putem konkurencije kapitala i njihova prelaženja iz
jedne grane u drugu, industrijski je kapitalist dane grane
povezan s indu strijsk im kapitalistim a svih drugih grana, i ta
je veza izražena u stvaranju »opće (prosječne) profitne
stope« i prodajom robe po »cijeni proizvodnje«. Osim
toga, sama se klasa kapitalista raspada na nekoliko soci- '
jalnih grupa ili potklasa: industrijske kapitaliste, trgo­
vačke kapitaliste i bankare {financijere). Usporedo s ovim
grupama, koje ukupno čine klasu kapitalista, postoji još
klasa zemljoposjeđnika.UProizvođni odnosi između tih raz- A
ličitih socijalnih grupa stvaraju {nove društveno-ekonomske ^
»oblike«: trgovački kapital ii trgovački profit, zajm ovni^
kapital i kam atu, zem ljišnu rentu!} »Iz svoga, tako re ć i,0
unutarnjega organskog života on (kapital) stupa u odnose
vanjskog života, u odnose u kojima jedan nasuprot dru­
gom nisu kapital i rad, nego, s jedne strane, kapital i ka­
pital, a s druge — individuumi i opet jednostavno kao
kupci i prodavci« (K, I II , 18).20 Ovdje je riječ o različitim
tipovitma proizvodnih odnosa, i to upravo o proizvodnim f
odnosima: 1) između kapitalista i radnika, 2) između kapi- ^
talista i članova društva koji istupaju kao kupci i pro­
davci i 3) između pojedinih grupa industrijskih kapitali­
sta, a također i između industrijskih kapitalista u cjelini
i drugih kapitalističkih grupa (trgovačkih kapitalista i
bankara). Prvi tip proizvodnih odnosa, koji čini temelj ';
kapitalističkog društva, Marx proučava u prvoj knjizi"
»Kapitala«, drugi tip u drugoj, treći tip u trećoj knjizi.'
Sto se tiče tem eljnog proizvodnog odnosa robnog dru­
štva, odnosa između ljudi kao proizvođača roba, njegovu ^
je analizu Marx dao u »Kritici političke ekonomije«, po-,
novljen je u prvom odjeljku prve knjige »Kapitala« pod
naslovom »Roba i novac«, i kao da je uvod u Marxov
sistem (u prvoj je verziji Marx tom e odjeljku htio dati
naslov »Uvod. Roba, novac«. Vidi Theorien iiber den
Mehrwert, III, S. VIII). Marxov sistem proučava niz sve^
složenijih tipova proizvodnih odnosa među ljudim a koje-,
mu odgovara niz sve složenijih ekonomskih oblika stvari. .
Osnovne kategorije političke ekonomije izražavaju, pre-ji
ma tome, različite tipove proizvodnih odnosa koji su po-
pnimili postvareni oblik. »Vrijednost zapravo predstavlja c
samo putem stvari izražen proizvodni odnos djelatnosti
ljudi« (Theorien . . . , III, str. 218). »Zato bi Galiani, kad
kaže: vrijednost je odnos između dviju osoba, morao do-
jia ti: odnos sakriven ispod ljušture stvari« (K, I, 41. i
K ritika . . . , 40). »On (monetarni sistem) nije shvaćao da
zlato i srebro kao novac izražavaju društvene proizvodne
odnose« (Kapital, I. str. 46; ruski prijevod, str. 50; uspo-1
redi K a p ita l..., 41). »Kapital je društveni proizvodni od-f

20 Kurziv naš.

39
nos. On je h istorijski proizvodni odnos« (Marx, Neam nyj
trud i kapital). K apital je »društveni odnos izražen (dar-
stellt) u stvarim a i putem stvari« (Theorien. . . , III, str.
325). »Kapital — to nije stvar, već određeni društveni pro­
izvodni odnos ko ji p rip ad a određenoj historijskoj d ru ­
štvenoj form aciji, a k oji se iskazuje (darstellt) u stvari
i toj stvari daje osobit, društveni karakter« (Kapital,
III, str. 349; ruski prijevod, str. 343—344)21.
Svoje je gledanje na ekonom ske kategorije, kao izraz
d ruštvenih proizvodnih odnosa, Marx na j podrobnije ob­
razložio n a k ategorijam a vrijednosti, novca i kapitala.
Ali je će sto ukazivao na to d a i drugi pojmovi političke
(ekonomije izražavaju proizvodne odnose ljudi. Višak vri­
jed n o sti p redstavlja »određeni društveni proizvodni od­
nos« (K, I II 2, 347). R enta je »društveni odnos uzet kao
stvar« (na istom m jestu, str. 346). »Ponuda i potražnja
pred stav ljaju dane proizvodne odnose upravo kao i pri­
vatna razmjena.« (Niščeta filosofii, prijevod Alekseeva,
1905, str. 11) Podjela rada, kredit »odnosi su kapitalističke
proizvodnje« (na istom m jestu, 93). Ili, kako M arx općeni­
to form ulira, »ekonomske su kategorije sam o teoretski
izrazi, ap strak cije društvenih proizvodnih odnosa« (na is­
tom m jestu, 72).
Tako osnovni pojm ovi političke ekonom ije izražavaju
različite proizvodne odnose ljudi u kapitalističkom dru ­
štvu. Ali kako ti proizvodni odnosi povezuju ljude samo
putem stvari, stv ari vrše posebnu društvenu funkciju ili
stječu posebni društveni oblik, koji odgovara danom e tipu
proizvodnih odnosa ljudi. Ako smo prije kazali da eko­
nom ske kategorije izražavaju proizvodne odnose koji do­
bivaju »stvarni« k arak ter, onda isto tako im am o pravo
reći da izražavaju društvene funkcije ili društvene oblike
koje stječu stv a ri kao posrednici društvenih proizvodnih
odnosa m eđu ljudim a. Počnimo od društvene funkcije
stvari.
Marx često govori o funkcijam a stvari koje odgovaraju
različitim proizvodnim odnosim a m eđu ljudim a. U izra-

21 Marx najčešće kaže da je odnos proizvodnje »predstavljen«

(sich darstellt) u stvari, da stvar »predstavlja« (darstellt) od­
nos proizvodnje. Budući da se ruski glagol »predstavljaet« če­
sto upotrebljava u smislu »est'« (spona ili kupola »je« —
prim, prev.), što uopće ne odgovara smislu »darstellen«, mo­
ra se prevoditi različitim riječima: predstavljaetsja, vyraža-
etsja, projavljaetsja ii si. (Vidi prilog »O Marxovoj terminolo­
giji«.)

40
žavanju vrijednosti jedna roba »funkcionira kao ekviva­
lent« (K, I, 15, 37). »Funkcija novca« predstavlja cijeli
niz raznih funkcija: »funkciju m jere vrijednosti« (str. 85),
»funkciju prometnog sredstva« ili »funkciju monete«
(str. 85, 94), »funkciju platežnog sredstva« (str. 95, 106,
109), »funkciju blaga« (str. 113), »funkciju svjetskog nov­
ca« (str. 113). Različitim proizvodnim odnosim a između
prodavača i kupaca odgovaraju različite funkcije novca.
Kapital je također posebna društvena funkcija. »Svojstvo
da budu kapital ne pripada stvarim a kao takvima, već je
to funkcija koju one, u ovisnosti o okolnosti, sad vrše, sad
ne vrše« (K, II, 181). U novčanom kapitalu Marx dobro
razlikuje »funkciju novca« i »funkciju kapitala« (K, II,
8-9, 52). Ovdje je, dakako, riječ o društvenoj funkciji koju
kapital vrši povezujući različite socijalne klase i njihove
predstavnike, kapitalista i najamnog radnika, ali ne nipo­
što o onoj tehničkoj funkciji koju vrše sredstva za pro­
izvodnju u m aterijalnom procesu proizvodnje. Ako je ka­
pital društvena funkcija, onda je to, kako kaže Marx,
»istina i u odnosu n a njegove pododjeljke«. Promjenljivi
se i postojani kapital razlikuju po različitim »funkcijama«
koje vrše u »procesu povećanja« kapitala (K, I, 180); pro­
mjenljivi kapital neposredno povezuje kapitalista i rad­
nika, dajući prvome na raspolaganje radnu snagu ovoga
drugoga, postojani kapital služi istome cilju na posredan
način. Među njim a je »funkcionalna razlika« (K, I, 182).
Isto se odnosi i na podjelu na stalni i opticajni kapital.
»Ovdje se ne radi o definiciji stalnog i opticajnog kapi­
tala — I. R. (pod koju mogu biti podvedene stvari. Radi
se o određenim funkcijama koje m oraju biti izražene u
određenim kategorijama« (K, II, 205 — kurziv naš). Ta se
razlika funkcija stalnog i opticajnog kapitala sastoji u
različitim načinima prenošenja vrijednosti kapitala na
proizvod, tj. u potpunoj i djelomičnoj nadoknadi vrijedno­
sti kapitala u toku jednog obrtaja (na istom m jestu, 143).
Ovu razliku društvenih funkcija u procesu prenošenja
vrijednosti (tj. u procesu opticaja) ekonomisti često m ije­
šaju s različitim tehničkim funkcijama u procesu m ateri­
jalne proizvodnje, i to s razlikom između postupnog troše­
nja sredstava za rad i potpune potrošnje sirovina i po­
moćnih m aterija. U drugom je odjeljku druge knjige »Ka­
pitala« Marx uložio dosta napora da pokaže kako katego­
rije stalnog i opticajnog kapitala izražavaju upravo spo­
menute društvene funkcije prenošenja vrijednosti, koje

41
su, istina, povezane s određenim tehničkim funkcijam a
sredstava za proizvodnju, ali nisu s njim a podudarne.
Ne sam o da se različiti dijelovi proizvodnog kapitala (po­
stojani i prom jenljivi, stalni i opticajni) m eđusobno razli­
k u ju po svojim funkcijam a, nego se na razlikovanju funk­
cija zasniva također podjela kapitala na proizvodni, nov­
čani i robni. Razlikuju se »funkcije robnog i novčanog ka­
pitala« od »funkcije proizvodnog kapitala« (K, II, 103, 56;
K, III 1, 245. i dr.).
Dakle, različite kategorije političke ekonom ije izraža­
vaju različite društvene funkcije stvari koje odgovaraju
različitim proizvodnim odnosim a m eđu ljudim a. Ali dru­
štvena fu n kcija koju vrši d aje stvari poseban društveni
k arak ter, određeni društveni oblik, »određenost oblika«
(Form bestim m theit)22, kako se često izražava Marx. Sva­
kom tipu proizvodnih odnosa m eđu ljudim a odgovara po­
sebna društvena fu nkcija ili »ekonom ski oblik« stvari.
M arx često ističe usku povezanost funkcije i oblika. »Ro­
b a funkcionira kao ekvivalent ili je u ekvivalentnom obli­
ku« (K, I, 15). »Ta posebna funkcija u n u tar procesa pro­
m eta p rid aje novcu, kao prom etnom sredstvu, novu odre­
đenost oblika« (K ritik, str. 92). Ako društvena funkcija pri­
d aje stvari poseban društveno-ekonomskd oblik, onda je
jasno d a osnovne kategorije političke ekonom ije, koje smo
gore razm atrali kao izraze različitih proizvodnih odnosa
i društvenih funkcija stvari, služe ujedno i kao izraz dru-
štveno-ekonom skih oblika koji dm odgovaraju, a koje stva­
rim a prid aje njihova funkcija »nosilaca« proizvodnih od­
nosa m eđu ljudim a. Ekonom ske pojave koje proučava
Marx najčešće naziva »ekonomskim oblicima«, »određe­
nostim a oblika«. M arxov sistem proučava niz sve složeni­
jih »ekonom skih oblika« stvari ili »određenosti oblika«
(Form bestim m theiten) koji odgovaraju nizu sve složenijih

22 Pojam Formbestimmtheit ili Formbestimmung igra velika

ulogu u Marxovu sistemu, čija je pažnja usmjerena ponajpri­
je na proučavanje društvenih oblika privrede, proizvodnih od­
nosa među ljudima. Marx često umjesto Formbestimmtheit
kaže Bestimmtheit. Bazarov i Stepanov posve ispravno pone­
kad prevode ovaj posljednji termin riječju »oblik« (usporedi
Kapital, III 2, str. 365—366 i ruski prijevod str. 359). Posve je
pogrešno prevoditi Bestimmtheit riječju »namjena«, kao što
to ponekad čini P. Rumjancev (Kritik, str. 10 i ruski prijevod
str. 40). Također ne prenosi dobro Marxovu misao prijevod
»formalno određenje« (Nakoplenie kapitala i krizisv. Prijevod
S. Bessonova). Mi smo za točan prijevod: »određenost obli­
ka« i »određenje oblika«.

42
proizvodnih odnosa m eđu ljudima. U predgovoru prvom
izdanju prve knjige »Kapitala« Marx ukazuje na teškoće
»analize ekonomskih oblika«, pa tako »oblika vrijedno­
sti« i »novčanog oblika«. Oblik vrijednosti od svoje stra­
ne uključuje različite oblike: s jedne strane, svaki izraz
vrijednosti sadrži »relativni oblik« i »ekvivalentni oblik«,
s druge strane, historijski se razvoj vrijednosti izražava
u tome što njeni oblici postaju sve složeniji: od »pojedi­
načnog oblika« putem »proširenog« prelazi na »opći« i
»novčani« oblik. Stvaranje novca predstavlja novu »odre­
đenost oblika« (K ritik, str. 28). Različite su funkcije novca
ujedno različite »određenosti oblika« (na istom m jestu,
str. 46). Tako, na prim jer, novac kao m jera vrijednosti i kao
razm jer cijena predstavlja »različite određenosti oblika«
čije je brkanje dovodilo do neispravnih teorija (na istom
mjestu, str. 54). »Posebni oblici novca — jednostavno rob­
ni ekvivalent, prom etno sredstvo, platežno sredstvo, bla­
go i svjetski novac — ukazuju, u vezi s relativnim znače­
njem svake od ovih funkcija, n a vrlo različite stupnjeve
razvoja društveno-proizvodnog procesa« (K, I, 140 —
kurziv naš). Ovdje se ističe tijesna veza između oblika i
funkcija novca i razvoja proizvodnih odnosa m eđu lju­
dima.
Prijelaz od novca n a kapital označava pojavu novoga
ekonomskog oblika. »Kapital je društveni oblik koji po­
primaju sredstva za proizvodnju na osnovi najamnog ra ­
da« (Theorien . . . , I I I str. 383), posebna »društvena odre­
đenost« (na istom m jestu, str. 547). Najamni rad je.također
»društvena određenost rada« (na istom m jestu, str. 536), tj.
određeni društveni oblik rada. Podvrste proizvodnog kapi­
tala (postojani i promjenljivi, stalni i opticajni), koje su bile
razmatrane s gledišta razlika njihovih funkcija, također su
različiti oblici kapitala (K, III, 143. i dr.). Isto su tako i nov­
čani, proizvodni i robni kapital različiti oblici kapitala
(K, II, 27). Svaki od njih odgovara posebnoj funkciji. Nov­
čani i robni kapital su »posebni, različiti oblici postojanja
kapitala, koji odgovaraju posebnim funkcijama industrij­
skog kapitala« (K, II, 56). Kapital prelazi »iz jednog funk­
cionalnog oblika u drugi pa, prema tome, naizmjence funk­
cionira u svim oblicima« (na istom mjestu, 80). Ako se te
funkcije međusobno odvajaju i ako ih vrše pojedini kapi­
tali, onda ovi poprima'ju samostalne oblike robno-robnog
i novčano-robnog kapitala »uslijed toga što su određeni
oblici i funkcije, koje kapital u tom slučaju privremeno

43
preuzim a, sam ostalni oblici i funkcije odvojenog dijela
kapitala i sam o su njem u svojstveni« (K, I I I 1, 299).
Dakle, ekonom ske kategorije izražavaju različite proiz­
vodne odnose ljudi i njim a odgovarajuće društvene fu n k ­
cije ili društveno-ekonom ske oblike stvari. Ove funkcije
ili oblici im aju d ru štveni k arak ter je r ne pripadaju stvari­
m a kao takvim a, nego stvarim a koje postoje u određenoj
društvenoj sredini, stvarim a kojih posredovanjem ljudi
stu p a ju u određene m eđusobne proizvodne odnose. Ovi
oblici ne odražavaju svojstva stvari, nego svojstva soci­
jalne sredine. Ponekad Marx govori jednostavno »oblik«
ili »određenost oblika«, ali m isli upravo na »ekonomski
oblik«, »društveni oblik«, »historijsko-društveni Oblik«,
»društveni oblik«, »društvenu određenost oblika«, »eko­
nom sku određenost oblika«, »socijalnu određenost obli­
ka«, »historijsko-socijalnu određenost« (Vidi, na prim jer,
K, I, 116, 117, 119; K, I II 2, 345, 359; Kapital, III 2, str. 351,
359, 360, 366; T h eo rie n . . . , III, str. 484-485, 547, 563; Kri­
t i k . . . , str. 20 i dr.). Ponekad M arx u istom smislu govori
da stvar stječe »društveno postojanje«, »formalno posto­
janje« '(Formdasein), »funkcionalno postojanje«, »idealno
postojanje« (Vidi K, I, 93, 97; T h e o r ie n ..., III, str. 314,
349; K r i t i k . . . , str. 28, 101, 100, 94.) To je društveno ili
funkcionalno posto jan je stvari u suprotnosti s njihovim
»m aterijalnim postojanjem «, »istinskim postojanjem «,
»neposrednim postojanjem «, »fizičkim postojanjem « (K,
I, 97; K ritik . . . , str. 102; Kapital, III 2, str. 359, 360. i III ii,
str. 19; Theorien . . . , III, str. 193, 292, 320, 434). U istom su
sm islu 'društveni oblik ili funkcija u suprotnosti s »mate­
rijalnim sadržajem «, »m aterijalnom supstancijom «, »sa­
držajem «, »supstitucijom«, »elementima proizvodnje«,
m aterijalnim i fizičkim elem entim a i uvjetim a proizvod­
nje (K, I, 2, 94, 116, 117, 119; K, III 2, 354; K r itik . . . , str.
100-104, 121; T h e o r ie n ..., III, str. 315, 316, 318, 326, 329,
424. i dr.)23. Svi se ti izrazi, koji prave razliku između

22 Treba reći da Marx ponekad također u materijalno-tehnič-

kom smislu upotrebljava termine »funkcija« i »obhk«; prvi
češće, drugi vrlo rijetko. To stvara terminološku teškoću, alt
u biti ne smeta Marxu da strogo razlikuje različiti smisao tih
termina, s izuzetkom poiedinin mjesta gdje se u njega su­
sreću nejasnoće i proturječja (npr., u drugom odjeljku dru­
ge knjige Kapitala). S druge strane, termine »supstancija«
i »sadržaj« Marx ne upotrebljava samo primjenjujući ih na
materijalni proces proizvodnje nego i na njegov društveni
oblik.

44
tehničke i društvene funkcije stvari, tehničke uloge sred­
stava u uvjetim a rada i njihova društvenog oblika, u biti
svode na onu osnovnu razliku koju smo gore utvrdili.
Riječ je o osnovnoj razlici između procesa m aterijalne
proizvodnje i njegova društvenog oblika, o dvjema razli­
čitim stranam a — tehničkoj i društvenoj — jedinstvenog
procesa radne djelatnosti ljudi. Politička ekonom ija pro­
učava proizvodne odnose m eđu ljudim a, tj. društvene ob­
like procesa proizvodnje, za razliku od njegove materijal-
no-tehničke strane.
Ne znači li to da Marxova ekonomska teorija odvaja pro­
izvodne odnose ljudi od razvoja proizvodnih snaga prouča­
vajući društveni oblik proizvodnje odvojeno od njegova
materijalno-tehničkog sadržaja? iNi u kom slučaju. Svaki
društveno-ekonomski oblik, koji Marx proučava, pretpo­
stavlja — kao podatak — određene pojave materijalno-
-tehničkog procesa proizvodnje. Razvoj oblika vrijednosti
i novca pretpostavlja, kao što smo vidjeli, stalnu »razmje­
nu materije« (Stoffwechsel), prelaženje m aterijalnih stva­
ri. Vrijednost pretpostavlja upotrebnu vrijednost, pro­
ces stvaranja vrijednosti pretpostavlja proces proizvodnje
upotrebnih vrijednosti. Apstraktni rad pretpostavlja ukup­
nost raznih oblika konkretnog rada uloženih u različitim
granama proizvodnje, a društveno potrebni rad — razliku
u proizvodnosti rada u raznim poduzećima iste privred­
ne grane. Višak vrijednosti pretpostavlja određeni stupanj
razvoja proizvodnih snaga. Kapital i najam ni rad pretpo­
stavljaju društveni oblik tehničkih činilaca proizvodnje:
m aterijalnih i ličnih. Kad kapitalist kupi radnu snagu, ta
razlika m aterijalnih i ličnih faktora proizvodnje dobiva
oblik postojanog i promjenljivog kapitala. Njihov se od­
nos, tj. organska struktura kapitala, zasniva na njegovoj
određenoj tehničkoj strukturi. Druga dioba kapitala, na
stalni i opticajni, također pretpostavlja tehničku razliku
između postupnog trošenja sredstava za rad i potpune
potrošnje predm eta rada i iradne snage. Metamorfoze se,
ili prom jena oblika kapitala, osnivaju na tome što proiz­
vodni kapital organizira neposredno m aterijalni proces
proizvodnje, a novčani i robni kapital imaju prem a njemu
neposređniji odnos, jer predstavljaju neposredno fazu pro­
meta. Otuda, s jedne strane, razlika između poduzetničkog
profita, trgovačkog profita i kamate, a s druge strane —
između proizvodnog i neproizvodnog rada (u fazi prometa).
Reprodukcija kapitala pretpostavlja također reprodukciju

45
njegovih m aterijaln ih sastavnih dijelova. S tvaranje opće
(prosječne) p ro fitn e stope pretpostavlja različitu tehničku
i organsku stru k tu ru kapitala u pojedinim proizvodnim
granam a, a apsolutna ren ta pretpostavlja istu takvu raz­
liku izm eđu in d u strije, s jedne strane, i poljoprivrede
— s druge. U obliku diferencijalne ren te izražena je raz­
ličita proizvodnost rad a u pojedinim poduzećima u po­
ljoprivredi i ekstraktivnoj industriji, izazvana razlikam a u
plodnosti i sm ještaju pojedinih parcela.
Kao što vidimo, proizvodni odnosi ljudi izrastaju na
osnovi određenog sta n ja proizvodnih snaga, ekonomske
kategorije pretp o stav ljaju određene tehničke uvjete. Ali
u političkoj se ekonom iji ovi posljednji ne pojavljuju kao
uvjeti proizvodnog procesa, prom atrani s tehničke strane,
nego sam o kao pretpostavke tih određenih draštveno-
-ekonom skih oblika koje poprim a proces proizvodnje.
Ovaj se pojavljuje u određenom društveno-ekonomskom
obliku, d to u obliku robno-kapitalističke privrede. Politič­
ka ekonom ija proučava upravo ta j oblik privrede i svoj­
stvenu joj uk u p n o st proizvodnih odnosa ljudi. Poznato
Marxovo učenje, prem a kojem u u potrebna vrijednost čini
p retpostavku, ali ne i izvor prom etne vrijednosti1, m ora
biti izraženo u općem obliku: predm et su proučavanja
političke ekonom ije »ekonomski oblici«, tipovi proizvodnih
odnosa u kapitalističkom društvu, koji kao svoju pretpo­
stavku im aju određeno stanje m aterijalnog procesa pro­
izvodnje i tehničkih faktora koji u njega ulaze. Ali Marx
se uvijek odlučno bunio protiv pretvaranja ovih posljed­
n jih iz pretp o stav k e političke ekonom ije u predm et nje­
nog proučavanja. On je odbacivao teorije koje vrijednost
izvode iz up o treb n e vrijednosti, novac iz tehničkog svoj­
stva zlata, kapital iz tehničke proizvodnosti sredstava za
proizvodnju. E konom ske su kategorije (ili društveni ob­
lici stvari), dakako, u najvećoj ovisnosti o m aterijalnom
procesu proizvodnje, ali ne mogu iz njega biti izvedene
neposredno, već sam o putem posredne karike: proizvod­
nih odnosa ljudi. Čak u takvim kategorijam a u kojim a
je tehnički i ekonom ski m om enat vrlo usko povezan i
jedan drugoga gotovo pokrivaju, M arx ih upravo m ajstor­
ski razlikuje, pro m atrajući prvi kao pretpostavku drugo­
ga. Na p rim jer, tehnički je razvoj ličnih i m aterijalnih
fak to ra proizvodnje pretpostavka ili osnova na kojoj izra­
sta »funkoionalna«, »formalna« ili društveno-ekonom ska
razlika prom jenljivog i postojanog kapitala. Ali Marx od­
lučno odbija da razliku među njim a vidi u tome što

46
»služe za plaćanje m aterijalno različitog elementa proizvod­
nje« (K, III 1, 6). Za njega se .razlika sastoji u njihovoj
funkcionalno različitoj ulozi u procesu povećanja kapita­
la (na istom mjestu). Razlika se između stalnog i opticaj-
nog kapitala sastoji u različitom načinu prelaženja njihove
vrijednosti na proizvod, a ne u različitoj brzini njihova
tehničkog Tabačenja. Ova posljednja razlika je m aterijal­
na osnova, pretpostavka, »ishodište« prve, ali ne »tražena
razlika«, koja im a ekonomski, a ne tehnički k arak ter (K,
II, 175 \Theorien . . . , III, str. 558). Uzeti ovu tehničku p ret­
postavku kao predm et proučavanja značilo bi izjednačiti
se s vulgarnim ekonomistima koje Marx optužuje za »gru­
bost« metode proučavanja, jer ih »razlike oblika« zani­
maju d razm atraju ih »samo s m aterijalne strane« (K, III
1, 299). Oni »u svojoj gruboj zainteresiranosti m aterijom
zanemaruju svaku razliku oblika« (K, I, 524). Marxova eko­
nomska teorija proučava upravo »razlike oblika« (društve-
no-ekonomskih oblika, proizvodnih odnosa), koje, istina,
izrastaju na podlozi određenih materijalnoitehničkih uvje­
ta, ali se ne sm iju s njim a brkati. U tome upravo i jest to
posve novo metodološko postavljanje ekonomskih pro­
blema, što je velika Marxova zasluga i što njegovo učenje
čini različitim od teorije njegovih prethodnika~k 1asika.
Pažnja je klasika bila usm jerena na to da otkriju materi-
jalno-tehničku osnovu društvenih oblika, koje su oni shva­
ćali kao datost, koju ne treba dalje analizirati. Marx je,
pak, sebi postavio zadatak da otkrije zakone postanka i
razvoja društvenih oblika koje poprima materijalno-tehni-
čki proces proizvodnje na danom stupnju razvoja proiz­
vodnih snaga.
Ova krajnje duboka razlika metoda proučavanja klasika
i Marxa odražava različite nužne etape razvoja ekonomske
misli. Znanstvena analiza »polazi od gotovih rezultata raz­
vojnog procesa« (K, I, 43), od onih .mnogobrojnih društve-
no-ekonomskih oblika stvari koje zatiče kao već uspostav­
ljene i utvrđene u stvarnosti oko sebe (vrijednost, novac,
kapital, najam nina i si.). Ti oblici »uspijevaju steći stal­
nost prirodnih oblika društvenog života već onoga tre­
nutka kad ljudi čine prvi pokušaj da si objasne ne histo­
rijski karakter tih oblika — ovi su za njih stekli karakter
neosporivost'i, već samo njihov sadržaj« (na istom mjestu,
kurziv naš). Da bi otkrili sadržaj tih društvenih oblika,
klasici uz pomoć analize svode složenije oblike na jedno­
stavne, apstraktne i tako na kraju dolaze do materijalno-
-tehničkih osnova proizvodnog procesa. Uz pomoć takve

47
 analize oni u v rijednosti o tk riv aju rad, u -kapitalu — sred­
stva za proizvodnju, u najam nini — sredstva za egzisten­
ciju radnika, u p ro fitu — suvišak proizvoda, d*o kojega
dovodi p o ra st proizvodnosti rada. Polazeći od gotovih dru­
štvenih oblika i uzim ajući ih kao vječne i prirodne oblike
proizvodnog procesa oni se ne p itaju o njihovu postanku.
Klasičnoj političkoj ekonom iji »nije zanimljivo da genet­
ski razvija različite oblike, ona sam o želi da ih uz pomoć
analize svede na njihovo jedinstvo, je r polazi od njih kao
od gotovih pretpostavki« {Theorien . . . , III, str. 572). Nakon
toga što su dani društveno-ekonom ski oblici na -kraju
svedeni na njihov m aterijalno-tehnički sadržaj, klasici sma­
tra ju da su svoj zad atak obavili. Ali upravo tam o gdje oni
svoje proučavanje p rek idaju M arx ga nastavlja. Kako nije
ograničen horizontom kapital-ističe privrede, i gledajući
u n jo j sam o jedan od m nogih društvenih oblika privrede
koji su p o stojali i k o ji su m ogući, M arx postavlja pitanje:
zašto m aterijalno-tehnički sadržaj radnog procesa na odre­
đenom stu p n ju razvoja proizvodnih snaga poprim a upravo
dani društveni oblik. M etodološki je u Marxa problem po­
stavljen otp rilik e ovako: zašto rad poprim a oblik vrijedno­
sti, sredstva za proizvodnju — oblik kapitala, sredstva za
egzistenciju rad n ik a — oblik najam nine, porast proizvod­
nosti ra d a — oblik povećavanja viška vrijednosti. Njego­
va je pažnja usm jerena n a analizu društvenih oblika p ri­
vrede i n a zakone njihova postanka i razvoja, na »istinski
proces stv aran ja oblika Gestaltungsprozess) u njegovim
različitim fazama« (na istom m jestu). Ovu genetsku (ili
dijalektičku) m etodu, koja sadrži i analizu i sintezu, Marx
su p ro tstav lja jed n o stran o -analitičkoj m etodi klasika. Po­
sebnost -te Marxove genetske m etode nije, kao što vidimo,
sam o u njenom povijesnom, nego i u njenom sociološkom
k arak teru , u velikoj pažnji obraćenoj društvenim oblicim a
privrede. Klasici, -polazeći od -tih društvenih oblika, kao
podataka, nastoje uz pomoć analize svesti složene oblike
n a jednostavnije da bi na k raju otkrili njihovu materijal-
no-tehničku osnovu ili sadržaj. Marx, pak, polazeći od da­
noga stan ja m aterijalnog procesa proizvodnje, od dane
razine proizvodnih snaga, nasto ji objasniti postanak i ka­
ra k te r društvenih oblika koje poprim a m aterijalni pro­
ces proizvodnje, počinjući od jednostavnijih oblika i s
n jih prelazeći, uz pomoć genetske (ili dijalektičke) metode,
na sve složenije. O tuda je Marx, što smo gore pokazali,
osnovno zanim anje usm jerio n a »ekonomske oblike«, na
»određenosti oblika« (Formbestimmitheiten).

48
 Glava peta

PROIZVODNI ODNOSI I POSTVARENE

KATEGORIJE

Na prvi pogled svi osnovni pojmovi političke ekonomije

(vrijednost, novac, kapital, profit, renta, najam nina itd.)
imaju karakter stvari. Marx je pokazao da se pod svakim
od njih ikrije određeni društveni proizvodni odnos, koji
se u robnoj privredi ostvaruje samo posredstvom stvari,
dajući samim tim ovoj određeni objektivno-društveni ka­
rakter, »određenost oblika« (točnije: društvenog oblika),
kako se ponekad Marx izražava. Proučavajući bilo koju
ekonomsku kategoriju trebam o, prije svega, ukazati na
onaj društveni proizvodni odnos, čiji je ona izraz. I sa­
mo ako je postvarena kategorija izraz upravo danog, odre­
đenoga prozivodnog odnosa ulazi u krug našeg proučavanja.
Ako ista ta postvarena kategorija nije povezana s danim
proizvodnim odnosom ljudi, ostavljam o je po strani jer
ne ulazi u krug našeg proučavanja. Mi ujedinjujem o eko­
nomske pojave u grupe i stvaram o ekonomske pojmove
prema obilježju istovetnosti proizvodnih odnosa koje iz­
ražavaju, a ne po kriteriju podudaran ja njihova postvare-
nog izraza. Navest ćemo prim jer. Teorija vrijednosti prou­
čava razmjenu između autonom nih proizvođača roba, nji­
hovo uzajamno djelovanje u radnom procesu posredstvom
proizvoda njihova rada. K retanje vrijednosti na tržištu ovih
posljednjih ne zanima ekonomista samo po sebi, već u nje­
govoj povezanosti s podjelom rada u društvu, s proizvodnim
odnosima nezavisnih proizvođača roba. Ako se u razmjeni
pojavljuje, na prim jer, zemlja, koja nije proizvod rada,
ako proizvodni odnos ne povezuje u tom slučaju proiz­
vođača robe s proizvođačem robe, nego s vlasnikom zem­
lje, ako kolebanje cijena zemljišnih parcela ima na to'k
i raspodjelu procesa proizvodnje drugačiji utjecaj nego
kolebanje oijena proizvoda rada, onda je pred nam a, pod
istim postvarenim oblikom razmjene i vrijednosti, druga

4 O gledi o M arxovoj te o r iji v r ije d n o sti 49

 društvena veza, d rugi odnos proizvodnje, koji podliježe
posebnom proučavanju, i to upravo u teoriji Tente. Stoga
zem lja, p rem d a iima cijenu, tj. novčani izraz vrijednosti
(kao postvarene kategorije), nem a »vrijednost« u onom
sm islu :koji je gore naveden, tj. u činu -razmjene cijena
zem lje ne izražava o nu funkcionalnu društvenu vezu koja
povezuje vrijednost proizvoda rad a i radnu djelatnost
nezavisnih proizvođača roba. O tuda poznate Marxove rije­
či, koje su tako često bile netočno tumačene: »Stvari, -koje
sam e po sebi nisu roba — na p rim jer — savjest, čast itd.,
moigu za svoje vlasnike postati -takve d a podliježu prodaji
i tako, posredstvom cijene, steći obl-ik robe. Prem a tome,
stvar form alno može im ati cijenu, a d a nem a vrijednost.
Izraz je cijene ovdje prividan, kao neke veličine u m atem a­
tici. S druge strane, prividan oblik cijene — n a prim jer
— cijena neobrađene zem lje, koja nem a vrijednosti jer
u njoj n ije ostvaren ljudski rad — može u sebi -kriti
istinski odnos vrijednosti ili odnos koji je iz ovoga izve­
den« (K, I, 72). Ove Marxove riječi, koje su često izazivale
nedoum icu i čak podsm ijeh kritičara24, izražavaju dubo­
ku m isao o mogućem razilaženju društvenog oblika rad­
nih odnosa i odgovarajućeg m u stvarnog postvarenog ob­
lika. Ovaj posljednji im a svoj-u vlastitu logiku i može u
sebi uključivati i druge pojave, osim onih proizvodnih od­
nosa koje izražava u danoj ekonom skoj form aciji. Na pri­
m jer, stv arn i postvareni oblik razm jene sadrži, osim raz­
m jene proizvoda rad a nezavisnih proizvođača roba —
te osnovne činjenice robne privrede, također razm jenu
zem ljišnih parcela, razm jenu dobara koja se ne mogu
rep ro d u cirati ili razm jenu u socijalističkom društvu i si.
S gledišta stvarnog postvarenog oblika ekonom skih pojava
ničim se m eđusobno -ne razlikuju prodaja pam uka i pro­
daja Rafaelove slike, ili p ro d aja zem ljišne parcele. Ali s

24 »Realne pojave — poput vrijednosti zemlje — objašnjavaju

se kao »tobožnje«, »iracionalne«, a tobožnji se pojmovi —_po­
put tajanstvene prometne vrijednosti, koja se u razmjeni ne
ispoljava — uzimaju kao jedina realnost.« (Tugan-Baranovskij,
Teoretičeskie osnovy marksizma, 4. izd. 1918, str. 118) Nave­
deno mjesto iz Marxa govori da je kupoprodaja zemlje, prem­
da neposredno ne izražava odnose između proizvođača roba
putem proizvoda njihova rada, jiovezana s tim ođnosima i
može na osnovi njih biti objašnjena. Drugim riječima, teo­
rija se rente izvodi iz teorije vrijednosti. Riekes tu frazu ne^
ispravno tumači u tom smislu da zaštita vlasništva na zemlji
zahtijeva troškove, tj. rad koji i jest izražen u cijeni zemlje
(Rdeke, Wert unđ Tauschwert, str, 27).

50
gledišta njihove društvene prirode, njihove povezanosti
s proizvodnim odnosima <i utjecaja na radnu djelatnost
društva — to su različite pojave i m oraju se proučavati
odvojeno.
Marx često podvlači da jedne te iste pojave pokazuju
u različitom svjetlu, u ovisnosti o njihovu društvenom
obliku. Jedne te iste stvari, na prim jer, sredstva za proiz­
vodnju, nisu kapital u radionici obrtnika koji s njim a radi,
i predstavljaju kapital ako se njim a izražava i uz njihovu
pomoć ostvaruje proizvodni odnos između najam nih rad­
nika i njihova najam ljivača-kapitalista. Cak i u rukam a
kapitalista ona predstavlja kapital samo u granicama
spomenutog proizvodnog odnosa između njega i najam ­
nih radnika. U rukam a bankara ona igraju drugu društve­
nu ulogu. »Sredstva za proizvodnju predstavljaju kapital
ukoliko funkcioniraju u odnosu prem a radniku kao nje­
govo nevlasništvo, tj. kao tuđe vlasništvo. Ali u tom svoj­
stvu ona funkcioniraju samo nasuprot radu. Postojanje
ovih uvjeta u obliku suprotnosti radu pretvara njihova
vlasnika u kapitalista, a uvjete koji mu pripadaju — u ka­
pital. Ali u rukam a bankara A kapital nema taj karakter
suprotnosti, koji ga pretvara u kapital 'i, prem a tome, vla­
sništvo nad novcem u vlasništvo nad kapitalom. Realna
je određenost oblika (Formbestimm theit), zahvaljujući
kojoj se novac ili roba pretvaraju u kapital, ovdje iščezla.
Bankar A nije ni u kakvu odnosu prem a radniku, već
samo prema drugom kapitalistu £« (Theorien. . . , III. str.
530-531, Marxov kurziv). Određenost je društvenog oblika,
koji ovisi o karakteru odnosa proizvodnje, osnova za stva­
ranje i klasifikaciju ekonomskih pojmova.
Politička ekonomija proučava određene postvarene ka­
tegorije samo ako su povezane s društvenim proizvodnim
odnosima. I obrnuto: tem eljni se odnosi proizvodnje rob­
ne privrede ostvaruju i izražavaju samo u stvarnom postva-
renom obliku i u tom ih upravo obliku proučava teorijska
ekonomija. Osobitost je teorijske ekonomije, kao znanosti
koja proučava robno-kapitalističku privredu, upravo u to­
me što proučava proizvodne odnose koji poprim aju stvar­
ni postvareni oblik. Dakako, uzrok je tom postvarenju
odnosa proizvodnje — u stihijnosti robne privrede. Ali
upravo stoga što robnu privredu, taj objekt teorijske eko­
nomije, karakterizira stihijnost, politička ekonomija kao
znanost o robnoj privredi ima posla sa stvarnim postva-
renim kategorijama. Logička osobitost teoretsko-ekonom-

51
ske spoznaje treb a b iti izvođena upravo iz toga stvarnog
postvarenog k arak tera ekonom skih kategorija, a ne nepo­
sredno iz stih ijn o sti narodne privrede. Prevrat, koji je
Marx izvršio u političkoj ekonom iji sastoji se u tom e što
je o n p o d stvarnim postvarenim kategorijam a otkrio dru­
štvene proizvodne odnose — taj pravi o bjekt političke
ekonom ije kao društvene znanosti. Zahvaljujući novom
»sociološkom« gledanju ekonom ske su pojave izašle u
novom svjetlu, u drugoj perspektivi. I s ti ti zakoni, koje
su utvrdili klasici-ekonom isti, u Marxovu sistem u dobiva­
ju p o tpuno nov k a rak ter i novo značenje.29

29 Ignoriranje te principijelne razlike između Marxove teonje

vrijednosti i teonije klasika čini slabu stranu knjige Rosen­
berg, Ricardo und Marx als Werttheoretiker. Vidi našu uvod­
nu riječ za ruski prijevod te knjige.

52
 Glava šesta

STRUVE 0 TEORIJI ROBNOG FETIŠIZMA

Iznijeto je Marxovo gledanje na ekonomske kategorije,

kao izraz društvenih proizvodnih odnosa, izazvalo kritič­
ke prim jedbe P. Struvea u njegovoj knjizi »Privreda i
cijena« (»Hozjajstvo i cena«). Struve vidi zaslugu Marxove
teorije fetišizma u tome što je pod kapitalom otkrila dru­
štveni proizvodni odnos između klase kapitalista i radnika.
Ali ne sm atra ispravnim prenošenje teorije fetišizma na
pojavu vrijednosti, kao i na druge ekonomske kategorije.
Od opće, principijelne osnove Marxova sistema teorija
fetišizma postaje u Struvea, kao i u mnogih drugih Marxo-
vih kritičara, odvojena prem da i blistava, digresija.
Struveova je kritika usko povezana s njegovom dio­
bom svih ekonomskih kategorija na tri oblika: 1) .»Priv­
redne« kategorije izražavaju »ekonomske odnose svakog
subjekta koji privređuje prem a vanjskom svijetu«28, npr.
subjektivna vrednota*. 2) »Međuprivredne« kategorije iz­
ražavaju »pojave koje proistječu iz uzajamnog djelovanja
autonomnih gospodarstava« (str. 17), npr. objektivna (pro­
metna) vrednota. 3) »Socijalne« kategorije izražavaju »po­
jave koje proizlaze iz uzajamnog djelovanja ljudi koji pri­
vređuju i zauzimaju različit socijalni položaj« (str. 27), npr.
kapital.
Samo treću igrupu (»socijalne« kategorije) Struve pod­
vodi pod pojam društvenih proizvodnih odnosa. Drugim
riječima, na mjesto ovog posljednjeg pojm a on stavlja
uži, i to upravo proizvodni odnos između društvenih kla­
sa. Polazeći od toga Struve priznaje da se proizvodni od­

28 Hozjajstvo i cena, t. I, str. 17.

* Budući da Struve ne upotrebljava riječ stoimost' (vrijed­
nost), nego c e n n o s tmi u prijevodu nastojimo zadržati ovu
razliku (što nam naš jezik uistinu i dopušta), pa cennost’ pre­
vodimo riječju vrednota. (Prev.)

53
nosi (tj. socijalni ili klasni) k riju pod kategorijom kapi­
tala, ali nipošto n e pod kategorijom vrijednosti (Struve
u p otrebljava term in »cennost'«), koja izražava odnose me­
đu ravnopravnim , nezavisnim, autonom nim proizvođačima
ro b a i zato id e u drugu grupu »međuprivrednih« katego­
rija. M arx je ispravno o tk rio fetišizam kapitala, ali je
pogriješio u teoriji fetišizm a robe i robne vrijednosti.
N eispravnost Struveova rasuđivanja potječe od neosno­
vano sti njegove podjele ekonom skih kategorija n a tri gru­
pe. Sto se tiče »privrednih« kategorija, one su, pošto izra­
žavaju pojave »čistog privređivanja«, apstrahirajući sve
moguće d ruštvene oblike proizvodnje, uopće izvan grani­
ca političke ekonom ije kao društvene znanosti. »Među-
privredne« kategorije se ne sm iju, kako to čini Struve,
o štro o d vajati od socijalnih kategorija, je r »uzajamno dje­
lovanje autonom nih gospodarstava« nije samo form alno
obilježje koje zahvaća različite ekonom ske form acije i ko­
je je svojstveno svim povijesnim razdobljim a. To je odre­
đena d ru štv en a činjenica, određeni »proizvodni odnos«
izm eđu pojedinačnih gospodarstava, koja se zasnivaju na
privatnom vlasništvu i koja povezuju podjela rada, tj.
odnos k oji pretp o stav lja određenu socijalnu stru k tu ru
d ru štv a i koji se potpuno razvija samo u robno-kapitali-
stičkoj privredi.
Prelazeći, na k raju , na »socijalne« kategorije treba reći
da ih je Struve nedovoljno osnovano ograničio »uzajam­
nim djelovanjem ljudi koji zauzim aju različit socijalni
položaj«. Ta, kao što je pokazano, sam a »jednakost« pro­
izvođača roba jest društvena činjenica, određeni proiz­
vodni odnos. Sam Struve razum ije usku povezanost »me­
đuprivrednih« kategorija (koje izražavaju jednakost pro­
izvođača roba) i »socijalnih« (koje izražavaju klasnu ne­
jednakost). On kaže da socijalne kategorije »u svakom
društvu, izgrađenom po tipu privrednog općenja, kao da
p o prim aju oblik m eđuprivrednih kategorija . . . Činjenica,
da se socijalne kategorije u m eđuprivrednom općenju
odijevaju u ru h o m eđuprivrednih kategorija, stvara dojam
njihove istovetnosti« (str. 27). U stvari ovdje, dakako, ne­
m a preodijevanija u tuđe ruho. Pred nam a je jedna od
ključnih, najk arak terističnijih crta robno-kapitairstičkog
društva, koja se sastoji u tome da na području privrede
socijalni odnosi n em aju obilježje neposrednog socijalnog
gospodarenja jed n ih društvenih grupa nad drugim a, nego
se ostv aru ju »ekonomskom prinudom«, tj. uzajam nim

54
djelovanjem pojedinih autonom nih subjekata koji privre­
đuju, na principu dogovora među njima. Kapitalisti se ne
koriste vlašću »u svojstvu političkih ili teokratskih gospo­
dara«, nego »u svojstvu utjelovljenja uvjeta za rad nasu­
prot radu samom« (K, III 2, 411). Klasni odnosi imaju, kao
svoje ishodište, odnose između kapitalista i radnika kao
između autonomnih subjekata koji privređuju, i ne mogu
biti izvučeni i shvaćeni izvan kategorije »vrijednosti«.
Sam Struve ne može dosljedno provesti svoje gledanje.
Kapital je, po njegovu m išljenju, socijalna kategorija.
Međutim, on ga definira kao »sistem m eđuklasnih i unu-
tarklasnih socijalnih odnosa« (str. 31-32), tj. odnosa izme­
đu klase kapitalista i radnika, s jedne strane, i odnosa
među .pojednim kapitalistim a u procesu diobe ukupnog
profita među njim a — s druge strane. Ali ti odnosi izme­
đu pojedinih kapitalista ne proizlaze »iz uzajamnog djelo­
vanja ljudi koji privređuju i koji zauzimaju različit soci­
jalni položaj«. Pa zašto su podvedeni pod »socijalnu« ka­
tegoriju — kapital? Znači da »socijalne« kategorije ne
obuhvaćaju samo m eđuklasne odnose nego i unutarklasne,
tj. odnose među osobama s jednakim klasnim položajem.
Pa što nam sm eta da u vrijednosti vidimo »socijalnu«
kategoriju, a u odnosima autonom nih proizvođača robe
— društveni proizvodni odnos ili, po Strueovoj termino­
logiji, socijalni odnos.
Kao što vidimo, sam Struve ne može izdržati oštru po­
djelu društveno-proizvodnih odnosa na m eđuprivredne i
socijalne. Stoga nije u pravu kad vidi »naučnu nezasnova-
nost konstrukcije« Marxa u tome što se »socijalna katego­
rija — kapital, kao društveni 'odnos', izvodi iz privredne
kategorije — vrednote« (str. 29). Prvo, treba reći da Stru­
ve na str. 30. sam sebi, na prvi pogled, proturječi naziva­
jući vrednotu »međuprivrednom« a ne privrednom kate­
gorijom. Očigledno je da Struve u »privredne« kategorije
ubraja subjektivnu vrednotu, a u »međuprivredne« —
objektivnu, prom etnu (to proizlazi iz usporedbe s njego­
vim zaključivanjem na 25. str.). Ali Struveu je jako dobro
poznato da je Marx kapital izvodio iz objektivne, a ne sub­
jektivne vrednote, tj. terminologijom samoga Struvea, iz
međuprivredne, a ne privredne, za što ga Struve okrivlju­
je. Doista, i »socijalna« kategorija, kapital, i »međupri-
vredna« kategorija, vrijednost, u Marxovu sistemu pripa­
daju jednoj te istoj grupi kategorija. To su društveni pro­
izvodni odnosi ili, kako se ponekad Marx izražava, dru­

55
štveno-ekonom ski odnosi, itj. koji izražavaju i privredni
m om enat i njegov društveni oblik, nasiupiot njihovu um ­
jetn o m razdvajanju u Struvea.
Suzujući pojam odnosa proizvodnje do pojm a »socijal­
nih« odnosa, točnije klasnih, Struve je svjestan toga da
taj p ojam u M arxa im a širi značaj i piše: »U ’Bijedi filo­
zofije’ proizvodni su odnosi potražnja i ponuda, podjela
rada, k red it, novac. Konačno, na str. 130. čitamo: »suvre­
m ena tvornica, osnovana na prim jeni strojeva, jest dru­
štveni proizvodni odnos, ekonom ska kategorija«. Očigled­
no je d a se ovdje društvenim proizvodnim odnosim a sma­
tra ju upravo svi uobičajeni ekonom ski pojmovi našega
vrem ena, i to je bez sum nje ispravno utoliko ukoliko su
sadržaji tih pojm ova n a ovaj ili onaj način društveni od­
nosi m eđu ljudim a u procesu privrednog života« (str. 30).
Ali, ne niječući ispravnost, reklo bi se, Marxova shvaćanja
proizvodnih odnosa, Struve ipak m isli d a je »izvanredno
neodređeno« (str. 30) i sm atra, kao što smo vidjeli, da je
ispravnije ako se ograniči na područje »socijalnih« kate­
gorija. To je neobično karakteristično za neke kritičare
m arksizm a. N akon M arxa ignorirati ulogu društvenog mo­
m enta proizvodnje, tj. njegova društvenog oblika, nije
više moguće. Da se ne bi složilo s Marxovim zaključcima,
o staje sam o da se o štro odvoji društveni m om enat od eko­
nom skog i da se prvi učini neškodljivim tako da m u se
odvoji posebno područje. Tako čini Struve, tako čini i
Bohm -Bawerk ikoji, stvorivši svcyu teo riju na motivima
»čistog privređivanja«, tj. n a motivim a subjekta koji pri­
vređuje, asp trah iraju ći određenu socijalnu i povijesnu
sredinu, obećava d a će u budućnosti, kasnije, istražiti
ulogu i značenje »socijalnih« kategorija.
O graničavajući teo riju fetišizm a n a područje »socijal­
nih« kategorija, n p r. kapitala, Struve m isli da je pogrešno
proširivati ih na »m eđuprivredne« kategorije, n a prim jer,
na po jam vrijednosti. Otuda dvojakost njegova stava. S
jedne strane, visoko oijeni Marxovu teoriju kapitala kao
društvenog odnosa. Ali, s druge strane, u prim jeni na
druge ekonom ske kategorije sam podržava fetišističko gle­
danje. »Sve m eđuprivredne kategorije izražavaju, na taj
način, uvijek objektivne pojave i odnose, ali istodobno
ljudske — odnose m eđu ljudim a. Tako subjektivna vred­
nota, pretvarajući se u objektivnu (prom etnu) vrednotu,
iz sta n ja svijesti, iz osjećaja, vezanog uz predm ete (stvari),
postaje njihovo svojstvo« (str. 25). Nemoguće je ovdje

56
ne vidjeti proturječje. S jedne strane, proučavamo »objek­
tivne odnose, ali u isto vrijeme ljudske«, tj. društvene pro­
izvodne odnose koji se ostvaruju posredstvom stvari i
koji su izraženi u stvarima. S druge strane, pred nam a je
»svojstvo« samih stvari. I Struve zaključuje: »Iz ovoga je
jasno da je 'postvarenje', 'objektivacija' ljudskih odnosa,
tj. pojava koju Marx naziva fetišizmom svijeta roba u
privrednom općenju psihološka nužda, a ako se znanstve­
na analiza ograničava — svjesno ili nesvjesno — na pri­
vredno općenje, fetišističko je gledanje i metodološki je­
dino ispravno« (str. 25). Kad bi Struve htio dokazati da
teorijska ekonomija ne može odbaciti stvarne kategorije
i da m ora proučavati proizvodne odnose robne privrede u
njihovu postvarenom obliku, bio bi, dakako, u pravu. Sa­
mo je problem u tom e proučavamo li mi, slijedeći Marxov
primjer, te postvarene kategorije kao oblike ispoljavanja
danih proizvodnih odnosa, ili kao svojstvo stvari, čemu
se Struve priklanja.
Struve pokušava još jednim argumentom odbraniti feti­
šističko, postvareno gledanje na »međuprivredne« katego­
rije. »Razmatrajući m eđuprivredne kategorije Marx je za­
boravljao da su one u svojim konkretnim i realnim ispo-
ljavanjima nerazdvojno povezane s odnosim a čovjeka pre­
ma vanjskom svijetu, prirodi, stvarima« (str. 26). Drugim
riječima, Struve podvlači ulogu procesa m aterijalne proiz­
vodnje. Marx je tu ulogu uzeo dovoljno u obzir u svojem
učenju o ovisnosti proizvodnih odnosa o razvoju proiz­
vodnih snaga. Ali iz značenja stvari u procesu m aterijalne
proizvodnje ne sm iju se izvlačiti nikakvi zaključci o zna­
čenju postvarenih kategorija pri proučavanju društvenoga
oblika proizvodnje, tj. proizvodnih odnosa. Marx je osvi­
jetlio i ovo posljednje pitanje posebne povezanosti u rob-
no-kapitalistiokom društvu materijalnog procesa proizvod­
nje i njegova društvenog oblika i na tome upravo izgradio
svoju teoriju robnog fetišizma. U nekih se kritičara m ark­
sizma težnja da ograniče teoriju fetišizma iskazuje na
obratan način od onog u Struvea. Struve priznaje fetiši­
zam kapitala, ali ne i fetišizam vrijednosti. U izvjesnoj
mjeri, nešto obrnuto susrećemo u Hammachera. Po nje­
govu se m išljenju u prvoj knjizi velikog Marxova djela
»kapital određuje kao ukupnost robe u svojstvu akumuli­
ranog rada«, tj. daje se definicija kapitala, i tek se u tre­
ćoj knjizi pojavljuje »fetišizam kapitala«. Hammacher
sm atra da je Marx jednostavno po analogiji prenio na

57
kapital 'karakteristiku robe kao fetiša, držeći da se »roba
i k apital razlikuju sam o količinski«27.
Tvrdnju, d a se u prvoj knjizi »Kapitala« kapital definira
kao stvar, a ne društveni odnos, ne treba ča!k ni opovrga­
vati: toliko p ro tu ri ječi cijelom sadržaju prve knjige »Ka­
pitala«. Mije m anje netočna m isao da je Marx vidio samo
»količinsku razliku« izm eđu robe i kapitala. Marx je
isticao d a kapital »navješta dolazak novog razdoblja u
povijesti društveno-proizvodnog procesa« (K, I, 140). Ali
i ro b a i kapital k riju u sebi određene društvene proizvod­
ne odnose pod postvarenim oblikom . Kapitalističkom je
d ru štv u jednako svojstven kako fetišizam robe, tako i
fetišizam kapitala 'koji iz toga proistječe. Jednako je neis­
pravno ograničavati M arxovu teoriju fetišizm a samo na
p o dručje kapitala, kako to čini Struve, ili samo na po­
d ru čje jednostavnoga robnog prom eta. Postvarenje dru­
štvenih proizvodnih odnosa leži u samoj biti neorganizira­
ne ro b n e priv red e i ostavlja svoj trag n a svim temeljnim
kategorijam a, kako svakodnevnoga ekonomskog m išljenja,
tak o i političke ekonom ije kao znanosti o rbbnokapitali-
stičkoj privredi.

27 Hammacher, Das philosophisch-okonomische System des

Marxismus, 1909, str. 546.

58
 Glava sedma

RAZVOJ MARXOVE TEORIJE FETIŠIZMA

Pitanje postanka i razvoja teorije fetišizma u Marxa osta­

je do danas posve neistraženo. Koliko je podrobno bilje­
žio začetke radne teorije vrijednosti kod svih svojih pret­
hodnika i u tri knjige »Teorija viška vrijednosti« dao du­
gačak niz tih teorija, toliko je bio šk rt na primjedbama
0 teoriji fetišizma. (U trećoj knjizi Theorien iiber đen
Mehrwert, str. 354-355, izd. 1910, Marx bilježi klice Hodgski-
nove teorije fetišizma, po našem m išljenju posve nejasno
1 iznijete u vezi s posebnim slučajem.) Ako se u ekonom­
skoj literaturi vrlo usrdno, iako bež posebnog uspjeha,
raspravljalo o pitanju odnosa Marxove teorije vrijedno­
sti prem a teoriji klasika, razvoj Marxovih misli o robnom
fetišizmu nije privlačio posebnu pažnju.
Nekoliko prim jedaba o postanku Marxove teorije rob­
nog fetišizma nalazimo u spomenutoj Hammacherovoj
knjizi. Po njegovu je m išljenju postanak te teorije posve
»metafizički«. Marx je jednostavno na područje ekonomije
prenio Feuerbachove misli o religiji. Prem a Feuerbac-
hovu učenju, razvoj religije predstavlja proces čovjekova
»samoo tuđen ja«: svoju vlastitu bit čovjek prenosi izvan
sebe, pretvara u boga, otuđuje od sebe. Tu pojavu »otu­
đenja« Marx u početku prenosi na ideološke pojave: »svi
sadržaji svijesti predstavljaju otuđenje ekonomskih uvje­
ta, iz kojih zbog toga mora biti objašnjavana ideologija«
(Hammacher, op. cit., str. 233). Dalje tu teoriju Marx
proširuje i na područje ekonomskih odnosa i u njim a sa­
mima otkriva »otuđeni«, postvareni oblik. On ustanovljuje
da je »za gotovo sva prijašnja povijesna .razdoblja sam na­
čin proizvodnje predstavljao univerzalno samootuđenje;
predmet je postalo ono što je samo odnos, društveni od­
nos. Samim tim Feuerbachova teorija otuđenja dobiva
drugi karakter« (na istom mjestu, 233). .»Kao što se u reli­
giji, po Feuerbachu, potrebe roda, tako se, po Marxu, u

59
društvenom životu ekonom ski odnosi postvaruju d pojav­
lju ju u ulozi tuđeg bića« (str. 234). Dakle, Marxova je te­
o rija fetišizm a »svojevrsna sinteza Hegela, Feuerbacha i
Rdcarda« (str. 236) s prevladavajućim utjecajem , kao što
sm o vidjeli, Feuerbacha. Ona Feuerbachovu religiozno-filo-
zofsku teo riju »otuđenja« prenosi na područje ekonomike.
Iz ovoga je jasno, po H am m acherovu m išljenju, d a nam ta
teo rija ne pruža n išta za razum ijevanje ekonom skih poja­
va uopće, pa tako i robnog oblika. »U m etafizičkom je
p o stanku teorije fetišizm a 'ključ za razum ijevanje Marxo­
va učenja, ali ne i za otkrivanje robnog oblika« (str. 544).
T eorija fetišizm a sadrži k rajn je vrijednu »kritiku suvre­
mene kulture, koja je p o st varena i pritišće živog čovjeka;
ali »tkao ekonom ska teorija vrijednosti robni je fetišizam
pogrešan« (str. 546). »Ekonomski neosnovana, teo rija feti­
šizma se p retv ara u k rajn je vrijednu sociološku teoriju«
(str. 661).
H am m acherov zaključak o jalovosti Marxove teorije fe­
tišizm a za razum ijevanje cjelokupnoga njegova ekonom­
skog sistem a, pa tako d teo rije vrijednosti, proistječe iz
H am m acherove neispravne predodžbe o »metafizičkom«
postanku te teorije. H am m acher se poziva na »Svetu po­
rodicu«, djelo koje je Marx napisao zajedno s Engelsom
k rajem 1844, kada je Marx još bio pod snažnim utjecajem
id eja utopijskog socijalizm a i posebno Proudhona. Uisti­
nu, tu nalazim o klice teorije fetišizm a u obliku suprot­
stav ljan ja »društvenih« ili »ljudskih« odnosa njihovu »otu­
đenom«, postvarenom obliku. Ali izvor je ove opozicije
općeprihvaćeni pogled utopijskih socijalista na kapitali­
stičko u ređ en je koje k arakterizira to da je radnik prim o­
ran »samootuđivati« svoju ličnost i od sebe »»otuđivati«
proizvod rada; u tom e se iskazuje vlast »stvari«, kapitala
nad čovjekom , nad radnikom .
Navest ćemo nekoliko m jesta iz »Svete porodice«. Kapi­
talističko društvo predstavlja »praktički otuđen odnos
čovjeka prem a svojoj predm etnoj biti kao što predstavlja
i ekonom ski izraz ljudskog sam oo tuđen ja« (Literatum oe
nasledie, t. II; ru sk i prijevod, dzd. 1908, str. 163J164).
»U definiciji je kupnje već sadržano to da se radnik pre­
ma svom proizvodu odnosi kao prem a predm etu za nje­
ga izgubljenom, otuđenom « (str. 175). »Klasa im ućnih i
klasa p ro letarijata jednako predstavljaju ljudsko samo-
otuđenje. Ali prva se klasa u tom sam ootuđenju osjeća
zadovoljenom i osiguranom , u otuđenju vidi potvrdu svo­

60
je moći d doživljava ga kao ljudsko postojanje. Druga se
pak klasa u tom otuđenju osjeća uništenom, u njem u vidi
svoju nemoć i stvarnost neljudskog postojanja« (str. 155).
Protiv »krajnje nečovječnosti« kapitalističke eksploata­
cije, protiv »apstrahiranja svega ljudskog, čak ljudskog
privida« (str. 156) diže svoj glas utopijski sooijalizam u
ime vječne pravde i interesa radnih masa. »Neljudskoj«
stvarnosti on suprotstavlja utopiju, ideal »ljudskog«. Zbog
toga upravo Marx i hvali posebno Rroudhona, suprotstav­
ljajući ga buržoaskim ekonomistima. »Politiko-ekonomi
sad ističu značenje ljudskog elementa — m akar samo nje­
gova privida, u ekonomskim odnosima, ali to čine u izu­
zetnim slučajevima, tamo gdje nailaze na kakve socijalne
zloupotrebe — sad uzim aju te odnose (i to u većini) onak­
vima kakvi jesu, s njihovim otvoreno izraženim negira­
njem svega ljudskog, u njihovu strogo ekonomskom smi­
slu« (str. 151). »Svim je zaključcima političke ekonomi­
je pretpostavka privatno vlasništvo. Ta je tem eljna p ret­
postavka u njenim očima neoboriva činjenica koja ne pod­
liježe daljem istraživanju . . . Proudhon pak podvrgava
temelj političke ekonomije, privatno vlasništvo, kritičkom
istraživanju« (str. 149). »Uzimajući radno vrijeme, nepo­
sredni bitak ljudskog rada kao takav, za m jerilo najam ni­
ne i cijene proizvoda Proudhon čini ljudski elemenat odlu­
čujućim, dok je u staroj političkoj ekonomiji odlučujući
momenat bila m aterijalna snaga kapitala i vlasništva nad
zemljom« (str. 172).
Dakle, u kapitalističkom društvu vlada »materijalni«
element, snaga kapitala. To nije iluzorna, u ljudskom umu
pogrešna refrakcija društvenih odnosa m eđu ljudim a, od­
nosa vladanja d potčdnjenosti; to je realna društvena či­
njenica. »Vlasništvo, kapital, novac, najam ni rad i tome
slično daleko od toga da su priviđenja uobrazilje, to su po­
sve praktički, posve konkretni proizvodi radnikova samo-
otuđenja« (str. 176-177). Ovome se »materijalnom« ele­
m entu, koji uistinu vlada u ekonomskom životu, suprot­
stavlja elemenat »ljudski«, kao ideal, kao norma, kao ono
što je zasluženo. Ljudski su odnosi u njihovu »otuđenom«
obliku — dva svijeta, svijet onoga što bi moralo biti i
onoga što jest, to je osuda kapitalističke stvarnosti u ime
socijalističkog ideala. Ovo suprostavljanje podsjeća na
Marxovu teoriju robnog fetišizma, ali se u biti vrti u
drugačijem krugu ideja. Da bi se ova teorija »otuđenja«
ljudskih odnosa pretvorila u teoriju »postvarenja« dru-

61
štveniih odnosa (tj. u teoriju robnog fetišizma), M arx je
m orao proći p u t od utopijskog socijalizm a do naučnog, od
hvaljenja P roudhona do žestoke k ritik e njegovih ideja,
od negiranja stvarnosti u im e ideala do traženja u samoj
stvarnosti snaga daljeg razvoja i kretanja. Marx je m orao
od »Svete porodice« doći d o »Bijede filozofije.« Ako je u
prvom od ovih radova Proudhon hvaljen stoga što u svo­
jim razm išljanjim a polazi od negiranja privatnog vlasni­
štva, u ovom drugom M arx svoj ekonom ski sistem gradi
upravo n a analizi robne privrede zasnovane na privatnom
vlasništvu. Ako se u »Svetoj porodici« P roudhonu upisuje
u zaslugu to što v rijednost proizvoda konstruira ha teme­
lju radnog vrem ena (kao »neposrednog bitk a ljudske djelat­
nosti«), u »Bijedi filozofije« on ‘je za to podvrgnut kritici.
F orm ula »određivanja vrijednosti radnim vremenom« pre­
tvara se u Marxovim očim a iz norm e onoga što je zaslu­
ženo u »znanstveni izraz ekonom skih odnosa suvremenog
društva« (»Bijeda filozofije«), (35). Marx se od Proudhona
djelom ice vraća Ricardu, od utopije prelazi n a proučava­
nje realne stvarnosti kapitalističke privrede.
Marxov je prijelaz od utopijskog socijalizma ka nauč­
nom unio korijenite prom jene u gore navedenu .teoriju
»otuđenja«. Ako je ran ije suprotstavljanje ljudskih odnosa
njihovu »stvarnom« obliku označavalo suprotstavljanje
onoga što bi m oralo b iti onom e što jest, sada se oba člana
supro tn o sti prenose u svijet postojećeg, u društveni bitak,
sam je privredni život suvrem enog društva, s jedne stra­
ne, ukup n o st društv en ih proizvodnih odnosa, a s druge
— niz »postvareniih« kategorija u kojim a se navedeni od­
nosi iskazuju. Proizvodni odnosi m eđu ljudim a i njihov
»postvareni« oblik — to je nova suprotnost rođena od
p rijašn je su p rotnosti »ljudskog« elem enta u privredi i
njegova »otuđenog« oblika. Time je bila pronađena form u­
la robnog fetišizm a. Ali bilo je potrebno još nekoliko eta­
pa da to j teoriji Marx d a njen konačni oblik.
Kao što se vidi p o navodim a iz »Bijede filozofije«, Marx
u tom djelu često ponavlja da novac, kapital i ostale
ekonom ske kategorije nisu stvari, nego proizvodni odnosi.
On d aje opću form ulaciju te m isli ovim riječim a: »eko­
nom ske su kategorije sam o teoretski izrazi, apstrakcije
društvenih proizvodnih odnosa« (»Bijeda filozofije«, 72).
Pod postvarenim je kategorijam a privrede Marx već vidio
društvene proizvodne odnose. Ali on još ne postavlja pita­
nje zašto u robnoj privredi proizvodni odnosi nužno popri­

62
maju postvareni oblik. Taj je korak Marx načinio u »Kri­
tici političke ekonomije«, on kaže da »rad, koja je stvorio
prometnu vrijednost, karakterizira to što se društveni od­
nos osoba iskazuje, obrnuto, kao društveni odnos stvari«
(»Kritika polit, ekonomii«, ruski prijevod Rumjanceva,
izd. 1922, str. 40). Ovdje je dana -ispravna form ulacija rob­
nog fetišizma, podvlači se stvarni karakter svojstven od­
nosima proizvodnje u robnoj privredi, ali jo š nije poka­
zan razlog »postvarenja« i njegova neizbježnost u neregu­
liranoj narodnoj privredi.
U tom »postvarenju«, očigledno, Marx vidi, prije svega,
»mistifikaciju«, prozirniju u robi, zamućeniju u novcu i
kapitalu. Mogućnost te -mistifikacije objašnjava »navikom
svakodnevnog života«. »Samo zahvaljujući navici svako­
dnevnog života čini se sasvim običnim -i samim po sebi
razumljivim to što društveni proizvodni odnosi prim aju
oblik stvari a što se odnos između osoba u njihovu radu
iskazuje više kao odnos u koji ulaze stvari međusobno i
prema ljudima« (str. 41). Hamm acher posve ispravno sma­
tra da je to tum ačenje robnog fetišizma navikom vrlo sla­
bo; ali duboko griješi tvrdeći da je to jedino objašnjenje
koje Marx daje. »Upravo je porazno — kaže on — da je
Marx zanemario dokazivanje te -bitne točke; u »Kapitalu«
se ona uopće ne spominje« (Hammacher, op. cit., 235).
Ako se u »Kapitalu« ne spominje »navika«, to Je stoga što
cijeli odjeljak prve glave o robnom fetišizmu sadrži pot­
puno i duboko objašnjenje te pojave: nepostojanje nepo­
srednog reguliranja društvenog procesa proizvodnje nuž­
no dovodi do njegova posrednog reguliranja putem tržišta,
putem proizvoda rada, putem stvari. Zato »postvarenje«
odnosa proizvodnje nije samo »mistifikacija«, nije iluzija,
nego je jedno od obilježja ekonomske -strukture suvreme­
nog društva. Posve atom istički odnosi među ljudim a u
njihovu društveno-proizvodnom procesu dovode najprije
do toga da nji-hovi vlastiti proizvodni odnosi, koji su izvan
njihove kontrole i njihove svjesne individualne djelatnosti,
dobivaju karakter stvari uslijed čega svi proizvodi njihova
rada dobivaju oblik robe« (K,-I, 61). Ne iz »navike«, nego iz
unutarnjeg ustrojstva robne privrede proizlazi postvare­
nje odnosa proizvodnje. Fetišizam nije samo pojava dru­
štvene svijesti -nego i društvenog 'bitka. Tvrditi, kao što to
čini Hammacher, da 'je Marx jedino objašnjenje fetišizma
vidio u »nav-ici«, znači uopće ne uzimati u obzir onu

63
konačnu form ulaciju -teorije robnog fetišizm a koju nala­
zimo u prvoj knjizi »Kapitala« i u glavi o »trojnom obra­
scu« u trećoj knj-izi.
Dakle, u »Svetoj porodici« se »ljudski« elem enat privre­
de su p ro tstav lja »postvarenom«, »otuđenom«, kao ideal —
stvarnosti. U »Bijedi filozofije« M arx ispod stvari otkriva
društveni odnos proizvodnje. U »Kritici političke ekono­
mije« uočena je osob itost robne privrede koja se sastoji
u tom e d a se društveni proizvodni odnosi »postvaruju«.
Podroban opis te pojave i o bjašnjenje njezine objektivne
nužnosti u rob n o j privredi nalazim o u prvoj knjizi »Kapi­
tala«, prvenstveno prim ijenjeno n a pojm ove vrijednosti
(robe), novca i k apitala. U trećoj knjizi »Kapitala«, u glavi
o »trojnom obrascu«, M arx dalje, iako fragm entarno, raz­
vija istu m isao p rim jen ju ju ći je n a osnovne pojmove kapi­
talističke privrede i, m eđu ostalim , ističe svojesvrsno »sra­
stanje« društvenih proizvodnih odnosa i procesa m ateri­
jaln e proizvodnje.

64
 II. MARXOVA RADNA TEORIJA VRIJEDNOSTI

Marxovi kritičari često Marxu zam jeraju da apsolutno nije

dokazao svoju radnu teoriju vrijednosti, već ju je samo
uveo kao nešto što se samo po sebi razumije. Drugi su
kritičara sprem ni da nešto poput dokaza vide na prvim
stranicama »Kapitala«, pa svoju tešku artiljeriju usm jera­
vaju prem a rasuđivanjim a s kojima Marx počinje svoje
djelo. Tako postupa Bohm-Bawerk u svojoj kritici (»Marx­
ova teorija i njena kritika«; »Kapital i profit«); Bohm-
-Bawerkovi su dokazi na prvi pogled tako uvjerljivi da,
smjelo se može reći, otada nijedna više kritika Marxove
teorije vrijednosti ne može mimoići njihovo ponavljanje.
A međutim, sva se Bohm-Bawerkova kritika drži i pada
skupa s pretpostavkom na kojoj je izgrađena: i to upravo
na tome da prvih pet stranica »Kapitala« sadrži jedino
objašnjenje koje je Marx dao za svoju teoriju vrijednosti.
Nema ničeg netočnijeg od te misli. Na prvim stranicam a
»Kapitala« Marx uz pomoć analitičke metode prelazi od
prometne vrijednosti n a vrijednost, a od vrijednosti — na
rad. Ali potpuno dijalektičko objašnjenje Marxove teorije
vrijednosti može biti dano samo na tem elju njegove teo­
rije robnog fetišizma, koja proučava opću strukturu rob­
ne privrede. Treba u Marxa otkriti obrazloženje teorije
vrijednosti i tek će nam poslije toga postati jasno Marxovo
izlaganje u znamenitoj prvoj glavi »Kapitala« i u pravom
će se svjetlu pojaviti kako sama Marxova teorija vrijed­
nosti, tako d m nogobrojne kritičke primjedbe usm jerene
protiv nje. Tek se poslije Hilferdingovih radova (»Bohm-
-Bawerk kao Marxov kritičar« i spomenuti članak »Po­
stavljanje problema teorijske ekonomije u Marxa«) poče­
lo nazrijevati ispravno shvaćanje sociološkog karaktera
Marxove teorije vrijednosti. Ova posljednja polazi od odre­
đene socijalne sredine, društva s određenom proizvod­
nom strukturom . To su stajalište marksisti često ponav-

5 O gledi o (Marxovoj te o riji v rije d n o sti 65

ljali, ali ga p rije Hjilferdinga nitk o n ije učinio kamenom
tem eljcem cijele zgrade Marxove teorije vrijednosti. Hil-
ferdingu u tom e p rip ad a velika zasluga, ali se on, na ža­
lost, ograničio na općenito postavljanje problem a teorije
v rijednosti i n ije /je sistem atski obrazložio.
Kao što je bilo ran ije rečeno, u odjeljku o robnom
fetišizm u, težište teo rije fetišizm a n ije u tom e što ona
pod stvarnim kategorijam a političke ekonom ije otkriva
proizvodne odnose m eđu ljudim a, nego u tom e što ti pro­
izvodni odnosi u robno-kapitalističkoj privredi neizbježno
p o p rim aju postvareni oblik i samo se u tom obliku mogu
ostvarivati. Analogno tom e treb a shvaćati d Marxovu teo­
riju vrijednosti. Obična k ra tk a form ulacija te teorije glasi
da vrijed n o st robe oviisi o količini društveno potrebnog
rad a za -njenu proizvodnju; ili, u uopćenoj form ulaciji, da
se pod vrijednošću k rije ili d a vrijednost sadrži rad, vri­
jed n o st je — »postvareni« rad. Ispravnije je izražavati
teo riju v rijednosti u o brnutom obliku: u robno-kapitali-
stičkoj privredi proizvodno-radni odnosi m eđu ljudim a ne­
izbježno pop rim aju oblik vrijednosti stvari i samo se u
tom postvarenom obliku i m oraju iskazivati; društveni rad
može naći svoj izraz sam o u vrijednosti. -Ovdje se kao pola­
zište istraživanja n e uzim a vrijednost, nego rad — ne uzi­
m aju se činovi tržišne razm jene kao takvi, nego proizvodna
stru k tu ra robnog dru štva, ukupnost proizvodnih odnosa
ljudi. Činovi tržišne razm jene istu p aju kao nužna poslje­
dica u n u tarn je stru k tu re društva, kao jedan od m om enata
društvenog procesa proizvodnje. Radna teorija vrijedno­
sti n e nalazi svoje obrazloženje u analizi čina razm jene
kao takva, u njegovu stvarnom obliku, već u istraživanju
onih d ru štv en ih odnosa proizvodnje kojih je on izraz.

66
 Glava osm a

OSNOVNE CRTE MARXOVE TEORIJE

VRIJEDNOSTI

Prije <nego što pristupim o podrobnom izlaganju Marxove

teorije vrijednosti, sm atram o potrebnim dati njenu opću
karakteristiku. U protivnom , izlaganje pojedinih strana i
posebnih slučajeva teorije vrijednosti, vrlo složenih i za­
nimljivih, može od čitaočeva pogleda zakloniti one osnov­
ne ideje na kojima je izgrađena cijela teorija i koje proži­
m aju svaki njen dio. Razumije se, ta opća karakteristika
Marxove teorije, koju ćemo dati u ovoj glavi, moći će
se potpuno razviti i obrazložiti tek u slijedećim glavama.
S druge strane, u ovima će se ponekad neizbježno su­
sretati, u podrobnijem izlaganju, ponavljanje misli nazna­
čenih u ovoj glavi.
Svi osnovni pojmovi političke ekonomije izražavaju, kao
što smo vidjeli, postvarene proizvodne odnose među lju­
dima. Ako s tog gledišta priđemo teoriji vrijednosti, pred
nas se postavlja zadatak da dokažemo da je vrijednost: 1)
društveni odnos m eđu ljudima, 2) koji 'je poprimio po-
stvareni oblik i 3) koji je povezan s procesom proizvod­
nje.
Na prvi nam se pogled čini da -je vrijednost, kao i drugi
pojmovi političke ekonomije, svojstvo stvari. Prom atra­
jući pojave razmjene vidimo da se svaka stvar n a tržištu
razm jenjuje za određenu 'količinu kakve druge robe iii
— u uvjetima razvijene razmjene — za određenu sumu
novca (zlata), za koju se može kupiti 'kakva druga stvar
na tržištu (dakako, u granicama te sum e novca). Ta se
suma novca ili cijena stvari gotovo svakodnevno m ijenja,
u ovisnosti o konjunkturi tržišta. Danas se na tržištu os­
jećao nedostatak sukna, pa mu se cijena popela na tri
rublja 20 kopejaka za aršin. Za tjedan dana količina nu­
đenog sukna na tržištu prem ašuje uobičajene razmjere
ponude, pa mu cijena pada na dva rublja 75 kopejaka za

67
 aršin. Ovo svakodnevno kolebanje i variiranje cijena, uzme
li se n eko duže vrem ensko razdoblje, oscilira oko neke
sred n je razine, oko prosječne cijene, ko ja je, recimo,
tri ru b lja za aršin. U kapitalističkom društvu ta prosječna
cijena nije srazm jem a radnoj vrijednosti proizvoda, tj.
količini ra d a potrebnog za njegovu proizvodnju, nego ta ­
kozvanoj »cijeni proizvodnje«, koja je jednaka proizvod­
nim troškovim a za d an i proizvod plus prosječni profit
na p red u jm ljen i kapital. M eđutim, radi pojednostavljenja
analize a p strah irat ćem o zasad činjenicu d a je kapitalist
proizveo sukno uz pom oć najam nih radnika. Je r Marxova
se m etoda, kao što sm o vidjeli, sastoji u izdvajanju i pro­
učavanju pojedinih tipova proizvodnih odnosa, koji tek
u svojoj u kupnosti d aju sliku kapitalističke privrede. Za­
sad proučavam o sam o jedan, tem eljni tip proizvodnog od­
n o sa m eđu ljudim a u robnom društvu, i to upravo od­
nos m eđu njim a kao pojedinim , međusobno formalno
nezavisnim proizvođačim a roba. Jedino znamo da proiz­
vođači ro b a proizvode sukno i iznose ga na tržište radi
razm jene ili p ro d aje drugim proizvođačim a roba. Pred
n am a je d ru štv o proizvođača roba, takozvana »jednostav­
n a ro b n a privreda«, za razliku od složenije, kapitalističke.
U uvjetim a jednostavne robne privrede cijene su proizvoda
rad a srazm jerne njihovoj radnoj vrijednosti, ili, vrijed­
no st pred stav lja onu prosječnu razinu oko koje osciliraju
tržišne cijene, i s kojom bi se one podudarile u slučaju
kad bi društveni rad bio ravnom jerno raspodijeljen izme­
đu različitih grana proizvodnje, i k ad b i sam im tim među
n jim a bilo uspostavljeno stanje ravnoteže.
Svako društvo, zasnovano na širokoj podjeli rada, nuž­
no pretp o stav lja određenu raspodjelu društvenog rada iz­
m eđu različitih grana proizvodnje. Svaki je sistem po­
djele rada ujedno i sistem raspodjele rada. U prvobitnoj
je zajednici, u p atrijarhalnoj seljačkoj obitelji ili u soci­
jalističkom d ruštvu rad svih članova dane gospodarske je­
dinice un ap rijed svjesno raspodijeljen m eđu pojedinim
poslovima, u ovisnosti o k arak teru potreba članova grupe
i o razini proizvodnosti rada. U robnom društvu nitko ne
regulira rasp o d jelu rad a m eđu pojedinim granam a proiz­
vodnje i pojedinim poduzećim a. N ijedan su k n ar ne zna
koliko je u danom tren u tk u društvu potrebno sukna i ko­
liko se sukna u danom trenutku proizvodi u svim podu­
zećim a gdje se sukno proizvodi. Stoga proizvodnja sukna
sad p rem ašuje p otražnju (hiperprodukcija), sad za njom

68
zaostaje (nedovoljna proizvodnja). Drugim riječim a, koli­
čina društvenog rada utrošenog na proizvodnju sukna sad
je prekom jerno velika, sad nedovoljna. Ravnoteža se iz­
među suknarske in dustrije i drugih grana proizvodnje
stalno narušava. Robna je privreda sistem stalnog naru­
šavanja ravnoteže.
Ali ako je tako, kako onda ona i dalje postoji kao
ukupnost različitih grana proizvodnje koje jedna drugu
dopunjuju? Robna privreda može postojati samo zahva­
ljujući tome što svako narušavanje ravnoteže izaziva tež­
nju za njenim uspostavljanjem . Ta se tendencija za us­
postavljanjem ravnoteže ostvaruje posredstvom tržišta i
tržišnih cijena. U robnom društvu nijedan proizvođač
robe ne naređuje drugome da poveća ili sm anji proizvod­
nju, ali svojim djelovanjem u odnosu prem a stvarim a
jedni ljudi utječu na radnu djelatnost drugih ljudi i —
da i sami nisu toga svjesni — nukaju ih na povećanje ili
sm anjenje proizvodnje. H iperprodukcija sukna i njom e
izazvani pad cijena ispod vrijednosti nukaju suknare da
smanje proizvodnju; obrnuto se događa kad je nedovolj­
na proizvodnja. Odstupanje tržišnih cijena od vrijednosti
predstavlja onaj mehanizam uz pomoć kojega se uklanja
hiperprodukcija i nedovoljna proizvodnja i stvara težnja
za uspostavljanjem ravnoteže između dane grane proizvod­
nje i drugih grana narodne privrede.
Razmjena dviju različitih robđ po njihovoj vrijednosti
odgovara stanju ravnoteže između dviju danih grana pro­
izvodnje kod kojeg prestaje svako prelijevanje rada iz
jedne grane u drugu. Ali ako je tako, onda, očigledno,
razmjena dviju roba po njihovoj vrijednosti izjednačava
za proizvođače robe u objem a danim granama korisnost
proizvodnje i uklanja motive za prelaženje iz jedne gra­
ne u drugu. U jednostavnoj robnoj privredi takvo izjedna­
čavanje uvjeta proizvodnje u njenim različitim granama
znači da im određena količina rada, koju su proizvođači
roba u raznim sferam a narodne privrede utrošili, pruža
proizvod jednake vrijednosti. V rijednosti su robe direkt-
nosrazmjerne s količinama rada potrebnog za njihovu
proizvodnju. Ako je pri danom stanju tehnike za proiz­
vodnju aršina sukna potrebno prosječno tri sata rada
(računajući također i rad utrošen na sirovinu, oruđe i
si.), a za proizvodnju para cipela devet sati rada, onda —
pretpostavljajući jednaku kvalifikaciju rada suknara i po­
stolara — razmjena tri aršina sukna za par cipela odgo­

69
 vara sta n ju ravnoteže -između oba dana oblika rada. Sat
rad a posto lara i sat rada suknara međusobno se izjed­
n aču ju , p ri čem u svaki od n jih tvori jednak dio ukupnoga
društvenog rada raspodijeljenog m eđu svim granam a pro­
izvodnje. Tako se rad, koji tvori vrijednost, ne pojavljuje
sam o kao količinski raspodijeljen, nego i kao društveno
izjednačen (ili jednak) rad, kraće rečeno, kao »društveni«
rad, pod kojim se razum ije ukupna m asa istovrsnog, jed­
nakog rad a cijeloga d ruštva. Te društvene crte nem a rad
sam o u robnoj privredi nego i, na prim jer, u socijalistič­
koj. U ovom posljednjem organi za evidenciju rada una­
p rijed razm atraju rad pojedine osobe — kao dio jedinstve­
nog ukupnog rad a društva, izražen u uvjetnim društvenim
radnim jedinicam a. U robnom se pak društvu proces po-
d ruštv ljen ja, izjednačavanja i raspodjele rada odvija d ru ­
gačije. Rad pojedinih osoba nije neposredno društven. On
p o staje društvenim sam o zahvaljujući tom e što se izjed­
načava s kojim drugim radom , a to se izjednačavanje rada
odvija posredstvom razm jene, u kojoj se apstrahiraju
konk retn e upotrebne vrijednosti i konkretni oblik rada.
Zato rad, koji smo ranije razm atrali kao društveni, d ru ­
štveno izjednačeni i količinski raspodijeljeni, dobiva sada
posebnu kvalitativnu i kvantitativnu karakteristiku svoj­
stvenu sam o robnoj privredi: pojavljuje se kao apstraktni
i društveno potrebni rad. V rijednost se robe određuje
društveno potrebnim radom , tj. količinom apstraktnog
rada.
Ali ako se v rijednost određuje količinom društveno
p otrebnog rad a za proizvodnju jedinice robe, onda ta koli­
čina rad a o d svoje strane ovisi o proizvodnosti rada. Raz­
voj proizvodnosti rad a skraćuje društveno potrebno rad­
no vrijem e i snizuje vrijednost jedinice robe. Uvođenje
strojeva, na p rim jer, dopušta da se p ar cipela proizvede
za še st u m jesto p rijašn jih devet sati i, tako, snizuje nje­
govu v rijednost od devet n a šest ru b alja (računajući da
sat postolarskog rada, koji ovdje uzim amo kao prosječni
rad , stvara v rijednost od jednog rublja). Jeftinija obuća
počinje p ro d irati n a selo istiskujući opanke i ručno rađe-
nu obuću. P otražnja se obuće povećava, pa se povećava
i proizvodnja obuće. U narodnoj će privredi doći do neke
preraspodjele proizvodnih snaga. Tako poticaj za prom ­
jen u cijeloga sustava vrijednosti dolazi od m aterijalno-
-tehničkog procesa proizvodnje. Razvoj se proizvodnosti
rad a izražava u sm anjenju količine konkretnog rad a koji

70
se faktički prosječno utroši na proizvodnju. Ali samim tim
će se — zbog dvojakog 'karaktera irada kao konkretnog i
apstraktnog — smanjtiti količina istoga toga rada razm a­
tranog kao »društveni« ili »apstraktni«, tj. kao dio ukup­
nog istovrsnog rada društva. Razvoj proizvodnih snaga,
mijenjajući količinu apstraktnog rada potrebnog za pro­
izvodnju, izaziva prom jene vrijednosti proizvodnog rada,
a prom jene vrijednosti ovih posljednjih utječu od svoje
strane na raspodjelu društvenog rada među raznim priv­
rednim granama. Proizvodnost rada — apstraktni rad —
vrijednost — raspodjela društvenog rada: to >je shema
robne privrede, u kojoj vrijednost dma ulogu regulatora
koji — usred neprestanih odstupanja 'i narušavanja us­
postavlja ravnotežu u raspodjeli društvenoga rada m eđu
raznim granam a narodne privrede. Zakon vrijednosti jest
zakon ravnoteže robnog društva.
Teorija vrijednosti proučava zakone razm jene, izjedna­
čavanje stvari na tržištu samo utoliko ukoliko su one u
vezi sa zakonima proizvodnje, raspodjele rada u robnom
društvu. Svaki om jer razmjene dviju roba — riječ je o
prosječnim proporcijam a, a ne o slučajnim trži'šnim cije­
nama — odgovara danom stanju proizvodnosti rada u
granama u kojima se ta roba proizvodi. Izjednačavanjem
stvari, proizvoda rada kao vrijednosti, odvija se izjedna­
čavanje raznih konkretnih oblika rada, kao dijelova ukup­
noga društvenog rada raspodijeljenog među raznim
granama. Zato je pogrešna proširena predodžba o teorija
vrijednosti kao teoriji koja se ograničava na proučavanje
odnosa među stvarima pri razmjeni. Ona sebi postavlja
zadatak da pod zakonitošću izjednačavanja stvari otkriju
zakone ravnoteže rada. Međutim, neispravno je također
i mišljenje prem a kojemu Marxova teorija proučava od­
nos rada prema stvari, kao proizvodu rada. Odnos rada
prema stvari im a u vidu dani, konkretni oblik rada i
danu, konkretnu stvar; to je tehnički odnos koji sam po
sebi teoriju vrijednosti ne zanima. Predm et proučavanja
ove posljednje je suodnos raznih oblika rada u procesu
njegove raspodjele, koji se uspostavlja putem suodnosa
stvari, proizvoda rada, pri razmjeni. Na taj način, Marxo­
va teorija vrijednosti potpuno udovoljava gore iznijetim
općim metodološkim zahtjevima MaTxove ekonomske te­
orije, koja ne proučava odnose među stvarima i odnose
ljudi prema stvarima, nego odnose među ljudima u koje
oni stupaju posredstvom stvari.
 Do sada sm o proučavali vrijednost uglavnom s njene
količinske strane. V eličinu sm o vrijednosti razm atrali kao
regulator količinske raspodjele društvenoga rad a m eđu
pojedinim proizvodnim granam a. Pri tom nas je naše prou­
čavanje dovelo do pojm a apstraktnog rada, i opet uglav­
nom p ro m atran o g s njegove količinske strane, kao dru­
štveno p o treb n i rad. Sada m oram o u kratko razm otriti
kvalitativnu stran u vrijednosti. U Marxovu se učenju ne
razm atra sam o kao regulator raspodjele društvenoga rada,
nego i kao izraz d ru štv enih proizvodnih odnosa m eđu lju­
dima. S ovog je gledišta vrijednost društveni oblik, koji
proizvodi ra d a p o p rim aju p ri postojanju određenih proiz­
vodnih odnosa m eđu ljudim a. Od vrijednosti, razm atrane
kao količinski određ en a veličina, m oram o prijeći na v rr
jed n o st koja se p ro m atra kao kvalitativno određeni d ru ­
štveni oblik. Drugim riječim a, od učenja o »veličini vri­
jednosti« m oram o p riječi na učenje o »obliku vrijednosti«
(W ertform )28.
U robnoj privredi, kao što već znamo, vrijednost ima
ulogu reg u lato ra rasp o djele rada. Proizlazi li ta uloga vri­
jed n o sti iz tehničkih ili društvenih obilježja robne privre­
de, tj. iz sta n ja njen ih proizvodnih snaga ili iz oblika svoj­
stvenih jo j proizvodnih odnosa m eđu ljudim a? Dovoljno
je postaviti to p itan je da bi se dao odgovor u ovom pos­
ljednjem sm islu. Ne pridaje svaka raspodjela društve­
noga rad a proizvodu rad a oblik vrijednosti, već samo tak­
va rasp o d jela rad a ko ju ne usm jerava neposredno dru­
štvo, nego se reg u lira posredno — putem tržišta i razm jene
stvari. U prvobitnoj zajednici ili na feudalnom selu pro­
izvod rad a im a »vrednotu« u smislu korisnosti, upotrebne
vrijednosti, ali nem a »vrijednosti«. Ovu posljednju stječe
sam o pod uvjetom da se posebno proizvodi za prodaju
i d a n a trž ištu dobije objektivnu i točno određenu proc­
jen u ko ja ga izjednačuje (putem novca) sa svom drugom
robom i daje m u sposobnost d a bude razm ijenjen za
svaku drugu robu. Drugim riječim a, pretpostavlja se od­
ređeni oblik privrede (robna privreda), određeni oblik or­
ganizacije rad a u obliku pojedinih privatno-vlasničkih po­
duzeća. Ne rad kao takav, nego samo rad organiziran u

28 Pod oblikom vrijednosti ovdje i dalje ne misli se na one

različite oblike koje vrijednost poprima u toku svojega raz­
voja (npr., jednostavni oblik, razvijeni i si.), nego na samu
vrijednost prom atranu s gledišta njenog društvenog oblika,
tj. vrijednost kao oblik.

72
određeni društveni oblik (u oblik robne privrede) pridaje
proizvodu rada »vrijednost«. Ako se proizvođači među­
sobno odnose kao formalno nezavisni organizatori priv­
rede i autonomni proizvođači roba, onda se proizvodi nji­
hova rad a suprotstavljaju jedan drugom na tržištu kao
»vrijednosti«. Jednakost proizvođača roba, kao organiza­
tora privatne privrede i stranaka u proizvodnom odnosu
razmjene, dobiva svoj izraz u jednakosti proizvoda rada,
kao vrijednosti. Vrijednost stvari odražava određeni tip
proizvodnih odnosa ljudi.
Ako proizvod rada stječe vrijednost samo pri određe­
nom društvenom obliku organizacije rada, onda, prema
tome, vrijednost ne predstavlja »svojstvo« proizvoda rada,
već određeni »društveni oblik« ili »društvenu funkciju«
koju proizvod rada vrši, kao spajajuća karika između izo­
liranih proizvođača roba, kao »posrednik« ili »nosilac«
proizvodnog odnosa m eđu njima. Dakako, na prvi se po­
gled vrijednost čini jednostavno jednim od svojstava stva­
ri. Kada govorimo da »hrastov, okrugli, obojeni stol stoji
ili ima vrijednost 25 rubalja«, onda se može učiniti da ta
fraza daje podatke o četiri svojstva stola. Ali, porazmisliv­
ši, uvjerit ćemo se da se prva tri svojstva stola oštro
razlikuju od četvrtog. Ona karakteriziraju stol kao m ateri­
jalnu stvar i daju nam određene podatke o tehničkoj stra­
ni stolarskoga rada. Iskusan će čovjek po tim svojstvima
stola stvoriti sliku o tehničkoj strani proizvodnje, steći će
predodžbu o sirovini, pomoćnim m aterijalim a, tehničkom
načinu i čak o stolarovoj tehničkoj vještini. Međutim,
m akar koliko razgledao stol, ništa neće doznati o društve­
nim, proizvodnim odnosima između proizvođača stola i
drugih ljudi. On neće doznati da li je proizvođač samo­
stalni obrtnik, ili netko tko je to načinio u kućnoj radi­
nosti, najam ni radnik, ili, možda, član socijalističke zad­
ruge ili stolar-amater, koji je stol načinio za vlastitu upo­
trebu. Posve drugačije karakteristike im a svojstvo proiz­
voda rada izraženo riječima: »stol vrijedi 25 rubalja«. Te
riječi pokazuju da je stol roba, da (je proizveden za trži­
šte, da je njegov proizvođač povezan s drugim članovima
društva proizvodnim odnosima vlasnika robe, da privreda
ima određeni društveni Oblik, i to upravo oblik robne pri­
vrede. Ništa nismo doznala o tehničkoj strani proizvodnje
ili o samoj stvari, ali smo zato ponešto doznali o društve­
nom obliku proizvodnje i o ljudima koji u njoj sudjeluju.
Znači, »vrijednost« ne karakterizira stvar, već ljudsko dru­

73
štvo u kojem se ona proizvodi. To nđje svojstvo stvari,
nego »društveni oblik«, koji je stv a r stekla stoga što
posredstvom nje ljudi stu p aju u određene m eđusobne
proizvodne odnose. V rijednost je »društveni odnos uzet
kao stvar«, proizvodni odnos m eđu ljudim a koji je po­
prim io oblik svojstva stvari. Radni odnosi proizvođača
robe ili dru štv en i rad »postvaruje se« i »kristalizira« u
vrijednosti proizvoda rada. To znači d a određenom dru­
štven o m obliku organizacije rada odgovara posebni dru­
štveni oblik proizvoda rada. »Rad koji stvara (ili točnije:
određuje, seztende) prom etnu vrijednost posebni je dru­
štven i oblik rada.« On »stvara određeni društveni oblik
bogatstva, pro m etn u vrijednost«89 (kurziv naš). Definicija
vrijednosti kao izraza proizvodnih odnosa m eđu ljudim a
ne p ro tu rječi našoj definiciji vrijednosti, koju smo ranije
dali, kao izraza ap strak tnog rada. Razlika je samo u tome
što smo vrijednost ran ije prom atrali s količinske strane
(kao veličinu vrijednosti), a sada s kvalitativne (kao dru­
štveni oblik). U skladu s tim e je i apstraktni rad prije
istupao s količinske stran e, a sada sa kvalitativne, i to up­
ravo kao društveni rad u njegovu posebnom obliku, koji
p retp o stav lja proizvodne odnose m eđu ljudim a kao proiz­
vođačim a roba.
Marxovo je učenje o »obliku vrijednosti« (tj. o dru­
štvenom obliku koji dobiva proizvod rada), a koji je pos­
ljedica određenog društvenog oblika samoga rada, najori-
ginalniji dio Marxove teorije vrijednosti. Dugo prije Marxa
bilo je poznato gledanje d a rad stvara vrijednost, ali je
ono u Marxovoj teoriji dobilo posve drugi smisao. Marx
vidi jasn u razliku između m aterijalno-tehničkog procesa
proizvodnje i njegova društvenog oblika, između rada kao
ukupnosti tehničkih postupaka (konkretni rad) i rada gle­
danog s aspekta njegova društvenog oblika u robno-kapi-
talističkom d ru štv u (apstraktni ili univerzalni rad). Oso­
b ito st je robne privrede u tom e što društvo neposredno
ne regulira m aterijalno-tehnički proces proizvodnje i što
ga vode pojedini proizvođači robe, konkretni je rad ne­
posredni privatni rad pojedinih osoba. Privatni se rad
pojedinog proizvođača robe povezuje s radom svih drugih
proizvođača roba i po staje društveni rad samo ako se pro­
izvod njegova rad a izjednačuje kao vrijednost sa svom
drugom robom . To izjednačavanje svih proizvoda kao vri­

29 Kritik, str. 13, ruski prijevod PB., 1922, str. 42.

jednosti istovremeno, kao što smo vidjeli, označava izjed­
načavanje svih konkretnih oblika rada utrošenih u razli­
čitim sferama narodne privrede. Znači, privatni rad poje­
dine osobe ne stječe k arakter društvenog rada neposred­
no u onom obliku u kojem je utrošen u procesu proizvod­
nje, nego posredstvom razmjene, koja je apstrakcija kon­
kretnih osobitosti pojedinih stvari i pojedinih oblika ra­
da. Istina, pošto je robna proizvodnja već unaprijed nami­
jenjena razmjeni, proizvođač robe već u procesu neposred­
ne proizvodnje, prije čina razm jene, izjednačava svoj pro­
izvod s određenom sumom vrijednosti (novca), a samim
tim i svoj konkretan rad — s određenom količinom ap­
straktnoga rada. Ali, prvo, to izjednačavanje rada ima još
preliminarni ili »misleni« karakter i tek se mora realizi­
rati u istinskom činu razmjene, drugo, čak se i u tom
svom preliminarnom obliku izjednačavanje rada, m akar i
prethodilo činu razmjene, odvija posredstvom »mislenog«
izjednačavanja stvari kao vrijednosti. A kako izjednačava­
nje rada putem izjednačavanja stvari proizlazi iz društve­
nog oblika robne privrede, u kojoj nema neposredne dru­
štvene organizacije i izjednačavanja rada, apstraktni je
rad, prema tome, društveni i povijesni pojam. A pstraktni
rad ne izražava fiziološku jednakost raznih oblika rada,
nego društveno izjednačavanje različitih oblika rada, koje
se odvija u specifičnom obliku izjednačavanja proizvoda
rada.
Osobitost je Marxove teorije vrijednosti upravo u tome
što je ona razjasnila koji rad stvara vrijednost. »Marx je
istraživao rad s gledišta njegova svojstva da stvara vri­
jednost i prvi je put utvrdio koji rad, zašto i kako stvara
vrijednost, ustanovio je da vrijednost uopće nije ništa
drugo do kristalizirani rad te vrsti«30 (Engelsov kurziv).
Upravo je u razjašnjavanju »dvojakog karaktera rada«
Marx vidio srž svoje teorije vrijednosti.31
Dakle, dvojaki karakter rada odražava razliku između
materijalno-tehničkog procesa proizvodnje i njegova dru­
štvenog oblika. Ta razlika, koju smo objasnili u glavi o
teoriji fetišizma, čini temelj cjelokupne Marxove ekonom­
ske teorije, pa tako i teorije vrijednosti. Iz te temeljne
razlike proizlazi i ona između konkretnog i apstraktnog
rada, koje se opet odražava u suprotnosti između upotreb­

30 Engel's »Predislovde ko II tomu Kapitala«, str. XXV.

31 K, I, 8; Pis’ma Marksa i Engel’sa, Tuski prijevod V. Adorat-
skog, 1923, str. 168.

75
ne v rijednosti i vrijednosti. U prvoj glavi »Kapitala«
Marxovo izlaganje ide obrnutim sm jerom . O n počinje
analizu o d tržišnih pojava dostupnih prom atranju, od su­
pro tn o sti izm eđu upotrebne i prom etne vrijednosti. Od te
su p rotnosti, uočljive na površini pojava, on kao da se
sp u šta naniže, k a dvojakom k arak teru rada, kao konikret-
nom i asp trak tn o m , da bi n a k raju prve glave, u odjeljku
o »robnom fetišizmu« o tk rio društvene oblike koje popri­
m a m aterijalno-tehnički proces proizvodnje. Od stvari pre­
ko rad a Marx dolazi do ljudskog društva, od pojava koje pa­
d aju u oči do pojava koje još m ora o tk riti znanstvena ana­
liza. Marx na p rvih p et stranica »Kapitala« pribjegava toj
analitičkoj m etodi da bi olakšao izlaganje. Ali dijalektički
tok njegovih m isli treb a predočiti u obrnutom redosli­
jedu. O d razlike izm eđu procesa proizvodnje i njegova
društvenog oblika, o d društvene stru k tu re robne priv­
rede M arx prelazi n a dvojaki k arak ter rada, koji im a svo­
ju tehničku i svoju d ru štv en u stranu, i na dvojaku prirodu
robe, kao u p o treb n u vrijednost i prom etnu vrijednost.
Pri površnom se čitan ju »Kapitala« može učiniti da u
su p ro tn o sti upotrebne i prom etne vrijednosti Marx vidi
različita svojstva stvari kao takve (tako je razum io Marxa
Bohm -Baw erk i niz drugih kritičara). A zapravo je riječ
o razlici izm eđu »m aterijalnog« i »funkcionalnog« postoja­
n ja stvari, izm eđu proizvoda rada i njegova društvenog
oblika, izm eđu stvari i proizvodnih odnosa m eđu ljudim a
— »sraslih« sa stvari, tj.k o ji se iskazuju uz posredovanje
stvari. Tako se p red nam a otkriva duboka, neraskiddva
veza izm eđu Marxove teorije vrijednosti i općih m etodo­
loških osnova koje je iznio u svojoj teoriji fetišizma. Vri­
jed n o st je proizvodni odnos između autonom nih proizvo­
đača ro b a koji je poprim io oblik svojstva stvari i koji je
povezan s raspodjelom društvenoga rada. Ili — prom atra­
jući istu pojavu s druge strane, vrijednost je sposobnost
proizvoda rada svakog proizvođača robe da budu razmi­
jenjeni za proizvode rada bilo kojeg drugog proizvođača
robe u određenom o m jeru koji odgovara radnoj razini
proizvodnosti rad a u različitim granam a proizvodnje. Pred
nam a je odnos m eđu ljudim a koji je dobio oblik svojstva
stvari i k o ji je povezan s procesom raspodjele rad a u
proizvodnji, drugačije rečeno — postvareni proizvodni od­
nos m eđu ljudima. Postvarenje rada u vrijednosti jest
najvažniji zaključak dz teorije fetišizma, k o ja dokazuje
nužnost »postvarenja« proizvodnih odnosa ljudi u robnoj

76
privredi. Radna teorija vrijednosti ne ustanovljuje m a­
terijalnu kondenzaciju rad a kao faktora proizvodnje u
stvarima kao proizvodima rada — a to je pojava koja je
postojala u svim povijesnim form acijam a i koja je tehnička
pretpostavka vrijednosti, ali ne i njen izvor, nego fetiši-
zirani, postvareni izraz društvenoga rada u vrijednosti
stvari. Rad se »kristalizira« ili oblikuje u vrijednosti u
tom sm islu što poprim a društveni »oblik vrijednosti«,
u njoj se izražava ili »iskazuje« (sich darstellt). Ovaj izraz
Marx najčešće upotrebljava da okarakterizira odnos izme­
đu apstraktnog rada i vrijednosti. Može se samo čuditi
što Marxovi kritičari nisu primjećivali tu neraskidivu
vezu između njegove radne teorije vrijednosti i učenja o
postvarenju ili fetišiziranju proizvodnih odnosa među ljudi­
ma i što su Marxovu teoriju vrijednosti shvaćali u meha-
nističko-naturalističkom, a ne u sociološkom smislu.
Dakle, Marxova teorija proučava pojave vrijednosti s
kvalitativne i količinske strane. Marxova je teorija vrijed­
nosti izgrađena n a dva glavna uporišta: 1) na učenju o
obliku vrijednosti, kao stvarnom izrazu apstraktnoga rada,
koji opet pretpostavlja postojanje društvenih odnosa pro­
izvodnje između autonom nih proizvođača roba, i 2) na
učenju o raspodjeli društvenoga rada i o ovisnosti veliči­
ne vrijednosti o količini apstraktnoga rada, koja opet
ovisi o razvoju proizvodnosti rada. To su dvije strane jed­
nog te istog procesa: teorija vrijednosti proučava društve­
ni oblik vrijednosti u kojem se iskazuje proces raspod­
jele rada u robno-kapitalističkoj privredi. »Oblik u ko­
jem se iskazuje ta ravnomjerna raspodjela rada u takvu
društvenom ustrojstvu gdje povezanost društvenoga rada
postoji u obliku privatne razm jene individualnih proizvo­
da rada, taj oblik i jest prometna vrijednost tih proizvo­
da«82 (kurziv naš). V rijednost je tako i kvalitativno i koli­
činski izraz apstraktnoga rada putem kojega je istovre­
meno povezana i s društvenim oblikom društvenoga pro­
cesa proizvodnje i s njegovim materijalno-tehndčkim sadr­
žajem. To je i razumljivo ako se sjetim o da vrijednost,
kao i ostale ekonomske kategorije, uopće ne izražava od­
nose među ljudima, već upravo proizvodne odnose među
ljudima. Budući d a Marx proučava vrijednost kao dru­
štveni oblik proizvoda rada, uvjetovan određenim draštve-

32 Pis’ma Marksa k KugeVmanu, prijevod u redakciji I. Le-

njina, 1907, str. 44. ili Pis’ma Marksa i Engel’sa, prijevod V.
Adoratskog, 1923, str. 177.

77
nim oblikom rada, u prvi plan dolazi kvalitativna, sociološ­
ka stran a vrijednosti. Ako se u danom društvenom obliku
odvija proces raspodjele d razvoja proizvodnosti rada,
k retan je »količinski određenih m asa društvenoga ukup­
nog rada«*3 koje se potčinjava zakonu ravnom jerne raspo­
djele rada, o n d a golemo značenje dobiva količinska, ako
se može tak o reći, m atem atička strana pojava vrijedno­
sti. Osnovna je greška većine MaTxovih 'kritičara u tome
što 1) uopće nisu razum jeli kvalitativnu, sociološku stra­
nu Marxove teo rije v rijednosti i što su 2) količinsku stra­
nu ograničavali na istraživanje om jera razm jene, tj. na
količinske odnose vrijednosti stvari, zanem arujući količin­
ske odnose — koji su im u osnovi — m asa društvenoga
rad a 'koji je rasp odijeljen m eđu pojedinim proizvodnim
granam a i pojedinim 'poduzećima.
U kratko sm o razm otrili vrijednost s dviju strana: kva­
litativne i količinske (tj. vrijednost kao društveni oblik i
veličinu vrijednosti). Svaki nas je od ovih putova istraži­
vanja dovodio do pojm a apstraktnoga rađa, koji se opet,
slično p o jm u vrijednosti, pojavljivao pred nam a sad pre­
težno s kvalitativne strane (društveni oblik rada), sad s
količinske stran e (društveno potrebni rad). Na taj način,
u v rijednosti trebam o vidjeti — kako s kvalitativne, tako
i s količinske strane, izraz apstraktnog rada. Apstraktni
je rad onaj »sadržaj« ili ona »supstancija« koja svoj izraz
im a u v rijednosti proizvoda rada. Zato se pred nas po­
stavlja tak o đ er zadatak da proučim o vrijednost s te stra­
ne — s gledišta njene veze s apstraktnim radom kao »su­
pstancijom « vrijednosti.
Na k raju dolazim o do zaključka da potpuna spoznaja
v rijednosti, koja je u najvećoj m jeri složena pojava, za­
h tijeva da je podrobno proučim o s tri strane: s gledišta
veličine v rijednosti, oblika vrijednosti i supstancije (sa­
držaja) vrijednosti. T akođer se može reći da vrijednost
m oram o razm o triti kao 1) regulator količinske raspodjele
društvenoga rada, 2) kao izraz društvenih proizvodnih od­
nosa m eđu ljudim a i 3) kao izraz apstraktnog rada.
Ova tro jn a podjela pom aže čitaocu d a se orijentira u
redoslijedu našega daljeg izlaganja. N ajprije m oram o u
cjelini razm otriti mehanizam veze izm eđu vrijednosti i
rada. Toj su tem i posvećene glave od devete do jedana­
este, p ri čem u se u devetoj glava vrijednost razm atra kao

33 Pis’ma Marksa k Kugel’manu, 1907, str. 43.

78
regulator raspodjele rada, u desetoj — kao izraz proizvod­
nih odnosa među ljudima, u jedanaestoj je glavi razm atra­
na s gledišta njene povezanosti s apstraktnim radom. Sa­
mo nam tako svestrano proučavanje mehanizma veze iz­
među rada i vrijednosti u njegovoj cjelini može pružiti
objašnjenje Marxove teorije vrijednosti (zato sadržaj
glava od devete do jedanaeste može biti okarakteriziran
kao obrazlaganje radne teorije vrijednosti) i priprem iti
nas za analizu pojedinih sastavnih dijelova toga mehani­
zma: 1) vrijednosti, koju stvara rad, i 2) rada, koji stvara
vrijednost. Dvanaesta je glava posvećena analizi vrijedno­
sti, prom atrane s gledišta njenog oblika, sadržaja (sup­
stancije) i veličine. Na kraju se, od glave trinaeste do
šesnaeste, daje analiza rada — koji stvara vrijednost —
i opet s istih tih triju strana. Kako je vrijednost izraz
društvenih odnosa m eđu ljudima, trebam o najprije dati
opću karakteristiku društvenoga rada (trinaesta glava). U
robnoj se privredi društveni rad može točnije okarakteri­
zirati kao apstraktni rad, koji čini »supstanciju« vrijed­
nosti (četrnaesta glava). Svođenje konkretnoga rada na
apstraktni uključuje svođenje kvalificiranoga rada na jed­
nostavni rad (petnaesta glava), pa je tako učenje o kva-
lifikacionom radu dopuna učenju o apstraktnom radu. Na
kraju, količinski aspekt apstraktnoga rada dolazi u obli­
ku društveno potrebnoga rada (šesnaesta glava).

79
 Glava deveta

VRIJEDNOST KAO REGULATOR PROIZVODNJE

Poslije objavljivanja prve knjige »Kapitala« Kugelmann

je javio M a rn i da, po m išljenju m nogih čitalaca njegove
knjige, n ije dokazao pojam vrijednosti. U već navedenom
pism u od 11. srp n ja 1868. M arx, u prilično srditom tonu,
odgovara na te zam jerke dodavši: »Svako dijete zna da bi
svaka n acija u m rla o d gladi k ad b i prekinula rad m akar
sam o n a nekoliko tjedana, a d a se o godini i ne govori.
Isto je tak o svim a poznato d a su za odgovarajuće različi­
te m ase p o treb a za m esom proizvoda potrebne različite
i količinski' određene m ase društvenog ukupnog rada. Sa­
m o je po sebi jasn o da ta nužda za podjelom društvenog
rad a u određenom o m jeru ni na koji način ne može biti
uništena o dređenim oblikom društvene proizvodnje: mo­
že se izm ijeniti sam o oblik njenog isp o ljav an ja. . . Oblik,
u kojem se iskazuje ta neravnom jerna raspodjela rada u
takvu d ruštvenom u stro jstv u gdje povezanost društveno­
ga rad a p o sto ji u obliku privatne razm jene individualnih
proizvoda rada, taj oblik i jest prom etna vrijednost tih
proizvoda.«34
O vdje M arx ukazuje na jedno od osnovnih uporišta svo­
je teo rije vrijednosti. U robnoj privredi nitko svjesno ne
podržava i n e regulira raspodjelu društvenoga rada, koja
odgovara danom sta n ju proizvodnih .snaga, m eđu različitim
g ranam a in d ustrije. Kad su pojedini proizvođači robe
autonom ni u vođenju proizvodnje, potpuno je nemoguće
točno ponavljanje i reprodukcija jednom danog procesa
društvene proizvodnje, pa je još m anje moguće njezino
srazm jenno proširivanje. Kako je nepoznato djelovanje
pojedinih proizvođača robe, neizbježna su stalna, svako­
dnevna od stu p an ja u sm islu prekom jernog povećanja ili
sm anjenja proizvodnje. Kada b i svako odstupanje težilo

34 Pis’ma k Kugel’manu, prijevod u redakciji I. Lenjina

1907, str. 43—44, ili Pis’ma Marksa i Engel’sa, 1923, str. 177.

80
ka daljem, nezaustavljivu širenju, postalo bi nemoguće
nastavljanje proizvodnje; narodna bi se privreda, zasno­
vana na podjeli rada, raspala. Ali uistinu svako odstupa­
nje proizvodnje naviše ili naniže izaziva snage koje zau­
stavljaju odstupanje u danom sm jeru a rađaju kretanje
u suprotnom sm jeru. Prekom jerna proizvodnja dovodi do
pada cijena na tržištu uslijed čega dolazi do sm anjenja
proizvodnje, većinom ispod potrebne razine. Dalje se sma­
njenje proizvodnje zaustavlja povećanjem oijena. Privred­
ni život predstavlja more kolebljivih kretanja. Nijednog
se trenutka ne može vidjeti stanje ravnoteže u raspodjeli
rada među različitim granama proizvodnje. Ali bez takva
teorijski zamisliva stanja ravnoteže nemoguće je objasniti
karakter d sm jer kolebanja.
Stanju ravnoteže između dviju grana proizvodnje odgo­
vara razmjena proizvoda po njihovoj vrijednosti. Drugim
riječima, tom stanju ravnoteže odgovara srednje stanje
cijena, također teoretski zamislivo, koje se ne podudara
s istinskim kretanjem konkretnih tržišnih cijena, ali ih
objašnjava. Ta teoretska apstraktna form ula kretanja ci­
jena i jest »zakon vrijednosti«. Iz ovoga je jasno da svi
prigovori teoriji vrijednosti, zasnovani na činjenici nepo­
dudaranja konkretnih tržišnih cijena s teoretskom »vrijed­
nošću«, nisu ništa drugo nego nesporazum. Upravo odstu­
panje cijena od vrijednosti i jest taj mehanizam uz pomoć
kojega se otklanja narušavanje u raspodjeli rada između
različitih grana proizvodnje i stvara kretanje u onom smje­
ru gdje je teoretski mislena ravnoteža društvene proizvod­
nje. Potpuna bi podudarnost tržišne cijene i vrijednosti
značila uklanjanje onog jedinog regulatora koji ne dopu­
šta različitim dijelovima narodne privrede da se kreću u
suprotnom sm jeru, što bi dovelo do privrednog raspada.
»Mogućnost količinskog nepodudaranja cijene i veličine
vrijednosti, ili mogućnost otklona cijene od veličine vri­
jednosti u samom je obliku cijene. I u tom e se ne smije
vidjeti nedostatak tog oblika — dapače, upravo to obiljež­
je čini je izvanredno pogodnom za suvremeni način pro­
izvodnje u kojem pravilo može sebi krčiti put kroz kaotič-
nost pojava samo kao zakon prosjeka koji slijepo djeluje«
(K, I, 70).
Dano stanje tržišnih cijena, regulirano zakonom vrijed­
nosti, pretpostavlja danu raspodjelu društvenog rada izme­
đu pojedinih grana proizvodnje i sa svoje strane m ijenja
tu raspodjelu u određenom smjeru. Marx na jednom mje-

6 Ogledi o M arxovoj te o riji v rije d n o sti gj

stu govori o »barom etarskom kolebanju tržišnih cijena«
(K, I, 334). Ovaj izraz treb a dopuniti. Uistinu, kolebanje
je tržišnih cijen a b aro m etar — pokazatelj procesa ras­
podjele društvenoga rad a koji se odvijaju u dubini narod­
ne privrede. Ali to je k ra jn je neobičan barom etar; baro­
m etar koji ne sam o što pokazuje vrijeme, nego ga i po­
pravlja. Jedan tip vrem ena zam jenjuje drugi i bez pokazi­
vanja b aro m etra. Ali jedna faza raspodjele društvenoga
rada za m jen ju je drugu sam o uz posredovanje kolebanja
tržišnih cijena i pod njihovim pritiskom . Ako kretanje
tržišnih cijena povezuje dvije faze raspodjele rada u dru­
štvenoj privredi, im am o pravo p retpostavljati usku unu­
ta rn ju povezanost izm eđu radne djelatnosti subjekata koji
priv ređ u ju i vrijednosti. O bjašnjenje ćemo za ovo tražiti
u procesu dru štv en e proizvodnje, tj. u radnoj djelatnosti
ljudi, a ne u pojavam a izvan sfere proizvodnje ili koje
nisu s njom u stalnoj funkcionalnoj povezanosti; n a pri­
m jer, nećem o je tražiti u subjektivnim ocjenam a pojedinih
osoba ili u m atem atičkom odnosu cijena i količine dobara,
je r se ovaj p osljednji odnos, kao d at uzim a izvan veze s
procesom proizvodnje. Pojave vrijednosti mogu biti shva­
ćene sam o u uskoj vezi s radnom djelatnošću društva; ob­
jašn je n je vrijednosti treba tražiti u društvenom »radu«.
To je naš prvi, n ajopćenitiji zaključak.
Marx je n a ulogu vrijednosti, kao regulatora raspodjele
rad a u društvu, ukazivao ne samo u pism u Kugelmannu,
nego i u više nav rata u »Kapitalu«. V jerojatno je to miš­
ljenje na j razrađeni je izloženo u četvrtom odjeljku dvana­
este glave prve knjige »Kapitala« (»Podjela rada u m anu­
fak tu ri i podjela rada u društvu«): »U m anufakturi že­
ljezni zakon strogo određenih razm jera i odnosa raspore­
đuje m ase rad a pod različite funkcije; naprotiv, ćudljiva
igra slučaja i h ira gospodari raspodjelom proizvođača
roba i njihovih sredstava za proizvodnju m eđu različite
grane društvenoga rada. Istina, različite sfere proizvodnje
stalno teže ravnoteži zato što, s jedne strane, svaki proiz­
vođač robe m ora proizvoditi upotrebnu vrijednost, tj. udo­
voljavati određenoj društvenoj potrebi — pri čem u su
veličine tih p o treb a količinski različite, a različite su pot­
rebe u n u tarn je m eđusobno povezane u jedinstveni prirod­
ni sustav, a — s druge strane, zakon vrijednosti r o b i od­
ređ u je koji dio radnog vrem ena, od ukupno raspoloživa,
društvo može u tro šiti na proizvodnju svakog danog rob­
nog oblika. M eđutim, ta se stalna težnja različitih sfera

82
proizvodnje k ravnoteži otkriva samo kao reakcija na
stalno narušavanje te ravnoteže. Norma, koja se prim je­
njuje pri podjeli rada unutar m ajstorske radionice una­
prijed i planski, pri podjeli rad a u n u tar društva djeluje
tek naknadno, kao unutarnja, slijepa prirodna nužnost
koja savlađuje samovolju proizvođača roba i doživljava se
samo u obliku barom etarskih kolebanja tržišnih cijena«
(K, I, 334).
Istu misao iznosi Marx i u trećoj knjizi: »Raspodjela tog
društvenog rad a i uzajamno dopunjavanje, razm jena m ate­
rije njegovih proizvoda, njegovo potčdnjavanje kretanju
društvenog mehanizma i uključivanje u ovaj — sve je to
ostavljeno slučajnim strem ljenjim a pojedinačnih kapitali­
stičkih proizvođača koja se međusobno p o tiru . . . Samo
kao unutarnji zakon, kao slijepi prirodni zakon pojavljuje
se u očima pojedinih proizvođača zakon vrijednosti i ostva­
ruje društvenu ravnotežu proizvodnje usred slučajnih osci­
lacija« (K, III 2, 410).
Dakle, robna privreda ne može postojati bez ravnom jer­
ne raspodjele rada između pojedinih proizvodnih grana.
Ali ostvarenje je te ravnom jerne raspodjele moguće jedi­
no uz svladavanje duboke unutarnje proturječnosti koja je
u samoj osnovi robnog društva. S jedne strane, ono se
podjelom rad a ujedinjuje u jedinstvenu narodnu privredu
čiji su pojedini dijelovi međusobno usko povezani i uza­
jamno uvjetovani. S druge strane, privatno vlasništvo i au­
tonomno privređivanje pojedinih proizvođača robe razbija
društvo na niz pojedinačnih nezavisnih gospodarstava. To
razdrobljeno robno društvo »postaje društvo samo kroz
razmjenu, jedini društveni proces koji poznaje ekonomija
toga društva«*5. Proizvođač robe je formalno nezavisan, on
djeluje po svojoj jednostranoj odluoi rukovodeći se vlasti­
tom korišću, kako je on shvaća. Ali zahvaljujući procesu
razmjene povezuje se sa drugom strankom, a preko nje se
— uz konkurenciju, koja teži da uvjete robne razmjene na
tržištu svede n a jednu razinu — posredno povezuje s cije­
lim tržištem, tj. s .ukupnošću prodavača i kupaca. Kroz
razmjenu, kroz vrijednost proizvoda rada, stvara se pro­
izvodna veza između pojedinih proizvođača robe jedne
proizvodne grane, između raznih proizvodnih grana, izme­
đu pojedinih krajeva zemlje i između pojedinih zemalja.
Veza se ne stvara samo u tom smislu što proizvođači robe

35 Hilferding, Finansovyj kapital, str. 6.

83
ulaze u m eđusobnu razm jenu, u kontakt, pa se tako pove­
zuju. Povezavši se u razm jeni proizvoda rada oni se pove­
zu ju i u svojim proizvodnim procesim a, u svojoj radnoj
djelatnosti, je r su već u procesu neposredne proizvodnje
p risiljeni da uzim aju u obzir pretpostavljene uvjete na
tržištu . Putem razm jene i vrijednosti roba radna djelat­
no st -jednih proizvođača robe d jelu je na radnu djelatnost
drugih u kojoj izaziva određene prom jene, podvrgavajući
se i sam a njenom djelovanju. Pojedini se dijelovi narod­
ne privrede m eđusobno prilagođuju. Ali to je prilagođa-
vanje m oguće sam o ako jedan dio utječe n a drugi kroz
k retan je ci'jena na tržištu, koje se potčinjava »zakonu vri­
jednosti«. Drugim riječim a, sam o preko »vrijednosti« robe
m ože rad n a d jelatn o st pojedinih nezavisnih proizvođača
dovesti do proizvodnog jedinstva ko je se naziva narodna
privreda, do uzajam ne povezanosti i do uzajam ne uvjeto­
vanosti rad a p o jedinih članova društva. V rijednost je ona
tran sm isija, koja, prenoseći kretanje radnih procesa od
jednog dijela dru štv a drugom , ostvaruje radno jedinstvo
toga društva.
Nalazim o se, dakle, pred dilem om : u robnom se dru­
štvu, gdje rad n a d jelatn o st pojedinih osoba nije regulira­
na i ne podvrgava se neposrednom uzajam nom prilagođa-
vanju, proizvodno-radna povezanost pojedinih proizvođača
robe može realizirati posredstvom procesa razm jene, u ko­
jem se proizvodi rad a izjednačavaju kao vrijednosti, ili se
uopće ne može realizirati. Ali uzajam na je povezanost
pojedinih dijelova narodne privrede nesum njiva činje­
nica. Znači, o b jašn jen je ove nesum njive činjenice mo­
ram o tražiti u k re ta n ju vrijednosti robe. Iza kretan ja vri­
jed n o sti trebam o o tk riti uzajam nu povezanost radnih dje­
latnosti pojedinih osoba. Tako utvrđujem o ovisnost pojava
v rijednosti o rad n o j djelatnosti ljudi, utvrđujem o principi­
jelnu povezanost »vrijednosti« i »rada«. Pri tom nam je po-
lažište rad a ne vrijednost. Pogrešno je zam išljati d a 'Marx
polazi od pojava v rijednosti u njihovu postvarenom izrazu i,
da analizirajući ih, dolazi do zaključka da zajedničko u stva­
rim a koje se razm jen juju i p rocjenjuju može biti samo
rad. Tok je Marxovih m isli u biti obrnut. U robnom dru­
štvu rad pojedinih proizvođača robe, koji je neposredno
privatni rad, može steći k arak ter društvenog rada, tj. mo­
že se podvrći procesu uzajamnog povezivanja i usklađiva­
nja sam o kroz »vrijednost« proizvoda rada. Rad može
kao društvena pojava, naći svoj izraz sam o u »vrijednosti«.

84
Osobitost je Marxove radne teorije vrijednosti u tome
što ju on ne zasniva na svojstvima »vrijednosti«, tj. činu
izjednačavanja i procjene stvari, nego na svojstvim a »ra­
da« u robnom društvu, tj. na analizi radne strukture i
proizvodnih odnosa tog robnog drušitva. Marx je sam ista­
kao tu osobitost svoje teorije riječima: »Istina, politička
je ekonomija istražila — prem da i nedovoljno — vrijed­
nost d veličinu vrijednosti i otkrila sadržaj koji se nalazi
u tim oblicima. Ali ona nijednom nije čak ni postavila pita­
nje: zašto taj sadržaj poprim a takav oblik, drugim riječi­
ma, zašto se rad izražava u vrijednosti, a trajanje rada,
kao njegova mjera, u veličini vrijednosti proizvoda rada«
(K, I, 47-48, kurziv naš). Polazeći od radne djelatnosti ljudi
Marx pokazuje da ona u robnom društvu nužno poprim a
oblik vrijednosti proizvoda rada.
Protivnici Marxove teorije vrijednosti osobito prigova­
raju »privilegiranom« položaju ikoji se u toj teoriji daje
radu. Oni navode dugi niz faktora i uvjeta čiju prom jenu
prati prom jena u kretanju cijena robe na tržištu, i pitaju
na temelju čega se rad izdvaja iz toga reda i stavlja na
posebno mjesto. Na to treba odgovoriti da u teoriji vri­
jednosti nije riječ o radu kao tehničkom faktoru proizvod­
nje, nego o radnoj djelatnosti ljudi kao temelju života
društva i o onim društvenim oblicima u kojima je taj
rad organiziran. Bez analize proizvodno-radnih odnosa u
društvu nema političke ekonomije; a ta analiza pokazuje
da se u robnoj privredi proizvodno-radna veza između pro­
izvođača roba ne može izražavati drugačije nego u postva-
renom obliku vrijednosti proizvoda rada.
Može nam se prigovoriti da utvrđivanje unutarnje uz­
ročne veze između vrijednosti i rada — veze koja nužno
proizlazi iz same strukture robne privrede — ima suviše
opći karakter i teško da će je osporavati i protivnici
Marxove teorije vrijednosti. Dalje ćemo vidjeti da form u­
lacija radne teorije vrijednosti, koju za sada dajemo u
najopćenitijem obliku, kasnije dobiva, konkretni je crte.
Ali i u ovoj općoj formulaciji postavljanje problema vri­
jednosti unaprijed isključuje cijeli niz teorija i osuđuje
na neuspjeh cijeli niz istraživanja. Unaprijed se tako is­
ključuju one iteorije koje uzroke određivanja vrijednosti
i njenih prom jena traže u prom jenam a koje nisu u nepo­
srednoj vezi s radnom djelatnošću ljudi, s procesom pro­
izvodnje (npr. teorija austrijske škole koja polazi od sub­
jektivnih ocjena pojedinih subjekata, uzetih izvan proiz­

85
vodnog procesa i konkretnih društvenih oblika u kojim a
se odvija). M akar kakva pojedina oštroum na objašnjenja
takva teo rija davala, m akar kako sretno otkrivala poje­
dine pojave p ro m jen a cijena, ona pati od osnovnog nedo­
sta tk a koji un ap rijed obezvređuje sve n jen e djelomične
uspjehe: o n a ne objašnjava sam proizvodni mehanizam
suvrem enog društva, m ogućnosti njegova norm alnog funk­
cio n iran ja i razvoja. Iščupavši iz proizvodnog m ehanizma
robnog d ru štv a njegovu transm isiju — vrijednost, ona se
lišava svake m ogućnosti da razum ije ustrojstvo i k reta­
n je toga m ehanizm a. Mi m oram o utvrditi vezu izm eđu vri­
jed n o sti i rad a n e sam o stoga da bism o razum jeli pojave
»vrijednosti«, nego i stoga d a bism o shvatili pojave »rada«
u suvrem enom društvu, tj. m ogućnost jedinstva proizvod­
nog procesa u d ru štv u koje se sastoji od nezavisnih rob­
nih proizvođača.

86
 Glava deseta

JEDNAKOST ROBNIH PROIZVOĐAČA

I JEDNAKOST ROBA

Robno-kapitalistička privreda, kao i svaka druga zasno­

vana na podjeli rada, ne može postojati bez ravnomjerne
raspodjele rada (između pojedinih grana proizvodnje. Ta­
kva se raspodjela rada ostvaruje tek uz povezanost i uza­
jamnu uvjetovanost radne djelatnosti pojedinih osoba,
a ta se proizvodno-radna veza u stihijskoj robnoj privredi
ostvaruje samo u procesu tržišne razmjene, kroz vrijed­
nost robe. Istraživanje procesa razmjene, njegova društve­
nog oblika i veze s proizvodnjom .robnog društva čini, u
biti, predm et Marxove teorije vrijednosti38.
U prvoj glavi »Kapitala«, šutke pretpostavljajući iznije­
te sociološke pretpostavke teorije vrijednosti, Marx odmah
počinje s analizom čina razmjene, u kojem je izražena
jednakost roba koje se razmjenjuju. Za većinu su Marxo-
vih kritičara te sociološke pretpostavke postale knjiga
sa sedam pečata. Oni ne vide da je Marxova teorija vri­
jednosti zaključak istraživanja o društveno-ekonomskim
odnosima koji karakteriziraju robnu privredu. Za njih
ona nije ništa više od »čisto logičkog dokaza, dijalektičke
dedukcije iz biti razmjene«37.
Mi znamo da Marx zapravo ne istražuje čin razmjene
kao takav, nevezano s određenim ekonomskim ustrojstvom
društva. On istražuje proizvodne odnose određenog d ru ­
štva, upravo robno-kapitalističkog, i ulogu razmjene u tom

38 Simmel razumije da ekonomsko istraživanje kao polazište

ne uzima stvari koje se razmjenjuju, nego diuštveno-ekonom-
sku ulogu razmjene: »Razmjena je sociološka pojava sui ge­
neris, prvobitni oblik i funkcija međuindividuabiog života;
ona uopće nije logička posljedica kvalitativnih i količinskih
osobitosti stvari koje se nazivaju korisnost i rijetkost.« (G.
Simmel, Philosophic des Geldes, 1907, str. 59)
37 Bohm-Bawerk, Teorija Marksa i ee kritika. Ruski prijevod,
1897, str. 68.

87
društvu. Ako netko izgrađuje teoriju vrijednosti na analizi
čina razm jen e kao takva, izvan određene društveno-eko-
nom ske sredine, o nda je to, dakako, Bohm-Bawerk, a ne
Marx.
Ali ako Bohm -Bawerk nem a pravo kad govori da Marx
jed n ak o st roba koje se razm jenjuju izvodi iz sam e logič­
ke analize čina razm jene u pravu je da Marx, proučava­
ju ći čin razm jene u robnom društvu, uistinu pojačano isti­
če m om enat jednakosti. »Uzmimo dalje dvije robe, na pri­
m jer, pšenicu i željezo. Kakav god bio njihov odnos pri
razm jeni, uvijek se m ože izraziti jednadžbom , u kojoj se
dana količina pšenice izjednačava s određenom količinom
željeza, npr. 1 q u a rte r pšenice = 2 centa željeza. -Sto nam
govori ova jednadžba? Da u dvije različite stvari — u
jednom q u artern pšenice -i u dva centa željeza — postoji
n ešto zajedničko što je jednake veličine. Prem a tom e, obje
su te stvari jednake nečem u trećem koje samo po sebi
n ije ni prva ni d ru g a od njih. Tako svaka od njih, ukoliko
je p ro m etn a vrijednost, može b iti svedena na to treće« (K,
I, 3). U to obrazloženje njegove teorije vrijednosti, oni i us­
m jerav aju svoje glavne udarce. »Mogao bih, m eđu ostalim,
p rim ijetiti — kaže Bohm -Baw erk — da mi se već prva p ret­
postavka, o kojoj se pri razm jeni dvaju predm eta mora
ispoljiti n jihova jednakost, čini vrlo sta ra — što i nije važno,
ali ne i u skladu sa stvarnošću ili, bolje rečeno, nije ispravno
zam išljena. Gdje vlada jednakost i potpuna ravnoteža, ta­
mo obično ne dolazi ni do kakve prom jene u postojećem
sta n ju m irovanja. I ako se, zato, pri razm jeni stvar završi
tako da robe prom ijene svoje vlasnike, to je onda prije
znak da se tu uplela kakva nejednakost ili prevaga, pod
čijim je utjecajem i došlo do prom jene.«38
Suvišno je 'govoriti da Bohm-Bawerkovi prigovori tuku
m im o oilja. Marx nikada nije tvrdio da se razm jena odvija
u uvjetim a »potpune jednakosti«; on je često -isticao da
se >xkao up o treb n a vrijednost robe razlikuju najprije kva­
litativno« (K, I, 4). Ta je kvalitativna »nejednakost« roba,
obavezna posljedica podjele rada, ujedno i nužni sti­
m ulans za razm jenu. Bohm-Bawerkova je pažnja usm je­
rena na razm jenu roba kao upotrebnih vrijednosti i na
subjektivne ocjene korisnosti roba, koje stim uliraju raz»
m jenu, od strane osoba koje u razm jeni sudjeluju. Zato
posve ispravno ističe m om enat »nejednakosti«. Marxa pak

38 Bohm-Bawerk, op. cit., str. 68.

88
zanima čin razm jene kao objektivno-društvena činjenica,
pa, podvlačeći m omenat jednakosti, zasjenjuje 'bitne oso­
bine te činjenice, ali nipošto nema u vidu nekakvo fan­
tastično stanje »potpune ravnoteže«39.
Obično kritičari Marxove teorije vrijednosti vide njeno
težište u tome što ona ustanovljuje količinsku jednakost
utrošenoga rada, potrebnog za proizvodnju roba koje se
izjednačuju u činu razmjene. Ali Marx je često isticao
drugu stranu svoje teorije vrijednosti, tako reći kvalita­
tivnu, za razliku od ukazane količinske. Marxa ne zanima­
ju kvalitativne osobine roba kao upotrebnih vrijednosti.
Njegova je pažnja usm jerena na kvalitativnu karakteri­
stiku čina razmjene, kao društveno-ekonomske pojave. I
samo se na tem elju te kvalitativne, u biti sociološke, ka­
rakteristike može razum jeti i količinska strana čina raz­
mjene. Gotovo svi kritičari Marxove teorije vrijednosti
griješe što potpuno zanem aruju tu njenu kvalitativnu stra­
nu. Njihovo je gledanje jednostrano isto kao i suprotno
mišljenje koje tvrdi da pojam vrijednosti u Marxa nije ni
u kakvu odnosu s odnosom razmjene, tj. količinskom
stranom pojava vrijednosti.40
Ostavljajući zasad po strand pitanje količinske jednakosti
vrijednosti koje se razm jenjuju, moramo reći da se u rob­
nom društvu kontakti između pojedinih dijelova privrede
ostvaruju u obliku kupoprodaje, u obliku izjednačavanja
vrijednosti koje privatno gospodarstvo daje i prim a u
činu razmjene, čin razmjene je čin izjednačavanja. I .to
izjednačavanja roba koje se razm jenjuju odražava osnov­
nu društvenu osobitost robne privrede: jed n a k o st pro izvo ­
đača roba. Nije riječ o njihovoj jednakosti u smislu posje­
dovanja jednakih m aterijalnih sredstava za proizvodnju, ne­
go o njihovoj jednakosti kao autonomnih, međusobno neovi­
snih proizvođača roba, od koji'h nijedan ne može nepo­
sredno djelovati na drugog jednostrano, bez formalnog
dogovora s njime, nego samo na principu dogovora s
njime kao sa samostalnim subjektom privrede. Nepostoja­
nje vanekonomske prinude, organiziranje radne djelatnosti

88 »Sam čin razmjene i cijena koja se pri tome pojavljuje

utječe... na ponašanje svih kasnijih kupaca i prodavača, i to
ne utječe kao nejednakost, nego kao jednakost, kao izraz
ekvivalentnosti.« (Zwiedineck, Uber den S u bjektivism u s in der
Preislehre, »Archiv fur Sozialwissenschaft u. Sozialpolitik«,
1914, B. 38, II, str. 22—23)
40 Vidi, na primjer, Petry, D er soziale Gehalt der Marxschen
W erttheorie, 1916, str. 27—28.

89
pojedinih osoba na principim a privatnog prava i takozva­
nog slobodnog dogovora, a ne na principim a javnog prava,
— to je n ajk arak terističn ija c rta ekonom ske strukture
suvrem enog društva. O tuda i osnovni oblik proizvodnih
odnosa 'između pojedinih privatnih gospodarstava — ob­
lik razm jene, izjednačavanja vrijednosti koje se razm je­
n ju ju . Jed n ak o st ro b a u razm jeni jest stvarni izraz osnov­
nog proizvodnog odnosa suvrem enog društva: veze između
proizvođača roba kao ravnopravnih, autonom nih i m eđu­
sobno nezavisnih su b jekata privrede.
M islim o da je slijedeće m jesto u »Kapitalu« vrlo važno
za razum ijevanje izn ijetih Marxovih misli: »-Ali činjenicu
da se u obli'ku robnih vrijednosti svi oblici rada izražavaju
kao jed n ak i i, prema- tom e, istoznačni ljudski rad —
tu činjenicu A ristotel nije m ogao izvući iz samog oblika
vrijednosti, je r se grčko društvo tem eljilo na radu robova
p a je, prem a tom e, kao svoju priro d n u osnovu imalo ne­
jed n ak o st ljudi i njihovih proizvodnih snaga. Jednakost
i istoznačnost svih oblika rada, -ukoliko su uopće ljudski
rad — ta ta jn a izražavanja vrijednosti može biti objašnje­
n a sam o ako je pojam ljudske jednakosti već stekao
snagu narodne predrasude. A to je moguće samo u dru­
štvu gdje je robni oblik opći oblik proizvoda rada i gdje je,
p rem a tom e, m eđusobni odnos ljudi kao proizvođača ro­
b a vladajući društveni odnos« (K, I, 27)41. U osnovi je
jed n ak o st ro b a -koje se razm jen ju ju jednakost autonom ­
nih i m eđusobno nezavisnih proizvođača roba — osnovna
c rta robne privrede, njena, tako reći, stanična građa. Teo­
rija v rijednosti proučava proces stvaranja pojedinih, re­
klo bi se samostaln/ih, stanica proizvodnog jedinstva koje
se zove narodna privreda. Nije Marx uzalud u predgovoru
prvom -izdanju prve knjige »Kapitala« pisao da je »robni
oblik proizvoda rad a ili oblik vrijednosti robe oblik eko­
nom ske stanice buržoaskog društva«. Ta je-stanična građa
robnog društva ukupnost ravnopravnih, m eđusobno for­
m alno nezavisnih privatnih gospodarstava.
U navedenim riječim a o A ristotelu Marx ističe da u
robovlasničkom društvu shvaćanje pojava vrijednosti nije
moglo biti izvučeno iz »samog oblika vrijednosti«, tj. iz

41 Razumije se, nas ovdje ne zanima pitanje da li je Marx is­

pravno shvatio Aristotela, ili pak njegovo poimanje Aristotela
predstavlja prim jer »naučnog subjektivizma«, kako, po na­
šem -mišljenju nedovoljno osnovano, tvrdi V. Zeleznov (Eko-
nomičeskoe mirovozrenie drvenih grekov, M., 1919, str. 244).

90
stvarnog izraza jednakosti roba koje se razm jenjuju. Taj­
na vrijednosti može biti shvaćena samo iz osobitosti robnog
društva. Nije čudno što su kritičari, kojim a je promakao
sociološki karakter Marxove teorije vrijednosti, naopako
tumačili navedene njegove riječi. Po Dietzelovu m išljenju
Marx »se rukovodi etičkim aksiomom jednakosti«. Ta se
»etička osnova otkriva na m jestu gdje Marx objašnjava
nedostatke Aristotelove teorije vrijednosti time što je
grčko društvo imalo kao svoj prirodni temelj nejednakost
ljudi i njihove radne snage«42. Dietzel ne razum ije da Marx
ne govori o etičkom postulatu jednakosti, nego o jedna­
kosti proizvođača roba, kao osnovnoj društvenoj činjenici
robnog društva — o jednakosti, ponavljamo, ne u smislu
materijalnih sredstava, nego u smislu nezavisnosti i auto-
tonomnosti kao subjekata privrede, organizatora proiz­
vodnje.
Ako Dietzel pretvara društvo jednakih proizvođača roba
od realne činjenice u etički postulat, Croce <u njem u vidi
nekakav teoretski-moguć tip društva, koji je Marx »izmi­
slio« iz teoretskih pobuda radi kontrasta i usporedbe s ka­
pitalističkim društvom zasnovanim na nejednakosti. Cilj
je te usporedbe da razjasni specifične crte kapitalističkog
društva. Jednakost proizvođača roba nije etički ideal, ne­
go teoretski smišljena m jera, mjerilo kojim m jerimo kapi­
talističko društvo. »Sjetite se m jesta gdje Marx govori
da se priroda vrijednosti može razjasniti samo u društvu
u kojem je uvjerenje o jednakosti ljudi dobilo snagu na­
rodne predrasude«43. Croce misLi da je Marx radi razumi­
jevanja pojava vrijednosti u kapitalističkom diruštvu
uzeo kao tip, tako reći, kao teoretsko mjerilo, drugu vri­
jednost (konkretnu), i to upravo onu »koju bi imala dobra,
uvećana radom, u društvu u kojem ne bi bilo nesavrše­
nosti kapitalističkog društva i gdje radna snaga ne bi
bila roba«. Iz ovoga Croce izvodi slijedeći zaključak o logič­
kim osobinama Marxove teorije vrijednosti: »Marxova rad­
na vrijednost nije logičko uopćavanje, nego činjenica, ko­
ja je moguća kao tip i koja se i prim a kao tip, tj. nešto
posve različito od logičkog pojma.«44
Dietzel pretvara društvo jednakih proizvođača roba u
etički postulat, a Croce od njega pravi »izmišljenu« kon­

42 Dietzel, Theoretische Sozialdkonomik, 1895, str. 273.

43 Croce, Istoričeskij materializm i marksistskaja ekonomija.
Ruski prijevod II, 1902, str. 62.
44 ibid., str. 106.

91
k retn u predodžbu koja se suprotstavlja kapitalističkom
d ru štv u sa ciljem da se bolje objasne njegove karakteri­
stike. U istinu pak, ono nije drugo do apstrakcija i poop­
ćen je osnovne osobine robne privrede uopće i kapitalistič­
kog d ru štv a posebno. T eorija vrijednosti i n jen a pretpo­
stavka — društvo jednakih proizvođača roba — daje
nam analizu jed n e o d stran a kapitalističke privrede, i to
upravo osnovnog proizvodnog odnosa koji spaja autonom­
ne proizvođače roba. To je osnovni odnos je r samo on đ
čini o b jek t proučavanja političke ekonom ije — narodnu
priv red u određenim , iako i relativnim , jedinstvom . Marx
je odlično izrazio logički k arak ter svoje teorije vrijedno­
sti riječim a: »Do sad a poznajem o sam o jedan ekonomska
odnos m eđu ljudim a — odnos proizvođača roba, koji se
svodi sam o na p risv ajanje tuđeg proizvoda rad a otuđe­
n jem svog vlastitog« (K, I, 76). T eorija vrijednosti ne daje
nam opis pojava koje se događaju u nekom zamišljenom
d ru štv u koje je su protno kapitalističkom , nego poopćuje
jed n u od stran a ovog posljednjeg.
Dakako, u k ap italističkom se društvu proizvodni odnosi
m eđu ljudim a, p ripadnicim a različitih socijalnih grupa,
ne isc rp lju ju u njihovu odnosu nezavisnih proizvođača
roba. Ali ti se odnosi m eđu članovim a različitih socijalnih
grupa kapitalističkog d ru štv a odvijaju u obliku i na osnovi
odnosa m eđu njim a kao ravnopravnih, autonom nih proiz­
vođača roba. K apitalist i radnici su m eđusobno povezana
proizvodnim odnosom kojem u je stvarni izraz kapital. Ali
oni se povezuju d sporazum ijevaju, kao form alno ravno­
pravni proizvođači roba; i izraz tog proizvodnog odnosa,
točnije, te stran e proizvodnog odnosa 'koji ih povezuje,
je st kategorija vrijednosti. Industrijski kapitalisti i zem­
ljoposjednici, in d u strijalci i bankari također se sporazu­
m ijevaju kao ravnopravni, autonom ni vlasnici roba; ta
stran a proizvodnih odnosa izm eđu različitih socijalnih gru­
pa im a svoj izraz u teoriji vrijednosti. Upravo se time
o bjašnjava jedna osobitost političke ekonom ije kao nauke.
Osnovni su pojm ovi političke ekonom ije izgrađeni na poj­
m u vrijednosti i na prvi pogled čak predstavljaju logičku
em anaciju ove posljednje. Prvi p ut se upoznavajući s
Marxovim teorijskim sistem om moguće je, reklo bi se,
suglasiti se s Bohm-Bawerkovim m išljenjem d a je ona lo-
gičko-deduktivno razvijanje apstrak tn ih pojmova, njihov
im anentni, čisto logički razvoj po Hegelovoj m etodi. Vri­
jednost se, pom oću čarobnih, posve logičkih modifikacija,

92
pretvara u novac, novac u kapital, kapital u oplođeni kapi­
tal, tj. kapital plus višak vrijednosti, višak vrijednosti u po­
duzetničku dobit, kam atu i rentu itd. Ne ostavljajući ka­
mena na kamenu od Marxove teorije vrijednosti, Bohm-
-Bawerk ističe da dalji dijelovi Marxova sistema čine sklad­
nu logičku cjelinu koja dosljedno proizlazi iz netočnog pola­
zišta. »U tom se srednjem dijelu Marxova sistema logičko
razvijanje i razjašnjavanje uzročne veze odvija uistinu s
impozantnom zakonitošću i unutarnjom dosljednošću . . . Ti
srednji dijelovi njegova sistema uza svu netočnost njegova
polazišta osiguravaju Marxu zauvijek, zahvaljujući izvan­
rednoj unutarnjoj dosljednosti, slavu prvorazrednog mis­
lioca.«45 U ustim a Bohm-Bawerka, mislioca, sklonog upra­
vo logičkom razvijanju pojmova, to je najveća pohvala.
Uistinu se, međutim, snaga Marxova sistema ne temelji
samo i čak ne toliko na njegovoj logičkoj unutarnjoj dos­
ljednosti koliko na tome da je on u svim svojim dijelovi­
ma nabijen raznovrsnim, bogatim društveno-ekonomskim
sadržajem uzetim iz stvarnosti i osvijetljenim snagom ap­
straktne misli. Jedan se pojam u Marxa ne pretvara u
drugi uslijed im anentnog logičkog razvoja, već uz posto­
janje cijeloga niza dodatnih društveno-ekonomski'h uvjeta.
Za pretvaranje je novca u kapital bio potreban ogroman
zaokret u povijesti, koji je Marx opisao u glavi o prvobit­
noj kapitalističkoj akumulaciji.
Ali nas sada ne zanima ta strana pitanja. Jedan pojam
izrasta u Marxa iz drugoga samo uz postojanje određe­
nih društveno-ekonoms ki'h uvjeta. Ali je činjenica da sva­
ki slijedeći pojam im a na sebi trag prethodnog a svi
osnovni pojmovi ekonomskog sistema čine logičke vari­
jante pojma vrijednosti. Novac — to je vrijednost koja
je opći ekvivalent. Kapital je vrijednost koja stvara višak
vrijednosti. Najamnina je vrijednost radne snage. Profit,
kamata, renta jesu dijelovi viška vrijednosti. Na prvi se po­
gled ta logička emanacija osnovnih ekonomskih pojmova
iz pojm a vrijednosti čini neobjašnjivom. Ali se ona obja­
šnjava time da se odnosi proizvodnje kapitalističkog dru­
štva, čiji su izraz navedeni pojmovi (kapital, najamnina,
profit, kamata, renta i si.), pokazuju u obliku odnosa iz­
među nezavisnih proizvođača roba koji izražava pojam
vrijednosti. Kapital je varijanta vrijednosti zato što se
proizvodni odnos između kapitalista i radnik^ odvija kao

49 Bohm-Bawerk, op, cit., str. 91—92.

93
odnos izm eđu ravnopravnih proizvođača rob&, autonom ­
nih su b jek ata privrede. Sistem ekonom skih pojm ova istje­
če iz sistem a proizvodnih odnosa. Logička stru k tu ra po­
litičke ekonom ije kao znanosti odražava socijalnu struk­
tu ru kapitalističkog društva.46
R adna teo rija vrijednosti daje teoretsku form ulaciju os­
novnog odnosa proizvodnje robnog društva, odnosa izme­
đu ravnopravnih proizvođača roba. Time se objašnjava
vitalnost te teorije, koja se, u 'bujici ekonom skih ideja
koje jed n a dru g u sm jenjuju, uza sve udarce što joj se na­
nose, svaki p u t obnovljena i u novoj form ulaciji pojavlju­
je na pozornici ekonom ske znanosti. Marx je istakao tu
osobinu rad n e teorije vrijednosti u pism u Kugelmainnu
od 11. srp n ja 1868: »Povijest teorije, dakako, dokazuje,
kao što ste točno prim ijetili, da je shvaćanje odnosa vri­
jed n o sti u vijek bilo jedno te isto, samo jasno ili mutno,
zapleteno u iluzije ili znanstveno definirano.« O tome go­
vori i H ilferding u jednom od svojih članaka: »U onom
obujm u, u kojem je M arx razm atra u svojim »teorijama
viška vrijednosti«, ekonom ska je teo rija objašnjenje kapi­
talističkog društva, čiji tem elj čini robna proizvodnja. Ali
taj nam tem elj privrednog života, ostajući neprom ijenjen
uza sav njegov izvanredan i buran razvoj, objašnjava či­
n jenicu d a ekonom ska teorija odražava taj razvoj čuva­

40 F. Oppenheimer vidi Marxovo »metodologijsko sagrješenje«,

njegovu glavnu grešku u tome što »pretpostavku socijalne je­
dnakosti su d ionika čina razmjene« uzima u teoriji vrijednosti
kao polazište istraživanja kapitalističkog društva s njegovom
klasnom nejednakošću. Sa simpatijom navodi riječi Tugana-
-Baranovskog da »pretpostavljajući socijalnu jednakost sudio­
nika čina razmjene apstrahiramo unutarnju strukturu druš­
tva u kojoj se razmjena vrši« (F. Oppenheimer, Wert und Ka-
pitalprofit, 1916, str. 176). Oppenheimer prigovara Marxovoj
teoriji vrijednosti da ignorira klaisnu nejednakost kapitalis­
tičkog društva.
Liefmann Marxovoj ekonomskoj teoriji prigovara suprot­
no — da »unaprijed pretpostavlja postojanje određenih klasa«
(Lifmann, Grundsatze der Volkswirtschaftslehre, 1920, str. 34).
U biti ima pravo Liefmann. Marxova ekonomska teorija una­
prijed pretpostavlja klasnu nejednakost kapitalističkog dru­
štva. Ali kako se odnosi među klasama u kapitalističkom dru­
štvu odvijaju u obliku odnosa među nezavisnim proizvođa­
čima roba, kao polazište istraživanja uzima se vrijednost ko­
ja pretpostavlja socijalnu jednakost sudionika čina razmjene.
Marxova teorija vrijednosti jednako prevladava i Oppenhei-
merovu i Lifemannovu jednostranost. Podrobna je kritika
Oppenheimerovih i Liefmannovih pogleda dana u našem radu
Sovremennye ekonoinisto na Zapade (1927).

to
jući već ranije otkrivene osnovne zakone i dalje ih razvi­
jajući, bez da odbaci i jedan. Tako realnom razvoju kapi­
talizma odgovara logički razvoj teorije. Počevši od prvih
formulacija zakona radne vrijednosti P ettyja i Franiklma
i završavajući s najtananijim razm išljanjim a u drugoj i
trećoj knjizi »Kapitala«, otkriva :se, tako, proces razvoja
koji se logički proširivao.«47 Toj neprekinutosti povijesnog
razvoja teorije vrijednosti odgovara njeno središnje logič­
ko mjesto u ekonomskoj nauci. To logičko m jesto može
biti shvaćeno sam o iz one posebne uloge koju u sistemu
proizvodnih odnosa kapitalističkog društva igra temeljni
odnos između pojedinih proizvođača roba, kao između
ravnopravnih, autonom nih subjekata privrede.
Iz ovoga se vidi neispravnost pokušaja da se radna
teorija vrijednosti proglasi potpuno neuporabivom za ob­
jašnjenje kapitalističke privrede i da se ograniči na zamd-
slivo društvo i'li na jednostavno robno društvo, koje je
prethodilo kapitalističkom . Croce se čudi »zašto se Marx,
analizirajući ekonomske pojave druge ili treće sfere
(tj. pojave profita i rente — I. R.), koristi pojmovima iz
prve sfere« (tj. iz sfere radne vrijednosti — I. R.). »Ako
odnos između vrijednosti i rada postoji samo u pojedno­
stavljenom ekonomskom društvu prve sfere, zašto stalno
pojave druge sfere označavati term inim a prve?«48 Slični se
prigovori osnivaju na jednostranoj predodžbi o teoriji vri­
jednosti kao onoj koja objašnjava isključivo količinske
proporcije razmjene u jednostavnoj robnoj privredi, na
potpunom zanemarivanju njene kvalitativne strane. Ako
se u kapitalizmu zakon količinskih proporcija razm jene
i modificira u odnosu prem a jednostavnom robnom pro­
metu, kvalitativna je strana razmjene jedna te ista, i samo
njena analiza omogućuje da se razumiju J količinski raz­
mjeri. »Eksproprijacija jednog dijela društva i monopolno
vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju drugog dijela
modificiraju, razum ije se, razmjenu, zato što se samo u
njoj i može dspoljiti .ta nejednakost članova društva. Ali
pošto je čin razm jene odnos jednakosti, nejednakost je
i sada jednakost, ali ne više vrijednosti, nego cijena pro­
izvodnje.«49 Hilferding bi trebao nastaviti svoju misao i

47 Aus đer Vorgeschichte der Marxschen Okonomie, N.Z.,

1910/11, II. Ruski prijevod u zborniku »Osnovnye problemy
pplitičeskoj ekonomii«, str. 244.
48 Croce, op. cit., str. 230.
47 Hilferding, Finansovyj kapital, prijevod I. Stepanova. PB.,
1918, str. 23.

95
prevesti je na jezik odnosa proizvodnje. T eorija je vri­
jednosti, koja polazi o d jednakosti roba koje se razm je­
n ju ju , nužna za o b jašn jen je kapitalističkog društva s nje­
govom nejednakošću, je r proizvodni odnosi izm eđu kapi­
talista i rad n ik a im aju oblik odnosa izm eđu form alno rav­
nopravnih, nezavisnih proizvođača robe. 'Neispravni su svi
pokušaji da se teo rija v rijednosti odvoji od teorije kapita­
lističke privrede, bez obzira na to da li se sastoje u ogra­
ničavanju sfere djelovanja te o rije vrijednosti na zamišlje­
no društvo (Croce) ili jednostavnu robnu privredu, ili
p ak u p retv ara n ju radne vrijednosti u posve logičku kate­
goriju (Tugan-Baranovski), ili, na k raju , u oštrom odvaja­
n ju m eđuprivrednih k ategorija, tj. vrijednosti, od društve­
nih kategorija, tj. k ap itala (Struve, vidii o njem u gore, u
glavi »S truve o teo riji robnog fetišizma«).

96
 Glava jedanaesta

JEDNAKOST ROBA I JEDNAKOST RADA

Jednakost proizvođača roba, kao autonomnih subjekata

privrede, izražava se u obliku razmjene: ova predstavlja
razmjenu ekvivalenata, izjednačavanje roba koje se raz­
mjenjuju. Ali tim se društvenim oblikom razmjene ne is­
crpljuje njena uloga u narodnoj privredi. U robnom je
društvu razm jena jedan od nužnih m omenata procesa re­
produkcije, koji omogućuje ispravnu raspodjelu rada i
nastavljanje proizvodnje. U svom obliku razm jena odra­
žava socijalnu stru k tu ru robnog društva. Po svom sadr­
žaju razmjena je jedan od činilaca radnog procesa, pro­
cesa reprodukcije. Po obliku, čin razmjene označava iz­
jednačavanje roba. S gledišta procesa proizvodnje, usko
je povezan s izjednačavanjem rada.
Kao što vrijednost izražava jednakost svih proizvoda
rada, tako i raid, kao supstancija vrijednosti, izražava jed­
nakost rad a svih oblika i individuuma. To je »jednaki«
rad. Ali u čemu je upravo jednakost toga rada? Da se na
to odgovora, moramo razlikovati tri oblika jednakoga
rada:
1) fiziološki jednaki rad,
2) društveno izjednačeni rad,
3) apstraktni rad.

Ne zaustavljajući se ovdje na prvom obliku rada (vidi

glavu četrnaestu) moramo razjasniti razliku između dvaju
posljednjih oblika.
U organiziranoj su privredi odnosi među ljudima rela­
tivno jednostavni i jasni, rad dobiva neposredno društveni
oblik, tj. postoji određena društvena organizacija i odre­
đeni društveni organi 'koji raspodjeljuju rad među poje­
dine članove društva, pri čemu rad svake osobe neposred­
no ulazi u društvenu privredu kao konkretni rad — sa

7 Ogledi o M&rxovoj te o riji v rije d n o sti 97

svim svojim konkretnim m aterijalnim osobitostim a. Rad
je svake osobe društveni rad upravo zato što se razlikuje
od rad a drugih članova d ru štv a i što im je m aterijalna
dopuna. Rad je u svom konkretnom obliku neposredno
d ruštveni rad . Istovrem eno je on i raspodijeljeni rad. Ta
sam a se d ru štv en a organizacija rada i sastoji u itome da
se rad rasp o d jelju je m eđu različite članove društva, i,
o brnuto, raspodjela ra d a je čin nekog društvenog organa.
Rad je istovrem eno društveni d raspodijeljeni, pri čemL
oba ta o b ilježja im a u svojem m aterijalno-tehničkom , kon­
kretnom , ili korisnom obliku.
Je li taj rad i društveno izjednačen?
Ostavimo li p o s tra n i one društvene organizacije koje
su se zasnivale na k rajn jo j nejednakosti spolova ali poje
dinih grupa, d im am o li u vidu veliku zajednicu s podje­
lom rada, na p rim jer, poput velike kućne zadruge kod
Južnih Slavena, može -se m isliti d a je u takvoj zajednici
proces društvenog izjednačavanja rad a trebao, ili barem
m ogao, p ostojati. Još će nužniji takav proces b iti u veli-
koj socijalističkoj zajednici. Bez izjednačavanja rada raz­
ličitih oblika i individuum a organ socijalističke zajednice
neće m oći odlučiti da li je za proizvodnju određenih pro-
zvoda k o risnije u tro šiti jedan dan kvalificiranoga rada ili
dva dana jednostavnoga, jedan m jesec rada individuuma
A ili -dva m jeseca individuum a B itd. Ali taj se proces
izjednačavanja rad a u organiziranoj zajednici korjenito
razlikuje o d izjednačavanja koje se odvija u robnoj priv­
redi. Doista, zam islim o takvu socijalističku zajednicu gdje
je ra d raspodijeljen m eđu članovima društva. Određena
društveni organ izjednačava m eđusobno rad različitih ob­
lika i individuum a, je r se bez toga nijedan iole zamašniji
privredni plan ne može ostvariti. Ali u takvoj Je zajednici
proces izjednačavanja rada drugorazredan i dopunski pre­
m a procesu p o d ru štv ljenja i raspodjele rada. Rad je
p o n ajp rije d ru štveni i raspodijeljeni rad; kao izvedeno i
dopunsko obilježje ovam o m ože ulaziti također obilježje
društveno izjednačenog rada. Osnovna je osobitost rada
njegovo svojstvo društvenog i raspodijeljenog rada, a do­
punsko je obilježje obilježje društveno izjednačenog rada.
Pogledat ćemo sada kakve će se prom jene u organizaciji
rad a dogoditi u našoj zajednici ako je ne zam islim o kao
organiziranu cjelinu, nego kao spoj pojedinih gospodar­
stava p rivatnih proizvođača roba, tj. kao robnu privredu.

98
 U robnoj ćemo privredi također naći društvena obi­
lježja rada koja smo ranije naveli za organiziranu zajed­
nicu; i ovdje ćemo vidjeti društveni, raspodijeljeni i dru­
štveno izjednačeni rad, ali se svi ti procesi podruštvlje-
nja, izjednačavanja i raspodjele rada odvijaju u potpuno
drugom obliku. Uzajamni je spoj triju navedenih svojsta­
va iposve drugačiji, a prije svega stoga što u robnoj pri­
vredi nema neposredne društvene organizacije rada i što
rad nije neposredno društveni.
U robnoj privredi rad pojedinog individuuma, pojedi­
nog privatnog proizvođača robe ne regulira neposredno
društvo te kao takav, u svojem konkretnom obliku, još
ne ulazi neposredno u društvenu privredu. Rad u robnoj
privredi postaje društveni sam o tako što stječe obilježje
društveno izjednačenoga rada, a upravo rad svakog pro­
izvođača robe postaje društveni samo zahvaljujući tome
što se njegov proizvod izjednačuje s proizvodima svih dru­
gih proizvođača roba, pa se samim tim rad danoga indi­
viduuma izjednačuje s radom svih drugih pripadnika dru­
štva i sa svim drugim oblicima rada. Drugog obilježja za
određivanje društvenog karaktera rada u robnoj privredi
nema. Ovdje nem a unaprijed zacrtanoga plana podru-
štvljenja i raspodjele rada, i jedini je znak da se rad da­
noga individuuma uključuje u društveni sistem privrede,
razmjena proizvoda danoga rada za sve druge proizvode.
Dakle, u robnoj privredi, u usporedbi sa socijalistič­
kom zajednicom, obilježje društvenog i obilježje društve­
no jednakog, ili izjednačenoga rada, kao da su zamijenili
mjesta. Ranije je karakteristika rada kao jednakog ili iz­
jednačenog bila rezultat izvedenog procesa, izvedenog či­
na društvenog organa koji je podruštvljavao i raspodje­
ljivao rad. Sada rad postaje društveni samo u obliku
kada postaje jednak svim drugim oblicima rada, kada
postaje društveno izjednačen. Društveni ili društveno iz­
jednačeni rad kakav imamo u robnoj privredi nazivamo
apstraktnim radom.
Navest ćemo samo nekoliko m jesta dz Marxa koja pot­
vrđuju rečeno.
Najizrazitije ćemo mjesto naći u »K ritici. ..« gdje Marx
govori da rad »postaje društvenim sam o zahvaljujući tome
što poprima oblik apstraktne univerzalnosti«, tj. oblik iz­
jednačavanja sa svim drugim oblicima rada (K ritik,
1907, str. 10). »Apstraktni i u tom obliku društveni rad« —

99
 tim riječim a M arx često k arakterizira društveni oblik
rad a u robnoj privredi. Moglo bi se također podsjetiti na
poznatu frazu dz »Kapitala« o tom e d a se u robnoj pri­
vredi »specifičan društveni k arak ter međusobno nezavis­
nih p riv atn ih radova sastoji u njihovoj jednakosti kao
ljudskog ra d a uopće« (K, 1923, str. 42).
Dakle, u robnoj se p rivredi težište društvene karakteri­
stike rad a pom aklo s obilježja podruštvljenoga rada na
obilježje jednakog, ili dm štveno-izjednačenoga rada, izjed­
načenoga izjednačavanjem proizvoda rada. Pojam jedna­
k o sti rad a im a takvo središnje m jesto u Marxovoj teoriji
v rijednosti stoga što u robnoj privredi rad jedino kao jed­
naki i po staje društveni.
Kao što iz o b ilježja jednakosti rada u robnoj privreda
proizlazi obilježje društvenoga rada, upravo isto tako iz
njega proizlazi i obilježje raspodijeljenoga rada. Raspo­
d jela se rad a u robnoj privredi ne sastoji u svjesnoj
njegovoj raspodjeli p rem a određenim , ranije očitovanim
potrebam a, nego je regulira prinoip jednake korisnosti pro­
izvodnje. R aspodjela se rad a izm eđu pojedinih grana pro­
izvodnje odvija tako što u svim granam a proizvodnje uz
pom oć u tro šk a jednake količine ra d a robni proizvođači
dobiju jed n ak u sum u vrijednosti.
Kao što vidimo, prva je osobitost apstraktnog rada (tj.
društvenog ili društveno-izjednačenoga rada u specifičnom
obliku koji im a u robnoj privredi) u tom e što on sam o kao
jed n ak i i po staje društveni. Druga m u je osobitost u tome
što se izjednačavanje rada odvija posredstvom izjednača­
vanja stvari.
U socijalističkom je d ru štv u m oguć d proces izjednača­
vanja rad a i proces izjednačavanja stvari, proizvoda rada,
ali su jed an od drugoga odvojeni. Pri utvrđivanju plana
proizvodnje i raspodjeli raznih oblika ra d a m eđu njegove
različite grane socijalističko društvo vrši određeno izjedna­
čavanje razn ih oblika -rada i istovrem eno izjednačavanje
stvari, proizvoda -rada, s gledišta njihove korisnosti za
društvo. »Dakako, i ta d a će (u socijalizmu) društvo mo­
rati znati kolika je količina ra d a potrebna za proizvodnju
svakog predm eta potrošnje. M orat će plan proizvodnje
prilagoditi sredstvim a za proizvodnju, u k o ja u prvom
redu ide rad n a snaga. Stupanj korisnosti različitih predm e­
ta potrošnje, uspoređenih m eđusobno i u odnosu prem a
količini rad a potrebnog za njihovu proizvodnju, konačno
će odred iti taj plan« (Engels, »Anti-Djuring«, prijevod N.

100
Bruka, str. 420-421). Po završetku proizvodnog procesa, pri
raspodjeli proizvedenih stvari između pojedinih članova
društva, pokazat će se, vjerojatno, da je nužno određeno
izjednačavanje stvari u svrhu raspodjele, njihova svjesna
procjena od strane društva.80 Samo se po sebi razumije
da pri izjednačavanju stvari, u činu njihove procjene, so­
cijalističko društvo nije obavezno da ih procjenjuje u toč­
nom razm jeru prem a radu utrošenom na njihovu proizvod­
nju. Rukovodeći se potrebam a socijalne politike, društvo,
na prim jer, može svjesno uvesti sniženu procjenu pred­
meta koji udovoljavaju kulturnim potrebam a širokih na­
rodnih masa, i povišenu procjenu za luksuzne predmete.
Ali ako socijalističko društvo bude ocjenjivalo predm ete
čak točno prem a rad u kojii je na njih utrošen, čin će
izjednačavanja stvari o stati odvojen od čina izjednačava­
nja rada.
Drugačije je u robnom društvu. Ovdje uopće ne postoji
samostalni društveni čin izjednačavanja rada. Izjednača­
vanje raznih oblika rada ostvaruje se samo uz posredova­
nje i u obliku izjednačavanja stvari, proizvoda rada. Iz­
jednačavanje stvari kao vrijednosti na tržištu utječe na
raspodjelu rad a u društvu, n a radnu djelatnost sudionika
proizvodnje. Izjednačavanje i raspodjela roba na tržištu
usko se povezuju s procesom izjednačavanja i raspodjele
rada u društvenoj proizvodnji.
Marx je često isticao tu osobinu robne privrede koja
društveno izjednačavanje rada ostvaruje samo u postvare-
nom obliku, putem izjednačavanja roba: »Ljudi ne uspo­
ređuju međusobno proizvode svoga rada, kao vrijednosti,
zato što su te stvari za njih samo m aterijalna ljuštura
istovrsnog ljudskog rada. Obrnuto. Izjednačavajući me­
đusobno u razmjeni raznovrsne predmete, kao vrijednosti,
oni samim tim međusobno izjednačavaju svoje različite ra­
dove, kao ljudski rad uopće. Oni toga nisu svjesni, ali to
čine« (K, I, 41). Čin se društvenog izjednačavanja rada
ne ostvaruje odvojeno i odvija se samo posredstvom iz­
jednačavanja roba. To znači da se društvena jednakost
rada ostvaruje samo preko jednakosti roba. »Razmjena
proizvoda, kao roba, predstavlja određenu metodu raz­
mjene rada, zavisnosti rada jednoga od rada drugoga«
(Theorien. . . , III, str. 153). »Jednakost različitih ljudskih

50 Ovdje mislimo na prvobitno razdoblje socijalističke privre­

de kada će društvo još regulirati raspodjelu proizvoda među
pojedinim članovima.

101
radova stječe stvarni oblik u proizvodim a rada, kao onima
koji p red stav ljaju jed n u te dstu supstanciju51 vrijednosti«
(K, I, 39). »Društveni se k a ra k te r jednakosti -raznovrsnih
radova o dražava u obliku općeg svojstva što ga im aju te
m aterijaln o različite stvari — proizvodi rada — da budu
vrijednost« (K, I, 41). -Krajnje 'bi netočno bilo te riječi razu­
m jeti u tom sm islu d a jednakost stvari kao vrijednost ne
p red stav lja n išta više od izraza fiziološke jednakosti raznih
o blika ljudskoga rada. (Vidi dalje glavu o »Apstraktnom
radu«.) Ovo je m ehaničko-m ateri j alistdčko shvaćanje
M arxu tuđe. On govori o društvenom k arak teru jednako­
sti raznovrsnih radova, o društvenom činu izjednačavanja
rada, obaveznom za svaku privredu zasnovanu na širokoj
podjeli rada. U robnom se d ru štv u taj čin ostvaruje samo
izjednačavanjem proizvoda rad a kao vrijednosti. To »po-
stvarenje« društvenoga čina izjednačavanja rada u obliku
izjednačavanja stvari ne označava m aterijalno postvarenje
rad a kao fak to ra proizvodnje, njegovu m aterijalnu aku­
m ulaciju u stvarim a — proizvodima rada.
»Rad svakog individuum a im a taj društveni karakter
jednakoga rad a sam o ako se izražava u prom etnim vrijed­
nostim a, a u prom etnim se vrijednostim a izražava samo
ako se odnosi p rem a radu svih drugih individuum a kao
jednakom e« (»K k ritik e polit, ek.«, 38-39). U tim je Marxo-
vim riječim a jasno izražena uzajam na povezanost i uza­
jam n a uvjetovanost činova izjednačavanja rada i izjedna­
čavanja ro b a k ao vrijednosti u robnom društvu. Time se
o b jašnjava ta posebna -uloga k o ju u m ehanizm u robne pri­
vrede im a proces razm jene, izjednačavanje proizvoda ra­
d a kao vrijednosti. S izjednačavanjem je vrijednosti usko
povezan proces izjednačavanja i raspodjele .rada. Veličina
se v rijednosti ro b a u ovisnosti o utrošku društveno pot­
rebnog rad a za njihovu proizvodnju ne m ijenja stoga što
izjednačavanje stvari nije moguće bez izjednačavanja na
n jih u trošenoga rad a (tako, po Bohm-Bawerkovu mišljenju,
M arx obrazlaže svoju teoriju), nego stoga što se društve­
no izjednačavanje rada u robnom društvu odvija samo
u obliku izjednačavanja roba. K ljuč za teoriju vrijednosti

81 U originalu se u Marxa ne govori o »supstanciji vrijednosti«

(kakav le rad), nego o »vrijednosti predmetnosti« (Wertge
genstandlichkeit) ili jednostavnije rečeno, vrijednosti (tako se
taj termin prevodi i u francuskom izdanju Kapitala koje je
Marx uredio). U ruskom se prijevodu taj termin na mnogo
m jesta pogrešno prevodi kao »supstancija vrijednosti« (tj.
rad).

102
nećemo naći u činu razmjene kao takvu, ni u stvarnom
izjednačavanju robe kao vrijednosti, nego u tome kako
se izjednačava i raspodjeljuje rad u robnoj privredi. Opet
dolazimo do zaključka da je Marx svojstva »vrijednosti«
otkrio iz analize »Tada« u robnoj privredi.
Iz ovoga je jasno da Marx proučava čin razmjene samo
ako ovaj igra posebnu ulogu u procesu reprodukcije i ako
je usko s njime povezan. Marx proučava »vrijednost« roba
u njenoj povezanosti s ».radom«, s izjednačavanjem i ras­
podjelom rada u proizvodnji. Ne proučava Marxova teo­
rija vrijednosti svaku razm jenu stvari, već samo razmjenu
koja se odvija: 1) u robnom društvu , 2) između autonom ­
nih proizvođača roba i 3) na određen način povezanu s
procesom proizvodnje, pri čemu je jedan od njegovih ne­
ophodnih momenata. Uzajamna povezanost procesa raz­
mjene i Taspodjele rada u proizvodnji dovodi do toga da
u svrhu teoretske analize izdvajamo vrijednost proizvoda
rada (za razliku od besplatnih prirodnih bogatstava
koja mogu im ati cijenu; vidi u petoj glavi), i to samo
onih koji se mogu reproducirati. Ako razm jena besplat­
nih prirodnih bogatstava (na prim jer, zemlje) predstavlja
normalnu pojavu robne privrede povezanu s procesom
proizvodnje, m oram o je uključiti u područje istraživanja
političke ekonomije, ali ju trebam o proučavati odvojeno
od pojava vrijednosti proizvoda rada. Jer, ma kako jako
cijena zemlje utjecala n a proces proizvodnje, veza će
među njima biti drugačija od funkcionalne povezanosti
između vrijednosti proizvoda rada i procesa raspodjele
rada u društvenoj proizvodnji. Cijena zemlje, i uopće do­
bara koja se ne mogu reproducirati, nije izuzetak iz teo­
rije radne vrijednosti, već kraj te teorije, njena granica,
koju je sama sebi postavila kao sociološka teorija koja
proučava zakone prom jena vrijednosti i njenu ulogu u
proizvodnom procesu robnog društva.
Dakle, Marx ne proučava svaku razmjenu stvari, već sa­
mo izjednačavanje roba, uz čije se posredovanje ostvaru­
je društveno izjednačavanje rada u robnoj privredi. Vri­
jednost roba proučavamo kao očitovanje »društvene jedna­
kosti rada«. Pojam »društvene jednakosti rada« moramo
povezati s pojmom ravnoteže izm eđu pojedinih oblika
rada ili između pojedinih grana narodne privrede. »Jedna­
kost rada« odgovara određenome stanju raspodjele rada
u proizvodnji, i to upravo teoretski zamišljenu stanju rav­
noteže, pri kojem .prestaje prelaženje rada ih jedne grane

103
proizvodnje u drugu. Razum ije se, kako je stihijskoj pri­
vredi svojstveno stalno narušavanje ravnom jernosti u ra­
spodjeli rada, takvo prelaženje rada uvijek postoji i nuž­
no je. Ali ono služi upravo za otklanjanje spomenutog
n aru šav an ja i u d aljav anja od srednjeg teoretski zamišlje­
noga sta n ja ravnoteže izm eđu pojedinih proizvodnih grana.
To sta n je ravnoteže n astupa (teoretski) onda kada za pro­
izvođače ro b a nestan u pokretački m otivi za prelaženje iz
jed n e grane u drugu, kada za n jih nestane jednaka koris­
no st proizvodnje u različitim granam a. S tanju društvene
ravnoteže proizvodnje odgovara razm jena proizvoda rada
različitih grana po njihovoj vrijednosti, društvena jedna­
k o st raznovrsnih oblika rada.
Zakoni su te ravnoteže, uzeti s količinske strane, razli­
čiti za jednostavnu ro bnu p rivredu i kapitalističko dru­
štvo. Ta se razlika tu m ači tim e što objektivna ravnoteža
u raspodjeli društvenoga rad a nastaje konkurencijom , pre­
laženjem rad a iz jed n e grane u drugu, povezanog sa sub­
jektivnim m otivim a proizvođača roba.52 Različita uloga
proizvođača roba u d ruštvenom procesu proizvodnje stvara
stoga drugačije zakone ravnoteže u raspodjeli rada. U
jednostavnoj robnoj privredi jednaka korisnost proizvod­
nje za proizvođače roba — u raizličitim granam a — na­
staje p ri razm jen i roba u skladu s količinom rada potreb­
nog za njihovu proizvodnju. S. F rank sum nja u to i piše:

52 Ispravno primjećuje Bortkjevič: »Zakon vrijednosti ostaje

da visi u zraku ako se ne pretpostavi da proizvođači, koji ra­
de za razmjenu, teže da uz najmanje napore dobiju najveću
moguću korist i da su istovremeno u mogućnosti da mijenjaju
svoja zanimanja.« (Borktjevič, Wertrecnnung und Pretsrecti­
nting in Marxschen System . Archiv fiir Sozialwissenschaft u.
Sozrialpol'itik, 1906, XXIII, h. I, str. 39) Uzalud samo Bortkje­
vič misli da taj stav korjenito proturječi tumačenju Marxove
teorije koje je dao Hilferding. Ovaj također. ne dgnonra ni
konkurenciju, ni odnos potražnje i ponude, ali taj odnos »is­
tupa kao potčinjen cijeni proizvodnje« (Hilferding, Bem-Ba-
verk kak kritik Marksa, str. 71). Hilferding razumije da se
ekonomsko djelovanje odvija posredstvom motiva subjekata
koji privređuju, ali dodaje: »Iz motiva subjekata koji privre­
đuju, motiva koji su od svoje strane određivani prirodom pri­
vrednih odnosa, nikada se ne može izvući ništa više osim ten­
dencije prema uspostavljanju jednakosti ekonomskih odno­
sa.« (Finansovyj kapital, str. 264). Ta je tandencija pretpostav­
ka objašnjenja robno-kapitalističke privrede, ali ne i samo
objašnjenje. »Motivaciju agenata kapitalističke proizvodnje
treba izvesti iz društvenih funkcija ekonomskih djelovanja u
danom načinu proizvodnje.« (loc. cit, str. 241)

104
»Jednaka rentabilnost različitih grana proizvodnje zahti­
jeva samo da cijena proizvoda bude razm jerna rashodima
od strane proizvođača, tako da na određenu sumu troškova
proizvodnje dolazi određena suma prihoda. Ta razm jer­
nost, međutim , uopće ne zahtijeva jednakost između dru­
štvenoga rada što ga je proizvođač uložio i količine toga
rada koju on dobiva u zamjenu za svoj proizvod.«53
Ali S. Frank ne postavlja pitanje u čemu su onda za
jednostavnog proizvođača robe troškovi proizvodnje ako
nisu u radu utrošenom na proizvodnju. Za jednostavnog
se proizvođača roba razlike u uvjetim a proizvodnje u
dvjema različitim granam a očituju kao različiti uvjeti
ulaganja rada u njih. U jednostavnoj robnoj privredi raz­
mjena proizvoda desetosatnog rada jedne proizvodne gra­
ne, na prim jer, postolarske, i proizvoda osmosatnog rada
druge grane, na prim jer, krojačke, neizbježno dovodi —
uz jednaku kvalifikaciju radu krojača i postolara — do
različite korisnosti proizvodnje u objem a granama i do
prelaženja rada iz postolarske grane u krojačku. Uz pret­
postavku da je Tad u robnoj privredi potpuno pokretljiv,
svaka iole značajnija razlika u korisnosti proizvodnje rađa
težnju za prelaženjem rada iz grane s manjom korisnošću
proizvodnje u granu s većom korisnošću. Ta će se težnja
ispoljiti još mnogo prije onoga trenutka kada će m anje
unosnoj grani prijetiti neposredna opasnost od privrednog
uništenja i nemogućnosti da nastavi proizvodnju zbog ne­
pogodnih uvjeta realizacije njenih proizvoda na tržištu.
Polazeći od ovoga stava ne možemo se suglasiti s tu­
mačenjem teorije vrijednosti koju daje A. Bogdanov. »U
istovrsnom je društvu <s podijeljenim radom za potpuno
održavanje proizvodnog života u prijašnjem obliku pot­
rebno da svako gospodarstvo pri razmjeni dobiva za svoju
robu jednaku po vrijednosti količinu tih proizvoda za svo-
jt trošenje.« »Ako pojedina gospodarstva dobivaju manje
od toga, počinju slabiti i propadati, nisu više u mogućno­
sti da vrše prijašnju društvenu ulogu.«54 Razmjena pro­
izvoda uz nesrazmjerno na njih utrošeni rad znači da
određena gospodarstva dobivaju od društva m anje radne
energije nego mu je daju. To dovodi do njihova uništenja

53 S. Frank, Teorija cennosti Marksa i ee značenie, 1900, str.

137—138.
54 Kratkij kurs ekonomičeskoj nauki, 1920, str. 63. Ista misao
u Kurs politič. ekonomi, II v. 4, str. 22—24.

105
i p restan k a proizvodnje. Znači, norm alno je odvijanje pro­
izvodnje moguće sam o pri razm jeni proizvoda uz srazmjer-
ni u n jih u trošeni rad.85
Ma kako originalno i sablažnjivo bilo takvo »energetsko«
obrazloženje radne teo rije vrijednosti, ono nas ne zado­
voljava iz slijedećih razloga: 1) Kao svoju pretpostavku
im a potpuno n epostojanje viška proizvoda, a takva je pret­
postavka za analizu ro bne privrede izlišna i ne odgovara
stvarnosti. 2) Ako se prihvati takva pretpostavka, pokazat
će ise da zakon razm jene proizvoda razm jerno utrošenom
rad u vrijedi za sve slučajeve uzajam nog djelovanja izme­
đu različitih gospodarstava, pa m akar i ne bili na osnovi
robne privrede. Dobiva se form ula obavezna za sva povi­
jesn a razdoblja koja ap strah ira osobitosti robne privre­
de. 3) Bogdanovljeva argum entacija pretpostavlja d a dano
gospodarstvo m ora n a bazi razm jene dobiti određenu
količinu proizvoda u n a tu ri potrebnu za nastavljanje pro­
izvodnje, tj. uzim a se u obzir količina proizvoda u naturi,
a ne sum a vrijednosti. Bogdanov pokazuje onu apsolutnu
granicu iza koje razm jena m aterije između danoga gospo­
d arstv a i drugoga gospodarstva postaje za prvo uništava-
ju ć a i lišava ga m ogućnosti da dalje proizvodi. Međutim,
p ri analizi robne priv rede odlučujuću ulogu igra relativna
korisn o st proizvodnje za proizvođače roba u raznim gra­
n am a proizvodnje i prelaženje rada iz m anje unosnih gra­
n a u unosnije. U u vjetim a jednostavne robne privrede
jed n ak a k o risnost proizvodnje u različitim granam a pret­
postavlja razm jenu roba uz srazm jernost količinđ rada
u tro šen ih na njihovu proizvodnju.
U kapitalističkom društvu, gdje proizvođač robe ne ula­
že svoj rad , nego k apital, isti princip jednake korisnosti
proizvodnje im a svoj izraz u drugoj form uli: jednaki profit
n a jednake kapitale. Profitna stopa regulira raspodjelu
kapitala izm eđu različitih grana proizvodnje, a ova opet
regulira raspodjelu rada m eđu njiima. K retanje se cijena
na tržištu povezuje s raspodjelom rada putem raspodjele
kapitala, određuje ga radna vrijednost kroz cijene proiz­

56 Takva se argumentacija u zametku susreće već kod N. Zi-

bera. »Razmjena, u čijoj osnovi ne bi bile jednake količine r a
da, vodila bi prema takvu apsorbiraniu jednih privrednih
snaga od strane drugih koje nikako ne bi moglo trajati neko
duže vrijeme, a međutim jedino je takvo vrijeme pogodno za
znanstveno istraživanje.« (N. Ziber, Teorija cennosti i kapitala
Rikardo, 1871, str. 88)

106
vodnje. Mnogi su kritičari m arksizm a bili skloni da u tome
vide /propast Marxove teorije vrijednosti.58 Izgubili su iz
vida da ta teorija ne proučava samo količinsku nego, po­
najprije, kvalitativnu (društvenu) stranu pojava vrijed­
nosti. »Postvarenje« ili fetišiza cija radnih odnosa; p ro iz­
vodna veza, koja se ispoljava u v rijed n o sti roba; jedna­
kost proizvođača roba kao subjekata privrede; uloga vri­
jednosti u raspodjeli rada između različitih grana proiz­
vodnje — cijeli se taj krug pojava, na koji Marxovi kri­
tičari nisu obratili pažnju, a koji osvjetljava njegova teo­
rija vrijednosti, odnosi jednako na jednostavnu robnu i
na kapitalističku privredu. Ali Marxa 'također zanima i
količinska strana vrijednosti jer je povezana s njenom
društvenom funkcijom regulatora raspodjele rada. Koli­
činske su proporcije razmjene stvari izraz zakona ravno­
mjerne raspodjele društvenoga rada. Radna vrijednost i
cijene proizvodnje — samo su različita očitovanja istoga
zakona raspodjele rad a u uvjetim a jednostavne robne
privrede i kapitalističkog društva.57 Ravnoteža i raspodjela
rada čine tem elj vrijednosti i njenih prom jena kako u jed­
nostavnoj robnoj tako i u kapitalističkoj privredi. U tome
je smisao Marxove »radne« teorije vrijednosti.

56 Tako, na primjer, Hainisch piše: »Pa što je radna vrijednost

poslije tih objašnjenja? (u III knjizi K apitala — I. R.) To
je proizvoljno konstruiran pojam, a ne prometna vrijednost
ekonomske stvarnosti, nije realna činjenica od koje se po­
lazilo i koja se htjela objasniti.« (Hainisch, Die M arxsche Me-
hrw erttheorie, 1915, str. 22) Ove su Hainischeve riječi tipične
za cijelu lepezu kritike marksizma izazvane pojavom III knjige
Kapitala. Principijelniji kritičari ne pridaju famoznom »pro­
turječju« između I i III knjige K apitala nikakvo ili u sva­
kom slučaju, ne bitno značenje (vidi Schumpeter, »Epochen
der Dogmen und Methodengeschichte« u G rundriss der Sozi-
alokonomik, I, 1914, str. 82, i F. Oppenheimer, W ert und Kapi-
talprofit, 1916, str. 172—173) i oštricu kritike usmjeravaju na
polazište Mairxove teorije vrijednosti. S druge strane, kriti­
čari koji inzistiraju na proturječju između Marxove teorije
vrijednosti i njegove teorije cijena proizvodnje priznaju logi­
čku besprijekomost teorije vrijednosti kao takve. »Istina, mo­
že se navesti i uistinu su navodili formalne prigovore dedukciji
(Marxove teorije vrijednosti), ali nema sumnje da ti prigovo­
ri nisu pogodili cilj.« (Heimann, M ethodologisches zu den Pro-
blemen des W ertes. »Archiv fiir Sozialwissenschaft u. Sozial-
politik«, 1913, XXXVII, h. 3, str. 775) Da se ne može »oboriti
Manta polazeći od teorije vrijednosti«, priznavao je i Dietzel,
koji je Ahilovu petu Marxova sistema vidio u teoriji kriza
(Dietzel, Vom L ehrw ert der W ertlehre, 1921, str. 31).
57 Vidi dalje glavu »Vrijednosti i cijena proizvodnje«.

107
 U p o sljednje sm o tri glave razm otrili m ehanizam veze
izm eđu rad a i vrijednosti. P ri tom sm o u devetoj glavi vri­
jednost razm atrali ponajviše kao regulator raspodjele dru­
štvenoga rad a, u desetoj — k ao izraz društvenih proizvod­
nih odnosa m eđu ljudim a, u jedanaestoj — kao izraz ap­
strak tn o g a rada. Sad možemo prijeći n a podrobnije raz­
m atran je pojm a vrijednosti.

108
 Glava dvanaesta

SADRŽAJ I OBLIK VRIJEDNOSTI

Da bi se shvatilo što za Marxa znači pojam »vrijednosti«

proizvoda za razliku od njegove prom etne vrijednosti,
moramo najprije razm otriti -na koji je način Marx došao
do pojma »vrijednosti«. Kao što svatko zna, vrijednost se
proizvoda, na prim jer, jednog quartera pšenice, ne može
na tržištu iskazati drugačije nego u obliku određenoga
konkretnog proizvoda koji se dobije razmjenom za prvi
proizvod, na prim jer, u obliku 20 funta obućarskog laštila
za cipele, dva aršina svile, ’/« unče zlata itd. Prema tome,
»vrijednost« se proizvoda ne može očitovati ni u čemu dru­
gome do u njegovoj »prometnoj vrijednosti«, točnije, u
njegovim različitim prom etnim vrijednostima. Pa zašto se
Marx nije ograničio na proučavanje prom etne vrijednosti
proizvoda, i uz to na količinske proporcije razm jene pro­
izvoda, nego je sm atrao da je potrebno stvoriti, usporedo
s pojmom prom etne vrijednosti, pojam vrijednosti koji
se od prvoga razlikuje?
U »Kritici političke ekonomije« Marx još oštro ne luči
prometnu vrijednost od vrijednosti. U »Kritici« Marx svo­
je izlaganje počinje od upotrebne vrijednosti, zatim pre­
lazi na prom etnu vrijednost, a od ove ide na vrijednost
(koju još zove Tauischwert). Taj -je prijelaz vrlo neprim je­
tan, blag, kao da se sam po sebi razumije.
Posve je drugačiji taj prijelaz u Marxovu »Kapitalu«,
i vrlo je zanimljivo usporediti prve dvije stranice »Kri­
tike« i »Kapitala«.
Prve dvije stranice u tim dvjema knjigama međusobno
potpuno odgovaraju, izlaganje jednako počinje od upot­
rebne vrijednosti, a zatim prelazi na prom etnu vrijednost.
U objema je knjigam a fraza da se prom etna vrijednost
iskazuje u obliku količinskog odnosa, ili om jera u kojoj
se proizvodi međusobno razm jenjuju, ali poslije toga do-

109
lazi do razlika u tekstu. Ako u »Kritici« Marx neprim jet­
no prelazi od p rom etne vrijednosti n a vrijednost, u »Kapi­
talu«, naprotiv, kao da se u to j točki zaustavlja, pred-
vidjevši prigovore svojih protivnika. O dm ah nakon spo­
m enute fraze kaže: »Prom etna vrijednost zato izgleda kao
nešto slučajno i posve relativno, u n u tarn ja za robu ima­
n en tn a p ro m etn a vrijed nost predstavlja, čini se, besmisli­
cu. Pogledajm o stv ar pobliže.«
Kao što vidite, M arx je ovdje im ao u vidu nekog pro­
tivnika k o ji je htio dokazati da ništa, osim relativne pro­
m etne vrijednosti, ne p ostoji, da je pojam vrijednosti po­
sve suvišan u političkoj ekonom iji. Tko je bio ta j protiv­
nik n a kojega M arx aludira?
Taj je protivnik bio Bailey, koji je dokazivao da pojam
vrijednosti u političkoj ekonom iji uopće nije potreban, da
se m oram o ograničiti na p ro m atran je i proučavanje poje­
dinih o m jera u kojim a se razm jenjuje različita roba. Bai-
iey je svojom površnom , ali oštroum nom kritikom Ricar-
da, koja je im ala velik uspjeh, pokušao potkopati same
tem elje radne teorije vrijednosti. Tvrdio je d a nemamo
pravo govoriti o v rijednosti stola, već možemo samo reći
da se o n jednom razm jenjuje za tri stolca, drugi put za
dvije funte kave itd., veličina je vrijednosti stola nešto
posve relativno i u raznim slučajevim a različito. Iz ovoga
je Bailey izvlačio zaključak koji se svodio n a negiranje
p ojm a v rijednosti, je r je ova različita od relativne vrijed­
nosti danog proizvoda u danom činu razm jene. Zamislimo
ovaj slučaj: vrijed n o st je stola jednaka trim a stolcima.
Za godinu dana taj se sto l razm jenjuje za šest stolaca.
M islimo d a im am o pravo reći da je, prem da se prom ijenila
pro m etn a vrijed n o st stola, njegova vrijednost ostala nepro­
m ijenjena, sam o je udvoje opala vrijednost stolaca. Bai­
ley pak m isli d a je takva tvrdnja besm islena. Ako se pro­
m ijenila p ro m etn a vrijednost stolaca prem a stolu, promi­
jenila se i pro m etn a vrijednost stola prem a stolcim a, a
u tom e i je s t v rijednost stola.
Da bi opovrgao takvo Baileyjevo učenje, M arx je sma­
trao d a je potrebno da u »Kapitalu« razvije gledanje o
tom e kako ne m ožem o razum jeti prom etnu vrijednost ako
nije svedena n a neko jedinstvo, i to upravo na vrijednost.
Prvi je od jeljak prve glave »Kapitala« posvećen obrazla­
ganju te m isli — prijelazu od prom etne vrijednosti k
vrijednosti i o d vrijednosti k jedinstvu koje je u njenoj
osnovi, k radu. Drugi je odjeljak dopuna prvoga, je r samo

110
podrobnije objašnjava pojam rada. Možemo reći da Marx
od razlika, koje se otkrivaju u sferi prom etne vrijedno­
sti, prelazi na jedinstvo koje je u osnovi svih prom etnih
vrijednosti, i to upravo na vrijednost (a nakon svega na
rad). Ovdje Marx pokazuje ipogrešnost Baileyjeva m išlje­
nja o mogućnosti da naše istraživanje ograničimo na sferu
prometne vrijednosti. U trećem odjeljku Marx poduzima
obratan put i razjašnjava na koji se način vrijednost
danog proizvoda izražava u najrazličitijim njegovim pro­
metnim vrijednostim a. Ranije je Marx analizom prešao
od suprotnosti n a jedinstvo, sada on prelazi od jedinstva
na suprotnosti. Ranije je opovrgavao Baileyjevo učenje,
sada on dopunjava Ricardovo učenje, u kojem je nedosta­
jao prijelaz od vrijednosti na prom etnu vrijednost. Da bi
se opovrglo Baileyjevo učenje, trebalo je dalje razviti
Ricadrovu iteoriju.
Uistinu, Baileyjev je zadatak, da dokaže kako osim pro­
metne vrijednosti nikakve druge vrijednosti nema, bio
znatno olakšan zahvaljujući jednostranosti Ricarda, koji
nije uspio pokazati na koji se način vrijednost iskazuje
u određenom obliku vrijednosti. Stoga je Marx imao dva
zadatka: 1) da dokaže da ispod prom etne vrijednosti mo­
ramo otkriti vrijednost i 2) da dokaže da istraživanje vri­
jednosti nužno dovodi do različitih oblika njenog ispolja-
vanja, do prom etne vrijednosti.
Na koji način Marx prelazi od prometne vrijednosti na
vrijednost?
Marxovi kritičari i kom entatori obično sm atraju da je
njegov osnovni dokaz u znamenitom uspoređivanju pše­
nice i željeza na trećoj stranici prve knjige »Kapitala«.
Ako su pšenica i željezo međusobno izjednačeni, onda —
zaključuje Marx — u njim a mora biti nešto zajedničko
jednakoj veličini, oni m oraju biti jednaki nečem trećem,
a to treće d jest vrijednost. Obično se misli da je u ovo­
me osnovni Marxov dokaz, i na njega su obično i usm je­
reni svi kritički udarci Marxovih protivnika. Nema, možda,
nijednog rada usmjerenog protiv Marxa u kojem se ne
bi ukazivalo na to da Marx, uz pomoć samog apstraktnog
rasuđivanja, želi dokazati nužnost pojm a vrijednosti.
Ono što ije ostalo posve neprimijećeno, to je slijedeća
okolnost: Marxov odlomak, u kojemu se uspoređuju pše­
nica i željezo, nije ništa drugo do zaključak iz prethodnog
odlomka, koji glasi: »Neka se roba, na prim jer 1 quarter
pšenice, u najrazličitijim om jerim a razm jenjuje za neku

111
 drugu robu, na p rim jer za 20 funta obućarskog laštdla za
cipele ili za 2 aršin a svile, ili za */• unče zlata itd. Među­
tim , pro m etn a v rijednost q uartern pšenice ostaije nepro­
m ijenjenom izražavala se ona u obućarskom laštilu za ci­
pele, svili ili zlatu. Prem a tome, prom etna vrijednost m ora
im ati neki sadržaj različit od ovih načina izražavanja« (K,
I, 3).
Kao što se iz navedenoga m jesta vidi, Marx ne raz­
m atra pojedinačni slučaj izjednačavanja roba. Polazište
je M arxova dokazivanja u ustanovljavanju svima poznate
činjenice, svojstvene robnoj privredi — činjenice svestra­
nog m eđusobnog izjednačavanja svih roba i mogućnosti
da dana roba bude izjednačena s beskrajnim mnoštvom
drugih roba. Drugim riječim a, polazište je svih Marxovdh
rasuđivanja k o nkretna stru k tu ra robnog društva, a nipo­
što ne sam o logički način međusobnog uspoređivanja dvi­
ju roba.
Dakle, Marx polazi od činjenice svestranog međusobnog
izjednačavanja svih roba, ili od činjenice da svaka roba
može biti izjednačena s m noštvom drugih roba. Ipak, ta
pretp o stav k a sam a po sebi n ije ijoš dovoljna za sve zak­
ljučke do kojih je M arx došao. U osnovi je tih zaključaka
jo š jed n a prešućena pretpostavka, koju je M arx često
izražavao n a d rugim m jestim a.
Druga se pretp o stav k a sastoji u ovome: mi pretpostav­
ljam o d a je razm jena našeg q u artera pšenice za bilo koju
drugu ro b u razm jena koja se potčinjava određenoj zako­
n itosti, i da se zakonitost tih činova razm jene sastoji u
njihovoj ovisnosti o procesu proizvodnje. Mi odbacujem o
pretp o stav k u da q u arter pšenice može biti razm ijenjen za
proizvoljnu količinu željeza, kave itd. Ne možemo se složiti
s pretpostavkom da se svaki p u t u sam om činu razmjene
uspostav ljaju o m jeri razm jene koji im aju posve slučajan
karak ter. N aprotiv, tvrdim o d a se sve te mogućnosti, da
jed n a roba bude razm jenjena za drugu robu, potčinjavaju
određenoj zakonitosti — zakonitosti čija je osnova u pro­
izvodnom procesu. U takvu slučaju svo Marxovo dokazi­
vanje izgleda ovako.
Marx kaže: nem ojm o uzeti slučajnu razm jenu dviju roba
— željeza i pšenice, već uzm im o tu razm jenu u obliku
u kojem se u istinu odvija u robnom društvu, tada ćemo
vidjeti da svaki predm et m ože biti svestrano izjednačen sa
svim drugim predm etim a, drugim riječim a, vidimo bes­
k rajno m noštvo o m jera razm jene danoga predm eta za

112
sve druge predm ete. Ali ti om jeri razmjene nisu slučajni,
oni su zakoniti, a njihovu zakonitost određuju uzroci
koji leže u proizvodnom procesu. Tako dolazimo do zak­
ljučka da je, bez obzira na 'to što je jednom izražena
u dvije funte kave, drugi put u tri stolca itd., vrijednost
quartera pšenice u svim tim slučajevima ostala ista. Ako
bismo pretpostavili da u svakom od beskrajnih om jera
razmjena q uarter pšenice ima drugu vrijednost — a na to
se svodi Baileyjeva tvrdnja, priznali bismo potpuni kaos
u pojavama određivanja cijena, u toj grandioznoj pojavi
razmjene proizvoda posredstvom koje se odvija svestrano
povezivanje svih oblika rada.
Iznijeto je rasuđivanje dovelo Marxa do zaključka da
vrijednost proizvoda, bez obzira na to što se nužno ispo-
ljava u prom etnoj vrijednosti, ipak mora biti podvrgnu­
ta proučavanju nezavisno od ove. »Dalji će nas tok istra­
živanja dovesti opet do prom etne vrijednosti, kao nužnog
načina izražavanja ili nužnog oblika očitovanja robne vri­
jednosti; pa ipak ova posljednja mora najprije biti razm o­
trena kao takva, nezavisno od toga njenog oblika« (K, I,
5). U skladu s ovim, Marx u prvom i drugom odjeljku pr­
ve glave prve knjige »Kapitala« analizira pojam vrijednosti
da bi nakon toga prešao na prom etnu vrijednost. Ovo nas
razgraničenje, koje je Marx proveo između vrijednosti i
prometne vrijednosti, dovodi pred pitanje: što je vrijed­
nost za razliku od prom etne vrijednosti?
Prihvatimo li najjednostavnije i najrasprostranjenije
poglede, onda se, vjerojatno, može reći da se pod vrijedno­
šću podrazumijeva rad koji treba utrošiti na proizvodnju
dane robe; pod prom etnom se pak vrijednošću dane robe
podrazumijeva onaj drugi proizvod za koji se dana roba
razmjenjuje. Ako je dani stol proizveden u trosatnom
radu i razm jenjuje se za tri stolca, obično se kaže da je
vrijednost stola, jednaka trosatnom radu, našla svoj izraz
u drugom proizvodu, koji se razlikuje od toga stola, i to
upravo u tri stolca. Tri stolca čine prom etnu vrijednost
stola.
Pri takvu pojednostavljenom definiranju obično ostaje
nedovoljno jasno da li se vrijednost određuje radom ili
pak vrijednost i jest sam rad. Dakako, s gledišta Marxove
teorije bit će ispravno reći da se vrijednost određuje ra­
dom. Ali tada pred nas iskrsava pitanje što je ta vrijed­
nost, određena radom, a na to pitanje u jednostavnim iz­
laganjima obično ne nalazimo odgovor.

8 O gledi o M arxovoj te o riji v rije d n o sti

 Zato se vrlo često u čitaoca stvara predodžba da vrijed­
n o st proizvoda i n ije n išta drugo do rad koji treba utro­
šiti da se o n proizvede. N astaje kriva predodžba o potpu­
noj istovetnosti rad a i vrijednosti.
Takva je predodžba n ajp ro širem ja u antim arksističkoj
literatu ri. Može se reći da se veći dio tih nesporazuma
i krivih tum ačenja, koje susrećem o u antim arksističkoj
literatu ri, zasniva n a pogrešnoj predodžbi da u M arxa to­
bože rad i je s t vrijednost.
S pom enuta pogrešna predodžba često potječe od nera­
zum ijevanja term inologije i sm isla M arxovih djela. Na
p rim jer, poznate se Marxove riječi d a je vrijednost »stvrd­
nuti« ili »kristalizirani« ra d obično tum ače tako da rad
i jest vrijednost. Toj pogrešnoj predodžbi pridonosi tako­
đ er i dvosm islenost ruskog glagola »■predstavljat'«*. Vri­
jed n o st »predstavlja« rad — tako prevodim o njem ački gla­
gol »darstellen«. Ali ta j se ru sk i izraz ne može shvatiti sa­
m o u tom sm islu da je vrijednost predstavnik ili izraz ra­
d a — shvaćanje koje jedino odgovara Marxovoj misli —
nego i u to m sm islu kao da vrijednost jest rad. Takva je
predodžba, n ajp ro širen ija u kritičkoj literaturi usm jerenoj
p rotiv Marxa, dakako, posve kriva. Rad ne sm ije biti iz­
jednačen s vrijednošću. Rad je sam o supstancija vrijed­
nosti, a da bi se dobila vrijednost u punom smislu riječi,
rad se, kao supstan cija vrijednosti, treba razm atrati u
njegovoj neraskidivoj povezanosti s društvenim »oblikom
vrijednosti« (W ertform ).
Marx proučava vrijednost sa stajališta njenog oblika,
su p sta n c ije i veličin e (W ertform , W ertsubstanz, W ertgros
se). »Odlučujući je m om ent u tom e da se otkrije nužna
u n u ta rn ja veza izm eđu obMka, supstancije i veličine vri­
jednosti« (K a p ita l , I, 1867, str. 34). Veza se između sva ta
tri m om enta krila od pogleda istraživača zahvaljujući tome
što ih M arx analizira svaki za sebe. U prvom je izdanju
»Kapitala« Marx nekoliko p u ta napom injao da je riječ
sam o o analizi različitih m om enata jednog te istog obje­
k ta — vrijednosti. »Mi sad znam o su p sta n ciju vrijednosti.
To je rad. Znamo m je ru njene veličin e. To je radno vri­
jem e. O staje još da se analizira njen o b lik , koji pretvara
v rije d n o st u p ro m etn u vrijednost.« (na istom m jestu, str.
6, Marxov kurziv). »Budući da smo do sada određivali samo

* U ruskom jeziku glagol predstavljat ’ može značiti »predsta­

vljati, izražavati«, a može imati i funkciju spone ili kopule.
kada ga prevodimo oblicima glagola biti. (Prev.)

114
supstanoiju i veličinu vrijednosti, posvetimo se sada anali­
zi oblika vrijednosti« (na istom m jestu, str. 13). U drugom
su izdanju prve knjige »Kapitala« te fraze uklonjene iz
teksta, ali je zato prva glava podijeljena n a posebno na­
slovljene odjeljke: u naslovu se prvoga odjeljka ukazuje na
»supstanciju i veličinu vrijednosti«, treći odjeljak ima nas­
lov: »Oblik vrijednosti ili prom etna vrijednost«. Što se pak
tiče dirugoga odjeljka, posvećenog dvojakom karakteru ra­
da, on služi samo kao dopuna prvome odjeljku, tj. učenju
o supstanciji vrijednosti.
Ostavljajući sada po strani količinsku stranu ili veli­
činu vrijednosti i ograničavajući se samo na njenu kvali­
tativnu stranu možemo reći da vrijednost treba razm atrati
polazeći od »supstancije« (sadržaja) i »oblika vrijednosti«58.
Nužnost da se vrijednost proučava sa stajališta obaju tih
momenata koji je sačinjavaju ne označava ništa drugo do
nužnost da se u toku istraživanja koristi genetska (dija­
lektička) metoda, koja u sebi uključuje i analizu i sin­
tezu.59 S jedne strane, Marx za polazište istraživanja uzima
vrijednost kao gotov oblik proizvoda rada i uz pomoć
analize otkriva sadržaj (supstanciju) koji dani oblik sadr­
ži, tj. rad. Ovdje on ide putem koji su bili utrli klasici, oso­
bito Ricardo, a kojim je odbio da ide Bailey. Ali dok se
Ricardo ograničio na to da uz pomoć analize svede oblik
(vrijednost) na sadržaj (rad), Marx nam želi pokazati za­
što taj sadržaj poprima upravo dani društveni oblik. Ne
samo da Marx ide od oblika ka sadržaju, nego i od sadr­
žaja ka obliku; on za predm et svojega istraživanja uzima
»oblik vrijednosti« ili vrijednost kao društveni oblik pro­
izvoda rada — oblik, koji su klasici uzimali kao zadani,
kojega ne treb a objašnjavati.
Prigovarajući Baileyju što se ograničio na istraživanje
količinske strane prom etne vrijednosti i što je zanemario
vrijednost, Marx je, s druge strane, isticao da je klasična
škola zaobišla »oblik vrijednosti«, iako je i podvrgla istra­
živanju sam u vrijednost, tako reći sadržaj vrijednosti,
njenu ovisnost o radu. »Politička je ekonomija istraživala

50 Pod »oblikom vrijednosti« (Wertform) ovdje se i dalje ne

misli na one različite oblike koje vrijednost poprima u svom
razvoju (na primjer, pojedinačni, razvijeni i univerzalni oblik
vrijednosti), nego na samu vrijednost koja se razmatra kao
društveni oblik proizvoda rada. Drugim riječima, ovdje se ne
misli na različite »oblike vrijednosti«, nego na vrijednost kao
oblik«.
89 O tim metodama vidi naprijed na kraju četvrte glave.

115
— iako i nedovoljno — vrijednost i veličinu vrijednosti i
otkrida sadržaj koji se u tim oblicima nalazi. Aid ona ni­
jednom n ije čak ni postavila pitanje: zašto taj sadržaj po­
prim a takav oblik, drugim riječim a, zašto se rad izražava
u v rijednosti, a tra ja n je rad a kao njegova m jera — u
veličini vrijednosti proizvoda rada?« (K, I, 4748, kurziv
naš) Klasični ekonom isti o tk rili su pod vrijednošću rad;
M arx je pak pokazao d a rad n i odnosi m eđu ljudim a i dru­
štveni rad u rohnoj privredi neizbježno poprim aju stvarni
oblik proizvoda rada. Klasici su obratili pažnju n a sadržaj
vrijednosti, na rad u tro šen za proizvodnju proizvoda;
M arx je p ak p rije svega istraživao »oblik vrijednosti«, tj.
vrijed n o st kao stvarni izraz rad n ih odnosa m eđu ljudim a
i društvenog (apstraktnog) rada.60
»Oblik vrijednosti«, iako u M arxovoj teoriji vrijednosti
igra b itn u ulogu, n ije na sebe u dovoljnoj m jeri svratio
pozornost istraživača (osim H ilferdinga)91. Sam ga Marx na
m nogim m jestim a spom inje usput. Treći odjeljak prve
glave prve knjige »Kapitala« im a naslov »Oblik vrijednosti
ili p ro m etn a vrijednost«. Ali M arx se u njoj ne zaustavlja
na tu m ačenju oblika vrijednosti, već brzo prelazi n a nje­
zine različite m odifikacije, na pojedine »oblike vrijedno­
sti«: jednostavni, razvijeni, opći i novčani. Ti su različiti
»oblici vrijednosti«, kojih im a u svakom pojednostavlje­
nom izd an ju Marxove teorije, zaklonili »oblik vrijednosti«
kao takav. O posljednjem se Marx podrobnije izražava u
prim jed b i uz gore navedeno m jesto: '»Jedan je od osnovnih
n ed o statak a klasične političke ekonom ije u tom e što joj
n ikada n ije uspijevalo iz analize robe i, m eđu ostalim,
robne vrijednosti izvesti oblik vrijednosti koji jo j upravo-
i daje karakter p rom etne vrijednosti. č a k su a njeni naj­

60 Ostavljamo po strani pitanje da li je Marx ispravno inter­

pretirao klasike. Mislimo da je u veri s Ricardom Mape imao
pravo kad je rekao da je on istraživao veličinu i djelomice
sadržaj vrijednosti, zanemarujući oblik vrijednosti (vidi Theo-
rien.. . , II, t. I, str. 12 i III, str. 163, 164). Podrobnije o tome
vidi u našem članku »Osnovnye čertv teorii stoimosti Marxa
i otličde ee ot teorii Rikardo« priloženom knjizi Rozenberg,
Teorija stoimosti u Rikardo i Marksa, 1924, izd. Moskovskij
Rabočij.
61 Veliko značenje oblika vrijednosti za razumijevanje Maix-
ove teorije istakao je u svojim starim, krajnje zanimljivim
člancima S. Bulgakov, (članci »Što takoe trudova ja cennost«
u »Sbomik pravovednija i oščestvennyh znanij«, 1896., t.
VI, str. 234. i »0 nekotoryh osnovnyh ponjatijah političeskoj
ekonomii« u »Naučnoe Obozrenie«, 1898, N° 2, str. 337.)

116
bolji predstavnici A. Smith i Ricardo, razm atrali oblik vri­
jednosti kao nešto što uopće nije u vezi i što je čak vanj­
sko prirodi robe. N ije razlog samo u tome što svu pažnju
klasične političke ekonomije odvlači analiza veličine vri­
jednosti. Razlog leži dublje. Oblik vrijednosti proizvoda
rada najapstraktniji je i istodobno najuniverzalniji oblik
kapitalističkog načina proizvodnje, koji on upravo karakte­
rizira kao poseban oblik društvene proizvodnje, karakte­
rizirajući ga ujedno povijesno. Ako se pak kapitalistički
način proizvodnje prom atra kao vječni prirodni oblik
društvene proizvodnje, onda će neizbježno ostati neprimi-
jećene i posebnosti oblika vrijednosti, prem a tome, robnog
oblika, a p ri daljnjem istraživanju — novčanog oblika,
oblika kapitala itd.« (K, I, 4849, kurziv naš).
Dakle, »oblik vrijednosti« je najuniverzalniji oblik robne
privrede; on karakterizira onaj društveni oblik koji pro­
ces proizvodnje poprim a na određenom stupnju povijes­
nog razvoja. A budući da politička ekonomija proučava
upravo povijesno-prolazam društveni oblik proizvodnje,
robnokapitalistioki, »oblik vrijednosti« je jedan od kam e­
na temeljaca Marxove teorije vrijednosti. Kao što se vidi
iz posljednjeg navedenog izraza »oblik vrijednosti« je usko
povezan s »robnim oblikom«, tj. temeljnom osobinom suv­
remene privrede, koja se sastoji u tome da proizvode
rada proizvode autonomni privatni proizvođači čija se
radna povezanost ostvaruje samo posredstvom razmjene
roba. Pri takvu »robnom« obliku privrede društveni rad,
potreban za proizvodnju danog proizvoda, ne nalazi svoj
izraz neposredno u radnim jedinicama, već posredno u
»obliku vrijednosti«, u obliku drugih proizvoda koji se
daju u zamjenu za dani; proizvod rada pretvara se u robu
koja im a i upotrebnu vrijednost i društveni »oblik vrijed­
nosti«. Samim tim se društveni rad »postvaruje«, stječe
»oblik vrijednosti«, tj. oblik svojstva vezanog uz stvar i
koje kao da je svojstveno samoj stvari. Taj »postvareni«
rad (a ne društveni rad kao takav) i čini vrijednost. Upra­
vo na to mislimo kada govorimo da vrijednost već uklju­
čuje u sebi društveni »oblik vrijednosti«.
A što je taj »oblik vrijednosti« koji, za razliku od pro­
metne vrijednosti, ulazi u sam pojam vrijednosti? Navest
ću samo jednu najizrazitiju definiciju oblika vrijednosti
u prvom izdanju »»Kapitala«: »Društveni oblik robe i oblik
vrijednosti (Wertform), ili oblik razmjenljivosti (Form
der Austauschbarkeit), jest, na taj način, jedno te isto.«

117
(Kapital, I, 1867, str. 28, Marxov kurziv). Kao što vidimo,
oblikom se v rijednosti naziva oblik razm jenijivosti, ali
društveni oblik proizvoda rada, koji se sastoji u njegovoj
sposobnosti da bude razm ijenjen za bilo ikoju drugu robu,
ako je ta sposobnost određena količinom rada potrebnog
za proizvodnju dane robe. Mi sm o samo apstrahirali onaj
konk retn i proizvod u kojem se izražava vrijednost robe,
ali stalno im am o n a um u društveni oblik proizvoda rada,
njegovu sposobnost d a bude razm ijenjen u određenom
o m jeru za bilo koji drugi proizvod.
Naš se zaključak može form ulirati još i na ovaj način:
Mdrx analizira »oblik vrijednosti« (W ertform) odvojeno
od prom etne vrijednosti (Tauschwert). Da bism o u sam
pojam vrijednosti unijeli društveni oblik proizvoda rada,
m orali sm o obaviti nešto p o p u t cijepanja ili razdvajanja
društvenog oblika proizvoda na dva oblika: na W ertform
i T auschw ert, podrazum ijevajući pod prvim društveni ob­
lik proizvoda, koji se još nije konkretizirao u određenoj
stvari i koji p red stav lja nešto poput apstraktnog svojstva
robe. Da bi'smo u sam pojam vrijednosti unijeli svojstva
d ruštvenog oblika proizvoda rada i sam im tim dokazali
nedopustivost izjednačavanja pojm a vrijednosti s pojmom
rad a — izjednačavanja kojem u su se često približavala po­
jed nostavljena tum ačenja Marxa — m orali sm o dokazati
d a se vrijed n o st treb a razm atrati .ne samo s gledišta sup­
stan cije vrijednosti (tj. rada), nego i s gledišta »oblika vri­
jednosti«, a d a bism o oblik vrijednosti unijeli u sam po­
jam vrijednosti, m orali smo ga odvojiti od prom etne vri­
jednosti, koju M arx p ro m a tra odvojeno od vrijednosti.
Tako sm o dru štv en i oblik proizvoda raščlanili n a dva dije­
la: n a dru štv en i oblik, koji još nije stekao konkretni iz­
gled <tj. »oblik vrijednosti«), i n a isti taj oblik koji je
stekao k o n k retn i i sam ostalni izgled (tj. prom etnu vrijed­
nost).
N akon što sm o razm otrili »oblik vrijednosti« prelazimo
na pitan je sadržaja ili supstancije vrijednosti. Svi su
marxistd suglasni da rad čini sadržaj vrijednosti, ali cijelo
p itan je i je st u tom e o kakvu je upravo radu ovdje riječ.
Ta poznato nam je da se najrazličitiji pojm ovi mogu kriti
pod riječju »rad«. A kakav to orad čini sadržaj vrijednosti?
Pošto smo u prethodnoj glavi razgraničili društveno iz-'
jednačeni rad uopće, koji može .postojati uz različite obli­
ke društvene podjele rada, i ap strak tn i rad, koji postoji sa­
mo u robnoj privredi, m oram o postaviti pitanje: podrazumi-

118
jeva li Marx pod supstancijom ili sadržajem vrijednosti
društveno izjednačeni rad uopće (tj. društveni rad uopće)
ili pak apstraktno univerzalni rad? Drugim riječima, kada
govorimo o radu ikao sadržaju vrijednosti, uključujem o
li u pojam rada sva ona obilježja koja uključujem o u
pojam apstraktnoga rada, ili pak uzimamo rad u smislu
društveno izjednačenoga rada, ne uključujući u njega ona
obilježja koja karakteriziraju društvenu organizaciju ra­
da u robnoj privredi? Poklapa li se pojam rada kao »sadr­
žaja« vrijednosti s pojmom apstraktnog rada, koji »čini«
vrijednost? Na prvi se pogled u Marxa mogu naći dokazi
u korist obaju ukazanih značenja sadržaja rada. S jedne
strane, naći ćemo dokaze koji govore da pod radom, kao
sadržajem vrijednosti, trebamo razum jeti nešto sirom aš­
nije od apstraktnoga rada, tj. rad izvan onih društvenih
obilježja koja su mu svojstvena u robnoj privredi.
Kakve dokaze nalazimo u korist takva rješenja pi­
tanja?
Nerijetko Marx pod sadržajem vrijednosti podrazum ije­
va nešto što može poprim iti društveni oblik vrijednosti,
ali može također poprim iti i drugi društveni oblik. Pod
sadržajem se podrazum ijeva nešto što 'je sposobno da
poprima različite društvene oblike. Upravo takvu sposob­
nost ima društveno izjednačeni rad, a ne apstraktni rad
(tj. rad koji je već poprimio određeni društveni oblik).
Društveno izjednačeni rad može poprimiti i oblik rada
organiziranog u robnoj privredi i oblik rada organizira­
nog, na prim jer, u socijalističkoj privredi. Drugim rije ­
čima, u danom slučaju uzimamo društveno izjednačenje
rada u njegovu apstraktnom obliku ne obraćajući pažnju
na modifikacije koje u samom sadržaju (tj. radu) izaziva
ovaj ili onaj njegov oblik.
Pojavljuje li se u Marxa pojam sadržaja vrijednosti u
takvu smislu? Na to pitanje možemo odgovoriti potvrdno.
Udubimo se, na prim jer, u Marxove riječi o tome da je
»prometna vrijednost samo određeni društveni način da
se izrazi rad utrošen na proizvodnju stvari« (K, I, 50).
Očigledno je da se rad ovdje razm atra kao apstraktni sa­
držaj koji može poprim iti ovaj ili onaj društveni oblik.
Kada Marx u poznaitom pismu Kugelmannu od 11. srpnja
1868. govori da se društvena raspodjela rada u robnoj pri­
vredi iskazuje u obliku vrijednosti, on i opet razm atra
društvenu raspodjelu rada kao sadržaj koji može popri­
m iti ovaj ili onaj društveni oblik. U drugom odlomku

119
o d jeljka o robnom fetišizm u M ara neposredno izjavljuje
da ćem o »sadržaj definicija vrijednosti« naći ne sam o u
robnoj -privredi nego i u p atrijarh aln o j obitelji ili sred­
njovjekovnom im anju. I ovdje, kao što vidimo, rad pred­
stavlja onaj sadržaj koji -može poprim iti različite društve­
ne oblike.
S druge strane, u M anta se mogu naći i dokazi u korist
suprotnog gledanja, prem a kojem-u pod sadržajem vrijed­
nosti m oram o razum jeti ap strak tn i rad. Prije svega, u
M araa ćem o naći neke izraze koji to neposredno govore,
n a p rim je r ove: »Ona se (roba) odnosi prem a apstrakt­
nom ljudskom rad u kao prem a svojoj općoj društvenoj
supstanciji« (Kapital, 1 ,1867, str. 28, kurziv naš). Ovaj izraz
kao da n e ostavlja nikakve sum nje u to da apstraktni
ra d n ije sam o tvorac vrijednosti nego i supstancija ali
sadržaj vrijednosti. Do istoga ćemo zaključka doći na te­
m elju m etodoloških razloga. Društveno izjednačeni rad
p o p rim a u robnoj privredi oblik apstraktnoga rada, i tek
iz toga ap strak tn o g a rada proizlazi nužno vrijednost kao
d ruštveni oblik proizvoda rada. Iz ovoga slijedi da pojam
ap strak tn o g a ra d a u našoj shem i neposredno prethodi poj­
m u v rijednosti pa bi se reklo da taj pojam apstraktnoga
rad a d m oram o uzeti kao osnovu sadržaja ili supstancije
vrijednosti. T akođer se ne sm ije zaboraviti da je u pitanju
odnosa izm eđu sadržaja i oiblika Mara zauzimao Hegelovo,
a n e Kantovo gledište. K ant razm atra oblik kao nešto
vanjsko u odnosu na sadržaj i što m u se izvana prisaje-
dinjuje. S gledišta, pak, hegelovske filozofije sadržaj ne
p red stav lja nešto čem u je oblik izvana pridodan, već sam
sadržaj — razvijajući se — rađa taj oblik koji je bio u
tom isto m sadržaju u skrivenom obliku. Oblik nužno pro­
izlazi iz sam oga sadržaja. To je .temeljni stav hegelovske
i M araove m etodologije — stav suprotan Kantovoj meto­
dologiji. S tog gledišta iz supstancije vrijednosti nužno
m ora proizlaziti i oblik vrijednosti, pa mi, prem a tome,
m oram o kao supstanciju vrijednosti uzeti apstraktni rad
u svoj raznolikosti njegovih društvenih odrednica karakte­
rističnih za robnu privredu. I, na kraju, kao posljednji
dokaz navest ćemo d a ćemo, ako kao sadržaj vrijednosti
uzm em o ap strak tn i rad, postići znatno pojednostavljenje
cijele M araove shem e, je r se u tom slučaju rad kao sadr­
žaj vrijednosti neće razlikovati od rada koji stvara vri­
jednost.

120
 Došli smo do paradoksalnog zaključka da Marx kao
sadržaj vrijednost priznaje sad društveni (ili društveno iz­
jednačeni) rad, sad apstraktni rad.
Kako d a se izvučemo iz ovoga proturječja? Ovo protu­
rječje nestaje ako se sjetim o da dijalektička m etoda uklju­
čuje u sebe oba p u ta istraživanja, o kojim a sm o gore go­
vorili: put istraživanja od oblika k sadržaju i p u t istra­
živanja od sadržaja k obliku. Polazimo li od vrijedno­
sti kao određenog, unaprijed danog društvenog oblika i
postavimo li si pitanje kakav je sadržaj toga oblika, izlazi
da taj oblik 'izražava samo općenito činjenicu da je utro­
šen društveni rad; vrijednost se iskazuje kao oblik koji
izražava činjenicu društveno izjednačenoga rada, činjenicu
koja se ne događa samo u robnoj, nego se može događati
i u drugoj privredi. Krećući se putem analize od gotova
oblika k njegovu sadržaju, kao sadržaj vrijednosti nala­
zimo društveno izjednačeni rad. Ali do drugačijeg ćemo
zaključka doći ako za polazište istraživanja ne uzmemo
gotov oblik, nego sam sadržaj (tj. rad), iz kojega nužno
mora proizlaziti Oblik (tj. vrijednost). Da bismo od rada,
koji razm atramo kao sadržaj, prešli na vrijednost kao ob­
lik, moramo u pojam rada uključiti društveni oblik koja
mu je svojstven u robnoj privredi, tj. za sadržaj vrijedno­
sti priznati apstraktno univerzalni rad. Moguće je da se
upravo različitošću obiju metoda i objašnjava prividno
proturječje u definiranju sadržaja vrijednosti koje susre­
ćemo u Marxa.
Nakon što smo odvojeno analizirali oblik i sadržaj vri­
jednosti, moramo razm otriti njihovu povezanost. Kakav
je odnos između rad a i vrijednosti? Općenit odgovor na
to pitanje glasi: vrijednost je adekvatni i točni oblik izra­
žavanja sadržaja vrijednosti (tj. rada). Da bismo ovu mi­
sao razjasnili, vratit ćemo se prijašnjem prim jeru: stol
se razm jenjuje za tr i stolca. Kažemo da se taj proces raz­
mjene potčinjava određenoj zakonitosti i zavisi o razvoju
i promjenama proizvodnosti rada. Ali prom etna je vrijed­
nost takav društveni oblik proizvoda koji istodobno i izra­
žava i skriva prom jene rada. Skriva ih iz tog jednostav­
nog razloga što prom etna vrijednost pretpostavlja vrijed­
nosni odnos između dviju roba — između stola i stolca,
i zato nam izmjena om jera razmjene između ta dva pred­
meta ništa ne govori d a li se .uistinu promijenila količina
rada utrošenog na proizvodnju stolaca. Ako se stol po
isteku nekog vremena razm jenjuje već za šest stolaca,

121
p ro m etn a se vrijed n o st istola prom ijenila, dok se vrijed­
n o st sam og stola, m ožda, nije nim alo prom ijenila. Da bi
u čistom obliku proučio proces ovisnosti izm jena društve­
nog oblika proizvoda o količini rada, M arx je m orao danu
pojavu razdijeliti n a dva dijela, rasjeći je i reći da trebam o
odvojeno proučavati razloge koji o dređuju »apsolutnu«
vrijed n o st stola i razloge koji o dređuju »apsolutnu« vri­
jed n o st stolaca; i d a jedina te ista pojava razm jene (upra­
vo činjenica da se stol sada razm jenjuje za šest stolaca,
a ne za tri) može biti izazvana ili razlozim a koji leže na
stran i stola ili razlozim a koji dolaze od uvjeta proizvodnje
stolaca. Da bi odvojeno proučio djelovanje svakog od
ovih uzročnih niizova, M arx 'je m orao rasjeći činjenicu iz­
m jene prom etne vrijednosti stola na dva dijela i pretpo­
staviti da su te izm jene izazvane isključivo razlozima koji
d jelu ju na stran i stola, tj. izm jenom proizvodnosti rada
potrebnog za njegovu proizvodnju. Drugim riječima, mo­
rao je pretp o stav iti d a stolci, kao i sve druge robe za koje
se naš stol razm jenjuje, zadržavaju svoju p rija šn ju vri­
jednost. Upravo uz tak v u pretpostavku vrijednost je pot­
puno točan i adekvatan oblik izražavanja rada kako s
kvalitativne tako i s količinske strane.
Do sada sm o razm atrali vezu izm eđu supstanoije i ob­
lika vrijednosti s kvalitativne strane. Sada m oram o istu
tu vezu m eđu njim a p ro m o triti s količinske strane, a sa­
m im tim od su pstancije a oblilka prelazim o na treći mo-
m enat vrijednosti — n jen u veličinu. M arx ne razm atra
društveni rad sam o s kvalitaitivne stran e (rad kao supstan­
cija vrijednosti), nego i s količinske (količina rada). Isto
tako i vrijednost M arx razm atra i s kvalitativne (vrijed­
nost kao oblik, ili oblik vrijednosti) i s količinske strane
(veličina vrijednosti). S kvalitativne strane odnos između
»supstancije« i »oblika vrijednosti« označava odnos izme­
đu društvenog ap strak tnog ra d a i njegova »postvarenog«
oblika, tj. vrijednosti. Ovdje se Marxova teo rija vrijednosti
n eposredno približava njegovoj teoriji robnog fetišizma.
S količinske stran e riječ je o odnosu između količine
apstraktnog, društveno potrebnog rada i veličine vrijed­
nosti proizvoda, čije su prom jene tem elj zakonite dina­
m ike tržišnih cijena. Veličina se vrijednosti m ijenja u
zavisnosti od količine apstraktnog, društveno potrebnog
rada, a zahvaljujući dvojakom k a ra k te ru rada izmjene su
količine apstraktnog, društveno potrebnog rada od svoje
stran e izazvane izm jenam a količine konkretnog rada, tj.

122
razvojem -materi jalno-tehničkog procesa proizvodnje, pa
tako i proizvodnosti rada. Tako sav sistem vrijednosti —
taj veličanstveni sistem stihijske društvene evidencije i
uspoređivanja proizvoda rada — im a kao osnovu skriven
i ma površini pojava neprim jetan, -jedinstveni sistem sti­
hijske društvene .procjene i uspoređivanja rada različitih
oblika i individuuma, kao dijelova ukupnoga društvenog
apstraktnog rada. Ovaj pak sistem ukupnoga društvenog
apstraktnog rada pokreće razvoj materijalnih proizvodnih
snaga, taj posljednji faktor razvoja društva uopće. Tako
se Marxova teorija vrijednosti povezuje s njegovom teo­
rijom historijskog m aterijalizma.
U Marxovu učenju nalazimo veličanstvenu sintezu, s
jedne strane, sadržaja i oblika vrijednosti, s druge strane
— kvalitativne i količinske -strane vrijednosti. Marx na
jednom m jestu govori -da je Petty -brkao dvije odrednice
vrijednosti: »vrijednost kao oblik društvenoga rada« i
»veličinu vrijednosti, koja se određuje jednakim radnim
vremenom, pri čemu se rad razm atra kao izvor vrijed­
nosti« (Theorien. . . , I, 1905, str. 11; ruski prijevod u redak­
ciji G. Plehanova, 1906, str. 18-19). Marxova veličina i jest u
tome što je dao sintezu tih dviju odrednica vrijednosti.
»Vrijednost kao stvarni izraz proizvodnih odnosa među
ljudima« i »vrijednost kao veličina ikoju određuje količi­
na rada ili radnog vremena« — obje su te definicije u
Marxa neraskidivo povezane. Količinsku stranu pojava
vrijednosti, na proučavanje koje su se uglavnom klasici
ograničili, Marx proučava na tem elju istraživanja kvali­
tativne strane vrijednosti. Upravo učenje o obliku vrijed­
nosti ili o »vrijednosti kao obliku društvenoga rada« čini
najoriginalniji dio Marxove teorije vrijednosti, za razliku
od teorije klasika. Nerijetko se u buržoaskih znanstvenika
može susresti m išljenje da je osobitost Marxa u odnosu
na klasike u tome što rad sm atra »izvorom« ili »supstan­
cijom« vrijednosti. Kao što se vidi iz navedenih Mairxovih
riječi, priznavanje rad a »izvorom« vrijednosti susrećemo
i u ekonomista koji su se pretežno bavili količinskom stra­
nom pojava vrijednosti. Tako priznavanje rada izvorom
vrijednosti nalazimo također i u Smitha i R'icarda. Ali bi­
smo uzalud kod njih tražili učenje o »vrijednosti kao ob­
liku društvenoga rada«.
Do Marxa je pažnja ekonomista-klasika i njihovih epi­
gona bila usm jerena ili na sadržaj vrijednosti, pri čemu

123
ponajviše n a (količinsku stran u (količinu rada), ili na re­
lativnu pro m etn u vrijednost, tj. n a količinske om jere raz­
m jene. Istraživ an ju su bile podvrgnute dvije k rajn je (ka­
rike teo rije vrijednosti: činjenica Tazvoja proizvodnosti ra­
da i tehnike, kao u n u tarn ji razlog prom jena vrijednosti,
i činjenica relativnih prom jena vrijednosti roba na trži­
štu. Ali n edostajala je posrednička karika: »oblika vrijed­
nosti«, tj. vrijednosti kao oblika koji karakterizira postva-
ren je proizvodnih odnosa i p retvaranje društvenoga rada
u svojstvo proizvoda rada. Time treb a objasniti Marxove
n a prvi pogled, reklo bi se, oprečne prigovore njegovim
prethodnicim a. Baileyju prigovara stoga što proučava om­
jere razm jene, tj. p ro m etnu vrijednost, zanem arujući vri­
jednost. N edostatak klasika vidi u tom e što su proučavali
vrijed n o st i veličinu vrijednosti, sadržaj, a ne »oblik vri­
jednosti«. Marxovi su prethodnici, kao što je rečeno, po­
svetili pažnju sadržaju vrijednosti ponajviše s količinske
stran e (rad i veličina rada), a isto tako i količinskoj strani
p rom etne vrijednosti. Izgubili su iz vida kvalitativnu stra­
nu rad a i vrijednosti, to svojstvo robne privrede. Istraži­
vanje »oblika vrijednosti« i pridaje pojm u vrijednosti
njegov sociološki k arak ter đ posebne crte. Taj »oblik vri­
jednosti« sp a ja k ra jn je karike: razvoj proizvodnosti rada
i pojave tržne razm jene. Bez njega se te karike raspada­
ju i svaka se od n jih p retv ara u jednostranu teoriju.
S jedne stran e dobivam o utrošen rad s tehničkog gledišta
nezavisno o društvenom obliku toga m aterijalnog procesa
proizvodnje (radna v rijednost kao logička kategorija), a
s druge stran e — relativne izm jene cijena na tržištu, teo­
riju cijena koja traži objašnjenje njihova osciliranja iz­
van sfere radnoga procesa a otrg n u tu od osnovne činjenice
narodne privrede, od razvoja proizvodnih snaga.
Ukazujući n a to da bez oblika vrijednosti nem a vrijed­
nosti kao društvene pojave, Marx je predobro shvaćao da
sam taj društveni oblik bez radnog sadržaja koji ga popu-
n ju je po staje prazan. Ukazavši na om alovažavanje oblika
vrijednosti od stran e klasične škole, Marx upozorava i
na drugu opasnost — preuveličavanje društvenog oblika
vrijednosti n a štetu njegova radnog sadržaja. »Nasuprot
ovome pojavio se restaurirani m erkantilni sistem (Ganiilh
i dr.) koji u vrijednosti vidi samo društveni oblik ili, još
prije, sam o njegov odbljesak li'šen svake sam ostalne sup­

124
stancije« (K, I, 49, prim jedba)02. Na drugom m jestu Marx
govori o istom tom Gamilhu: »Ganilh daje savršeno točnu
primjedbu o Ricardu i prvim ekonomistima da razm atraju
rad ostavljajući po strani razmjenu, prem da je njihov si­
stem, kao i u opće sav buržoaski sistem, zasnovan na pro­
metnoj vrijednosti.« Ganilh ima pravo kad ističe značenje
razmjene, tj. određenog društvenog oblika radne djelatno­
sti ljudi koji im a svoj izraz u »obliku vrijednosti«. Ali
preuveličava značenje razmjene na račun proizvodno-rad-
nog procesa: »Ganilh, kao i m erkantilisti, zamišlja da je
sama veličina vrijednosti proizvod razmjene, dok razm je­
na, međutim, daje proizvodima samo oblik vrijednosti i'li
oblik robe.« (Teorii prilbavočnoj 'Stoimosti, I, ruski prije­
vod u redakciji G. Plehanova, 1906, str. 244). Oblik je vri­
jednosti popunjen radnim sadržajem, veličina vrijedno­
sti ovisi o količini apstraktnoga rada. Od svoje je strane
rad — koji je svojom društvenom ili apstraktnom stra­
nom tijesno povezan sa sistemom vrijednosti — svojom
drugom stranom , materijalno-tehniokom ili konkretnom ,
usko povezan sa sistemom m aterijalne proizvodnje.
Zahvaljujući istraživanju vrijednosti s gledišta njenog
sadržaja (tj. rada) i društvenog oblika stječemo ove pred­
nosti. Odmah prekidamo s uobičajenim izjednačavanjem
vrijednosti i rada i tako ispravnije određujem o odnos izme­
đu pojma vrijednosti i pojm a rada. S druge strane, isprav­
nije određujemo odnos vrijednosti i prometne vrijednosti.
Ranije, kada se vrijednost razm atrala jednostavno kao
rad i nije dobivala jasniju društvenu karakteristiku, ta se
vrijednost, s jedne strane, poistovećivala s radom, a s
druge je strane bila provalijom odvojena od prom etne vri­
jednosti. U pojm u vrijednosti ekonomisti su nerijetko
samo udvojavali isti taj rad i od tog pojm a vrijednosti
nikako nisu mogli prijeći na pojam prom etne vrijednosti.
Sada, kada vrijednost razm atramo s gledišta sadržaja i
oblika, putem sadržaja povezujemo vrijednost <s prethod­
nim pojmom — s apstraktnim radom (a u krajnjoj
liniji i s m aterijalnim procesom proizvodnje), a s

62 U Marxovu je originalu rečeno jednostavno substanzlosen

Schein (str. 47). Ne obrativši dovoljno pažnju na razlikovanje
oblika i sadržaja (supstancije) prevodioci su smatrali za po­
trebno da umetnu riječ »samostalne«, koje u Marxa nema.
Struve substanzlosen prevodi riječima »lišen sadržaja«, što
vrlo dobro prenosi misao Marxa, koji je u »supstanciji« vri­
jednosti vidio njen sadržaj, za razliku od oblika.

125
druge stran e m i kroz oblik vrijednosti već povezu­
jem o pojam v rijednosti sa slijedećim pojm om — pro­
m etnom vrijednošću. Doista, tvrdim o M d a vrijednost ne
pred stav lja rad uopće, nego rad koji je poprim io »oblik
razm jeni jivosti« proizvoda, onda od vrijednosti .trebamo
svakako prijeći n a pro m etnu vrijednost. Tako se pojam
vrijednosti iskazuje kao neraiskddivo povezan, s jedne
stran e, s p ojm om rad a, a s druge strane, s pojm om pro­
m etne vrijednosti.

126
 Glava trinaesta

DRUŠTVENI RAD

Došli smo do zaključka da se u robnoj privredi izjednača­

vanje rada odvija posredstvom izjednačavanja proizvoda
rada. Samostalnog društvenog čina izjednačavanja rada u
robnom društvu nema. Zato je pogrešno zam išljati stvar
tako kao da netko unaprijed izjednačava razne oblike ra ­
da, uspoređujući ih u odnosu na određenu jedinicu m je­
re, nakon čega se proizvodi rada razm jenjuju prema već
izmjerenim i uspoređenim količinama rada koji je u njima
sadržan. Polazeći od takva gledišta, koje zanemaruje anar­
hični, stihijski karakter robno-kapitalističke privrede, eko­
nomisti su često vidjeli zadatak ekonomske teorije u
tome da nađu takvo mjerilo vrijednosti koje bi učinilo
praktički mogućim uspoređivanje i istovremeno mjerenje
kvalitativno različitih proizvoda u činu tržišne razmjene.
Njima se činilo da teorija vrijednosti ističe upravo rad
kao takvo praktično mjerilo vrijednosti. Zato je njihova
kritika bila usm jerena na dokazivanje da rad ne može biti
prihvaćen kao pogodno mjerilo vrijednosti zbog nedostat­
ka točno utvrđene jedinice rada uz pomoć koje bi se
moglo izm jeriti različite oblike rada 'koji se razlikuju svo­
jim intenzitetom, kvalifikacijom, štetnošću po zdravlje i
si. Spomenuti se ekonomisti nisu mogli osloboditi pogrešne
predodžbe, koja je davno savila gnijezdo u političkoj eko­
nomiji i koja je teoriji vrijednosti pripisivala posve joj
nesvojstven zadatak pronalaženja praktičnog mjerila vri­
jednosti. Uistinu pak teorija vrijednosti im a posve drugi
zadatak — teoretski, a ne praktični. Nemamo zašto tražiti
praktično mjerilo vrijednosti koje bi učinilo mogućim us­
poređivanje proizvoda rada na tržištu. Takvo se uspore­
đivanje realno događa svakodnevno u procesu tržišne raz­
mjene, u kojoj je za to potrebno mjerilo vrijednosti —
novac — stihijski stvoreno, i kojoj nikakva mjerila, što

127
 bi ga ekonom isti teoretski izmislili, ne treba. Z adatak je
teo rije vrijednosti posve .drugačiji, upravo da teoretski
shvati i o b jasn i proces izjednačavanja roba koji se realno
odvija u tržištu u tijesnoj vezi s izjednačavanjem i raspo­
djelom društvenoga ra d a u procesu proizvodnje, tj. da
o tk rije uzročnu vezu izm eđu oba ta procesa a zakone nji­
hovih prom jena. Uzročno proučavanje procesa izjednača­
vanja različitih roba i različitih oblika rada koji se realno
odvijaju, a ne pronalaženje praktičnog m jerila u svrhu
njihova uspoređivanja — to je zadatak teorije vrijednosti.
M iješanje m jerila vrijednosti i zakona prom jena vrijed­
nosti koje vidim o u S m itha nanijelo je golemu štetu poli­
tičkoj ekonom iji k o ja se osjeća -još i danas. Velika je
R icardova zasluga u tom e što je ukinuo problem traženja
praktičnog m jerila vrijednosti i postavio teo riju vrijed­
nosti na strogo n au čn u osnovu uzročnog proučavanja pro­
m jena tržišnih cijena u ovisnosti o prom jenam a u proiz­
vodnosti rada.63 U tom sm islu m u je nastavljač Marx koji
je oštro k ritizirao poglede na rad kao »neprom jenljivo mje
rilo vrijednosti«. »Problem je neprom ijenljivog mjerila
v rijednosti pred stav ljao u istinu sam o neispravni izraz tra­
ženja p o jm a i p riro d e sam e vrijednosti« {T h eo rie n ...,
III, str. 159). »Baileyjeva je zasluga u tome što je svojim
prigovorim a o tk rio m iješanje »m jerila vrijednosti«, kako
je ono p redstavljeno u novcu — robi, koja postoji isto­
vrem eno s d rugom robom , s im anentnim m jerilom i sup­
stitu cijo m vrijednosti« (na istom m jestu, str. 163). Teorija
v rijednosti ne traži »vanjsko mjerilo« vrijednosti, već njen
»uzrok«, »genezu i im anentnu p rirodu vrijednosti« (na
istom m jestu, str. 186, 195). Uzročno proučavanje promjena
vrijednosti ro b a, koje se događaju u ovisnosti o promje­
nam a u proizvodnosti rad a — proučavanje tih realnih po­
jav a s kvalitativne i količinske strane i jest ono što Marx
naziva učenjem o »supstanciji« i »imanentnom m jerilu«
vrijednosti. »Im anentno mjerilo« ne označava ovdje koli­
činu koja se uzim a za jedinicu m jerenja, nego »količinu s
kojom je povezano neko postojanje ili neko svojstvo«94.
Marxovu tv rd n ju da je rad im anentno m jerilo vrijednosti

63 Vidi I. Rubin, I storija ekonomičeskoj my sli, 2. izd., 1928,

glave XXII i XXVIII.
M O. Bauer, I storija »Kapitala«. Zbornik »Osnoynyeproblemy
polit, ekon.«, 1922, str. 47. To je poznata definicija mjerila
koju je dao Hegel. Usporedi Kuno Fišer, Istorija novoj ftlo-
sofii, t. VIII, č. I, 1902, str. 490. i Hegel, Samtliche Werke,
III, t. I, 1923, str. 340 i dalje.

128
treba shvatiti samo u tom smislu da količinske promjene
rada, potrebnog za proizvodnju proizvoda, uvjetuju koli­
činske prom jene vrijednosti ovoga posljednjeg. Razumije
se, termin »imanentno mjerilo«, što ga je Marx — kao i
mnoštvo drugih term ina — prenio iz filozofije u političku
ekonomiju, ne može biti prihvaćen kao posve uspješan, jer
pri površnom čitanju prisiljava čitaoca da misli prije
na mjerilo uspoređivanja nego na uzročno proučavanje
količinskih izmjena pojave. Ta je neusjela terminologija,
povezana s neispravnim tum ačenjem Marxovih razm išlja­
nja iznijetih na prvim stranicam a »Kapitala«, davala po­
nekad povod čak i m arksistim a da u teoriju vrijednosti
unose tuđ joj problem nalaženja praktičnog mjerila vri­
jednosti.
Na taj način, u robnoj privredi izjednačavanje rada ne
utvrđuje netko unaprijed, uz pomoć određene jedinice
mjerenja, nego se ono odvija posredstvom izjednačavanja
roba u razm jeni. Zahvaljujući procesu razmjene bitnim
se prom jenam a podvrgavaju i proizvod i rad proizvođača
roba. Dakako, ovdje ne može biti riječi o naturalnoj, pri­
rodnoj izmjeni. Prodaja redengota ne može izazvati nika­
kve promjene ni u naturalnom izgledu samoga redengota
ni u radu krojača, kao ukupnosti konkretnih radnih pro­
cesa koji su već završeni. Ali prodaja proizvoda m ijenja
njegov oblik vrijednosti, njegovu društvenu funkciju ili
oblik i posredno utječe na radnu djelatnost proizvođača
robe, stavlja njegov Tad u određeni odnos prem a radu
drugih proizvođača roba iste i drugih struka, tj. mijenja
društvenu funkciju rada. Promjene, ikojima se proizvod
rada podvrgava, posredstvom procesa razmjene, mogu
biti ovako okarakterizirane: 1) proizvod stječe sposob­
nost da bude neposredno razmjenjivan za bilo koji drugi
proizvod društvenoga rada, tj. pokazuje svoj karakter
društvenoga proizvoda; 2) taj društveni karakter proizvod
stječe u takvu obliku da se izjednačava s određenim pro­
izvodom (zlatom), koji ima sposobnost da bude neposred­
no razmjenjivan za sve druge proizvode. Međusobno izjed­
načavanje svih proizvoda, koje se odvija njihovim izjedna­
čavanjem sa zlatom (novcem), u sebi također sadrži: 3)
(izjednačavanje proizvoda raznih oblika rada koji se raz­
likuju kvalifikacijom, tj. trajanjem priprema, i 4) izjedna­
čavanje proizvoda dane vrste i kvalitete proizvedenih u
različitim tehničkim uvjetima, tj. s utroškom različitih
individualnih količina rada.

9 Ogledi o M arxovoj te o riji v rije d n o sti

129
 U skladu s n ab ro jen im izm jenam a, kojim a se proizvod
podvrgava zahvaljujući procesu razm jene, ovaj posljednji
izaziva analogne izm jene i u radu proizvođača robe: 1
rad (pojedinog privatnog proizvođača robe pokazuje svoj
k a ra k te r društvenoga rad a; 2) dan i se konkretni oblik rada
izjednačava sa svim a drugim a konkretnim oblicim a rada
Ovo svestrano izjednačavanje rada u sebi također uklju­
čuje: 3) izjednačavanje raznih oblika rada koji se razli­
k u ju različitom kvalifikacijom i 4) izjednačavanje razli
čitih individualnih u tro šaka rada ostvarenih za proizvod
n ju p rim jerk a proizvoda dane vrste i kvalitete. Tako po­
sredstvom procesa razm jene privatni rad dobiva dopunsku
k arak teristik u društvenoga, konkretni rad — apstraktno
ga, složeni se rad svodi na jednostavni, a individualni
rad — na dru štv en o-potrebni. Drugim riječim a, rad proiz
vođača roba, koji je u procesu proizvodnje neposredna
rad privatni, konkretni, kvalificirani (tj. razlikuje se odre­
đenim stu p n jem kvalifikacije, 'koja u nekom slučaju može
b iti uzeta kao jed n ak a nuli) i individualni, zahvaljujuč
p rocesu razm jene stječe d ruštvena svojstva koja ga karak­
teriziraju kao d ruštveni, ap strak tn i, jednostavni i društve-
no-potrebni rad.85 Pred sobom ovdje nem am o četiri odvo­
jen a p rocesa pretvorbe rada, kao što m isle neki istraživači,
već. posebne stran e jedinstvenog procesa izjednačavanja
rad a koji se odvija posredstvom izjednačavanja proizvoda
rad a kao vrijednosti. Jedinstveni čin izjednačavanja roba
kao v rijednosti u k lan ja i potire osobine rada kao privat­
nog, konkretnog, kvalificiranog i individualnog. Svi su ti
elem enti tako usko m eđusobno povezani da i'h Marx ii
»Kritici političke ekonomije« jo š nedovoljno jasno razli­
ku je i b riše granice izm eđu apstraktnoga, jednostavnoga i
društveno-potrebnoga rada (str. 36-38). U »Kapitalu« je,
naprotiv, M arx tak o jasno i strogo razvio te definicije da
čitaočevoj pažnji može izmaći uska veza m eđu njim a kao
onim a što izražavaju različite strane izjednačavanja rada
u procesu njegove raspodjele. Taj proces pretpostavlja:
1) uzajam nu povezanost svih radnih procesa (društveni

88 U robnoj proizvodnji, tj. unaprijed namijenjenoj razmjeni,

rad već u procesu neposredne proizvodnje stječe spomenuta
društvena svojstva, ali samo kao svojstva »skrivena« ili »po­
tencijalna« koja još moraju biti realizirana u procesu raz­
mjene. Rad, dakle, pojavljujući se neposredno kao pnvatni,
konkretni, kvalificirani i individualni i istovremeno kao po­
tencijalno društveni, apstraktni, jednostavni i društveno po­
trebni, ima dvojak karakter (vidi slijedeću glavu).

130
rad); 2) izjednačavanje pojedinih sfera proizvodnje ili ob­
lika rada (apstraktni rad); 3) izjednačavanje oblika rada
različite kvalifikacije (jednostavni rad) i 4) izjednačavanje
rada koji se prim jenjuje u pojedinim poduzećima dane
sfere proizvodnje (društveno-potrebni rad).
Među četiri definicije rada što smo 'ih naveli, rada koji
čini vrijednost, središnje m jesto zauzima pojam apstrakt­
noga rada. To se objašnjava time što u robnoj privredi,
kao što ćemo dalje vidjeti, rad postaje društvenim samo
u obliku apstraktnoga rada. Dalje, pretvaranje kvalifici­
ranoga rada u jednostavni čini samo dio šireg procesa
pretvaranja konkretnoga rada u apstraktni. Na kraju,
pretvaranje individualnoga irada u društveno-potrebni
predstavlja saimo količinsku stranu istoga procesa pretva­
ranja konkretnoga rada u apstraktni. Upravo zato pojam
apstraktnoga rada zauzima središnje mjesto u Marxovoj
teoriji vrijednosti.
Kao što smo već govorili, robnu privredu karakterizira
formalna nezavisnost pojedinih proizvođača roba, s jedne
strane, i m aterijalna povezanost njihove radne djelatno­
sti — s druge. A na koji se način privatni Tad pojedinog
proizvođača robe uključuje u društveni radni mehanizam
i potčinjava njegovu kretanju? Na koji način privatni rad
postaje društveni, a ukupnost se pojedinih, usitnjenih p ri­
vatnih gospodarstava pretvara u relativno jedinstvenu na­
rodnu privredu s masovnim pojavama koje se zakonito
ponavljaju, a ikoje proučava politička ekonomija? To je
osnovno pitanje političke ekonomije, pitanje sam e mo­
gućnosti uvjeta postojanja robno-kapitalističke privrede.
U društvima s organiziranom privredom rad pojedine
osobe u njegovu konkretnom obliku neposredno organi­
zira i usm jerava društveni organ, on istupa kao dio ukup­
noga društvenog rada, kao društveni rad. U robnoj priv­
redi rad autonomnog proizvođača robe, osnovan na pravu
privatne svojine, u početku istupa kao privatni rad. »Mi
ne polazimo od rada individuuma kao društvenoga rada,
već obrnuto, polazimo od posebnoga, individualnoga rada,
koji se tek u procesu razmijene, nakon ukidanja njegova
prvobitnog karaktera, pojavljuje kao univerzalni društveni
rad. Prema tome, univerzaJLni društveni rad nije unaprijed
dati uvjet, nego je rezultat do kojega tek dolazi« (»Kritika
pol. ek.«, str. 49). Rad proizvođača robe ne pokazuje svoj
društveni karakter kao konkretni rad koji se ulaže nepo­
sredno u samom procesu proizvodnje, već samo kao rad

131
 koji m ora b iti izjednačen sa svim drugim oblicima rada
posredstvom p ro cesa razm jene.
A na k o ji se način u razm jeni može otk riti društveni
k a rak ter rada? Ako je redengot proizvod privatnoga kro­
jačeva rada, onda, reklo bi se, p ro d aja redengota ili nje­
gova razm jena za zlato izjednačava privatni rad krojača
s drugim oblikom privatnog Tada, i to upravo s radom vla­
snika nalazišta zlata. Pa na koji način izjednačavanje
jednog privatnog rad a s drugim privatnim radom može
prvom e dati društveni k arak ter? To je moguće samo u
slučaju ako je p rivatni rad vlasnika nalazišta zlata od svo­
je stran e već izjednačen sa svim drugim konkretnim obli­
cim a rada, tj. ako se njegov proizvod, zlato, može nepo­
sredno razm jenjivati za bilo koji drugi proizvod, a prem a
tom e, im ati ulogu univerzalnog ekvivalenta ili novca. Kro-
jačev se rad, pošto je izjednačen s radom vlasnika nalazi­
šta zlata, sam im tim izjednačava i povezuje sa svim kon­
kretn im oblicim a rada. Izjednačavajući se s njim a, kao
oblik rad a koji im je istoznačan, krojačev rad od konkret­
noga po staje opći ili apstraktni; povezujući se s njim a u
jedinstveni sistem ukupnoga društvenog rada on od privat­
noga rada po staje društveni. Svestrano izjednačavanje
(putem novca) svih konkretnih oblika rada i njihovo pre­
tvaran je u ap strak tn i rad istovrem eno stvara m eđu njim a
d ruštvenu vezu p retvarajući privatni rad u društveni. (U
prom etnoj se vrijednosti radno vrijem e pojedinog indivi­
duum a pojavljuje neposredno kao univerzalno radno vrije­
me, a taj univerzalni karakter pojedinog rada — kao nje­
gov d ruštveni karakter« (»Kritika pol. ek.«, str. 39, Marxov
kurziv)06. Samo ako »univerzalna veličina« rad postaje
»društvena veličina« (na istom m jestu). »Rad univerzalni
i u tom obliku društveni«, često ponavlja Marx. U prvoj
glavi »Kapitala« M arx n abraja tri osobitosti ekvivalentnog
oblika vrijednosti: 1) upotrebna vrijednost postaje oblik
ispoljavanja vrijednosti; 2) konkretni rad postaje oblik is-
poljavanja ap straktnoga rada i 3) privatni rad poprima
oblik neposredno društvenoga rad a (K, 1, 23-27). Marx svo­
ju analizu počinje od pojava koje se odvijaju na povr­
šini tržišta, u stvarnom obliku: od suprotnosti upotrebne
i prom etne vrijednosti. O bjašnjenje za n ju traži u suprot­
nosti konkretnog i apstraktnog rada i, nastavljajući svoju
analizu društvenog oblika organizacije rada, nailazi na os­

86 U Kritici političke ekonomije Marx apstraktni rad naziva

»univerzalnim«.

132
novno pitanje svoje ekonomske teorije, na suprotnost pri­
vatnog i društvenog rada. U robnoj se privredi pretvara­
nje privatnoga rada u društveni podudara s pretvaranjem
konkretnoga rada u apstraktni. Društvena se veza između
radne djelatnosti privatnih proizvođača roba ostvaruje
samo izjednačavanjem svih konkretnih oblika rada, koje
se odvija u obliku izjednačavanja svih proizvoda rada kao
vrijednosti. Obrnuto, izjednačavanje raznih oblika rada i
apstrahiranje njihovih konkretnih osobitosti predstavlja
onu jedinstvenu društvenu vezu koja ukupnost privatnih
gospodarstava pretvara u jedinstvenu narodnu privredu.
Time treba tum ačiti tu izuzetnu pažnju ikoju je Marx u
svojoj teoriji posvećivao pojm u apstraktnoga rada.

133
 Glava četrnaesta

APSTRAKTNI RAD

Učenje o ap strak tn o m radu jedna je od središnjih točaka

Marxove teorije vrijednosti. Po Marxu, apstraktni rad
»tvori« vrijednost. Marx je odlučujuće značenje pridavao
razlici izm eđu konkretnog i apstraktnog rada. »Na tu sam
dvojaku p riro d u rada, koji je sadržan u robi, prvi kritički
ukazao ja. Budući da je to središnja točka, budući da od
n je ovisi ispravno shvaćanje osnovnih p itan ja političke
ekonom ije, o svijetlit ćemo je ovdje podrobnije« (K, I, 8).
Poslije objavljivanja prve knjige »Kapitala« Marx je pisao
Engelsu: »Najbolje u m ojoj knjizi — to je: 1) (na tom e se
osniva svako razum ijevanje pojava) već u prvoj glavi
podvučeni dvojaki karakter rada, u zavisnosti o tome da li
je izražen u upotrebnoj ili prom etnoj vrijednosti; 2) istra­
živanje viška vrijednosti nezavisno o njegovim osobitim
oblicim a, p ro fitu , kam ati, zem ljišnoj renti i si.«87
T reba se čuditi što se u m arksističkoj literaturi tako
malo pažnje posvećivalo učenju o apstraktnom radu kad
m u Marx p rid aje tako odlučno značenje. Neki autori to
p itan je potpuno prešućuju. Tako A. Bogdanov pretvara
ap strak tn i rad u »apstraktno-jednostavni rad« i, ostavlja­
jući po stran i p itan je konkretnog i apstraktnog rada, ogra­
ničava se n a p itan je jednostavnog i kvalificiranog rada.88
Mnogi k ritičari m arksizm a također više vole da um jesto
ap strak tn o g rad a podm etnu jednostavni rad; tako, na pri­
m jer, postupa K. Diehl.89 U pojednostavljenim izlaganjima
Marxove teorije vrijednosti autori svojim riječim a pre­

87 Briefwcchsel von Marx und Engels, III, pismo od 24. kolo­

voza 1867. Vidi Pis’ma Marksa i EngeVsa, 1923, str. 168.
68 Kurs političesk. ekonomii, t. II, v. 4, str. 18.
89 Sozialwissenschaftliche Erlauterungen zu Ricardo, I, 1921,
str. 102—104.

134
pričavaju definicije koje je Marx dao u drugom odjeljku
prve glave »Kapitala« o »dvojakom karakteru rada ikoji
ima roba«. Kautsky piše: »S jedne strane, rad je proiz­
vodno trošenje ljudske radne snage uopće, s druge —
određena ljudska djelatnost za postizanje određenoga ci­
lja. Prva je strana rada nešto opće za svaku proizvodnu
djelatnost čovjeka; druga je različita za različite djelatno­
sti.«70 Ova se općeprihvaćena definicija svodi na slijedeći,
vrlo jednostavan stav: konkretni je rad utrošak ljudske
energije u određenom obliku (bavljenje krojačkim zana­
tom, tkalačkim zanatom d si.), apstraktni je rad utrošak
ljudske energije kao takve, neovisno o njenom obliku. Pri
takvoj je definiciji pojam apstraktnoga rada — fiziološki,
lišen bi'lo kakva društvenoga i povijesnog elementa. On po­
stoji u svim povijesnim razdobljima, nezavisno o ovakvu
ili onakvu društvenom obliku proizvodnje.
Ako čak i u m arksista obično nalazimo definiciju ap­
straktnoga rada u smislu utroška fiziološke energije, onda
se ne treba čuditi što je isto takvo shvaćanje općeprihva­
ćeno u antim arksističkoj literaturi. Na prim jer, P. Struve
piše: »Od fiziokrata i njihovih engleskih nastavljača Marx
je za sebe usvojio ono mehanističko-naturalističko gledanje
koje se tako jasno očituje u njegovu učenju o radu kao
supstanciji vrijednosti. To je učenje kruna svih objektiv­
nih učenja o vrijednosti: ono ovu posljednju neposredno
materijalizira pretvarajući je u ekonomsku supstanciju
privrednih dobara, nalik na fizičku m ateriju, supstanciju
fizičkih stvari. Ta je ekonomska supstancija nešto m ate­
rijalno, jer rad 'koji stvara vrijednost Marx shvaća u čisto
fizičkom smislu, kao apstraktni utrošak živčane i mišićne
energije neovisno o konkretnoj svrsishodnosti sadržaja to­
ga utroška, koji karakterizira beskrajna raznolikost.
Marxov je apstraktni rad fiziološki pojam , idealni, u k raj­
njoj liniji, subjekt sveden na emhanički rad« (Struveov
predgovor ruskom prijevodu prve knjige »Kapitala«, 1906,
str. 28). Po Struveovu je m išljenju apstraktni rad za Marxa
fiziološki pojam; zato je vrijednost stvorena apstraktnim
radom nešto »materijalno«. Takva se gledanja pridržavaju
i drugi Marxovi kritičari. Rekavši da, po Marxu, »vri­
jednost, nešto zajedničko svoj robi, uvjet njene prom jen­
ljivosti, predstavlja postvarenje apstraktno-ljudskog ra-

70 Kautksij, Ekonomičeskoe učenie Marksa, Lenjingrad, 1918,

str. 12.

135
 da«11, Gerlach svoje k ritičke prim jedbe usm jerava upra­
vo n a tu točku Marxove teorije vrijednosti: »Fiziološki svo­
diti lju d ski rad na jednostavni apsolutno je nem oguće. . .
Jer, pošto je ljudski rad uvijek praćen sviješću i njom e
uvjetovan, treb a se odreći njegova svođenja na kretanje
m išića i živaca, zato što pri tom uvijek ostaje nekakav
o statak koji se ne p ro d aje takvoj analizi« (na istom m je­
stu, str. 49-50). »Prijašnji pokušaji da se pokusom pokaže
a pstraktno-ljudski rad, ono opće u ljudskom radu što
je njegova osobenost, nisu uspjeli; svođenje je rada na
živčanu i m išićnu energiju nemoguće« (na istom m jestu,
str. 50). Gerlachovo ukazivanje na to da rad ne može biti sve
den sam o na u tro šak fiziološke energije, je r u njem u uvi­
je k posto ji psihički m om enat — nije, dakako, ni u kakvu
odnosu s pojm om »apstraktnog rada« što ga je stvorio
M arx n a osnovi analize osobina robne privrede. M eđutim,
ti se Gerlachovi argum enti čine tako uvjerljivi da ih obično
ponavljaju kritičari Marxove teorije vrijednosti.72 U još
izrazitijem obliku susrećem o naturalističko shvaćanje ap­
straktn o g a rad a kod L. Buha: rad se, kao apstraktni, pro ­
m atra »kao proces p retv aran ja potencijalne energije u
m ehanički rad«73. Ovdje pažnja nije toliko obraćena na
količinu u trošene fiziološke energije koliko n a količinu
dobivenog m ehaničkog rada. Ali principijelno je postavlja­
n je p itan ja i o p et to posve naturalističko koje potpuno
zanem aruje društvenu stran u radnog procesa, tj. upravo
onu koja čini neposredni o bjekt političke ekonomije.
Tek u nekih istraživača susrećem o shvaćanje da se ka­
rak teristik a rad a kao ap straktnog ni u kojem u slučaju
ne podudara s fiziološkom jednakošću različitih utroša-
ka rada. »Univerzalnost rada nije prirodnonaučni pojaim
koji u sebi sadrži sam o opći fiziološki sadržaj nego se
privatni radovi pojav ljuju kao apstraktno-univerzalni i
sam im tim društveni, kao očitovanje djelatnosti pravnih
subjekata.«74 Ali opća koncepcija, po kojoj Marxova teorija
vrijednosti ne p redstavlja W ertgesetz, nego W ertbetrach-
tung, n e p red stav lja »realni proces u objektu«, nego »sub­

11 Gerlach, Uber die Bedingungen eirtschaftlicher Thatigkeit,

1890, str. 18.
72 Na primjer, Diehl, Sozial-wissenschaftliche Erlaulerungcn
zu Ricardo, 1921, T. I, str. 104.
73 Buh, In te n siv n o s t’ tru da, s to im o s t’, cen n o st’ i cena tovarov,
1896, str. 149. .
74 Petry, D er soziale G ehalt d er M arxschen W ertth eorie, 1916,
str. 23—24.

136
jektivni uvjet spoznaje« (na istom m jestu, str. 50), lišava
Petryja svake mogućnosti da ispravno postavi pitanje ap­
straktnog rada.75
Drugi pokušaj unošenja u pojam apstraktnog rada dru­
štvenog mom enta nalazimo u A. Neždanova (Čerevanina).
Po njegovu m išljenju pojam apstraktnog rada ne izražava
fiziološku jednakost utroška rada, već društveni proces iz­
jednačavanja različitih oblika rada u proizvodnji. To je
»u najvećoj m jeri važan i neophodan društveni proces koji
provodi svaka svjesna društveno-ekonomska organizacija«.
»Taj društveni proces, k oji karakterizira svođenje raznih
oblika rada na apstraktni rad, robno društvo provodi ne­
svjesno.«79 Prihvaćajući apstraktni rad kao izraz procesa
izjednačavanja rada koji se odvija u svakom društvu, A.
Neždanov gubi iz vida onaj osobiti oblik koji izjednača­
vanje rada poprima u robnom društvu, gdje se ne odvija
neposredno u procesu proizvodnje, već posredstvom raz­
mjene. Pojam apstraktnoga rada izražava taj specifični
povijesni oblik izjednačavanja rada. Taj pojam nije samo
društveni, nego i povijesni.
Kao što vidimo, većina je autora shvaćala apstraktni rad
u najvećoj m jeri pojednostavljeno — u smislu fiziološkog
rada. Razlog leži u tome što si navedeni autori nisu dali
truda da Marxovo učenje o apstraktnom radu prouče u
svoj njegovoj širini. Za to bi im bila potrebna podrobna
analiza Marxova teksta u odjeljku o robnom fetišizmu i
osobito u »Kritici političke ekonomije«, gdje je to učenje
Marx najpotpunije razvio. Umjesto toga navedeni su au­
tori više voljeli da se ograniče na bukvalno ponavljanje
nekoliko fraza koje Marx posvećuje apstraktnom e radu
u drugom odjeljku prve glave prve knjige »Kapitala«.
Doista, u spomenutom odjeljku »Kapitala« Marx na prvi
pogled kao da daje povod da se apstraktni rad shvati u
fiziološkom smislu. »Ako apstrahiram o određeni karakter
proizvodne djelatnosti i, prem a tome, korisni karak ter ra­
da, u njemu ostaje samo jedno — da je on utrošak ljud­
ske radne snage. Kao što bavljenje krojačkim, ili tkalač­

75 Odličnu analizu i kritiku Petryjeve knjige čitalac će naći

u Hilferdingovu članku o njoj objavljenom u »Griinberg's
Archiv fiir die Geschichte des Socialismus und der Arbeiter-
bevvegung« za 1919. g., str. 439—448. Vidi također naš rad
Sovrem ennye ekon om isty na Zapade (1927).
76 »Teorija cennosti i pribyli Marksa pered sudom fetišista«.
»Naučnoe Obozrenie«, 1898, N° 8, str. 1393.

137
kim zanatom , bez obzira na kvalitativne razlike tih oblika
proizvodne djelatn o sti, predstavlja proizvodno trošenje
ljudskoga m ozga, m išića, živaca, ruku itd. i u tom je smislu
jed an te isti ljudski rad« (K, I, 10). I, zaključujući, Marx
još jače podvlači istu misao: »Svaki je rad, s jedne stra­
ne, u tro šak ljudske radne snage u fiziološkom sm islu ri­
ječi, i, kao takav, jednaki ili apstraktno-ljudski, rad stvara
v rijednost robe. Svaki je rad, s druge strane, utrošak ljud­
ske radne snage u posebnom svrsishodnom obliku, i u tom
svojstvu konkretnoga korisnog rada on stvara upotrebnu
vrijednost« (K, I, 13). I pristalice i protivnici Marxa, po­
zivajući se na navedeno m jesto, shvaćaju apstraktni rad
u fiziološkom sm islu. Prvi ponavljaju njegovu definiciju
ne analizirajući je (kritički. Drugi joj stavljaju cijeli niz
prigovora d ponekad je pretv araju u polazište za opovrga-
vanja radne teorije vrijednosti. I jedni i drugi ne prim je­
ću ju da se iznijeto pojednostavljeno shvaćanje apstraktno­
ga rada, k o je se na prvi pogled opire n a bukvalni smisao
M arxovih riječi, nikako ne može uskladiti ni s Marxovom
teorijom vrijednosti u cjelini ni s nizom pojedinih mje­
sta u »Kapitalu«.
Marx je stalno govorio d a je vrijednost društvena poja­
va, da b itak vrijednosti (W erthgegenstandlichkeit) ima
»posve dru štv en i karakter« i nem a u sebi ni atom a mate­
rije (K, I, 14). Iz ovoga slijedi d a i apstraktni rad, koji
stv ara v rijednost, m ora biti shvaćen kao društvena kate­
gorija, u kojoj nećemo naći ni atom a m aterije. Jedno od
dvoga: ako ap strak tn i rad predstavlja u trošak ljudske
energije u fiziološkom smislu, onda i vrijednost ima stvar-
no-m aterijalni k arak ter. Ili je pak vrijednost društvena
pojava — a tada i ap strak tn i rad m ora biti shvaćen kao
društvena pojava, povezana s određenim društvenim ob­
likom proizvodnje. Također je nemoguće izm iriti fiziološko
shvaćanje apstraktnoga rada i historijski k arak ter vrijed­
nosti koju stvara. Fiziološki je utrošak energije kao takav
jednak u svim povijesnim razdobljim a pa je, reklo bi se,
u svim razdobljim a stvarao vrijednost. Dolazimo do naj­
grubljeg shvaćanja teo rije vrijednosti koje je u oštroj
opreci s Marxovim učenjem .
Izlaz iz ovih teškoća može biti samo jedan: budući da
pojam vrijednosti u Marxa ima društveno i povijesno obi­
lježje — i u tom e je upravo sva njegova originalnost i za­
sluga, onda na istoj osnovi m oram o izgrađivati i pojam
ap straktnoga rada kao onoga koji stvara vrijednost. Ako

138
se >ne zaustavimo na početnim definicijama koje Marx
daje na prvim stranicam a svojega rada, nego si damo
truda da propratim o daljnji razvoj njegove misli, u sa­
mog ćemo Marxa naći dovoljno elem enata za sociološku
teoriju apstraktnoga rada.
Da bismo ispravno shvatili Marxovo učenje o apstrakt­
nom radu, n i trenutka ne smijemo zaboraviti da Marx po­
jam apstraktnoga rada dovodi u neraskidivu vezu s poj­
mom vrijednosti. A pstraktni rad »stvara« vrijednost, on
čini »sadržaj« ili »supstanciju« vrijednosti. Marxov zada­
tak, kao što smo već često isticali, nije samo u tome da
analitički svede vrijednost na apstraktni rad, nego i u
tome da iz apstraktnoga rada dijalektički izvede vrijed­
nost. A to je nemoguće ako se pod apstraktnim radom ne
podrazumijeva ništa drugo do rad u fiziološkom smislu.
Stoga uopće nije slučajna okolnost da autori, koji se dos­
ljedno pridržavaju fiziološkog shvaćanja apstraktnoga ra­
da, moraju doći do zaključka koji oštro proturječi Marxo­
vu učenju, a upravo da apstraktni rad sam po sebi ne stva­
ra vrijednost.77 Tko želi sačuvati poznato Marxovo gledanje
da apstraktni rad stvara vrijednost i dobiva svoj izraz u
vrijednosti, m ora se odreći njegova fiziološkog shvaćanja.
To, dakako, ne znači da mi negiramo >tu neospornu činje­
nicu da u svakom društvenom obliku privrede radnu dje­
latnost prati utrošak fiziološke energije. Fiziološki rad čini
pretpostavku apstraktnoga rada u tom smislu što ni o
kakvu apstraktnom Tadu ne može biti ni govora ako ne
postoji utrošak fiziološke energije od strane ljudi. Ali taj
utrošak fiziološke energije ostaje upravo pretpostavka, a
ne objekt našega istraživanja.
U svakom je društvenom obliku privrede ljudski rad
istovremeno i m ateri jalno-tehnički i fiziološki rad. Rad
ima prvo obilježje ako je potčinjen nekom tehničkom pla­
nu i ako je usm jeren na proizvodnju proizvoda nužnih za
zadovoljavanje ljudskih potreba; rad ima drugo obilježje
ako predstavlja utrošak fiziološke energije akum ulirane
u ljudskom organizmu koja zahtijeva svoju redovnu obno­
vu. Kada rad ne bi stvarao korisne proizvode, ili ako ne bi
bio popraćen utroškom energije ljudskog organizma, cijela
bi slika privrednog života čovječanstva izgledala posve
drugačije nego što izgleda. Prem a tome, razm atran neza­
visno o ovoj ili onoj organizaciji privrede, rad predstavlja
materijalno-tehničku i istovremeno biološku pretpostavku

77 Vidi na kraju knjige prilog »Odgovor kritičarima«.

139
svake privredne djelatnosti. Ali ta se pretpostavka ekor
nom skog istraživ an ja ne sm ije p retv arati u njegov objekt.
U trošak fiziološke energije kao takav ne čini apstraktni
rad i ne stv ara vrijednost.
Do sada sm o razm atrali fiziološku verziju apstraktnoga
rad a u njenom n ajgrubljem obliku. Pristalice te najgrublje
verzije tvrde d a vrijednost proizvoda stvara apstraktni
rad kao u tro šak određene količine fiziološke energije. Ali
postoji također i finija form ulacija fiziološke verzije koja
glasi po prilici ovako: jednakost proizvoda kao vrijednosti
stvara jed n ak o st svih oblika ljudskoga rada kao utroška
fiziološke energije. Ovdje se već rad ne razm atra jedno­
stavno kao u tro šak određene količine fiziološke energije,
već s gledišta njegove fiziološke istovrsnosti sa svim
drugim oblicim a rada. Ovdje se već ljudski organizam ne
pro m atra toliko kao izvor fiziološke energije uopće, već i
kao izvor sposoban d a daje rad u bilo kojem njegovu kon­
kretnom obliku. Pojam fiziološkog rada uopće pretvorio
se u pojam fiziološki jednakog ili istovrsnog rada.
M eđutim , i taj fiziološki istovrsni rad ne predstavlja
o bjekt, nego p retpostavku ekonom skog istraživanja. Ui­
stinu, ako rad kao u tro šak fiziološke energije čini biološku
p retp o stav k u svake ljudske privrede, onda fiziološka isto­
v rsnost rad a čini biološku pretpostavku svake društvene
podjele rada. Fiziološka je istovrsnost ljudskog rada nu­
žan p reduvjet da ljudi mogu prelaziti od jednog oblika
rad a ka drugom e i da bi, prem a tome, bdo moguć proces
p reraspodjele društvenoga rada. Ako bi se ljudi, kao pčele
ili m ravi, rađali s određenim radnim instinktim a koji bi
unap rijed ograničavali njihovu sposobnost za rad jednim
oblikom rada, o nda bi podjela rada bila biološka, a ne
društvena činjenica.
Prem a tome, fiziološka jednakost rada predstavlja nu­
žan uvjet da bi uopće moglo dolaziti do društvenog izjed­
načavanja i raspodjele rada. Samo je na osnovi fiziološke
jednakosti ili istovrsnosti ljudskoga rada, tj. svestranosti
i elastičnosti čovjekove radne djelatnosti, i moguć prijelaz
od jedne vrste rada :ka drugoj i, prem a tome, pojava
društvenog sistem a podjele rada, pa tako i robne privre­
de koju k arak terizira ap straktni rad. Stoga kada govorimo
o ap strak tn o m radu, pretpostavljam o društveno izjedna­
čeni rad, a društveno izjednačavanje rada pretpostavlja
fiziološku istovrsnost rada bez koje nikakve raspodjele
rada kao društvenog procesa uopće ne bi bilo.

140
 Fiziološka istovrsnost ljudskoga rada predstavlja biološ­
ku pretpostavku (koja je od svoje strane rezultat dugo­
trajnog procesa razvoja čovjeka, i m eđu ostalim, razvoja
njegovih oruđa i nekih tjelesnih organa, ruku d mozga), ali
nikako ne uzrok razvoja društvene podjele rada. Stupanj
razvoja i oblike ovog posljednjeg određuju posve društve­
ni razlozi, s tim da oni od svoje strane određuju u kojoj
će se m jeri raznolikost radnih operacija, za čije je obav­
ljanje potencijalno sposoban ljudski organizam, uistinu
moći iskazati u obliku raznolikosti radnih operacija koje
čovjek obavlja kao član društva. U strogo provedenom ka-
stinskom uređenju fiziološka se istovrsnost ljudskoga ra ­
da ne može iskazati u znatnoj m jeri. Čak i u maloj zajed­
nici, osnovanoj na podjeli rada, fiziološka se istovrsnost
rada iskazuje u uskom krugu osoba i, općeljudski karak­
ter rada ne može naći svoj izraz. Tek se na temelju robne
privrede, .koju karakterizira široki razvoj razmjene, m a­
sovni prijelaz individuum a od jednoga rada ka drugome i
to što individuum nem a ništa s konkretnim oblikom rada,
mogao razvijati i ispoljiti istovrsni karakter svih radnih
operacija kao oblika općeljudskog rada uopće. Fiziološka
je istovrsnost ljudskoga rada bila nužna pretpostavka dru­
štvene podjele rada, ali samo na određenome stupnju dru­
štvenoga razvoja i pri određenom društvenom obliku pri­
vrede rad individuuma ima karakteristiku oblika očitova­
nja općeljudskoga rada. Vjerojatno nije pretjerano reći
da je pojam o čovjeku uopće i o ljudskom radu uopće na­
stao samo na tlu robne privrede. Upravo to je Marx i htio
istaći kada je govorio da u apstraktnom radu nalazi svoj
izraz općeljudski karak ter rada.
Došli smo do zaključka da ni fiziološki rad uopće, a ni
fiziološki jednaki rad ne predstavljaju apstraktni rad,
premda i jesu njegova pretpostavka. Onaj jednaki rad, koji
svoj izraz ima u jednakosti vrijednosti, m ora biti razm a­
tran kao društveno izjednačeni rad. Budući da je vrijed­
nost proizvoda rada njihova društvena, a ne prirodna funk­
cija, onda i rad, koji stvara tu vrijednost, ne predstavlja
fiziološku, nego »društvenu supstanciju«. K ratko i jasno
Marx je tu misao izrazio u svome radu »Najamnina, cije­
na i profit«: »Budući da su prom etne vrijednosti robe sa­
mo društvene funkcije ti'h predm eta i nemaju ništa za­
jedničko s njihovim prirodnim svojstvima, moramo pitati:
koja je opća društvena supstancija sviju roba? Da bi se
proizvela roba, potrebno je na nju utrošiti ili u nju pre­

141
 tvoriti o d ređenu ikoldčinu rada. I ja kažem: ne samo rada
nego društvenoga rada.«78 A ako je taj rad jednak, riječ
je o društveno jednakom ili društveno izjednačenom e radu.
Mi, dalkle, m oram o, ne ograničavajući se na karakteri­
stiku rad a kao jednakoga, razlikovati, kao što je već bilo
rečeno u jedanaestoj glavi, tr i oblika jednakoga rada:
1) fiziološki jednaki rad,
2) društveno izjednačeni rad,
3) a p straktni ili apstraktno-univerzalni rad, tj. društve­
no izjednačeni rad u onom posebnom obliku koji stječe
u robnoj privredi.
Dok ap strak tn i rad čini osobitost robne privrede, dru­
štveno izjednačeni rad može postojati, na prim jer, u so­
cijalističkoj zajednici. N e sam o da se apstraktni ra d ne po­
d u d ara is fiziološki jednakim radom nego i ne m ora biti
poistovjećivan s društveno izjednačenim radom uopće (vi­
di glavu jedanaestu). Svaki je ap strak tn i rad društveni i
d ruštveno izjednačeni rad, ali ne može svaki društveno
izjednačeni rad biti priznat za ap strak tn i rad. Da bi dru­
štveno izjednačeni rad poprim io specifični oblik apstrakt­
noga rad a karak terističan za robnu privredu, potrebna su
dva uvjeta, koje je Marx točno odredio. Potrebno je: 1)
da jedn a ko st ra d a ražinih oblika i individuum a čini »speci­
fični d ruštveni k arak ter m eđusobno nezavisnih privatnih
radova« (K, I, 42), tj. d a rad samo kao jednaki rad postaje
d ruštvenim radom , i 2) da se to izjednačavanje rada odvija
u postvarenom obliku, tj. u »obliku vrijednosti proizvoda
rada« (na istom m jestu)70. Kada tih uvjeta nem a, rad je
fiziološki jednak, on također može b iti društveno izjedna­
čeni, ali n e i ap strak tn o univerzalni rad.
Ako u jed n ih au to ra nailazimo n a brk an je apstraktnoga
i fiziološki jednakoga rada, u drugih možemo naći manje
gruibu grešku, ali svejedno nedopustivu: oni m iješaju ap­
strak tn i rad s društveno izjednačenim radom . Njihovo se

78 Navodim prema njemačkom originalu: Marx, Lohn, Preis

und Profit (prema izdanju Diehl u. Mombert, Ausgewmlte
LesestiXcke, W.# t. II, str. 94, kurziv naš). U ruskim prijevo­
dima nije uvijek dovoljno jasno dano, za Marxa karakteristi­
čno, suprotstavljanje društvene funkcije društvenoj supstan-
ciji.
79 »Samo je za dani posebni oblik proizvodnje — za robnu
proizvodnju — točno da se posebni društveni karakter među­
sobno nezavisnih privatnih radova sastoji u njihovoj je<biako-
sti kao ljudskoga rada uopće, i da poprima oblik vrijednosti
proizvoda rada.« (K, I, 42)

142
rasuđivanje svodi na ovo: organ socijalističke zajednice,
kao što smo već vidjeli, u cilju evidencije i raspodjele ra­
da izjednačava rad raznih oblika i individuuma, tj. svodi
ga na opću jedinicu, nužno apstraktnu; dakle, tada dobiva
karakteristiku apstraktnoga rada.80 Ako ti autori ustraju
na svome pravu da društveno izjednačenome radu pridaju
naziv »apstraktnoga«, mi im to pravo možemo priznati:
svaki autor ima pravo da danu pojavu označi kojim hoće
terminom, prem da je takva terminološka samovolja vrlo
opasna i unosi veliku zbrku u nauku. Ali naš se spor i ne
vodi oko toga koji term in da odaberem o za označavanje
društveno izjednačenoga rada, nego oko nečeg sasvim
drugog. Pred nam a je pitanje: što moram o podrazum ije­
vati pod onim »apstraktnim radom« koji, po Marxovu uče­
nju, stvara vrijednost i im a svoj izraz u vrijednosti? Opet
moramo podsjetiti da Marx nije htio samo analitički svesti
vrijednost na rad nego i dijalektički izvesti iz rada vrijed­
nost. A s toga je gledišta očigledno da ni sam fiziološki
jednaki rad pa ni društveno izjednačeni rad kao takav još
ne stvaraju vrijednost. Onaj apstraktni rad o kojemu go­
vori Marx nije samo društveno izjednačeni rad — nego
društveno izjednačeni rad u posebnom obliku karakteri­
stičnom za robnu privredu. U Marxovu je sistemu pojam
apstraktnoga rada neraskidivo povezan s osnovnim osobi­
nama robne privrede. Da bism o to dokazali, m orat ćemo
nešto podrobnije izložiti Marxove poglede na karakter ap­
straktnoga rada.
Marx svoje istraživanje počinje od robe u kojoj razlikuje
dvije strane: m aterijalno-tehničku i društvenu (tj. upotreb­
nu vrijednost i vrijednost). Iste te dvije strane razlikuje
i u radu koji je sadržan u robi. Konkretni i apstraktni
rad predstavljaju samo dvije strane (materijalno-tehnički
i društveni) jednog te istog rad a sadržanog u robi. Dru­
štveni aspekt .toga rada, koji čini vrijednost i svoj izraz
nalazi u vrijednosti, i jest apstraktni rad.
Počnimo od definicije koju Marx daje za konkretni rad:
»Rad je, kao tvorac upotrebnih vrijednosti, kao koristan
rad, od svakoga društvenog oblika nezavisni uvjet posto­
janja ljudi, vječna prirodna nužda: bez njega bi bila nemo­

80 Približno slično razmišljanje možemo naći kod I. Daškov-

skog u članku »Abstraktnyj trud i ekonomičeskie kategorii
Marksa« (»Pod znamenem marksizma«, 1926, N° 6). Istovre­
meno Daškovski brka apstraktni i fiziološki rad. Vidi dalje
prilog »Odgovor kritičarima«.

143
 guća razm jena m aterije izm eđu čovjeka i prirode, tj. bdo
bi nem oguć sam ljudski život« (K, I, 9, kurziv naš). Oči­
gledno, tom e se k o n kretnom e rad u suprotstavlja apstrakt­
ni rad, kao onaj koji je povezan s određenim »društvenim
oblikom «, k oji izražava određene odnose čovjeka prema
čovjeku u pro cesu proizvodnje. K onkretni je rad definici­
ja rad a s gledišta njegovih materijalno-tehničkih svojsta­
va. A pstraktni rad u k lju ču je u sebi određenje društvenog
oblika organizacije ljudskoga rada. To nisu vrsni i rodni
pojm ovi rada, već istraživanje rad a s dvaju gledišta: m ate­
ri jalno-tehniokog i društvenog. Pojam apstraktnoga rada
izražava osobine socijalne organizacije u robno-kapitalistič-
kom društvu.81
Da bi se ispravno shvatila suprotnost izm eđu konkretno­
ga i apstrak tn o g a rada, tre b a poći od suprotnosti 'koju smo
gore razm otrili, a koju M arx vidi između privatnoga i dru­
štvenoga rada.
Rad je društveni ako se p ro m atra kao dio ukupne mase
istovrsnog, društvenog rad a ili, kao što se izražava Marx,
u njegovu »odnosu p rem a ukupnom rad u društva«. U veli­
koj je socijalističkoj zajednici rad člana društva u nje­
govu konkretnom obliku (npr. kao rad postolara) nepo­
sredno u ključen u jedinstveni radni m ehanizam društva
i — ako je riječ o početnoj fazi socijalističke privrede,
kada ra d pojedinih osoba društvo još »ocjenjuje« — iz­
jednačava se s određenim 'brojem jedinica društvenoga
rad a (vidi o tom e podrobnije n a kraju ove glave). U svom
konkretnom obliku rad je neposredno društveni rad. Dru­
gačije je u rob n o j privredi, gdje konkretni rad proizvo­
đača n ije neposredno društveni rad, nego privatni, tj. rad
privatnoga proizvođača robe, privatnoga vlasnika sredsta­
va za proizvodnju i autonom noga organizatora privrede.
Taj p rivatni ra d može p o stati društvenim samo posred­
stvom njegova izjednačavanja sa svim drugim oblicima
rada, izjednačavanjem njihovih proizvoda (vidi glavu jeda­
naestu). Drugim riječim a, on ne postaje društvenim time
što je konk retn i rad, koji proizvodi konkretne upotrebne
vrijednosti, na p rim jer, cipele, već samo time što se cipele

81 »Dakle, već ranije, posredstvom analize robe, ustanovljena

razlika između rada koji stvara upotrebnu vrijednost i istog
toga rada koji stvara vrijednost sada istupa kao razlika izme­
đu različitih aspekata procesa proizvodnje« (K, I, 168), tj. iz­
među procesa proizvodnje s njegove tehničke strane i njegova
društvenog oblika. Vidi Petry, Der soziale Gehalt der Marx-
schen Werttheorie, 1916, str. 22.

144
izjednačavaju kao vrijednost s određenom sumom novca
(a putem novca ) sa svim drugim proizvodima kao vri­
jednostima), a samim se tim i rad, utjelovljen u njim a,
izjednačava sa svim drugim oblicima rada i, prem a tome,
zbacuje sa sebe svoj određeni konkretni izgled, postaje
obezličeni rad, dio ukupne mase istovrsnog društvenog
rada. Kao što konkretni proizvod rada (npr. cipele) poka­
zuje svoj karakter vrijednosti samo ako zbacuje sa sebe
svoj konkretni izgled i izjednačava se s određenom su­
mom apstraktnih novčanih jedinica, tako privatni i kon­
kretni rad, u njem u sadržan, pokazuje svoj k arak ter dru­
štvenoga rada samo ako zbacuje sa sebe svoj konkretni
izgled i 'izjednačava se u određenom om jeru sa svim dru­
gim oblicima rada, tj. izjednačava se s određenom koli­
činom obezličenog, istovrsnog, apstraktnog rada, »rada
uopće«. Pretvaranje se privatnoga rada u društveni ne
može odvijati drugačije nego pretvaranjem konkretnoga
rada u apstraktni. S druge strane, pretvaranje 'konkretno­
ga rada u apstraktni već označava njegovo uključivanje
u masu istovrsnog društvenog rada, tj. njegovo pretvara­
nje u društveni rad. Apstraktni je a*ad podvrsta društve­
noga rada ili društveno izjednačenoga rada uopće. To je
društveni ili društveno izjednačeni rad u onom posebnom
obliku koji im a u robnoj privredi. A pstraktni rad nije samo
društveno izjednačeni rad, tj. apstrahiran od konkretnih
osobitosti, obezličeni i istovrsni rad. To je rad koji samo
kao obezličen i istovrstan postaje 'društvenim radom . Po­
jam apstraktnoga rada pretpostavlja da je proces obezli-
čenja ili izjednačavanja rada jedinstveni proces zahvalju­
jući kojemu se rad »univerzalizira«, tj. uključuje u ukupnu
masu društvenoga rada. To se izjednačavanje rada može
odvijati (ali samo u mislima i unaprijed) još u procesu ne­
posredne proizvodnje, prije čina razm jene, ali samo po­
sredstvom procesa razmjene, tj. ne drugačije nego posred­
stvom izjednačavanja (pa m akar i u mislima i unaprijed)
proizvoda danoga rada s određenom sumom novca. Kako
to izjednačavanje samo anticipira razmjenu, ono podliježe
ostvarenju ili realizaciji tek u istinskom procesu raz­
mjene.
Opisana se uloga apstraktnoga rada, koja m u je svoj­
stvena upravo u robnom društvu, osobito jasno iskazuje
pri uspoređivanju ovoga posljednjeg s drugim oblicima
privrede. »Uzmimo tlaku i naturalna davanja u srednjem
■vijeku. Određeni je rad pojedinih osoba u njegovu natu-

1 0 Ogledi o M arxovoj te o riji v r ije d n o sti 145

ralnom obliku, privatni* karakter rada, a nipošto ne uni­
v e r z a l n i č i n i o tada društvenu vezu. Ili pak, konačno,
uzm im o kolektivni rad u njegovu prirodnom obliku kak­
vim ga nalazim o na pragu historije u svih kulturnih na­
roda. Ovdje društveni k a ra k te r rada, što je posve očigled­
no, ne dolazi otu d a što ra d pojedine osobe poprim a apst­
rak tn i oblik univerzalnoga rada, niti o tu d a što njegov pro­
izvod pop rim a oblik univerzalnog ekvivalenta. Sama bit
kolektivne proizvodnje ne dopušta ra d u pojedine osobe da
bude priv atn i rad ili njegovu proizvodu da 'bude privatni
proizvod; naprotiv, o n a p rije svako pojedino ispoljavanje
rad a neposredno čini funkcijom jednog od članova društve­
nog organizm a. Rad, k oji se iskazuje u prom etnoj vrijed­
nosti, odm ah istu p a k ao r a d privatne, izdvojene osobe.
On postaje d ruštvenim sam o zato što poprim a oblik svoje
neposredne suprotnosti, oblik apstraktne univerzalnosti.«
(»K k ritik e polit, ek.«, str. 40, kurziv naš) Istu misao po­
navlja M arx u »Kapitalu«. O srednjovjekovnom društvu
kaže: »Kao neposredno društveni oblik rada ovdje Je n je
gov n atu raln i oblik, njegova osobitost, a ne njegova uni­
verzalnost, k ao u robnom društvu, ko je se zasniva na rob­
noj proizvodnji« (K, I, 45). T akođer i u seoskoj patrijarhal­
noj proizvodnji seljačke obitelji i»različdti su radovi, koji
stv a raju te proizvode: obrađivanje zemlje, čuvanje stoke,
predenje, tkanje, šivanje itd., društvene funkcije u svojem
natu raln o m obliku« (na istom m jestu).
Dakle, za razliku od p atrija rh aln e obitelji ili vlastelin­
stva, gdje je ra d u svom konkretnom obliku im ao nepo­
sredno dru štv en i k arak ter, u robnom se društvu ijedina
društvena veza izm eđu sam ostalnih privatnih gospodarsta­
va o stv aru je svestranom razm jenom i izjednačavanjem
proizvoda n ajrazličitijih k onkretnih oblika rada, tj. apstra­
h iran j em njihovih k o nkretnih osobitosti, pretvaranjem
konkretnoga u a p strak tn i rad. U trošak ljudske energije
kao takve, u fiziološkom smislu, još ne čini apstraktni rad,
onaj koji stvara vrijednost, iako jest njegova pretpostavka.
A pstrahiranje ko nkretnih oblika rada, kao osnovna dru­
štvena veza izm eđu pojedinih proizvođača robe — eto što i

n Kod Marxa je rečeno »osobiti« (Besonderheit), tj. konkret­

ni karakter rada (Kritik, str. 9). Prevodioci nerijetko unose:
zbrku prevodeći riječju »privatni« i termin »private« i termin i
»besondere« (tj. osobiti ili konkretni).
83 Kao što smo već rekli, Marx u Kritici političke ekonomije)
apstraktni rad naziva »univerzalnim«.

146
karakterizira apstraktni rad. Pojam apstraktnoga rada
pretpostavlja određeni društveni oblik organizacije rada u
robnom društvu: povezanost pojedinih proizvođača roba
ne neposredno u samom proizvodnom procesu, je r pred­
stavlja ukupnost konkretnih radnih djelatnosti, već po­
sredstvom procesa razmjene, .tj. apstrahiranjem tih kon­
kretnih osobitosti. To nije fiziološka kategorija, već dru­
štvena i povijesna. A pstraktni se rad od konkretnoga ine
razlikuje samo negativnim obilježjem (apstrakcija kon­
kretnog oblika rada), nego ti pozitivnim (izjednačavanje
svih oblika rada u svestranoj razmjeni proizvoda rada).
»Rad, realiziran u robnoj vrijednosti, ne dobiva samo nega­
tivni izraz, kao rad od kojega su apstrahirani svi konkret­
ni oblici i korisna svojstva stvarnih radova, već se, osim
toga, jasno ističe i njegova pozitivna priroda. Posljednja
se sastoji u svođenju svih istinskih oblika rada na njihovu
opću karakteristiku ljudskoga rada, na utrošak ljudske
radne snage« (K, I, 34). Na drugim m jestima Marx podvla­
či da se to svođenje konkretnih oblika rada na apstraktni
rad dokraja ostvaruje u procesu razmjene, u procesu pak
neposredne proizvodnje još ima prethodni ili 'idealni ka­
rakter, je r je proizvodnja unaprijed sračunata na razm je­
nu (vidi dalje). U Marxovoj teoriji vrijednosti pretvaranje
konkretnoga rada u apstraktni nije misleni čin apstrahira-
nja, da bi se našla opća jedinica m jerenja; ta je pretvor­
ba realna društvena pojava. Teoretski je izraz te društve­
ne pojave — i to upravo društvenog izjednačavanja raznih
oblika rada, a ne njihove fiziološke jednakosti — katego­
rija društvenoga rada. Samo je zanemarivanje te pozitiv­
ne, društvene prirode apstraktnoga rad dovodilo do toga
da je bio shvaćen kao utrošak rada u fiziološkom smislu,
s posve negativnim obilježjem apstrahiranja konkretnih
osobina pojedinih vrsta rada.
Apstraktni se rad pojavljuje i razvija u skladu s .tim
•kako razm jena postaje društveni oblik samog procesa pro­
izvodnje, koji se tako pretvara u robnu proizvodnju. Ako
nema razmjene kao društvenog oblika proizvodnje, ne
može se ni govoriti o apstraktnom radu. I zato, kako se
proširuje tržište i sfera razmjene, kako se u nju uvlače
pojedina gospodarstva i pretvaraju u jedinstvenu narod­
nu, a kasnije d svjetsku privredu, tako jačaju one karakte­
ristične osobine rada koje označavamo kao apstraktni rad.
Stoga Marx piše: »Samo vanjska trgovina, razvoj tržišta
u svjetsko tržište pretvaraju novac u svjetski novac, a

147
apstra ktn i ra d — u društvena rad . A pstraktno bogatstvo,
v rijednost, novac — dakle, apstraktni se rad razvija u skla­
du s tim kako se k o n k retni rad razvija u ukupnost razli­
čitih oblika rad a koja obuhvaća svjetsko tržište« (The
o r ie n . . . , III, str. 301, M arxov kurziv). Dok je razmjena
ograničena nacionalnim okvirim a, nem a još apstraktnoga
rad a u njegovu najrazvijenijem obliku. A pstraktni karak­
te r rad a dostiže svoj vrhunac onda kad m eđunarodna trgo­
vina povezuje u cjelini sve zem lje, i proizvod nacionalnog
rad a gubi svoje specifične konkretne or te zahvaljujući to­
me što se baca n a svjetsko tržište i tam o izjednačava s
proizvodim a ra d a n ajrazličitijih nacionalnih proizvodnji.
Kako je dalek taj pojam apstraktnoga rada od utroška
rad a u fiziološkom sm islu, koji nem a -ništa zajedničko ne
sam o s kvalitativnim osobinam a radne djelatnosti nego
ni s društvenim oblicim a n jene organizacije.
U proizvodnji zasnovanoj n a razm jeni, proizvođača ne
zanim a u p o treb n a vrijednost proizvoda koje je proizveo,
nego isključivo njihova vrijednost. Oni ga ne zanim aju kao
rezu ltat konkretnoga rad a, nego kao rezultat apstraktnog,
tj. ukoliko mogu zbaciti sa sebe svoj prirođeni upotrebni
oblik i pretv o riti se u novac, a putem njega u beskrajni
niz različitih u p otrebnih vrijednosti. Ako se, s gledišta
vrijednosti, pokaže d a je za proizvođača dano zanimanje
m anje korisno od drugoga, on — pretpostavljajući u rob­
nom d ru štv u p o tp u n u pokretljivost rada — prelazi od jed­
ne konkretne d jelatn o sti n a drugu. Razm jena stvara —
dakako, u obliku tendencije, koja se prekida i slabi usli­
jed su p ro tn ih razloga — ravnodušnost proizvođača prema
konkretnom e radu. »Ravnodušan odnos prem a takvu odre­
đenom obliku rada odgovara društvenom obliku u kojem
individuum i s lakoćom prelaze od jednog oblika rada na
drugi i u kojem se bilo kakav određeni rad sm atra slučaj­
nim zbog čega su prem a njem u ravnodušni. Ovdje je rad
uopće, ne sam o u k ategoriji nego i u stvarnosti, postao
sredstvo stv aran ja bogatstva uopće i izgubio svoju vezu
s određenim individuum om . Takvo je stanje najviše razvi­
jeno u najsuvrem enijem obliku -bitka buržoaskog društva,
u S jedinjenim Američkim Državama. Ovdje, n a taj način,
ap strak tn a kategorija »rada«, »rada uopće«, rada sans
phrase, to polazište suvrem ene ekonomske nauke, prvi
p u t p o staje p rak tičn a istina. Prem a tome, najjednostav­
nija apstrakcija, k o ju suvrem ena ekonom ija sm atra naj­
važnijom i koja izražava najsta riji odnos, koji vrijedi za

148
sve društvene oblike, u toj apstrakciji postaje praktički
istinitim samo kao kategorija suvremenog društva . . . Ovaj
primjer rada uvjerljivo dokazuje da čak najjednostavnije
kategorije, bez obzira na to što za sve epohe vrijede upravo
zahvaljujući svojoj apstrakciji, u samoj određenosti te
apstrakcije nisu m anje proizvod povijesnih uvjeta d imaju
puno značenje samo za te uvjete i unutar njih.«84 Dali
smo ovaj dugi navod iz Marxa stoga što posve dokazuje
nemogućnost fiziološkog shvaćanja »apstraktnoga rada«
ili »rada uopće«, koji je na prvi pogled svojstven svdm
oblicima društva, a zapravo predstavlja proizvod povijes­
nih uvjeta robnoga društva i »ima puno značenje« samo
u njemu. Rad postaje apstraktnim samo ako se društvena
veza između članova društva ostvaruje putem irazmjene
i izjednačavanja proizvoda najrazl'ičitijih oblika rada. »U
granicama toga (robnoga) društva sveljudski karakter rada
jest njegov specifični društveni karakter« (K, I, 35), i samo
ta društvena uloga, apstrahirana od konkretnih svojstava,
pridaje radu k arakter onog apstraktnog rada koji čini
vrijednost. U vrijednosti »sveopći karakter pojedinoga ra­
da« istupa »kao njegov društveni karakter« — uporno i ne
jednom ponavlja istu misao Marx u »Kritici političke eko­
nomije«.
Dakle, ako iz rada treba dijalektički da bude izvučena
vrijednost, moramo pod radom podrazumijevati rad orga­
niziran u određenom društvenom obliku, svojstven robnoj
privredi. Dok govorimo o fiziološki jednakom ili čalk dru ­
štveno izjednačenome radu uopće, taj rad ne stvara vri­
jednost. Do drugačijeg, siromašnijeg poim anja rada mo­
žemo doći samo u slučaju ako svoj zadatak ograničimo
na posve analitičko svođenje vrijednosti na rad. Ako pola­
zimo od vrijednosti kao od gotova, danog društvenog ob­
lika proizvoda rada koji ne zahtijeva posebno objašnjenje,
i postavimo pitanje n a koji se rad može svesti ta vrijed­
nost, odgovaramo ovako: na jednaki rad. Drugim riječima,
ako se vrijednost može dijalektički izvesti samo iz ap­
straktnoga rada, koji se odlikuje određenim društvenim

84 Marx, Einleitung zur Kritik der politischen Okonomie, rus­

ki prijevod u navedenom zborniku »Osnovnye problemy po-
litičeskoj ekonomii«, str. 29. Vidi dalje prilog »Odgovor kriti­
čarima« (a upravo § 2. našeg odgovora I. Draškovskom).

149
oblikom , o n d a se analitičko svođenje vrijednosti na rad
može ograničiti na utvrđivanje karak tera rada kao dru*
štveno izjednačenoga uopće86 ili čak, po svoj prilici, kao
fiziološki jednakoga rad a. Možda upravo to objašnjava či­
njenicu d a u drugom o d jeljk u prve glave prve knjige »Ka­
pitala«, gd je uz pom oć analitičke m etode svodi vrijednost
na rad, M arx podvlači k a ra k te r rad a kao fiziološki jedna*
koga n e zaustavljajući se pobliže n a društvenom obliku
organizacije rad a u robnoj privredi.86 O brnuto, svuda tamo
gdje M arx želi dijalektički izvesti vrijednosti iz ap strak t­
nog rada, o n u k arak teristici ovog posljednjeg podvlači
društveni oblik rad a u robnoj privredi.
N akon što smo o bjasnili društvenu prirodu apstraktno­
ga rad a i njegovu povezanost s procesom razm jene, mo­
ram o odgovoriti na neke kritičke prim jedbe iznijete na
naše shvaćanje ap straktnoga rada. -Neki kritičari87 kažu
d a se iz našega gledanja može izvesti zaključak da ap-

89 Vidi naprijed u dvanaestoj glavi navode u kojima Marx kao

supstanciju vrijednosti uzima društveno izjednačeni rad.
86 U prvom izdanju Kapitala Marx ovako sažima razliku
između konkretnoga i apstraktnoga rada: »Iz iznijetoga sli­
jedi da u robi nisu dva različita oblika rada, nego se jedan te
isti rad određuje na različit, i čak suprotan način, u ovisno­
sti o tome da li se odnosi na upotrebnu vrijednost robe, kao
na svoj proizvod, ili na robnu vrijednost, kao svoj stvarni iz­
raz.« (Kapital, I, 1867, str. 13 — Marxov kurziv) Vrijednost nije
proizvod rada, nego stvarni, fetišizirani izraz radne djelat­
nosti ljudi. Na žalost, u drugom je izdanju taj sažetak, koji
je isticao društveni karakter apstraktnoga rada, Marx zami­
jenio poznatom zaključnom tvrdnjom drugog odjeljka prve
glave, koja je mnogim komentatorima dala povod da ap­
straktni rad shvate u smislu fiziološkog rada: »Svaki je rad,
s jedne strane, utrošak ljudske radne snage u fiziloškom smi­
slu« itd. (K, I, 13). Očigledno je sam Marx bio svjestan ne­
dostatnosti te apriorne karakteristike apstraktnoga rada koju
je dao u drugom izdanju Kapitala. Kao jasan dokaz tome
služi činjenica da je u francuskom izdanju prve knjige Kapi­
tala (18/5) Marx smatrao potrebnim da tu karakteristiku
dopuni: ovdje na 18. strani Marx daje usporedo obje defi­
nicije apstraktnoga rada; prvo ponavlja gore navedenu defi­
niciju iz prvog izd. Kapitala, nakon čega slijedi definicija
iz drugog izdanja. Ne treba zaboraviti da je u francuskom iz­
danju Kapitala Marx izlaganje u pravilu znatno pojedno­
stavljivao i mjestimice skraćivao. Na ovome je pak mjestu
imao potrebu da dopuni i učini složenijom karakteristiku ap­
straktnoga rada smatrajući, očigledno, njegovu definiciju u
drugom izdanju nepotpunom.
87 Vidi dalje prilog »Odgovor kritičarima«.

150
straktni rad nastaje samo u činu razmjene. Iz ovoga slijedi
da i vrijednost nastaje samo u razmjeni, m eđutim, s
Marxova gledišta, vrijednost, pa prem a tome i apstraktni
rad, moraju postojati već u procesu proizvodnje. Ovdje je
dotaknuto vrlo ozbiljno i duboko pitanje o odnosu izme­
đu proizvodnje i razmjene. Kako da savladamo ovu po­
teškoću? S jedne strane, vrijednost i apstraktni rad mo­
raju postojati već u procesu proizvodnje, a, s druge strane,
Marx na desetak m jesta kaže da apstraktni rad ima za
svoju pretpostavku proces razmjene.
Navest ćemo nekoliko prim jera. Po Marxovim riječima
Franklin je shvaćao rad kao apstraktni, ali nije shvaćao
da je to apstraktno-univerzalni, društveni rad koji proiz­
lazi iz svestranog otuđenja individualnoga rada (K ritik
str. 38-39). Osnovna je Franklinova greška, prem a tome,
bila u tome što n ije uzeo u obzir da apstraktni rad nasta­
je iz otuđenja individualnoga rada.
U danom se slučaju ne radi o pojedinoj Marxovoj frazi.
U slijedećim izdanjima »Kapitala« Marx sve oštrije pod­
vlači misao da u robnoj privredi jedino razm jena svodi
konkretni rad na apstraktni.
Navest ćemo poznatu misao koju smo već citirali: »Lju­
di međusobno ne uspoređuju proizvode svojega rada kao
vrijednosti zato što su te stvari za njih samo stvarne lju­
šture istovrsnog ljudskog rada. Obratno. Izjednačavajući
međusobno u razmjeni raznovrsne proizvode kao vrijed­
nosti oni samim tim međusobno izjednačavaju različite
radove kao ljudski rad uopće« (K, I, 41). U prvom je izda­
nju »Kapitala« ta misao imala posve suprotan smisao.
Ta je misao u Marxa glasila ovako: »Ako ljudii tretiraju
međusobno svoje proizvode kao vrijednosti utoliko ukoliko
su te stvari za njih samo stvarne ljušture istovrsnog ljud­
skog rada . . . « ltd. (Kapital, I, 1867, str. 38). Bojeći se da
će biti shvaćen tako kao da ljudi unaprijed svjesno me­
đusobno izjednačavaju svoj rad ikao apstraktni, Marx je u
drugom izdanju posve izmijenio smisao rečenice i podvu­
kao misao da se izjednačavanje rada kao apstraktnog od­
vija samo u razmjeni proizvoda rada. Ovo je karakteristič­
na izmjena u drugome prema prvome izdanju.
Ali Marx se, kao što smo već spomenuli, nije ograničio
na drugo izdanje prve knjige »Kapitala«. On je kasnije
još ispravio tekst za francusko izdanje 1875, pri čemu je

151
pisao d a je unio takve ispravke koje nije uspio unijeti u
drugo njem ačko izdanje. Po tom e je Marx francuskom iz­
d an ju »Kapitala« pripisivao sam ostalnu naučnu vrijednost
usporedo s njem ačkim originalom .
U drugom izdanju »Kapitala« susrećem o poznatu misao:
»Jednakost radova, toto coelo m eđusobno različitih, može
p o sto jati sam o u a p stra h ira n ju od njihove istinske nejed­
nakosti, u njihovu svođenju na onu opću karakteristiku
k oju im aju kao u trošci ljudske radne snage, apstraktno-
-ljudskog rada« (K, I, 41). U francuskom izdanju Marx
na k ra ju ove rečenice zam jenjuje -točku zarezom i dodaje:
»i sam o razm jena stv ara tu redukciju suprotstavljajući
m eđusobno na principu jednakosti/ proizvode najrazličiti-
jih oblika rada« (franc, izd., 1875, str. 29). Taj je um etak
u najvećoj m jeri k arak terističan d jasno pokazuje kako
je M arx bio daleko od fiziološkog shvaćanja apstraktnog
rada. Pa kako da ove M arxove misli, kakvih možemo na­
b ro jiti desetke, izm irim o s osnovnim gledanjem d a se vri­
jed n o st stv ara u proizvodnji?
N ije ih teško izm iriti.
Radi se o tom e da se p ri razm atranju pitanja o odnosu
izm eđu razm jene i proizvodnje nedovoljno razlikuju dva
pojm a razm jene. M oram o razlikovati razm jenu kao dru­
štveni oblik reprodukcijskog procesa od razm jene kao po­
sebne faze toga procesa reprodukcije koja se izm jenjuje
s fazom neposredne proizvodnje.
N a prvi nam se pogled čina da je razm jena zasebna faza
reprodukcijskog procesa. Vidimo da se isprva događa pro­
ces neposredne proizvodnje, zatim nastupa faza razmjene.
Ovdje je razm jen a odvojena od proizvodnje i njoj suprot­
stavljena. Ali razm jena nije samo zasebna faza procesa
reprodukcije, ona tom procesu daje svoj posebni pečat,
pred stav lja društvena oblik društvenog procesa proizvod­
nje. Proizvodnja zasnovana n a privatnoj razm jeni — tako
Marx često karak terizira robnu privredu. S tog gledišta
»razm jena proizvoda kao robe jest određeni oblik dru­
štvenoga rad a ili društvene proizvodnje« (Theorien
III, 1921, str. 153). Uzme -li se u obzir da je razm jena dru­
štveni obliik sam oga proizvodnog procesa, oblik koji daje
pečat toku samog procesa proizvodnje, onda će nam mno­
ge Marxove m isli postati jasnije. Kada Marx stalno po­
navlja da je ap strak tn i rad sam o rezultat razm jene, to
znači da je on rezultat danog društvenog oblika proizvod-

152
nog procesa. Samo u skladu s tim kako proizvodni proces
poprima društveni oblik robne proizvodnje, tj. proizvod­
nje zasnovane na razm jeni, rad poprim a oblik apstrakt­
noga rada, d proizvodi rada poprim aju oblik vrijednosti.
Dakle, razm jena je, p rije 'svega, oblik proizvodnog pro­
cesa ili društvenoga rada. Čim razm jena postane uistinu
vladajući oblik proizvodnog procesa, onda ostavlja svoj
pečat i na fazi neposredne proizvodnje. Drugim riječima,
pošto ljudi danas ne proizvode prvi dan, jer proizvođač
proizvodi nakon toga što se razm jena već dogodila, to i
proces neposredne proizvodnje stječe određena društvena
obilježja koja odgovaraju organizaciji robne privrede na
principima razmjene. Proizvođač robe, m akar još i bio u
svojoj radionici i u danom trenutku ne ulazio u razmjenu
s drugim članovima društva, već na sebi osjeća pritisak
svih tih osoba koje se na tržištu pojavljuju kao njegovi
kupci, konkurenti, osobe koje kupuju kod njegovih kon­
kurenata Ltd., u krajnjoj liniji pritisak svih članova dru­
štva. Te privredne veze i proizvodni odnosi, koji se nepo­
sredno ostvaruju u razm jeni, nastavljaju svoje djelovanje
i nakon prestanka samog čina razmjene. Oni ostavljaju
oštar socijalni trag i na individuum u, i na njegovu radu,
i na proizvodu njegova rada. Već u samom procesu ne­
posredne proizvodnje proizvođač istupa kao proizvođač
robe, njegov rad stječe karakter apstraktnog rada, a pro­
izvod — k arakter vrijednosti.
Ovdje, međutim, treba upozoriti na slijedeću moguću
pogrešku. Mnogi misle da se d proizvodi rada i rad u fazi
neposredne proizvodnje, je r proces neposredne proizvod­
nje već ima određeno društveno obilježje, odlikuju upravo
onim istim društvenim svojstvima kojima se odlikuju u
fazi razmjene. Takva je pretpostavka duboko pogrešna jer,
premda su obje faze (faza proizvodnje i faza razmjene)
međusobno usko povezane, ipak faza proizvodnje nije
postala fazom razmjene. Među objem a fazama ne postoji
samo sličnost nego je očuvana i određena razlika. Drugim
riječima, s jedne stran e priznajem o da se, od .trenutka
kada razmjena postaje vladajući oblik društvenoga rada
i ljudi proizvode upravo za razm jenu — već u fazi nepo­
sredne proizvodnje uzima u obzir karakter proizvoda rada
kao vrijednosti. Ali taj karakter proizvoda rada kao vri­
jednosti još nije onaj k arakter koji će oni steći onda kada
budu uistinu razm ijenjeni za novac, kada se, kako Marx

153
kaže, njihova »idealna« vrijednost pretvori u »realnu« i
kada d ru štv en i oblik robe bude zam ijenjen društvenim
oblikom -novca.
Isto se odnosi i n a rad. Mi priznajem o da proizvođači
roba već u procesu neposredne proizvodnje uzim aju u
obzir stan je tržišta i p otražnju i unaprijed proizvode is­
ključivo zato da svoj proizvod pretvore u novac, a samim
tim svoj privatni i konkretni rad u društveni i apstraktni
rad. Ali to je uključivanje ra d a pojedinog individuum a u
radni m ehanizam cijeloga društva samo pretpostavka: ono
jo š podliježe surovoj p ro v jeri u procesu razm jene, prov­
je ri ko ja za danoga proizvođača robe može dati pozitivan
ili negativan rezultat. Tako je rad n a djelatnost proizvo­
đača roba u fazi proizvodnje neposredno privatni i kon­
k retn i ra d i sam o posredno, ili skriveno (latentno), kako
se izražava Marx, društveni rad.
Stoga kada čitam o Marxa, a posebno njegove misli
o tom e kako razm jena utječe na vrijednost i apstraktni
rad, m oram o uvijek postaviti pitanje što Marx u danome
slučaju im a na um u — razm jenu kao oblik samog proiz­
vodnog procesa ili razm jenu kao jednu od faza nasuprot
fazi proizvodnje. Ako je riječ o razm jeni kao obliku pro­
izvodnog procesa, Marx odlučno izjavljuje da bez razmje­
ne nem a ni ap strak tn o ga rada, ni vrijednosti, da samo u
skladu s razvojem razm jene rad stječe karakter društve­
noga rada. Tamo gdje je riječ o razm jeni kao o jedinoj fazi
n asu p ro t proizvodnji, tamo, kaže Marx, rad i proizvod
rad a još p rije procesa razm jene im aju određeni društveni
k arak ter, ali taj se k arak ter m ora još realizirati u procesu
razm jene. U procesu neposredne proizvodnje rad još nije
a p strak tn i rad u pravom sm islu riječi, on još postaje
(werden) ap strak tn i rad. I takvih je misli veliki broj u
Marxa. Navest ću sam o dva m jesta iz »Kritike«: »U prak­
si indvidualni radovi, predstavljeni u tim posebnim upot­
rebnim vrijednostim a, postaju (werden) univerzalni i u
tom obliku društveni rad samo onda kada se uis-tinu
m eđusobno razm jen ju ju srazm jerno trajan ju rada koji
je u njim a sadržan. D ruštveno radno vrijem e postoji u toj
robi, tako reći, sam o kao skriveno (latent) i ispoljava se
(offenbart sich) sam o u procesu njihove -razmjene« (Kri­
tik . . . , str. 24). Na drugom m jestu Marx piše: »Robe sada'
stoje jed n a n asu p ro t drugoj kao dvojako postojanje, re­
alno kao u p otrebna vrijednost, idealno kao prom etna
vrijednost. One sada jedna drugoj predstavljaju dvojak

154
oblik rada koji je u njim a sadržan, pošto posebni realni
rad uistinu postoji kao njihova upotrebna vrijednost, dok
univerzalno apstraktno radno vrijem e dobiva u njihovoj
cijeni zamislivo postojanje (vorgestelltes Dasein)« (na is­
tom mjestu, str. 32).
Marx konstatira da roba i novac ne gube svoje razlike
od toga što se svaka roba obavezno m ora pretvoriti u no­
vac; svako je od njih realno ono što je drugo idealno,
i idealno ono što je drugo realno. Sve ove Marxove misli
dokazuju da ne sm ijem o u ovoj stvari misliti suviše kruto.
Ne smijemo m isliti da njihovi proizvodi i njihov rad —
time što su u procesu neposredne proizvodnje proizvođači
roba posredno međusobno povezani proizvodnim odnosi­
ma — već nose neposredno društveni karakter. Nije tomu
tako. Rad je proizvođača robe neposredno privatni i kon­
kretni, ali zajedno s tim dobiva dopunsko, »idealno« ili
»skriveno« društveno obilježje apstraktno-univerzalnoga
i društvenog rada. Marx se uvijek rugao utopistim a koji
su maštali o uništenju novca i vjerovali u dogmu da je
»posebni rad privatnoga individuuma sadržan u robi ne­
posredno društveni rad« (Kritik . . . , str. 73).
Sada moramo odgovoriti na pitanje: može li apstraktni
rad, koji prom atram o kao posve »društvenu supstanciju«,
imati količinsku određenost, tj. određenu veličinu? Oči­
gledno je da s gledišta Marxove teorije apstraktni rad ima
određenu veličinu, i upravo zahvaljujući tome proizvod
rada ne stječe samo društveni oblik vrijednosti nego ima
vrijednost određene veličine. Da bism o razumjeli mo­
gućnost količinskog svojstva apstraktnoga rada, opet pri­
bjegavamo njegovu uspoređivanju s onim društveno iz­
jednačenim radom koji se susreće u socijalističkoj zajed­
nici. Pretpostavimo da organi socijalističke zajednice na
određen način međusobno izjednačavaju rad različitih
oblaka i individuuma; npr., dan jednostavnoga rada uzima
se za 1 jedinicu, a dan kvalificiranoga rada za 3 -jedinice;
dan rada iskusnoga radnika A sm atra se jednakim dvo­
dnevnom radu neiskusnoga radnika B i si. Na temelju
tih općih principa organi za društvenu evidenciju usta­
novljuju da je radnik A utrošio u društvenom procesu
proizvodnje 20 jedinica Tada, a radnik B — 10 jedinica ra­
da. Znači li to da je A uistinu radio dvostruko duže vri­
jeme od B? Nikako; još m anje taj proračun znači da je
A utrošio dvostruko veću količinu fiziološke energije od
5. Vjerojatno je d a su s gledišta faktičnog trajanja njiho­

155
vih radova A i B o dradili jednak broj sa/ti. V jerojatno je,
d alje, d a je s gledišta količine fiziološke energije utrošene
u p ro cesu ra d a A utro šio m anje energije od B. Pa ipak
je količina »društvenoga rada«, k o ja o tp ad a na A, veća od
količine koja otp ad a n a B. Taj rad predstavlja posve
»društvenu supstanciju«, jedinice toga rada predstavljaju
jedinice istovrsne m ase društvenoga rada evidentiranog
i izjednačenog o d društvenih organa. I, istovrem eno, taj
društveni rad im a posve određenu veličinu, ali — i to se
ne sm ije zaboraviti — veličinu sam o društvenoga karak­
tera. Tih 20 jedinica rada, k o je o tp ad aju n a radnika A, ne
p red stav ljaju b ro j u istinu odrađenih sati, ne predstavljaju
sum u u istinu u trošene fiziološke energije nego broj jedi­
nica društvenoga rada, tj. društvenu veličinu. Takva je
d ru štv en a veličina up ravo ap strak tn i rad, koji u stihijskoj
robnoj privredi im a o n u ulogu koju opisani društveno
izjednačeni ra d im a u svjesno organiziranoj socijalističkoj
privredi. Stoga n as M arx neprestano podsjeća da ap strak t­
ni rad p red stav lja »društvenu supstanciju«, a njegova ve­
ličina — »društvenu veličinu«.
Sam o uz iznijeto sociološko shvaćanje apstraktnoga -rada
p o staje jasn a sred išn ja Marxova m isao o tome da a p
strak tn i ra d »stvara« vrijednost ili nalazi svoj izraz u ob­
liku vrijednosti. Fiziološko shvaćanje apstraktnoga rada
lako m ože dovesti do naturalističkoga shvaćanja vrijedno­
sti — shvaćanja koje je u oštroj suprotnosti s Marxovom
teorijom . Po M arxovu učenju, i apstraktni rad i vrijed­
n o st o dlikuju se posve društvenom prirodom i predstav­
ljaju posve društvene veličine. A pstraktni ra d označava
»društveno o d ređ en je rada«, a vrijednost — društveno
svojstvo proizvoda rada. Ne stv a ra vrijednost rad u svo­
jem u m aterijalno-tehničkom ili fiziološkom svojstvu, već
sam o ap strak tn i rad, koji pretpostavlja određene proiz­
vodne odnose m eđu ljudim a.88 Odnos između apstraktnoga

8e Zato nema pravo Stolzmann koji piše: »Ako značenje i

karakter svih drugih ekonomskih pojava proizlazi iz njihove
»društvene funkcije«, zašto se to ne odnosi i na rad, zašto i
rad nema svoj karakter u svojoj društvenoj funkciji, tj. funkci­
ji koja mu pripada unutar sadašnjeg privrednog uređenja
koje podliježe objašnjenju.« (Stolzmann, Der Zweck in der
Volkswirtschaft, 1909, str. 533) Zapravo, rad koji stvara vrijed­
nost Marx ne prom atra kao tehnički faktor proizvodnje, ne-
o s gledišta društvenog oblika njegove organizacije. Ah po
f lancu taj društveni oblik rada ne visi u zrakopraznom pro­
storu: on je usko povezan s materijalnim procesom proizvod­
nje. Samo se potpuno nerazumijevajući društveni oblik rada

156
rada i vrijednosti ne m ora biti zam išljan ikao odnos između
fizičkoga uzroka i fizičke posljedice. Vrijednost je stvarni
izraz -društvenoga rad a u onom posebnom obliku koji ima
u robnoj privredi, tj. društvenoga rada. To znači da je
vrijednost »skrutnuli« rad, »jednostavni ugrušak bilo ko­
jeg ljudskog rada«, »kristali društvene supstancije« —
rada (K, I, 4-5). Ovi izrazi, zbog kojih je Marx bio pod­
vrgnut -tolikim napadim a i optužbam a za »naturalistički«
izgrađenu teoriju vrijednosti, mogu biti ispravno shvaće­
ni samo ako ah usporedim o s Marxovim učenjem o rob­
nom fetišizmu i »postvarenju« društvenih odnosa. Dru­
štveni se proizvodni odnosi među 'ljudima izražavaju u
postvarenom obliku — to je prvi Marxov stav. Iz ovoga
slijedi da se društveni (to jest apstraktni) -rad izražava
u obliku vrijednosti. Stoga je vrijednost »postvareni«,
»materijalizirani« rad i istovremeno izraz proizvodnih
odnosa među ljudima. Ove dvije definicije vrijednosti
proturječe jedna drugoj ukoliko je riječ o fiziološkom
radu; ali se one divno dopunjuju ako je riječ o društve­
nom radu. I apstraktni rad i vrijednost im aju društvenu,
a ne materijalno-tehničku ili fiziološku prirodu. Vrijed­
nost je društveno svojstvo (ili društveni oblik) proizvoda
rada, kao što je i apstraktni rad »društvena supstancija«
koja je u osnovi te vrijednosti. -Pa ipak apstraktni rad,
slično kao i vrijednost -koju stvara, nem a samo kvalita­
tivnu nego i količinsku stranu, ima određenu veličinu,
kao i onaj društveni rad koji evidentiraju organi socija­
lističke zajednice.
Da bismo završili s pitanjem o količinskom određenju
apstraktnoga rada, m oram o razjasniti jedan mogući ne­
sporazum. Na prvi se pogled može učiniti da kao jedin­
stveni kriterij, ako -je apstraktni ra d rezultat društvenog
izjednačavanja rada putem izjednačavanja proizvoda ra-

u Marxovu sistemu može tvrditi da je »rad za Marxa — jed­

nostavno tehnički faktor proizvodnje« (S. Prokopovič, K. kri­
tike Marksa, 1901, str. 16), ili vidjeti »fundamentalnu Marxovu
grešku u tome što on, objašnjavajući vrijednost radom, igno­
rira »različitu ocjenu različitih oblika rada« kao faktora pro­
izvodnje (G. Calles Grundriss einer elementaren Preislenre,
•^ćitschrift fiir die gesamte Statswissenschaft«, 1899, t. 3, str.
W ). I Marshall vidi Marxovu grešku u tome što ignorira »kva­
rtetu rada« (Marshall, Principles of economics, 1910, 503).
Problem je u tome zanimaju li nas društvene ili tehničke kva­
litete rada. Marxa ranima društveni oblik ili društvena kvali­
teta rada u robnoj privredi koja se izražava u činu apstrahi-
ranja tehničkih kvaliteta raznih oblika rada.

157
da, jed n ak o sti ili nejednakosti dvaju utrošaka rada služi
činjenica izjednačavanja (ili njihove nejednakosti) u pro­
cesu razm jene. S toga gledišta ne možemo govoriti o jed­
n ak osti (ili nejednakosti) dvaju u tro šak a rada do trenut­
ka njihova društvenog izjednačavanja posredstvom raz­
m jene. S druge strane, ako su u procesu razm jene ti
u trošci rad a društveno izjednačeni, m oram o ih sm atrati
jednakim a, prem d a u neposrednom procesu proizvodnje —
npr., po b ro ju radnih sati — ne b i bili jednaki.
Takva p retp o stav k a dovodi do pogrešnih zaključaka. Li­
šava nas prava da kažem o da se u procesu razm jene jed­
nom društveno izjednačavaju jednake količine rada, dru­
gi p u t posve nejednake (npr., pri razm jeni proizvoda kva­
lificiranoga rad a za proizvode jednostavnoga rada ili pri
razm jeni robe u kapitalističkoj privredi po njenoj cijeni
proizvodnje i si.). Bili bism o prisiljeni priznati da se dru­
štveno izjednačavanje ra d a u procesu razm jene odvija
posve neovisno o količinskim m om entim a koji karakteri­
ziraju ra d u procesu neposredne proizvodnje (na prim jer,
o njegovu trajan ju , intenzitetu, tra ja n ju priprem a za dani
kvalificirani rad dtd.) ii d a je, prem a tome, lišeno svake
zakonitosti b u d u ći d a ga o dređuje isključivo stihija tržišta.
Lako je dokazati d a prikazano učenje o apstraktnom
rad u nem a n išta zajedničko sa spom enutom pogrešnom
predodžbom . V ratim o ise n a p rim je r sa socijalističkom za­
jednicom . Organi socijalističke zajednice priznali su rad­
niku A 20 sati društvenoga rada, a radniku B 10 sati takva
rada. Do tih su p ro raču na spom enuti organi socijalističke
zajednice došli na tem elju obilježja koja ra d im a u mate-
rijalno-tehničkom procesu proizvodnje (npr., njegova tra­
jan ja, intenziteta, količine napravljenih proizvoda i si.).
Kada bi organi socijalističke zajednice pri određivanju
količine društvenoga rad a koji otpada na svakoga rad­
nika kao jedini i odlučujući kriterij uzimali fiziološku
energiju k o ju radnik utroši (pretpostavljam o da bi se ta
količina mogla odred iti uz pom oć psihofizioloških istraži­
vanja), rekli bism o da za osnovu društvenog izjednača­
vanja ra d a služe obilježja koja k arak teriziraju rad s n je
gove fiziološke, a ne m aterijalno-tehničke strane. AH to
ne m ijen ja stvar. U oba bism o slučaja mogli reći da se
čin društvenog izjednačavanja dvaju utrošaka rada odvija­
na tem elju obilježja koja leže izvan samoga tog čina. Ali
iz ovog uopće ne slijedi d a je društvena jednakost dvaju
utrošaka rada, načinjena na tem elju njihove fiziološke

158
jednakosti, istovetna s ovom posljednjom. Čak pri pret­
postavci da se dani brojni izraz dviju količina društve­
noga rada (20 sati i 10 sati društvenoga rada) .potpuno
podudara s brojnim izrazom dviju količina fiziološke
energije (20 jedinica i 10 jedinica fiziološke energije), os­
taje korjenita razlika u prirodi društvenoga rada i utrošku
fiziološke energije, u društvenoj izjednačenosti rada i
njegovoj fiziološkoj jednakosti. To je jo š točnije u sluča­
jevima kada društveno izjednačavanje rada nije određeno
jednim, nego cijelim nizom obilježja koja karakteriziraju
rad s njegove materijailno-tehndčke ili fiziološke strane.
U tome slučaju ne samo da se društveno-jednaki rad koli­
činski razlikuje od fiziološki-jednakoga rada, nego i koli­
činsku određenost prvoga možemo razum jeti samo kao
rezultat procesa društvenog izjednačavanja rada. I kvali­
tativnu i količinsku k arakteristiku društvenoga rada ne
možemo razum jeti ako ne istražim o društveni oblik pro­
cesa proizvodnje u kojem se odvija društveno izjednača­
vanje rada.
Upravo takvo stanje stvari susrećemo u robnoj privreda.
Jednakost dviju količina apstraktnoga rada označava nji­
hovu jednakost kao dijelova ukupnog društvenog rada —
jednakost koja se uspostavlja sam o u procesu društvenog
izjednačavanja rada posredstvom izjednačavanja proiz­
voda rada. Zato i kažemo da se u .robnoj privredi dru­
štvena jednakost dvaju raznih utrošaka rada ili njihova
jednakost kao apstraktnoga rada ne ustanovljuje druga­
čije nego posredstvom procesa razmjene. Ali to nam ne
smeta da .prije procesa razmjene i neovisno o njem u
konstatiramo niz količinskih obilježja koja rad odlikuju
s materijalno-tehničke i fiziološke strane i koja su uzrok
količinskoj određenosti apstraktnoga rada. Najvažnija od
tih obilježja su: 1) trajanje utroška rada ili (količina rad­
noga vremena; 2) intenzitet rada; 3) kvalificirani karak­
ter rada i 4) količina proizvoda proizvedenih u (jedinici
vremena. Zaustavimo se ukratko na svakom od ovih obi­
lježja.
Osnovnim obilježjem koje karakterizira količinsku od­
ređenost rada Marx sm atra količinu radnoga vremena koje
radnik utroši. Taj je način količinskoga određivanja rada
prema veličini radnoga vremena u najvećoj m jeri karakte­
rističan za Marxovu sociološku metodu. Ako bi se radilo
o količinskom određivanju rada u psihofiziološkom labo­
ratoriju, kao .jedinicu bi rada trebalo uzeti određenu su­
mu utrošene fiziološke energije. Ali kada je riječ o ras­

159
 podjeli ukupnoga društvenog rada između pojedinih oso­
b a i grana proizvodnje — -raspodjeli koja se odvija svjes­
no u sociojaldstičkoj zajednici d stihijski u -robnoj privreda,
— različite količine rada istu p aju kao različite količine
radnoga vrem ena. M arx stoga nerijetko čak zamjenjuje
rad rad n im vrem enom d razm atra ovo posljednje kao su­
p stan ciju postvarenu u proizvodu (K r itik . . . , str. 5, 8).
Dakle, kao osnovnu m je ru rad a M arx uzama radno vri­
jem e ili »ekstenzivnu veličanu rada« (K, I, 499). Uporedo
s ovim Obilježjem, k ao dodatno i drugorazredno, Marx
stavlja inten zitet rad a ili »intenzivnu veličinu rada«, tj.
»količinu rad a koja se troši u toku danog vremena« (na
istom m jestu). S at rad a većega intenziteta sm atra se jed­
nakim , na p rim jer, 1 1/s sata rad a norm alnoga intenziteta.
Drugim (riječima, intenzivniji se -rad uzima kao jednak
du g o trajn ijem rad u , intenzitet se prebacuje u jedinice
radnoga vrem ena ili — intenzivna se veličina daje kao ek­
stenzivna veličina. Već ovo svođenje intenziteta rada na
radno vrijem e jasno govori o tom e u kojoj m jeri obilježja,
koja k arak teriz iraju rad s njegove fiziološke strane, Marx
potčinjava obilježjim a društvenog karaktera, koja imaju
odlučnu ulogu u d ruštvenom procesu raspodjele rada.
Još se jasn ije p o tčinjena uloga intenziteta rada u odno­
su p rem a radnom e vrem enu iskazuje u slijedećem Marxo­
vu zaključivanju. Po njegovu se m išljenju obilježje inten­
ziteta rad a uzim a u o bzir p ri određivanju količine apstrakt­
noga rad a sam o u slučaju kada se dani u tro šak rad a odli­
k u je o d sred n je razin e većim ili m anjim intenzitetom.
Ali »ako bi se in ten zitet rada /povećao u svim granama
in d u strije istovrem eno i ravnom jerno, novi -bi povećani
stupanj inten ziteta postao obična društveno, norm alna ra­
zina i, prem a tom e, ne bi se sad više uzim ao kao ekstenziv­
na veličina« (K, I, 505)89. Drugim riječim a, ako se danas,

89 Još je oštrije istu misao Marx izrazio u Theorieri iiber den

Mehrwert, III, str. 365—366: »Kada bi to intenziviranje rada
postalo univerzalnim, vrijednost bi robe morala opasti u skla­
du s manjim radnim vremenom koje ona vrijedi.« Ako se, s
općim povećanjem intenzivnosti rada, na dani proizvod troši 12
sati umjesto prijašnjih 15, onda, po Marxovu mišljenju, vri­
jednost proizvoda — budući da se određuje radnim vremenom
ili brojem utrošenih sati — opada, što se tiče sume utrošene
fiziološke energije, ona je ostala neizmijenjena (tj. sada se
u 12 sati utroši isto toliko energije koliko se ranije utrošilo
u 15 sati) pa bi, prema tome, s gledišta pristaša fiziološkog
shvaćanja radne vrijednosti vrijednost proizvoda morala os­
tati nepromijenjena.

160
kao i prdje pedeset godina, u nekoj zemlji na proizvodnju
svakodnevno utroši m ilijun radnih dana (svaki po osam
sati), onda se suma svakodnevno istvaranih vrijednosti
ne mijenja m akar ‘bi se za proteklih pola stoljeća srednji
intenzitet rada povećao, treaimo, 1 '/■ p u ta i, prem a tome,
povećala količina trošene fiziološke energije. Ovo Marxovo
zaključivanje dokazuje ne samo da je nedopustivo mije­
šanje fiziološkoga i apstraktnoga rada nego i da ne treba
količinu fiziološke energije uzimati kao ono osnovno ko­
ličinsko obilježje koje određuje količinu apstraktnoga
rada i veličinu stvarne vrijednosti. Mjerom rada Marx
smatra radno vrijeme, a intenzitetu je rada dana tek do­
datna i potčinjena uloga.
Problemu kvalificiranoga rada posvećujemo slijedeću
glavu. Ovdje ćemo sam o reći da Marx, vjeran svom općem
stavu o radnom vremenu kao m jeri rada, svodi dan kva­
lificiranoga rada na određeni broj dana jednostavnoga ra­
da, tj. i opet na radno vrijeme.
Do sada smo imali u vidu izjednačavanje količina rada
utrošenih u različite grane proizvodnje. Kako je pak riječ
o različitim utrošcim a rada u jednoj te istoj proizvodnoj
grani (točnije, utrošenim na proizvodnju proizvoda iste
vrste i kvalitete), njihovo se izjednačavanje potoinjava ovo­
me principu: .jednakima se sm atraju dva utroška rada
ako su uz njihovu pomoć stvorene jednake količine dano­
ga proizvoda, prem da se ta dva utroška rada uistinu među­
sobno veoma razlikuju trajanjem radnoga vremena, inten­
zitetom i si. Dan se rada vještijega radnika ili radnika koji
radi uz pomoć boljih sredstava za proizvodnju društveno
izjednačava s dva dana rada manje vještoga radnika ili
radnika koji radi uz pomoć lošijih sredstava za proizvod­
nju, premda je količina utrošene fiziološke energije u p r­
vom slučaju mnogo m anja nego u drugom. Ni ovdje odlu­
čujuće obilježje, ono koje određuje količinsku karakteri­
stiku rada kao aspstraktnoga i društveno potrebnoga,
uopće nije suma utrošene fiziološke energije. I ovdje Marx
svodi rad radnika, koji se odlikuju većom vještinom ili
boljim sredstvima za proizvodnju, na društveno potrebno
radno vrijeme, tj. izjednačava ga s određenom količinom
radnoga vremena.
Kao što vidimo, količinska je karakteristika apstrakt­
noga rada uzročno uvjetovana nizom obilježja koja odli­
kuju rad s njegove m aterijalno-tehničke i fiziološke stra­
ne u procesu neposredne proizvodnje, prije procesa raz­

li Ogledi o M arxovoj te o riji v r ije d n o sti 161

m jene i nezavisno o njem u. Ali, prem da se dva dana utro­
ška rad a nezavisno od p rocesa raizmjene razlikuju odre­
đenim trajan jem , intenzitetom , stupnjem kvalifikacije
tehničkom proizvodnošću, društveno se izjednačavanje tih
dvaju u tro šak a odvija u robnoj privredi samo posred­
stvom procesa razm jene; a tim e se ujedno društveno iz
jednačeni ili a p straktni rad kvalitativno i količinski raz­
likuje o d rad a razm atranog s m aterijalno-tehničke ili fi­
ziološke strane.

162
 Glava petnaesta

KVALIFICIRANI RAD

U procesu se razmjene izjednačavaju proizvodi različitih

konkretnih oblika rada, a samim tim se (izjednačavaju i ovi
posljednji. Uz ostale jednaike uvjete razlika konkretnih
oblika rada ne igra u irobnoj privredi nikakvu ulogu, i
proizvod se jednosatnog postolarova rada razm jenjuje
za jednosatni proizvod «suknara. Ali različiti su oblici rada
u nejednakim uvjetima; razlikuju se međusobno svojim
intenzitetom, štetnošću po zdravlje, trajanjem izobrazbe
i si. Poništavajući razliku između oblika rada proces raz­
mjene istovremeno poništava i nadoknađuje razliku u
uvjetima koja postoji za različite oblike rada. Ta razlika
uvjeta dovodi do toga da se, na prim jer, proizvod jedno­
dnevnoga postolarova rada razm jenjuje za proizvod dvo­
dnevnoga rada kopača ili za proizvod poludnevnoga rada
draguljara. Na tržištu se, kao vrijednosti, izjednačavaju
proizvodi proizvedeni u nejednakim količinama vremena.
Na prvi pogled ovo proturječi osnovnom stavu Marxove
teorije prem a kojem je vrijednost proizvoda rada raz­
mjerna radnom vremenu utrošenom na njihovu proizvod­
nju. Pogledajmo kako se ovo proturječje razrješava.
Od gore nabrojenih razlika u uvjetim a rada najveće zna­
čenje imaju intenzitet danoga oblika rada i trajanje izo­
brazbe i priprem a za dani oblik rada ili za dano zanima­
nje. Pitanje intenziteta rada ne predstavlja posebne teoret­
ske poteškoće, pa ćemo ga razm otriti usput. Glavnu ćemo
pak pažnju u ovoj glavi posvetiti pitanju kvalificiranoga
rada.
Najprije ćemo dati definiciju kvalificiranoga i jedno­
stavnoga rada. Jednostavni je rad »utrošak jednostavne
radne snage kojom prosječno raspolaže tjelesni organi­
zam svakoga običnog čovjeka koji nema nikakvu posebnu
pripremu« (K, I, 11, kurziv naš). Za razliku od jednostav­

163
noga, kvalificiranim se naziva rad koji zahtijeva posebnu
p riprem u, tj. »dužu stru čnu priprem u ili veće opće obrazo­
vanje nego što ga radnici u p ro sjek u im aju«90. Ne treba
m isliti da je pro sječn i jednostavni ra d veličina jednaka
u različitih n aroda i neprom ijenljiva u toku povijesnoga
razvoja. Prosječni jednostavni rad im a različit karakter
u raznim zem ljam a i u različitim k ulturnim razdobljima,
ali za svako određeno društvo u danom trenutku njegova
razvoja p red stav lja danu veličinu (K, I, 11). Rad koji u
Engleskoj može obaviti svaki prosječni radnik u Rusiji
može zahtijevati neku priprem u od strane radnika. Rad,
za koji je sada sposoban svaki prosječni ruski radnik, mo­
gao se p rije stotinu godina sm atrati u Rusiji radom slože­
nijim od prosječnoga.
Razlikovanje se kvalificiranoga rada od jednostavnoga
očituje: 1) u povećanoj vrijednosti proizvoda proizvedenih
kvalificiranim radom i 2) u povećanoj vrijednosti kvalifi­
cirane radne snage, tj. u povećanoj najam nini kvalificira­
nog najam nog radnika. S jedne strane, proizvod dnevno­
ga rad a d rag u ljara im a dvaput veću vrijednost od posto­
larova dnevnog rada. S druge strane, draguljar-radnik do­
biva od svoga poduzetnika veću najam ninu nego što je
postolar-radnik dobiva od svoga poduzetnika. Prva je poja­
va svojstvena robnoj privredi kao takvoj i karakterizira
odnose m eđu ljudim a kao proizvođačim a roba; druga je
pojava svojstvena sam o kapitalističkoj privredi i karakte­
rizira odnose m eđu ljudim a kao kapitalistim a i najam nim
radnicim a. Budući da u teo riji vrijednosti, koja proučava
osobitosti robne p rivrede kao takve, im am o posla samo s
vrijednošću robe, a ne s vrijednošću radne snage, to ćemo
i u ovoj glavi razm atrati sam o vrijednost proizvoda proiz­
vedenih kvalificiranim radom ostavljajući po strani pitanje
vrijednosti kvalificirane radne isnage.
Pojam kvalificiranoga ra d a treba točno razlikovati od
dvaju drugih pojm ova koji se često s njim e brkaju: od
vještine (ili spretnosti) i intenzivnosti rada. Govoreći o
kvalificiranom e radu m islim o na stupanj prosječne kvali­
fikacije (priprem e) potrebne za bavljenje danim oblikom
danim zanim anjem ili strukom . Ovu kvalifikaciju treba raz­
likovati od individualne kvalifikacije pojedinih proizvođača
u granicam a jednog te istog zanim anja ili struke. Dragulja-

80 Otto Bauer, Kvalificirannyj trud' i kapitalizm. Zbornik »Os-

novnye problemy političeskoj ekonomii«, 1922, str. 127.

164
rov rad treba prosječno visoku kvalifikaciju, ali razni
draguljani pokazuju u svom radu različit »stupanj iskustva,
spreme i brzine«, razlikuju se međusobno spretnošću, ili
vještinom svojega rada (K, I, 5, 167). Ako postolari pro­
sječno izrade par cipela na dan, a dani postolar, vještiji
i priprem ljeniji, načini dva para cipela, onda če, razumije
se, proizvod dnevnoga rada ovog posljednjeg (dva para
cipela) im ati dvostruko veću vrijednost od proizvoda dnev­
noga rada prosječno spretnog postolara (par cipela). To
je posve razumljivo jer se vrijednost ne određuje, kao što
će podrobnije biti iznijeto u slijedećoj glavi, individual­
nim radom, nego radom društveno potrebnim za proiz­
vodnju. Različita se vještina ili spretnost rada dvojice da­
nih postolara posve točno m jeri različitim količinama pro­
izvoda što isu ih proizveli u jednakom vremenu (s jedna­
kim oruđima i u ostalim jednakim uvjetima). Tako pojam
vještine ili spretnosti rada ulazi u učenje o društveno pot­
rebnom radu i ne zadaje posebne teoretske teškoće. Mno­
go veće poteškoće zadaje pitanje kvalificiranoga rada, raz­
ličite vrijednosti proizvoda koje u jednako vrijeme proiz­
vode dva proizvođača u različitim zanimanjima, čiji su
proizvodi međusobno neusporedivi. Stoga istraživači, koji
kvalificirani rad svode na vještiji rad, jednostavno obilaze
teškoće pitanja. Tako L. Budin tvrdi da se viša vrijednost
proizvoda kvalificiranoga rada objašnjava fim e što kvalifi­
cirani radnik proizvodi veću količinu proizvoda.01 F. Op-
penheimer kaže da je Marx, usredotočivši svoju pažnju
na »stečenu« kvalifikaciju, koja proistječe iz »dugotraj­
nijeg i skupljeg obrazovanja, priprem a«, izgubio iz vida
»urođenu« kvalifikaciju. Ali, na naše čuđenje, ispostavlja
se da Oppenheimer u ovu posljednju uključuje također in­
dividualnu vještinu pojedinih proizvođača, koja se tiče
pitanja društveno potrebnoga, a ne kvalificiranog rada,
kamo ju je smjestio Oppenheimer.02
Drugi istraživači pokušavaju kvalificirani rad svesti na
intenzivniji rad. Intenzitet ili napregnuitost rada određuje
se količinom rad a utrošenog u jedinici vremena. Pratimo
kako indvidualne razlike u intenzitetu rada dvaju proizvo­
đača jednog te istog zanimanja tako i različit prosječni

91 L. Budin, Teoretičeskaja sistema Marksa, 1908.

02 F. Oppenheimer, Wert unđ Kapitalprofit, 2. 1922, str.
63, 65—66. Podrobna je kritika Oppenheimerovih pogleda da­
na u našoj knjizi: Sovremennye ekonomisty na Zapade, 1927.

165
 intenzitet rad a u dvam a različitim zanim anjim a (K, I, 389,
504, 541). Proizvodi proizvedeni radom jednakog trajan ja’,
ali različitog in tenziteta, im aju različitu vrijednost, je r kx>
ličina ap strak tn o g a trada ne ovisi sam o o količini vrem ena
koje je rad n ik utrošio, nego i o intenzitetu rada (vidi kraj
p reth o d n e glave).
Neki istraživači, kao što je već bilo rečeno, pokušavaju
rije šiti p itan je kvalificiranoga rada videći iu njem u rad
većega in ten ziteta ili napregnu tosti. »Složeni ra d može
proizvoditi veću vrijednost od jednostavnoga samo uz
u v jet da je tak o đ er intenzivniji od posljednjeg«98, kaže
Liebknecht. Taj se veći intenzitet kvalificiranoga rad a iz­
ražava uglavnom u većem u tro šk u um ne energije, u pove­
ćanoj »pažnji, um nom naprezanju, trošenju mozga«. Pret­
postavim o d a po sto lar po jedinici rada m išića utroši lU
jedinice um noga rad a, a draguljar 1 jedinicu. U tom
slučaju jednosatni postolairov ra d označava u trošak 1 V«
jedinice energije (mišićne i um ne zajedno), a jednosatni
rad d rag u ljara 2 */* jedinice energije, tj. rad posljednjega
stv ara dvostruko veću vrijednost. Sam je Liebknecht svje­
stan da takva p retpostavka dma »hdpotetićki karakter«94.
Mi sm atram o n e sam o d a se ne d a dokazati, nego da je
i opovrgavaju činjenice. Postoje oblioi kvalificiranoga ra­
da koji, u slijed dugo trajnih njim a potrebnih priprem a,
stv araju ro b u visoke vrijednosti, a po svome intenzitetu
ne prelaze m anje kvalificirane oblike rada. Moramo ob­
jasn iti zašto kvalificirani rad, neovisno o stu p n ju njegova
intenziteta, stv a ra proizvod veće vrijednosti.95
N alazim o se pred pitanjem : zašto utrošak jednakoga
radnog vrem ena u dva zanim anja s različitom prosječnom
kvalifikacijom (trajan jem priprem a) stvara robu različite
vrijednosti? U m arksističkoj se literatu ri mogu utvrditi
dva različita p ristu p a rješen ju toga pitanja. Jedan pristup
susrećem o u A. Bogdanova. On kaže da kvalificirana radna

93 Liebknecht, Zur Geschichte der Werttheorie in England,

1902, str. 102 (ruski prijevod str. 153). Autor je ove knjige sin
Wilhelma Liebknechta, brat Karla Liebknechta. Podrobnu smo
kritiku Liebknechtovih pogleda dali u uvodnom članku nis­
kog prijevoda: Liebknecht, Istoria teorii stoimosti v Anglii i
teorija Marksa, M., 1924.
94 Ibid., str. 103 (ruski prijevod str. 154).
95 U prijevodu Kritike političke ekonomije, što ga je nači­
nio P. Rumjancev, složeni se rad naziva »radom veće napre-
gnutosti« (1922, str. 38). čitaoca ne mora zbunjivati taj ter­
min koji ne pripada Marxu. U originalu je rečeno: »rad veće
potencije« (str. o).

166
snaga »može normalno fimkdonriirati samo uz uvjet da
se zadovoljavaju znatnije i raznovrsnije potrebe samoga rad­
nika, tj. uz uvjet da ise upotrebljava veća količina različi­
tih proizvoda. Prema tome, složena radna snaga ima veću
radnu vrijednost — stojii društvo veću količinu njegova
rada. Zato mu ona daje složeniji, tj. »pomnoženi«, živi
rad«Bfl. Ako kvalificirani radnik apsorbira potrošnih pred­
meta i, prem a tome, društvene energije pat puta više od
nekvalificiranoga radnika, onda će jednosatni rad prvoga
proizvoditi vrijednost pet puta veću od jednosatnoga rada
drugoga.
Izloženu Bogdanovljevu argum entaciju sm atram o nepri­
hvatljivom ponajprije s m etodološke strane. U biti, A.
Bogdanov izvodi povećanu vrijednost kvalificiranoga rada
iz povećane vrijednosti kvalificirane radne snage. On vri­
jednost robe objašnjava vrijednošću radne snage, dok je
u Mairxa put istraživanja obrnut. U teoriji vrijednosti, ob­
jašnjavajući vrijednost robe koju je proizveo kvalificirani
rad, Marx proučava odnose među ljudim a kao proizvođa­
čima roba, ili jednostavnu robnu privredu; u ovom stadiju
istraživanja vrijednost radne snage uopće, pa tako i kva­
lificirane, za njega još ne postoji (K, I, 11, prim jedba)97.
U Marxa vrijednost robe određuje apstraktni rad, koji je
sam po sebi društvena veličina bez vrijednosti. U Bogda­
nova pak izlazi da rad ili radno vrijeme, koje određuje
vrijednost, i samo po sebi također ima vrijednost. Vri­
jednost se robe određuje u njoj utjelovljenim radnim vre­
menom, a vrijednost se toga radnog vremena određuje vri­
jednošću sredstava za život potrebnih za izdržavanje rad­
nika.98 Nastaje začarani krug az kojega Bogdanov pokušava
izaći pomoću dokaza koji, po našem m išljenju, nisu uv­
jerljivi.99
Nezavisno od tih metodoloških defekata moramo reći
da nam Bogdanov pokazuje samo onu m inim alnu aspolut-
nu granicu ispod koje se vrijednost proizvoda kvalificirano­

98 A. Bogdanov i I. Stepanov, Kurs političeskoj ekonomii, t.

II, v. 4, str. 19, kurziv A. Bogdanova.
” Samo na jednome mjestu Marx odstupa od svoje uobiča­
jene metode i, čini se, pokazuje sklonost da vrijednost proiz­
voda kvalificiranoga rada postavi u ovisnost o vrijednosti kva­
lificirane radne snage. Vidi Theorien . . . , III, str. 197—198.
98 Usporedi Engels, Anti-Djuring, izdanje V. Jakovenka, 1907,
str. 160.
99 Op. cit., str. 20.

167
ga rad a ne m ože spustiti. Ona, u svim okolnostim a, m ora
biti dovoljno za to d a se kvalificirana radna snaga može
sačuvati u p ređ ašn jem obliku i d a se ine m ora dekvalifi-
cirati (spustiti n a nižu razinu kvalifikacije). Ali, kao Sto
sm o već rekli, osim rte m inim alne apsolutne granice u rob­
noj priv red i o dlučujuću ulogu igra relativna korisnost
različitih oblika rad a.100 Pretpostavim o da je vrijednost
proizvoda danoga oblika kvalificiranoga rada posve do­
voljna za očuvanje kvalificirane radne snage proizvođača,
ali n ije dovoljna da bi rad u danom zanim anju, koje za­
h tijeva vrlo duge priprem e, učinila relativno isto tako
korisnim kao ra d u drugim zanim anjim a, koja zahtijevaju
kraće priprem e. Pri takvim će uvjetim a otpočeti odljev
rad n e snage iz danoga zanim anja koji će trajati sve dok
se v rijednost proizvoda danoga zanim anja ne povisi do ra­
zine koja uspostavlja relativnu jednakost uvjeta proiz­
vodnje i stanje ravnoteže izm eđu različitih oblika rada.
Pri proučavanju p itan ja kvalificiranoga rada ne smijemo
kao polazište istraživanja uzeti ravnotežu izm eđu potroš­
nje i proizvodnosti danoga oblika rada, nego ravnotežu
izm eđu različitih oblika rađa. Sam im rtim dolazimo do os­
novnog p olazišta M arxove rteorije vrijednosti, do raspod­
jele društvenoga ra d a m eđu različitim granam a narodne
privrede.
U preth o d n im smo glavama razvili m isao da razmjena
proizvoda dvaju različitih oblika rada u skladu s njiho­
vom vrijednošću odgovara stanju ravnoteže m eđu dvjema
danim proizvodnim granam a. Taj je opći stav u potpuno­
sti p rim jenljiv u slučajevim a kada se razm jenjuju proiz­
vodi dvaju oblika irada koji se razlikuju različitom kvali­
fikacijom . V rijednost proizvoda kvalificiranoga rada mora
prem ašivati vrijednost proizvoda jednostavnoga (ili uopće
m anje kvalificiranoga) rada u takvu stu p n ju koji bi nado­
m jestio razlike uv jeta proizvodnje i uspostavio ravnotežu
između spom enutih oblika rada. Proizvod se jednosatnoga
d raguljarova rad a izjednačava na tržištu upravo s pro­
izvodom dvosatnog postolarova rad a stoga što se baš pri
danom o m jeru razm jene uspostavlja ravnoteža u raspo­
djeli rad a izm eđu o b iju ovih grana proizvodnje ii prestaje
prelijevanje rada iz jedne grane u drugu. Problem se kvali­
ficiranoga rad a svodi n a proučavanje uvjeta ravnoteže
izm eđu raznovrsnih oblika rada koji se razlikuju razliČi­

100 Vidi analogan naš prigovor Bogdanovu naprijed, u glavi

»Jednakost ro b i i jednakost rada«.

168
tom kvalifikacijom. Time 'naš problem još mije riješen,
ali je već ispravno postavljen. Nismo još dobili odgovor
na naše pitanje, ali smo već zacrtali metodu, put koji nas
mora dovesti do cilja.
Tim je putem pošao cijeli niz istraživača-m arksista.101
Omi su najveću pažnju obratili na okolnost da je proizvod
kvalificiranoga rada rezultat ne samo rada koji je nepo­
sredno utrošen na njegovu proizvodnju nego i rada koji je
nužan za pripremu proizvođača za dano zanimanje. Ovaj
drugi rad također ulazi u vrijednost proizvoda i poskup­
ljuje ga za odgovarajući dio. »U proizvodu složenoga rada
društvo plaća ekvivalent one vrijednosti koju bi stvorili
jednostavni radni procesi kad bi ih društvo neposredno
potrošilo«102, a ne bi bili utrošeni na priprem u kvalificirane
radne snage. Ove radne procese čini rad m ajstora i uči­
telja utrošen na priprem u radnika za dana zanim anja i
rad samog učenika u vrijeme školovanja. Razmatrajući pi­
tanje da li rad samoga učenika ulazi u vrijednost proiz­
voda kvalificiranoga rada, 0. Bauer posve ispravno uzima
kao polazište svoga rasuđivanja uvjete ravnoteže između
različitih proizvodnih grana.103 Dolazi do ovoga zaključka:
»Usporedo s vrijednošću stvorenom radom utrošenim ne­
posredno u procesu proizvodnje, i s vrijednošću što su
je učitelji prenijeli na kvalificiranu radnu snagu, vrijed­
nost — koju je stvorio sam učenik u procesu nastave —
također čimi jedan od momenata što određuju vrijednost
proizvoda koji je napravio kvalificirani radnik na stupnju
jednostavne robne proizvodnje.«
Dakle, u vrijednost proizvoda kvalificiranoga rada ulazi
rad utrošen n a priprem u proizvođača za dano zanimanje.
Ali u zanimanjima koja se odlikuju visokom kvalifikaci­
jom i velikom složenošću rada priprem a se radniika odvija
obično odabirom najsposobnijih učenika od velikoga bro­
ja. Od triju osoba koje se priprem aju za inženjerski po­
sao školovanje završava i cilj postiže možda samo jedna.
Tako je za priprem u jednoga inženjera potreban utrošak

101 Hilferding, Bem-Baverk kak kritik Marksa, M., 1923, H.

Deutsch, Oualifizierte Arbeit und Kapitalismus, 1904, O. Bauer,
Ovalificirovannyj trud i kapitalizm. Zbornik »Osnovnye pro-
blemy političeskoj ekonomii«, M., 1922, V. N. Poznjakov, Kva-
lificirovannyj trud i teorija cennosti Marksa, 2. izdanje.
102 Hilferding op. cit., str. 131—132.
103 Bauer, op. cit., str. 131—132.

169
rad a triju učenika i s/razmjerno tom u uvećan u tro šak rada
nastavnika. Stoga će priljev učenika u dano zanimanje,
od kojih sam o jed n a trećina im a priliku da postigne cilj,
biti dosta velik sam o pod uvjetom da povišena vrijednost
proizvoda danog zanim anja nadom jesti neizbježni, u od­
ređenim razm jerim a, uzaludni u tro šak rada. Uz ostale
jed n ak e uvjete, prosječna će vrijednost proizvoda jedno-
satnog ra d a u zanim anju, za koje priprem a zahtijeva
u tro šak rad a od stran e m nogobrojnih kandidata, biti viša
od prosječne vrijednosti proizvoda jednosatnog rada u za­
n im anju koje ne zadaje takve poteškoće.104 Ta okolnost

104 Taj je stav, koji se susreće još kod Adama Smitha, osobi­
to podrobno razvio L. Ljubimov (Kurs političeskoj ekonomii,
1923, str. 72—78. i 87—93). Na žalost, Ljubimov je spojio pi­
tanje čime se određuje prosječna vrijednost proizvodi viso­
ko kvalificiranog zanimanja, na prim jer, zanimanje inženje­
ra, umjetnika i si. s pitanjem čime se određuje individual­
na cijena danog predmeta koji se ne mole ponovo proizve­
sti (Rafaelova slika). Gdje je riječ o proizvodima masovne
proizvodnje koji se mogu reproducirati (na primjer, inže-
njerov rad možemo prom atrati kao onaj — osim malobrojnih
iznimaka — koji proizvodi proizvode istovrsne i koji se
mogu reproducirati), možemo dobiti vrijednost pojedinog pro­
izvoda tako da podijelimo vrijednosti cjelokupne proizvodnje
danoga zanimanja s brojem u njemu proizvedenih istovrsnih
proizvoda. Ali to je nemoguće u odnosu prema individualnim
predmetima, koji se ne mogu reproducirati. Iz toga, da je
prosječna vrijednost proizvoda jednosatnog rada umjetnika
jednaka vrijednosti proizvoda petosatnog jednostavnog rada
(na sat rada dodaje se sat rada koji umjetnik utroši na pri­
preme i tri sata rada koje su na pripreme utrošila tri neus­
pjela umjetnika), uopće ne slijedi da se u cijeni Rafaelove
slike kompenzira uzaludan utrošak rada tisuće neuspjelih um­
jetnika, a u slici Salvatora Rose — samo utrošak rada sto­
tine neuspjelih. Dok Ljubimov posve ispravno podvodi pod
zakon vrijednosti prosječnu vrijednost proizvoda visokokva­
lificiranoga rada, u odnosu na individualnu cijenu predmeta
koji se ne mogu reproducirati ne može se zanijekati mome-
nat monopola. Obratnu grešku čini P. Maslov, pripisujući mo-
nopolni karakter također prosječnoj vrijednosti proizvoda vi­
sokokvalificiranoga rada (vidi »Kapitalizam«, 1914, str. 191—
—192).
Marxu nije cilj da cijene predmeta koji se ne mogu re­
producirati podvodi pod zakon radne vrijednosti s tog jed­
nostavnog razloga što nam ovaj mora objasniti upravo zako­
ne proizvodne djelatnosti ljudi. Cijenu predmeta koji »ne mo­
gu biti reproducirani radom, kao, na primjer, starine, umjet­
nička djela određenih m ajstora itd.« (K, III 2, str. 170) Marx
ne razm atra u svojoj teoriji vrijednosti.

170
povećava vrijednost proizvoda visoko kvalificiranoga
rada.105
Kao što vidimo, svođenje kvalificiranoga rada na jedno­
stavni jedan je od rezultata onog objektivnog društvenog
procesa izjednačavanja raznih oblika rada koji se u kapi­
talističkom društvu odvija izjednačavanjem roba na trži­
štu. Ne moramo ponavljati grešku Adama Smitha koji je
uzimao »objektivno izjednačavanje koje društveni proces
nasilno uspostavlja između nejednakih oblika rada kao
subjektivno izjednačavanje individualnih radova« {Kri­
tik . . . , str. 42; ruski prijevod na str. 59. nije točan). Ne
razmjenjuje se proizvod ijednosatnog dragulj aro va rada za
dvosatni proizvod postolarova rada zato što draguljar sub­
jektivno procjenjuje svoj rad dvostruko vrednijim od po­
stolarova rada. Obrnuto: subjektivne svjesne procjene
proizvođača određuje objektivni proces izjednačavanja
razne robe i, uz njeno posredovanje, raznih oblika rada
na tržištu. Dakako, u svojim motivima draguljar unapri­
jed računa na dvostruku procjenu proizvoda draguljar-
skog rada u odnosu prem a proizvodima postolarskog ra­
da, ali on svojom sviješću pretiče iskustvo samo stoga što
njegova svijest fiksira i poopćava prethodno iskustvo. Ov­
dje se zbiva pojava koju je Marx opisao u vezi s analog­
nim slučajem objašnjavajući 'povećanu profitnu stopu Ikoju
stvaraju one grane kapitalističke privrede koje su pove­
zane s osobitim rizikom, teškoćam a i si. »Nakon toga
što su se za određeno razdoblje uspostavile prosječne ci­
jene i njim a odgovarajuće tržišne cijene pojedini kapita­
listi počinju biti svjesni da se u tom procesu izjednačava­
nja brišu određene razlike, pri čemu ove posljednje oni
odmah uključuju u svoje uzajamne račune« (K, III 1,
str. 184). Upravo tako draguljar u činu razmjene unaprijed
uzima svoju visoku kvalifikaciju »u račun kao jednom
zauvijek utvrđenu osnovu za kompenzaciju« (na istom
mjestu, 184-185), ali taj je proračun samo posljedica dru­
štvenog procesa razmjene kao rezultata sukobljenih djelo­
vanja m noštva proizvođača roba. Uzmemo li kopačev rad
kao jednostavan i sa t njegova rada za jedinicu, onda sat
draguljarova rada nije jednak, recimo, 4 radne jedinice

105 U kapitalističkom se društvu ovamo još ponekad dodaju

kamate na troškove izobrazbe koji se u nekim slučajevima
rrazmatraju kao utrošeni kapital. Vidi Maslov, op. oit., str. 191.
i Bauer, op. cit., str. 142. Ali ovdje nemamo proizvodnju nove
vrijednosti, nego jedino preraspodjelu već proizvedene.

171
zato što ga d rag u ljar p ro cjen ju je ili m u pripisuje vrijed­
n o st od 4 jedinice, nego zato što se on na tržištu izjedna­
čava s 4 jedinice jednostavnoga rada. R educiranje slože­
noga ra d a n a jednostavni jest realni proces koji se odvaja
posredstvom procesa razm jene i, u krajnjoj liniji, svodi
n a uravnoteženje raznih oblika rada u procesu raspodjele
društvenoga rada, a ne n a Tazličite ocjene raznih oblika
rad a uli na određivanje različitih vrednota rada.106 Budući
da se izjednačavanje raznih oblika rada u robnoj privredi
ne odvija dru g ačije već izjednačavanjem njihovih proiz­
voda kao vrijednosti, onda a reduciranje kvalificiranoga
rad a na jednostavni nije m oguće drugačije nego izjedna­
čavanjem njihovih proizvoda. »Roba može biti proizvod
najsloženijega rada, ali ga njegova vrijednost čini jedna­
kim proizvodu jednostavnoga rada i, prem a tome, sama
pred stav lja tek određenu količinu jednostavnoga rada«
(K, I, 11, iMarxov kurziv). »Svuda se vrijednosti najrazli-
čitije ro b e jednako izražavaju u novcu, tj. u određenoj
količini zlata ili sreb ra. I već se sam im tim različiti oblici
rada, koje te v rijednosti predstavljaju, u različitim om je­
rim a svode na određene količine jednog te istog oblika
jednostavnoga rada, onoga rada koja proizvodi zlato i sre­
bro« (K, I, 170, kurziv naš). P retpostavljati da redukciju
kvalificiranoga rad a na jednostavni m ora netko provesti
u n ap rijed i da o n a m ora preth o d iti razm jeni da bi bio
om ogućen čin njihovih izjednačavanja — znači ne razumi­
jevati sam e osnove M arxove teorije vrijednosti.
Kao što vidimo, da bism o objasnili visoku vrijednost
proizvoda kvalificiranoga rad a, ne m oram o se odricati
radne teorije vrijednosti; itreba sam o jasno shvatiti osnov­
n u m isao te teorije k o ja proučava zakone ravnoteže i ras­
podjele društvenoga rad a u robno-kapitalističkoj privredi.
S toga ćem o gledišta moći ocijeniti dokaz onih Marxovih
k ritičara kojim a je p itanje kvalificiranoga rad a osnovna
m eta n ap ad a i k oji u njem u vide najranjivije m jesto
Marxove teo rije.107 Prigovori tih k ritiča ra mogu se svesti
na slijedeće: 1) kako god m arksisti objašnjavali uzroke
visoke vrijednosti proizvoda kvalificiranoga rada, ostaje
sam a činjenica razm jene kao ekvivalenata proizvoda ne­
jednakih količina rada, što proturječi radnoj teoriji vri-

108 Kao što tvrde Oppenheimer i drugi. Vidi Oppenheimer,

Wert und Kapitalprofit, 2. izd. 1922, str. 69—70.
107 Vidi knjigu Bohm-Bawerk, Teorija Marksa i ee kritika. Rus­
ki prijevod izd. 1897.

172
jednosti; 2) m arksisti nam ne mogu pokazati kriterij ili
razmjer uz pomoć kojega bismo unaprijed mogli izjedna­
čiti jedinicu (kvalificiranoga rada, na prim jer, sat dragu-
ljarova rada, s određenim ibrojem jedinica jednostavnoga
rada.
Prvi je prigovor osnovan na pogrešnoj pretpostavci po
kojoj radna teorija vrijednosti stavlja jednakost roba u
isključivu ovisnost o fizičkoj jednakosti utrošaka rada
nužnih za njihovu proizvodnju. Pri takvu shvaćanju rad­
ne teorije vrijednosti uistinu se ne može negirati činje­
nica da sat draguljarova rada i četvorosatni rad kopača
predstavljaju, s fiziološkog gledišta, nejednake količine
rada. Svaki pokušaj, da se sat kvalificiranoga rada prikaže
kao rad fiziološki-zgusnut i energetski jednak nekolikim
satovima jednostavnoga rada, nama se čini beznadan i m e­
todička pogrešan. Kvalificirani je rad uistinu rad zgusnut,
pomnožen, potenciran, ali ne fiziološki-zgusnut, već dru-
štveno-zgusnut. Radna teorija vrijednosti ne ustanovljuje
fiziološku jednakost, nego društveno izjednačavanje rada,
koje se, od svoje strane, dakako, odvija na osnovi obiljež­
ja koja karakteriziraju rad s materijalno-tehniičke d fizio­
loške strane (vidi kraj prethodne glave). Na tržištu se ne
razm jenjuju proizvodi jednakih, nego izjednačenih koli­
čina rada. Naš je zadatak — da proučimo zakone društve­
nog izjednačavanja različitih oblika rada u procesu ras­
podjele društvenoga rada. Ako nam ti zakoni objašnjavaju
uzroke izjednačavanja jednosatnog draguljarova rada s
četvorosatnim radom kopača, onda je naš zadatak riješen
posve neovisno o fiziološkoj jednakosti ili nejednakosti tih
društveno-izjednačendh količina rada.
Drugi prigovor Marxovih kritičara nameće ekonomskoj
teoriji zadatak koji joj uopće nije svojstven: da nađe
mjerilo vrijednosti koje čini praktički mogućim među­
sobno uspoređivanje različitih oblika rada. Teorija se vri­
jednosti, međutim, ne bavi traženjem praktičnog mjerila
za uspoređivanje, već teži da uzročno objasni onaj objek­
tivni proces izjednačavanja raznih oblika rada koji se re­
alno odvija u robno-kapitalističkom društvu.108 U kapita­
lističkom se društvu .taj proces odvija stihijski, neorgani­
zirano; izjednačavanje se raznih oblika rada ne odvija ne­
posredno već se uspostavlja samo posredstvom izjedna­
čavanja proizvoda rada na tržištu, kao posljedica sukob­
ljenih djelovanja mnoštva .proizvođača roba. U takvim je

108 Vadi naprijed glavu »Društveni rad«.

173
 uvjetim a »društvo onaj iskusni računovođa koji jedino
može izračunata visinu cijena; m etoda kojom se pri tome
služi — je s t konkurencija«109. Oni Marxovi kritičari koji
jednostavnom e ra d u p ripisuju ulogu praktičnog m jerila
ili jedinice za uspoređivanje rada, u biti um jesto kapitali­
stičkog d ru štv a podm eću organiziranu privredu, u kojoj
se različiti oblici rad a m eđusobno izjednačavaju neposred­
no, bez tržišne razm jene i konkurencije, bez izjednačava­
n ja stvari kao vrijednosti na tržištu.
O dbacujući takvo m iješanje teoretskog i praktičnog gle­
d an ja i dosljedno se p ridržavajući prvog, mi sm atram o da
teo rija vrijednosti na posve zadovoljavajući način objaš­
njava i uzrok visoke v rijednosti proizvoda kvalificiranoga
rad a i izm jene njihovih vrijednosti. Ako se skraćuje traja­
n je izobrazbe ili, uopće, ako se sm anjuju utrošci rada
p otrebni u p rip rem i za određeno zanim anje, vrijednost
se njegovih proizvoda sm anjuje. Time se objašnjava cijeli
niz po jav a privrednoga života. Tako se, n a prim jer, počev­
ši od druge -polovine X IX stoljeća znatno sm anjuje vri­
jed n o st proizvoda ra d a službenika u trgovini i vrijed­
nost njihove rad n e snage. To se objašnjava tim e što se
»prethodna izobrazba, poznavanje trgovačkog poslovanja,
poznavanje jezika itd. s napretkom znanosti i narodne
pro sv jete stječu sve brže i lakše, postaju sve prošireniji,
jeftin ije se reproduciraju« (K, I II 1, str. 277).
U ovoj sm o glavi, kao i u prethodnim a, uzimala kao po­
lazište sta n je ravnoteže izm eđu različitih grana društvene
proizvodnje i različitih oblika rada. Aid, kao što znamo,
robno-kapitalistdčko društvo je sistem neprestano naruša­
vane ravnoteže, u kojem u je prisutna samo težnja za rav­
notežom , a koju narušavaju i zadržavaju različiti uzroci
suprotnoga djelovanja. Na po d ru čju kvalificiranoga rada
težnja za u spostavljanjem ravnoteže između različitih ob­
lika rad a d jelu je to sporije što kvalifikacija -rada, dugo
tra ja n je ili visoki troškovi priprem e za dano zanimanje
stv araju veće prepreke priljevu rad a u dano zanimanje
iz drugih, jednostavnijih zanim anja. Prilikom prim jene
teoretske shem e na živu stvarnost treba uzim ati u obzir
kočnički u tjecaj tih prepreka. Težak pristup u viša zani­
m anja stvara za njih nekakav elem enat monopola. S dru­
ge strane, izdvajaju se »-najniže grane rada koje su uvijek
prepunjene i zbog svoje jednostavnosti slabo plaćene« (K,
I, 421). Često težak pristup u više zanim anje i odabir

los Hilferding, Bem-Baverk kak kritik Marksa, 1923, str. 28.

174
koji p ri tom e nastaje odbaouje mnoge neuspjele kandidate
u niža zanimanja pridonoseći tako njihovoj još većoj
pretrpanosti.110 Osim toga, kako tehnički i organizacijski
kapitalistički proces proizvodnje postaje sve složeniji, to
povećava potražnju novih oblika kvalificirane radne snage
nesrazmjerno povećavaj-ući plaćanje kako te radne snage
tako i njenih proizvoda. To je, tako reći, privrem ena (kat­
kad kratkotrajna, katkad dugotrajnija) »premija za kvali­
fikaciju« koja nastaje u dinamičnom procesu izmjene kva­
lifikacije rada. Ali kao što odstupanja tržišnih cijena od
vrijednosti ne opovrgavaju, nego samo čine mogućim
postojanje zakona vrijednosti, upravo tako ta »premija
za kvalifikaciju«, označavajući nepostojanje ravnoteže iz­
među različitih oblika rada, od svoje strane pridonosi
povećanju kvalifikacije rada i preraspodjeli proizvodnih
snaga u pravcu ravnoteže društvene privrede.

110 Maslov, Kapitalizm, str. 192.

175
 Glava šesnaesta

DRUŠTVENO POTREBNI RAD

U prethodnim je glavam a naša pažnja bila usm jerena ug­

lavnom n a proučavanje kvalitativne stran e rada koji stva­
ra vrijednost; sada možemo prijeći n a podrobniju analizu
njegove količinske stran e.
Kao što je poznato, tvrdeći d a se veličina vrijednosti
robe m ijen ja iu zavisnosti o m ijenjanju količine rada utro­
šenog na njegovu (proizvodnju, M arx ne misli na onaj
individualni rad k o ji je uistinu dani proizvođač utrošio
na proizvodnju danog p rim jerk a robe, nego na prosječnu
količinu rad a p o treb n u za proizvodnju danoga proizvoda
p ri danom e sta n ju proizvodnih snaga. »Društveno potreb­
no ra d n o vrijem e je ono rad n o vrijem e koje je potrebno
da se načini kakva u p o treb n a vrijednost p ri postojećim
društveno-norm alndm u vjetim a proizvodnje i n a prosječ­
noj — u danom e dru štvu — razini vještine i uz prosječni
intenzitet rada. Tako je, n a prim jer, u Engleskoj poslije
uvođenja p arn o g tkalačkog razboja za pretvaranje dane
količine p ređ e u tkaninu potrebna, možda, samo polovina
onoga ra d a koji se na to trošio ranije. Dakako, engleski
tkalac koji radi ručno i poslije toga treba za pretvaranje
pređe u tk an in u isto toliko radnoga vrem ena kao i prije,
ali sada proizvod njegova individualnog radnog sata pred­
stav lja sam o polovinu u usporedbi s društvenim radnim
satom , i zato se vrijednost toga proizvoda dvostruko sma­
njila« (K, I, 5-6).
Veličinu društveno potrebnoga radnog vrem ena odre­
đ u je stu p a n j razvoja proizvodnih snaga. Ovo posljednje
treb a shvatiti u širokom sm islu, kao ukupnost m aterijal­
nih i osobnih činilaca proizvodnje. D ruštveno potrebno
radno vrijem e ne m ijen ja se toliko u ovisnosti o izmjena-'
m a »uvjeta proizvodnje«, .tj. njenih materijalno-tehraičkih
i organizacijskih činilaca, nego i o prom jenam a u radnoj
snazi, »vještini i intenzitetu rada«.

176
 Na prvom stupnju analize Marx pretpostavlja da su svi
primjerci dane vrsti proizvoda proizvedeni u jednakim,
normalnim, prosječnim uvjetima. Individualni rad, utro­
šen na svaki prim jerak, količinski se podudara s društve­
no potrebnim radom, a indvidualna vrijednost — s dru­
štvenom ili tržišnom vrijednošću. Ovdje se, u biti, još
uopće ne pravi razlika između individualnoga rada i dru­
štveno potrebnoga rada, između individualne i društvene
(tržišne) vrijednosti. Zato Marx u tim slučajevima go­
vori jednostavno o »vrijednosti«, a ne o »tržišnoj vrijed­
nosti« (koje stoga i nema u prvoj knjizi »Kapitala«).
Na daljem stupnju analize Marx pretpostavlja da su
različiti prim jerci dane vrsti robe proizvedeni u različitim
tehničkim uvjetim a. Ovdje se već pojavljuje suprotnost
između individualne i društvene (tržišne) vrijednosti.
Drugim riječima, sam se pojam vrijednosti ovdje dalje
razvija i pobliže određuje kao društvena ili tržišna vrijed­
nost. Također se društveno potrebno radno vrijeme sup­
rotstavlja individualnome koje je različito u raznim podu­
zećima iste proizvodne grane. Time izražavamo onu oso­
bitost robne privrede da se na tržištu uspostavlja jedna te
ista cijena za sve prim jerke roba određene vrsti i kvalitete
neovisno o tome u kakvim su individualnim tehničkim uvje­
tima te robe proizvedene i koliko je individualnoga rada
utrošeno na njihovu proizvodnju u različitim poduzećima.
Društvo, zasnovano na robnoj privredi, ne regulira nepo­
sredno radnu djelatnost ljudi, nego vrijednost proizvoda
rada robe. Tržište ne uzima u obzir individualne osobine i
odstupanja u radnoj djelatnosti pojedinih proizvođača roba
ili pojedinih gospodarstava. »Svaka pojedina roba u danom
slučaju funkcionira samo kao prosječni prim jerak svoje
vrsti« (K, I, 6). Nijedna se pojedina roba ne prodaje po
svojoj individualnoj vrijednosti, već po prosječnoj dru­
štvenoj vrijednosti, koju Marx u trećoj knjizi »Kapitala«
naziva tržišnom vrijednošću.
Sva poduzeća iste proizvodne grane možemo svrstati
u niz prema stupnju njihova tehničkog razvoja, počevši
od onih s najvećom proizvodnošću do onih s najslabijom.
Uza svu razliku u individualnoj vrijednosti proizvoda u
svakom od tih poduzeća ili u isvakoj grupi tih poduzeća
(radi jednostavnosti ćemo ih podijeliti, kao i Marx, na
tri grupe: s najvišom proizvodnošću, srednjom i najni­
žom), oni se na tržištu prodaju po istoj cijeni kojiu, u kraj­
njoj liniji, određuje (kroz odstupanje i narušavanje) nji-

12 Ogledi o Marxovoj teoriji -’rijednosti

hova pro sječn a ili tržišna vrijednost. »Robe kojih je indivi­
dualna vrijed n o st ispod tržišne, ostvaruju ekstra višak
vrijednosti ili ek strap rofit. M eđutim , robe, kojih je indi­
vidualna vrijed n o st iznad tržišne, ne mogu ostvariti dio
viška v rijednosti koji je u njim a sadržan« (K, III 1, str.
154). Ta razlika izm eđu tržišne i individualne vrijednosti,
koja stvara različitu dobit od proizvodnje poduzećim a s
različitom proizvodnošću rada, osnovni je pokretač tehnič­
kog napretka u k ap italističkom društvu. Svako kapitali­
stičko poduzeće teži da uvede najnovija tehnička dosti­
gnuća ko ja snizuju individualnu vrijednost proizvodnje u
usporedbi s prosječnom tržišnom vrijednošću i koja mu
d aje m ogućnost d a o stvari ekstraprofit. Poduzeća sa za­
starjelo m .tehnikom teže da sm an je individualnu vrijed­
n o st svojih proizvoda p o m ogućnosti do razine tržišne
vrijednosti; inače im p rije ti konkurencija poduzeća s ve­
ćom proizvodnošću i p ropast. Pobjeda kru p n e proizvodnje
nad sitnom , dalji tehnički napredak i koncentracija pro­
izvodnje u k ru p n ijim i tehnički razvijenijim poduzećima
— to su posljedice p ro d aje robe n a tržištu po prosječnoj
tržišnoj vrijednosti neovisno o individualnoj vrijednosti.
P ri danom stan ju proizvodnih snaga u danoj grani pro­
izvodnje (uzim ajući ovu kao ukupnost poduzeća s najraz-
ličitijom proizvodnošću) tržišna je vrijednost određena
veličina. Ali je netočno ako se m isli da je ona unaprijed
dana i određena, tak o reći veličina izračunata na osnovi
danoga sta n ja tehnike. Jer, kao što je rečeno, u raznim je
poduzećim a tehnika različita. Tržišna je vrijednost veličina
koja n astaje k ao posljedica borbe na tržištu m noštva pro­
davača — proizvođača <rob&, koji proizvode u različitim
tehničkim u vjetim a i k o ji na tržište 'iznose robe koje ima­
ju različitu individualnu vrijednost. Kao što je već bilo
rečeno u trin aesto j glavi, pretvaranje se individualnoga
rad a u društveno potrebni odvija posredstvom istog tog
p rocesa razm jene koji p retv ara privatni i konkretni rad
u društveni i ap strak tni. »Različite se individualne vri­
jednosti m o raju izjednačavati stvarajući jednu društvenu
v rijednost, tržišnu v rijednost koju smo ranije razmotrili,
a za to je potrebno d a postoji konkurencija između pro­
izvođača istog oblika roba i, osim toga, da postoji tržište
na kojem u oni istodobno nude svoje robe« (K, I II 1, str.
155-156). Tržišna je vrijednost rezultanta borbe na tržištu
izm eđu različitih proizvođača dane proizvodne grane (pri
čem u se uzim a uravnoteženo stanje tržišta, koje pretpo­

178
stavlja da potražnja odgovara ponudi <i, prem a tome, rav­
notežu dzmeđu dane i drugih proizvodnih grana, o čemu
vidi niže). Isto tako je dnuštveno potrebni rad, koji odre­
đuje tržišnu vrijednost, rezultanta različite proizvodnosti
rada u pojedinim poduzećima. Društveno potrebni rad
određuje vrijednost roba samo u onoj m jeri u kojoj trži­
šte ujedinjuje sve proizvođače dane grane i potčinjava ih
istim uvjetima tržišnog trgovanja. Kako se tržište šari i
sebi potčinjava pojedine proizvođače roba, tako se stvara
ujednačena tržišna vrijednost za sve robe dane vrsti i
kvalitete i tako stječe značenje društveno potrebni rad.
Tržišna vrijednost nastaje konkurencijom proizvođača
roba iste proizvodne grane. Ali u razvijenom kapitalistič­
kom društvu imamo također konkurenciju kapitala ulo­
ženih u razne grane proizvodnje. Prem ještanje kapitala
iz jedne grane u drugu, tj. »konkurencija kapitala u raz­
ličitim granama proizvodnje stvara cijenu proizvodnje ko­
ja izjednačava profitnu stopu među različitim granama«
(K, III 1, str. 155). Tržišna vrijednost poprima izgled cije­
ne proizvodnje.
Ako se tržišna vrijednost uspostavlja samo kao posljedi­
ca društvenog procesa konkurencije između poduzeća s
različitom proizvodnošću, postavlja se pitanje koja grupa
poduzeća određuje tu tržišnu vrijednost? Drugim riječima,
kakvu veličinu predstavlja prosječni društveno potrebni
rad koji određuje tržišnu vrijednost? »Tržišnu vrijednost
treba prom atrati, s jedne strane, kao prosječnu vrijed­
nost roba proizvedenih u danoj grani proizvodnje, s dru­
ge strane, kao individualnu vrijednost roba koje se proiz­
vode u prosječnim uvjetima dane grane i koje čini znat­
nu masu proizvoda ove posljednje« (K, III 1, str. 153.
kurziv naš). Ako pojednostavljeno pretpostavim o da se za
svu ukupnost roba dane proizvodne grane tržišna vrijed­
nost podudara s individualnom (premda se i ne poduda­
ra s individualnom vrijednošću pojedinih primjeraka),
onda će tržišna vrijednost robe bita jednaka sumi svih
individualnih vrijednosti ro b i dane grane podijeljenoj s
brojem tih roba. Ali na daljnjem stupnju analize moramo
pretpostaviti da i za cijelu proizvodnu granu suma tržiš­
nih vrijednosti može odstupiti od sume individualnih vri­
jednosti (što, na prim jer, postoji u zemljoradnja); podu­
daran je tih dviju suma ostaje samo za ukupnost svih gra­
na proizvodnje ili cjelokupnu narodnu privredu. U tom
se slučaju tržišna vrijednost neće potpuno podudarati s

179
 kvocijentom dijeljen ja -sume svih individualnih vrijednosti
s b ro jem roba d an e v rsti. U tom se slučaju količinsko od­
ređ en je tržišne vrijednosti potčinjava ovim zakonima. Po
Marxovu m išljenju, u prosječnim -se uvjetim a tržišna vri­
jed n o st približava individualnoj vrijednosti pretežne mase
proizvoda d an e proizvodne grane. Ako je veći dio robe
proizveden u poduzećim a s prosječnom proizvodnošću ra­
da i sam o neznatan dio u najboljim ili najgorim uvjetima,
o nda tržišnu v rijednost reguliraju poduzeća s prosječnom
proizvodnošću, tj. o n a se u ovoj ili onoj m jeri približava
individualnoj vrijednosti proizvoda proizvedenih u tim po­
duzećim a. To je n ajčešći slučaj. Ako »dio ukupne mase
roba, proizveden u lošijim uvjetim a, čini relativno k ru p
nu veličinu, kako u usporedbi -s prosječnom m asom robi,
tako i u usporedbi s d rugom krajnošću«, tj. proizvedenim
robam a u n ajboljim uvjetim a, onda »tržišnu vrijednost
ili društvenu vrijed n o st regulira m asa roba proizvedenih
u lošijim uvjetim a« (K, I II 1, s tr. 158), tj. približava še indi­
vidualnoj vrijednosti tih roba (u potpunosti se s njom e po­
d u d araju ći sam o u nekim uvjetim a, n p r. u zem ljoradnji). Na
k raju , ako na tržištu prevladavaju robe proizvedene u
najb o ljim uvjetim a, onda će one im ati odlučujući utjecaj
na tržišnu vrijednost. Drugim riječim a, društveno potreb­
ni rad može se približavati kako radu prosječne proizvod­
nosti (tako je u većini slučajeva), tako i radu s najvišom
i najnižom proizvodnošću. P otrebno je samo da rad s
najvišom (ili najnižom ) proizvodnošću dostavlja na tržište
najveću količinu roba, tj. d a predstavlja prosječnu (ne u
sm islu prosječne proizvodnosti, nego u sm islu najveće
rasp ro stran jen o sti) rad dane grane proizvodnje.111

111 K. Diehl netočno tvrdi da društveno potrebnim Marx sma­

tra samo rad utrošen u poduzećima s prosječnom proizvod­
nošću. Ako pak u danoj proizvodnoj grani prevladava masa
robe proizvedena u najgorim uvjetima, pa se zato tržišna vri­
jednost određuje radom najslabije proizvodnosti, onda »ov­
dje zbog određenih uvjeta ponude neće biti odlučujuće dru­
štveno potrebno radno vrijeme, nego veličina koja ga prema­
šuje«. (K. Diehl, Uber das Verhaltnis von Wert und Preis in
okonomischen System von Marx, 1898, str. 23—24) Takva bi se
tvrdnja mogla odnositi samo na slučajeve nepodudaranja iz­
među potražnje i ponude koje izaziva otklone cijene od trži­
šne vrijednosti: u takvim slučajevima nije odlučujuće dru;
štveno potrebno radno vrijeme, nego veličina koja ga prema­
šuje ili je manja od njega. Ali Diehl predobro zna da se iz­
neseno Marxovo zakl jučivanje ne odnosi na takve slučajeve ot­
klona cijene od tržišne vrijednosti (o čemu vidi dalje), nego
ima u vidu upravo »podudarnost opće mase proizvoda s dru*

180
 U iznijetom zaključivanju Marx pretpostavlja uravnote­
žen tok proizvodnje, slaganje između ponude roba i pla­
težno sposobne potražnje, tj. slučajeve ikad kupci kupuju
svu na tržište bačenu količinu roba dane vrsti po njihovoj
prosječnoj tržišnoj vrijednosti. Ovu posljednju, kao što
smo vidjeli, određuje rad najviše, prosječne ili najniže
proizvodnosti; svi ti oblici rada mogu predstavljati dru­
štveno potrebni rad ovisno o tehničkoj strukturi dane pro­
izvodne grane, o odnosu njenih poduzeća s različitom pro­
izvodnošću. Ali sve te različite slučajeve određivanja trži­
šne vrijednosti pri usklađenoj potražnji i ponudi treba
oštro lučiti od slučajeva kada postoji nesklad između po­
tražnje i ponude, kad tržišna cijena odstupa od tržišne
vrijednosti prem a gore — pri prevladavanju potražnje,
ili prem a dolje — p ri prevladavanju ponude. »Apstrahira­
mo ovdje slučaj prezasićenosti tržišta, kad tržišnu cijenu
uvijek regulira dio roba proizvedenih u najboljim uvje­
tima; mi ovdje nem am o posla s tržišnom cijenom jer se
ona razlikuje od .tržišne vrijednosti, nego s različitim od­
ređenjima same tržišne vrijednosti« (K, III 1, str. 158).
A čime se objašnjavaju izmjene same tržišne vrijednosti u
ovisnosti o većoj 'brojnosti ove ili one grupe poduzeća (s
većom, prosječnom ili nižom proizvodnošću)?
■Odgovor na to pitanje naći ćemo u mehanizmu raspo­
djele rada i ravnoteže između različitih grana društvene
proizvodnje. Tržišna vrijednost odgovara teoretski-zami-
slivu stanju ravnoteže između različitih proizvodnih gra­
na. Pri prodaji roba po tržišnoj vrijednosti to je stanje
ravnoteže očuvano, tj. proizvodnja se dane grane ne po­
većava i ne sm anjuje na račun drugih grana. Ravnoteža
između raznih proizvodnih grana, sklad između društvene
proizvodnje i društvenih potreba i podudaranje tržišne

štvenom potrebom« (loc. cit., str. 24), tj. ravnotežu iz­

među dane i drugih proizvodnih grana. A kako ta ravnoteža
nastupa pri određivanju tržišne vrijednosti radom niske pro­
izvodnosti, upravo se taj rad i smatra društveno potrebnim.
Dok Diehl društveno potrebnim smatra samo rad prosje­
čne proizvodnosti, drugi su autori skloni da takvim smatraju
jedino rad najviše proizvodnosti, utrošen u najboljim tehni­
čkim uvjetima. »Realna prometna vrijednost svih proizvoda
ovisi o radnom vremenu potrebnom pri najrazvijenijim teh­
ničkim metodama proizvodnje, o »društveno potrebnom« rad­
nom vremenu.« (W. Liebknecht, Zur Geschiehte der Werttheo-
rie in England, 1902, str. 94 ili ruski prijevod str. 144) Kao
što se iz teksta vidi, ovo mišljenje također ne odgovara Marx­
ovu učenju.

181
cijene s tržišnom vrijednošću — sve su te pojave m eđu­
sobno usko povezane i jedna drugu prate. »Da bi tržišna
cijena istovetnih roba, proizvedenih pod različitim okolno­
stim a, odgovarala tržišnoj vrijednosti tako da od nje ne
o d stu p a nd p rem a gore ni prem a dolje, pritisak, koji jedan
na drugoga vrše različiti prodavci, m ora biti dovoljno
velik zato da bi n a tržište izbacio m asu roba koja odgo­
vara društvenim potrebam a, tj. takvu količinu za koju je
društvo sposobno p latiti tržišnu vrijednost« (K, III 1, str.
156). P odudaranje cijena s tržišnom vrijednošću odgovara
sta n ju ravnoteže izm eđu različitih grana proizvodnje. Raz­
like u o dređivanju tržišne vrijednosti radom više, pros­
ječne ili niže proizvodnosti postat će nam jasne ako obra­
tim o p ažnju n a ulogu tržišne vrijednosti u mehanizm u ras­
podjele i ravnoteže rada. Kada prevladavaju poduzeća s
visokom proizvodnošću, točnije m ase roba proizvedenih
u n ajb o ljim uvjetim a, tržišnu vrijednost ne može regulirati
v rijednost proizvodnje u prosječnim ili lošim uvjetima,
je r b i to dovelo do povećanja ekstraprofita u poduzećima
s najvišom proizvodnošću, što bi, opet, rezultiralo znat­
nim povećanjem proizvodnje u njim a. To bi povećanje
proizvodnje, uz prevagu dane grupe poduzeća, dovelo na
tržištu do prevage ponude i približavanja cijena razini vri­
jed n o sti u poduzećim a s najvišom proizvodnošću. Analog­
no je zaključivanje p rim jenljivo na slučajeve kada su broj­
n ije d ru g e grupe poduzeća, i to upravo s prosječnom ili
niskom proizvodnošću. Različiti se slučajevi reguliranja
tržišne vrijednosti (ili, što je dsto, određivanja društveno
potrebnoga rada) tum ače različitim uvjetim a ravnoteže
izm eđu dane i drugih proizvodnih grana u ovisnosti o pre
vazi u n joj poduzeća s različitom proizvodnošću, tj. u kraj­
n joj liniji u ovisnosti o stanju proizvodnih snaga.
Dakle, društveno potrebni rad, koji određuje tržišnu
v rijednost roba dane proizvodne grane, može biti rad
više, prosječne ili niže proizvodnosti. Koji je upravo rad
društveno p otrebni — to ovisi o stanju proizvodnih snaga
u danoj proizvodnoj grani, a ponajprije o brojnoj prevazi
poduzeća s različitom proizvodnošću (kao što je gore
već bilo rečeno, n ije riječ o broju poduzeća, nego o masi
u njim a proizvedenih roba)112. Ali ne samo o tome.

m »Od brojnog odnosa ili razmjernoga količinskog odnosa raz­

reda (poduzeća različite proizvodnosti — I. R.) zavisi koji će
od njih na kraju odrediti prosječnu vrijednost.« (Theorten...»
t. II, dio I, str: 56)

182
 Zamislimo dvije proizvodne grane s potpuno jednakom
količinskom distribucijom poduzeća s različitom proiz-
vodnošću. Recimo, poduzeća srednje proizvodnosti čine
40 posto od općega broja, a poduzeća s najvišom i najni­
žom proizvodnošću po 30 posto. Ali između te dvije pro­
izvodne grane postoji ova bitna razlika. U prvoj se pro­
izvodnja bolje oprem ljenih poduzeća može brzo i znatno
proširiti (npr. uslijed osobito pogodne koncentracije pro­
izvodnje, mogućnosti da se iz inozemstva nabave ili da se
brzo u samoj zemlji načine potrebni strojevi, uslijed obilja
sirovina, postojanja radne snage sposobne za strojnu
proizvodnju i si.). U drugoj se grani krupna proizvodnja
može širiti sporije i ne u tako velikom razm jeru. Unapri­
jed se može reći da će u prvoj grani tržišna vrijednost
imati tendenciju učvršćivanja — dakako, uz ostale jed­
nake uvjete — na nižoj razini nego u drugoj grani, tj. u
prvoj će grani tržišna vrijednost biti bliža troškovima
rada u poduzećima s najvišom proizvodnošću. U drugoj
se, pak, grani ona može povisiti. Ako bi se tržišna vrijed­
nost u prvoj grani povećala koliko i u drugoj, to bi iza­
zvalo brzo i veliko proširenje proizvodnje u poduzećima s
visokom proizvodnošću, pretrpavanje tržišta, narušavanje
ravnoteže između potražnje i ponude, sniženje cijena.
Za prvu proizvodnu granu očuvanje ravnoteže između
nje i ostalih grana narodne privrede pretpostavlja da se
tržišna vrijednost približava troškovima u poduzećima s
visokom proizvodnošću. U drugoj je proizvodnoj grani
ravnoteža društvene privrede moguća i uz višu razinu
tržišne vrijednosti, tj. uz njeno približavanje troškovima
rada u poduzećima s prosječnom ili nižom proizvodnošću.
Mogući su, konačno, i takvi slučajevi kad ravnoteža
društvene privrede nastaje pod uvjetom da tržišnu vrijed­
nost ne određuju individualni utrošci rada u danoj grupi
poduzeća (npr., s najvišom proizvodnošću), već prosječna
brojka između utrošaka rada dane grupe i najbliže joj
druge grupe. To se osobito često može događati ako se u
danoj proizvodnoj grani poduzeća po svojoj proizvod­
nosti ne dijele na tri grupe, kao što smo pretpostavljali,
nego na dvije — s visokom i niskom proizvodnošću. Samo
se po sebi razumije da »srednju brojku« ne shvaćamo
ovdje kao aritm etičku sredinu: ona može biti bliže utroš­
cima grupe s visokom ili s niskom proizvodnošću, u zavis­
nosti o uvjetima ravnoteže između dane i drugih proiz­
vodnih grana. Zato L. Budin suviše pojednostavljuje pi­

183
tan je tvrdeći da se u slučaju uvođenja tehničkih inovacija
i novih m etoda proizvodnje vrijednost »proizvedenih roba
neće m je riti prosječnim utroškom rada, već njegovim ut­
roškom ili p ri staroj ili p ri novoj m etodi proizvodnje«.11*
Dakle, različiti se slučajevi određivanja tržišne vrijed­
nosti ili, što je isto, društveno potrebnoga rada objašnja­
vaju različitim uvjetim a ravnoteže između dane i drugih
proizvodnih grana narodne pri-vrede u ovisnosti o stanju
proizvodnih snaga. P orast proizvodnih snaga Tada u danoj
proizvodnoj grani, m ijenjajući uvjete ravnoteže između
n je d drugih grana, m ijenja veličinu društveno potrebnoga
rad a i tržišne vrijednosti. »Radno se vrijem e m ijenja
sa svakom prom jenom proizvodne snage rada« (K, I, 6).
»Sto je veća proizvodna snaga rada, to je m anje radno
v rijem e potrebno d a se napravi određena roba, to je ma­
n ja u njoj k ristalizirana m asa rada, to je m anja njena
vrijednost. O brnuto, što je m anja proizvodna snaga rada,
to 'je veće radno vrijem e potrebno da se napravi roba,
to je veća n jen a vrijednost« (K, I, 7). U Marxovoj je teo­
riji pojam društveno potrebnoga rada usko povezan s poj­
m om proizvodne snage rada. U robnoj privredi razvoj proiz­
vodnih snaga dobiva svoj ekonom ski izraz u izmjeni dru­
štveno potrebnoga rad a i tržišnoj vrijednosti pojedinih roba
koje određuje. K retanje vrijednosti na tržištu odraz je pro­
cesa razvoja proizvodnosti rada. Jasnu je form ulaciju te
m isli dao Som bart u svojem poznatom članku posvećenom
trećoj knjizi »Kapitala«. »Vrijednost je posebni povijesni
oblik u kojem u se izražava proizvodna snaga društvenoga
rada, koja, u k rajn jo j liniji, upravlja svim privrednim
pojavam a.«114 S o m b art je ipaik načinio pogrešku je r je u
u čenju o društveno potrebnom radu vidio sav sadržaj
Marxove teorije vrijednosti. A učenje o društveno pot­
rebnom rad u obuhvaća samo količinsku, a ne i kvalita­
tivnu stran u vrijednosti. »Okolnost da je količina rada
sadržana u ro b i količina društveno potrebna za njenu pro­
izvodnju i d a je, prem a tome, radno vrijem e potrebno
radno vrijem e — to se određenje odnosi samo na veličinu
vrijednosti« (T h eo rien . . . , III, str. 160-161). Som bart se og­
raničio n a onaj aspekt Marxove teorije koji istražuje ovis­

113 L. Budin, Teoretičeskaja sistema Marksa, 1908, str. 78.

114 Sombart, Zur Kritik des okonomischen Systems von Marx
u Braun’s Arcliiv fiir soziale Gesetzgebung u. Statistik, 1 894,
t. VII, str. 577, ruski prijevod u »Naučnoe Obozrenie« za
1898. g., N°4.

184
nost izmjena veličine vrijednosti o kretanju m aterijalnog
procesa proizvodnje i nije prim ijetio najoriginalniji dio
Marxove teorije, upravo učenje o »obliku vrijednosti«.115
Gore je već bilo rečeno da različite slučajeve određiva­
nja tržišne vrijednosti koje smo razm otrili treba strogo
lučiti od slučajeva odstupanja cijena od tržišne vrijedno­
sti, kao posljedice prevladavanja potražnje nad ponudom,
ili obrnuto. Ako se tržišna vrijednost u prosječnim uvje­
tima određuje prosječnim utrošcim a rada, u slučaju pre­
vage potražnje tržišna će cijena odstupati od tržišne vri­
jednosti prem a gore i približavati se utrošcim a u poduze­
ćima s nižom proizvodnošću. Obratno će biti kod preve­
like ponude. »Ako je količina roba na tržištu veća ili m anja
od potražnje za njim a, dolazi do ostupanja tržišne cijene
od tržišne vrijednosti« (K, III 1, str. 160). Marx oštro raz­
likuje slučajeve kad tržišnu vrijednost određuje, recimo,
uloženi rad u poduzećima s većom proizvodnošću, uslijed
toga što je u njim a proizvedena najveća m asa roba, od
slučajeva kada tržišnu vrijednost u prosječnim uvjetim a
određuju prosječni utrošci rada, ali uslijed zasićenosti trži­
šta tržišna cijena odstupa od tržišne vrijednosti i određuje
se uloženim radom u poduzećima s višom proizvodnošću
(vidi K, III 1, str. 158. i 160-161). U prvom slučaju prodaja
roba po utrošcim a rada poduzeća s višom proizvodnošću oz­
načava normalno stanje tržišta i ravnotežu između dane
i drugih grana proizvodnje. U drugom je slučaju proda­
ja roba po istim tim utrošcim a izazvana nenormalnom za­
sićenošću tržišta i neizbježno izaziva sm anjenje proizvod­
nje u danoj grani, tj. označava nepostojanje ravnoteže iz­
među pojedinih proizvodnih grana. U prvom se slučaju
roba prodaje po svojoj tržišnoj vrijednosti, u drugom slu­
čaju njena cijena odstupa od tržišne vrijednosti određene
društveno potrebnim radom.
Iz ovoga se vidi kakvu grešku prave oni tumači Marxa
koji kažu da se čak u slučaju prezasićenosti tržišta (ili
nedostatka roba) roba prodaje u skladu s društveno
potrebnim radom utrošenim na njenu proizvodnju. Oni
pod društveno potrebnim radom ne podrazumijevaju sa­
mo onaj rad koji je pri danom stanju proizvodnih snaga
potreban za proizvodnju jednog prim jerka dane robe,

118 Taj je osnovni nedostatak Sombartove interpretacije uočio

još S. Bulgakov u članku »Cto takoe trudovaja cennost'«
(Sbomik pravovednija i obščestvennyh znanij, 1896, t. VI,
str. 238).

185
nego i svu onu sum u rada koju društvo u cjelini može
u tro šiti n a proizvodnju danog oblika ro b i. Ako društvo
p ri danom sta n ju proizvodnih snaga može na proizvodnju
obuće u tro šiti m ilijun radnih dana (što daje m ilijun pari
cipela), a u tro šilo je 1,250.000 dana, onda 1,250.000 pari
cipela p red stav lja sam o m ilijun društveno potrebnoga ra­
da, a p a r cipela — 0,8 radnih dana. P ar se cipela ne pro­
daje po 10 ruibalja (uz pretpostavku da jednodnevni rad
stv ara v rijednost o d 10 rubalja), nego po osam rubalja.
Moram o li reći da se u slijed p retjeran e proizvodnje izmi­
jenila sam a količina društveno potrebnoga rada sadrža­
nog u jednom p aru cipela, prem da se tehnika proizvodnje
cipela uopće nije izm ijenila? Ili pak m oram o reći: iako se
količina društveno potrebnoga rad a, potrebnog za izradu
p ara cipela, n ije izm ijenila, zbog zasićenosti tržišta cipe­
le se p ro d aju p o tržišnoj cijeni koja je ispod tržišne vri­
jed n o sti ko ju određuje društveno potrebni rad. Spome­
n u ti tum ači M arxa odgovaraju u prvom smislu, ustanovlju­
ju ći takozvani »ekonomski« pojam potrebnoga rada, tj.
prihvaćajući da se d ruštveno potreb n i rad m ijenja ne
sam o u ovisnosti o izm jenam a u proizvodnoj snazi rada,
nego i o izm jenam a u ravnoteži izm eđu društvene potraž­
n je i ponude. Mi pak, ustanovljujući ovisnost društveno
potrebnoga ra d a o proizvodnoj snazi rada, odgovaramo u
drugom sm islu. Jedno je kada se zbog poboljšanja tehnike
vrijem e, po treb n o za proizvodnju para cipela, sm anjilo s
10 n a osam sati. To označava sm anjenje društveno pot­
rebnoga rada, sniženje vrijednosti, opće sniženje cijena
cipela kao sta ln u norm alnu pojavu. Drugo je kad se zbog
zasićenosti tržišta p a r cipela prodaje po osam rubalja,
p rem d a je za njegovu proizvodnju potrebno kao i prije
10 sati. To je neuravnoteženo sta n je tržišta koje dovodi
do sm a n je n ja proizvodnje cipela; to je privrem eno sniže­
n je cijena koje teže d a se vrate na p rijašnju razinu. U
trećem slučaju im am o »izmjenu u uvjetim a proizvodnje,
tj. izm jenu u sam om potrebnom radnom vremenu«
(»Teorii pribavočnoj stoim osti«, I, ruski prijevod u red.
V. Zeleznova, str. 151, ili u red. Plehanova, str. 184-185).
U posljednjem slu čaju »prem da je svaki dio proizvoda sta­
jao sam o društveno potrebno radno vrijem e (ovdje se
pretp o stav lja da uvjeti proizvodnje ostaju jednaki), ali je
u toj grani bila utro šena suvišna količina društvenoga
rada, više od njegove p otrebne opće mase« (na istom mje­
stu).

186
 Pobornici proširenog pojm a društveno potrebnoga ra­
da prave ove korijenite m etodološke greške.
1) Oni brkaju uravnoteženo stanje tržišta s neuravnote­
ženim, zakone ravnoteže između različitih proizvodnih
grana sa slučajevima narušavanja ravnoteže, koji ne mogu
a da ne budu privrem enim a.
2) Samim tim oni ruše pojam društveno potrebnoga ra­
da kao onoga koji pretpostavlja ravnotežu između dane
i drugih proizvodnih grana.
3) Oni zanem aruju m ehanizam odstupanja tržišnih cije­
na od vrijednosti netočno razm atrajući prodaju robe po
bilo kojoj cijeni, u bilo kojim, pa i najnepovoljnijim uv­
jetima tržišta, kao prodaju u skladu s vrijednošću. Cijena
se brka s vrijednošću.
4) Oni raskidaju usku vezu pojm a društveno potrebno­
ga rada s pojm om proizvodne snage rada, dopuštajući
promjenu prvoga bez prom jene drugoga.
U slijedećoj glavi prelazimo na podrobno razm atranje
»ekonomske« verzije društveno potrebnoga rada.

187
 Glava sedam naesta

VRIJEDNOST I DRUŠTVENA POTREBA

I. Vrijednost i potražnja

Pobornici taikozvanog »ekonomskog« shvaćanja društve­

no potrebnoga rad a kažu: roba se može prodavati po svo­
joj vrijednosti sam o pod uvjetom da opća količina proiz­
vedenih ro b a dane vrsti odgovara razm jeru društvene
p otreb e za njom ili — što je isto — da se količina rada,
faktički utro šen a u danoj industrijskoj grani, podudara
s količinom rad a k o ju dru štv o pri danom stanju proiz­
vodnih snaga može u tro šiti na proizvodnju dane vrsti
roba. Ali očigledno je da ova posljednja količina rada ovisi
o razm jeru društvene potrebe za danim proizvodom ili o
razm jeru p o tražn je za nijim. Značd, vrijednost robe ne za­
visi sam o o proizvodnosti rada, koja se izražava u količini
rad a koja je p ri danim prosječnim tehničkim uvjetim a pot­
rebna za proizvodnju jedinice robe, nego i o razm jeru
društvene potrebe ili potražnje. Protivnici iznijetoga miš­
ljen ja prigovaraju d a izmjene u potražnji, koje ne prate
izm jene u proizvodnosti rada i tehnici proizvodnje, izar
zivaju sam o privrem ena odstupanja tržišnih cijena od
tržišnih vrijednosti, ali ne i dugotrajniju, stalnu izmjenu
prosječnih cijena, tj. ne izazivaju izm jene sam e vrijed­
nosti. Da bism o se snašli u tom pitanju, potrebno je da
razm otrim o kako djeluje m ehanizam potražnje i ponude
(ili konkurencije).119
»Ponuda je jednaka sum i prodavača ili proizvođača od­
ređenog oblika roba, a potražnja je jednaka sum i kupaca

1,6 Povijest pitanja takozvane »tehničke« i »ekonomske« ver­

zije društveno potrebnoga rada čitalac će naći u knjigama:
T. Grigorovič, Teorija stoimosti u Marksa i Lassalia, M., 1923;
Diehl, Kommentarij k »Osnovnym načalam« Rikardo, Spb.,
1912. Vidi polemiku u časopisu »Pod znamenem marksizma« za
1922/23. g. (članci S. M. Dvolajckoga, A. Mendelsona, V.
Motyleva i dr.).

188
ili potrošača (individualnih ili proizvođačkih) istog tog ob­
lika roba« (K, III 1, str. 169). Zadržavajući se prvo na po­
tražnji, možemo je odrediti točnije: potražnja je jednaka
sumi kupaca pomnoženoj s prosječnom količinom roba
koje svaki od njih kupuje, tj. potražnja >je jednaka sumi
roba koje nalaze kupce na tržištu. Na prvi se pogled
čini da je razm jer potražnje točno određena veličina, koja
ovisi o razm jeru društvene potrebe za danim proizvodom.
Ali nije tako. »Količinska je određenost te potrebe u sva­
kom slučaju elastična i nije postojana. Ona se samo čani
fiksiranom. Kada bi sredstva za život bila jeftinija ili kad
bi novčana najam nina bila viša, radnici bi kupovali više, i
tako bi se otkrila još jača »društvena potreba« za danim
vrstama roba« (K, III 1, str. 164, kurziv naš). Kao što vi­
dimo, razm jer potražnje ne određuje samo nasušnost da­
ne potrebe nego i razm jeri prihoda ili platežne sposobnosti
kupaca, a također cijene robe. Potražnja se cica od strane
seoskog stanovništva može povećavati: 1) ili uslijed pove­
ćane potrebe seoskog stanovništva za cicom nam jesto do­
maćim platnom (ostavljamo ovdje po strani pitanje koji
ekonomski ili uopće društveni uzroci izazivaju takvu pro­
mjenu potreba); 2) ili uslijed povećanja prihoda ti kupovne
moći seljaštva; 3) ili uslijed sniženja cijena oica. Pri danoj
se skali potreba i danoj kupovnoj moći (tj. pri danoj ras­
podjeli dohodaka u društvu) potražnja za danom robom mi­
jenja u ovisnosti o izmjeni njene cijene. Potražnja se »mi­
jenja u pravcu suprotnom od pravca cijena: povećava se
kad ove posljednje padaju, i obrnuto« (K, III 1, str. 166).
»Proširenje ili suženje tržišta ovisi o cijeni pojedine robe
i u obrnutom je odnosu prem a povećanju ili sniženju te
cijene« (na istom m jestu, str. 83). Utjecaj, koji pojefti­
njenje robe im a na njenu povećanu potrošnju, bit će jači
u slučaju ako to pojeftinjenje nije kratkotrajno, nego du­
gotrajno, tj. ako je izazvano razvojem proizvodnosti rada
u danoj grani i smanjenjem vrijednosti proizvoda (K, III
2, str. 193).
Dakle, razm jer se potražnje za danom robom mijenja
pri izmjeni njene cijene. Potražnja je određena veličina
samo pri danoj cijeni robe. Ovisnost razm jera potražnje
0 izmjeni cijene nema za različitu robu isti 'karakter. Po­
tražnja se predm eta važnih za život, na prim jer, žita, soli
1 si., odlikuje malom elastičnošću, tj. izmjene razmjera

189
njihove p o tro šn je i, p rem a tome, kolebanja potražnje za
njim a n isu tako zn atn a kao kolebanja njihovih cijena
što ih izazivaju. Ako se cijena žita dvostruko sm anji, raz­
m jer se p o tro šn je žita ne povećava dvostruko, nego manje.
Ali, p o jeftin jen je će žita ipak izazvati povećanje potraž­
nje za njim . Djelomice će se povećati neposredna potroš­
n ja žita. Dalje, »dio žita može b iti potrošen u obliku votke
ili piva, a sve veća p o tro šn ja oba ta proizvoda uopće nije
om eđena uskim granicama« (K, I II 2, str. 193). Konačno,
kad p o jeftin ju je, n a p rim jer, pšenica, »um jesto raži ili
zobi najvažnije sredstvo dshrane m ase naroda postaje
pšenica« (na istom m jestu, str. 194), što će povećati po­
tražn ju za njom . Tako se čak predm eti važni za život pot-
činjavaju općem zakonu, po kojem se razm jer potrošnje i,
prem a tom e, potražnje za danom robom m ijenja u obrnu­
tom odnosu p rem a njenoj cijeni. Ta je ovisnost potraž­
n je o cijeni posve razum ljiva ako se prisjetim o ograniče­
nosti kupovne moći širokih m asa stanovništva, a u prvom
red u n ajam nih rad n ik a u kapitalističkom društvu. Samo
je jeftin a roba dostupna radnim slojevim a stanovništva.
Sam o onoliko koliko p ojeftinjuje pojedina roba ulazi u
krug p o tro šn je širokih m asa stanovništva, postaje pred­
m et m asovne potražnje.
U kapitalističkom društvu ne sam o društvena potreba
uopće, nego čak ni platežno sposobna društvena potreba
ili p o tražn ja nisu, kao što smo vidjeli, fiksirane, točno
određene veličine. P otražnja postaje određena veličana
sam o p ri danoj cijeni. Ako kažemo da je potražnja sukna
u to k u godine u danoj zem lji jednaka 240.000 aršina, onda
m oram o obavezno dodati: »pri danoj cijeni«, na primjer,
2 ru b lja 75 kopejaka po aršinu. Tako potražnju možemo
p redočiti u obliku tablice koja pokazuje različite razmje­
re p o tražn je koji odgovaraju različitim cijenam a.

190
 Zamislimo ovu tablicu potražnje sukna117:

Tablica I

Pri cijeni u rubljima Potražnja jednaka

(za aršin): (u arsimma):
7 r. — k........................... ........................ 30.000
6 r. — k...........................
5 r. — k........................... ........................ 75.000
3 r. 50 k........................... ........................ 100.000
3 r. 25 k........................... ........................ 120.000
3 r. — k........................... ........................ 150.000
2 r. 75 k........................... ........................ 240.000
2 r. 50 k........................... ........................ 300.000
2 r. — k........................... ........................ 360.000
l r . - k ........................... ........................ 450.000

Ova se tablica može produžiti i prem a gore i prem a dolje:

prema gore sve dotle dok će roba nalaziti m akar d malu
grupu kupaca među bogatim klasama društva, prem a do­
lje sve dotle dok potreba širokih masa stanovništva za
suknom ne bude toliko zadovoljena da dalje pojeftinjenje
sukna neće izazvati povećanje potražnje. Među ovim je
dvjema krajnjim točkama moguć beskrajan broj kombi­
nacija razm jera potražnje i razine cijena. A koja se od tih
mogućih kombinacija ostvaruje u realnosti? Iz same pot­
ražnje ne možemo sagledati ima li više prilike na ostvare­
nje razmjer potražnje od 30.000 aršina pri cijeni od sedam
rubalja po anšinu ili 450.000 aršina p ri cijeni od jednog
rublja, ili pak koja kombinacija između tih dviju krajnjih.
Realni razmjer potražnje određuje razvoj proizvodnosti
rada koji ima svoj izraz u vrijednosti aršina sukna.
Pogledajmo uvjete proizvodnje sukna. Pretpostavimo
da sve tvornice sukna Grade u jednakim tehničkim uvje­
tima. Proizvodnost ije rada u industriji sukna na takvoj
razini da je za proizvodnju aršina sukna potrebno utrošiti
prosječno 2 3/4 sata rada (uključujući utroške na sirovinu,
strojeve i si.). Uz pretpostavku da sat rada stvara vrijed­

117 I apsolutne brojeve i tempo porasta potražnje uzeli smo

posve proizvoljno.

191
no st jed n ak u jednom rublju, dobivamo tržišnu vrijednost
aršin a su k n a 2 ru b lja 75 kopejaka. U uvjetim a kapitali­
stičke p rivrede p rosječna cijena sukna nije jednaka rad­
noj vrijednosti, nego cijeni proizvodnje. U takvu slučaju
pretpostavim o da je cijena proizvodnje jednaka 2 rublja
75 kopejaka. Uopće se pod tržišnom vrijednošću dalje
jed n ak o m ože razum jeti bilo radna vrijednost bilo cijena
proizvodnje. T ržišna v rijednost 2 ru b lja 75 kopejaka pred­
stavlja m inim um ispod kojega cijena sukna dugo neće
m oći ići je r bi takav pad cijene izazvao sm anjenje pro­
izvodnje sukna ć prelijevanje kapitala u druge grane.
Pretpostavim o dalje d a je vrijednost aršina sukna jednaka
2 ru b lja 75 kopejaka bez obzira na to da li se proizvodi
veća ili m an ja količina sukna. Drugim riječim a, poveća­
n je proizvodnje ostav lja neprom ijenjenom količinu rada
ili proizvodne troškove u vezi s proizvodnjom aršina suk­
na. U tak v u je slučaju tržišna vrijednost 2 rublja 75 kope­
jak a, »ovaj m inim um , kojim se mogu zadovoljavati proiz­
vođači, b it će tak o đ er m aksim um «118, iznad kojeg se cije­
n a dugo neće m oći podići je r bi takvo povišenje cijene
izazvalo prelijev an je kapitala iz drugih grana i povećanje
proizvodnje sukna. Prem a tom e, od beskrajne količine
mogućih kom binacija razm jera p o tražnje i cijene samo
jedna kom binacija im a priliku za dugotrajno postojanje,
1 to upravo kom binacija u koju kao cijena ulazi tržišna
vrijednost, tj. kom binacija koja u našoj tablica I zauzima
sedm o m jesto odozgo: 2 ru b lja 75 kopejaka — 240.000
aršina. Razum ije se da se ta kom binacija neće ostvariti
potp u n o točno, ali će predstavljati ono stanje ravnoteže,
onu p ro sječn u razinu oko koje će oscilirati istinske tržiš­
ne cijene i istinski razm jer potražnje. Tržišna vrijednost
2 ru b lja 75 k opejaka određuje razm jer platežno sposobne
potražnje, 240.000 aršina, i toj će brojci težiti a ponuda,
tj. razm jer proizvodnje. Povećanje će proizvodnje, na pri­
m jer, n a 300.000 aršina izazvati, kao što se vidi iz sheme,
p ad cijene ispod tržišne vrijednosti, približno na 2 rublja
50 kopejaka, što je nekorisno za tvorničare i prisiljava ih
da sm anje proizvodnju. O brnuto će se događati u slučaju
sm anjenja proizvodnje ispod 240.000 aršina. Prosječni će

118 John Stewart Mill, Osnovnija političeskoj ekonomiji, 1865,

str. 508, ili Polnoe sobranie sočinenij N. ćemiševskoga, t. VII,
1905, str. 422.

1*2
razmjeri proizvodnje lili ponude biti jednaki 240.000 aršina.
Tako sve kombinacije naše tablice, osim jedne, mogu po­
stojati samo kratkotrajno označavajući norm alnu tržišnu
konjunkturu i označavajući odstupanje tržišnih cijena od
tržišne vrijednosti. Od svih mogućih kom binacija samo
ta, u koju ulazi tržišna vrijednost: 2 rublja 75 kopejaka —
240.000 aršina, predstavlja stanje ravnoteže. Tržišna vri­
jednost 2 rublja 75 kopejaka može biti nazvana cijenom
ravnoteže ili prosječnom cijenom, a razm jer proizvodnje
240.000 aršina — količinom ravnotežeU9, koja predstavlja
istovremeno i norm alnu potražnju i norm alnu ponudu.
Među beskrajnim mnoštvom nestalnih kombinacija po­
tražnje našli smo sam o jednu stalnu kombinaciju ravno­
teže, koja se sastoji od ravnotežne cijene (vrijednosti) i
odgovarajuće joj ravnotežne količine. Postojanost se te
kombinacije objašnjava postojanošću upravo ravnotežne
cijene (vrijednosti), a ne ravnotežne količine. Mehanizam
kapitalističke privrede ne objašnjava zašto količina ponu­
de, uza sva kolebanja prem a gore i prem a dolje, m ora
težiti upravo veličini 240.000 aršina; ali nam potpuno ob­
jašnjava činjenicu da tržišne cijene, uza sva svoja kole­
banja prem a gore i prem a dolje, m oraju težiti vrijednosti
(ili cijeni proizvodnje) 2 rublja 75 kopejaka, uslijed čega
i količina ponude teži ka 240.000 aršina. Stanje tehnike
određuje vrijednost proizvoda, a vrijednost sa svoje stra­
ne određuje, pri danom stanju potreba i platežne sposob­
nosti stanovništva, normalni razmjer potražnje i njoj od­
govarajući normalni razmjer ponude; odstupanje faktič­
ne ponude od norm alne (tj. hiperprodukcija ili nedovoljna
proizvodnja) izaziva odstupanje tržišnih cijena od vrijed­
nosti, kaje sa svoje strane izaziva težnju za izmjenom fak­
tične ponude u pravcu normalne. Ako se sav taj sistem
kolebanja ili mehanizam potražnje i ponude vrti oko pos­
tojane veličine — vrijednosti, koju određuje tehnika pro­
izvodnje, izm jena te vrijednosti, zbog razvoja proizvodnih
snaga, izaziva odgovarajuće izmjene u cijelom mehaniz­
mu potražnje i ponude, stvara u njemu novo težište, mi-

119 Termine »cijena proizvodnje« i »količina ravnoteže« upo­

trebljava Marshall, Principles of economics, 1910, str. 345. Od­
ređenje »normalna« ne upotrebljavamo u smislu onoga što
treba da bude, nego u smislu srednje razine koja odgovara
stanju ravnoteže i izražava zakonitost kretanja cijena.

13 Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti

jen ja veličinu norm alne potražnje i norm alne .ponude. Ako
se uslijed razvoja proizvodnosti rad a količina društveno
potrebnoga rada, potrebnog za proizvodnju aršina sukna,
sm anjila s 2 % na 2‘/2 sati i, prem a tome, vrijednost arši*
na sukna pala s 2 ru b lja 75 kopejaka na 2 ruiblja 50 kope-
jak a, o n d a će se sam im .tim, uz p rijašn je potrebe i ku­
povnu moć stanovništva, razm jer norm alne potražnje i
norm alne ponude zaustaviti na razini 300.000 aršina. Izm je­
na vrijed n o sti izaziva izm jenu potražnje i ponude. »Zato,
ako po tražn ja i ponuda o dređuju tržišne cijene ili, točnije,
o d stu p an ja tržišnih cijena od tržišne vrijednosti, onda,
s druge strane, tržišna vrijednost uspostavlja odnos pot­
ražnje i ponude ili sreddšte oko kojega izmjene potražnje
i ponude prisiljav aju tržišne cijene d a osciliraju« (K, III
1, str. 156). Drugim riječim a, vrijednost (ili prosječna ci­
jena) određuje norm alnu potražnju i norm alnu ponudu;
o d stu p a n ja faktičke p o tražnje ili ponude od njihove nor­
m alne razine o d ređ u ju »tržišne cijene ili, točnije, odstupa­
n ja tržišnih cijena od tržišne vrijednosti«, pri čemu ta
o d stu p a n ja izazivaju težnju za kretanjem ka ravnoteži.
V rijednost regulira cijene putem norm alne potražnje i
norm alne ponude. S tanjem ravnoteže između potražnje i
ponude naziva se takvo stanje p ri kojem se robe prodaju
po svojoj vrijednosti. A budući da p rodaja roba po njiho­
voj v rijednosti odgovara sta n ju ravnoteže između različi­
tih proizvodnih grana, dobivam o slijedeći zaključak: rav­
noteža izm eđu potražnje i ponude nastupa ako postoji
ravnoteža izm eđu različitih proizvodnih grana. Dopustili
bism o m etodološku grešku ako bism o uzeli ravnotežu i2-
m eđu potražn je i ponude kao polazište u ekonomskim is­
traživanjim a. To će i dalje ostati ravnoteža u raspodjeli
društvenoga rad a m eđu različitim sferam a proizvodnje.
Iako Marxovi pogledi na potražnju i ponudu, iznijeti u
desetoj glavi treće knjige »Kapitala« i uzgred na dirugina
m jestim a, nisu cjeloviti, mi ipak nailazimo na m jesta koja
svjedoče o tom e da je m ehanizam potražnje i ponude shva­
ćao n a gore izloženi način. Kao što Marx kaže, tržišna će
aijena odgovarati tržišnoj vrijednosti uz uvjet da prodavci
izbace n a tržište »masu roba koja odgovara društvenoj
potrebi, tj. takvu količinu roba za koju je društvo sposofr
no da p lati tržišnu vrijednost« (K, I II 1, str. 156). Po
Marxovim riječim a, društvenoj potrebi odgovara takva ko­
ličina roba koja nalazi kupce po cijeni jednakoj vrijedno-

194
sti, tj. količina koju smo gore nazvali »normalnom pot­
ražnjom« ili »normalnom ponudom«. Na drugom m jestu
Marx govori o »razlici između količine proizvedenih roba
i one njihove količine pri kojoj se prodaju po svojoj tržiš­
noj vrijednosti« (na listom mjestu, 'str. 161), tj. o razlici
između faktične i »normalne ponude«. Samim tim nam
se razjašnjavaju mnogobrojna m jesta u Marxa gdje govori
0 »običnoj« društvenoj potrebi, »običnim« razm jerim a
potražnje i ponude. On misli na »normalnu potražnju«
1 »normalnu ponudu« 'koje odgovaraju danoj vrijednosti
i koje se m ijenjaju kad se ona mijenja. 0 jednom engles­
kom ekonomistu Marx piše: »Mudri autor ne shvaća da u
razmatranom slučaju upravo promjena u troškovima pro­
izvodnje, pa, prem a tom e, i u vrijednosti, m ijenja potraž­
nju i, prema tome, odnos potražnje i ponude, i da ta pro­
mjena potražnje može izazvati prom jenu ponude; a to
dokazuje upravo suprotno od onoga što pokušava doka­
zati naš autor — to dokazuje da troškove proizvodnje ni­
pošto ne regulira odnos potražnje i ponude, nego, obrnuto,
oni reguliraju taj odnos« (na istom m jestu, str. 167, prim ­
jedba, kurziv naš).
Vidjeli smo da izmjena vrijednosti, uz prijašnje potrebe
i kupovnu moć stanovništva, izaziva prom jenu normalnog
razmjera potražnje. Pogledajmo sada ne postoji li ovdje
također obrnuta zavisnost: ne izaziva li dugotrajna pro­
mjena potražnje, uz neizmijenjenu itehniku proizvodnje,
promjenu vrijednosti proizvoda? Govorimo o dugotrajnoj,
postojanoj prom jeni potražnje, a ne o privremenoj, koja
utječe samo na tržišnu cijenu. Takva dugotrajna promjena,
na primjer, povećanje potražnje dane robe neovisno o pro­
mjeni vrijednosti ove posljednje, može nastati ili od po­
većanja kupovne moći stanovništva, ili od pojačanog in­
tenziteta potrebe za danim proizvodom. Intenzitet se pot­
rebe može pojačati uslijed uzroka društvene ili prirodne
naravi (na prim jer, zbog dugotrajnih prom jena klimatskih
uvjeta nastala je veća potreba za toplom odjećom). Da­
lje ćemo to pitanje razm otriti podrobnije, za sada ćemo
uzeti kao podatak da se tablica potražnje sukna izmijenila,
na primjer, zbog narasle potrebe za toplom odjećom. Pro­
mjena se te tablice izražava u tome što je sada veći broj
kupaca spreman da za sukno plati višu cijenu, ili — što
je isto — svakoj će cijeni sukna odgovarati veći broj ku­
paca ili veća potražnja. Tablica dobava ovakav izgled:

195
 T a b l i c a II

Pri cijeni u rubljim a Potražnja jednaka

(za aršin): (u aršinima):

7 r. — k............................
6 r, - k ............................
5 r. — k............................ ......................... 100.000
3 r. 50 k ............................
3 r. 25 k............................ ......................... 200.000
3 r. — k............................
2 r. 75 k............................
2 r. 50 k ............................
2 r. — k............................
1 r. — k ............................

Po p r i j a š n j o j tablici potražnje vrijednost je bila jednaka

2 rub . 75 kop., a norm alni razm jeri potražnje i ponude
240.000 aršina. P rom jena potražnje, pokazana u Tablici II,
odm ah će izazvati povećanje tržišne oijene sukna približ­
no n a tri ru b lja po aršinu, pošto na tržištu postoji svega
240.000 aršin a sukna, a po našoj tablici upravo takvu
količinu treb aju kupci pri cijeni od tri rublja. Svi će pro­
izvođači p ro d a ti svoju robu ne više po 2 rub. 75 kop., kao
ran ije, nego po tri rublja. Budući da se tehnika proizvod­
nje, p rem a našoj pretpostavci, nije prom ijenila, proizvo­
đači dobivaju ek strap ro fit od 25 kope jak a po aršinu, što
će izazvati povećanje proizvodnje i, možda, čak prelije
vanje k ap itala iz drugih sfera (povećanjem kredita koje
će ban k a davati suknarskoj industriji). Povećanje će pro­
izvodnje tra ja ti sve dotle dok se ponovo ne uspostavi rav­
noteža izm eđu suknarske industrije i drugih grana proiz­
vodnje. A to će se dogoditi onda kada suknarska indu­
strija poveća svoju proizvodnju s 240.000 n a 280.000 aršd-
na, koji će se prodavati po prijašnjoj cijeni od 2 rub. 75
kop., a ko ja odgovara sta n ju tehnike i .tržišnoj vrijedno­
sti. Povećanje ili sm an jenje potražnje, uz nepromijenjene
tehničke uvjete proizvodnje, ne može povećati ili smanjiti
vrijednost proizvoda, ali m ože izazvati povećanje ili sma­
njen je proizvodnje u danoj grani. V rijednost se, pak, prd-
izvoda o d ređ u je isključivo stanjem proizvodnih snaga i
tehnikom dane proizvodnje. P otražnja, prem a tome, ne
utječe na veličinu vrijednosti; ali vrijednost, u kombinaciji

196
s potražnjom, koja je djelomice vrijednošću određena,
određuje razm jer proizvodnje u danoj grani, tj. raspod­
jelu proizvodnih snaga. »Nasušnost potrebe utječe na
raspodjelu proizvodnih snaga u privredi, ali -se relativna
vrijednost različitih proizvoda određuje utrošcim a rada
na njihovu proizvodnju.«120
Ali ako priznajemo utjecaj prom jena potražnje na raz­
mjer proizvodnje, na njeno povećanje ili smanjenje, zar
to ne proturječi osnovnom stavu Marxove ekonomske teo­
rije da se razvoj privrede određuje uvjetim a proizvodnje,
stanjem i razvojem proizvodnih snaga? Nipošto. Ako pro­
mjene potražnje za danom robom utječu na razm jer nje­
ne proizvodnje, onda su, od svoje strane, te prom jene po­
tražnje izazvane ovim uzrocima: 1) ili prom jenom vrijed­
nosti dane robe, na prim jer, njenim 'pojeftinjenjem, pre­
ma tome, razvojem proizvodnih snaga u danoj grani pro­
izvodnje; 2) ili prom jenom kupovne sposobnosti ili dohoda­
ka raznih grupa 'stanovništva; a to znači da je potražnja
određivana dohotkom različitih -klasa društva (K, III 1,
str. 170-171), »uvjetovana je međusobnim odnosom razli­
čitih klasa i njihovim ekonomskim položajem« (na istom
mjestu, str. 156-157), koji se od svoje strane m ijenja u
zavisnosti o prom jenam a proizvodnosti rada; 3) ili, na kra­
ju, promjenom intenziteta ili postojanosti potrebe za da­
nom robom. Na prvi se pogled čini da u posljednjem slu­
čaju stavljamo proizvodnju u ovisnost o potrebam a. Me­
đutim, postavimo si pitanje čime su izazvane prom jene u
intenzitetu potreba za danom robom. Pretpostavimo da
se, uz prijašnju cijenu željeznih plugova i prijašnju kupov­
nu moć stanovništva, potreba za njim a povećava zbog to­
ga što seljaci prelaze s drvenog na željezni plug. Potreba
koja se povećava izazvat će privremeno povećanje tržišne
cijene plugova iznad njihove vrijednosti i, kao posljedicu
toga, povećanje proizvodnje plugova. Povećana potreba
ili potražnja izazvale su povećanje proizvodnje. Ali to je
povećanje potražnje bilo izazvano razvojem proizvodnih
snaga, prem da ne u danoj grani proizvodnje (u grani pro­
izvodnje plugova), nego u drugima (u zemljoradnji). Uzmi­
mo drugi prim jer koji se tiče potrošnih sredstava. Uspjeh
propagande protiv alkohola smanjio je potrošnju alkohol­
nih pića, njihova je cijena privremeno pala dspod vrijed­
nosti, čega je posljedica smanjena proizvodnja žestokih

m P. Maslov, Teorija razvit ja narođnogo hozjajstva. 1910, str.

238.

197
pića. N am jerno sm o odabrali takav prim jer gdje je sma­
n jen je p o tražn je izazvano društvenim uzrocim a ideološke,
a ne ekonom ske naravi. Pa ripak, očigledno je, sam je taj
usp jeh propagande protiv alkohola uvjetovan načinom ži­
vota, ekonom skom , kulturnom i m oralnom razinom razli­
čitih g ru p a stanovništva, razinom koja se od svoje strane
m ijen ja pod utjecajem složenoga niza društvenih uvjeta,
koje, u k rajn jo j liniji, objašnjava razvoj prodzvodne dje­
latn o sti d ruštva. Na k raju , od ekonom skih i društvenih
uzroka koji m ijen jaju potražnju prijeći ćemo na prirodne
pojave, koje tak o đ er u nekim slučajevim a m ogu utjecati
n a razm jer potražnje. Nagla i d u gotrajna izm jena klimat­
skih uv jeta m ogla bi p ojačati ili oslabiti p otrebu za top
lom odjećom i kao posljedicu izazvati povećem je ili sma­
njen je proizvodnje sukna. Ali, ii ne govoreći o rijetkosti
slučajeva p ro m jen a p o treba pod utjecajem uzroka posve
p riro d n e naravi i neovisno o uzrocim a društvene naravi,
takvi slučajevi ne p ro turječe stavu o prim atu proizvodnje
u odnosu prem a p otrošnji. Taj stav ne treba shvaćati u
takvu sm islu kao da se proizvodnja ostvaruje »automat­
ski« u nekakvu vakuum u, izvan društva živih ljudi s nji­
hovim različitim potrebam a, u čijoj je osnovi niz potreba
biološke naravi (za hranom , za zaštitom od hladnoće i si.).
Ali k ao što su predm eti, uz pomoć kojih čovjek zadovo­
ljava svoje potrebe, tako je i način njihova zadovoljavanja
uvjetovan razvojem proizvodnje, a od svoje strane oni
m ijen jaju sam k arak ter dane potrebe i čak stvaraju nove
potrebe »Glad je glad, m eđutim , glad ko ja se utoljava ku­
hanim m esom uz pom oć noža i vilice drugačija je od gladi
koja prisiljav a da se sirovo m eso guta uz pom oć rukd,
n okata i zuba.«121 U tom svom određenom obliku glad je
rezu ltat dugoga povijesnog, društvenog razvoja. Isto je
tako izm jena klim atskih uvjeta izazvala potrebu upravo
za danim predm etom , za suknom , i to za suknom odre­
đene kvalitete, određene izrade, tj. potrebu čija je karak­
ter uvjetovan prethodnim razvojem društva i, u krajnjoj
liniji, proizvodnih snaga. Količinsko je povećanje te pot­
ražnje sukna različito za razne klase stanovništva, zavisno
o njihovim dohocim a. Ako za dano razdoblje proizvodnje
određeno stan je potrebe za odjećom — potrebe izrasle na
biološkoj osnovi — predstavlja unaprijed danu činjenicu

121 Marx, Vvedenie k kritike političeskoj ekonomii. Z b o rn ik

»Osnovnye problemy polit, ekon.«, 1922, str. 15 (ili 3. izdanje,
str. 14).

198
ili pretpostavku proizvodnje, onda je to stanje potrebe za
odjećom od svoje strane proizvod prethodnog društvenog
razvoja. »U samom se procesu proizvodnje one (pretpo­
stavke proizvodnje — I. R.) pretvaraju od prirodnih u po­
vijesne, i ako su za jedno razdoblje prirodne pretpostavke
proizvodnje, za drugo su bile povijesni rezultat« (na istom
mjestu, str. 20. ili u trećem izd. str. 19). Potrebu za danim
proizvodom, m akar u svojoj osnovi to bila biološka pot­
reba, njena obilježja i prom jene određuje razvoj proizvod­
nih snaga, koji se odvija ili u danoj sferi proizvodnje ili
u drugim sferama, koji ili postoji danas ili je postojao u
prethodnom povijesnom razdoblju. Marx ne negira utje­
caj potrebe na proizvodnju i njihovo uzajamno djelovanje
(na istom m jestu, str. 23 ili u trećem izd. str. 22). Ali on
želi da u kretanju potreba nađe društvenu zakonitost
koju, u krajnjoj liniji, objašnjava zakonitost razvoja pro­
izvodnih snaga.

II. Vrijednost i razmjerna raspodjela rada

Došli smo do zaključka da, pri danim potrebam a i ku­

povnoj moći stanovništva, razm jer potražnje za danim
proizvodom određuje vrijednost ovog posljednjeg i da se
on mijenja u skladu s prom jenam a te vrijednostri. Razvoj
proizvodnih snaga u danoj grani m ijenja vrijednost proiz­
voda i samim tim razm jer društvene potražnje za njim.
Kao što se vidi iz tablice 1, danoj vrijednosti proizvoda
odgovara određena količina potražnje, tj. broj jedinica
robe koja se po danoj cijeni traži. Umnožak vrijednosti
jedinice proizvoda, koju određuju tehnički uvjeti proiz­
vodnje, i broja jedinica koje imaju prođu pri danoj vri­
jednosti — izražava platežno sposobnu društvenu potrebu
za danim proizvodom.122 To i jest ono što Marx naziva

m Marx pod društvenom potrebom često razumije količinu

proizvoda koji se traže na tržištu. Ali te terminološke razlike
nemaju za nas ovdje značenja. Naš cilj nije da ustanovimo
određene termine, nego razlučimo različite pojmove, kao
sto su: 1) vrijednost jedinice robe, 2) količina jedinica robe
koje se traže na tržištu pri danoj vrijednosti i 3) umnožak
vrijednosti jedinice robe i broja njenih jedinica koje se traže
na tržištu pri danoj vrijednosti. Za nas je važno istaći da se

199
»količinski određenom društvenom potrebom« za danim
proizvodom (K, I II 2, str. 1073), »količinom društvene pot­
rebe« (K, I II 1, s tr. 160), »određenim razm jerom društve­
ne potrebe« (na istom m jestu, str. 163). Toj društvenoj
po treb i odgovaraju ^određeni razm jer društvene proizvod­
n je u različitim granam a (na istom m jestu, str. 163), »obič­
ni razm jer reprodukcije« (na istom m jestu). A taj obični,
n orm alni razm jer proizvodnje određuje »količine svega
društvenog radnog vrem ena koje dolaze na različite po­
sebne sfere proizvodnje«, tj. razm jernu raspodjelu rada
m eđu različitim sferam a proizvodnje (K, III 2, str. 173).
Dakle, dana veličina vrijednosti jedinice robe određuje
b roj jedinica robe k o ja se prodaje, a produkt oba ta bro­
ja izražava razm jer d ruštvene potrebe, pod kojom Marx
uvijek razum ije platežno sposobnu društvenu potrebu (K,
I II 1, str. 156, 164, 168). P ri vrijednosti aršina od 2 rub-
75 kop. b roj traženih aršin a sukna n a tržištu jednak je
240.000. R azm jer je društvene potrebe izražen brojem:
2 r. 75 k. X 240.000 = 660.000 rubalja. Ako ru b lja predstav­
lja vrijed n o st stvorenu jednosatnim radom , onda se, uz
razm jern u raspodjelu ra d a m eđu pojedinim sferam a pro­
izvodnje, na su k n a rsk u proizvodnju tro ši 660.000 sati pro­
sječnog društvenog rada. Tu b ro jk u u kapitalističkom
d ru štv u nitko ne u tv rđ u je unaprijed, ne provjerava je i
ne tru d i se da je podržava. Ona se ustanovljuje samo
kao rezu ltat tržišne konkurencije, u procesu koji stalno
p rek id aju o d stu p a n ja i narušavanja, »hirovitom igrom slu­
čaja i proizvoljnosti«, o kojoj je Marx stalno i u veoma
jark im b o jam a govorio (K, I, 334. i K, I II 1, str. 162-163),
Ovaj b roj izražava sam o sred n ju razinu ili postojano sre­
dište oko k ojega o sciliraju faktični razm jeri potražnje i
ponude. P ostojanost se toga b ro ja društvene potrebe
(660.000) ob jašn jav a isključivo tim e što on predstavlja
kom binaciju ili um nožak d vaju brojeva, od kojih je jedan,
2 rub. 75 kop., vrijed n o st jedinice robe, k o ju određuje teh­
nika proizvodnje i koja je postojano središte oscilacija tr­
žišnih cijena, a drugi je b ro j, 240.000 aršina, uvjetovan pr­
vim. R azm jer dru štv en e potrebe i društvene proizvodnje
oscilira oko b ro ja 660.000 upravo stoga što tržišne cijene
o sciliraju oko 2 ru b lja 75 kopejaka. P ostojanost danoga

razmjer društvene potrebe za proizvodima dane vrsti ne us­

postavlja neovisno o vrijednosti jedinice proizvoda, već ovu
posljednju pretpostavlja.

200
razmjera društvene potrebe jest produkt postojanosti da­
ne veličine vrijednosti kao središta oscilacije tržišnih ci­
jena.123
Pobornici »ekonomskog« shvaćanja društveno potreb­
noga rada cijeli proces okreću naglavce, uzimajući njegov
krajnji rezultat — broj 660.000 rublja, vrijednost sve m a­
se robe dane grane — kao polazište istraživanja. Ond ka­
žu: pri danom stanju proizvodnih snaga društvo može
utrošiti na proizvodnju sukna 660.000 sati rada, koji stva­
ra vrijednost jednaku 660.000 rubalja. Vrijednost robe da­
ne grane m ora zato biti jednaka 660.000, ne može biti ni
veća nii m anja. Taj točno fiksirani broj određuje vrijed­
nost pojedine jedinice robe: ova posljednja je jednaka
kvocijentu dijeljenja 660.000 s brojem proizvedenih je­
dinica. Ako je sukna proizvedeno 240.000, onda je vrijed­
nost aršina jednaka 2 rub. 75 kop.; ako se pak proizvod­
nja poveća^na 264.000 aršina, onda će vrijednost pasti na
2 rub. 50 kop.; ako pak proizvodnja padne na 220.000 ar-
šdna, onda će se vrijednosti podići na tri rublja. Svaka
je od tih kombinacija (2 r. 75 k. x 240.000, 2 r. 50 k.
x 264.000, 3 r. x 220.000) jednaka 660.000. Vrijednost se je­
dinice proizvoda može m ijenjati (2 rub. 75 kop., 2 rub. 50
kop. ili 3 rub.) čak pri neizmijenjenoj tehnici proizvodnje.
Postojani, stalnii karakter im a samo opća vrijednost svih
proizvoda dane grane (660.000 rub.) ili opća količina rada
koja otpada na danu sferu proizvodnje uz razm jernu ra­
spodjelu rada (660.000 sati rada). Uz dane uvjete to je
stalna matem atička veličina koja se na naj različiti je na­
čine može kom binirati od dva množitelja: vrijednosti je­
dinice proizvoda i b ro ja načinjenih proizvoda (2 r. 75 k.
x 240.000 = 2 r. 50 k. x 64.000 = 3 r. x 220.000 =
= 660.000). Na taj se način vrijednost proizvoda ne odre­
đuje količinom rada potrebnog za proizvodnju jedinice
proizvoda, nego općom količinom rada koja otpada na
danu sferu proizvodnje12* podijeljenom s brojem načinje­
nih proizvoda.
Iznijeta nam se argumentacija pobornika takozvane »e-
konomske« verzije društveno potrebnoga (rada čini nei­
spravnom s ovih razloga:

133 Ovdje se misli na postojanost pri danim uvjetima, koja ne

isključuje promjenljivost pri promjeni uvjeta.
124 Pod ovim izrazom mi ovdje i dalje razumijemo količinu
rada koji otpada na danu sferu proizvodnje pri razmjernoj
raspodjeli rada, tj. u stanju ravnoteže.

201
 1) U zim ajući količinu rada koji otpada na danu sferu
proizvodnje — taj rezultat složenog procesa tržišne kon­
kurencije — kao polazište istraživanja, ekonom ska ver­
zija predočava sebi kapitalističko d ru štv o po uzoru na or­
ganizirano, socijalističko, koje im a unaprijed proračuna­
tu razm jern u raspodjelu rada.
2) Ona ostavlja neistraženim pitanje čime se određuje
količina rad a koja o tp ad a na danu sferu — količina koju
u kapitalističkom d ru štvu nitko ne utvrđuje i svjesno je
ne podržava. Takvo bi istraživanje pokazalo da spomenu
ta količina rad a p red stav lja p rodukt vrijednosti jedinice
proizvoda i b ro ja proizvoda traženih na tržištu pri da
noj vrijednosti. N e o d ređ u je se vrijednost količinom rada
koji o tp ad a na danu sferu, nego ta količina već pretposta
vi ja v rijednost kao veličinu koja ovisi o tehnici proizvod
nje.
3) U m jesto da stalni, postojani (pni danim uvjetima)
razm jer rada, koji o tp ad a na danu sferu (660.000 sati ra
da), izvodi iz stalne vrijednosti jedinice proizvoda (2 rub
75 kop. ili 2 3/< sata rada), ekonom ska verzija iz stalnog
k arak tera prvog b ro ja izvlači zaključak o m ogućnosti da
b ude k om biniran od dva najrazličitija i prom jenljiva mno
žitelja; tj. zaključuje o nestalnoj, prom jenljivoj veličini
v rijednosti jedinice proizvoda (2 rub. 75 kop., 2 rub. 50
kop., 3 rub.). Time se potpuno negira značenje vrijednosti
jedinice proizvoda kao središta oscilacije tržišnih cijena i
osnovnog reg u lato ra kapitalističke privrede.
4) E konom ska verzija gubi iz vida da je od svih mogu­
ćih kom binacija, ko je čine 660.000, pri danom stanju teh­
nike (a upravo pri utrošku na proizvodnju aršina sukna
2 % sata društveno potrebnoga rada) samo jedna kombi­
nacija, i to upravo 2 r. 75 k. X 240.000 = 660.000, stalna,
posto jan a kom binacija ravnoteže. Ostale pak kombina­
cije m ogu biti sam o k ratk o trajn e, prolazne kombinacije
neravnoteže. E konom ska verzija b rk a stanje ravnoteže
sa stanjem narušene ravnoteže, vrijednost sa cijenom.
U ekonom skoj je verziji nužno razlikovati dvije strane:
ona, prvo, pokušava ustanoviti određene činjenice i, dru­
go, dati im teoretsko objašnjenje. Ona ustanovljuje da
svaka p rom jena razm jera proizvodnje (ako se ne mijenja
tehnika) izaziva obrnuto razm jernu prom jenu tržišne ci4
jene danog proizvoda; zahvaljujući toj obrnutoj propor­
cionalnosti izm jena obiju veličina njihov produkt pred­
stavlja neizm ijenjenu, postojanu veličinu. Tako, ako se

202
smanji proizvodnja sukna s 240.000 na 220.000 aršina, tj.
na 11/12, cijena će se aršina sukna povisiti s 2 rub. 75 kop.
na tri rublja, tj. na 12/11. Produkt broja proizvoda i ci­
jene jedinice robe u oba je slučaja jednaka 660.000. Pre­
lazeći na objašnjavanje tih činjenica ekonomska verzija
tvrdi da je količina rada, koja otpada na danu sferu proiz­
vodnje (660.000 sati rada), stalna veličina koja određuje
sumu vrijednosti i tržišnih cijena svih proizvoda dane sfe­
re. Čim ta količina ima karakter stalnosti, prom jena broja
proizvoda načinjenih u danoj sferi izaziva obrnuto propor­
cionalnu izmjenu kako vrijednosti tako i tržišne cijene je­
dinice proizvoda. Količina rada koja otpada na danu sfe­
ru proizvodnje regulira i vrijednost i cijenu jedinice pro­
izvoda.
Kad bi ekonomska verzija čak ispravno konstatirala či­
njenicu obrnuto proporcionalnih izmjena količine proizvo­
da i cijene jedinice proizvoda, njeno teoretsko objašnjenje
ne bi bilo m anje pogrešno. Povećanje bi cijene aršina
sukna s 2 rub. 75 kop. na tri rub. u slučaju sm anjenja
proizvodnje s 240.000 na 220.000 aršina označavalo prom je­
nu tržišne cijene sukna i njeno odstupanje od vrijednosti,
koja bi ostala kao i prije, u skladu s neprom ijenjenim teh­
ničkim uvjetima, jednaka 2 rub. 75 kopejaka. Tako koli­
čina rada, koja otpada na danu sferu proizvodnje, ne bi
bila regulator vrijednosti jedinice proizvoda, nego bi samo
regulirala njenu tržišnu cijenu. Tržišna bi cijena u sva­
kom trenutku bila jednaka spomenutoj količini rada po­
dijeljenoj s brojem načinjenih proizvoda. Tako to sebi za­
mišljaju neki pobornici »tehničke« verzije, koji priznaju
činjenicu obrnute proporcionalnosti prom jena količine
proizvoda i njihovih tržišnih cijena, ali odbacuju objaš­
njenje koje toj činjenici daje ekonomska verzija.125 Nema
sumnje da takvo gledanje — prem a kojemu suma tržišnih
cijena proizvoda dane sfere proizvodnje predstavlja, uza
sva kolebanja tih cijena, stalnu veličinu, koju određuje
količina rada koji otpada na danu sferu — ima uporište
u nekim Marxovim prim jedbam a.126 Pa ipak, smatramo
da se i taj sustav o obrnutoj razmjernosti prom jena broja

125 L. Ljubimov, Kurs političeskoj ekonomii, 1923, str. 244—

—-245.
128 Teorii pribavočnoj stoimosti, T. I., prijevod G. V. Pleha-
nova, 1906, str. 184—185, ili prijevod V. Zeleznova, str. 150—

203
n ačinjenih proizvoda i njihovih tržišnih cijena također su­
kobljava sa cijelim nizom vrlo ozbiljnih prigovora.
1) Taj sta v p ro tu rječi em pirijskim činjenicam a koje po­
kazuju, na p rim jer, d a se pri dvostrukom povećanju bro­
ja proizvoda njihova tržišna cijena ne sm anjuje točno
dvostruko, već više ili m anje, različito za različite proiz­
vode. Osobito se jasn a razlika u tom pogledu prim jećuje
izm eđu pred m eta po trebnih za život i luksuznih predmeta.
P rem a nekim p roračunim a dvostruko će povećanje koli­
čine žita sniziti njegovu cijenu četiri^pet puta.
2) Teoretski stav o obrnutoj proporcionalnosti prom je­
n a količina robe i njihovih cijena n ije dokazan. Zašto se
p ri sm an jen ju proizvodnje s 240.000 na 220.000, tj. na 11/12
prijašn jeg razm jera, cijena m ora podići od norm alne ci­
jen e ili vrijed n o sti 2 rub. 75 kop. točno na tri rublja, tj.
n a 12/11 prvotnog razm jera? Ne m ože li se sm atrati mo­
gućim d a u danoj proizvodnji, na p rim jer sukna, cijena
tri ru b lja ne odgovara razm jeru proizvodnje od 220.000
aršina, kao što p retp o stav lja teza o brnute proporcional­
nosti, nego od 150.000 aršina, kao što je pokazano na na­
šoj tablici p o tražn je (Tablica I)? Gdje je u kapitalističkom
d ru štv u ta j m ehanizam koji čini d a je sum a tržišnih ci­
jen a sukna uvijek jed n aka 660.000 rubalja?
3) Posljednje pitan je otkriva m etodološku slabost raz­
m atran e teze. U kapitalističkom društvu zakoni ekonom­
skih pojava d je lu ju p oput »zakona sile teže kad se kuća ruši
na čiju glavu« (K, I, 42-43), tj. kao tendencija, kao središte
k olebanja i sta ln ih otklona. Teza pak k o ju razm atram o
p retv ara tendenciju ili zakon pojava u em pirijsku činjeni­
cu: sum a se tržišnih cijena — ne samo uz uvjet ravno­
teže, tj. kao sum a tržišnih vrijednosti, nego i p ri bilo ko­
jo j tržišnoj k o n ju n k tu ri, u svakom tren u tk u — potpuno
p o d u d ara s količinom rad a koji otpada n a danu sferu.
P retpostavka takve »unaprijed određene harmonije« ne
sam o d a nije dokazana, nego i ne odgovara općim meto­
dološkim osnovam a Marxove teorije kapitalističke pri­
vrede.
Iznijeti nas razlozi prisiljavaju d a odbacimo tezu o
o b rnutoj proporcionalnosti izm jena količine proizvoda i
njihovih tržišnih cijena ili — što je isto — o em pirijskoj
stalnosti sum e tržišnih cijena proizvoda dane grane. Od­
govarajuće Marxove tv rdnje treba, po našem m išljenju,
shvatiti ne u sm islu točne obrnute razm jernosti, nego sa­
mo u sm islu obrnutog sm jera izm jena količine proizvoda

204
i njihove tržišne cijene. Svako povećanje proizvodnje iz­
nad njenog normalnog razm jera izaziva pad cijene ispod vri­
jednosti, sm anjenje proizvodnje — povećanje cijene. Oba
se ta faktora (količina proizvoda i njihova tržišna cijena)
mijenjaju u obrnutom sm jeru, iako i ne obrnuto propor­
cionalno. Zahvaljujući tome količina rada, koja otpada na
danu sferu, ne samo da ima ulogu središta ravnoteže,
srednje razine oscilacije kojoj teži suma tržišnih cijena,
nego i predstavlja, u određenoj m jeri, srednju vrijednost
te sume tržišnih cijena koja se svakodnevno m ijenja. Ali
taj karakter srednje vrijednosti nipošto ne znači točno
podudaranje obiju veličina i, osim toga, nema osobito teo­
retsko značenje. Upravo takvu oprezniju form ulaciju obr­
nute izmjene količine proizvoda i njihovih tržišnih cijena
nalazimo u Marxa najčešće (K, III 1, str. 154; Theorien. ..,
III, str. 341). To više imamo pravo shvaćati Marxa upravo
u takvu smislu što u njega samog ponekad nalazimo di­
rektno negiranje obrnute proporcionalnosti izmjena koli­
čine proizvoda i njihovih cijena. Marx bilježi da je, kad je
nerodna godina, »suma cijena sm anjene mase žita veća
nego što bi bila sum a cijena veće mase žita« (K ritik ...,
str. 95, ruski prijevod, str. 90). U tome se izražava, poznati,
gore spomenuti zakon da dvostruko sm anjenje proizvod­
nje žita povećava cijenu puda žita više nego dvostruko,
tako da se opća sum a cijena žita povećava. Na drugom
mjestu Marx odbacuje Ramsayjevo mišljenje, prema ko­
jemu će dvostruki pad vrijednosti proizvoda, uslijed po­
boljšanja u njegovoj proizvodnji, biti popraćen isto tako
dvostrukim povećanjem proizvodnje: »Vrijednost će (ro­
be) opasti, ali ne razm jerno povećanju njene količine. Na
primjer, njegova se količina može udvostručiti, vrijednost
pak pojedine robe može opasti sa 2 na 1 1/4, a ne na 1«
(Theorien. . . , III, str. 407), kako hi trebalo po Ramsayjevu
mišljenju i po m išljenju pobornika gledanja koje smo raz­
motrili. Ako pojeftinjenje proizvoda, uslijed poboljšanja
tehnike, s 2 rub. na 1 1/4 rublja može biti praćeno dvostru­
kim povećanjem njegove proizvodnje, onda bi, obrnuto,
nenormalno dvostruko povećanje proizvodnje moglo biti
praćeno padom cijene s dva rublja na 1 1/4 rublja, a ne
na jedan rubalj, kako to zahtijeva teza obrnute propor­
cionalnosti.
Dakle, smatramo netočnom tvrdnju da tobože količina
ro.da, koji otpada na danu sferu proizvodnje, podijeljena
s brojem u njoj načinjenih proizvoda, određuje vrijednost

205
 jedinice proizvoda (kao što m isle pobornici ekonomske
verzije) ili se točno p o dudara s tržišnom cijenom jedinice
proizvoda (kao što m isle pobornici ekonom ske verzije i
neki pobornici tehničke verzije). V rijednost se jedinice
proizvoda od ređ u je količinom rada društveno potrebnog
za njegovu proizvodnju, i na danom -stanju tehnike pred­
stavlja p o sto jan u veličinu, k o ja se ne m ijenja u ovisnosti
0 količini načinjenih proizvoda. Sto se tiče tržišne cijene
ona ovisi o količini načinjenih proizvoda i m ijenja se i
obrn u to m sm jeru (ali ne obrnuto razmjerno) od izmjena
te količine; m eđutim , ne podudara se točno s kvocijenton
d ijeljen ja količine rada, koji otpada na danu sferu, s bro
jem načinjenih proizvoda. Ne znači li to da mi potpune
zanem arujem o količinu rada koji otpada na danu sfen
proizvodnje p ri razm jernoj raspodjeli rada? Nipošto. Ten
dencija k razm jernoj, točnije bi bilo: određenoj, postoja
n o j127 raspodjeli rad a m eđu različite sfere proizvodnje
u ovisnosti o općem sta n ju proizvodnih snaga, predstav
lja najvažniju pojavu privrednog života koju mi prouča
vamo. Ali, kao što sm o već često isticali, u kapitalističkoj!
d ru štv u s njegovom anarhičnom proizvodnjom ta tenden
cija ne p red stav lja polazište ekonom skog procesa, ve<
njegov konačni rezultat, koji se ne očituje u potpunosti i
em pirijskim činjenicam a, nego sam o služi kao središte
njihovih oscilacija i odstupanja. Mi priznajem o da količi
na rada, ko ja o tp ad a na danu sferu proizvodnje pri raz
m jernoj raspodjeli rada, igra u kapitalističkoj privredi
određenu ulogu regulatora, ali: 1) to je regulator u smi
slu tendencije, razine ravnoteže, središta oscilacije, a ni
pošto ne u sm islu točnoga izraza em pirijskih pojava, u-
pravo tržišnih cijena; i 2) što je još važnije, to nije osnovni
1 sam ostalni regulator, već pripada cijelom sistem u regu­
lato ra i derivacija je osnovnog regulatora toga sistem a —
vrijednosti, kao sred išta oscilaoije tržišnih cijena.
D ajm o p rim jer s najjednostavnijim brojkam a. Pretpo­
stavim o d a je: a) količina rada, društveno potrebnog za
proizvodnju aršin a sutona pri danoj prosječnoj tehnici,
jed n ak a dva sata, ili vrijednost aršina jednako dva rublja;

127 Izraz »razmjerna« ne treba shvatiti u smislu razumne, svr­

sishodne raspodjele rada — kakve u kapitalističkom društvu
nema. Riječ je o zakonitosti, određenoj stalnosti i postojano­
sti — uza sva svakodnevna kolebanja i otklone — raspodjele
rada među pojedinim granama i ovisnosti o općem stanju
proizvodnosti rada.

206
b) pri danoj vrijednosti količina sukna koja se prodaje
na tržištu i, prem a tome, norm alni razmjer proizvodnje
čini 100 aršina sukna; iz ovoga slijedi da c) količina rada
koji otpada na danu sferu proizvodnje čini 2 sata X 100
= 200 sati, ili opća je vrijednost proizvoda dane sfere jed­
naka 2 rub. X 100 = 200 rublja. Pred nam a su tri regu­
latora ili tri veličine koje reguliraju, od kojih je svaka
središte oscilacije određenih em pirijskih, faktičkih veli­
čina. Zaustavimo se na prvoj veličini: a,) budući da izra­
žava količinu rada potrebnu za proizvodnju aršina sukna
(dva sata rada), ne može a d a ne utječe na faktične utroš­
ke rada u različitim poduzećima suknarske industrije;
ako dana grupa poduzeća s niskom proizvodnošću na pro­
izvodnju aršina ne utroši dva sata, nego tri sata rada, bit
će postepeno istiskivana od poduzeća s većom proizvod­
nošću ako ne usvoji njihovu višu tehniku; ako dana gru­
pa poduzeća ne utroši dva sata, nego 1 1 / 2 sata, onda će
ona postupno istiskivati zaostalija poduzeća i s vremenom
smanjiti društveno potrebni ra d na 1 1/2 sata; riječju,
ako se individualni i društveno potrebni rad i ne poduda­
raju, ali pokazuju težnju za ujednačavanjem; a2) ako ista
veličina pokazuje vrijednost jedinice proizvoda (dva rub­
lja), ona je središte oscilacije tržišnih cijena; ako se tr­
žišne cijene spuste ispod dva rublja, dolazi do sm anjenja
proizvodnje i čak prelijevanja kapitala iz dane sfere, a pri
povećanju cijene iznad vrijednosti pojava je obrnuta; vri­
jednost se i tržišna oijena ne podudaraju, ali je prva re­
gulator, središte oscilacije ove druge.
Prelazimo sada na drugu veličinu koja regulira, pod
slovom b: normalni razmjer proizvodnje, 100 aršina, sre­
dište je oscilacija faktičnog razm jera proizvodnje u da­
noj sferi; ako se proizvodi više od 100 aršina, cijena pada
ispod vrijednosti dva rublja i počinje sm anjenje proiz­
vodnje; obrnuto se događa kad je proizvodnja nedovolj­
na. Kao što vidimo, drugi regulator (b) zavisi od prvog
(aj ne samo u tom smislu što veličina vrijednosti odre­
đuje, pri danom stanju potreba i kupovne moći stanov­
ništva, razm jer proizvodnje, nego i u tom smislu što se
narušavanja u razm jerim a proizvodnje (hiperprodukcija
ili nedovoljna proizvodnja) ispravljaju posredstvom od­
stupanja tržišnih cijena od vrijednosti. Normalni je raz-
mjer proizvodnje, 100 aršina (b), upravo zato središte osci­
lacija faktičnih razm jera proizvodnje što je vrijednost dva
niblja (aj) središte oscilacije tržišnih cijena.

207
 Prelazim o, n a k raju , n a treću velićinu k o ja regulira —
c, k o ja p red stav lja p ro d u k t prvih dviju ili njihovu deri­
vaciju, a upravo 200 = 2 X 100, ili c = ab. Ali, kao što
sm o vidjeli, a m ože im ati dva značenja: a, označava koli­
činu rad a k o ji se tro ši na proizvodnju aršina sukna (dva
sata), a2 označava v rijednost jednog aršina (dva rublja).
Ako uzm em o alb = 2 sata rad a X 100 = 200 sati rada,
onda dobivam o količinu rad a koja, pri razm jernoj raspo­
djeli rada, otp ad a n a danu sferu proizvodnje, ili središt
oscilacija faktičnih u tro šak a rad a u danoj sferi. Uzmemo
li a*b = 2 ru b lja x 100 = 200 rubalja, onda dobivamo su­
m u vrijednosti proizvoda dane sfere ili središte oscilacij:
sum e tržišnih cijena proizvoda dane sfere. Mi, tako, uopće
ne negiram o d a treća veličina c = 200 također im a ulogu
veličine koja regulira, sred išta oscilacija, ali mi tu njeni-
ulogu izvodimo iz regulatorske uloge njenih elem enata ti
i b. Kao što vidimo, c = ab, i regulatorska je uloga c de­
rivacija regulators-ke uloge a i b. 200 sa ti rada je središte
kolebanja količine rad a utrošene u danoj sferi uprave
stoga Sto dva sata rad a označavaju prosječni u trošak rada
na jedin icu proizvoda, a 100 aršina je središte kolebanja
razm jera proizvodnje. Isto je tako 200 rubalja središte
oscijalica sum e tržišnih cijena proizvoda dane grane upra­
vo stoga što dva ru b lja, ili vrijednost, jest središte osci­
lacija tržišne cijene jedinice proizvoda, a 100 aršina je
sred ište ko leb an ja razm jera proizvodnje. Sve tri veličine
za reg u liran je — a, b i c — predstavljaju jedinstven regu-
lacijski sistem , u k o jem je c derivacija od a i b, a b se
od svoje stran e m ijen ja u ovisnosti o izm jenam a a. Po­
sljed n ja je veličina, tj. količina rada, društveno potrebnog
za proizvodnju jedinice proizvoda (dva sata rada), ili vri­
jed n o st jedinice proizvoda (dva rublja), osnovna regula-
cijska veličina cijelog sistem a ravnoteže kapitalističke pri­
vrede.
V idjeli sm o da c = ab; znači, c se može m ijenjati ovi­
sno ili o prom jenam a a ili o prom jenam a b. To znači da
količina rad a utro šen a u danoj sferi odstupa od stanja
ravnoteže (ili od razm jerne raspodjele rada) ili zato što
se, p ri norm alnoj količini proizvedenih proizvoda, na pro­
izvodnji jedinice proizvoda troši više ili m anje rada nego
što je društveno potrebno, ili zato što je, pri normalnom
u tro šk u rad a na jedinicu proizvoda, tih jedinica proizve­
demo suviše mnogo ili malo u usporedbi s norm alnim raz­
m jerom proizvodnje. U prvom je slučaju proizvedeno 100

208
aršina, ali u tehničkim uvjetim a, ina prim jer, ispod sred­
nje razine, s utroškom tri sata rada po aršinu. U drugom
je slučaju utrošak rada po aršinu jednak normalnoj ve­
ličini, dva sata rada, ali je proizvedeno 150 aršina. U oba
slučaja opći utrošak rada u danoj sferi čini 300 sati um je­
sto normalnih 200, i n a toj osnovi pobornici ekonomske
verzije sm atraju oba slučaja istoznačnima. Oni tvrde da
je prekomjerna proizvodnja ekvivalentna prekom jernom
utrošku rada na svaku jedinicu proizvoda. Ta se njihova
tvrdnja objašnjava tim e što im je sva pažnja usm jerena
isključivo na derivacijsku regulatorsku veličinu c; s toga
je gledišta u oba slučaja jednako prekom jeran utrošak
rada u danoj sferi, 300 um jesto 200 sati rada. Ali ako se
ne zaustavimo na derivacijskoj veličini, nego pođemo
dalje prema njenim sastavnim dijelovima, tim osnovnim
regulatorskim veličinama, slika se m ijenja. U prvom je
slučaju uzrok otklona u području a (utrošak rada po je­
dinici proizvoda), u drugom slučaju u području h (koli­
čina proizvodenenih proizvoda). U prvom je slučaju naru­
šena ravnoteža između poduzeća s različitom proizvodno­
šću unutar dane sfere, u drugom je slučaju narušena rav­
noteža između razm jera proizvodnje u danoj i u drugim
sferama, tj. ravnoteža između različitih sfera proizvodnje.
Zato će u prvom slučaju ravnoteža biti uspostavljena pre­
raspodjelom proizvodnih snaga iz tehnički zastarjelih po­
duzeća u poduzeća s većom proizvodnošću unutar dane
sfere; u drugom — preraspodjelom proizvodnih snaga iz­
među raznih sfera proizvodnje. Brkati oba ta slučaja zna­
čilo bi žrtvovati interese znanstvenog proučavanja eko­
nomskih pojava radi površnih analogija i, kao što se Marx
često izražava, »nasilnih analogija«, tj. želje da se silom
uguraju u jedan pojam društveno potrebnoga rada pojave
različite ekonomske naravi.
Prema tome, osnovna greška »ekonomske« verzije nije
u tome što priznaje regulatorsku ulogu količine rada
koji otpada na danu sferu pri razm jernoj raspodjeli rada,
nego u tome što: 1) neispravno shvaća ulogu regulatora
u kapitalističkoj privredi, prem ještajući ga s razine rav­
noteže, iz središta oscilacija u izraz em pirijskih činjenica,
i 2) tom regulatoru pripisuje samostalni i osnovni karak­
ter, dok on, međutim, pripada cijelom sistemu regulatora
i ima derivacijski karakter. Ne smije se izvoditi vrijedno-
fti iz količine rada koji otpada na danu sferu jer se ta
količina sama m ijenja s prom jenam a vrijednosti, koje iz-

14 Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti 209

ražavaju razvoj proizvodnosti rada. »Ekonomska verzija«,
unatoč tv rd n ji -njenih pristaša, n e dopunjava takozvanu
»tehničku verziju«, nego je odbacuje: tvrdeći da se vrijed­
no st m ijen ja — ako se ne m ijenja tehnika — u ovisnosti
o b ro ju načinjenih proizvoda ona odbacuje pojam vrijed­
n osti kao veličine koja ovisi o proizvodnosti rada. S dru­
ge strane, »tehnička verzija« je potpuno u stanju da obja­
sni pojave razm jern e raspodjele rada u društvu i regula-
to rsk u ulogu količine rad a koji otpada na danu sferu pro­
izvodnje, tj. te pojave koje je pozvana da objasni, po mi­
šljen ju n jen ih pobornika, ekonom ska verzija.

III. Vrijednost i razm jer proizvodnje

Mi smo gore, u našim tablicam a potražnje i ponude, uzi­

m ali da, p ri povećanju razm jera proizvodnje, utrošci rada,
p o treb n i za proizvodnju jedinice robe, o staju isti. Sada
ćem o p retp o stav k u učiniti složenijom; naim e pretpostavit
ćem o d a se nova, d o d atn a količina proizvoda proizvodi u
nepogodnijim u vjetim a nego prijašnja. Sjetim o se zna­
m enitog Ricardova učenja o diferencijalnoj renti, po
kojem u povećana po tražnja žita zbog porasta stanovništva
izaziva p o treb u da se obrade m anje plodne ili parcele uda­
ljenije od tržišta. Zahvaljujući tom e količina se rada, po­
trebnog za proizvodnju p uda žita u najnepogodnijim uvje­
tim a (ili za njegov prijevoz), povećava. A pošto upravo ta
količina rad a određuje vrijednost sve m ase žita koje se
proizvodi, povećava se i vrijednost žita. Isto možemo vi­
djeti u ru d arsk o j in d ustriji pri prelaženju s bogatijih
na sirom ašnija nalazišta. Povećanje proizvodnje praćeno
je povećanjem vrijednosti jedinice proizvoda, dok smo
gore uzim ali vrijednost jedinice proizvoda neovisno o raz­
m jeru proizvodnje. Analogno sta n je susrećem o u granama
prerađivačke in d u strije gdje se proizvodnja odvija u po­
duzećim a s različitom proizvodnošću, p ri čemu se pretpo­
stavlja da poduzeća s najvećom proizvodnošću, koja bi
mogla proizvoditi robu po najnižoj cijeni, nisu u moguć­
nosti proizvoditi tako veliku količinu proizvoda za kojom
bi uz tako nisku cijenu bila iskazana potražnja na tržištu.
Stoga se proizvodnja m ora također odvijati i u poduze­
ćim a sa srednjom -i niskom proizvodnošću, i tržišna se

210
vrijednost robe određuje vrijednošću proizvoda koji se
proizvode u prosječnim ili najgorim uvjetim a (vidi glavu
o društveno potrebnom radu). I ovdje povećanje proizvod­
nje označava povećanje vrijednosti, prem a tome, cijene
jedinice proizvoda. Dobivamo ovu tablicu ponude:

T a b l i c a III

Pri razmjerima Cijena proizvodnje

proizvodnje (ili vrijednost)
(u aršinima) jednaka (u rubljima)
100.000 2 r. 75 k.
150.000 3 r. — k.
200.000 3 r. 25 k.

Uzimamo da na razini nižoj od 2 rub. 75 kop. proizvođači

uopće neće proizvoditi i da će obustaviti proizvodnju (s
izuzetkom, možda, neznatne grupe proizvođača koja se ne
računa). Kako će se cijena penjati do razine 3 rub. 25
kop., u proizvodnju će ulaziti poduzeća s prosječnom i
najnižom proizvodnošću. Cijena pak veća od 3 rub. 25
kop. davala bi poduzetnicima tako velik profit da raz­
mjer proizvodnje pri takvoj cijeni možemo sm atrati ne­
ograničenim — bar praktički, uzimajući u obzir ograniče­
nost potražnje. Dakle, cijene se mogu kolebati od 2 rub.
75 kop. do 3 rub. 25 kop., a razm jer proizvodnje od 100.000
do 200.000 aršina. A na kojoj će >se razini uspostaviti ci­
jena i razmjer proizvodnje?
Vraćajući se na tablicu (potražnje) i uspoređujući je s
ovom tablicom ponude vidimo da će se cijena uspostaviti
na razini tri rublja uz razm jer proizvodnje 150.000 aršina.
Upravo će se u tom slučaju uspostaviti ravnoteža između
potražnje i ponude, a cijena će se podudariti s radnom
vrijednošću (ili cijenom proizvodnje) koju određuju utroš­
ci rada u poduzećima s prosječnom proizvodnošću. Pret­
postavimo sada — kao što smo to i gore učinili — da je
iz ovih ili onih razloga (zbog povećane kupovne moći sta­
novništva ili zbog veće nasušnosti potrebe) porasla potraž­
nja sukna i da je izražena Tablicom II. Cijena od tri rub­
lja ne može se održati jer je pri toj cijeni ponuda 150.000
aršina, a potražnja 240.000. Kod takve prevage potražnje

211
 cijena će rasti dok ne dođe do razine 3 rublja 25 kopejaka.
P ri takvoj su cijeni i p o tražn ja i ponuda jednaki 240.000
i u sta n ju su ravnoteže. Ujedno se nova cijena od 3 rub.
25 kop. p o d u d ara s novom, povećanom vrijednošću (ili ci­
jen om proizvodnje), k o ju uslijed povećanja proizvodnje
od 150.000 na 200.000 aršina sada reguliraju utrošci rada
u poduzećim a s niskom proizvodnošću.
Ako smo ran ije govorili d a povećanje potražnje utječe
na razm jer proizvodnje ne djelujući na veličinu vrijedno
sti (ranije je p ri povećanju proizvodnje od 240.000 na
280.000 aršin a vrijed n ost ostajala ista, 2 rub. 75 kop.), u
ovom slučaju povećanje potražnje izaziva povećanje pro
izvodnje o d 150.000 d o 200.000 aršina i povećanje vrijed­
nosti, koje ga p rati, od 3 rub. na 3 rub. 25 kopejaka. Po­
tražn ja k ao da o d ređ uje vrijednost.
Takvu zaključku predstavnici anglo-američke i matema­
tičke škole u političkoj ekonom iji, m eđu njim a i Mar­
shall,128 p rid aju odluču juću ulogu. Neki od njih tvrde da
je Ricardo svojom teo rijo m diferencijalne rente u biti
oborio vlastitu rad n u teo riju vrijednosti i otvorio vrata
teo riji p o tražn je i ponude, koju je sam odbacio, a u kraj­
njoj liniji teo rijam a koje veličinu vrijednosti određuju
intenzitetom potreba. Njihova je argum entacija ovakva.
V rijednost o d ređ u ju u trošci rad a na lošim zem ljam a ili
uopće u n ajnepovoljnijim uvjetim a. Znači, ta vrijednost
raste kako se proizvodnja p ro širu je n a loše zemlje ili
uopće na poduzeća sa slabijom proizvodnošću, tj. prema
tom e kako se povećava proizvodnja. A kako je povećanje
proizvodnje izazvano povećanjem potražnje, znači, prema
tom e, d a ne regulira v rijednost potražnju i ponudu, kako
su m islili Ricardo i Marx, nego je sam a vrijednost odre­
đena p otražnjom i ponudom .
Pobornici iznijete argum entacije ostavljaju po strani
b itn u okolnost. U p rim je ru koji smo razm atrali promjena
razm jera proizvodnje označava ujedno prom jenu teh­
ničkih u vjeta proizvodnje u danoj grani. Uzmimo tri
prim jera.
U prvom se slu čaju proizvodnja odvija sam o u najbo­
ljim poduzećim a, k o ja na tržište izbacuju 100.000 aršina

128 Na niskom se jeziku podaci o tim školama mogu naći U

knjigama: I. Bljumin, Subjektivnaja škola v političeskoj eko-
nomii, 1923; N. šapošnikov, Teorija cennosti i raspredelenija,
M., 1912; L. Jurovskij, Očerki po teorii ceny, Saratov, 1919;
A. Bilimovič, K voprosu o rascenke hozjajstvennyh blag, Ki­
jev, 1914.

212
po cijeni od 2 rub. 75 kop.; u drugom slučaju (od kojega
smo polazili u našem prim jeru) proizvodnja se odvija u
najboljim i srednjim poduzećima, koja zajedno proizvo­
de 150.000 aršina po cijeni od 3 rublja; u trećem slučaju
proizvodnja se odvija u najboljim , srednjim i najgorim
poduzećima i dostiže 200.000 aršina po cijeni od 3 rub.
25 kop.; u ova su tri slučaja, koji odgovaraju našoj Ta­
blici III, različiti ne sam o razm jeri proizvodnje, nego i
tehničko-proizvodni uvjeti dane grane. V rijednost se pro­
mijenila upravo stoga što su se prom ijenili proizvodni
uvjeti u danoj grani. Iz razm otrenog se slučaja nikako ne
može izvlačiti zaključak da prom jene vrijednosti ne odre­
đuju tehnički uvjeti proizvodnje, nego prom jena potraž­
nje. Obrnuto, zaključak može biti samo taj da prom jene
potražnje ne mogu utjecati na veličinu vrijednosti druga­
čije nego posredstvom prom ijenjenih tehničkih uvjeta
proizvodnje u danoj grani. Prema tome, i dalje ima punu
vrijednost osnovni stav iz Marxove teorije'da se prom jene
vrijednosti određuju isključivo tehničkim uvjetim a proiz­
vodnje. Potražnja može djelovati na vrijednost ne nepo­
sredno nego samo posredno, m ijenjajući razm jer proiz­
vodnje i samim tim njezine tehničke uvjete. Proturječi
li Marxovoj teoriji takav posredni utjecaj potražnje na
vrijednost? Nipošto. Marxova teorija ustanovljuje uzroč­
nu zavisnost prom jena vrijednosti o razvoju proizvodnih
snaga, a ove su posljednje, od svoje strane, podvrgnute
djelovanju cijeloga niza društvenih, političkih i čak kul­
turnih (na prim jer, utjecaj pismenosti i tehničkog obra­
zovanja na proizvodnost rada) uvjeta. Je li marksizam kada
negirao da carinska politika ili osvajanja utječu na razvoj
proizvodnih snaga zemlje? Ali, utječući na razvoj proizvod­
nih snaga oni mogu posredno dovesti i do prom jene vri­
jednosti proizvoda. Zabrana uvoza jeftinih inozemnih si­
rovina i nužnost da se proizvode unutar zemlje, uz velike
utroške rada, povećava vrijednost proizvoda koji se od
tih sirovina prave. Osvajanje koje kao svoj rezultat ima
potiskivanje ratarskog stanovništva na lošije zemlje ili
one udaljenije od tržišta, povisuje vrijednost žita. Znači
li to da su promjene vrijednosti izazvane osvajanjem ili
carinskom politikom, a ne izmjenom tehničkih uvjeta pro­
izvodnje? Naprotiv, mi iz ovoga izvlačimo zaključak da
razni ekonomski i društveni uvjeti, pa tako i promjena
potražnje, mogu djelovati na vrijednost ne istodobno s
tehničkim uvjetima proizvodnje, nego samo promjenom

213
 sam e tehnike proizvodnje, koja, tako ostaje jedini faktor
određivanja vrijednosti.
Marx je takvo posredno djelovanje potražnje na po­
nudu, p u tem pro m jen a tehničkih uvjeta proizvodnje, sma­
trao posve mogućim. Na jednom m jestu spom inje isti taj
slučaj p relask a n a lošije uvjete proizvodnje koji sm o raz­
m otrili. »U pojedinim granam a proizvodnje to (povećanje
proizvodnje — I. R.) također može izazvati posljedicu da
sam a tržišn a vrijed n o st poslije nekog dužeg vrem ena po­
raste, je r će se u toku toga vrem ena dio proizvoda traže­
noga n a tržištu m orati proizvoditi u lošijim uvjetima«.
(K, I II 1, str. 166).120 S druge strane, i pad potražnje može
posredno djelovati na veličinu vrijednosti proizvoda. »Ako,
na p rim jer, opada p otražnja, pa, dakle, i tržišna cijena,
onda to m ože dovesti do toga d a se kapital udaljava od
d ane grane i ponuda će se sm anjiti. Ali to također može
im ati i tu posljedicu da se sam a tržišn a vrijednost, zahva­
lju ju ći izum im a koji sm anjuju potrebno radno vrijeme
sm anji i tako izjednači s tržišnom cijenom« (na istom
m jestu, str. 166). »U tom u bi slučaju cijena robe izmijenila
njenu vrijed n o st zahvaljujući djelovanju na ponudu, na
troškove proizvodnje« (»Teorii pribavočnoj stoimosti«,
II, Pb. 1923. str. 132). Kao što je poznato, uvođenje novih
tehničkih m etoda proizvodnje, koje snizuju vrijednost
proizvoda, ostv aru je se u širokim razm jerim a pod utjeca­
jem kriza i sm an jen ja prođe. Nitko neće tvrditi da je u
tim slučajevim a sniženje vrijednosti došlo kao rezultat
pada potražnje, a nc p oboljšanja tehničkih uvjeta proiz­
vodnje. Isto tako m alo im am o osnove da tvrdim o da
je u gore navedenom slučaju povećanje vrijednosti db-
šlo kao posljedica povećanja potražnje, a ne pogoršanja
p ro sječn ih tehničkih uvjeta proizvodnje u danoj grani.
P riđim o istom e p itan ju s druge strane. Pobornici teori­
je p o tražn je i ponude tvrde d a samo konkurencija, ili
točka p o d u d aran ja linije potražnje i ponude, određuje
razinu cijena. Pobornici radne teorije vrijednosti tvrde da
se sam a ta točka podu daranja i ravnoteže potražnje i po-

139 U Marxa je u originalu rečeno: »sama se tržišna vrijednost

na duže ili kraće vrijeme povećava« (Kapital, III 1, str. I/O).
Slučaj koji Marx navodi, kada povećanje potražnje — s pre­
laženjem na lošije uvjete proizvodnje — povećava vrijednost
jedinice proizvoda, bio je poznat i Ricardu (Načala politices-
koj ekonomii, prijevod D. Rjazanova, 1908, str. 71). Dosta ana­
lognih primjera može se naći u glavama Kapitala i Teori­
jama posvećenim diferencijalnoj renti.

214
nude ne m ijenja slučajno, nego da oscilira oko određene
razine koju zakonito određuju tehnički uvjeti proizvod­
nje. Pogledajmo kako to izgleda u slučaju koji razma­
tramo.
Tablica nam potražnje kao i prije pokazuje mnoštvo
mogućih kombinacija razm jera potražnje i cijene, ali nam
uopće ne govori koja od kombinacija, ili koje od tih kom­
binacija imaju priliku na realno ostvarenje. Nijedna kom­
binacija nema više šansi od drugih. Ali čim pogledamo na
tablicu ponude, odmah možemo sa sigurnošću reći: teh­
nička struktura dane grane proizvodnje i razina razvoja
proizvodnih snaga u njoj unaprijed ograničavaju granice
kolebanja vrijednosti između 2 rub. 75 kop. i 3 rub. 25
kopejaka. Kakvi god bili razm jeri potražnje, pad će cijene
ispod 2 rub. 75 kop. učiniti pri danim tehničkim uvjetima
nekorisnom i nemogućom daljnju proizvodnju, povećanje
će pak cijene iznad 3 rub. 25 kop. izazvati golemo poveća­
nje ponude i obrnuto kretanje cijena; znači, beskrajnom
mnoštvu kombinacija potražnje unaprijed se suprotstav­
ljaju samo tri određene kombinacije ponude, uvjetovane
tehničkim uvjetima u danoj grani. Unaprijed su utvrđeni
maksimum i m inim um mogućih cijena vrijednosti, a os­
novni naš zadatak pri proučavanju potražnje i ponude i
jest »nalaženje krajn jih veličina ili granica koje reguli­
raju« (K, III 1, str. 339).
Za sada znamo samo granice prom jena vrijednosti, ali
još ne znamo hoće li ona biti jednaka 2 rub. 75 kop., 3
rub. ili 3 rub. 25 kopejaka. Tehničkim se uvjetima dane
grane objašnjava činjenica da prom jena razm jera proiz­
vodnje (100.000, 150.000 ili 200.000 aršina) i njeno proši­
renje na loša poduzeća m ijenja prosječnu veličinu utroš­
ka društveno potrebnoga rada na jedinicu proizvoda, tj.
mijenja vrijednost (ili cijenu proizvodnje).
Od triju mogućih razina vrijednosti irealno se ostvaruje
ona pri kojoj se razm jer ponude podudara s razmjerom
potražnje (za Tablicu i (potražnje) vrijednost jednaka tri
rublja, za Tablicu II (potražnje) — 3 rub. 25 kop.). Ali u
oba slučaja vrijednost potpuno odgovara tehničkim uvje­
tima proizvodnje; u prvom se slučaju proizvodnja 150.000
aršina ostvaruje u najboljim i prosječnim poduzećima, u
drugom slučaju u proizvodnji 200.000 aršina sudjeluju ta­
kođer najgora poduzeća, što povećava prosječni utrošak
društveno potrebnog rada i, razumije se, vrijednost. Dola­
zimo, prema tome, do prijašnjeg zaključka da potražnja

215
može neposredno u tjecati sam o na razm jer .proizvodnje.
Ali kako je p ro m je n a razm jera proizvodnje, pri tehničkim
osobitostim a dane grane, ekvivalentna prom jeni prosječ­
nih tehničkih u v jeta proizvodnje, onda izaziva i poveća­
n je vrijednosti. U svakom danom slučaju i granice mo­
gućih p ro m jen a v rijednosti i veličina vrijednosti, koja se
realno u sp ostavlja (dakako, kao središte kolebanja tržiš­
nih cijena), p o tpuno su uvjetovani tehničkim uvjetim a
proizvodnje. Bez obzira na niz uvjet koji pitanje čine slo­
ženijim i okolišnih putova naša nas analiza, pošto joj je
cilj otk riv an je zakonitosti u prividnom kaosu kretanja
cijena i konkurencije, u slučajnim — na prvi pogled —
odnosim a potražn je i ponude, svakako dovodi do razvoja
proizvodnih snaga, koji se u robno-kapitalističkoj privredi
izražava u posebnom društvenom obliku vrijednosti i u
p ro m jen am a veličine v rijednosti.130

IV. Izjednačavanje ponude i potražnje

P oslije onoga što je iznijeto neće nam biti teško da od­

redim o naš odnos p rem a poznatom »izjednačavanju po­
tražn je i ponude«, u kojoj m atem atička škola formulira
svoju teo riju cijena. Ta škola uskrsava staru teoriju po­
tražn je i ponude, o tk lanjanjem njenih unutarnjih logič­
kih p ro tu rječn o sti i na novoj m etodološkoj osnovi. Ako
je p rija šn ja te o rija tvrdila da cijenu određuje odnos raz­
m jera potražn je i ponude, suvrem ena m atem atička škola
dobro pam ti da sam i razm jeri potražnje i .ponude ovise
o cijeni. Tako se ustanovljavanje uzročne ovisnosti cijene
o po tražn ji i ponudi p retv ara u začarani krug. Radna teo­
rija vrijednosti izlazi iz toga začaranog kruga: ona kaže
da po tražn ju i ponudu, iako određuju cijenu, od svoje

180 Činjenica povećanja troškova proizvodnje u skladu s pove­

ćanjem njenih razm jera (računajući po jedinici proizvoda)
ugrađena ie u temelj Ricardove teorije rente i isticana od
predstavnika angloameričke i matematičke škole. Mi smo
smatrali da je potrebno posvetiti joj posebnu pažnju zbog
teoretske važnosti koju dano pitanje ima za teoriju vrijed­
nosti. U praksi dano pitanje ima veliko značenje na područjd
zemljoradnje i ekstraktivne industrije. Na području se pak
prerađivačke industrije češće susrećemo sa slučajevima sma­
njenja troškova proizvodnje u skladu s povećanjem njenih
razmjera (računajući po jedinici proizvoda).

216
strane regulira zaikon vrijednosti, one se m ijenjaju u ovi­
snosti o razvoju proizvodnih snaga i prom jene količine
društveno potrebnoga rada. M atematička je škola izabrala
drugi izlaz iz začaranog kruga: ona se odrekla samog po­
stavljanja pitanja uzročne ovisnosti pojava cijene i ogra­
ničila se na m atem atičku form ulaciju funkcionalnih ovi­
snosti između cijene, s jedne strane, i razm jera potražnje
i ponude, s druge. Ona ne pita zašto se m ijenja cijena,
nego samo pokazuje kako se odvijaju istovremene pro­
mjene cijene, s jedne strane, i potražnje i ponude, s dru­
ge. Ovu funkcionalnu ovisnost pojava ona ilustrira slije­
dećim dijagram om :131

Odsječci na horizontalnom pravcu 1, 2, 3 itd. (takozva­

ne apscise) pokazuju cijenu jedinice proizvoda: 1 rub.,
2 rub., 3 rub. itd. Odsječci na vertikalnom pravcu I, II,
III itd. (takozvane ordinate) pokazuju količinu potražnje
ili ponude, na prim jer, I označava 100.000 jedinica robe, II
— 200.000 itd. Krivulja potražnje ide prema dolje, ona
počinje visoko kod niskih cijena i pada kako cijene rastu;
kod cijene bliske nuli potražnja prelazi X, tj. 1,000.000,
kod cijene od 10 rubalja potražnja se spušta na nulu.

Dijagram se može naći u knjigama na ruskom jeziku: S.

Zid, Osnovy političeskoj ekonomii, 1916, str. 233; od istoga,
Jstorija ekonomičeskih učenij, 1918, str. 413; N. Sapošnikov.
Teorija cennosti i raspredelenija, 1910, glava I.

217
Svakoj cijeni odgovara njen razm jer potražnje. Da bi se
doznao razm jer potražnje, recim o kod cijene od dva ru­
blja, treb a iz b ro jk e dva povući vertikalni pravac ili or-
d inatu do njenog sjecišta 5 krivuljom potražnje; ta će or-
din ata biti približno jednaka IV, tj. potražnja je kod
cijene od dva ru b lja jednaka 400.000. Krivulja ponude
kreće se u obrnutom sm jeru od krivulje potražnje, pe­
njući se s porastom cijena. M jesto sjecišta krivulja po­
tražnje i ponude o dređuje cijenu robe. Spustivši iz te
točke o rdinatu, vidimo d a ona dolazi nasuprot brojci tri,
tj. cijena je jed n ak a tri rublja. Sam a je ordinata jednaka
približno III, tj. kod cijene od tri ru b lja potražnja i po­
n uda jednake su 300.000, tj. potražnja i ponuda se pokla­
paju, u sta n ju su ravnoteže. To i jest izjednačavanje po­
tražn je i ponude, koje se u danom slučaju događa kod
cijene od itri rublja. Pri svakoj je drugoj oijeni ravnoteža
nem oguća, je r će pri cijeni nižoj od tri rublja potražnja
prem ašivati ponudu, a pri cijeni višoj od tri rublja po­
nuda će prem ašivati potražnju.
Iz dijagram a slijedi da oijenu određuje isključivo mje­
sto sjecišta krivulja p otražnje i ponude. A kako se to mje­
sto su sreta pom iče p ri svakoj prom jeni jedne od krivulja,
na p rim jer, krivulje potražnje, na prvi se pogled čini da
prom jena potražn je m ijenja cijenu, čak i kad nem a ni­
kakvih p ro m jen a u uvjetim a proizvodnje. Na prim jer, u
slučaju p o rasta p otražnje (na dijagram u točkasta kri­
vulja »povećane potražnje«) krivulja potražnje susrest
će se s istom tom krivuljom ponude u drugoj točki, koja
je n asu p ro t brojci 5. To znači da će u slučaju spomenu­
tog p o rasta potražnje ravnoteža između potražnje i po­
nude n astupiti kod cijene od 5 rubalja. Cijena kao da nije
određena uvjetim a proizvodnje, nego isključivo krivulja­
m a potražnje i ponude. Izm jena potražnje sam a po sebi
m ijenja cijenu koja se poistovećuje s vrijednošću.
Takav je zaključak posljedica neispravnog postavljanja
krivulje ponude. Ta je krivulja načinjena po uzoru na
krivulju potražnje, samo u obrnutom sm jeru, počinjući
od najniže cijene. Istina, ekonom isti-m atem atičari shva­
ćaju da kod cijene bliske nuli nikakve ponude robe neće
biti, pa im krivulja ponude ne počinje od nule, nego od
cijene koja se približava brojci 1, na našem dijagra­
m u približno od 2/3, tj. od 66 2/3 kopejaka. Pri cijeni od
od 66 2/3 kopejaka ponuda dolazi približno do polovine
I, tj. jednaka je 50.000; pri cijeni od tri rublja jednaka

218
je III, tj. 300.000, a pri cijeni od 10 rubalja ona se diže
približno do razine VI-VII, tj. iznosi oko 650.000 jedinica
robe. Takva je krivulja ponude moguća ako je riječ o
tržišnoj konjunkturi određenoga dana, o ponudi danoga
trenutka. Moguće je da, pretpostavljajući norm alnu cijenu
od tri rublja i norm alni razm jer ponude od 300.000, pri
katastrofalnom padu cijene na 66 2/3 kopejaka mali dio
proizvođača ipak bude prisiljen da prodaje robu čak po
tako niskoj cijeni, i to 50.000 jedinica robe. S druge strane,
neobično povišenje cijene na 10 rubalja prisilit će proiz­
vođače da izbace n a tržište sve zalihe i da odmah, koliko
je to moguće, povećaju proizvodnju. Može se dogoditi,
iako je malo vjerojatno, da im na taj način uspije izbaciti
na tržište 650.000 jedinica robe. Ali od slučajne današnje
cijene prijeđim o na postojanu, stalnu, prosječnu cijenu,
koja određuje postojani, prosječni, normalni razmjer po­
tražnje i ponude. Poželimo li u dijagram u naći funkcio­
nalnu vezu između prosječne razine cijena i prosječnih
razmjera potražnje i ponude, odmah ćemo prim ijetiti ne­
ispravno postavljenu krivulju ponude. Ako prosječnoj ci­
jeni od tri rublja odgovara prosječni razm jer ponude od
300.000, onda sniženje prosječne cijene na 66 2/3 kopejaka,
uz prijašnju tehniku proizvodnje, neće imati za poslje­
dicu sm anjenje prosječne ponude na 50.000, nego pot­
puno nestajanje ponude i prelijevanje kapitala iz dane
grane u drugu. S druge strane, ako bi se prosječna cijena
— uz neizmijenjene uvjete proizvodnje — popela od tri
na 10 rubalja, to bi izazvalo neprestano prelijevanje ka­
pitala iz drugih grana, te se povećanje prosječnih razmje­
ra ponude ne bi zaustavilo na broju 650.000, nego bi otiš­
lo mnogo dalje. Teoretski bi se ponuda povećavala do
potpune apsorpcije svih ostalih grana industrije od strane
ove, u praksi bi razm jeri ponude .premašili svaku veli­
činu potražnje i mogli bi biti uzeti kao neograničena veli­
čina. Kao što vidimo, neki slučajevi ravnoteže između
potražnje i ponude, prikazani na dijagramu, neizbježno
dovode do narušavanja ravnoteže između različitih indu­
strijskih grana, tj. do prelaženja proizvodnih snaga iz
jedne grane u drugu. A kako to prelaženje m ijenja raz­
mjere ponude, samim tim se narušava i ravnoteža izme­
đu potražnje i ponude. Dijagram nam, prema tome, daje
samo trenutačni snim ak stanja tržišta, ali ne pokazuje
dugotrajnu, postojanu ravnotežu između potražnje i po­
nude, koja teoretski može biti razumljiva samo kao re­
zultat ravnoteže između pojedinih grana proizvodnje. S

219
gledišta ravnoteže u raspodjeli društvenoga rada između
različitih proizvodnih grana, krivulja ponude m ora im ati
potpuno drugačiji izgled nego što ga im a u Dijagram u I.
Prvo pretpostavim o, kao na početku ove glave, da uz
dane tehničke uvjete cijena proizvodnje (ili vrijednost)
jedinice robe čini određenu veličinu (npr., «tri rub.) neovi­
sno o razm jerim a proizvodnje. To znači da će se pri ci­
jen i od tri ru b lja uspostaviti ravnoteža između dane i
drugih proizvodnih grana i p restati prelijevanje kapitala
iz jed n e grane u drugu. Iz ovoga slijedi da će spuštanje
cijene ispod tri rub. izazvati prelijevanje kapitala iz dane
sfere i težnju da posve prestane ponuda dane robe; po­
dizanje cijene iznad tri rub. izazvat će, pak, prelijevanje
k apitala iz dru g ih sfera i težnju za neograničenim poveća­
n jem proizvodnje (napom injem o d a ovdje, kao i dalje,
n ije riječ o privrem enom povećanju ili sniženju cijena,
nego o njihovoj staln o j, dugotrajnoj razini, kao i o prosje­
čnim , dugotrajnim razm jerim a ponude i potražnje). Da­
kle, pri cijeni nižoj od tri ru b lja -ponude uopće nema, pri
cijeni višoj od tri ru b lja ona može biti shvaćena, u uspo­
redbi s potražnjom , kao neograničena veličina. Nikakve
krivulje ponude u nas nem a, a ravnoteža se između po­
tražn je d ponude može uspostaviti samo na razini cijena
koja se p o d u d ara s vrijednošću (tri rublja). Veličina vri­
jed n o sti (tri rub. o d ređ uje razm jer platežno sposobne po­
tražnje za danom robom i odgovarajući m u razmjer po­
nude (300.000 jedinica robe). Dijagram izgleda ovako:

220
 Kao što vidimo iz ovoga dijagrama, tehnički uvjeti pro­
izvodnje (ili društveno potrebni rad u takozvanom tehnič­
kom smislu) određuju vrijednost ili središte oko kojega
osciliraju prosječne cijene (u kapitalističkoj privredi tak­
vo središte neće biti radna vrijednost, nego cijena proiz­
vodnje). Ordinata može bitii uspostavljena samo iz brojke
3, koja označava vrijednost od tri rublja. Krivulja pak
potražnje određuje samo onu točku do koje ta ordinata
dolazi, tj. razm jer platežno sposobne potražnje i razm jer
ponude, koji u dijagram u dolazi približno do brojke III,
tj. 300.000. Izm jena krivulje potražnje, na prim jer, poveća­
nje potražnje iz ovih ili onih razloga može samo, kao što
se vidi iz točkastih linija na dijagramu, povećati razm jer
ponude (u danom slučaju do VI, tj. 600.000), ali ne može
povisiti prosječnu cijenu, koja kao ii prije ostaje tri rub­
lja, jer je isključivo određuje proizvodnost rada ili teh­
nički uvjeti proizvodnje.
Uvest ćemo sada, kao što smo gore učinili, uvjet koji
sliku čini složenijom. Uzet ćemo da u danoj sferi poduze­
ća s najvećom proizvodnošću mogu izbaciti na tržište sa­
mo ograničenu količinu proizvoda, ostalo se, pak, mora
proizvoditi u poduzećima s prosječnom i najnižom pro­
izvodnošću. Pri aijeni od 2 rub. 50 kop., jednakoj cijeni
proizvodnje (ili vrijednosti) u najboljim poduzećima, raz­
m jer ponude jednak je 200.000 jedinica; pri cijeni od tri
rublja — 300.000 jedinica, a pri cijeni od 3 rub. 50 kop.
— 400.000 jedinica. Pri prosječnoj cijeni nižoj od 2 rub.
50 kop. pojavit će se težnja da se potpuno obustavi proiz­
vodnja, pri prosječnoj cijeni većoj od 3 rub. 50 kop. tež­
nja da se ona neograničeno poveća. Tako je kolebanje
prosječnih cijena unaprijed ograničeno minim umom od
2 rub. 50 kop. I m aksimumom od 3 rub. 50 kopejaka. U
tim su granicama moguće tri razine prosječnih cijena
ili vrijednosti: 2 r. 50 k., 3 r. i 3 r. 50 k., od kojih svaka
odgovara određenom razm jeru proizvodnje (200.000,
300.000 i 400.000) d, prem a tome, određenoj razini proizvod­
ne tehnike. Dijagram dobiva ovaj izgled: ako je u Dija­
gramu II ponuda robe od strane proizvođača postojala sa­
mo pri cijeni od tri rublja, onda ovdje ponuda počinje dje­
lovati čim cijena dostigne 2 rub. 50 kop., ponuda je u tom
slučaju jednaka II, tj. 200.000 (ordinata koja od horizontal­
ne dolazi do slova A). Pri cijeni od tri rublja ponuda
dolazi do slova C, jednaka je III, tj. 300.000; pri cijeni
od 3 rub. 50 kop. — do slova B, jednaka je IV, tj. 400.000.

221
Linija ACB je st krivulja ponude. Sjecište krivulje ponude
i krivulje p o tražnje (u slovu C) određuje istinski razm jer
ponude i odgovarajuću joj vrijednost ili središte oscilacije
cijena. U danom će se slučaju uspostaviti cijena od tri
ru b lja, a razm jer proizvodnje III, tj. 300.000. Proizvodnja
će se odvijati u n ajboljim i srednjim poduzećima, a tim
tehničkim uvjetim a proizvodnje odgovara vrijednost i pro­
sječna cijena od tri rublja. Ako bi se krivulja prosječne po­
tražn je spustila nešto naniže zbog dugotrajnog pada potra­
žnje, mogla bi se susresti s krivuljom ponude u slovu A;
u tom bi slučaju prosječni razm jer ponude bio jednak
200.000, proizvodnja bi se odvijala sam o u najboljim po­
duzećim a, a vrijednost bi pala na 2 rub. 50 kopejaka. Ako
bi se krivulja potražnje nešto popela uslijed povećanja
p otražnje, m ogla bi se susresti s krivuljom ponude u
točki B; prosječni b i razm jer ponude bio jednak IV, tj.
400.000 a vrijednost 3 rub. 50 kopejaka. Tako odnos kri­
vulja potražn je i ponude, koji je form ulirala m atem atička
škola i prikazala ga u D ijagram u I, postoji zapravo (ako
je rije č o prosječnoj cijeni i prosječnim razm jerim a po­
tražn je i ponude) sam o u uskim okvirim a oscilacija vri­
jednosti 2 rub. 50 kop. i 3 rub. 50 kop. — okvirim a koje u
p o tpunosti od ređ u je tehnika proizvodnje u poduzećima s
različitom proizvodnošću i količinski odnos između tih

222
poduzeća, tj. prosječna tehnička struktura dane grane.
Samo u tim uskim okvirim a ponuda ima izgled krivulje
koja se podiže, čija svaka točka pokazuje razm jer pro­
izvodnje i njoj odgovarajuću vrijednost. Samo u tim uskim
okvirima prom jena krivulje potražnje, pomičući točku nje­
nog susreta s krivuljom ponude (u točkama A, C ili B),
samim tim m ijenja razm jer proizvodnje i — utječući tako
na prosječne tehničke uvjete u kojima se proizvodi sva
masa roba — veličinu vrijednosti (2 rub. 50 kop., 3 rub., 3
rub. 50 kop.) Ali takav se utjecaj potražnje na vrijednost
odvija samo izmjenom tehničkih uvjeta proizvodnje i ogra­
ničen je uskim granicama u ovisnosti o tehničkoj strukturi
dane grane. Čim potražnja izađe iz tih okvira, njen posredni
utjecaj na vrijednost, putem tehnike proizvodnje, prestaje.
Neka, na prim jer, potražnja raste, kako to pokazuje toč­
kasta linija na dijagram u. U Dijagramu I, koji su načinili
pobornici m atem atičke škole, takav porast potražnje do­
vodi do toga da će se krivulje potražnje i ponude presjeći
u točki koja odgovara cijeni od pet rubalja. Veličina po­
tražnje kao da neposredno povećava vrijednost robe. Na
Dijagramu III, pak, prosječna cijena ne može rasti iznad
3 rub. 50 kop., jer bi ta povišena cijena izazvala težnju
za neograničenim porastom ponude, koji prem ašuje po­
tražnju. Stoga krivulja povećane potražnje neće presjeći
krivulju ponude, nego produženje ordinate koja prolazi
kroz slovo B i koja odgovara m aksimalnoj prosječnoj ci­
jeni od 3 rub. 50 kopejaka. Znači, pri povećanoj se potraž­
nji povećava razm jer proizvodnje do VII, tj. 700.000, ali
vrijednost i prosječna cijena ostaju kao i prije 3 rub. 50
kop. (točnije, cijena će biti nešto iznad 3 rub. 50 kop.
i težit će joj odozgo, je r će se pri cijeni od 3 rub. 50 kop.
uspostaviti, kako mi pretpostavljam o, razm jer proizvodnje
samo od 400.000). Na taj način, razlika se između Dija­
grama I i Dijagrama III sastojii u ovom:
U Dijagramu I pred nam a su dvije krivulje (potražnje i
ponude) koje ne reguliraju uvjeti proizvodnje. Njihov se
susret može ostvariti u bilo kojoj točki, u ovisnosti samo
o smjeru obiju krivulja; prem a tome, točka susreta može
biti uspostavljena konkurencijom na bilo kojoj razini.
Svaka prom jena potražnje neposredno m ijenja cijenu ko­
ja se poistovećuje s vrijednošću.
U Dijagramu III ponuda unaprijed nema izgled krivu­
lje, koja dopušta beskrajno mnoštvo m jesta susreta, nego
malog odsječka krivulje ACB, koji određuju tehnički uv-

223
je t i proizvodnje. K onkurenciju unaprijed reguliraju pro­
izvodni uvjeti. Ti u vjeti u tv rđ u ju granice prom jena vri­
jed n o sti ili p rosječnih cijena. S druge strane, vrijednost,
ko ja se svaki p u t u sp ostavlja u n u tar tih granica, točno
odgovara proizvodnim uvjetim a koji p rate dani razm jer
proizvodnje. P otražnja ne m ože djelovati na vrijednost
neposredno i neograničeno, nego sam o posredno, putem
p ro m jen a tehničkih uvjeta proizvodnje, i u njim a uvjeto­
vanim u sk im okvirim a. Tako ostaje na snazi osnovni stav
Marxove teorije da su vrijednost i njene prom jene odre­
đeni isključivo stanjem i razvojem proizvodnosti rada ili
količinom društvenoga rad a potrebnog za proizvodnju je­
dinice robe uz prosječne tehničke uvjete.

224
 Glava osam naesta

VRIJEDNOST I CIJENA PROIZVODNJE

Završivši istraživanje proizvodnih odnosa među proizvo­

đačima roba (teorija vrijednosti) i među kapitalistim a i
radnicima (teorija kapitala) Marx u trećoj knjizi »Kapita­
la« prelazi na proučavanje proizvodnih odnosa između in­
dustrijskih kapitalista »raznih sfera proizvodnje (»teorija
cijena proizvodnje). Konkurencija kapitala između poje­
dinih sfera proizvodnje dovodi do stvaranja opće (pro­
sječne) profitne stope i do prodaje roba po proizvodnim
cijenama, koje su jednake troškovima proizvodnje plus
prosječni profit, a količinski se ne podudaraju s radnom
vrijednošću roba. Ali kao i veličina troškova proizvodnje
i prosječnog profita, tako se i njihove prom jene objašnja­
vaju prom jenam a u proizvodnosti rada i u radnoj vrijed­
nosti roba; to znači da zakoni prom jena cijena proizvod­
nje mogu biti shvaćeni samo ako se polazi od zakona
radne vrijednosti. S druge strane, prosječna profitna stopa
i cijena proizvodnje, pošto su regulatori raspodjele kapi­
tala među pojedinim granam a proizvodnje, posredno —
putem raspodjele kapitala — reguliraju i raspodjelu dru ­
štvenoga rada m eđu razne sfere proizvodnje. Kapitalistič­
ka je privreda sistem kapitalđ koji su raspodijeljeni i u
dinamičkoj su ravnoteži, ali ona istovremeno — kao sva­
ka privreda zasnovana na podjeli rada — ne prestaje biti
sistem rada koji je raspodijeljen i u dinamičkoj je ravno­
teži. Treba samo pod tobožnjim procesom raspodjele ka­
pitala vidjeti nevidljivi proces raspodjele društvenoga ra­
da. Marx je uspio jasno pokazati vezu između oba ta
procesa zahvaljujući tome što je razjasnio pojam koji
služi kao karika među njima, a to je — pojam organskog
sastava kapitala. Ako znamo diobu danoga kapitala na
postojani i promjenljivi d stopu viška vrijednosti lako mo-

15 O gledi o M arxovoj te o riji v r ije d n o sti 225

žemo o drediti količinu rada koju obuhvaća ovo kretanje,
tj. m ožem o od raspodjele kapitala prijeći na raspodjelu
rada.
Tako, ako u trećoj knjizi »Kapitala« M arx daje teoriju
cijena proizvodnje, kao regulatora raspodjele kapitalđ,
onda je ta teo rija o bjem a svojim karikam a povezana s
teo rijo m vrijednosti: s jedne strane, cijene proizvodnje
izvode se iz radne vrijednosti, a s druge, raspodjela kapi­
tala dovodi do raspodjele društvenoga rada. Umjesto she­
m e jednostavne robne privrede: proizvodnost rada — ap-
stra ktn i rad — vrijed nost — raspodjela društvenoga ra-
da za k apitalističku p rivredu dobivam o složeniju shemu:
proizvodnost rada — a pstraktni rad — vrijednost — ci­
jene proizvodnje — raspodjela kapitala — raspodjela dru­
štvenoga rada. M arxova teo rija cijena proizvodnje ne protu­
rječi rad n o j teoriji vrijednosti, ona je na njenom teme­
lju sagrađena i u sebe je uključuje kao jedan od svojih
sastavnih dijelova. To je i razum ljivo ako se sjetim o da
rad n a teo rija vrijednosti proučava samo jedan tip odnosa
proizvodnje m eđu ljudim a (kao m eđu proizvođačima ro­
ba), teo rija pak cijena proizvodnje pretpostavlja postoja­
n je svih triju osnovnih tipova odnosa proizvodnje u kapi­
talističkom dru štv u (odnosa m eđu proizvođačima roba,
odnosa m eđu kapitalistim a i radnicim a, odnosa m eđu po­
jedinim grupam a in d u strijsk ih kapitalista). Ako li se og­
raniči na ta tri tipa odnosa proizvodnje, onda kapita­
lističku p rivredu možemo predočiti kao trodimenzionalni
p ro sto r u kojem u je orijentacija m oguća samo uz pomoć
triju dim enzija ili triju ravnina. Kao što se trodim enzio­
nalni p ro sto r ne može svesti na jednu ravninu, tako teo­
rija kapitalističke privrede ne može b iti svedena samo na
rad n u teo riju vrijednosti. Ali kao što je za orijentaciju
u p ro sto ru p o treb n o odrediti razm ak dane itočke od svake
od triju Ishodišnih ravnina, tako teorija kapitalističke pri­
vrede već p retp o stav lja učenje o proizvodnim odnosima
m eđu proizvođačim a robe, tj. radnu teoriju vrijednosti.
Marxovi protivnici, videći p ro tu rječje izm eđu radne /teo­
rije vrijednosti i teorije cijena proizvodnje, ne razumiju
Marxovu m etodu, koja se sastoji u postupnom proučava­
n ju raznih tipova proizvodnih odnosa m eđu ljudim a ili, ta­
ko reći, raznih društvenih dimenzija.

226
 I. R aspodjela i ravnoteža kapitala

Kao što smo vidjeli, prom jene vrijednosti roba Marx prou­
čava u njihovoj tijesnoj vezi s radnom djelatnošću proiz­
vođača roba. Razmjena dvaju proizvoda rada po njihovoj
radnoj vrijednosti znači da između dvije dane proizvodne
grane postoji ravnoteža. Prom jene u radnoj vrijednosti
proizvoda nairušavaju tu ravnotežu rada, izazivaju prelije­
vanje ovog posljednjeg iz jedne grane u drugu, preraspo­
djelu proizvodnih snaga u narodnoj privredi. Prom jene u
proizvodnoj snazi rada izazivaju povećanje ili sm anjenje
količine rada potrebnog za proizvodnju dane robe, pa,
prema tome, a odgovarajuće povećanje ili sm anjenje njezi­
ne radne vrijednosti; prom jene ove posljednje izazivaju
od svoje strane drugačiju raspodjelu rada između dane
grane i drugih proizvodnih grana. Proizvodnost će rada
putem radne vrijednosti djelovati na raspodjelu društve­
noga rada.
Takva više ili m anje neposredna uzročna veza između
radne vrijednosti proizvoda i raspodjele društvenoga rada
pretpostavlja da prom jene radne vrijednosti proizvoda
neposredno pogađaju proizvođače, organizatore proizvod­
nje, izazivajući njihovo prelaženje iz jedne sfere pro­
izvodnje u drugu i, prem a tom e, preraspodjelu rada. Dru­
gim riječima, pretpostavlja se da je organizator proizvodnje
neposredni proizvođač-radnik koji ujedno posjeduje sred­
stva za proizvodnju, na prim jer, obrtnik ili seljak. Taj
sitni proizvođač teži da svoj rada usm jeri u one sfere
proizvodnje gdje mu dana količina rada daje proizvod koji
je na tržištu najviše procijenjen. Na kraju se raspodjela
rada među različitim sferam a proizvodnje uspostavlja
tako da određena količina rada jednakog intenziteta,
kvalifikacije i si. pruža proizvođačima u svim tim sferama
približno jednaku tržišnu vrijednost. Usmjeravajući sav
svoj živi rad u postolarski ili krojački obrt proizvođač-
-obrtnik istovremeno tam o usm jerava za proizvodnju nu­
žni opredmećeni, akum ulirani rad, tj. oruđa i m aterijal
ili sredstva proizvodnje u širokom smislu. Ta su sredstva
za proizvodnju većinom veoma jednostavna, njihova je
vrijednost relativno neznatna i zato, prirodno, ne pokazu­
ju veliku razliku u pojedinim sferama obrtničke proizvod­
nje. Raspodjelu rada {živog rada) među pojedine sfere pro­
izvodnje prati raspodjela među njih sredstava proizvodnje
(opredmećenoga rada). Raspodjela rada, koju regulira za-

227
 kon rad n e vrijednosti, im a prim arni, osnovni karakter,
raspodjela sredstava za rad — sekundarni, izvedeni ka­
rak ter.
Potpuno se drugačije odvija raspodjela rad a u kapitali­
stičkom društvu. Budući da su ovdje organizatori proiz­
vodnje in d u strijsk i kapitalisti, upravo o njim a ovisi po­
većanje ili sm anjenje proizvodnje, tj. raspodjela proizvod­
nih snaga. U ovisnosti o tom e koliko koja grana donosi
p ro fita kap italist usm jerava svoj kapital. Priljev kapitala
u danu sferu proizvodnje, izazivajući u njoj povećanu
p o tražn ju za rad n o m snagom i sam im tim povećanje nad­
nice, privlači tam o rad ne ruke, živi rad.132 Raspodjela pro­
izvodnih snaga m eđu p ojedine sfere narodne privrede od­
vija se u obliku raspodjele kapitala m eđu njih koja, od
svoje strane, izaziva odgovarajuću raspodjelu živoga rada
ili radne snage. Ako se, prateći u danoj zemlji povećanje
k ap itala uloženog u in d u striju kam enog ugljena i poveća­
nje b ro ja zaposlenih u n jo j, upitam o koja je od ovih -poja­
va uzrok drugoj, odgovor, dakako, neće izazvati nikakvu
sum nju: priljev kapitala izazvao je priljev radne snage,
a n e obrn u to . U kapitalističkom društvu raspodjelu rada
regulira raspodjela kapitalđ. Zato, postavljajući si kao i
p rije za cilj proučavanje zakona raspodjele društvenoga
rad a u narodnoj privredi, m oram o pribjeći zaobilaznom
p u tu i p reth o d n o p ristu p iti proučavanju zakona raspodje­
le kapitalđ.
Proizvođač u jednostavnoj robnoj proizvodnji troši svoj
rad i teži da za svoj proizvod dobije tržišnu vrijednost
razm jern u njegovim utrošoim a rada i dovoljnu za posto^
ja n je njega samog i njegove obitelji i za nastavljanje pro­
izvodnje u p rijašn jem , ili nešto malo povećanom razmje­
ru. K apitalist, pak, trošd na proizvodnju svoj kapital i
teži da -ga n atrag dobije u povećanom, proširenom raz­
m jeru. Tu je razliku M arx izrazio u svojim znamenitim
form ulam a jednostavne robne privrede R-N-R (roba-novac-
-roba) d kapitalističke privrede N-R-(N/n) (novac-roba-op-
lođeni novac). Ako rastavim o tu k ratk u form ulu, o tk rit će­
mo izm eđu jednostavne robne i kapitalističke privrede i
tehničku razliku (sitna i krupna proizvodnja), i socijalnu
razliku (koja društvena klasa organizira proizvodnju) i —
kao posljedicu različitog karak tera proizvodnje i različi-

182 »Najamni rad, potčinjen kapitalu,... mora se modificirati

prema potrebama kapitala i prelaziti iz jedne sfere proizvodnje
u drugu.« (K, III 1, str. 171)

228
tog socijalnog položaja proizvođača — različite motive
proizvođača (težnju o b rtnika za osiguranim opstankom i
težnju kapitalista za povećanjem vrijednosti). »Objektivni
sadržaj toga prom eta — porast vrijednosti — subjektivni
je cilj kapitalista« (K, I, 122). K apitalist upućuje svoj ka­
pital u ovu ili onu sferu proizvodnje u ovisnosti o stupnju
povećanja kapitala uloženog u danoj sferi. Raspodjela ka­
pitala među različite sfere proizvodnje ovisi o stupnju
povećanja kapitala u njim a.
Stupanj povećanja kapitala određuje se odnosom izme­
đu d, oplodnje kapitala, i D, predujm ljenog kapitala. U
jednostavnoj se robnoj privredi vrijednost robe izražava
formulom T = c + (v+ m)133. Obrtnik odbija od vrijedno­
sti gotova proizvoda vrijednost sredstava za proizvodnju
koju je utrošio, tj. c, a ostatak (v + m), koji je stekao svo­
jim radom, dijelom se troši na sredstva nužna za opsta­
nak obrtnika i njegove obitelji (v), dijelom, pak, predstav­
lja fond za proširenu potrošnju ili proširenu proizvodnju
(m). Za kapitalista ista ta vrijednost proizvoda ama izgled
T = (c + v) + m. Od vrijednosti robe kapitalist odbija
(c + v) = k, preduj mijeni kapital ili troškove proiz­
vodnje, bez obzira na to jesu li utrošeni na kupnju sred­
stava za proizvodnju (c) ili radne snage (v). Ostatak m
on sm atra svojim profitom .134 Na taj način, c + v = k, a
m = p. Formula T = (c + v) + m pretvara se u form ulu
T= k + p, tj. »robna je vrijednost jednaka troškovima pro­
izvodnje + profit« (K, III 1, str. 11). Kapitalista, međutim,
ne zanima apstraktni razm jer profita, već njegov odnos
P
prema preduj mijenom kapitalu, profitna stopa p = —
Profitna stopa izražava »onaj brojčani odnos u kojem se
samopovećava vrijednost cjelokupnog kapitala« (K, III
1, str. 21). Tako ovisnost raspodjele kapitala o stupnju
njegova povećanja u raznim sferam a proizvodnje, koju
smo gore ustanovili, označava da profitna stopa postaje
regulator raspodjele kapitala.

133 T označava vrijednost robe, c=postojani kapital, v=pro-

mjenljivi, k=sav kapital, m=višak vrijednosti, m '=stopa viš­
ka vrijednosti, p=profit, p’=profitna stopa. Kategorije c, v,
m imaju punu vrijednost tek primijenjene na kapitalističku
privredu. Primjenjujući ih na jednostavnu robnu privredu mi
im J™ kategorijama služimo samo u uvjetnom smislu.
Mi ovdje sav višak vrijednosti (m) poistovjećujemo s pro­
fitom.

229
 P relaženje kapitala iz sfera proizvodnje s nižom profit­
nom stopom u sfere proizvodnje s višom stvara težnju za
izjednačavanjem profitne stope u svim sferam a proizvod­
n je, za u spostavljanjem opće prosječne profitne stope.
Dakako, ta se tendencija nikada u potpunosti ne ostvaruje
u neorganiziranoj kapitalističkoj privredi, kao što se u
njo j ne o stv aru je ni potpuna ravnoteža između različitih
sfera proizvodnje. Ali to nepostojanje ravnoteže, praćeno
razlikam a u profitnoj stopi, dovodi do prelijevanja kapi­
tala koje teži da izjednači p ro fitn u stopu i uspostavi rav­
notežu izm eđu pojedinih sfera proizvodnje. To je »stalno
izjednačavanje nejednakosti koje stalno nastaju« (K, III
1, str. 172) izazvano težnjom kapitala za najvišom profit­
nom stopom . U kapitalističkoj je proizvodnji »riječ o to­
m e da se od kapitala, predujm ljenog u proizvodnju, iz­
vuče isti onaj višak vrijednosti ili p ro fit koji dolazi od
svakog drugog k apitala iste veličine, ili pro rata njegove
veličine, neovisno o tome u kojoj se proizvodnoj grani
p rim jen ju je . . . U tom obliku kapital počinje sam sebe do­
življavati kao društvenu snagu, u kojoj svaki kapitalist
im a svoj dio razm jeran udjelu u cjelokupnom društve­
nom 'kapitalu« (K, I II 1, str. 171). Da bi se uspostavila tak­
va opća p rosječna p ro fitna stopa, potrebna je konkuren­
cija m eđu k apitalim a uloženim a u različitim sferam a pro­
izvodnje, m ogućnost prelaženja iz sfere u sferu, je r se u
protivnom u različitim sferam a proizvodnje mogu uspo­
staviti različite p rofitne stope. Uz mogućnost spom enute
konkurencije kapitala, ravnoteža se između različitih sfe­
ra proizvodnje teoretski može uspostaviti samo u slučaju
ako su p ro fitn e stope koje one dopuštaju približno jed­
nake, ako u svakoj od tih sfera kapitalisti, koji rade u pro­
sječnim , društveno potrebnim uvjetim a, izvlače opću pros­
ječnu p ro fitn u stopu.
Dakle, kapital jednake veličine, uložen u različitim sfe­
ram a proizvodnje, daje jednak profit. K apital različit po
veličini d aje p ro fit razm jeran njegovoj veličini. Ako ka-
P P1 » j•
p itali K i Ki d aju p ro fit p i pi, onda — = — = p , gdJe
je p ’ opća prosječna p ro fitn a stopa. Ali otkuda kapitalist
dobiva svoj profit p? Od prodajne cijene robe. Kapitali-
stov pro fit p ostv aru je se na razlici prodajne cijene robe
i troškova njene proizvodnje. Prem a tome, prodajna se
cijena različitih roba m ora uspostaviti na takvoj razini pri
kojoj kapitalisti, proizvođači tih roba, s pokrićem ili —

230
što je isto — nadoknadom svojih troškova proizvodnje
dobivaju ostatak prodajne cijene ili profit, razm jeran
veličini predujm ljenog kapitala. Prodajna cijena robe,
koja pokriva troškove proizvodnje i daje prosječan profit
na sav predujm ljeni kapital, naziva se cijenom proiz­
vodnje. Drugim riječima, cijenom proizvodnje naziva se
takva cijena proizvoda pri kojoj kapitalist izvlači prosje­
čan profit od predujm ljenog kapitala. A budući da rav­
noteža između različitih sfera proizvodnje pretpostavlja,
kao što smo vidjeli, da kapitalisti u svim tim sferam a pro­
izvodnje dobivaju prosječni profit, to, onda, znači da rav­
noteža različitih sfera proizvodnje pretpostavlja prodaju
njihovih proizvoda po cijenam a proizvodnje. Cijena proiz­
vodnje odgovara ravnoteži kapitalističke privrede; to je
teoretski zamisliva srednja razina cijena pri kojoj pre­
staje prelijevanje kapitala iz jedne grane u drugu. Ako
je radna vrijednost odgovarala ravnoteži rada u različi­
tim sferama proizvodnje, onda cijena proizvodnje odgo­
vara ravnoteži kapitala uloženih u različitim sferama.
»Cijena proizvodnje je stalni uvjet .ponude i reprodukcije
roba u svakoj pojedinoj sferi proizvodnje« (K, III 1, str.
174), tj. uvjet ravnoteže između različitih sfera kapitalistič­
ke privrede.
Ne smije se cijena proizvodnje m iješati s tržišnim cije­
nama, koje stalno osciliraju — sad prem ašujući cijenu pro­
izvodnje, sad se nalazeći ispod nje. Cijena proizvodnje
je teoretski zamislivo središte ravnoteže, regulator stal­
nih kolebanja tržišnih cijena. U uvjetima kapitalističke pri­
vrede cijena proizvodnje vrši istu društvenu funkciju koju
tržišna vrijednost, koju određuju utrošci rada, vrši u
uvjetima jednostavne robne privrede. I jedna i druga su
»cijene ravnoteže«, ali radna vrijednost odgovara stanju
ravnoteže u raspodjeli rada između različitih sfera jed­
nostavne robne privrede, a cijena proizvodnje odgovara
stanju ravnoteže u raspodjeli kapitala između različitih
sfera kapitalističke privrede. Ta raspodjela kapitala od
svoje strane znači određenu raspodjelu rada. Vidimo da u
različitim društvenim oblicima privrede konkurencija do­
vodi do uspostavljanja različite razine cijena roba. Kao
što se lijepo izrazio Hilferding, konkurencija može objas­
niti samo »težnju za uspostavljanjem jednakosti ekonom­
skih odnosa« za određene proizvođače roba. Ali u čemu
će se upravo sastojati ta jednakost ekonomskih odnosa
— ovisi o objektivnoj društvenoj strukturi narodne priv­

231
rede. U jednom će slučaju to biti jednakost rada, u dru­
gom slučaju jedn a ko st kapitalđ.
Cijena je proizvodnje, kao što smo vidjeli, jednaka tro­
škovim a proizvodnje plus prosječni profit od preduj­
m ljenog kapitala. Ako je prosječna profitna stopa dana,
nije teško izračunati cijenu proizvodnje. Neka je pred-
ujm ljen i k apital 100, prosječna profitna stopa 22 posto.
Ako se sav pred u jm ijeni kapital utroši u toku godine,
o nda su 'troškovi proizvodnje jednaki cjelokupnom kapi­
talu. Cdjena proizvodnje jednaka je 100 + 22 = 122. Račun
je složeniji kada se od osnovnog dijela predujm ljenog
kap itala u tro ši u toku godine sam o određeni dio. Ako se
k apital 100 sastoji od 20 v i 80 c, od kojih se u toku godi­
ne utrošd sam o 50 c, o nda su troškovi proizvodnje jedna­
ki 50 c + 20 v = 70. Toj se sum i dodaje 22 posto, ali ne
sam o n a sum u troškova proizvodnje 70, nego na cijelu
sum u predujm ljenoga kapitala 100. Cijena je proizvodnje,
p rem a tom e, 70 + 22 = 92 (K, I II 1, str. 131-132). Ako bi
od toga istog postojanog kapitala 80 c utrošak u toku
godine iznosio sam o 30 c, onda bi troškovi proizvodnje
bili 30 c + 20 v = 50, a toj b i se sum i kao i prije dodavala
sum a p ro fita 22. Cijena proizvodnje robe jednaka je tro­
škovim a n jen e proizvodnje plus prosječni profit od cjelo­
kupnoga p redujm ljenog kapitala.

II. Raspodjela kapitala i raspodjela rada

Radi jednostavnosti našeg računanja uzet ćemo da se sav

preduj m ijeni k ap ital p otroši u toku godine, tj. troškovi
su proizvodnje jednaki predujm ljenom kapitalu. Ako su
dvije robe proizvedene uz pom oć kapitala K i Ki, onda
je cijena proizvodnje prve robe jednaka K + p' K, druge
Ki + p'K i185. Cijene proizvodnje dviju roba odnose se jed­
na prem a drugoj kao

138 Marx se obično služi formulom K+K', podrazumijevajući

pod K troškove proizvodnje, a ne kapital (K, III 1, str. 141,
148). Ali na drugom mjestu kaže da jednaki kapitali proizvode
robu koja ima jednaku cijenu proizvodnje — »ako apstrahira­
mo da dio kapitala ulazi u proces rada ne ulazeći u proces po­
većanja vrijednosti« (Theorien. . . , III, str. 76). Formula pro­
porcionalnosti cijena proizvodnje u kapitalizmu, koju smo iz-

232
 K + p' K K (I + p') K
Ki + p'Ki “ Ki (I + p') ~ Ki

Cijene proizvodnje roba razmjerne su kapitalu uz po­

moć kojega je ta roba proizvedena. Jednaku cijenu pro­
izvodnje ima roba proizvedena uz pomoć jednakog kapi­
tala. Izjednačavanje dviju roba, proizvedenih u različitim
granama, na tržištu, znači jednakost dvaju kapitala.
Izjednačavanje na tržištu onih roba, na čiju je proizvod­
nju utrošen jednak kapital, znači izjednačavanje roba na
čiju je proizvodnju utrošena nejednaka količina rada. Jer
jednak kapital, uz njegov različit organski sastav, pokreće
nejednake mase rada. Neka se kapital od 100 sastoji od
70 c i 30 v. Drugi se kapital od 100 sastoji od 90 c i 10 v.
Uz stopu viška vrijednosti od 100 posto radnikov je živi
rad dvostruko veći od plaćenog rada izraženog u pro­
mjenljivu kapitalu (tj. u njegovoj najamnini). Tako je na
proizvodnju prve robe utrošeno 70 jedinica opredmeće-
noga rada i 60 živoga rada, svega 130; na proizvodnju druge
robe 90 jedinica opredmećenoga rada i 20 živoga rada, sve­
ga 110. Ali kako je obje robe proizveo jednak kapital, one
se na tržištu međusobno izjednačavaju bez obzira na to
što su proizvedene nejednakim količinam a rada. Jednakost
kapitala označava nejednakost rada.
Isto takvo neslaganje lizmeđu razm jera kapitala i raz­
mjera rada dolazi uslijed razlike u vremenu obrta pro­
mjenljiva dijela kapitala. Uzmimo da je organski sastav
oba kapitala jednak, i to upravo 80c + 20 v. Očigledno je
da su utrošci rada na prvu robu jednaki 80 + 40 = 120, a na
drugu robu 80 + 120 = 200. Ali kako je predujm ljeni ka­
pital, uza svu razliku u vremenima obrta, u oba slučaja
jednak 100, roba se međusobno izjednačava iako je pro­

veli u tekstu, može ostati čak pri djelomičnom trošenju kapi­

tala ako se vrijednost neutrošenog dijela kapitala pribroji
proizvodu (loc. cit., str. 74). Uzmimo da se prvi kapital 100 sas­
toji od 80 c + 20 v, trošenje je kapitala 50 c. Drugi se kapital 100
sastoji od 70 c+30 v, trošenje je 20 c. Prosječna profitna
stopa je 20 posto. Cijena proizvodnje prvoga proizvoda je 90,
drugoga 70, tj. cijene proizvodnje nisu jednake iako kapitali
jesu. Ako se, međutim, broju 90 doda neutrošeni dio kapitala,
i to upravo 30, a isto tako ako se broju 70 doda 50, onda
ćemo u oba slučaja dobiti 120. Cijene proizvodnje, uključuju­
ći neutrošeni dio kapitala, razmjerne su kapitalima. Vidi po­
droban proračun u primjedbi Kautskog u Theorien.. . , III,
str. 74, a također K, I, 183. i primjedbu u njoj.

233
izvedena nejednakim m asam a rada. Treba istaći da »raz­
lika u vrem enu o b rta sam a po sebi im a značenje jedino
ako utječe n a m asu viška rada, koju u toku danoga vre
m ena može prisvojiti i realizirati isti taj kapital« (K, III
1, str. 128), tj. ako je riječ o razlici u vrem enu ob rta pro­
m jenljiva kapitala. O bje se spom enute pojave, i to razlika u
organskom sastavu kapitala i razlika u vrem enu obrta,
svode u k rajn jo j liniji n a to da razm jer kapitala ne može
sam po sebi biti pokazatelj količine živoga rada koji on
pokreće, je r ta količina ovisi o: 1) razm jeru prom jenlji­
va kapitala i 2) b ro ju njegovih obrta.
Dolazimo, tako, do zaključaka koji, na prvi pogled, oba­
ra ju rad n u teoriju vrijednosti. Polazeći od osnovnog zako­
na ravnoteže kapitalističke privrede, od jednake profitne
stope u svim sferam a proizvodnje, od prodaje robe po
cijenam a proizvodnje koje sadrže jednaku profitnu stopu,
dobivam o ove rezultate. Jednak kapital pokreće nejed­
nake količine rada. Jednake cijene proizvodnje odgova­
ra ju nejednakim radnim vrijednostim a. U radnoj su teori­
ji vrijednosti osnovne karike našeg zaključivanja: radna
vrijed n o st robe, kao funkcija proizvodnosti rada, i raspo­
djela rada m eđu različite sfere proizvodnje koje su u sta­
n ju ravnoteže. U teo riji kapitalističke privrede osnovne
su karike našeg zaključivanja: cijena proizvodnje robe i
raspodjela kapitala m eđu različite sfere proizvodnje koje
su u sta n ju ravnoteže. Ali cijena se proizvodnje ne podu­
dara s radnom vrijednošću, a raspodjela kapitala s ras­
podjelom rada. Ne znači li to da su osnovni elem enti radne
teo rije vrijednosti posve suvišni za proučavanje kapitali­
stičke privrede, da m oram o odbaciti taj nepotrebni teoret­
ski b alast i usredotočiti našu pažnju isključivo na cijene
proizvodnje i raspodjelu kapitala? P otrudit ćemo se da
pokažem o d a proučavanje cijena proizvodnje i raspodjele
kapitala od svoje strane pretpostavlja radnu vrijednost,
da te središnje karike teorije kapitalističke privrede ne
isk ljučuju gore spom enute karike radne teorije vrijedno­
sti, već, naprotiv, u daljoj analizi neizbježno do njih do­
vode i zajedno se s njim a uključuju u opću teoriju ravno­
teže kapitalističke privrede. Od raspodjele kapitala mora­
m o prebaciti m ost na raspodjelu rada, od cijene proizvod­
nje — na radnu vrijednost. Prvo ćemo se pozabaviti pr­
vom polovinom toga zadatka.
Vidjeli sm o da se raspodjela kapitala ne podudara s
raspodjelom rada, da jednakost kapitala označava nejed­

234
nakost rada. Ako kapital od 100, utrošen u danoj sferi pro­
izvodnje, uravnotežuje, puteni razmjene roba na tržištu,
kapital od 100, utrošen u kojoj drugoj sferi proizvodnje,
onda to, uz razliku organskog sastava tih kapitala, ozna­
čava da određena količina rada, utrošena u prvoj sferi,
uravnotežuje drugu, njoj nejednaku količinu rada, utro ­
šenu u drugoj sfera. Sada nam ostaje da odredimo kako
se upravo količine rada, utrošene u raznim sferama pro­
izvodnje, međusobno uravnotežuju. Premda se razm jer
kapitala ne podudara točno u svom količinskom izrazu s
količinom rada -koju pokreće, ipak su oni međusobno tije­
sno povezani. Tu vezu možemo otkriti znajući organski sa­
stav kapitala. Ako prvi kapital čini 80 c + 20 v, a drugi
70 c + 30 v, onda pri stopi viška vrijednosti od 100 posto
prvi kapital pokreće 40 jedinica živoga rada, a drugi 60.
Pri danoj stopi viška vrijednosti »određena količina pro­
mjenljiva kapitala izražava određenu količinu pokrenute
radne snage, a prem a tome, određenu količinu postvare-
noga rada« (K, III 1, str. 119). »Promjenljivi kapital služi
ovdje kao pokazatelj mase rada pokrenutog od cjelokup­
noga kapitala određene veličine« (str. 119-120). Tako dozna-
jemo da u prvoj sferi proizvodnje opća količina utroška
rada čini 120 (80 opredmećenog i 40 živoga), a u drugoj 130
(70 opredmećenoga i 60 živoga). Pošavši od raspodjele kapi­
tala među pojedinim sferam a proizvodnje (po 100 u svakoj)
došli smo, putem organskog sastava kapitala, do raspodjele
društvenoga rada među tim istim sferam a (120 u prvoj
i 130 u drugoj). Doznajemo da masa rada od 120, utroše­
na u prvoj sferi, uravnotežuje masu rada od 130, utro­
šenu u drugoj sferi. K apitalistička privreda uspostavlja
ravnotežu -između nejednakih količina rada ako ih pokre­
će jednaki kapital. Preko zakona ravnoteže kapitala došli
smo do ravnoteže u raspodjeli rada. Istina, u uvjetima
jednostavne robne privrede ravnoteža se uspostavlja iz­
među jednakih količina rada, a u uvjetim a kapitalističke
privrede između nejednakih. Ali zadatak se znanstvenog
istraživanja i sastoji u tome da se točno form uliraju za­
koni ravnoteže i raspodjele rada, pa ma kakav oblik ta for­
mula -imala. Ako razm atram o jednostavnu shemu djelo­
vanja proizvodnosti rada, putem radne vrijednosti, na ra­
spodjelu rada, dobivamo form ulu ravnoteže jednakih ko­
ličina rada. Ako pretpostavljam o da raspodjelu rada us­
mjerava raspodjela kapitala, koja dobiva značenje među-
karike u lancu uzročnih veza, onda formula ravnoteže ra­

235
da p o staje ovisna o form uli ravnoteže kapitala: uravno-
težu ju se nejednake mase rada koje pokreće, jednaki ka­
pital. Predm etom našeg istraživanja i dalje o sta je ravno­
teža i rasp o d jela društvenoga rada. Ali u kapitalističkoj
se privredi ta raspodjela rada uspostavlja realno putem
raspodjele kapitala. Zato je i form ula ravnoteže rada slo­
ženija nego u jednostavnoj privredi, i to po tom e što je
izvedena iz form ule ravnoteže kapitala.
Kao š-to vidim o, i u kapitalističkom je društvu izjedna­
čavanje stvari na tržištu tijesno povezano s izjednačava­
njem rada. Ako se n a tržištu izjednačavaju proizvodi dvi­
ju sfera, koje je proizveo jednak kapital, ali s utrošcim a
n ejednakih m asa rada, to znači da se u procesu raspodje­
le društvenoga rad a m eđu razne sfere uravnotežuju ne­
jed nak e m ase rad a koje pokreće razni kapital. M arx se
ne ograničava na to da k o n sta tira nejednakost radnih
vrijednosti d v iju roba s jednakim cijenam a proizvodnje:
on nam daje teo retsk u form ulu o dstupanja cijena proiz­
vodnje od radne vrijednosti. Isto se tako ne ograničava
n a k o n stataciju da se u kapitalističkoj privredi uravnote­
žu ju nejednake m ase rad a utrošene u raznim sferama:
on nam daje teo retsku form ulu odstupanja raspodjele
rad a od raspodjele kapitala, tj. ustanovljuje vezu između
o b aju tih p rocesa kroz pojam organskog sastava kapitala.
Radi ilu stracije iznijetoga dat ćemo prvu polovinu
M arxove tablice u trećo j knjizi »Kapitala«, uz izm jenu na­
slova pojedinih rub rik a. »Uzmimo pet različitih sfera pro­
izvodnje s različitim organskim sastavom u n jih uloženo­
ga kapitala« (K, I II 1, str. 130). Opća sum a društvenoga
k apitala jed n ak a je 500, stopa viška vrijednosti 100 posto.

Raspodjela Organski sastav Raspodjela rada

kapitali kapitala

I 100............. 80 c -f 20 v 120
II 100 ............. 70 c + 30 v 130
III 100 ............. 60 c -f 40 v 140
IV 100............. 85 c + 15 v 115
V 100............. 95 c + 5v 105

236
Treća rubrika, koju smo nazvali »Raspodjela rada«, i koja
pokazuje količinu rada utrošenog u svakoj sferi, u Marxa
ima naslov »Vrijednost proizvoda«, je r se radna vrijed­
nost cijelog proizvoda svake sfere proizvodnje određuje
količinom u njoj utrošenoga rada. Marxovi kritičari tvrde
da je ta rubrika — »Vrijednost proizvoda« — fiktivna,
umjetno načinjena i teoretski suvišna. Oni gube iz vida
da ta rubrika ne pokazuje samo radnu vrijednost proiz­
voda različitih sfera proizvodnje, nego i raspodjelu dru­
štvenoga rada među različitim sferama proizvodnje, tj.
pojavu koja objektivno postoji i ima središnje značenje
za ekonomsku teoriju. Odreći se te rubrike bilo bi isto
što i odreći se ekonomske teorije koja proučava radnu dje­
latnost društva. Tablica zorno pokazuje na koji je način
Marx od raspodjele kapitala putem njegova organskog
sastava prebacio m ost na raspodjelu društvenog rada.™
Tako se lanac uzročnih veza produžuje i dobiva ovaj iz­
gled: cijene proizvodnje — raspodjela kapitala — raspod­
jela društvenoga rada. Sada se m oramo posvetiti analizi
prve karike -toga lanca, cijena proizvodnje, i vidjeti ne
pretpostavlja li ta karika druge, prim arni je karike.

III. Cijena proizvodnje

Gore smo došli do ove sheme uzročne veze pojava: cijene

proizvodnje — raspodjela kapitala — raspodjela rada.
Polazište je u toj shemi cijena proizvodnje. Možemo li
se u našoj analizi zaustaviti na cijeni proizvodnje ili je
moramo provoditi dalje? Što je cijena proizvodnje? Tro­
škovi proizvodnje plus prosječni profit. Ali što čini tro­
škove proizvodnje? V rijednost na proizvodnju utrošenoga
postojanog d promjenljivog kapitala. Načinimo slijedeći ko­
rak i pitajmo čemu je jednaka vrijednost postojanog i
promjenljivog kapitala. Očigledno, vrijednosti robe (stro­

138 Na žalost, Marx nije uspio podrobnije razraditi pitanje ve­

ze između raspodjele kapitali i raspodjele rada, ali je, čini
se, imao namjeru da mu se vrati. Zaustavljajući se na pdtanju
»da li je razmjerno, da li je u skladu s tom društvenom, koli­
činski određenom potrebom raspodijeljen rad među različite
sfere proizvodnje«, Marx uz ove riječi daje primjedbu u za­
gradama: »zaustaviti se na ovome u vezi s raspodjelom kapi­
tala među različitim sferama proizvodnje« (K, III 2, str. 173).

237
jeva, sirovine, sredstava za život i si.) koja u njih ulazi.
Tako se sve naše zaključivanje vrti u začaranom e krugu:
vrijed n o st se robe o bjašnjava cijenam a proizvodnje, tj.
troškovim a proizvodnje ili vrijednošću kapitala, a ova se
od svoje stra n e svodi na vrijednost robe. »Određivati vri­
jed n o st robe vrijednošću kapitala isto je što i određivati
v rijednost robe vrijednošću robe« (T heorien. . . , III, str
82).
Da se teo rija cijena proizvodnje ne bi pretvorila u zača­
rani krug, m oram o naći uvjete o kojim a ovise prom jene
i troškova proizvodnje i prosječne profitne stope. Počni­
mo od troškova proizvodnje.
Ako p rosječna p ro fitna stopa ostaje neprom ijenjena,
cijena se proizvodnje robe m ijenja u ovisnosti o prom je­
nam a troškova proizvodnje. Troškovi se pak proizvodnje
dane ro b e m ijen jaju u ovim slučajevima: 1) ako su se,
uz neizm ijenjene cijene sredstava proizvodnje i radne sna­
ge, prom ijenile njihove relativne količine potrebne za pro­
izvodnju, tj. ako se p rom ijenila proizvodnost rada u da­
noj sferi proizvodnje; 2) ako su se, uz neizm ijenjene te
relativne količine, prom ijenile cijene, na prim jer, sred­
stava za proizvodnju, što pretpostavlja izm jenu proizvod­
nosti rad a u granam a koje ta sredstva proizvode. U oba
se slučaja troškovi proizvodnje m ijenjaju u ovisnosti
o p ro m jen am a proizvodnosti rada i, prem a tome, radne
vrijednosti dane robe. Dakle, »opća profitna stopa ostaje
neprom ijenjenom . Zato se cijena proizvodnje robe može
pro m ijen iti sam o pod uvjetom d a se prom ijenila njena
vlastita vrijednost, ako <je sada potrebno više ili manje
rad a nego p rije za proizvodnju nje same — pri čemu
je svejedno da li se m ijenja proizvodnost onoga rada koji
proizvodi danu robu u konačnom obliku, ili rada koji pro­
izvodi robu koja ulazi u proizvodnju dane robe. Pamučnoj
pređi m ože p asti cijena proizvodnje ili zato što se jefti­
n ije proizvodi sirovi pam uk, ili zato što predenje im a veću
proizvodnost uslijed poboljšanja strojeva« (K, I I I 1, str.
180; isto na str. 141).
Potrebno je istaknuti da se troškovi proizvodnje u
svom količinskom izrazu ne p odudaraju točno s radnom
vrijednošću robe koja ulazi u njihov sastav. »Budući da
cijena proizvodnje robe može odstupati od njene vrijed­
nosti, i troškovi proizvodnje robe, u koje je uključena
la cijena proizvodnje druge robe, mogu biti viši ili niži
od onog dijela cijele njene vrijednosti, koja se stvara

238
vrijednošću sredstava proizvodnje koja u nju ulaze« (K,
III 1, str. 140). Kao što vidimo, ta je okolnost, kojoj je
tako veliko značenje M. Tugan-iBaranovski pridavao u svo­
joj 'kritici iMarxove teorije, bila dobro poznata samom
Marxu, koji je čak upozoravao »da je uvijek moguća gre­
ška ako se izjednačavaju u kakvoj pojedinoj sferi troš­
kovi proizvodnje robe i vrijednosti sredstava proizvodnje
utrošenih u njenu proizvodnju« (K, III 1, str. 140; o isto­
me str. 136-137. i 181). Ali to odstupanje ni najm anje ne
dira u činjenicu da prom jene radne vrijednosti, izazvane
razvojem proizvodnosti rada, izazivaju prom jene u tro­
škovima proizvodnje i, prem a tome, u cijenama proizvod­
nje, što je i trebalo dokazati. Nepodudaranje količinskih
izraza različitih nizova pojava ne uklanja postojanje uz­
ročne veze m eđu njim a i ovisnosti prom jena jednoga ni­
za o promjenama drugoga. Ako samo možemo utvrditi za­
kone tih ovisnosti, naš je zadatak obavljen.
Drugi dio cijene proizvodnje, osim troškova proizvod­
nje, čini prosječni profit, tj. prosječna profitna stopa po­
množena kapitalom. M orat ćemo sada podrobnije razmo­
triti kako stvaranje prosječne profitne stope ii njen raz­
mjer tako i njene prom jene.
Teorija profita proučava odnos i zakone prom jena do­
hodaka pojedinih industrijskih kapitalista i cijelih grupa.
Ali proizvodni odnosi između pojedinih kapitalista i nji­
hovih grupa ne mogu biti shvaćeni bez prethodnog prou­
čavanja osnovnoga proizvodnog odnosa između klase kapi­
talista i klase najam nih radnika. Razumljivo je stoga da
teoriju profita, koja proučava odnos dohodaka pojedinih
kapitalista i njihovih grupa, Marx izgrađuje na osnovi
teorije viška vrijednosti, koja proučava odnos dohodaka
klase kapitalista i klase najam nih radnika.
Iz teorije viška vrijednosti znamo da se u kapitalističkoj
privredi vrijednost proizvoda raspada na slijedeća tri di­
jela. Jedan dio (c) nadoknađuje vrijednost postojanog ka­
pitala potrošenog u proizvodnji — to je reproducirana, a
ne proizvedena vrijednost. Odbivši tu vrijednost od vrijed­
nosti cijelog proizvoda (T-c) dobivamo vrijednost koju je
proizveo živi rad, njim e »stvorenu«, koja je rezultat da­
noga procesa proizvodnje. Ta se vrijednost sa svoje strane
dijeli na dva dijela: jedan (v) nadoknađuje vrijednost
sredstava za život radnika, njihove najamnine ili, što je
isto, promjenljivog kapitala. Ostatak m = T — c — v =
= T — (c + v) = T — k i jest višak vrijednosti koji dopada

239
klasi k apitalista, a koji oni troše na osobnu potrošnju i za
pro širen je proizvodnje (tj. akum ulaciju). Tako se sva
dobivena vrijed n o st dijeli na fond reprodukcije posto­
janoga k apitala (c), fond za opstanak radnika ili repro­
duk ciju radne snage (v) i fond za opstanak kapitalista i
p ro širen u rep ro d u k ciju (m).
Ovaj p o sljednji fond nastaje zahvaljujući tom e što je
rad, koji radnici utroše u procesu proizvodnje, veći od ra­
da potrebnog za proizvodnju fonda njihova opstanka.
Znači, višak je vrijednosti to veći što je veći prvi rad i
što je m anji drugi, o n je u stvari razlika između prvoga
rad a i drugoga, a o d ređ uje se veličinom neplaćenoga rada
ili viško m rada. Višak se vrijednosti »stvara« viškom ra­
da. M eđutim , kao što sm o već gore vidjeli, pogrešno je to
zam išljati kao da tobože višak rada, kao m aterijalna
d jelatnost, »stvara« višak vrijednosti, kao svojstvo stvari.
Višak se rad a »izražava«, »očituje«, »prikazuje« (sich
darstellt) u višku vrijednosti. Veličina ovog posljednjeg
m ijen ja se u ovisnosti o izm jenam a količine prvoga.
Veličina viška rad a ovisi: 1) o njegovu odnosu prema
potrebnom e, plaćenom e radu, tj. o stopi viška rada ili vi­
ška vrijed n o st — ; ili, uzevši tu stopu kao danu stopu,
o broju radnika™, tj. o količini živoga rada koji kapital
pokreće. Pri danoj stopi viška vrijednosti opća sum a ove
p osljednje ovisi o općoj količini živoga rada i, prem a tome,
viška rada. Uzmimo sada dva jednaka kapi tala po 100, koji,
uslijed težnje p rofitne stope za izjednačavanjem , daju jed­
nak profit. Ako su oba kapitala utrošena isključivo na pla­
ćanje radne snage (v), onda pokreću jednake mase živoga
rad a i, prem a tome, viška rada. Tako jednaki profiti, koji
odgovaraju jednakom kapitalu, istodobno odgovaraju
jednakim količinam a viška rada; profit se podudara s
viškom vrijednosti. Isti se rezultat dobiva ako se oba kapi­
tala u jednakom o m jeru dijele na postojani i prom jen­
ljivi kapital. Jednakost prom jenljivog kapitala označava
jednakost živoga rada koji je pokrenuo. Ali, ako je kapi­
tal 100 u jednoj sferi proizvodnje jednak 70 c + 30 v, a u
drugoj sferi drugi kapital od 100 jednak 90 c + 10 v, onda
su m ase živoga rad a što ih pokreću i, prem a tom e, viška
rad a nejednake. Bez obzira na to, ti kapitali, kao jednaki,
uslijed konkurencije kapitala m eđu raznim sferam a pro-

187 Dužina radnoga dana i intenzitet rada uzimaju se kao dati.

240
izvodnje donose jednak profit, na prim jer, 20. Očigledno,
profiti, što ih ti kapitali donose, ne odgovaraju masama
živoga rada što su ih pokrenuli i, prema tome, viška rada,
nisu im razmjerni. Drugačije rečeno, kapitalisti dobivaju
drugačije sum e profita nego što bi ih dobivali pod uvje­
tom da su profiti razmjerni višku rada ili višku vrijed­
nosti. Samo u tom smislu i treba razum jeti Marxove rije­
či da kapitalisti »ne realiziraju onaj višak vrijednosti pa,
prema tome, i onaj profit koji su proizvedeni u njihovoj
vlastitoj grani pri proizvodnji te robe« (K, III 1, str. 133).
Neki su kritičari razum jeli Marxa u tom smislu -kao da
prvi od gore spom enutih kapitala »daje« drugome kapi­
talu 10 jedinica rada; dio viška rada i viška vrijednosti,
poput m aterijalne tekućine, »pretječe«, »prelijeva se« iz
jedne sfere proizvodnje u drugu, i to iz sfere s niskim
organskim sastavom kapitala u sferu koja se odlikuje vi­
sokim organskim sastavom kapitala. »Višak vrijednosti,
istisnut iz radnika u pojedinim sferam a proizvodnje, mo­
ra pritjecati iz jedne sfere u drugu sve dotle dok se pro­
fitne stope ne izjednače i svi kapitalisti ne dobiju prosječ­
nu profitnu s to p u . . . Međutim, takva je pretpostavka ne­
moguća je r višak vrijednosti ne predstavlja prvobitno
novčanu cijenu, nego samo kristalizirano radno vrijeme
i, kao takvo, ne može pritjecati iz jedne sfere u drugu.
I, što je još važnije, u realnosti ne pretječe višak vrijed­
nosti, nego se kapital prelijeva iz jedne sfere proiz­
vodnje u drugu dotle dok se ne izjednače profitne sto­
pe.«1*8 Samo se po sebi razumije — i ne traži ovdje dokaze
— da se i po Marxu proces izjednačavanja profitne stope
odvija uz pomoć prelaženja kapitala, a ne viškova vrijed­
nosti iz jedne -sfere proizvodnje u drugu (K, III 1, str.
171-172, 133, 155, 343. i dr.). Ali to prelaženje kapitala, za­
hvaljujući kojemu se u različitim sferam a proizvodnje
uspostavljaju cijene proizvodnje koje sadrže jednaku pro­
fitnu stopu, dovodi do toga da profiti, što ih kapitali do­
bivaju, nisu razm jerni količinama živoga d, prem a tome,
viška rada koji pokreću. Ali ako odnos profita dvaju kapi­
tala, uloženih u različitim sferam a proizvodnje, ne odgo­
vara odnosu količina živoga rada koji su uložili, iz toga
još ne slijedi da se dio viška rada ili viška vrijednosti

138 Badge, Der Kapitalprofit, 1920, str. 48. Na istome zasniva

svoju kritiku Heimamn, Methodologisches zu den Problemen
des Wertes. Archiv fiir Sozialwissenschaft u. Sozialpolitik, 1913,
t. 37, glava 3, str. 777.

16 Ogledi o M araovoj te o r iji v rije d n o sti 241

»prenosi«, »prelijeva« iz jedne sfere proizvodnje u drugu.
Takva predodžba, osnovana na doslovnom tum ačenju ne­
kih Marxovih izraza, a koja ponekad prom akne -također i
nekim m ark sistim a, proistječe dz shvaćanja vrijednosti kao
neke m aterija ln e tvari koja im a svojstvo tekućine. Ali
ako v rijed n o st nije m aterija koja prelazi od jednoga čov­
jek a drugom e, nego društveni odnos -među ljudim a fiksi­
ran, »izražen«, »predstavljen« u stvari, onda spomenuta
p red o d žb a o »prelijevanju« vrijednosti iz jedne sfere pro­
izvodnje u drugu ne sam o da ne potječe iz Marxove teori­
je vrijednosti nego čak u korijenu proturječi Marxovu
u čenju o vrijednosti kao društvenoj pojavi.
Ako u k apitalističkom društvu nem a neposredne ovis­
nosti kapitalistova p ro fita o količini živoga i, prem a tome,
viška rad a koji njegov kapital pokreće, ne znači li to da
m i uopće odustajem o od toga da nađem o zakone stvara­
n ja prosječne p ro fitn e stope i uzroka koji utječu na njenu
razinu? Zašto prosječni p rofit u danoj zemlji čini 100
posto, a ne 5 p osto i ne 25 posto? Mi ne tražim o od poli­
tičke ekonom ije točnu form ulu za izračunavanje prosječne
p ro fitn e stope u svakom slučaju. Ali imamo pravo zahtije­
vati da znanost ne uzim a danu p rofitnu stopu za polazište
istraživanja koje, od svoje strane, ne zahtijeva nikakva
ob jašn jen ja, već d a se potrudi da pronađe one osnovne
uzroke, one nizove pojava čija izm jena izaziva povećanje
ili sm an jen je prosječne pro fitn e stope, tj. da ustanovi
njen u razinu. Taj zadatak im a Marx pred očima u svo­
jim poznatim tablicam a u devetoj glavi treće -knjige »Ka­
pitala«. Budući da druga i treća Marxova tablica uzimaju
tak o đ er u obzir djelom ično trošenje osnovnog kapitala,
mi ćemo, radi jednostavnijeg računanja, uzeti kao osnovu
prvu njegovu tablicu, na odgovarajući je način dopunivši.
Marx uzim a p et različitih sfera proizvodnje, s različitim
organskim sastavom kapitala koji je u njih uložen. Stopa
je viška v rijednosti svuda jedna te ista: 100 posto.
Ukupni kapital d ru štv a čini 500, od toga je 390 c i 110
v; raspodijeljen je izm eđu pet sfera — po 100 u svakoj.
Organski sastav kapitala pokazuje koliko je u svakoj
sferi prim ijen jen o živoga i, prem a tome, viška rada. Opća
je rad n a vrijednost proizvoda jednaka 610, ukupni višak
vrijednosti — 110. Ako bi se roba svake sfere prodavala po
njenoj radnoj vrijednosti ili — što je isto — ako bi pro­
fit u svakoj sferi odgovarao količini živoga i, prem a tome,

242
viška rada prim ijenjenog u danoj sferi, profiti bi pojedi­
nih sfera proizvodnje bili jednaki: 20 posto, 30 posto, 40
posto, 15 posto, 5 posto. Najviše bi profite dobivale sfere

od viška vrijednosti)
vrijednosti (i profita
Cijena proizvodnje
Prosječna profitna

Odstupanja cijene
Višak vrijednosti
2

proizvodnje od
Tj
Kapitali

proizvoda
ra"!

stopa
|.?1
T: -5
ci B.

I. 80 c + 20 v ... 120 20 22%, 122 +2

II. 70 c + 30 v ... 130 30 22% 122 —8
III. 60 c + 40 v ... 140 40 22% 122 —18
IV. 85 c + 15 v ... 115 15 22% 122 + 7
V. 95 c + 5 v .. 105 5 22% 122 +17

390 c +110 v ... 610 110 110 610 0

78 c + 22 v ... - - - -

s niskim organskim sastavom kapitala, a niži profit sfere

s visokim organskim sastavom kapitala. Ali, kao što zna­
mo, takva je razlika profitnih stopa u kapitalističkom
društvu nemoguća, jer bi izazvala prelaženje kapitala iz
sfera s niskom profitnom stopom u sfere s visokom, dok
se u svim sferama ne bi uspostavila jedna te ista pro­
sječna profitna stopa, u danom slučaju 22 posto. Roba,
koju je proizveo jednaki kapital po 100, prodaje se po
jednakim cijenama proizvodnje od 122 prem da nije pro­
izvedena jednakim količinama rada. Svaki kapital od 100
dobiva profit 22 posto, prem da jednaki .kapital u raznim
sferama pokreće nejednake količine viška rada. »Svaki
predujmijeni kapital, kakva god sastava bio, donosi u
toku godine ili nekog drugog vremenskog razdoblja toliko
profita na 100 koliko ga u tom vremenskom razdoblju
dolazi na svaku stotinu cjelokupnoga kapitala. Ako je riječ

243
 o p ro fitu , različiti se kapitalisti ovdje m eđusobno odno;
kao jednostavni dioničari jednog dioničarskog poduze*
u k o jem se p rofit, koji otpada na pojedine članove, ra
nom jerno rasp o d jelju je na svaku stotinu kapitala« (I
I II 1, str. 133—134).
N a kojoj se razini uspostavlja prosječna profitna stop
zašto je u danom slučaju jednaka upravo 22 posto? Z
m islim o da su sve sfere proizvodnje poredane u silazi
niz u ovisnosti o količini živoga rada koji je pokrenu]
svaka sto tin a kapitala. P rom jenljivi bi se dijelovi kapita]
(uzeti u p o stotnom odnosu) odozgo prem a dolje smanj
vali (ili, što je isto, organski bi sastav kapitala rastao odo:
go p rem a dolje.) Istovrem eno i u istom odnosu smanj iva)
bi se odozgo p rem a dolje p rofitne stope koje bi dolazi]
na dio svakog kapitala, ako bi se njegov profit određiva
količinom živoga rad a koji pokreće ili razm jerom njeg<
va prom jenljivog kapitala. Ali, kao što znamo, takva j
razlika p rofitne stope nem oguća. K onkurencija kapita]
uspostavlja zajedničku za sve sfere proizvodnje prosječn
p ro fitn u stopu, ko ja je negdje u sredini silaznoga niza ra
ličitih p ro fitn ih stopa. Ta prosječna profitna stopa odg<
v ara kap italu s p ro sječnim razm jerom živoga rada koj
pokreće ili s p rosječnim razm jerom prom jenljivog dijeli
Drugim riječim a, »prosječna p rofitna stopa nije ništ
drugo do u postocim a izračunat profit u sferi proizvodnj
prosječnog sastava, gdje se, prem a tome, profit podudar
s viškom vrijednost« (K, I II 1, str. 148). U danom se sli
čaju sav društveni k apital 500 sastoji od 390 c + 110 \
pro sječn i sastav svake njegove stotine od 78 c + 22 v
pri stopi viška vrijednosti od 100 posto na svaku stotini
takva k apitala prosječnog sastava dolazi 22 posto viški
vrijednosti. R azm jer tog viška vrijednosti i određuje vi
sinu p ro sječn e p rofitne stope. Ova se, tako, odre
đu je odnosom opće mase viška vrijednosti (m), proizve
denog u društvu, i ukupnog društvenog kapitala (K), ii

Do toga zaključka Marx dolazi i na drugi način. Pri ton

se služi m etodom uspoređivanja kojoj često pribjegava
radi ob jašn jav an ja osobitosti kapitalističke privrede. I
danom slučaju, u p itan ju o prosječnoj stopi, on uspore
đuje razvoj k apitalističke privrede s 1) jednostavnom ro­
bnom privredom i 2) em brionalnom ili hipotetičkom ka
pitalističkom privredom , koja se od razvijenog kapitalizma

244
razlikuje nepostojanjem konkurencije između kapitala ra­
znih proizvodnih sfera, tj. fiksiranošću svakog kapitala uz
određenu sferu proizvodnje.
Dakle, zamislimo n ajprije društvo jednostavne robne
proizvodnje koje posjeduje sredstva za proizvodnju u
vrijednosti od 390 radnih jedinica i živi rad svojih čla­
nova u sumi od 220. Ove su proizvodne snage društva,
koje čine 610 jedinica živoga i opredmećenog rada, raspo­
ređene među pet sfera proizvodnje, pri čemu je kombina­
cija živoga i opredmećenog rada u raznim sferama razli­
čita u ovisnosti o njihovim tehničkim osobinama. Neka
je njihova kombinacija ovakva (prvi broj označava opred-
mećeni rad, drugi živi): I 80 + 40, II 70 + 60, III 60 + 80,
IV 85 + 30, V 95 + 10. Pretpostavim o da je proizvodnost
rada dostigla već takav stupanj razvoja pri kojem sitni
proizvođač polovicom svojega rada reproducira vrijednost
sredstava koja su mu potrebna za život. U takvu se
slučaju vrijednost proizvoda 610 raspada na fond repro­
dukcije sredstava za proizvodnju 390, fond za opstanak
proizvođača 110 i višak vrijednosti 110, koji ostaje u
rukama istih tih sitnih proizvođača roba i koji oni mogu
potrošiti u svrhu povećanja potrošnje ili za povećanje
proizvodnje (ili djelomice na jedno i drugo). Taj će višak
vrijednosti 110 biti raspodijeljen m eđu pojedine sfere pro­
izvodnje -i pojedine proizvođače roba razm jerno utroše­
nome radu; njegova raspodjela među pojedine sfere bit će:
20, 30, 40, 15, 5. Istina, te su mase viška vrijednosti raz­
mjerne samo s masam a živoga — a ne i opredmećenoga —
rada primijenjenog u svakoj sferi. Ako se uzmu u račun
sve količine rada u svakoj sferi (živoga i opredmećenoga)
te bi mase viška vrijednosti dale nejednake profitne sto­
pe.130 Ali u jednostavnom robnom društvu proizvođači i
ne poznaju kategoriju profita. Na sredstva za proizvodnju
oni ne gledaju kao na kapital koji mora donositi odre­
đenu profitnu stopu, nego kao na uvjet za prim jenu rada,
koji svakome proizvođaču robe omogućuje đa svoj rad
postavi u jednake uvjete s drugim proizvođačima, tj. u
uvjete pri kojima jednake količine živoga rada daju jed­
nake vrijednosti.

139 Razumije se, jednostavna (robna privreda ne poznaje kate-

gonje viška vrijednosti i profita. Ovdje je riječ o onome dije;
robne vrijednosti, koju proizvode jednostavni proizvođači
robe, koja bi u uvjetima kapitalističke privrede poprimila
oblik viška vrijednosti ild profita.

245
 Sada zam islim o da na čelu privrede nisu jednostavni
proizvođači roba, nego kapitalisti. Svi su drugi uvjeti
ostali isti. Očigledno je stoga da bi i vrijednost cijelog
proizvoda i v rijednost pojedinih fondova, na koje se ra­
spada, ostale bez prom jene. Razlika je u tome da fond
povećane p o tro šn je i povećane proizvodnje (ili viška vri­
jednosti) od 110 ne o staje u rukam a neposrednih proizvo­
đača, nego u rukam a kapitalista. Ista se ukupna društvena
vrijed n o st drugačije raspodjeljuje m eđu društvene klase.
Budući d a se v rijednost proizvoda pojedinih sfera proiz­
vodnje nije izm ijenila, višak se vrijednosti m eđu pojedine
sfere i pojedine kapitaliste raspodjeljuje u istom omjeru
kao i ranije. K apitalisti danih pet sfera dobivaju: 20, 30,
40, 15, 5. Ali oni te m ase viška vrijednosti računaju na
sav pred u jm ljen i kapital, koji u svakoj sferi čini 100.
D obivaju se različite p rofitne stope, koje takvim a mogu
biti sam o u uvjetim a nepostojanja konkurencije među
pojedinim sferam a proizvodnje.
Na kraju , od hipotetičkog kapitalizm a prijeđim o na
p ravi kapitalizam , u kojem između različitih sfera proiz­
vodnje postoji konkurencija kapitala. U takvu je slučaju
razlika p rofitne stope nem oguća je r bi izazvala prem ješta­
n je k apitala iz jedne .sfere u drugu sve dok se ne bi uspo­
stavila jed n ak a p ro fitn a stopa. Drugim riječima, prijaš­
n ja će m asa viška vrijednosti sada biti drugačije raspo­
d ijeljen a m eđu različite sfere i m eđu pojedine kapitaliste,
i to upravo razm jerno kapitalu koji su predujmili.
Ali ta se prom jena raspodjele viška vrijednosti odvija
pod uvjetom da se nije prom ijenila opća vrijednost fonda
povećane po tro šn je i povećane proizvodnje. Prijašnja se
m asa viška vrijednosti raspodjeljuje m eđu pojedine kapi­
taliste u skladu s veličinom njihova kapitala. Dobiva se
prosječna profitna stopa koju određuje odnos ukupnog
viška vrijednosti i ukupnog društvenog kapitala.
U sporedba izm eđu jednostavne robne, hipotetičke kapi­
talističke i prave kapitalističke privrede nije u Marxa
iznijeta tako povezano kako smo je mi ovdje iznijeli. 0
jednostavnoj robnoj privredi Marx govori u desetoj glavi
(str. 150— 152), hipotetičku kapitalističku privredu uzima
kao osnovu za analizu u osmoj glavi i u tablicam a devete
glave, gdje se pretpostavlja nepostojanje konkurencije
izm eđu pojedinih sfera i različite profitne stope. Uspored­
ba triju različitih tipova privrede koju smo iznijeli izaziva
ove sum nje. Sto se tiče jednostavne robne privrede, ona

246
obično pretpostavlja prevagu živoga rada nad opredme-
ćenim i približno istovrstan odnos među njim a u razli­
čitih sferama proizvodnje; u našim je pak tablicam a taj
odnos uzet kao različit u različitim sferama. Taj prigovor,
međutim, nema veliko značenje pošto različit odnos
između živoga i opredmećenoga rada, iako povijesno nije
bio svojstven jednostavnoj robnoj privredi, logički ne pro-
turiječi tom tipu privrede i može biti uzet kao pretpostav­
ka u teoretskoj shemi. Ozbiljnije sum nje pobuđuje shema
embrionalne ili hipotetičke kapitalističke privrede. Ako
nam u ovoj posljednjoj nepostojanje konkurencije izme­
đu kapitala raznih sfera objašnjava zašto se roba ne pro­
daje po cijeni proizvodnje, onda nam ono čini neobjašnji­
vom činjenicu prodaje robe u skladu s njenom radnom
vrijednošću. Ta i u jednostavnoj robnoj privredi prodaja
roba po njihovoj radnoj vrijednosti može postojati samo
uz uvjet da je moguće prelijevanje rada iz jedne sfere u dru­
gu, tj. ako među njim a postoji konkurencija. Marx na
jednom m jestu kaže da prodaja robe po radnoj vrijed­
nosti pretpostavlja, kao nužan, uvjet da nikakav prirodni
ili um jetni m onopol ne daje mogućnost stranam a, koje
sklapaju ugovor, da prodaju iznad vrijednosti ili da su
prisiljene ići ispod nje (K, III 1, str. 153). Ali ako nema
konkurencije između kapitala, kad je fiksiran svaki za
svoju sferu, onda je posljedica toga stanje mo­
nopola. Prodaja po cijenama iznad radne vrijednosti neće
izazvati prelijevanje kapitala iz drugih sfera, prodaja po
cijenama ispod radne vrijednosti neće izazvati prelijeva­
nje kapitala iz dane sfere u druge. Zakonitost u uspo­
stavljanju om jera razmjene roba u skladu s njihovom rad­
nom vrijednošću nestaje. Na osnovi čega shema em brio­
nalne kapitalističke privrede pretpostavlja, ako ne postoji
konkurencija između kapitala različitih sfera, prodaju ro­
ba po radnoj vrijednosti?
Po našem je m išljenju na to pitanje moguće dati odgo­
vor samo ako su sheme iznijete onako kako smo mi to
ranije učinili. Tablica II nije prikaz embrionalnog kapita­
lizma koji je povijesno postojao, nego hipotetičke teoret­
ske sheme dobivene iz Tablice I (jednostavne robne pri­
vrede) uz pomoć metodološkog načina, koji se sastoji u
izmjeni samo jednog uvjeta sheme i ostavljanja ostalih
njenih uvjeta. U Tablici II je, u odnosu prem a Tablici I,
izmijenjen samo jedan uvjet: pretpostavljeno je da na
čelu privrede nisu sitni proizvođači roba, nego kapitalisti.

247
Drugi su uvjeti ostali isti: m ase živog i opredm ećenog rada
u svakoj sferi, v rijednost cijelog proizvoda i m asa viška
vrijednosti, p a, dakle, i cijene proizvoda; tako, kao i ra­
n ije o staje p ro d aja roba po radnoj vrijednosti. Ova je po­
sljed n ja teo retsk i uvjet p ren ijet u Tablicu II iz Tablice
I i moguć je sam o uz po stoj an je drugoga, dopunskog uvje­
ta, i to ako nem a konkurencije između kapitala različitih
sfera. I stoga, čim pri prijelazu od Tablice II na Tablicu
III (razvijeni kapitalizam ) m ijenjam o taj jedini uvjet, tj.
uvodim o pretp o stav k u konkurencije kapitala, sam im tim
p ro d aja ro b a po radnoj vrijednosti ustupa m jesto prodaji
po cijenam a proizvodnje, koje kapitalistim a realiziraju
prosječnu p ro fitn u stopu. Ali, prešavši od Tablice II na
Tablicu I II uz pom oć istog takva m etodološkog načina
izm jene jednog od u vjeta tablice, m i ostavljam o neizm ije­
njenim a ostale njene uvjete, m eđu ostalim a prijašnju
m asu viška vrijednosti. Tako i dolazimo do zaključka da
stv aran je opće (prosječne) profitne stope predstavlja pre­
raspodjelu p rija šn je ukupne m ase viška vrijednosti među
kapitalistim a, čiji odnos prem a ukupnom društvenom ka­
pitalu i o dređuje visinu prosječne profitne stope. Ponav­
ljam o, ta »preraspodjela« viška vrijednosti ne sm ije biti,
po našem m išljenju, shvaćena u sm islu povijesnog pro­
cesa koji se odvijao u vrem enu i kojem u je prethodila
em brionalna kap italistička privreda s različitim profitnim
stopam a u različitim sferam a.140 To je teoretska shema ra­
spodjele p ro fita u kapitalističkom društvu, shem a dobi­
vena iz Tablice I (jednostavne robne privrede) posred­
stvom dvokratne izm jene uvjeta sheme. Pri prijelazu od
Tablice I n a Tablicu II bilo je pretpostavljeno da se iz­
m ijenila društvena klasa koja dobiva višak vrijednosti.
P ri prijelazu od Tablice II na Tablicu III bilo je pretpo­
stavljeno da se u okvirim a iste te klase kapitalista dogo­

140 Razumije se, mi ne negiramo da se u realnoj kapitalističkoj

stvarnosti stalno može vidjeti različitost profitne stope u ra­
znim sferama, koja stvara težnju ka# prelijevanju kapitala,
koje opet uklanja nejednakosti u profitnoj stopi. Mi isto ta­
ko ne negiramo da su u razdoblju nerazvijenog kapitalizma
nejednakosti u profitnoj stopi bile vrlo značajne. Ali mi od­
bacujemo teoriju koja tvrdi da su te nejednakosti profitne
stope bile izazvane upravo time što se, s jedne strane, roba
prodavala po njenoj radnoj vrijednosti, a s druge strane —
nije bilo konkurencije između različitih sfera. Ako pretpostav­
ljamo da između različitih sfera nije bilo konkurencije, onda
postaje neshvatljivo zašto se roba prodavala po radnoj vri­
jednosti.

248
dila preraspodjela profita između različitih sfera. Oba ta
prijelaza čine, u biti, dvije logičke karike jednog zaključi­
vanja, koje su izdvojene radi boljeg uvida, ali koje realno
ne postoje. Po našem m išljenju, neispravno je pretvarati
srednju logičku kariku, Tablicu II, u povijesno postojeći
tip privrede, i to prijelaza od jednostavne robne ka kapi­
talističkoj.
Dakle, prosječna se profitna stopa količinski određuje
odnosom između opće mase viška vrijednosti i ukupnog
društvenog kapitala. Mi uzimamo da se u Marxovu si­
stemu prosječna profitna stopa određuje kao veličina
izvedena iz mase ukupnog viška vrijednosti, a ne iz razli­
čitih profitnih stopa, kako se može činiti pri prvom čita­
nju Marxa. Izvođenje prosječne profitne stope iz razli­
čitih profitnih stopa izaziva prigovore koji se zasnivaju
na tome da postojanje različitih profitnih stopa u raznim
sferama, ako je posljedica prodaje proizvoda raznih sfera
po njihovim radnim vrijednostim a, povijesno i logički
nije dokazano. Ali, kao što smo već gore pokazali, razlika
profitnih stopa u različitim sferam a ima u Marxa ulogu
samo teoretske sheme, koja uz pomoć usporedbe razjaš­
njava stvaranje i visinu prosječne profitne stope. Sam
Marx podvlači da se »opća profitna stopa određuje dva­
ma faktorima: 1) organskim sastavom kapitala u različi­
tim sferama proizvodnje, prem a tome, različitim profitnim
stopama u pojedinim sferama; 2) raspodjelom cjelokup­
noga društvenog kapitala među te različite sfere, prema
tome, relativnom veličinom kapitala koji je uložen u svaku
pojedinu sferu i ima posebnu profitnu stopu« (K, III 1,
str. 138). Očigledno je da su različite profitne stope pojedi­
nih sfera u Marxa samo brojni izrazi, pokazatelji organskog
sastava kapitala, tj. mase živoga i, prem a tome, viška
rada koji pokreće svaka stotina kapitala u danoj sferi.
Taj se faktor kom binira s prvim, tj. količina se viška
rada, koja u svakoj sferi dolazi na stotinu kapitala, množi
s veličinom (tj. brojem stotina) kapitala uloženog u danu
sferu. Kao rezultat dobivamo masu viška rada i viška vri­
jednosti, najprije u pojedinim sferama, a zatim u cjelo­
kupnoj društveno privredi. Tako se prosječna profitna
stopa, u krajnjoj liniji, ne određuje različitim profitnim
stopama u raznim sferama, nego ukupnom masom viška
vrijednosti i njegovim odnosom prem a ukupnom društve­

249
nom kap italu 141, tj. veličinam a koje teoretski ne izazivaju
nikakvu su m n ju — dakako, s gledišta radne teorije vrijed­
nosti, i koje ujedno izražavaju posve realne pojave narod­
ne privrede, a upravo m ase živoga društvenog rada i druš­
tvenog kapitala. U tom e upravo i jest osobitost Marxove
teo rije cijena proizvodnje — ona cijelo pitanje o odnosu
izm eđu viška vrijednosti i profita prenosi s pojedinačnog
kapitala na ukupni društveni kapital. Eto zašto u našem
izlaganju Marxove teorije različite profitne stope u razli­
čitim sferam a ne služe kao nužna m eđukarika učenja o
p rosječnoj profitnoj stopi, koje se ukratko može rezimi­
ra ti ovako. U kapitalističkoj privredi raspodjela kapitala
n ije razm jern a raspodjeli živoga rada. Na stotinu kapi­
tala u različitim sferam a dolazi različita količina živoga i,
p rem a tom e, viška rada (različite profitne stope ne pred­
stav ljaju ništa više nego brojni izraz odnosa između viš­
ka rad a i kapitala u svakoj sferi). Taj organski sastav ka­
p itala u različitim sferam a i veličina kapitala u svakoj od
n jih o d ređ u ju opću m asu viška rada i viška vrijednosti
kako u pojedinim sferam a, tako i u cijelom društvu. Bu­
dući d a zbog konkurencije kapitala jednak kapital u raz­
ličitim sferam a dobiva jednak profit, profit — koji dobiva
pojedini k apital — nije razm jeran količini živoga ra­
da koji pokreće pa, prem a tome, nije razmjeran
v išku vrijednosti, već se određuje prosječnom profitnom
stopom , tj. odnosom između ukupnog viška vrijednosti i
u kupnog društvenog kapitala.
Ako čitan je osm e glave treće knjige »Kapitala« može
stvoriti predodžbu d a razlika profitnih stopa, izazvana pro­
dajom roba po njihovoj radnoj vrijednosti, igra u Marxa
ulogu nužne karike u njegovoj konstrukciji, onda se to
objašnjava slijedećom osobinom Marxova izlaganja.
Kad Marx prilazi odlučnim m jestim a svoga sistema,
kad m ora prijeći od opće odredbe ka pojedinačnoj, od
općega pojm a ka njegovoj m odifikaciji, od jedne »odre­

141 Ako sav kapital društva čini 1000, a masa ukupnog viška
vrijednosti 100, onda će opća (prosječna) profitna stopa biti
10 posto, makar kako se raspodjeljivao ukupni živi rad društva
među pojedine sfere i, prema tome, makar kakve profitne
stope u pojedinim sferama nastajale. Obrnuto, ako se uz isti
ukupni kapital od 1000 masa ukupnog viška vrijednosti po­
veća na 150, onda će se opća (prosječna) profitna stopa po­
peti s 10 posto na 15 posto m akar profitne stope u pojedinim
granama proizvodnje ostale nepromijenjene (što je moguće uz
drugačiju raspodjelu kapitali među njima).

250
đenosti oblika« k drugoj, on pribjegava slijedećem na­
činu izlaganja. Golemom snagom misli on izvodi sve lo­
gičke zaključke iz prve definicije koju je razvio, neustra­
šivo dovodi do logičkoga kraja sve posljedice iz nje, otkri­
vajući pred čitaocem svu proturječnost tih posljedica, lo­
gičku ili realnu, tj. njihovo nepodudaranje s realnošću.
Kada je već čitaočeva pažnja naj napregnuti ja, kada mu
se već počinje činiti da prijašnja definicija, kao protu­
rječna, mora biti potpuno odbačena, Marx dolazi u po­
moć i nudi svoj izlaz, koji se sastoji u tome da se prijaš­
nja definicija ne odbacuje, nego se samo »modificira«,
razvija i dopunjuje, čime se uklanjaju proturječja koja
su se pokazala. Tako Marx postupa u četvrtoj glavi prve
knjige »Kapitala« prelazeći od vrijednosti roba na vrijed­
nost radne snage. Iz razm jene roba po njihovoj radnoj
vrijednosti on izvodi nemogućnost stvaranja viška vrijed­
nosti, tj. dolazi do zaključka koji očigledno proturječi
realnosti. Dalje se taj zaključak odbacuje teorijom vri­
jednosti radne snage. Upravo je tako strukturirana osma
glava treće knjige »Kapitala«. Iz prodaje roba po robnoj
vrijednosti Marx izvodi razliku profitnih stopa u različi­
tim sferama i, dovevši svoj zaključak do kraja, u samom
zaključku osme glave konstatira proturječje toga zaključ­
ka s realnošću i potrebu da se ono riješi. Kako u
prvoj knjizi »Kapitala« Marx nijednoga trenutka ne
ustanovljuje nemogućnost viška vrijednosti, tako ovdje
ne ustanovljuje mogućnost različitih profitnih stopa. Ne­
mogućnost viška vrijednosti u četvrtoj glavi prve knjige
i mogućnosti različitih profitnih stopa u osmoj glavi treće
knjige nisu Marxu logički nužne karike njegovih kon­
strukcija, nego dokaz suprotnog, dovođenjem do logičkog
apsurda — signalom da istraživanje još nije završeno i da
mora biti nastavljeno. Marx ne ustanovljuje postojanje
različitih profitnih stopa, nego, naprotiv, nedostatnost
svake teorije koja se osniva na takvoj teoriji.
Došli smo do zaključka da se prosječna profitna stopa
određuje odnosom između ukupnog viška vrijednosti i
ukupnog društvenog kapitala. Iz svega slijedi da prom jene
prosječne profitne stope mogu biti izazvane kako prom je­
nama stope viška vrijednosti, tako i izmijenjenim odno­
som cjelokupnog viška vrijednosti i cjelokupnog dru­
štvenog kapitala. U prvom slučaju »ta je izmjena
moguća zato što se povećala ili snizila vrijednost
radne snage; i jedno i drugo je na isti način ne­

251
m oguće bez izm jene u proizvodnosti rada koji stva­
ra sredstva za život, p a prem a tome, bez prom jene
v rijednosti roba koje ulaze u p o tro šn ju radnika« (K,
I II 1, str. 180). Sada uzim am o drugi slučaj, kada prom jene
p otječu od kapitala, i to od povećanja ili sm anjenja nje­
gova postojanog dijela. Ali prom ijenjeni odnos postojanog
k apitala prem a rad u dokazuje prom jenu u proizvodnosti
rada, »prem a tom e, u svakom slučaju treba postojati
pro m jen a u proizvodnosti rada i m ora doći do prom jene
v rijednosti određene robe« (na istom m jestu). Prom jene
prosječne p rofitne stope, potjecale one od stope viška
vrijednosti ili od kap itala, u oba slučaja, u krajnjoj liniji,
izazivaju prom jene u proizvodnosti rada i, prem a tome,
prom jene vrijednosti nekih roba.
Iz iznijetoga slijedi d a su, kako prom jene troškova pro­
izvodnje, tako prom jene p rosječne pro fitn e stope, izazva­
ne prom jenam a u proizvodnosti rada. A budući da se
cijena proizvodnje sastoji od troškova proizvodnje plus
prosječni profit, prom jene cijena proizvodnje izazivaju, u
kra jn jo j liniji, prom jene u proizvodnosti rada i (radnoj
vrijednosti ovih ili onih roba. Ako prom jenu cijena proiz­
vodnje izaziva p rom jena u troškovim a proizvodnje, to
znači d a se prom jenila proizvodnost rada u danoj sferi
proizvodnje i rad n a vrijednost dane robe. »Ako se pak
m ijen ja cijena proizvodnje neke robe uslijed prom jene
opće p ro fitn e stope, prem da vlastita vrijednost te robe
može o sta ti neprom ijenjenom , ipak m ora doći do pro­
m jene vrijednosti druge robe« (na istom m jestu), tj. pro­
m jene proizvodnosti rada u drugim sferam a. U svakom
slučaju, cijena se proizvodnje m ijenja u ovisnosti o pro­
m jenam a proizvodnosti rada i odgovarajućih prom jena
radne vrijednosti. Proizvodnost rada — apstraktni rad
— vrijednost — troškovi proizvodnje plus prosječni pro­
fit — cijena proizvodnje; to je shem a uzročnih veza iz­
m eđu cijene proizvodnje, s jedne strane, i proizvodnosti
rada i radne vrijednosti, s druge.

IV. Radna vrijednost i cijena proizvodnje

Sada, napokon, možemo sm atrati da je lanac logičkih

karika, koje čine Marxovu teoriju cijena proizvodnje, spo­
jen. Taj se lanac sastoji od ovih osnovnih karika; proizvod­

252
nost rada — apstraktni rad — vrijednost — cijena proiz­
vodnje — raspodjela kapitala — raspodjela rada. Uspo­
redimo li ovu šestočlanu shemu sa četvoročlanom shemom
jednostavne robne privrede: proizvodnost rada — apstrak­
tni rad — vrijednost — raspodjela rada, vidjet ćemo da
su karike sheme jednostavne robne privrede ušle u she­
mu kapitalističke privrede. Prem a tome, radna teorija
vrijednosti predstavlja nužnu osnovu teorije cijena pro­
izvodnje, a ova posljednja nužni razvoj prve.
Objavljivanje treće knjige »Kapitala« dalo je povod za
golemu literaturu o takozvanom »proturječju« između pr­
ve i treće knjige »Kapitala«. K ritičari su tvrdili da se u
trećoj knjizi Marx u biti odrekao svoje radne teorije vri­
jednosti, a neki su čak pretpostavljali da pri pisanju
prve knjige »Kapitala« Marx još nije naslućivao one teško­
će i »proturječja« do kojih tobože dovodi radna teorija
vrijednosti pri objašnjavanju prosječne profitne stope.
Predgovor K. Kautskog trećoj knjizi '»Teorija viška vri­
jednosti« dokum entirano dokazuje da je u trenutku ob­
javljivanja prve knjige »Kapitala« teoriju cijena proizvod­
nje, iznijetu u trećoj knjizi »Kapitala«, Marx već bio po­
drobno razradio. Već u prvoj knjizi Marx više puta ističe
da u kapitalističkom društvu prosječne tržišne cijene od­
stupaju od radne vrijednosti. Sadržaj nas treće knjige
»Teorija« uvjerava također u drugu, bitniju okolnost. Sva
se postrikardovska politička ekonom ija vrtjela oko pitanja
o odnosu između radne vrijednosti i cijene proizvodnje.
Rješenje je toga pitanja predstavljalo povijesni zadatak
ekonomske misli, i u njegovu je rješavanju Marx vidio
osobitu zaslugu svoje teorije vrijednosti.
Kritičari, koji su vidjeli proturječje m eđu dvjem a knji­
gama »Kapitala«, polazili su od uskog gledanja na teoriju
vrijednosti isključivo kao na form ulu količinskih om jera
razmjene roba. S tog im gledišta učenje o radnoj vrijed­
nosti i učenje o cijeni proizvodnje nisu izgledali kao
dvije logičke etape ili stupnja apstrakcije jednih te istih
ekonomskih pojava, nego kao dvije odvojene teorije, čije
tvrdnje im aju proturječan karakter. Prva teorija tvrdi da
se robe razm jenjuju razm jerno utrošenom radu potreb­
nom za njihovu proizvodnju, druga teorija tvrdi da se one
ne razm jenjuju razm jerno tim utrošcima. Kakva strašna
metoda apstrakcije, govorili su Marxovi kritičari, prvo
tvrditi jedno, a zatim drugo, njem u suprotno. Ali ti kri­
tičari nisu primjećivali da količinska formula razmjene

253
roba p red stav lja sam o posljednji zaključak iz veoma slo­
žene teorije, koja proučava i društveni oblik pojava vri­
jednosti, koja izražava određeni tip društvenih proizvod­
nih odnosa m eđu ljudim a, i sadržaj tih pojava, njihovu
ulogu regulatora raspodjele društvenoga rada.
A narhija društvene proizvodnje; nepostojanje neposred­
n ih društvenih odnosa izm eđu proizvođača; uzajam no dje­
lovanje njihovih rad n ih djelatnosti putem stvari, proiz­
voda rada; povezanost izm eđu k retan ja odnosa proizvod­
n je m eđu ljudim a i k retan je stvari u procesu m aterijalne
proizvodnje; »postvarenje« prvih, pretvaranje njihovih
svojstava u svojstva »stvari« — sve su te pojave robnog
fetišizm a jednako svojstvene svakoj robnoj privredi, ka­
ko jednostavnoj, tako i kapitalističkoj, one jednako karak­
teriziraju i rad n u v rijednost i cijenu proizvodnje. Ali
svaka je ro b n a p rivreda zasnovana na podjeli rada, tj.
predstav lja sistem raspodijeljenog rada. A na koji se
način odvija ta raspodjela društvenoga rada m eđu razli­
čite sfere proizvodnje? N ju usm jerava m ehanizam tržiš­
nih cijena, koje izazivaju priljev i odljev rada. Kolebanja
tržišnih cijena pokazuju određenu zakonitost, kreću se
oko neke prosječne razine, »stabilizatora cijena«, kako ju
je sretn o nazvao O ppenheim er.142 Taj se »stabilizator« ci­
jen a od svoje stran e m ijenja u ovisnosti o razvoju pro­
izvodnosti rada, i služi kao regulator raspodjele rada.
R azvoj proizvodnosti rada djeluje na raspodjelu društve­
noga rada p u tem m ehanizm a tržišnih cijena, čije se kre­
tanje potčinjava zakonu vrijednosti. To je najjednostav­
niji, ap strak tn i m ehanizam raspodjele rada u robnoj pri­
vredi. Taj je m ehanizam također jednako svojstven sva­
koj robnoj privredi, pa tako i kapitalističkoj. Drugog
m ehanizm a raspodjele rada, osim kroz oscilaciju tržiš­
nih cijena, u kapitalističkom društvu nema. Ali budući
da kapitalističko društvo predstavlja složeniji sistem druš­
tvenih proizvodnih odnosa, u kojim a se ljudi ne odnose
m eđusobno sam o kao vlasnici roba nego i kao kapitalisti
i najam ni radnici, spom enuti m ehanizam raspodjele rada
d jeluje ovdje složenije. Budući da jednostavni proizvođači
roba troše u proizvodnji svoj vlastiti rad, razvoj proizvod­
nosti rada, koji se izražava u radnoj vrijednosti proizvo­
da, izaziva priljev i odljev rada, tj. utječe na raspodjelu
društvenoga rada. Drugim riječim a, jednostavnu robnu

142 Oppenheimer, Wert und Kapitalprofit, 1922, str. 23.

254
privredu karakterizira neposredna uzročna veza između
proizvodnosti rada, koja se izražava u radnoj vrijedno­
sti proizvoda, i raspodjela rada.143 U kapitalističkom druš­
tvu ta uzročna veza ne može biti neposredna, jer se raspo­
djela rada vrši posredstvom raspodjele kapitala. Razvoj
proizvodnosti rada, koji ima svoj izraz u radnoj vrijedno­
sti proizvoda, ne može djelovati na raspodjelu rada dru­
gačije nego tako da djeluje na raspodjelu kapitala. A tak­
vo je opet djelovanje na raspodjelu kapitala moguće sa­
mo uz uvjet d a prom jene proizvodnosti rada i radne vri­
jednosti izazivaju prom jene u troškovim a proizvodnje ili
u prosječnoj profitnoj stopi, tj. utječu na cijenu proiz­
vodnje.
Dakle, shema: proizvodnost rada — apstraktni rad —
vrijednost — raspodjela rada predstavlja, tako reći, teo­
retski model neposredne uzročne veze između razvoja
proizvodnosti rada, koja se izražava u radnoj vrijednosti,
i raspodjele društvenoga rada. Shema: proizvodnost rada
— apstraktni rad — vrijednost — cijena proizvodnje —
raspodjela kapitala — raspodjela rada predstavlja teo­
retski model iste te uzroče veze, pri čemu proizvodnost
rada ne djeluje na raspodjelu rada neposredno, već pu­
tem »međukarika« (izraz koji Marx u tom slučaju često
upotrebljava): cijene proizvodnje i raspodjele kapitala. U
obje su sheme početna i krajnja pojava iste, i sam je me­
hanizam uzročne veze među njim a isti. Ali pretpostavlja­
mo da u prvoj shemi uzročna veza ima diraktniji, nepo­
sredni j i karakter. U drugoj shemi uvodimo momente
koji vezu čine složenijom, uvodimo m eđukarike. To je
uobičajeni način apstraktnog istraživanja, način kojem u
Marx pribjegava u svim svojim konstrukcijam a. Prva
shema predstavlja apstraktni, pojednostavljeniji model po­
jave, ali model nužan za razum ijevanje složenijeg oblika
pojave, kako se ona odvija u kapitalističkom društvu. Ako
bismo se ograničili na m eđukarike koje .padaju u oči na
površini pojava kapitalističke privrede, na cijene pro­
izvodnje i raspodjelu kapitala, naše bi istraživanje ostalo
nedovršeno, i to u oba pravca, u polaznoj i završnoj točki.
Kao polazište bismo uzeli cijenu proizvodnje, tj. troškove
proizvodnje plus prosječni profit. Ali, kako cijenu proiz­

143 Strogo uzevši ta uzročna veza također nije neposredna, jer

će proizvodnost rada djelovati na raspodjelu rada tek putem
promjene radne vrijednosti. Zato i govorimo o »proizvodno­
sti rada koja se izražava u radnoj vrijednosti proizvodi«.

255
 vodnje objašnjavam o troškovim a proizvodnje, mi tako
sam o od v rijednosti proizvoda upućujem o na vrijednost
njegovih sastavnih elem enata, tj. ne izlazimo iz začaranoga
kruga. Sto se tiče prosječnog profita, o staju nam nera­
zum ljivi i njegov razm jer i njegove prom jene. Cijena pro­
izvodnje, p rem a tom e, može biti objašnjena jedino pro­
m jenam a u proizvodnosti rada i radnoj vrijednosti pro­
izvoda. S druge strane, m i se ne sm ijem o — kao na kraj­
njoj točki našeg istraživanja — zaustavljati na raspodjeli
kapitala, već m oram o prijeći na raspodjelu društvenoga
rada. Prem a tom e, teo rija cijena proizvodnje mora sva­
kako im ati svoju osnovicu u radnoj teoriji vrijednosti.
Ali, s druge strane, ova se posljednja m ora dalje razvijati
i završiti u prvoj. M arx je odbacivao svaki pokušaj da se
teo rija kapitalističke privrede izgradi neposredno na rad­
noj teoriji vrijednosti mimoilazeći m eđukarike — prosje­
čni p ro fit i cijene proizvodnje. K arakterizirao ih je kao
»pokušaje da se nasilno i neposredno konkurentni odnosi
prilagode jednostavnom odnosu vrijednosti« (Theorien...,
I II, str. 145), »pokušaje da se postojećim prikaže ono što
zapravo ne postoji« (na istom m jestu, str. 97).
Dakle, rad n a teo rija vrijednosti i teorija cijena proiz­
vodnje ne p red stav ljaju teorije dvaju različitih tipova pri­
vrede, nego teo riju jedne te iste kapitalističke privrede
uzete n a dva različita stu p n ja naučne apstrakcije. Radna
teo rija vrijednosti je s t teorija jednostavne robne privrede
ne u tom sm islu što opisuje tip privrede koji je prethodio
kapitalističkom e, nego u tom e sm islu što opisuje samo
jed n u stra n u kapitalističke privrede, i to upravo proiz­
vodne odnose m eđu proizvođačima roba koji su karakte­
ristični za svaku robnu privredu.

V. Povijesno opravdanje radne teorije vrijednosti

Poslije objavljivanja treće knjige »Kapitala« protivnici su

Marxove teorije vrijednosti, a djelom ično i njeni pristaše,
stvorili predodžbu da zaključci treće knjige dokazuju ne-
prim jenljivost radne teorije n a kapitalističku privredu.
Zahvaljujući tome, neki su m arksisti postali skloni tako­
zvanom »povijesnom« obrazlaganju Marxove teorije vri­

256
jednosti. Prem da zakon radne vrijednosti u onom obliku,
govorili su oni, kako ga je Marx razvio u prvoj knjizi
»Kapitala«, nije prim jenljiv na kapitalističku privredu, ali
imao je punu snagu u povijesnom razdoblju koje je
prethodilo nastanku kapitalizma, a koje su karakterizirala
sitna obrtnička i seljačka gospodarstva. Pojedine se pri­
mjedbe, koje su mogle biti protum ačene u tom smislu,
mogu naći u trećoj knjizi »Kapitala«, gdje Marx kaže
da je »bezuvjetno ispravno razm atrati vrijednost robe ne
samo kao teoretsko, nego i kao povijesno »prius« u od­
nosu na cijene proizvodnje (K, III 1, str. 152). Te je usput­
ne Marxove prim jedbe podrobno razradio Engels u svo­
me članku objavljenom 1895. u »Neue Zeitu«.144 U njem u
je Engels obrazložio misao da je Marxov zakon radne vri­
jednosti vrijedio u toku povijesnog razdoblja koje je tra­
jalo između pet i sedam tisućljeća, počevši od na­
stanka razmjene i završavajući s XV stoljećem, tj. dobom
nastanka kapitalizma. Engelsov je članak naišao na vatre­
ne pobornike i ne m anje vatrene protivnike, dijelom baš
iz marksističkog tabora. Ovi su ukazivali na to da do
nastanka kapitalizma razm jena nije obuhvaćala cijelu na­
rodnu privredu, već se uglavnom ticala viškova koji su
ostajali nakon zadovoljavanja potreba vlastite naturalne
privrede, da nije postojao mehanizam za opće izjednača­
vanje na tržištu različitih individualnih utrošaka rada u
pojedinim gospodarstvima, da se stoga ne može govoriti
o apstraktnom i društvenom radu, koji čini temelj teoriji
vrijednosti. Mi se ovdje nećemo baviti povijesnom prepir­
kom o tome da li su se robe do nastanka kapitalizma raz­
mjenjivale razm jerno utrošcim a rada potrebnim za njiho­
vu proizvodnju, ili nisu. Mi se iz m etodoloških razloga buni­
mo protiv toga da se to pitanje spaja s pitanjem teoret­
skog značenja zakona radne vrijednosti za objašnjenje
kapitalističke privrede.
Vratimo se prvo k Marxu. Ako su neke prim jedbe u tre­
ćoj knjizi »Kapitala« mogli iskoristiti pobornici povijesnog
obrazlaganja teorije vrijednosti, sada, kada su nam po­
stali pristupačni i drugi Marxovi radovi, mi točno znamo
da je Marx najoštrije odbacivao gledanje kao da je za­
kon radne vrijednosti vrijedio u razdoblju koje je pretho­
dilo razvitku kapitalizma. Engleskom ekonomistu Torren-

144 Ruski prijevod pod nazivom »Zakon cennosti i uroven' pri-

byli« u »Novoe slovo«, 1897, sentjabr', ili u izlaganju E. Bem-
stenja u III knjizi Kapitala, Kijev, 1905. g.

17 Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti 257

 su, p oborniku toga gledanja, koje potječe još od Adama
Sm itha, M arx prigovara ukazujući na to d a je potpun
razvoj robne privrede i, prem a tome, svojstvenih joj za­
kona m oguć tek u kapitalizm u, a ne p rije njegova nastan­
ka. »To bi značilo da zakon robne proizvodnje postoji
p ri takvoj proizvodnji koja ne proizvodi robu (ili je pro­
izvodi sam o djelom ično) i ne postoji pri takvoj proizvod­
nji čija je osnovica postojanje proizvoda kao robe. Sam
je zakon — kao i roba u svojstvu univerzalnog oblika pro­
izvoda — ap strah iran iz kapitalističke proizvodnje i upra­
vo na n ju neprim jenljiv« (T h eo rien . . . , III, str. 80). »Ispo­
stavlja se da zakon vrijednosti, apstrah iran iz kapitalistič­
ke proizvodnje, p ro tu rječi njenim pojavama« (na istom
m jestu, str. 78). Ove ironične Marxove prim jedbe dovoljno
p okazuju njegov odnos prem a gledanju na teoriju vrijed­
nosti kao n a zakon koji je vrijedio za pretkapitalističku, a
ne vrijedi za kapitalističku privredu. Ali kako ih izmiriti
s nekim p rim jed b am a treće knjige »Kapitala«? Prividno
razm im oilaženje m eđu njim a nestaje ako se obratimo
»Uvodu u k ritik u političke ekonom ije«145 koji nam daje
dragocjena razjašn jen ja u vezi s apstraktnom metodom
M arxova istraživanja. M arx podvlači da je m etoda pola-
ženja od ap strak tn o g a pojm a prem a konkretnom e samo
način pom oću kojega m išljenje usvaja konkretno, ali nije
način n astan k a samog tog konkretnog (str. 25. prvoga
izd. ili str. 23—24. trećega izd.). Znači, prijelaz je od radne
v rijednosti ili jednostavne robne privrede na cijene pro­
izvodnje ili kapitalističku privredu način da se razumije
konkretno, tj. kapitalistička .privreda. To je teoretska
ap strak cija, a nije prikazivanje povijesnoga prijelaza od
jednostavne robne p rivrede na kapitalističku privredu.
Time se p o tv rđ u je naše gledanje koje smo gore iznijeli da
tablice u devetoj glavi treće knjige »Kapitala«, koje ilu­
strira ju stvaranje iz različitih profitnih stopa opće (pro­
sječne) profitne stope, prikazuju teoretsku shemu po­
jave, a ne njen povijesni razvoj. »Najjednostavnija eko­
nom ska kategorija, na prim jer, prom etna v rije d n o st...
ne može posto jati drugačije nego kao apstraktan, jedno­
stran odnos već dane konkretne i žive cjeline« (na istom
m jestu), tj. k apitalističke privrede.

145 Ruski prijevod u zborniku »Osnovnye problemy političes-

koj ekonomii«, prema kojemu i navodim. Stranice navodim i
prema prvom izdanju iz 1922. i prema trećem iz 1925.

258
 Pokazavši teoretski karakter apstraktnih kategorija,
Marx postavlja pitanje »nemaju li, ipak, te jednostavne
kategorije nezavisno povijesno ili prirodno postojanje
prije konkretnih« (na istom m jestu, str. 23. prvoga izd.
ili 24. trećega izd.). Marx odgovara da su takvi slučajevi
mogući. Jednostavna kategorija (npr. vrijednost) može hi­
storijski postojati prije konkretne (npr. cijene proiz­
vodnje), ali pri tome prva još ima karakter zametka, em­
brionalni karakter, izražava odnose »konkretnosti koja
se nije razvila«. »Iako najjednostavnija 'kategorija može
povijesno postojati p rije konkretne, u svom se punom
unutarnjem i vanjskom razvoju može susresti samo u
složenim društvenim oblicima« (na istom m jestu, str.
27. prvoga izd. ili str. 26. trećega izd.). Prim jenjujući ovaj
zaključak na pitanje koje nas zanima može se reći: rad­
na vrijednost (ili roba) predstavlja povijesno »prius« u
odnosu na cijene proizvodnje (ili kapital), ona je kao
zametak postojala prije kapitalizma, i tek je poznati raz­
voj robne privrede pripremio tlo za nicanje kapitalističke
privrede. Ali radna vrijednost u razvijenom obliku postoji
tek u kapitalizmu, i teorija radne vrijednosti, koja raz­
vija logički završeni sistem kategorija vrijednosti, ap­
straktnoga rada, društveno potrebnoga rada i si., izraža­
va »apstraktan, jednostran odnos već dane konkretne i
žive cjeline«, tj. apstrakciju kapitalističke privrede.
Povijesno pitanje o tome da li su se robe prije nastanka
kapitalizma razm jenjivale razm jerno utrošcim a rada —
mora biti odvojeno od pitanja o teoretskom značenju
učenja o radnoj vrijednosti. Ako bi prvo pitanje bilo rije­
šeno potvrdno, s tim da ujedno objašnjavanju kapitali­
stičke privrede ne bi bila potrebna teorija radne vrijed­
nosti, mogli bismo na tu teoriju gledati kao na povijesni
uvod u političku ekonomiju, ali u svakom slučaju ne kao
na teoretski temelj na kojem u je podignuta zgrada Marxo­
ve političke ekonomije. Obrnuto, ako bi povijesno pitanje
bilo riješeno u negativnom smislu, a istodobno bi bila
dokazana nužnost radne teorije vrijednosti za teoretsko
osmišljavanje i uopćavanje složenih pojava kapitalističke
privrede, ona bi u teorijskoj ekonomici sačuvala ono po­
časno mjesto koje zauzima sada. Riječju, kako god da se
riješilo povijesno pitanje o djelovanju zakona radne
vrijednosti u razdobljima koja su prethodila kapitalizmu,
to rješenje uopće ne oslobađa m arksiste obaveze da pri­
hvate bitku s protivnikom u vezi s pitanjem o teoretskom

259
značenju zakona radne vrijednosti za razum ijevanje ka­
pitalističke privrede. B rkanje u učenju o vrijednosti teo­
retskog i povijesnog prilaženja pitan ju ne sam o da, kao
što smo rekli, nem a svrhe, nego je i štetno. Takvo postav­
ljan je p itan ja ističe u prvi plan om jere razm jene za­
n em arujući dru štv en i oblik i društvenu funkciju vrijed­
nosti kao regulatora raspodjele rada, funkciju koju ona
vrši u širokim razm jerim a sam o u razvijenoj robnoj, tj.
kapitalističkoj privredi. Ako istraživač utvrđuje da se pr­
vobitna plem ena, -koja žive u uvjetim a naturalne privre­
de i tu i tam o pribjegavaju razm jeni, rukovode pri usta­
novljivanju om jera razm jene utrošcim a rada, on je sklon
da u tom e vidi kategoriju vrijednosti. V rijednost se pre­
tv ara u n atp ovijesnu kategoriju, u utrošak rada neovi­
san o društvenom obliku organizacije rada.148 »Povijesno«
p o stavljanje p itan ja dovodi, na taj način, do odbacivanja
povijesnog k arak tera kategorije vrijednosti. Drugi istraži­
vači, misleći da »porijeklo prom etne vrijednosti treba
tražiti u n aturalnoj privredi, iz koje se razvila novčana«,
n a -kraju krajeva, ne o dređuju vrijednost onim radom
koji se tro ši na proizvodnju proizvoda u proizvodačevu
gospodarstvu, nego radom koji bi morao utrošiti potrošač
kad ne bi bilo razm jene i kad bi m orao načiniti proizvod
vlastitim snagam a.147
R adna teo rija vrijednosti i teorija cijena proizvodnje
ne razlikuju se m eđusobno kao različite teorije koje vri­
jed e u različitim povijesnim razdobljim a, kao apstraktna
teo rija i k o n k retn a činjenica, nego kao dva stupnja ap­
strak cije jedne te iste teorije kapitalističke privrede. Prva
teo rija p retp o stav lja sam o proizvodne odnose među pro­
izvođačim a rob£, druga teorija pretpostavlja također pro­
izvodne odnose izm eđu kapitalista i radnika, s jedne
strane, i između raznih grupa industrijskih kapitalista, s
druge.

146 Vidi A. Bogdanov i I. Stepanov, Kurs političeskoj ekono-

mii, t. II, glava 4, str. 21—22.
147 P. Maslov, Teorija razvitija narodnogo hozjajstva, 1910, str.
180, 182—183.

260
 Glava devetnaesta

PROIZVODNI RAD

Da bi se ispravno postavio problem proizvodnog rada, tre­

ba prethodno ustanoviti točan smisao Marxova učenja o
proizvodnom radu. Vjerojatno ni u jednom dijelu opširne
kritičke literature o Marxu ne vlada takva zbrka pojmova,
takve nesuglasice i m eđu m arksistim a i među njihovim
protivnicima, kao o tome pitanju. Jedan od uzroka te
zbrke jest nejasna predodžba o istinskom Marxovu poi­
manju proizvodnoga rada.
Pri izlaganju Marxovih pogleda kao polazište treba uze­
ti posljednju glavu prve knjige »Teorija viška vrijednosti«
naslovljenu »Proizvodni i neproizvodni rad«. K ratku for­
mulaciju misli, razvijenih u toj glavi, Marx daje već u
prvoj knjizi »Kapitala«, u šesnaestoj glavi: »Kapitalistič­
ka proizvodnja nije samo proizvodnja roba nego je po
samoj svojoj suštini proizvodnja viška vrijednosti. Rad­
nik ne proizvodi za sebe, nego za kapital. Zato nije dovolj­
no to što on uopće proizvodi. On m ora proizvoditi višak
vrijednosti. Samo je onaj radnik proizvodan koji za ka­
pitalista proizvodi višak vrijednosti ili služi za samooplod-
nju vrijednosti kapitala. Talko je, na prim jer, školski
učitelj — ako je dopušteno uzimati ilustraciju izvan sfere
materijalne proizvodnje — proizvodan radnik ako ne ob­
rađuje samo dječje glave nego obrađuje i samoga sebe
radi poduzetnikova bogaćenja« (K, I, 489). Odmah nakon
navedenih riječi Marx obećava da će to pitanje podrobnije
razmotriti u »četvrtoj knjizi« Kapitala, tj. u »Teorijama
viška vrijednosti«. Uistinu, na kraju prve knjige »Teo­
rija« nalazimo opširnu digresiju koja, u biti, podrobno
razvija misli form ulirane već u prvoj knjizi »Kapitala«.
Najprije Marx ističe da »samo buržoaska ograničenost,
koja kapitalističke oblike proizvodnje sm atra njenim ap­
solutnim oblicima, pa zato i vječnim, prirodnim oblicima

261
proizvodnje, može m iješati pitanje što je proizvodni rad
s gledišta kapitala s p itanjem koji je rad uopće proizvo­
dan, ili što je proizvodni rad uopće«148. Marx odbacuje
kao isprazno p itan je koji je rad proizvodan uopće, u svim
povijesnim razdobljim a neovisno o danim društvenim od­
nosim a. Sva'ki sistem proizvodnih odnosa, svako ekonom­
sko u ređ en je im a svoj pojam proizvodnoga rada. Marx
svoje istraživanje ograničava na pitanje koji je rad pro­
izvodan s gledišta k apitala ili u kapitalističkom sistemu
privrede. Na to pitan je daje ovaj odgovor: »Proizvodan
će — u sistem u kapitalističke proizvodnje — biti rad
koji proizvodi višak vrijednosti za onoga tko ga primje­
n ju je, ili tko objektivne uvjete rada pretvara u kapital,
a njihova vlasnika — u kapitalista; prem a tome, rad koji
proizvodi svoj vlastiti proizvod kao kapital« (»Teorii...« ,
269. ili 323)149. »Samo je ra d koji se neposredno pretvara
u kapital — proizvodan; prem a tome, samo rad koji p ret­
postavlja prom jenljivi kapital kao promjenljivi« (str. 267.
ili 320). Drugim riječim a, proizvodan je rad koji »se nepo­
sred n o razm jen ju je za kapital« (str. 166. ili 204), tj. koji
k ap italist k upuje svojim prom jenljivim kapitalom sa ci­
ljem da taj rad isk o risti za stvaranje prom etne vrijed­
nosti i izvlačenje viška vrijednosti. Neproizvodan je »rad
koji se ne razm jen ju je za kapital, nego neposredno za do-
hodaik, tj. za n ajam ninu ili profit, a također, dakako, -i za
one različite ru b rik e pod kojim a drugi sudjeluju u kapi-
talistovu pro fitu , npr. k am atu i rentu« (str. 166. ili 204).
Iz iznijete Marxove definicije svakako slijede dva zak­
ljučka: 1) Proizvodan je svaki rad koji kapitalist kupuje
za svoj prom jenljivi kapital neovisno o tome da li je taj
ia d utjelovljen u m aterijalnim stvarim a ili nije, da li je
taj rad objektivno nužan ili koristan za proces društvene
proizvodnje ili nije (npr. rad klovna u službi cirkuskog
m enadžera). 2) Neproizvodan je — s gledišta kapitalistič­
ke p rivrede — svaki rad koji kapitalist ne kup u je svojim
prom jenljivim kapitalom , m akar taj rad bio objektivno
k o ristan i utjelovljen u m aterijalnim potrošnim dobrim a
koja zadovoljavaju nasušne ljudske potrebe. Ta dva zak-

418 Teorii, ruski prijevod V. Železnova, 1906, sir. 267. ili u re­
dakciji G. Plehanova, str. 320.
149 Dalje je navođenje iz prve knjige Teorij prib. stoimosti
dano jednostavno označavanjem stranice, pri čemu prvi broj
označava prijevod u red. V. Železnova, izd. 1906, a drugi prije­
vod u red. G. Plehanova, izd. 1906.

262
Ijučka, na prvi pogled 'tako paradoksalna i u opreci s op­
ćeprihvaćenom predodžbom o proizvodnom radu, logički
izlaze iz Marxove definicije. I Marx ih smjelo prima.
»Glumac će, na prim jer, pa m akar i klovn, biti proizvodan
radnik ako radi u službi 'kapitalista (menadžera), kojemu
daje više rada nego što od njega dobiva u obliku najam ­
nine, dok krojač, koji dolazi u kuću kapitalistu i poprav­
lja mu hlače, proizvodi za njega samo upotrebnu vrijed­
nost i neproizvodan je radnik. Rad se prvoga razm jenjuje
za kapital, rad drugoga — za dohodak. Prvi proizvodi
višak vrijednosti, kod drugoga se troši dohodak« (str.
167. ili 205). Na prvi pogled ovaj Marxov prim jer zapre­
pašćuje svojom paradoksalnošću. Nekorisni se klovnov
rad sm atra proizvodnim, a vrlo koristan krojačev rad —
neproizvodnim. U čemu je smisao te definicije ikoju Marx
daje?
U većini se udžbenika političke ekonomije proizvodni
rad tretira s gledišta njegove objektivne nužnosti za dru­
štvenu proizvodnju uopće ili za proizvodnju m aterijalnih
dobara. Odlučan je pri tom sadržaj rada, rezultat, naj­
češće m aterijalni, kojemu je usm jeren i koji postiže.
Marxov problem nema s tim pitanjem ništa zajedničko
osim naziva. Za Marxa proizvodni rad znači: rad koji
ulazi u dani društveni sistem proizvodnje. Marxa zanima
pitanje što je društvena proizvodnja, kako razlikovati
djelatnosti ljudi koje ulaze u sistem društvene proizvod­
nje od onih koje u njega ne ulaze (npr. usm jerenih na
zadovoljavanje vlastitih potreba, ograničenih na kućan­
stvo). Gdje je obilježje koje čovjekovu radnu djelatnost
uključuje u sistem društvene proizvodnje, koje njegov
rad čini »proizvodnim« radom?
Na to pitanje Marx daje slijedeći odgovor. Svaki se
proizvodni sistem odlikuje danom ukupnošću proizvod­
nih odnosa, određenim društvenim oblikom organizacije
rada. U kapitalističkom je društvu rad organiziran u
obliku najamnoga rada, tj. privreda je organizirana u
obliku kapitalističkih poduzeća, gdje pod nadzorom ka­
pitalista rade najam ni radnici koji stvaraju robu i nje­
mu donose višak vrijednosti. »Proizvodan« je samo onaj
racf. ie organiziran u obliku kapitalističkih poduzeća,
koji ima oblik najamnoga rada što ga najm ljuje kapital
radi izvlačenja viška vrijednosti. Proizvodnim se sm atra
svaki rad koji ulazi u dani sistem društvene proizvodnje,
a takav je svaki rad organiziran u onom određenom dru­

263
štvenom obliku koji je svojstven danom sistem u proiz­
vodnje. Drugim riječim a, rad se ne sm atra proizvodnim
ili neproizvodnim s gledišta njegova sadržaja, k araktera
ko n k retn e radne djelatnosti, nego s »gledišta društvenog
oblika njegove organizacije, njegove korespondencije
društvenim odnosim a koji k arakteriziraju dano društve-
no-ekonom sko uređenje. Marx često podvlači tu osobitost
ko ja o štro luči njegovo učenje o proizvodnom radu od
općeprihvaćenog, koje odlučujuću ulogu pripisuje sadr­
žaju rad n e vrijednosti. »Te definicije (proizvodnog rada
— I. R.), p rem a tom e, nisu izvedene iz m aterijalnih pro­
cesa rada, iz p riro d e njegova proizvoda, iz utrošenoga rada
kao konkretnoga rada, nego iz određenih društvenih ob­
lika, određenih proizvodnih odnosa u kojim a se rad od­
vija« (str. 166-167. ili 205). »To je djelovanje rada koje ne
p roistječe ni iz njegova sadržaja ni iz njegova rezultata,
već iz njegova određenog društvenog oblika« (str. 167.
ili 206). »M aterijalno određeni odnos rada i, prem a tome,
njegova proizvoda nem a nikakve veze s tim razgraniče­
n jem proizvodnog i neproizvodnog rada« (str. 168. ili
206). »Sadržaj, k o nkretni k arakter, osobita korisnost rada
n em aju nikakvo značenje« za p itan je njegove proizvod­
nosti (str. 275. ili 330). »Razgraničenje proizvodnog i ne­
proizvodnog rad a n ije ni u kakvu odnosu s posebnom
vrsto m rada, ni posebnom upotrebnom vrijednošću u ko­
jo j se on utjelovljuju« {str. 169. ili 208).
Iz ovoga slijedi d a je m aterijalno jedan te isti rad pro­
izvodan ili neproizvodan (tj. ulazi ili ne ulazi u sistem
k apitalističke proizvodnje) ovisno o tom e da li jest ili.
nije organiziran u obliku kapitalističkog poduzeća. »Rad­
nik tv o m ičara klavira proizvodni je radnik. Njegov rad
ne nad o k n ađ u je sam o najam ninu, k oju on troši, nego je,
osim toga, u klaviru, u robi koju tvorničar klavira pro­
daje, sadržan višak vrijednosti iznad vrijednosti najam ­
nine. Pretpostavim o, obrnuto, da ja kupujem sav m ateri­
jal po treb an za klavir (ili neka ga im a i sam radnik) i,
um jesto da kupujem klavir u trgovini, poručujem da ga
naprave u m ojoj kući. Radnik koji izrađuje klavire bit
će tad a neproizvodni radnik je r se njegov rad neposred­
no razm jenjuje za moj dohodak« (str. 169-170. ili 208).
U prvom slučaju radnik koji izrađuje klavire ulazi u ka­
pitalističko poduzeće i sam im tim u sistem kapitalističke
proizvodnje, u drugom slučaju nije tako. »Milton, koji
je napisao 'Izgubljeni raj', bio je neproizvodni ra d n ik . . .

264
a lajpciški književni proleter, koji proizvodi knjige (na
primjer, udžbenike ekonomije) pod rukovodstvom svoga
prodavca knjiga, proizvodni je radnik zato što je njego­
va proizvodnja od samog početka potčinjena kapitalu i
obavlja se samo radi njegova povećanja. Pjevačica, koja
svoje pjevanje prodaje uz vlastiti rizik, bit će neproizvod­
ni radnik. Ali ista ta pjevačica, koju je angažirao mena­
džer i prisiljava je da pjeva sa ciljem da zaradi novac,
jest proizvodni radnik jer proizvodi kapital« (str. 272-
-273. ili 327). K apitalistički oblik organizacije rada uklju­
čuje ovaj posljednji u sistem kapitalističke proizvodnje,
čini ga »proizvodnim« radom. Svaki rad koji se ne odvija
u okviru poduzeća organiziranog na kapitalističkim prin­
cipima, ne ulazi u sistem kapitalističke proizvodnje, ne
spada u »proizvodni« rad. Takav je svaki rad ljudi usm jeren
na zadovoljavanje njihovih vlastitih potreba (ostaci natural­
nog domaćinstva). Čak ni najam ni rad, ako se ne upotreb­
ljava za izvlačenje viška vrijednosti (npr. rad kućne po­
sluge), nije proizvodni rad u gore navedenom smislu. Ali
rad kućne posluge nije neproizvodan zato što je tobože
»nekoristan« ili što ne proizvodi m aterijalna dobra. Kao
što je govorio Marx, rad kuhara proizvodi »materijalne
upotrebne vrijednosti« (str. 169. ili 207) pa ipak nije pro-
izvodan ako je kuhar najm ljen za osobne usluge. S dru­
ge strane, lakajev rad, prem da ne proizvodi m aterijalna
blaga i mnogi ga sm atraju »nekorisnim«, može biti »pro­
izvodni rad« ako je organiziran u obliku kapitalističkog
poduzeća. »Kuhari i konobari u hotelu proizvodni su
radnici, kao menial servants, ako se njihov rad pretvara
u kapital za vlasnika hotela. Ali iste su te osobe neproiz­
vodni radnici ako ja od njihovih usluga ne pravim kapi­
tal, nego na njih trošim svoj dohodak. Prema tome, uisti­
nu će iste te osobe u hotelu biti za mene, za potrošača,
neproizvodni radnici« (str. 168. ili 206). »Proizvodni rad­
nici mogu u odnosu prem a meni biti neproizvodni radnici.
Na primjer, ako zahtijevam da m i se stan oblijepi tape­
tama, a oni koji to rade unajm ljeni su radnici poduzet­
nika, koji mi prodaje obavljanje toga rada, to bi za mene
bilo isto kao da sam kupio stan već oblijepljen tapetama,
tj. izdao bih novac na robu za moju potrošnju; ali za
poduzetnika, koji prisiljava te radnike da rade, oni su
Proizvodni radnici jer m u proizvode višak vrijednosti«
(str. 275-276, ili 331). Treba li Marxa razum jeti u tom smi­
slu da priznaje samo subjektivno-relativni, a ne društve­

265
no-objektivni k riterij proizvodnosti rada? Cini nam se
da ne. M arx sam o tvrdi da se rad radnika koja lijepe
tapete, ako ulazi u gospodarstvo potrošača-naručioca, sa­
m im tim ne uklju ču je u sistem kapitalističke proizvodnje.
Proizvodnim postaje samo stoga što je uključen u podu-
zetnikovo kapitalističko gospodarstvo.
P rem a tome, proizvodan je samo rad koji je organizi­
ran na kapitalističkim principim a i sam im tim uključen
u sistem kapitalističke proizvodnje. Pod ovim posljednjim
ne treb a razum jeti dani konkretni narodno-privredni si­
stem , u koji ne ulaze sam o poduzeća kapitalističkog ka­
rak tera, nego i ostaci pretkapitalističkih oblika proizvod­
nje (npr. seljačko i obrtničko gospodarstvo). Sistem ka­
pitalističke proizvodnje obuhvaća samo gospodarstva iz­
g rađena na kapitalističkim principim a; .to je naučna ap­
strak cija, to je ono što je ap strah iran o od konkretne eko­
nom ske stv arn o sti i u tom apstraktnom obliku čini ob­
je k t političke ekonom ije kao znanosti o kapitalističkoj
privredi. U kapitalističkoj privredi, kao teoretskoj ap­
strak ciji, nem a rada seljaka i ob rtn ik a i ne postavlja se
p itan je o njegovoj proizvodnosti. »Oni (seljaci i obrtnici
— I. R.) prem a meni nastupaju kao prodavci roba, a ne
kao prodavci rada, pa, na taj način, taj odnos nem a uop­
će n išta zajedničko s razm jenom kapitala i, prem a tome,
s razgraničenjem proizvodnog i neproizvodnog rada, ko­
je se zasniva jedino na tom e da li se rad razm jenjuje za
novac kao novac, ili za novac kao kapital. Stoga oni ne
p rip ad aju ni kategoriji proizvodnih ni kategoriji neproiz­
vodnih radnika, prem da i jesu proizvođači roba. Ali nji­
hova proizvodnja nije potčinjena kapitalističkom načinu
proizvodnje« (str. 267. ili 331).
S gledišta definicije proizvodnoga rada koju je dao
Marx, rad službenika, milicije, vojnih lica, svećenstva
ne m ože biti sm atran proizvodnim. Ali ne zato što je
»nekoristan« ili zato što se ne otjelovljuje u »stvarima«,
nego jedino stoga što je organiziran na javno-pravnim
principim a, a ne u obliku privatnih kapitalističkih podu­
zeća. Poštanski službenik nije proizvodni radnik. Ali ako
bi pošta bila organizirana u obliku privatnih kapitalistič­
kih poduzeća, koja uz naplatu na sebe preuzim aju slanje
pisam a i pošiljaka, najam ni službenici tih poduzeća bili
bj proizvodni radnici. Ako zadatak osiguravanja tereta
i p utnika na p u tu ne b i obavljala državna m ilicija, nego
privatni tran sp o rtn i uredi koji im aju najm ljeno oružano

266
osiguranje, članovi bi ovoga bili proizvodni radnici. Njihov
bi rad 'bio uključen u sistem kapitalističke proizvodnje,
i ti bi se privatni uredi potčinjavali zakonima kapitali­
stičke proizvodnje (npr. zakonu jednake stope profita za
sve proizvodne grane). To se ne može reći o pošti i mili­
ciji organiziranima na javno-pravnim principim a. Rad
službenika pošte i milicije ne ulazi u sistem kapitalistič­
ke proizvodnje, nije proizvodan rad.
Kao što vidimo, Marx u definiciji proizvodnoga rada
potpuno apstrahira njegov sadržaj, konkretni, korisni ka­
rakter i rezultat rada. On rad razm atra samo s aspekta
njegova društvenog oblika. Rad organiziran u obliku kapi­
talističkog poduzeća jest proizvodni rad. Pojam »proiz­
vodni«, kao i svi drugi pojmovi Marxove političke eko­
nomije, ima povijesni i društveni karakter. Bilo bi zato
krajnje neispravno pripisivati Marxovu učenju o proiz­
vodnom radu »materijalistički« karakter. Ne može se, s
Marxova gledišta, sm atrati proizvodnim samo rad koji slu­
ži za zadovoljavanje materijalnih potreba, a ne i tako­
zvanih duhovnih. Već na prvoj stranici »Kapitala« Marx
piše: »Pri tom je posve svejedno kakva je upravo priroda
te potrebe — da ii ona proizlazi, na prim jer, iz želuca ili
iz fantazije.« Različita priroda potreba ne igra nikakvu
ulogu. Marx također ne pridaje odlučujuće značenje raz­
lici između fizičkog i intelektualnog rada. O tome Marx
govori na poznatom m jestu u četrnaestoj glavi prve knji­
ge »Kapitala« i na mnogim drugim mjestima. Spom inju­
ći rad »nadzornika, inženjera, direktora, kancelarijskih
službenika itd., riječju rad cijeloga personala koji je pot­
reban u danoj sferi m aterijalne proizvodnje«, on piše:
»Uistinu, oni postojanom kapitalu dodaju svu sumu svo­
jega rada i povećavaju vrijednost proizvoda za tu sumu
(koliko je to točno u odnosu na bankare i si.?)«
(»Teorii...« , 173. ili 212)150 Intelektualni radnici nisu sa­
mo »nužni« za proces proizvodnje, oni ne samo da »za­
služuju« naknadu od proizvoda koje stvaraju fizički rad­
nici — po Marxu — oni stvaraju novu vrijednost i od
nje dobivaju naknadu ostavljajući dio te vrijednosti u
rukama kapitalista kao nenaplaćeni višak vrijednosti.
Intelektualni se rad, nužan za proces m aterijalne pro­
izvodnje, ničim ne razlikuje od fizičkoga rada. On je »pro­
izvodan« onda ako je organiziran na kapitalističkim prin­

150 Primjedba o bankarima postat će nam dalje jasnija.

267
cipim a. P ri tom je posve svejedno da li je intelektualni
rad organiziran u istom poduzeću gdje postoji i fizički rad
(tehnički biro, kem ijski laboratorij ili računski centar
p ri tvornici) ili je izdvojen u sam ostalno poduzeće (sa­
m ostalni kem ijski laboratorij za vršenje pokusa sa svrhom
da se p obljša proizvodnja i si.).
Veliko značenje za p itan je proizvodnoga rada ima raz­
lika izm eđu rad a koji »se otjelovljuje u materijalnim
u potrebnim vrijednostim a« (str. 175. ili 214) i rada ali uslu­
ga »koje nem aju pred m etni izgled, ne postoje odvojeno od
osobe koja uslugu vrši« (str. 175), riječju, gdje »je pro­
izvodnja neodvojiva o d čina proizvodnje, kao, na prim jer,
kod svih um jetnika-izvođača, glumaca, učitelja, popova
itd.« (str. 278. ili 334)151. Pod pretpostavkom d a »je sav
svijet svijet roba, da su sve sfere m aterijalne proizvodnje
— proizvodnje m aterijalnih bogatstava — (form alno ili re­
alno) p o tčinjene k apitalističkom načinu proizvodnje« (str.
277. ili 333), sfera m aterija ln e proizvodnje u cijelosti ulazi
u sferu proizvodnoga, tj. kapitalistički organiziranoga ra­
da. S d ruge su stran e pojave, koje se tiču nem aterijalne
proizvodnje, »toliko beznačajne u odnosu prem a svoj
proizvodnji u cjelini, d a se na njih uopće ne m ora obra­
ćati pažnja« (str. 278. ili 334). Dakle, uz dvije pretpo­
stavke: 1) -da je cjelokupna m aterijalna proizvodnja orga­
nizirana n a kapitalističkim principim a i 2) da nem ateri­
jaln a proizvodnja ne ulazi u naše istraživanje — proiz­
vodni rad može b iti definiran kao rad koji proizvodi ma­
terijaln a bogatstva. »Tako hi proizvodni rad dobio, osim
njegove osnovne karak teristike, koja nem a nikakvu vezu
sa sadržajem rad a i o njem u je neovisna, drugu, dopun­
sku definiciju« (str. 277. ili 333). Ali treba pam titi da je to
sam o »dopunska« definicija koja vrijedi jedino uz dvije
spom enute pretpostavke, tj. d a već unaprijed prešutno
p retp o stav lja kapitalističku organizaciju rada. U praksi,
kao što često kaže sam M arx, proizvodni se rad, u gore
izloženom sm islu, i rad, koji proizvodi m aterijalna bo-

161 Ekonomisti ne prave uvijek dovoljno jasnu razliku između

rada koji ima materijalni karakter, rada koji je usmjeren na
zadovoljavanje materijalnih potreba, i Tada koji se otjelovlju­
je u materijalnim stvarima. Na primjer, na dvije stranice go­
voreći o proizvodnom radu Bulgakov misli sad na »rad usmje­
ren na proizvodnju korisnih za čovjeka predmeta«, sad na
»rad usmjeren na zadovoljavanje materijalnih potreba« (čla­
nak »0 nekotoryh osnovnyh ponjatijah političeskoj ekonomu«,
»Naučnoe Obozrende«, 1899, N°2, str. 235. i 236).

268
gatstva, ne podudaraju, i to u dva pravca. Proizvodni rad
obuhvaća i rad koji se ne otjelovljuje u m aterijalnim
stvarima, samo ako je organiziran na kapitalističkim
principima. S druge strane, rad koji proizvodi m ateri­
jalna bogatstva, a nije organiziran u obliku kapitalističke
proizvodnje, s gledišta ove posljednje nije proizvodni rad
(vidi »Teorii.. . « , str. 175. ili 214)152. Ako ne uzmemo »do­
punsku definiciju«, nego »osnovnu karakteristiku« pro­
izvodnoga rada, koji Marx definira kao rad koji stvara
višak vrijednosti, vidjet ćemo da su u gore navedenoj
Marxovoj definioiji uklonjeni svi tragovi »materijalistič­
kog« shvaćanja rada. Ta definicija polazi od društvenog
(i to upravo kapitalističkog) oblika organizacije rada, ona
ima sociološki karakter.
Na prvi se pogled iznijeto shvaćanje proizvodnoga ra­
da, koje je Marx razvio u »Teorijama viška vrijednosti«,
razilazi s Marxovim gledanjem na rad radnika i službe­
nika zaposlenih u trgovini i kreditnom poslovanju (»Kapi­
tal«, t. II, glava VI i t. III 1, glava XVI—XIX). Taj rad
Marx ne sm atra proizvodnim. Po m išljenju mnogih znan­
stvenika, među njim a i m arksista, Marx ne želi taj rad
priznati proizvodnim zato što on ne stvara nikakve pro­
mjene u m aterijalnim stvarima. To su, po njihovu mišlje­
nju, tragovi »materijalističkih« teorija proizvodnoga rada.
Navevši gledanje »klasične škole da se proizvodni rad ili
rad koji stvara vrijednost (s buržoaskog gledišta to je
obična tautologija) obavezno anora otjelovljivati u mate­
rijalnim predmetima«, V. Bazarov s čuđenjem pita: »Ka­
ko je takvu grešku mogao počiniti Marx koji je s takvom
genijalnom pronicljivošću otkrio fetišističku psihologiju
proizvođača roba?« K ritizirajući teorije koje dijele »in­
telektualni« i »m aterijalni«153 m om enat rada A. Bogdanov
dodaje: »Ta gledanja stare političke ekonomije nije K.
Marx podvrgao onakvoj kritici kakvu ona zaslužuje: za­
pravo ih je sam podržavao.«154
Da li su uistinu druga i treća knjiga »Kapitala« prožete
»materijalističkim« shvaćanjem proizvodnoga rada koje

^ Usporedi B. I. Gorev, Na ideologičeskom fronte, 1923, str.

183 Bazarov, Trud proizvoditel'nyj i trud, obrazujuščij cennost,
PB., 1899, str. 23.
184 A. Bogdanov i I. Stepanov, Kurs polit, ekon., t. II, glava 4,
str. 12.

269
 je M arx podvrgao tako tem eljitoj i uništavajućoj kritici
u »Teorijam a viška vrijednosti«? Takva vapijućeg pro­
tu rje čja u M arxovim pogledim a zapravo nem a. Marx se ne
odriče shvaćanja proizvodnoga rada kao rada organizira­
noga n a kapitalističkim načelim a, neovisno o njegovu
k onkretnom korisnom k arak teru i rezultatim a. Ali ako
je tak o , zašto M arx ne sm atra proizvodnim rad trgo­
vačkih pom oćnika organiziran u obliku kapitalističkog
trgovačkog poduzeća? Da bi se odgovorilo na to pitanje
treb a se sjetiti d a je svuda gdje je u »Teorijama« govo­
rio o proizvodnom e radu, kao rad u koji se razm jenjuje
za kapital, Marx im ao u vidu sam o proizvodni kapital. Pri­
log prvoj knjizi »Teorija«, s naslovom »Pojam proizvod­
noga rada«, počinje s pitanjem proizvodnoga kapitala (str.
267. ili 320); od njega M arx prelazi na proizvodni rad.
Taj prilog završava riječim a: »Ovdje razm atram o samo
proizvodni kapital, tj. kapital uložen u neposredni pro­
ces proizvodnje. K asnije ćem o prijeći n a kapital u procesu
prom eta, d tek će poslije toga, pri razm atranju posebno­
ga oblika koji k apital poprim a, moći biti riješeno pitanje
koliko su proizvodni oni radnici koje je on najmio« (str.
279. ili 335). Tako se pitanje proizvodnoga rada naslanja
na p itan je proizvodnoga kapitala, tj. na poznatu teoriju
druge knjige »Kapitala« o »m etamorfozama kapi/tala«.
Prem a toj teo riji, u procesu svoje reprodukcije kapital
prolazi tri faze: novčanoga kapitala, proizvodnog kapitala
i robnog kapitala. Prva i treća faza čine »proces prom eta
kapitala«, druga faza — »proces proizvodnje kapitala«.
U toj shem i »proizvodni« kapital nije u suprotnosti s nepro­
izvodnim, nego s kapitalom koji je u »procesu prometa«.
Prvi organizira neposredni proces stvaranja potrošnih
dobara u širokom sm islu, kam o ulazi svaki rad potreban
da se dobra prispodobe ciljevim a potrošnje, na primjer,
prehranjivanje, prijevoz, pakovanje i si. On organizira
»čisti prom et«, kupoprodaju kao prelaženje prava vlas­
ništva ap strah iran o od realnog prelaženja proizvoda; on,
tako reći, savladava trenje rObno-kapitalištičkog sistema
koje dolazi o d njegove rascjepkanosti n a privatna gospo­
darstva. O n p rip rem a i završava proces stvaranja potroš­
nih dobara, s kojim je, m eđutim , povezan na posredniji
način. »Proizvodnja kapitala« i »prom et kapitala« u
M arxovu se sistem u o dvajaju i proučavaju izdvojeno,
prem da, istovrem eno, M arx ne gubi iz vida jedinstvo cije­
loga procesa reprodukcije kapitala. Iz ovoga proizlazi raz­
likovanje rad a angažiranog u proizvodnji i rada angaži­

270
ranog u prom etu. Međutim, ova podjela rada nem a ništa
zajedničko s podjelom rada na onaj koji vrši prom ­
jenu u m aterijalnim stvarim a i onaj koji toga svojstva
nema. Marx razlikuje rad koji je angažirao »proizvod­
ni« kapital, .točnije kapital u fazi proizvodnje, i rad koji
je angažirao robni ili novčani kapital, točnije kapital
u svojoj fazi prometa. Samo je prvi »proizvodni«, ali
nipošto zato što proizvodi m aterijalna dobra, nego za­
to što ga je angažirao »proizvodni« kapital, tj. kapital
u fazi proizvodnje. Sudjelovanje rada u stvaranju
potrošnih dobara (ali ne obavezno m aterijalnih) čini, po
Marxu, dodatni uvjet proizvodnog karaktera rada, ali ne
njegov kriterij, što ostaje kapitalistički oblik organizacije
rada. Proizvodni karakter rada odraz je proizvodnog ka­
raktera kapitala. K retanje faza kapitala određuje karakte­
ristiku rada koji najm ljuje. Ovdje Marx ostaje vjeran
svom gledanju da u kapitalističkom društvu pokretačka
snaga razvoja dolazi od kapitala: njegovo kretanje odre­
đuje, kao potčinjeno, kretanje kapitala.
Tako je, po Marxu, proizvodan svaki rad organiziran u
oblicima kapitalističkog procesa proizvodnje ili, točnije,
koji je najmio »proizvodni« kapital, tj. kapital u fazi pro­
izvodnje. Rad trgovačkih pomoćnika nije neproizvodan
zato što ne vrši prom jene u m aterijalnim dobrima, već jedi­
no zato što ga je najm io kapital u fazi prometa. Klau-
nov je rad u službi cirkuskog menadžera proizvodan,
premda ne stvara prom jene u m aterijalnim dobrim a i, s
gledišta potreba narodne privrede, m anje je koristan od
rada trgovačkog pomoćnika; on 'je proizvodan zato što ga
je najmio kapital u fazi proizvodnje. (Rezultat su proiz­
vodnje ovdje nem aterijalna dobra, klovnove šale, ali to
ne mijenja stvar. Klovnove šale im aju upotrebnu i pro­
metnu vrijednost. Njihova prom etna vrijednost prem ašu­
je vrijednost reprodukcije klovnove radne snage, tj. nje­
gove najamnine, i rashode na postojani kapital. Zato me­
nadžer izvlači višak vrijednosti.) Obrnuto, rad je onoga
što na cirkuskoj blagajni prodaje ulaznice za klovnove
predstave neproizvodan zato što ga je najmio kapital u
fazi prometa: on samo pripomaže prelaženju od jedne
osobe (menadžera) k drugim osobama (publici) »prava na
predstavu«, »prava na naslađivanje klovnovim šalama«.158

159 Rečeno ne znači da Marx nije vidio baš nikakvu raaliku iz­
među materijalne i nematerijalne proizvodnje. Smatrajući pro­
izvodom svaki rad koji je najm io proizvodni kapital, Marx je,

271
 Za ispravno je shvaćanje Marxove misli potrebno dobro
p am titi da faza p ro m eta kapitala ne označava »istinski«,
»realni« p ro m et i raspodjelu proizvoda, tj. proces nji­
hova istinskog p relaženja iz proizvođačevih ruku u ruke
p otrošača, sa za to nužnim procesim a prijevoza, prehra-
njivanja, pako v an ja i si. F unkcija prom eta kapitala samo
je prelaženje prava vlasništva na proizvod od jedne osobe
k drugoj, p retv aran je vrijednosti iz robnog oblika u nov­
čani ili o b rn u to , realiziranje proizvedene vrijednosti. To
je prelaženje idealno ili form alno, a ne realno. To su »tro­
škovi p ro m eta koji proizlaze iz jednostavne promjene
oblika vrijednosti, iz p rom eta prom atranog kao ideja« (K,
II, 112). »Tu je riječ tek o općem karakteru troškova pro­
m eta koji p ro istječu sam o od form alne metamorfoze«
(str. 111). I Marx dolazi do ovoga stava: »Opći se zakon
sastoji u tom e da troškovi prom eta, koji proistječu samo
iz p rom jene oblika robe, ne dodaju ovoj nikakvu vrijed­
nost« (str. 125).
O d te »form alne pretvorbe«, koja čini bit faze prom eta
kao takve, M arx o štro luči »realne funkcije« trgovačkog
k apitala (K, I II 1, str. 245). U te realne funkcije Marx
u b raja: tran sp o rtn u in d u striju , očuvanje i raspodjelu roba
koje se m ogu dijeliti (K, I II 1, str. 244), pohranjivanje
roba, njihovo otp rem anje, prijevoz, razdiobu, sortiranje
(str. 258. i 265). Razum ije se, form alna realizacija vri­
jednosti, tj. prelaženje prava vlasništva na proizvod, »pri­
pom aže u isto vrijem e istinskoj razm jeni roba, njihovu
prelaženju iz jed n ih ruku u druge, društvenoj razmjeni
m aterije« (str. 258). Ali se teoretski form alna realizacija
vrijednosti, ta istin sk a funkcija kapitala u prom etu, pot­
puno razlikuje od spom enutih »realnih« funkcija, koje su
m u u biti tuđe, im aju »heterogeni« karak ter (str. 258).
U običnim se trgovačkim poduzećim a te form alne i realne
funkcije obično m iješaju i isprepliću. Rad trgovačkog
pom oćnika u (trgovini služi a realnoj funkciji očuvanja,
diobe, pakovanja, prenošenja i si. i form alnoj funkciji
k upoprodaje. Ali one mogu b iti teritorijalno i personal­
no odijeljene. »Roba, koja čeka da bude kupljena i pro-

po svemu sudeći, držao da je potrebno unutar toga proizvod­

nog rada razlikovati »proizvodni rad u užem smislu«, a upravo
— zaposlen u materijalnoj prodzvodnji ili rad koji se otjelov-
ljuje u materijalnim stvarima (Theorien. . . , t. III, str. 496).

272
dana, može ležati u dokovima i drugim društvenim pro­
storijama« (str. 265), na prim jer, robnim i transportnim
skladištima. A formalni se m om enat realizacije, kupopro­
daja, može odvijati na drugom m jestu, u posebnoj »trgo­
vačkoj kancelariji«. Formalni i realni m om enti prom eta
međusobno su odijeljeni.
Na sve nabrojene realne funkcije Marx gleda kao na
»procese proizvodnje koji se nastavljaju u procesu pro­
meta« (K, III 1, str. 245), »procese proizvodnje koji se
mogu nastaviti u toku čina prometa« (str. 265). To su
»procesi proizvodnje koji se samo nastavljaju u prometu,
i čiji proizvodni k arakter, prem a tome, samo zamagljuje
oblik prometa« (K, II, 112-113). Zato je rad, prim ijenjen
u tim »procesima proizvodnje« proizvodni rad, on stvara
vrijednost i višak vrijednosti. Ako rad onih koji rade u
trgovini služi realnim funkcijam a očuvanja, prem ještanja,
pakovanja i si. roba, to je proizvodni rad, ali ne zato što
se otjelovljuje u m aterijalnim stvarim a (čuvanje ne vrši
takve izmjene), nego zato što je uključen u »proces pro­
izvodnje«, što ga je, prem a tome, najm io proizvodni kapi­
tal. Rad je istih tih osoba neproizvodan samo ako služi
isključivo »formalnoj metamorfozi« vrijednosti, njenoj re­
alizaciji, idealnome prelaženju prava vlasništva na proiz­
vod od jedne osobe k drugoj. Ta »formalna metamorfoza«
koja se odvija u »trgovačkoj kancelariji« i koja je izdvo­
jena od svih realnih funkcija, također zahtijeva određene
troškove prom eta i utroške rada, ii to upravo na prora­
čune, knjigovodstvo, izdatke za dopisivanje i si. (K, III
1, str. 265). Taj rad n ije proizvodan, ali i opet ne zato
što ne stvara m aterijalna dobra, nego zato što služi »for­
malnoj metamorfozi« vrijednosti, fazi »prometa« kapitala
u čistom obliku.
V. Bazarov, prihvaćajući kao ispravno Marxovo razliko­
vanje »formalnih« i »materijalnih« funkcija (mi dajemo
prednost term inu »realan« koji se susreće u Marxa; ter­
min »materijalan« može dati povoda za nesporazum) ne­
gira da prve mogu zahtijevati »primjenu .makar i atoma
živoga ljudskoga rada«158. »Uistinu samo 'm aterijalni' as­
pekti funkcija trgovačkog kapitala upijaju u sebe živi
ljudski rad, formalna pak m etamorfoza uopće ne zahti­
jeva nikakve 'troškove' od trgovačke strane« (na istom
mjestu). Taj se Bazarovljev stav ne može prihvatiti. Neka

186 Op. cit., str. 35.

18 Ogledi o Marxovoj leoriji vrijednosti 273

su sve realne, »m aterijalne« funkcije izdvojene, a ro
se čuva u posebnim skladištim a, dokovima i si. Neka
u »trgovačkoj kancelariji« odvija sam o form alni čin 1
poprodaje, prelaženja prava vlasništva na robu. Ali izd;
za o p rem u te kancelarije, d ržanje u njoj posebnih si
benika, trgovačkih agenata, vođenje knjigovdstvenih ki
ga — ukoliko je ono izazvano prelaženjem prava vlas
štva od jedne osobe k drugoj, sve su to »čisti trošto
prom eta« povezani sam o s form alnom m etam orfozom a
jednosti. Kao što vidimo, i form alna m etam orfoza vrij'
n o sti zahtijeva »troškove« od trgovčeve strane i prim
nu ljudskoga rada, koji je u tom slučaju, po Marxu, nep
dzvodan.
Obraćam o čitaočevu pažnju na pitanje vođenja knji
vodstvenih knjiga zato što je, kako se nekim autori:
čini, M arx negirao proizvodni k arak ter rad a knjigovc
u svim slučajevim a.157 Mi takvo m išljenje sm atram o ;
ispravnim . U istinu, Marxovo se razm išljanje o »vođei
knjiga« (K, II, glava šesnaesta) odlikuje krajnjom nej
noćom p a može b iti protum ačeno i n a takav način, i
s gledišta M arxova shvaćanja proizvodnoga rada pitai
rad a knjigovođa ne izaziva osobite sum nje. Kako je ki
govodstvo nužna usluga realnim funkcijam a proizvodn
m ak ar one i trajale u toku čina prom eta (rad knjigovc
u vezi s proizvodnjom , uskladištenjem , prijevozom prc
voda), ono ulazi u proces proizvodnje. Rad je knjigovc
neproizvodan sam o ako služi form alnoj m etam orfozi a
jednosti — prelaženju prava vlasništva na proizvod, i
po p ro d ajn o m činu u njegovu idealnom obliku. Ponavljai
da on u tom slučaju nije neproizvodan zato što ne izazi
p rom jene u m aterijalnim dobrim a, (u tom se smislu
razlikuje od rad a knjigovođe u tvornici), nego zato što
je najm io k apital koji je u fazi prom eta (apstrahiran
svih realnih funkcija).
Pokazano razlikovanje form alnih i realnih funkcija
govačkog kapitala ili prom eta u čistom obliku i »proce
proizvodnje koji se n astavljaju u procesu prometa« Ma
provodi u drugoj i u trećoj knjizi '»Kapitala«. Nikako

167 Takvo gledanje možemo naći kod V. Bazarova (op.. c

str. 49), kod I. Davydova (članak *K voprosu o proizvodit
nom i neproizvoditel'nom trude«, »Naucnoe Obozreme«, 19
No 1, str. 154), kod S. Prokopoviča (K kritike Marxa, 19
str. 35), kod Borchardta (Borchardt, Die volkswirtschaftlich
Grunabegriffe nach đer Lehre von Marx, 1920, str. 72).

274
ne možemo složiti s m išljenjem da to razlikovanje Marx
provodi samo u trećoj knjizi, u drugoj pak knjizi općeni­
to sm atra neproizvodnim sve troškove prom eta, pa tako
i one utrošene na njegove realne funkcije. Takvo su miš­
ljenje o oštrom pro tu rječju između druge i treće knjige
»Kapitala« iznijeli V. Bazarov158 i A. Bogdanov159. Zapra­
vo Marx i u drugoj knjizi »Kapitala« ne ubraja u bezuv­
jetno neproizvodne sve troškove prom eta, nego samo
»čiste troškove prometa« (K, II, 105); i u drugoj knjizi on
govori o »procesima proizvodnje« koji se nastavljaju u
prometu i koji im aju proizvodni k arakter (str. 112-113). Ne
uzimajući u obzir drugorazredne razlike u m islim a i nji­
hovim form ulacijam a ne vidimo principijelna proturječja
između druge i treće knjige »Kapitala«. Time mi uopće
ne poričemo da se i u sedam naestoj glavi treće knjige i,
osobito, u šestoj glavi druge knjige susreću neusklađena
mjesta, terminološka nejasnoća i pojedina proturječja, ali
osnovna je misao o proizvodnom radu, kao onome koji je
najmio proizvodni kapi/tal — pa m akar i u dopunskim pro­
cesima proizvodnje, koji se nastavljaju u prom etu, i ne­
proizvodnom radu, koji služi kapitalu u fazi čistoga pro­
meta ili »formalne metamorfoze« vrijednosti, iznijeta da
ne može biti jasnije.
Bogdanov prigovara Marxovoj diobi funkcija trgovač­
kog kapitala na realne (nastavljanje proizvodnog proce­
sa) i formalne (čisti promet) na tem elju toga što su u
kapitalizmu ove posljednje također »objektivno-nuine«,
služe za zadovoljavanje istinske potrebe danoga proizvod­
nog sistema.150 Ali Marx i nije mislio negirati nužnost
faze prometa u procesu proizvodnje kapitala. »On (trgo­
vački agent — I. R.) vrši neophodnu funkciju zato što
sam proces reprodukcije sadrži u sebi i neproizvodne
funkcije« (K, II, 107), tj. funkcije čistoga prometa. »Rad­
no vrijeme koje 'je potrebno za te operacije (čistoga pro­
meta — I. R.) upotrebljava se za nužne operacije u pro­
cesu reprodukcije kapitala, ali ne dodaje nikakvu vrijed­
nost« (K, III 1 fstr. 266). Po Marxovu su m išljenju u pro­
cesu reprodukcije kapitala jednako nužni i faza proizvod­
nje i faza prom eta. Ali time se ne poništavaju različite
crte tih dviju faza kretanja kapitala. Nužan je i rad koji
najmljuje kapital u fazi proizvodnje i rad koji najm ljuje

2 SP* cit-' s.tr< 39—40.

um itMr5 P°Ht- ekonom., t. II, glava 4, str. 12—13.
wo Op. cit., str. 13.

275
 k apital u fazi prom eta. Ali proizvodnim M arx sm atra samo
prvi o d njih. Uzevši kao k riterij proizvodnosti objektivnu
nužnost rad a za dani ekonom ski sistem , Bogdanov ne sa­
mo da p o tire razliku izm eđu rada koji se obavlja u pro­
izvodnji i rad a koji se obavlja u prom etu, nego uvjetno
p rib ra ja u proizvodne »funkcije sadržane u području voj­
ne d jelatnosti«191, p rem da su te radne funkcije organizi­
rane n a javno-pravnim principim a, a ne na principima
privatnog kapitalističkog gospodarstva. Za razliku od
M arxa, Bogdanov za k riterij proizvodnosti rada ne uzima
d ruštveni oblik njegove organizacije, nego »nužnost« ra­
da u njegovu kon k retn om korisnom obliku za dani eko­
nom ski sistem .
Dakle, m išljen je au tora, koji Marxovo učenje o proiz­
vodnom rad u svode na razlikovanje rada koji se otjelov-
Ijuje u m aterijaln im stvarim a i rada koji ta svojstva ne­
m a, treb a svakako sm a trati pogrešnim . Bliže je tom pita­
n ju, kako ga je M arx postavio, Hilferding, koji proizvod­
nim sm a tra »svaki rad neophodan za društvene ciljeve
proizvodnje, i p ri tom neovisno o određenom e povijes­
nom obliku koji proizvodnja poprim a pri određenom dru­
štvenom obliku«. »Suprotno od toga, rad, utrošen samo u
svrhu kapitalističkog prom eta, tj. koji proistječe samo iz
o dređene povijesne organizacije proizvodnje, ne stvara
vrijednost.«182 Ako se u ovoj definiciji neproizvodnoga ra­
da H ilferding može pozivati na analogne fraze koje se su­
sreću u M arxa (K, II, 111. i 115), onda se, u svakom sluča­
ju , njegova definicija proizvodnoga rada, kao »neovisnoga
o određenom e društvenom obliku proizvodnje«, razilazi s
M arxovom definicijom . O štro proturječi svem Marxovu
g ledanju Hilferdingova tv rd n ja da je »obilježje proizvod­
nosti . . . jednako u svim društvenim form acijama« (na
istom m jestu). Marxovo je razlikovanje rada koji je naj­
urio k apital u fazi proizvodnje i rad a koji je najm io kapi­
tal u fazi prom eta našlo u Hilferdingovoj definiciji svoj
odraženi i djelom ice -izmijenjeni izraz.
D a b i .se izbjegli nesporazum i, sm atram o potrebnim
reći da je jedina zadaća našeg ogleda o proizvodnom ra­
d u u Marxa uspostavljanje točnoga sm isla Marxova uče­
n ja. Mi ne postavljam o pitanje da li je ispravna Marxova

161 Op. oit., str. 17. .

192 Hilferding, Postanovka problemy teoretičeskoj ekonomu u
Marksa, u zborniku »Osnovnye problemy polit, ekonomii«,
1922, str. 107, 108 (ili u trećem izd. iz 1925, str. 65).

276
definicija proizvodnoga rada, zasnovana na analizi nje­
gova društvenog oblika, ili definicije općeprihvaćene u
traktatima o političkoj ekonomiji, koje polaze od »nuž­
nosti«, »korisnosti«, »materijalnoga« karaktera rada ili
njegove uloge u ličnoj i proizvodnoj potrošnji. Mi ne ka­
žemo da je Marxova dioba, koja apstrahira sadržaj utroša-
ka rada, ispravni ja od općeprihvaćenih, mi samo tvrdimo
da je ona drugačija i da je one ne pokrivaju. Marxova je
pažnja bila obraćena drugim stranam a pojave, i samo se
može žaliti što je Marx za svoja istraživanja razlika rada
— koji je najmio kapital u fazi proizvodnje i u fazi pro­
meta — izabrao term in »proizvodni«, koji u nauci ima
drugi smisao (možda bi više odgovarao term in »rad pro­
izvodnje«*).

Riječju »proizvodni« prevodili smo rusku riječ »proizvodi-

teinyj«, a riječima »rad proizvodnje« preveli smo rusku riječ
*proizvodstvennyj«. (Prev.)

277
PRILOZI
 Prvi prilog

O MARXOVOJ TERMINOLOGIJI

U predgovoru trećoj knjizi »Kapitala« Engels je rekao

da bi uzalud bilo u Marxa tražiti »točne, gotove, jednom
zauvijek sastavljene definicije. Ta samo se po sebi razu­
mije: kad se stvari i njihovi uzajam ni odnosi ne prom a­
traju kao postojani, nego u procesu prom jena, onda su
i njihovi misaoni odrazi, pojmovi, također podvrgnuti
promjeni i preinačivanju, ne uguravaju se u okoštale
definicije, nego se razm atraju u njihovu povijesnom ili
logičkom procesu stvaranja« (K, III 1, str. XVI). Marxova
dijalektička m etoda isključuje za njega mogućnost da
daje jednom zauvijek fiksirane i neprom jenljive pojm o­
ve i odgovarajuće im termine. Zbog toga terminološko izu­
čavanje Marxova teksta, uzeto samo po sebi, teško da
može biti plodonosno i često može dovesti do pogrešnih
zaključaka. Rukovođeni željom da proniknem o u tok
Marxovih ideja i da ga reproduciram o, ne možemo se
ograničiti na analizu i usporedbu term ina, već obavezno
moramo uzimati term in koji susretnem o svaki put u vezi
s danim kontekstom, prim jećujući različite nijanse koje
mu Marx pridaje. Pa ipak, pažljivo se proučavanje Marxo­
ve terminologije, kao dopunsko logičkom i povijesnom
proučavanju, može pokazati korisnim i uvesti nas u ne­
ke zakutke laboratorija Marxova mišljenja. Taj pipav po­
sao čeka još svoje istraživače.
Ovaj prilog nema svrhu da da iscrpnu analizu ovih ili
onih Marxovih termina, već si postavlja skrom niji zada­
tak: na nekoliko prim jera pokazati da pažljivo prouča­
vanje Marxove terminologije može potvrditi zaključke do
kojih smo došli na drugi način i koje smo iznijeli u
tekstu naše knjige.

281
 1) Rad 1 vrijednost

U pojednostavljenim se izlaganjim a Marxove teorije obič­

no govori da rad »stvara« vrijednost. Mi smo se u tekstu
tak o đ er nekoliko p u ta m orali poslužiti tim dvosmislenim
izrazom, p ri čem u smo isticali da je riječ o društvenom ,
a ne m aterijalno-tehničkom procesu. »Postvarenje« rada
u v rijednosti ne označava m aterijaln u akum ulaciju rada
u njegovim proizvodima, već fetišizirani, »stvarni« izraz
proizvodnih odnosa m eđu ljudim a (kao proizvođačim a ro­
ba) u društvenom obliku proizvoda rada (tj. u vrijedno­
sti). Naš zaključak potpuno potvrđuje Marxova term ino­
logija.
Govoreći o odnosim a izm eđu ra d a i vrijednosti, Marx
u »Kritici političke ekonomije« najčešće upotrebljava ove
izraze18*: 1) rad se »pojavljuje« (sich darstellen) u vrijed­
nosti; 2) rad se »postvaruje« (sich vergegenstandlichen)
u vrijednosti i 3) rad »koji određuje« prom etnu vrijed­
nost (tauschw ertsetzende Arbeit). Prvi se term in susreće
u »K ritik « na str. 4, 5, 7, 8, 10, 16. i dr., drugi — na str.
7, 8, 17, 18, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, i dr., treći na
str. 4, 7, 10, 12, 13. i dr. Prvi term in (koji se ponekad upo­
trebljava u obliku: vrijednost »predstavlja« ili »izražava«
rad) već sam po sebi pokazuje d a je riječ o vrijednosti
kao stvarnom izrazu proizvodnih odnosa među ljudima.
N erijetko Marx upotrebljava taj izraz prim jenjujući ga
upravo na proizvodne odnose m edu ljudim a koji su
»predstavljeni« ili »izraženi« u stvarim a (na istom mje­
stu, str. 2, 11, 29; Kl., I II 2, str. 349, T. III, str. 325. i dr.).
Prevođenje je toga term ina povezano s velikim teškoćama
je r u ru sk o m jeziku riječ »predstavljaet« često označava
»est'«, pa rečenica: »stoim ost' predstavljaet (darstellt)
trud« ne d aje točno Marxovu misao*. Z ato prevodioci če­
sto taj term in prevode kao »vyražaetsja«, »projavljaetsja«;
ponekad prevode krivo kao »voploščaetsja« (»otjelovljuje
se« — prim j. prev.).
Drugi je term in (sich vergegenstandlichen), kao i drugi,
u uskoj vezi s Marxovim učenjem o »postvarenju« pro-

188 Dalje navodimo navedena mjesta ovim skraćenjima: Kr. —

Kritik der polit. Oekonomie, 1907; Kl. I — Kapital, t. I, 1914;
Kl. III — Kapital, t. III, 1894; T. III — Theorien uber den
Mehrwert, t. III, 1910.
* Vidi primjedbu na str. 106. (Prev.)

282
proizvodnih odnosa među ljudim a, tj. s teorijom robnog
fetišizma. U tom istom smislu fetišiziranog, »stvar­
nog« izraza Marx ponekad upotrebljava termine: m ateri­
jalizira se, m aterijalizirani, m aterijalizacija (Kr., str. 22,
24, 29; T. III, str. 329). ___
Na kraiju, treći se term in (tauschwertsetzende Arbeit)
najčešće prevodi kao »rad koji stvara vrijednost«, m eđu­
tim bi ispravnije bilo govoriti o radu koji određuje, uv­
jetuje ili regulira vrijednost. Termine »stvarnosti« (hervor-
bringen, Kr., str. 4, 12, 13; schaffen, str. 19) i »proizvoditi«
(produziern, str. 13) M arx najčešće upotrebljava za karak­
teristiku odnosa između konkretnoga rada i proizvoda
rada kao upotrebne vrijednosti.
Tamo gdje u jednoj rečenici m ora govoriti o odnosu
između konkretnoga rada i upotrebne vrijednosti, s jedne
strane, i apstraktnoga rada i prom etne vrijednosti, s dru­
ge strane, Marx izabire neutralne termine, koji jednako
odgovaraju i tehničkom procesu »proizvodnje« proizvoda
i socijalnom procesu »postvarenja« u vrijednosti proizvo­
da odnosa među ljudim a; na prim jer, termine: resultie-
ren (Kr., str. 5), sich verwirkiichen (str. 12), Quelle (str. 12).
Osobiti su zanimljivi slučajevi kad Marx u jednoj rečenici
suprotstavlja konkretni rad apstraktnom e: »Die spezifisch
gesellschaftliche Arbeit, die sich im Tauschwert đarstellt,
und die reale Arbeit, die Gebrauchswerte erzielt« (Kr., str.
4041), »die Tauschwert setzenđe, also Waren produzie-
rende Arbeit« (str. 5). »Die konkrete, in den Produkten
realisierte Arbeit« suprotstavlja se »die gesellschaftliche
Arbeit, materialisierte Arbeitszeit« (T. III, str. 328-329).

2) »Kristalizacija«

Marxovi su izrazi o vrijednosti kao »kristalu« društve­

noga rada najčešće davali povoda da se njegovoj teoriji
vrijednosti pripisuje naturalistički karakter. Kritičari, ko­
ji su ignorirali teoriju robnog fetišizma, nisu shvaćali
da »kristalizacija« rada u vrijednosti označava isto što
i »postvarenje«, »oblikovanje« proizvodnih odnosa među
ljudima u stvarnom obliku. U takvu smislu termin »kri­
stalizirati se« Marx često upotrebljava. »Izmjena se obli­
ka same robe istovremeno kristalizira u određenim ob­

283
 licim a novca« (Kr., str. 74). »Određenost oblika u koji se
zlato k ristalizira kao novac« (str. 52). »Novac je kristalizi­
ran a p rom etna vrijednost« (str. 28). Uspoređivanje robnih
cijena »kristalizira se« u novcu (str. 54). Odrednice, koje
polaze od procesa prom eta, kristaliziraju se kao svojstva
o dređenih oblika kapitala, stalnog, opticajnog i si., i čine
se kao dana svojstva koja pripadaju m aterijalno odre­
đenoj robi« (T h eo rien . . . , III, str. 558). »Višak vrijedno­
sti, m ak ar u kakvu se posebnom obliku kasnije kristalizi­
rao — u obliku p rofita, kam ate, rente i si.« (K, I, 515).

3) Stvar i društvena vrijednost

Razlikovanje m aterijalno-tehničke i društvene strane pro­

cesa rad a i proizvoda rada provlači se kao crvena nit kroz
sav Marxov ekonom ski sistem , a on to izražava uz pomoć
cijeloga niza različitih term ina. (Navedimo neke od njih.
Često Marx sup ro tstav lja »sadržaj« »obliku«: stofflicher
In h alt i gesellshaftliche Form (Kl., I, str. 104, 107; ruski
prijevod str. 116, 117, 119), stoffliches Dasein i gesel-
lschaftliche Form (Kl., I II 2, str. 359, 360), stoffliche Ele­
m ente i gesellschaftliche Form (Kl., I II 2, str. 351), dingliche
Existenz i gesellschaftliches V erhaltins (Kl., III 1, str. 19),
In h alt i Form (Kr., str. 2, 121). U istom se smislu suprot­
stavlja »supstancija« »funkciji« (Kr., str. 104), wirkliches
Dasein i Funktion (str. 102), m aterielles Dasein i funktio-
•nelles Dasein (Kl., I, str. 87), W irkliches Dasein i idealles
Dasein (Kr., str. 100), stoffliche Substanz i gesellschaftliche
Form bestim m theit (Kl., I I I 2, str. 360). Od drugih označa­
vanja navest ćemo: 1) za materijalno-tehničku stranu pro­
izvodnje: stoffliches Dasein (T. III, str. 434), m aterielles
Dasein (str. 292), unm ittelbares Dasein (str. 193, 320), stof­
fliche ili gegenstandliche M omente (T. III, str. 329,354,424),
gegenstandliche, m aterielle, sachliche ili stoffliche Be-
dingungen (T. III, str. 315, 316, 318; Kl., III 1, str. 20), stof­
fliche Bestandteile (T. III, str. 382; Kl., I II 1, str. 35, 382)
i dr. i 2) za društvenu stran u proizvodnje: gesellschaftlic­
hes Dasein (T. III, str. 314), Form dasein (str. 349), funktio-
nelles ili funktionierendes Dasein (Kr., str. 101, 94).
Da ne bi bilo nesporazum a, m islim o da je potrebno još
jednom istaknuti da to što Marx u ovom ili onom slu­

284
čaju upotrebljava određeni termin, samo po sebi još
nije dokaz da Mara i u danome slučaju pridaje tome
terminu upravo ono značenje u kojem se on obično upo­
trebljava. Ne može se tvrditi da svuda, gdje se služi ter­
minom »funkcija« ili »oblik«, Marx m isli na društveni
oblik procesa proizvodnje. Ponekad Marx upravo iste te
termine upotrebljava za m ateri jalno-tehničku stranu pro­
izvodnje (K, I, str. 154, 186, 407, 575). Mi nemamo pravo
samo na osnovi upotrebe term ina izvoditi zaključak o
smislu danoga Marxova teksta. Ali uza svu gipkost upo­
trebe terminologije od strane Marxa, vidimo u odabiranju
tih term ina određenu zakonitost. Pažljivo bi proučava­
nje Marxove terminologije moglo, po našem m išljenju,
otkriti neke teško uhvatljive nijanse njegovih misli.

285
 Drugi prilog

ODGOVOR KRITIČARIMA
I. ODGOVOR I. DASKOVSKOM

9 1. Sto je apstraktni rad?

Da li je ap strak tn i rad u Marxovu sistem u povijesna ili

vanpovijesna kategorija? M oram o li ga razm atrati kao
društveni ili kao fiziološki pojam ? To su dva središnja
p itan ja na koja I. Daškovski želi d ati odgovor u svome
članku »A pstraktni rad i Marxove ekonomske kategorije«
(časopis »Pod znam enem m arksizm a«, 1926, br. 6).
Na oba p itan ja au to r daje eklektičan odgovor. Po nje­
govu je m išljenju ap strak tn i rad istovrem eno povijesna i
vanpovi jesna, sociološka i fiziološka kategorija. Kao što
ćemo vidjeti, odgovor nam Daškovskog ne daje ništa
osim eklektizm a i zbrke.
Počnim o s prvim pitanjem . Da bi izbjegao neposredan
i jasan odgovor na to pitanje, I. Daškovski zam jenjuje
općeprihvaćenu u m arksističkoj literaturi dvočlanu diobu
kategorija na povijesne i vanpovijesne tročlanom diobom.
Prvu grupu čine »vanpovijesne« kategorije koje nam pru­
žaju »poznavanje osnova svakog ekonomskog bitka koje
su zajedničke svim epoham a ljudske povijesti« (str. 198),
na p rim jer, pojam proizvodnje uopće, oruđa za rad, pred­
m eta rad a itd. Te kategorije i odgovarajući im »vanpovi-
jesni« zakoni (obavezan su uvod u proučavanje povijes­
nih privrednih oblika), to su »univerzalne sociološke od­
rednice koje čine tem elj ekonom skog istraživanja, ne ula­
zeći u sistem političke ekonom ije u užem smislu riječi«
(str. 198). Drugu grupu čine »povijesne kategorije u pra­
vom sm islu riječi« (str. 200). Međutim, Daškovski sm atra
da ovu grupu treba podijeliti u dvije grupe. Neke se ka­
tegorije tiču samo robne privrede d zato čine »unutarnju

286
struktura buržoaskog društva«, na prim jer, kategorija
»vrijednosti«, »robe« i si. Druge, pak, kategorije predstav­
ljaju samo »daljnji razvoj elem enata zam etnutih još u
prethodnom razdoblju. Pri tom se može dogoditi da se
povijesni smisao dane kategorije može sastojati samo u
tome da se odgovarajući joj ekonomski sadržaj, koji im a
zajednički k arakter za razne ili čak za sve epohe, može
tek najpotpunije očitovati u danim okolnostima«. »Kate­
goriju apstraktnoga rada Marx ubraja upravo u ovu
grupu. A pstraktni rad nije kategorija koja čini u n u tar­
nju strukturu buržoaskoga društva, on se tiče svih epoha
ako je riječ o njem u kao pojmu, ali postaje »praktički-
-istinit« samo na određenome stupnju povijesnoga razvo­
ja. Takve bi kategorije mogle biti nazvane uvjetno-povi­
jesnima« (str. 201 — autorov kurziv).
Zahvaljujući diobi »povijesnih« kategorija na dvije gru­
pe, Daškovski dobiva ovu tročlanu podjelu kategorija:

I Vanpovijesne kategorije.
II Povijesne kategorije u pravom smislu riječi:

a) povijesne kategorije u užem značenju;

b) uvjetno-povijesne kategorije.

Po mišljenju Daškovskog »apstraktni rad, rad uopće, rad

kao fiziološko trošenje mišića, živaca i dr. jest pojam
koji izlazi daleko izvan okvira unutarnje organizacije rob­
ne privrede, opći je pojam« (str. 203). Upravo zato ap­
straktni rad nije povijesna kategorija u užem značenju.
Ali, s druge strane, ne može biti ubrojen ni u »vanpovi­
jesne« kategorije, je r tek u robnoj privredi, gdje je indi­
ferentan odnos individuuma prem a konkretnim oblicima
rada i gdje individuumi lako prelaze s jednog oblika rada
na drugi, apstraktni rad stječe »pun razvoj« i očituje se
u »razvijenom obliku« (str. 201, 203). Zapamtimo da s
tog razloga Daškovski ne ubraja apstraktni rad u prvu
grupu »vanpovijesnih« kategorija, nego u uvjetno-povije­
sne kategorije, koje opet ulaze u grupu »povijesnih kate­
gorija u pravom sm islu riječi«.
I ne samo to. čitalac je u pravu da misli da bi Daš­
kovski, ako bi htio biti dosljedan, trebao apstraktni rad
prihvatiti kao »povijesni u užem značenju«. Doista, gore
smo čitali da se apstraktni rad .tiče svih razdoblja saimo
ako »je riječ o njem u kao pojmu, ali postaje »praktički-

287
-istinit« sam o na određenom e stupnju povijesnoga raz­
voja« (str. 201). N a drugom e m jestu Daškovski još oštri­
je iznosi svoju misao: »Apstraktni rad, postojeći, tako
reći, idealno u razdobljim a koja su prethodila robnoj
privredi, nalazi tek u robnom e svijetu tlo za svoje praktič­
no očitovanje« (str. 204 — naš kurziv). Ali ako je tako,
ako ap strak tn i rad »nalazi tek u robnoj privredi tlo za
svoje p rak tičn o postojanje«, tj. za svoje realno (a ne
sam o idealno) p ostojanje, ne m oram o li kategoriju ap­
strak tn o g a rad a prih v atiti kao »povijesnu u užem zna­
čenju«? Ne služe li n am ekonom ske kategorije upravo za
spoznaju a o b jašn jen je onih povijesnih razdoblja u kojima
o bjekti, koji odgovaraju danim kategorijam a, nalaze tlo
za svoje p raktično ispol javan je, tj. počinju realno posto­
ja ti? I nije li po tp u n a besm islica ako se ekonom ska ka­
tegorija prip isu je onim povijesnim razdobljim a u kojima
o bjekt, k o ji jo j odgovara, još ne nalazi nikakvo tlo za
svoje prak tičn o ispoljavanje, tj. jednostavno rečeno, uop­
će ne postoji?
M eđutim , Daškovski ne bi u ovom pitanju -bio eklektik
kada bi dosljedno izvukao zaključke iz svojih vlastitih sta­
vova, koje smo naveli. Ti bi ga zaključci neizbježno doveli
do toga da se odrekne m udro konstruirane grupe »uvjet-
no-povijesnih« kategorija i do toga d a apstraktni rad sma­
tra povijesnom kategorijom u užem značenju, tj. organ­
ski povezanom s robnom privredom . Ali upravo se od
toga zaključka Daškovski svom snagom brani. Zato mu
ne o sta je drugo nego da se u daljem itoku izlaganja od­
rekne v lastitih stavova koje sm o naveli. Daškovski mutno
osjeća da će se čitalac teško složiti s tim da kategoriju
ap strak tn o g a rad a povezuje s takvim povijesnim razdob­
ljim a u kojim a nije bilo tla za »praktično ispoljavanje« ili
realno posto jan je apstraktnoga rada. Zato je prisiljen
da se odrekne vlastitih stavova i da traži dokaze za real­
no posto jan je ap straktnoga rada u drugim oblicima priv­
rede, različitim od robne. U tom e traženju on svoj pog­
led usm jerava i prem a budućoj, socijalističkoj privredi
i prem a oblicim a privrede prethodnih povijesnih raz­
doblja.
Realno p o stojanje apstraktnoga rada u socijalističkoj
p rivredi Daškovski dokazuje da ne može lakše. Kakvi su
uvjeti u k ojim a se ap strak tn i rad može praktički ispoijiti?
Ti su uvjeti: indiferentan odnos individuum a prem a kon­
k retnim oblicim a rada i njihovo lako prelaženje iz jed­

288
noga oblika rada u drugi (str. 203). Ali u socijalizmu će
ti uvjeti biti ostvareni još potpunije nego u robnoj pri­
vredi. »U socijalističkom se društvu oni dalje razvijaju.
Nepostojanje nekih posebnih vladajućih oblika rada, la­
ko prelaženje od jednog oblika rada k drugom e, gubitak
veze između radnog procesa i određenog individuuma —
sve to u socijalizmu postiže svoj najviši razvoj« (str. 204).
A iz toga Daškovski zaključuje da će i apstraktni rad u
socijalizmu postići svoj najviši razvoj.
Tom argum entacijom Daškovski, u biti, obara svoj stav
0 »uvjetno-povijesnom« karakteru apstraktnoga rada. Ra­
nije je govorio da je apstraktni rad povezan s robnom
privredom m akar i slabim »uvjetno-povijesnim« vezama.
Sada imamo pravo zaključiti da kategoriju apstraktnoga
rada, ako je već shvatimo kao »uvjetno-povijesnu«, m ora­
mo prije dovesti u vezu sa socijalističkom nego s rob­
nom privredom. Ali u .tom je slučaju neshvatljivo zašto
je Marx toj kategoriji pridavao središnje značenje za ra­
zumijevanje upravo robne privrede. Također je neshvat­
ljivo zašto je sam Daškovski apstraktni rad ubrajao u
»uvjetno-povijesne« kategorije robne privrede. Čini se da
on term in »povijesni« upotrebljava u posve drugačijem
smislu nego što je to uobičajeno: on kategoriju apstrakt­
noga rada ne sm atra uvjetno-povijesnom zato što se ona
»praktički očituje« samo u određenom povijesnom raz­
doblju, nego zato što se ona »praktički očituje« samo po­
čevši od određenog povijesnog razdoblja (od epohe rob­
ne privrede).
Ako čak priznam o Daškovskome pravo na tako neobič­
nu upotrebu term ina »povijesni«, ipak ga ne spašavamo
od daljnjih vapijućih proturječja. Nije još Daškovski ni
stigao uzeti apstraktni rad kao »uvjetno-povijesnu« kate­
goriju robne privrede, nije još ni stigao poslije toga iz­
javiti da kategorija apstraktnoga rada postiže svoj »naj­
viši razvoj« u socijalističkoj privredi, kad saznajemo ne­
što posve novo: apstraktni rad postoji u »bilo kojem dru­
štvu« (str. 208), točnije, u svakoj privredi zasnovanoj na
društvenoj podjeli rada. Da dokaže ovu svoju novu tvrd­
nju, Daškovski zaboravlja uvjete »praktičnoga očitovanja«
apstraktnoga rada koje je upravo nabrojio (tj. indiferen­
tan odnos prem a konkretnim oblicima rada i lakoću pre­
laženja individuuma od jednog oblika rada k drugome)
1 uzima kao osnovu drugo obilježje, i to upravo nužnost dru­
štvene evidencije i izjednačavanja rada u bilo kojoj priv-

19 Ogledi o M arxovoj te o riji v r ije d n o sti 289

redi zasnovanoj na društvenoj podjeli rada. Svaki »dru­
štveno izjednačeni« rad Daškovski neispravno shvaća kao
»apstraktni« rad.
Da nas čitalac ne bi sum njičio za želju da Daškovsko-
me prip isu jem o m isli koje nije rekao, navest ćemo neko­
liko m jesta: »čak u onim povijesnim form acijam a, gdje
sc k o nkretni rad p ojavljuje neposredno kao društveni,
gdje m u n ije potrebno iskrivljeno ogledalo stvarnih od­
nosa i ap strak tn ih kategorija, funkcija je apstraktnoga
rad a apsolutno p o treb na ako je riječ o evidenciji dru­
štvene radne energije. Evidencija se može obavljati samo
u ap strak tn im jedinicam a« (str. 205). »Apstrakcija u od­
n osu p rem a rad u nije p otrebna sam o zato d a privatne ob­
like ra d a pretvori u kvalitativno drugačiju kategoriju dru­
štvenoga rada. O na je također potrebna i radi sum iranja i
radi evidentiranja radnog procesa u svakom društvu,
koje se, kao što podvlači Marx, uvijek zanim a za količinu
utrošenog radnog vremena« (str. 208 — kurziv naš). »Ako
je reguliranje ra d a ekonom ska nužnost u socijalizmu (i
u svakom drugom obliku privrede, je r su se ljudi uvijek
zanim ali za količinu rada koji se troši na proizvodnju
sredstava za život), o nda je u istoj m jeri potrebna ap­
strak cija konkretnoga rada. A pstrakcija u tim uvjetim a
n ije luksuz, n ije isprazna dgra fantazije, nego životna
potreba. U robnom se društvu ona odvija stihijski i po­
sredstvom stvari, u organiziranom — svjesno. Ali od toga
n ije p ro m ijen jen a p riro da njene kvalitete« — (str. 210 —
kurziv naš).
Da se uistin u u privredi, zasnovanoj n a društvenoj po­
djeli rad a (pa m akar i ne na osnovi robne privrede), od­
vija proces društvenog izjednačavanja rada, to smo rekli
već u prvom izdanju »Ogleda o Marxovoj teoriji vrijedno­
sti« (str. 52; u drugom izd. str. 73). Ali taj društveno izjedna­
čeni rad n e treb a m iješati s apstraktnim radom , koji pred­
stavlja oblik društveno izjednačenoga rada. U Daškov-
skog susrećem o beznadno brkanje oba pojm a. Ali sada
nas ne zanim a ta strana. U danom nam trenutku nije cilj
da o tkrijem o neispravnost koncepcije Daškovskog, nego
njen u u n u tarn ju proturječnost. Svakome iole pažljivijem
čitaocu ta p ro tu rječn o st m ora pasti u oči. Ako je »prak­
tično ispoljavanje« apstraktnoga rada moguće samo uz
određene uvjete, ostvarene u robnoj i socijalističkoj pri­
vredi (str. 203), može li se tvrditi da apstraktni rad postoji
»u svakom društvu« (str. 208)? Ako je pri »svakom obliku

290
privrede« »nužno stalno apstrahiranje od konkretnoga ra­
da« (str. 210), može li se tvrditi da apstraktni rad »samo u
robnom svijetu nalazi tlo za svoje političko ispol javan je«
(str. 204)? Aiko u svakom obliku privrede apstrakcija kon­
kretnoga rada »nije luksuz, nije isprazna igra fantazije,
nego životna potreba« (str. 210) i, prem a tome, realna či­
njenica, na osnovi čega Daškovski tvrdi da je u »razdo­
bljima koja su prethodila robnoj privredi« apstraktni rad
postojao samo »idealno« (str. 204)? Daškovski se zapetljao
u tim bezizlaznim proturječjim a upravo zato što je odbio
da jasno i nedvosmisleno prizna povijesni karakter kate­
goriji apstraktnoga rada, za razliku od šire sociološke
kategorije društveno izjednačenoga rada uopće. Brkanje je
tih dviju kategorija i dovelo Daškovskog do proturječnog
zaključivanja: sad je sprem an prihvatiti da apstraktni rad
samo u robnoj privredi nalazi tlo za svoje praktično ispo-
ljavanje (i to je točno, ako je riječ o apstraktnom e radu
u Marxovoj teoriji), sad ustanovljuje njegovo realno po­
stojanje u svakoj privredi zasnovanoj na društvenoj po­
djeli rada (a to je točno ako je riječ o društveno izjedna­
čenome radu uopće).
Mi smo do sada pratili čudesne pretvorbe kategorije
apstraktnoga rada ispod pera I. Daškovskog. U početku
je ta kategorija bila shvaćena kao uvjetno-povijesna; za­
tim smo doznali da vrijedi za robnu i socijalističku pri­
vredu, kod čega upravo u posljednjoj postiže svoj »naj­
viši razvoj«; na kraju nam je saopćeno da se ta katego­
rija tiče — ne samo »idealno« nego i »praktički« — sva­
kog oblika privrede zasnovanog na društvenoj podjeli
rada. Odavde već nije daleko do toga da se ta kategorija
proglasi »vanpovijesnom«. Reklo bi se da bi Daškovski
morao odustati od tog posljednjeg i odlučnog koraka. Ta
sam je u početku svoga članka, razdijelivši ekonomske
kategorije na vanpovijesne i povijesne, kategoriju ap­
straktnoga rada ubrojio u ove posljednje, prem da i u
»uvjetnom« smislu. Ali naš se autor, kao što smo se već
uvjerili, ne boji proturječja. Ne treba se zato čuditi Što on
dobro počinje, a loše završava. U početku je članka ap­
straktni rad ubrojio u povijesne kategorije, a na kraju
članka odlučno objašnjava da je to vanpovi jesna katego­
rija. Kritizirajući moj stav da apstraktni rad, koji, po
Marxovu učenju, tvori vrijednost i čini njen sadržaj, mo­
ra imati povijesni karakter, da školski piše: »Ni na čemu
se ne zasniva navod da povijesna kategorija (tj. vrijed-

291
no st — I. R.) m ora ponići samo iz druge povijesne kate­
gorije (tj. ap strak tn o g a rada — I. R.). Ta na kraju kra­
jeva svaki povijesno uvjetovani oblik proizvodnje im a kao
svoj tem elj vječni odnos između čovjeka i prirode, pro­
izvodne snage, dane od prirode, i rad, »koji je sam očito­
vanje jed n e od p riro d n ih sila, ljudske radne snage.« (Kri­
tika Gotskog program a). Taj rad i ta radna snaga izvori
su svakoga razvoja i, prem a tome, svih povijesnih kate­
gorija. Oni, k oji tvrde da povijesne kategorije mogu na­
sta ti sam o iz drugih povijesnih kategorija, gube iz vida
da je k ategorija uopće sam o oblik očitovanja vanpovijes-
nih zakona, kao što je podsjećao Marx u pism u Kugelma-
n n u koje sm o naveli« (str. 212—213). Iz ovog općeg stava
D aškovski izvlači dalji zaključak prim jenjujući ga na
a p strak tn i rad: »A pstraktni rad tvori vrijednost u tom
sm islu što poprim a oblik vrijednosti proizvoda r a d a .. .
Jasno je da način izražavanja može i m ora im ati povije­
sni k arak ter, dok ono što služi kao predm et izražavanja ne
ovisi o evoluciji društvenih oblika« (str. 213). Drugim
riječim a, povijesna kategorija vrijednosti jest oblik ispo-
ljavanja vanpovijesne kategorije apstraktnoga rada.
U daljem ćemo tek stu suštinu toga gledanja podvrći
kritičkoj analizi i p o tru d iti se da pokažemo svu njegovu
neispravnost. Za sada ćemo se ograničiti na konstatiranje
činjenice da je Daškovski usrdno prošao sav misaoni krug
p ro tu rječn ih zaključivanja o apstraktnom e radu. U po­
četku je članka podijelio ekonom ske kategorije na vanpo-
vijesne i »povijesne u pravom sm islu riječi« (str. 200), koje
u sebe u k lju ču ju tak o đer »uvjetno-po vijesne kategorije«.
Na početku je članka apstraktni rad bio tretiran kao
uvjetno-po vijesna kategorija, a na k raju — kao vanpovi-
jesna. Tako smo dobili četiri pojm a apstraktnoga rada.
1) A pstraktni rad kao uvjetno-povijesna kategorija koja
sam o u robnoj privredi nalazi tlo za svoje praktično oči­
tovanje.
2) A pstraktni rad kao kategorija koja vrijedi za robno
i socijalističko društvo, gdje individuum i lako prelaze od
jednog konkretnog oblika rada n a drugi.
3) A pstraktni rad kao društveno izjednačeni rad uopće,
tj. kao kategorija koja vrijedi za svaki oblik privrede za­
snovane na društvenoj podjeli rada.
4) A pstraktni rad kao vanpovi jesna kategorija, tj. uzet
kao m aterijalno-tehnička i biološka pretpostavka društve­
nog procesa proizvodnje.

292
 Kao što vidimo, Daškovski na jednu hrpu meće tako
raznorodne pojmove kao što su fiziološki rad, društveno
izjednačeni rad uopće i apstraktni rad, karakterističan za
robno društvo. Ujedinjujući sve te raznorodne pojmove
terminom »apstraktni rad«, on unosi posvem ašnju zbrku
u svoje izlaganje. Tek uz vrlo pažljivu analizu čitalac, na
svoje čuđenje, ustanovljuje da na jednoj stranici naš au­
tor pod imenom apstraktnoga rada govori o fiziološkom
radu, na drugoj stranici — o društveno izjednačenome
radu uopće, um jesto da tim term inom označi upravo onaj
rad na koji je Marx mislio u svojoj teoriji vrijednosti,
tj. rad koji tvori vrijednost i koji je karakterističan za
robnu privredu. Ova zbrka onemogućuje Daškovskome da
da ne ispravan, nego m akar donekle jasan odgovor na
pitanje ima li kategorija apstraktnoga rada povijesni ili
vanpovijesni karakter. Iz istog razloga ne možemo u nje­
ga naći odgovor na pitanje fiziološke ili društvene prirode
apstraktnoga rada.
S jedne strane, Daškovski na mnogim m jestim a izjedna­
čava apstraktni i fiziološki rad. »Apstraktni rad, rad uop­
će, rad kao fiziološko trošenje mišića, živaca i si. jest
pojam koji izlazi daleko izvan okvira unutarnje organi­
zacije robne privrede« (str. 203). Na strani 204. apstrakt­
nim se sm atra »rad kao utrošak fiziološke energije u bilo
kojem obliku«. Na strani 218. autor nas upozorava na
pogrešne zaključke do kojih ćemo doći ako sm atram o da
»apstraktni rad nije rad u fiziološkom smislu«.
Na osnovi ovakvih misli mnogi su čitaoci ubrojili Daš-
kovskog među pobornike fiziološkog shvaćanja apstrakt­
noga rada. Ali, s druge strane, naći ćemo u njega i trago­
ve sociološkog shvaćanja apstraktnoga rada: »Ujedno se
rješava i pitanje sociološkog karaktera apstraktnoga rada.
Apstraktni je rad društveni rad uzet ne u raznolikosti nje­
govih funkcija, očitovanja i rezultata, već u jednolikosti
njegova fiziološkog p ro cesa. . . Svođenja apstraktnoga ra­
da na jednostavni, bezlični, m akar i ostvarivani od poje­
dinih lica utrošak fiziološke energije — to je najviši izraz
sociološkog karaktera rada, bez obzira na to što on po
svemu sudeći predstavlja naturalističku kategoriju. »Fi­
ziologija« je u danom slučaju pseudonim za obezličenje,
apsolutnu jednakost svih oblika ljudskoga rada, jedna­
kost svih proizvođača uzetih kao takvih, tj. kao elementar­
nih vodiča društvene energije. Pa kakav se još društveni
sadržaj može tražiti od ekonomske kategorije« (str.

293
211—212 — kurziv na$)? Sad sm o doznali nešto posve no­
vo. Isp o stav lja se d a je kategorija apstraktnoga rada samo
»po svem u sudeći« naturalistička i, prem a tome, fiziološ­
ka kategorija. Ali ako je tako, čem u na svakom koraku
p onavljati da je ap strak tn i rad »rad u fiziološkom smi­
slu«? Sam Daškovski priznaje da u danom slučaju »fizio­
logija« služi sam o kao »pseudonim« za društveni proces
obezličenja i izjednačavanja rada. Ali otkada to nauka
m isli i izražava se s pom oću »pseudonima«? Nije li prva du­
žnost nauke upravo da odlučno raskrinkava pseudonime
svake v rsti k o ji čitaoca dovode u zabludu? I nije li s toga
gledišta ko risn a stv a r k ritik a fiziološkog shvaćanja ap­
strak tn o g a rada, naučnoga »pseudonima« — po vrijedno­
m e p rizn an ju sam oga Daškovskog?

§ 2. Metodologijski pogledi I. Daškovskog

Čitalac se m ora čuditi kako je našem autoru u nevelikom

članku, i to jo š posvećenom posebnom pitanju sa ciljem
da d& k ritičk u analizu pogleda drugoga autora, uspjelo
d a iskaže toliko p ro tu rječn ih sudova o apstraktnom radu.
Izvor je tih obilnih p ro tu rječja u Daškovskog nejasno
m etodologijsko p ostavljanje pitanja. S jedne strane, Daš­
kovski ispravno m isli da je »politička ekonom ija zna­
n ost o posebnim dru štvenim oblicim a u kojim a se ostva­
ru je razm jena m aterije između čovjeka i prirode« (str.
198); »m arksistička je teorija stavila znanost u ispravne
okvire učinivši oblik ekonom skih odnosa središtem istra­
živanja« (str. 199 — autorov kurziv). S druge strane, mi
u istog au to ra susrećem o niz form ulacija posve drugoga
k arak tera: »Zadatak se ekonom ske znanosti m ora sasto­
ja ti u tom e da svede posebne kapitalističke oblike oči­
tovanja zakona društvene »proizvodnje života« na same te
zakone, d a bi putem apstraktne analize »ispoljila« unu­
tarnju stru ktu ru ekonom skog tkiva, zamagljenu, maski­
ranu, p ro tu rječn im oblicima kapitalističke privrede« (str.
218 — kurziv naš). »Svođenje posebnih oblika na njihove
zajedničke osnove u teoretskom obliku i je s t zadatak sva­
k e znanosti« (str. 197 — kurziv naš).

294
 Daškovski ne prim jećuje da se dvije navedene formu­
lacije nikako ne podudaraju. Jedna je stvar — ograničiti
zadatak teorijske ekonomije na analitičko svođenje po-
vijesno-uvjetovanih društvenih oblika kapitalističke pri­
vrede na vanpovijesne, m aterijalno-tehničke osnove proiz­
vodnog procesa. A posve je druga stvar proučiti postanak
i funkcioniranje tih posebnih povijesno-uvjetovanih druš­
tvenih oblika privrede, koji su posljedica određenog raz­
voja m aterijalno-tehničkog procesa proizvodnje. U prvom
slučaju istraživač razm atra društveni oblik privrede »tj.
proizvodne odnose među ljudima« kao vanjsku i slučajnu
ljušturu, koju treba odstraniti uz pomoć naučne analize
da se pod njom otkrije »unutarnja struktura ekonomskog
tkiva« (tj. m aterijalno-tehnički proces proizvodnje). U dru­
gom se slučaju predm etom našeg istraživanja sm atraju
upravo određeni proizvodni odnosi među ljudima, kao
nužan, povijesno-uvjetovani oblik proizvodnog procesa ko­
ji se zakonito razvija. Suvišno je dodavati da upravo
prva metoda karakterizira buržoasku političku ekonomi­
ju, a druga — Marxovo učenje. Između dviju metoda
treba izvršiti izbor, pa je Daškovskog doveo do mnogo­
brojnih proturječja pokušaj da sjedne na dva stolca.
Daškovski podvlači da su zakoni robno-kapitalištičke
privrede samo »oblici očitovanja zakona društvene pro­
izvodnje života« (str. 218) ili »temelj svakog ekonomskog
bitka zajednički svim razdobljim a ljudske povijesti« (str.
198). Upravo je zato »svođenje posebnih oblika na nji­
hove zajedničke osnove«, po autorovu m išljenju, zadatak
političke ekonomije. Naš se autor nada, čini se, da će uz
pomoć term ina »oblici ispoljavanja« približiti svoju ter­
minologiju terminologiji Marxa, koji je prigovarao vul­
garnim ekonomistima što se orgraničavaju na proučava­
nje »oblika ispoljavanja« ekonomskih odnosa. Ali pod
istim tim term inom »oblici ispoljavanja« Daškovski ra­
zumije nešto posve drugo nego Marx. U četrdeset osmoj
glavi treće knjige »Kapitala« Marx suprotstavlja »otuđeni
oblik ekonomskih odnosa« samim tim odnosima (Kapital,
III 2, 1894, str. 352, ruski prijevod 1908, str. 346). On po­
ziva ekonomiste da pod stvarnim ekonomskim kategori­
jama vrijednosti, kapitala i si. otkriju »ekonomske od­
nose« među ljudim a ili »unutarnju vezu buržoaskih pro­
izvodnih odnosa« (K, I, gl. I, prim jedba 32). Daškovski,
pak, koji razm atra buržoaske proizvodne odnose samo
kao oblike ispoljavanja »temelja svakog ekonomskog bit­

295
ka zajedničkih svim razdobljim a ljudske povijesti«, po­
ziva nas d a obratim o našu pažnju na »unutarnju struktu­
ru ekonom skog tkiva«, pod kojim on razum ije zakone ma­
teri jalno-tehničkog procesa proizvodnje. Dovoljno je da se
usporedi »unu tarn ja veza buržoaskih proizvodnih odno­
sa« u Marxa i » u nutarnja stru k tu ra ekonomskog tkiva« u
Daškovskog, pa da se shvati koliko je duboka razlika u
m etodologijskom postavljanju pitanja u jednog i u
drugog.
N a riječim a Daškovski odaje priznanje Marxovoj me­
todi je r je on učinio »oblik ekonom skih odnosa središ­
tem istraživanja« (str. 199). Ali, kao što smo vidjeli, od­
m ah sebi p ro tu rječi organičavajući zadatak političke eko­
nom ije n a analitičko »svođenje posebnih oblika na njihove
zajedničke osnove«. Već ta form ulacija otkriva nerazumi­
jevanje n ajk arak terističn ijih i najvrednijih aspekata Mar­
xove m etode istraživanja. Ali još jasnije nego na riječima,
Daškovski na djelu otkriva svoju nesposobnost da operira
uz pom oć te m etode. Pred našim je autorom bio pleme­
n it zadatak: pokazati svojevrsnost Marxove m etode istra­
živanja na konkretnom prim jeru učenja o apstraktnom
radu. Ako se originalnost Marxove metode, po riječima
sam og Daškovskog, sastoji u tom e što je on učinio »oblik
ekonom skih odnosa središtem istraživanja«, onda se, re­
klo bi se, ta originalnost m etode istraživanja m ora odra­
ziti i na u čenju o ap straktnom radu — tom središnjem
d ijelu Marxove teorije vrijednosti. Ali Daškovski misli
drugačije: po njegovu m išljenju apstraktni rad predstav­
lja kategoriju koja se — barem »idealno« — tiče svih
povijesnih razdoblja, neovisno o »obliku ekonom skih od­
nosa« koji ih karakterizira. Istina, naš autor dobro zna
d a se ap strah iran je konkretnih osobina rada odvija u
robnoj privredi u svojstvenom joj posebnom obliku, i to
upravo posredstvom izm jene proizvoda rada kao vrijed­
nosti. Ali upravo taj posebni oblik, koji karakterizira
društveno izjednačavanje rada u robnom društvu, autor
zanem aruje u svojoj definiciji apstraktnoga rada: »U rob­
nom se društvu ono (apstrahiranje — I. R.) odvija stihij­
ski i posredstvom stvari, u organiziranom — svjesno. Ali
od toga nije prom ijenjena priroda njene kvalitete« (str.
210 — kurziv naš). Riječi koje smo istakli jasno pokazuju
pogrešnost cijele m etode Daškovskog. U Marxa »kvalita­
tivnu prirodu« ekonom skih kategorija određuje društveni
oblik privrede ili k arak ter odnosa proizvodnje m eđu lju­

296
dima, u Daškovskog ekonomske kategorije im aju nepo­
kretnu (bar ako je riječ o nekoliko historijskih epoha)
»kvalitativnu prirodu«, koja se, istina, u raznim historij­
skim epohama zaodijeva u različite vanjske oblike, ali
se od toga u biti nimalo ne m ijenja. U uvjetim a robne
privrede vanpovijesna se kategorija apstraktnoga rada
odijeva u oblik vrijednosti, ali taj oblik vrijednosti osta­
je nešto vanjsko i tuđe prirodi samog apstraktnog rada.
Oštro odvajanje sadržaja i oblika ekonomskih kategorija,
oštro odvajanje apstraktnoga rada i vrijednosti — to je
logički zaključak do kojega dovodi konstrukcija Daš­
kovskog.
Kako god mi shvatili apstraktni rad Daškovskog —
bilo da je riječ o fiziološkom radu, ili o društveno izjed­
načenome radu uopće, ili, na kraju, o nekom »apstrakt­
nom« radu, koji jednako karakterizira robnu i socijali­
stičku privredu — u svim tim slučajevima apstraktni rad
nije rad koji tvori vrijednost. Ta vrijednost se pojavljuje
samo u robnoj privredi, dok apstraktni rad, po m išljenju
Daškovskog, postoji i izvan robne privrede. R askid između
apstraktnoga rada i vrijednosti osnovni je nedostatak ci­
jele konstrukcije Daškovskog i središnja točka razilaženja
s Marxom. Da bi ponešto ublažio to svoje razilaženje s
Marxom, Daškovski nam poučnim tonom objašnjava da,
prema Marxovu učenju, apstraktni rad ne stvara vrijed­
nost »u doslovnom fizičkom smislu« nego samo »poprima
oblik vrijednosti proizvoda rada« (str. 213). Poučni je ton
Daškovskog to m anje um jestan što u danoj točki samo
ponavlja stav koji sam podrobno obrazložio u prva dva
izdanja svoga rada »Ogledi o Marxovoj teoriji vrijed­
nosti«. Nema sum nje da rad, po Marxovu mišljenju, stva­
ra ili tvori (bildet) vrijednosti u tom smislu što poprima
oblik vrijednosti proizvoda rada. Apstraktni rad pred­
stavlja sadržaj vrijednosti, ili vrijednost je oblik u koje­
mu se izražava apstraktni rad. Ali može li se iz ovoga za­
ključivati, što čini Daškovski, da »način istraživanja može
i mora imati povijesni karakter dok ono, što služi kao
predmet istraživanja, ne ovisi o evoluciji društvenih obli­
ka« (str. 213)?
Daškovski misli da je vrijednost, kao povijesna kate­
gorija, način izražavanja vanpovijesne kategorije apstrakt­
noga rada. Stav Daškovskog iz temelja je pogrešan. Kako
s metodologijskog gledišta, tako i u biti. S metodologij-
skog je gledišta taj stav pogrešan jer uopće ne razumije

297
odnos izm eđu sadržaja i oblika ekonom skih kategorija.
U izlaganju Daškovskog <oblik (tj. vrijednost) se pojavljuje
kao nešto vanjsko u odnosu prem a sadržaju (tj. radu) i
kao nešto što m u se izvana priključuje na određenoj
etapi povijesnoga razvoja (tj. u robnoj privredi). Apstrakt­
ni rad, čija »kvalitativna priroda« ostaje neprom ijenjena
u toku nekoliko ili čak svih povijesnih razdoblja, popri­
m a u robnoj priv red i oblik vrijednosti, koja ne m ijenja
p riro d u sam og ap strak tnog rada i, prem a tome, pred­
stavlja nešto vanjsko u odnosu prem a njem u. A pstraktni
se ra d ovdje pojavljuje u ulozi lutke koju odijevaju sad
u ovaj, sad u onaj kostim . Oblik nije organski vezan uz
sadržaj.
Suvišno je dokazivati da je takvu predodžbu o odnosu
izm eđu sadržaja i oblika im ao K ant, ali nisu je imali Hegel
i Marx. Marx je, kao i Hegel, sm atrao oblik nerazdvojno
vezanim za sadržaj: sam sadržaj, razvijajući se stvara dani
oblik. Sam razvoj društvenog rada stvara vrijednost kao
posebni oblik u kojem u se izražava rad. S uprotna tvrdnja
ne bi sam o p ro tu rječila Marxovu učenju o odnosu između
sad ržaja i oblika, nego bi učinila nerazum ljivim postanak
vrijednosti. Kako nastaje vrijednost kao posebni društve­
ni oblik proizvoda rada? Rad poprim a oblik vrijednosti
— odgovara Daškovski. Ali rad pri tom, po m išljenju
Daškovskog, nije izm ijenio svoju kvalitativnu prirodu,
ostao je onakav kakav je -bio do trenutka kad je dobio
svoj izraz u vrijednosti. Ali zašto on, u tom slučaju, po­
p rim a oblik vrijednosti? Očigledno samo zato što se izmi­
jen ila kvalitativna p riroda samoga rada. Društveni rad
na danom e stu p n ju povijesnoga razvoja poprim a odre­
đeni društveni oblik i tek nam postanak tog novog »obli­
ka rada« objašnjava postanak odgovarajućeg oblika pro­
izvoda rada, tj. vrijednosti. Ako apstraktni rad poprima
oblik vrijednosti — a to priznaje sam Daškovski, onda
se m ora doći do zaključka da je u pojam apstraktnoga ra­
da već uključena određena društvena organizacija rada
u robnoj privredi, -pa, p rem a tome, kategoriju apstraktno­
ga rad a treb a shvatiti kao povijesnu u užem značenju.
Daškovski im a novi prigovor: »Ako bism o se držali Ru-
binovih definicija, onda bism o svakako m orali doći do za­
ključka da ne stvara ap strak tn i rad vrijednost, nego, obr­
nuto, kategorija vrijednosti stvara kategoriju apstraktno­
ga rada« (str. 213). Poslije onoga što je gore iznijeto či­
taocu m ora biti jasno da ne prem ještam ja, nego da upra­

298
vo Daškovski prem ješta središte istraživanja s kategorije
apstraktnoga rada na kategoriju vrijednosti. Doista, ja
tvrdim da je postanak vrijednosti, kao posebnoga društve­
nog oblika proizvoda rada, samo posljedica povijesnog
procesa prom jena koje se odvijaju u samom društvenom
radu: u skladu s tim kako društveni rad poprim a druš­
tveni oblik apstraktnoga rada njegovi proizvodi poprim aju
društveni oblik vrijednosti. Po m išljenju, pak, Daškov-
skog kvalitativna se priroda apstraktnoga rada s prelaže­
njem na robnu privredu ni najm anje ne m ijenja: robna
se privreda razlikuje od drugih oblika privrede samo po
tome što je u njoj apstraktni rad izražen u stvarnom
obliku vrijednosti. »Ne treba u apstraktnom e radu, koji
čini »sadržaj određene vrijednosti«, tražiti osobitosti rob­
ne privrede . . . nego isključivo u tome što sve te definicije
(rada — I. R.) dobivaju stvarni izraz« (str. 206) u vrijed­
nosti proizvoda rada. Ne znači li to pretvaranje vrijed­
nosti, koja, po Marxovu učenju, predstavlja samo izraz
društvenoga rada, u sam orodnu kategoriju koja određuje
osobine robne privrede? Ta preuveličena ocjena uloge vri­
jednosti neizbježno izvire iz cijele koncepcije Daškov-
skog. Uistinu, ako, s jednć strane, apstraktni rad nije pri­
hvaćen kao karakteristična osobina robne privrede, a s
druge strane, ako se vrijednost pripaja apstraktnom e
radu izvana, s tim da je nije stvorio razvoj samog druš­
tvenog rada, onda izlaz može biti samo jedan: karakte­
ristične osobine robne privrede ne leže u posebnom druš­
tvenom obliku organizacije rada, nego u društvenom obli­
ku vrijednosti, koja se razm atra kao nešto samostalno u
odnosu prem a društvenom radu.
Kao što vidimo, Daškovski odvaja kategoriju vrijedno­
sti od kategorije apstraktnoga rada. Po njegovu je miš­
ljenju kategorija vrijednosti svojstvena samo robnoj pri­
vredi, kategorija je pak apstraktnoga rada svojstvena ta­
kođer i drugim oblicima privrede. Apstraktni rad može
poprimiti oblik vrijednosti (tako je u robnoj privredi),
a može i ne poprim iti taj oblik (tako je, na prim jer, u
socijalističkoj privredi). Apstraktni rad i vrijednost nisu
povezani unutarnjom , organskom vezom. Veza je među
njima posve vanjska: na određenom se stupnju povijes­
noga razvoja apstraktnom e radu priključuje vrijednost
— kao samostalan oblik, vanjski u odnosu prem a apstrakt­
nome radu.

299
 Izn ijeta se koncepcija Daškovskog tako oštro razilazi
s M arxovom da to u čitaoca m ora izazvati pitanja: što
je našem au to ru dalo povod za tvrdnju da kategorija ap­
strak tn o g a rada, za razliku od kategorije vrijednosti, ima
»vanpovijesni« (ili »uvjetno-povijesni«) karakter? Kao do­
kaz za tu svoju tv rd n ju Daškovski ne može navesti ništa
osim jednog pogrešno shvaćenog m jesta u Marxa. Riječ
je o poznatim M arxovim razm išljanjim a o apstraktnom e
rad u u »Uvodu u k ritik u političke ekonomije«. Marx nam
p rikazuje evoluciju pojm a »rad« u političkoj ekonomiji.
M erkantilisti i fiziokrati vidjeli su izvor bogatstva u od­
ređenom konkretnom radu (trgovini ili zemljoradnji).
Sam o je Sm ith vidio izvor bogatstva u radu uopće, u
»apstraktnom univerzalnom pojm u djelatnosti koja stvara
bogatstvo«.164 Marx poslije toga postavlja pitanje: je li
taj ap strak tn i po jam rada uopće prim jenljiv na sve epohe
ili je on p ak izraz suvrem ene buržoaske privrede? Na
prvi se pogled čini kao da ćemo neosporno m orati od­
govoriti u prvom sm islu. Reklo bi se d a se o »radu uop­
će« može govoriti i kada je riječ o pralovcu i kada je
riječ o srednjovjekovnom seljaku. »Može se učiniti da je
sam im tim nađen izraz za najjednostavniji i najstariji od­
nos u kojem se čovjek, bilo kakvi da su društveni oblici,
p o jav lju je kao proizvođač. To je istina ako se gleda s jed­
ne strane, ali nije istina ako se gleda s druge.«185
N akon toga nam Marx podrobno objašnjava zašto to
»nije istin a ako se gleda s druge«. On kaže da indiferen­
tan odnos p rem a kakvu određenom obliku rada odgo­
vara društvenom e obliku u kojem individuum i s lakoćom
prelaze od jednog oblika rad a na drugi i u kojem je ta­
kav određeni rad za njih slučajan i stoga nebitan. Ovdje
je rad uopće, ne sam o kao kategorija nego i kao stvar­
n ost, postao sredstvo stvaranja bogatstva uopće i izgubio
vezu s određenim individuum om. Takvo je stanje dosti­
glo najviši razvoj u najsuvrem enijem obliku bitka bur-
ioaskog društva, u S jedinjenim Državama. Tako ovdje
ap strak tn a kategorija »rada«, »rada uopće«, rada sans
phrase, to polazište suvrem ene ekonom ske nauke, po­
staje prvi p u t p raktična istina. Prem a tome, najjednostav­
n ija apstrakcija, koju suvrem ena ekonom ija sm atra naj­
važnijom i koja izražava najstariji, za sve društvene obli­

164 Marx, Vvedenie k kritike političeskoj ekonomii. Vidi Os-

novnye problemy političeskoj ekonomii, 2. izd., str. 26.
165 Ibid., str. 27.

300
ke značajan odnos, postaje u toj apstrakciji praktična
istina samo kao kategorija suvremenoga d ru štv a . . . Ovaj
prim jer rada uvjerljivo dokazuje da čak najjednostavnije
kategorije, bez obzira na to što su upravo zahvaljujući
svojoj apstraktnosti prim jenljive na sve epohe, u samoj
određenosti te apstrakcije nisu m anje proizvod povijes­
nih uvjeta i im aju puno značenje samo za te uvjete i
unutar njih.«166
Bili smo prisiljeni dati ovaj dugi ulomak je r je samo
pogrešno razum ijevanje navedenih Marxovih riječi moglo
dati povoda Daškovskom da govori o »uvjetno-povijes­
nom« ili »vanpo vijesnom« karakteru apstraktnoga rada.
Svaki će se čitalac, koji nema preduvjerenje, uvjeriti pro­
čitavši dokraja navedeno m jesto iz Marxa da on u danom
slučaju želi dokazati upravo suprotno onome što tvrdi
Daškovski. Marx pokazuje svu površnost proširene pre­
dodžbe da je pojam »rada uopće« »izraz za najjednostav­
niji i najstariji odnos u kojemu se čovjek, m akar kakvi
bili društveni oblici, pojavljuje kao proizvođač«. Marx
ističe da kategorija apstraktnoga rada postaje »praktična
istina« i ima »puno značenje« samo u uvjetim a buržoaske
privrede. Istina, pozivajući se na te Marxove riječi Daš­
kovski pokušava dokazati da se apstraktni rad, »ako je
riječ o njem u kao pojmu« (str. 201), tiče svih povijesnih
razdoblja. Ali ovdje moramo ponoviti pitanje koje smo
postavili na početku ovoga članka: ne moramo li eko­
nomske kategorije povezati upravo s onim povijesnim
razdobljima u kojim a odgovarajuće im realne pojave po­
stoje »u stvarnosti«, tj. u kojim a dane kategorije po­
staju »praktične istine« i im aju »puno značenje«? Postu­
pati drugačije značilo bi žrtvovati 'konkretno znanje ja­
lovoj igri apstraktnih pojmova, koji su, po Marxovim ri­
ječima, upravo zahvaljujući svojoj apstraktnosti prim jen­
ljivi na sve epohe«. To bi značilo zaboraviti da spomenuti
apstraktni pojmovi »u samoj određenosti te apstrakcije
nisu manje proizvod povijesnih uvjeta i im aju puno zna­
čenje samo za te uvjete i unutar njih«.
Kao što vidimo, navedene Marxove riječi dokazuju u-
pravo suprotno od onoga što tvrdi I. Daškovski.
Još ćemo se više u to uvjeriti ako ih, ne ograničavajući
se na navedena m jesta, razm otrim o u kontekstu u kojem
Ih je dao Marx. Navedene su riječi iz odjeljka koji ima

166 Ibid., str. 28. kurziv naš.

301
naslov »Metoda političke ekonomije«. Na početku toga
od jeljk a saznajem o da ekonom isti XVII stoljeća »putem
analize izdvajaju neke bitne apstraktne opće odnose, kao
što su podjela rada, novac, vrijednost i si.«167 O tkriti lo­
gičku stru k tu ru i m etodologijsko značenje tih apstraktnih
k ategorija — to je zadatak koji si Marx na danome mje­
stu postavlja. Opći se zaključak, koji je anticipirao, svodi
na to da ap strak tn a kategorija »ne može postojati dru­
gačije nego kao ap straktni, jednostrani odnos već dane
k o nkretne i žive cjeline«.168 M arx slijedeće stranice posve­
ću je arg u m en tiran ju toga zaključka (str. 24—28).
Već kategorije koje Marx n ab raja (podjelu rada, novac,
v rijednost) pokazuju da je to na tom e m jestu njegova
pažnja posvećena najviše kategorijam a koje karakterizi­
ra ju jednostavnu robnu privredu. Dalje nas Marxovo ra­
suđivanje posve u to uvjerava. Na stranicam a 24—28. on
arg u m en tira svoj spom enuti opći zaključak na prim jeru
analize pojedinih ap strak tn ih kategorija. A kakve kate­
gorije Marx u tu svrhu odabire? Pažljivo će nas čitanje
spom enutih stran ica u vjeriti da Marx u tu svrhu odabire
tri za redom najjed n o stavnije kategorije: vrijednost (koju
ovdje, kao i u »Kritici političke ekonomije«, naziva još
T auschw ert, tj. prom etna vrijednost), novac i apstraktni
rad.m Marx, dakle, govori o kategorijam a jednostavne
robne privrede. U kakvu su odnosu apstraktne kategorije
jednostavne robne privrede (vrijednost, novac, apstraktni
rad) p rem a istinskom objektu političke ekonomije, pre­
m a kapitalističkoj privredi — to je pitanje koje na da­
nom e m jestu zaokuplja Marxovu misao. Taj je odnos
dvojak — odgovara Marx na to pitanje. S jedne strane,
nabrojene su kategorije prim jenljive i na povijesna raz­
doblja koja su p rethodila kapitalističkoj privredi; s druge
strane, sam o se u ovoj posljednjoj očituju u punoj mjeri.
U svojim razm išljanjim a na str. 24—28. Marx u isti red
stavlja kategorije vrijednosti, novca i apstraktnoga rada.
Sve su te kategorije, po njegovu m išljenju, u dvojakom
odnosu prem a kapitalističkoj privredi. Tako, na prim jer,
»prom etna vrijednost, kao kategorija, ima preddiluvijal-
nu egzistenciju«,170 tj. postoji p rije pojave kapitalističke

167 Op. cit., str. 23.

168 Ibid., str. 24.
169 Analiza vrijednosti dana je na str. 24—-25, novca — na str.
25—26. i apstraktnog rada na str. 27—28.
170 Ibid., str. 24.

302
privrede. Ali, s druge strane, ona »ne može postojati dru­
gačije nego kao apstraktni, jednostrani odnos već dane
konkretne i žive cjeline«.171
Isto se odnosi i na novac. S jedne strane, novac može
postojati i postojao je povijesno prije kapitala, p rije ba­
naka, prije najam noga rada itd.«. S druge strane, »ta se
posve jednostavna kategorija (tj. novac — I. R.) u svoj
punini povijesno očituje tek u najrazvijenijim društvenim
odnosima«.172 I na kraju, kao što smo već gore vidjeli,
isti dvojaki odnos prem a kapitalističkoj privredi pokazuje
kategorija apstraktnoga rada.
Iznijeto nam, u svakom slučaju, daje pravo da izvede­
mo slijedeći neosporan zaključak: Marx kategoriju ap­
straktnoga rada stavlja u isti red s ostalim kategorijam a
jednostavne robne privrede, i to upravo s vrijednošću i
novcem. Samim je tim dokazana potpuna netočnost po­
kušaja Daškovskog da povuče oštru granicu između »van­
povijesne« (ili »uvjetno-povijesne«) kategorije apstrakt­
noga rada i »povijesne« kategorije vrijednosti. Daškovski
se mora odlučiti za izbor. Ako ostaje pri svom stavu o
»vanpovijesnom« (ili »uvjetno-povijesnom«) karakteru ap­
straktnoga rada, onda obavezno m ora takav karakter pri­
znati i kategoriji vrijednosti. Ako pak, u skladu sa samim
Marxom i s velikom većinom ekonomista-m arksista, pri­
znaje povijesni karakter kategoriji vrijednosti, onda isti
karakter mora priznati i apstraktnom e radu. I u jednom
i u drugom slučaju m udra se konstrukcija Daškovskog
raspada kao kuća od karata.
U osnovi je cijele konstrukcije Daškovskog slijedeća
greška: naš je autor jednostavno zaboravio na razliku iz­
među kategorija jednostavne robne privrede i kategorija
kapitalističke privrede. Na tem elju toga što pojam ap­
straktnoga rada ne izražava »unutarnju strukturu« kapi­
talističke privrede on zaključuje o »vanpovijesnom« ka­
rakteru te kategorije. On zaboravlja da između kategorija

171 Ibid., str. 24.

172 Ibid., str. 25—26. Usporedi K, I, 139—149, gdje Marx po­
navlja istu misao o dvojakom odnosu kategorija jednostavne
robne privrede (vrijednosti i novca) prema kapitalističkoj pri­
vredi. S jedne strane, pretvaranje proizvoda u robu »susreće
se u povijesno veoma različitim društveno-ekonomskim for­
macijama«. S druge strane, pretvaranje većine proizvoda u ro­
bu »odvija se tek na osnovi posve određenog, i to kapitalisti­
čkog načina proizvodnje«.

303
kapitalističke privrede i »vanpovijesnih« kategorija posto­
je jo š kateg o rije jednostavne robne privrede, m eđu koje
i id u k ategorije apstraktnoga rada, vrijednosti i novca. U
kojoj je m jeri Daškovski kriv za grubo m iješanje kate­
g o rija jednostavne robne privrede i kapitalističke priv­
rede vidi se iz slijedeća dva prim jera. Na strani 202.
D aškovski kaže da je »apstraktni rad, po Rubinovu miš­
ljenju, k ategorija ro b ne privrede u istom smislu kao
novac, vrijednost, roba, kapital itd.«. Naš autor kao da se
ne dosjeća da kategorija kapitala ne može ići u isti red
s vrijednošću i novcem. Da se Daškovski nije ovdje slu­
čajno zarekao, vidi se iz analognih riječi na strani 218:
i ovdje mi prigovara zbog tobožnje želje da postavim ap­
stra k tn i rad »u isti red s ostalim kategorijam a buržoaske
privrede« kao što su profit, kam ata, kapital, klase itd.«.
Bode oči neovisnost tih prigovora. Ja nikada nisam pred­
lagao da se k ategorija apstraktnoga rada stavlja u isti
red s kategorijam a kapitalističke privrede, kapitalom , pro­
fitom i si. Ali sam predlagao d a se kategorija apstraktno­
ga rad a postavi u isti red s drugim kategorijam a jedno­
stavne robne privrede, tj. s vrijednošću i novcem.
Broj bi se pogrešaka i proturječnih form ulacija koje
susrećem o u članku I. Daškovskog mogao, ako je potreb­
no, i povećati, ali se možemo ograničiti na provedenu
analizu njegovih osnovnih stavova, ostavljajući po strani
m anje važne pogreške i p ro tu rječja. Pokazat ćemo ih sa­
m o nekoliko. N a stran i 214. Daškovski m i prigovara zato
što tobože uopće ne priznajem postojanje apstraktnoga
rad a u procesu proizvodnje, p rije čina tržišne razmjene
(podrobnu ćem o analizu tih prigovora dati niže, pri raz­
m a tra n ju Sabsove knjižice). Na naše čuđenje, na strani
207. u Daškovskog čitam o: »U robnoj se privredi privat­
ni rad sam ostalnih proizvođača p retvara u društveni na
tržištu, prvo, zato što njegovi proizvodi poprim aju oblik
roba i, drugo, zato što se, zahvaljujući tom uzajamnom
izjednačavanju robđ i samo putem tog izjednačavanja, od­
vija ap strah iran je k o n k retnih osobina rada, pretvaranje
konkretnoga rada u a pstraktni.« (kurziv naš). Ne ponav­
lja li ovdje Daškovski, kao i na mnogim drugim mjestima
u svome članku, form ulacije koje sam dao u »Ogledima«?
Navest ćem o drugi prim jer. Na strani 205. i 207. Daš­
kovski se potpuno slaže s gledištem koje zastupam da
u robnoj privredi rad u svom konkretnom obliku još ni­
je neposredno društveno konkretni rad. Na strani 210.

304
sva se ta duga autorova razm išljanja neočekivano svode
na ništa izjavom: »Uostalom, s objektivnog je gledišta
konkretni rad i u uvjetim a robne privrede također dru­
štveni rad« (kurziv naš). Iz ovoga slijedi da sva razlika
između karaktera društvenoga rada u organiziranoj i neor­
ganiziranoj privredi — razlika koju priznaje sam Daškov­
ski na stranam a 205. i 206 — vrijedi samo sa subjektiv­
nog gledišta. Doista, na strani 211. naš autor izjavljuje:
»Ali i u robnoj je privredi konkretni rad samo prividno,
samo subjektivno za proizvođača prirodno-tehnička kate­
gorija, privatni rad.« Neću se zaustavljati na pogrešci
Daškovskog, koji »privatni« rad razm atra kao »prirodno-
-tehničku« kategoriju: s istom ćemo se pogreškom susre­
sti niže, pri razm atranju pogleda drugoga našeg kritičara
— Šabsa. Reći ćemo samo da karakteristiku rada kao
»privatnog« — tu njegovu tem eljnu društvenu karakteri­
stiku u robnoj privredi — Daškovski razm atra kao nešto
posve subjektivno. On, po svoj prilici, ne zna da se Marx
već davno izjasnio protiv sličnoga gledanja Adama Smit-
ha, koji »nas želi uvjeriti da se takva društvena podjela
rada razlikuje od m anufakturne jedino subjektivno, je­
dino za onoga koji prom atra, je r on u m anufakturi obu­
hvaća jednim pogledom različite djelomične radove uje­
dinjene prostorno, dok se u društvenoj proizvodnji ta
veza zamagljuje uslijed razbacanosti na velikom prostoru
pojedinih njenih grana i uslijed velikog broja radnika
zaposlenih u svakoj grani« (K, I, 333).
Pokazali sm o usput nekoliko proturječja Daškovskog
koja padaju u oči. Mislimo da je suvišno zaustaviti se
podrobnije na pitanjim a — koja pokreće — karaktera
društvenoga rada u robnoj privredi i veze između razmje­
ne i apstraktnoga rada, je r ćemo se šire s tim pitanjim a
morati susresti dalje, pri analizi knjižice drugoga našeg
kritičara — Šabsa. Tamo ćemo ta pitanja podrobnije raz­
motriti.
Na kraju treba reći: prem da nam se pozitivno rješenje
spornih pitanja — koje predlaže — čini posve pogreš­
nim, moramo priznati da članak I. Daškovskog predstav­
lja savjestan i ozbiljan pokušaj postavljanja tih spornih
pitanja.

20 Ogledi o M araovoj te o riji v r ije d n o sti 305

 II. ODGOVOR S. SABSU

U početku 1928. godine izašla je knjiga S. Šabsa »Problem

društvenoga rad a u Marxovu ekonom skom sistemu« po­
svećena kritici m oga rada »Ogledi o Marxovoj teoriji vri­
jednosti«. Sabs se p o trudio da nevisoku teoretsku razinu
svoga rada, koliko je moguće, nadoknadi samopouzdano-
šću tona. A u tom je pravcu, tre b a reći, sve mogućnosti
iskoristio u punoj m jeri. Sabs se s omalovažavanjem
odnosi i prem a pobornicim a i prem a protivnicim a »ranije
vladajuće interpretacije« apstraktnoga rada, čiji su po­
gledi lišeni svake »naučne osnove«; on kaže da je izvor
rasp rav a m eđu njim a bio »gotovo nevjerojatan nespora­
zum«, koji je pozvan da raščisti on, Sabs; on ne može
da ne izrazi svoje zaprepaštenje nad čijenicom »s kakvim
se oružjem Rubin odlučuje da otkriva nove horizonte
u m arksističkoj ekonomiji« itd.
Pojava knjižice, posebno posvećene pitanju društveno­
ga rad a u M arxovu sistem u, nije m ogla a da ne privuče
pažnju čitalaca i d a u n jih ne izazove prirodnu želju da
se sn ađ u u spornim pitanjim a. Zato što ta pitanja imaju
prvorazredno značenje za ispravno razum ijevanje Marxo­
va ekonom skog sistem a prisiljeni sm o Sabsovoj knjižici
p osvetiti veću pažnju nego što to ona, po svom teoret­
skom sadržaju, zaslužuje.

9 1. DruStvenl rad 1 razmjena

Osnovni prigovor koji mi Šabs upućuje sastoji se u ovo­

me. Po njegovu m išljenju, ja negiram društveni karakter
proizvodnje u robnoj privredi i prom atram proizvodnju

306
isključivo kao »sferu vladavine privatnog odnosa proiz­
vođača prem a m aterijalnoj produkcijskoj sredini, bez
ikakva odnosa prem a društvenim uvjetim a procesa« (str.
25). S druge strane, razm jenu prom atram kao sferu u
kojoj ekonomske pojave stječu društveni oblik. Prema
tome, »pred sobom imamo negiranje privatnog momenta
u razmjeni, kao i društvenog u proizvodnji, kraće rečeno,
imamo negiranje dvojakog, proturječnog karaktera cijelo­
ga procesa. Iz ovog, opet, proizlazi osnovni nedostatak
tretiranja definicije rada; dvojaki karakter rada dobiva ta­
kođer jednostrani izraz: u jednom obliku, privatnom (kon­
kretnom) — u proizvodnji, u drugom obliku, društvenom
(apstraktnom) — u razmjeni« (str. 24). Tom oštrom pod­
jelom na privatni i društveni rad ja, po Sabsovu m išlje­
nju, griješim protiv dijalektike. »Po Rubinu, privatni rad
isključuje društveni, kao i obrnuto: u njegovoj predodžbi
— to su dvije krajnosti rada koje se sm ještaju na polovi­
ma društvenoga procesa prem a različitim momentima
proizvodnje. Iz toga se polarizacija pretvara u jednostra­
nost« (str. 62).
Iz negiranja društvenoga karaktera proizvodnje, koje
mi pripisuje Šabs, izlaze slijedeći pogrešni stavovi. Raz­
matra li se proizvodnja isključivo kao materijalno-tehnič-
ki proces, izvan svakog odnosa s njenim društvenim ob­
likom, ona samim tim ispada iz kruga istraživanja politi­
čke ekonomije (str. 25); ikao jedini objekt ove posljednje
ostaje samo sfera razmjene. Dalje, dolazimo do pogreš­
noga zaključka da rad stječe karakter društvenoga i ap­
straktnog rada u sferi razmjene, dok je u sferi proizvod­
nje isključivo materijalno-tehnički (konkretni) rad. »To
pitanje Rubin, koji odbacuje samoi mogućnost postanka
apstraktnoga rada u proizvodnji, radikalno postavlja«
(str. 27). Na kraju, dolazimo do na'karadne predodžbe o
odnosu između rada i vrijednosti: prvi nastaje u procesu
razmjene, dok vrijednost nastaje u sferi proizvodnje (str.
76-77).
Ovi su posljednji zaključci, koje m i pripisuje Šabs, ui­
stinu besmisleni: ne sm iju se apstraktni rad d vrijednost
pripisivati dvjema različitim fazama društvenoga procesa
proizvodnje, a isto je tako besmisleno negirati društveni
karakter proizvodnje. Ali svi su ti nakaradni zaključci
isključivi plod fantazije moga kritičara i nikako ne mogu
biti pripisivani meni.

307
 Doista, počnim o od prve, osnovne točke optužbe. Da li
je točno da ja proces proizvodnje p rom atram izvan sva­
kog o dnosa s njenim društvenim oblikom ? Dovoljno je
p o staviti to p itan je da bi se na njega odgovorilo nega­
tivno. Ja na svakoj stranici svoje knjige ističem d a Marx
sve pojave proizvodnje proučava u posebnom društvenom
obliku koji one p o p rim aju u robnoj proizvodnji. Ali, ne
ograničavajući se n a taj opći stav, analiziram poseban
društveni oblik koji razlikuje robnu privredu od drugih
oblika privrede. Ta analiza pokazuje d a robna privreda
n ije neposredno dru štv ena u tom sm islu što je neposred­
no ne regulira d ru štv en i organ. »Veza društvenoga rada
p o stoji u obliku p rivatne razm jene individualnih proiz­
voda rada.«178 S toga se gledišta razm jena pojavljuje kao
određeni dru štv en i oblik sam og procesa proizvodnje (shva­
ćenog u širokom sm islu riječi), koiji je uključen u pro­
ces proizvodnje i koji m u daje k arak ter robne proizvod­
nje. Izvan razm jene shvaćene u tom sm islu, tj. u smislu
određenog društvenog oblika proizvodnje, ne postoji ni­
jed n a kategorija M arxove političke ekonom ije, pa tako ni
k ategorija ap strak tn o g a rada i vrijednosti.
Takva je k arak teristik a razm jene općeprihvaćena u
m arksističkoj literatu ri. Takvu ćemo karakteristiku raz­
m jene naći u većine au to rite tn ih predstavnika marksizma,
a da se o sam om Marxu i ne govori. Plehanov se, na pri­
m jer, izražava na ovaj način: »U 'buržoaskom su uređenju
proizvođači m eđusobno posve nezavisni. Sredstva za pro­
izvodnju čine privatno vlasništvo proizvođača, jednako
kao i proizvodi koji se s pom oću njih proizvode. Pri ta­
kvu sta n ju stvari razm jena je jedina društvena veza među
proizvođačim a.«174 Na isti način karakteriziraju ulogu raz­
m jene Rosa Luxem burg i H ilferding175.
Uostalom, zašto da se pozivamo na spom enute autori­
tete m arksizm a kad se možem o pozvati na osobu za Sabsa,
vjerojatno, jo š au to ritetniju. Riječ je o sam om e Sabsu,
koji nije jednom bio prisiljen da prizna da se ■»društveni
odnos proizvodnje u robnom društvu ostvaruje posred­

173 Marx, Pis’ma k KugeVmanu, 1907, str. 44.

174 Plehanov, Sobranie sočinjenij, t. 6, str. 80. (kurziv naš).
175 R. Luxemburg, Vvedenie v političeskuju ekonomiju, Go-
sisdat, 1926, str. 251. Hilferding (Financovyj kapital, 1923, str.
6) kaže da robno društvo »postaje društvom samo posred­
stvom procesa razmjene, jedinoga društvenog procesa koji
poznaje ekonomika toga društva«.

308
stvom razmjene roba« (str. 82 — kurziv naš). Ako se dru­
štveni odnos proizvodnje ostvaruje posredstvom razmje­
ne, onda, prem a tome, proizvodnja upravo posredstvom
razmjene stječe društveni karakter.
Ako proizvodnja, kao što je prisiljen da prizna i sam
Šabs, u robnoj privredi postaje društvenim posredstvom
razmjene, očigledno je da i sam rad postaje društveni
i apstraktni posredstvom razmjene. Budući da za sada
razmatramo razm jenu samo kao društveni oblik samog
procesa reprodukcije, a ne kao pojedinu fazu koja se
izmjenjuje s fazom neposredne proizvodnje, stav koji smo
iznijeli znači jedino da se onda, kada nema razmjene
kao posebnog društvenog oblika privrede, ne može go­
voriti o postojanju društvenog i apstraktnog rada koji, po
Marxovu učenju, »tvori vrijednost. Upravo sam taj stav po­
sebno snažno naglašavao u svojim »Ogledima«, za razliku
od ekonomista koji su apstraktni rad karakterizirali is­
ključivo s fiziološke strane zanem arujući njegov društve­
ni i povijesni karakter.
Do sada smo govorili da rad ne može steći obilježja
apstraktnoga rada ako nem a razm jene, ali još nismo od­
govorili na slijedeće pitanje: stječe li rad, uz pretpostavku
da postoji razmjena, tj. robna privreda, karakter društve­
noga i apstraktnoga rada već u fazi neposredne proizvod­
nje ili tek u fazi razmjene, koja za njom slijedi? Razma­
tramo li razm jenu kao društveni oblik samog procesa
reprodukcije, samim tim smo već uklonili provaliju izme­
đu faze neposredne proizvodnje i faze razmjene. S jedne
strane, pojave razmjene usm jerava i regulira tok procesa
proizvodnje, s druge strane, već se u fazi neposredne pro­
izvodnje uzima u obzir karakter proizvoda rada kao vri­
jednosti koje podliježu realizaciji u fazi razmjene a sa­
mim tim rad dobiva crte društvenoga i apstraktnoga rada.
Međutim, uzajamna povezanost i uzajam ni utjecaj faze
neposredne proizvodnje i faze razmjene, stvarajući među
njima određene crte sličnosti, ne poništavaju njihove
razlike. U fazi neposredne proizvodnje karakteristika je
rada kao društvenoga i apstraktnoga samo prethodna,
»idealna«, »skrivena«, »potencijalna« karakteristika koja
još mora biti »ostvarena« ili »realizirana« u fazi razmjene.
Kad bi rad već u fazi neposredne proizvodnje posve ste­
kao karakter društvenoga rada, to bi značilo da je on
neposredno društveni rad, tj. da prestaje biti rad pri­
vatnih proizvođača roba. Zapravo je, međutim, rad pro­

309
izvođača ro b a u fazi neposredne proizvodnje p rije svega
ili neposredno privatni rad, pri čemu istovrem eno stječe
»idealnu« društvenu karakteristiku, koju će posve steći
tek u fazi razm jene. U fazi neposredne proizvodnje rad
im a i p rivatni i društveni karakter, ali je neposredno
privatni rad, dok k arak ter društvenoga rada stječe tek
posredno, pošto je njegov proizvod unaprijed proizveden
za razm jenu i idealno izjednačen s određenom sumom
novca. Tek k retan je reprodukcijskog procesa od faze ne­
posredne proizvodnje ka fazi razm jene pretvara robu u
novac i »idealni« društveni rad — u realni. Tek se u pro­
cesu k re ta n ja rješav aju dijalektička p ro tu rječja rada, ko­
ji istovrem eno im a k arak teristik u i privatnoga i društve­
noga rada.
Salbs, koji se tako voli kočoperiti dijalektikom i pri­
govarati drugim a da je ne razum iju, upravo je u ovoj toč­
ki grubo i presudno pogriješio. On p ro tu rječje izm eđu dru­
štvenoga i privatnoga rada rješava k rajn je jednostavno.
Po njegovu m išljenju rad — svejedno da li u procesu
proizvodnje ili u procesu razm jene — ima istu dvojaiku
karak teristik u privatnoga i društvenoga rada. »Isti je dvo­
jak i k arak ter rad a zasnovan kao pojava koja nastaje u
dvojakom procesu proizvodnje i ispoljava se u istom dvo­
jak o m izrazu u protu rječnom dvojakom procesu razm je­
ne« (str. 42). U svojoj priprostosti Sabs sm atra da se naj­
viša m u d ro st dijalektike sastoji u beskrajnom ponavlja­
n ju riječi »dvojaki«. Rad ima »dvojaki« k arakter privat­
noga i društvenoga rada i u sferi proizvodnje i u sferi
razm jene — dalje od ovoga stava Sabs ne ide. Njegova
se tobožnja dijalektika ograničava na to da objektu pri-
piše oba m eđusobno pro tu rječn a obilježja, um jesto da
nam prikaže kretanje procesa, koje m ijenja k arakter oba
ta obilježja, a sam im tim i k arak ter objekta u cjelini. U
Marxa se p ro tu rječje privatnoga i društvenoga rada, kao
i o stala dijalektička p ro turječja, rješava jedino u procesu
kretan ja. Sabs ih pak rješava riječim a, spajajući oba me­
đusobno p ro tu rječn a obilježja i zanem arujući njihov
k arak ter koji se m ijenja i prom jenu njihovih m eđusob­
nih odnosa.
Kao što vidimo, dijalektika se sa Saibsom ružno naša­
lila. U njegovim je nevještim rukam a ona prestala biti
oruđe za spoznavanje — punoga proturječja — kretanja
procesa robne proizvodnje. Ograničavajući se na beskraj­
no ponavljanje tvrdnje da proces proizvodnje i rad imaju

310
 istovremeno privatni i društveni karakter, Sabs se odre­
kao preciznije analize društvenog oblika proizvodnje u
robnoj privredi. On je naučio napam et, ne prodrijevši u
njegov smisao, Marxov stav da vrijednost nastaje u proce­
su proizvodnje, a ne razmjene. On sm atra da na toj osnovi
ima pravo zanemarivati dvojaku ulogu razmjene u procesu
stvaranja apstraktnoga rada i vrijednosti, i to upravo: 1) ulo­
gu razmjene kao društvenog oblika procesa proizvodnje, ko­
jega kad nema, nema ni apstraktnoga rada ni vrijedno­
sti, i 2) ulogu razmjene kao faze procesa proizvodnje, u
kojoj se dokraja realizira društveni i apstraktni karak­
ter rada. Zanem arujući to dvojako i važno značenje raz­
mjene u robnoj privredi, Sabs uopće nije u mogućnosti
da shvati prirodu ove posljednje. U njegovu se prikazu
robna proizvodnja pojavljuje kao neposredno društvena
proizvodnja a rad proizvođača roba — kao neposredno
društveni rad. Sabsu je dovoljno da u kojoj knjizi proči­
ta ukazivanje na ulogu razm jene pa da, izgubivši svaku
sposobnost za kritičku analizu, njenom autoru prigovori
zbog neomerkantilizma, zbog ignoriranja uloge proizvod­
nje, zbog preuveličavanja uloge razm jene i drugih sm rt­
nih grijeha. A ako se slična fraza može naći i u samoga
Marxa, Sabs se ne zaustavlja ni pred kakvim lažnim tvrd­
njama i iskrivljavanjim a da bi oslabio značenje Marxovih
riječi. Navest ćemo nekoliko prim jera.
Sabs beskrajno puta navodi moju frazu: »Apstraktni
rad stvara razmjena« (vidi moje »Oglede«, drugo izd., str.
103). Na osnovi toga me optužuje da rad u procesu proiz­
vodnje prom atram isključivo kao konkretni, tj. kao ma­
terijalno-tehnički rad. Ali kad bi Sabs naveo rečenicu
koja slijedi iza navedene i s kojom je ova neraskidivo
povezana, njegova bi se optužba raspala kao kuća od kara­
ta. Slijedeća rečenica glasi: »Zato se u skladu s tim, ka­
ko se proširuje tržište i sfera razmjene, kako u njega
ulaze pojedina gospodarstva i pretvaraju se u jedinstve­
nu narodnu, a zatim i svjetsku privredu, odvija pojača­
vanje onih karakterističnih osobina rada koje označava­
mo kao apstraktni rad.« Preporučujem o čitaocu da pročita
i rečenice koje slijede na istoj (103) strani drugoga izda­
nja naših »Ogleda« kako bi se uvjerio da je u danom
slučaju u nas riječ isključivo o razmjeni kao društvenom
obliku procesa proizvodnje. Mi tvrdimo da apstrakt­
ni rad postoji samo ako postoji razmjena, drugim rije­
čima, privreda s razmjenom ili proizvodnja koja je pred­

311
viđena za razm jenu. Šabsu je pošlo za rukom da čak
ovaj, za svakog m arksista, neosporan stav — koji, me­
đutim , o dbacuju dosljednji pobornici fiziološkog shvaća­
n ja ap strak tn o g a rad a — učini polazištem optužbi protiv
m ene.
U svojim sam »Ogledima« (str. 96-97. drugoga izdanja) na­
veo poznatu Marxovu misao: »Budući da proizvođači stu­
p aju m eđusobno u društveni kontakt samo u razm jeni
proizvoda svoga rada, i specifični se društveni karakter
njihovih p rivatnih radova očituje samo u okvirim a te
razmjene.« Reklo b i se, a što se može im ati protiv te
neosporne M arxove tvrdnje? Reklo bi se da se i sam Šabs
slaže s tim stavom u svojoj tvrdnji koja je gore navede­
na: »Društveni se odnos proizvodnje u robnom društvu
o stv aru je posredstvom razm jene roba.« Ali kako navede­
no m jesto iz M arxa p otvrđuje m isao koju sam iznio o
ulozi razm jene, Šabs sm a tra nužnim da istupi protiv
M arxova stava. (Pretendirajući n a ulogu najpravovjem i-
jeg m ark sista o n to, dakako, ne čini neposredno, nego na
ovaj m u d ar način. Izjavljuje da sam neispravno shvatio
navedenu Marxovu frazu, koja može zbunjivati »jedino
um ne odviše m udrog m etafizičara, i još k tom e krajnje
nepronicljivog m arksističkog pisca« (str. 58). Da bi nas
izbavio ku šn je ko ja zbunjuje, Ša'bs velikodušno obećava
da će se sam »pozabaviti razjašnjenjem toga poučnog od­
lom ka iz 'Kapitala'« (str. 58).
N akon toga što se Šabs s neponovljivom bezobzimošću
— koja ga ne n ap u šta u toku cijele knjižice, od prvog do
p osljednjeg retk a — ubrojio m eđu »pronicljive« m ark­
sističke pisce, m i s n estrpljenjem očekujem o »razjašnje­
nje« koje 'je obećao. Pa u čemu se ono sastoji? Ispostavlja
se ni više n i m anje nego da Marx u navedenoj rečenici
n ije m islio na razvijenu robnu privredu, nego na prvo­
bitn i oblik nerazvijene robne privrede, kada su ljudi, u
pravilu, proizvodili za vlastite potrebe i razm jenjivali sa­
m o višak svojih proizvoda (str. 59-60). Po Šabsovu je
m išljenju M arx m islio samo na tu prvobitnu privredu
kada je govorio da se društveni karakter privatnih rado­
va očitu je sam o u okvirim a razm jene. »Druga je stvar
— u razvijenom robno-kapitalističkom društvu« (Šabsove
riječi na stran i 60), gdje je, po njegovu m išljenju, rad-
d ruštven neovisno o razm jeni.
Mi usrdno molim o čitaoca d a pročita odgovarajuće stra­
nice u M arxa {str. 41. »Kapitala«, izd. 1923) d a bi se uvje­

312
rio kakvom nečuvenom iskrivljavanju Marxovih misli
mora Šabs pribjegavati da bi branio svoj očigledno po­
grešan stav. Navedeno m jesto iz Marxa uzeto je iz od­
jeljka o robnom fetišizmu, u kojem Marx daje duboku
analizu robne privrede, a Šabs nas želi uvjeriti da se
Marxovi zaključci ne odnose na robnu privredu, nego na
prvobitno razdoblje nerazvijene razmjene. Sto se Šabsa
tiče što Marx u istom odlomku govori o stvarnim odno­
sima osoba i društvenim odnosima stvari, tj. o fetišizira-
nju društvenih odnosa proizvođača koje postoji samo u
razvijenoj robnoj privredi.
Mislimo da je i sam navedeni prim jer dovoljan da oka­
rakterizira cijeli Šabsov rad. Ali naš je autor odlučio da
ide i dalje. Pretpostavim o da je u tum ačenju navedenoga
mjesta — »protiv zdravoga razuma, naravi usprkos« —
Šabs u pravu. Pretpostavimo da u danome odlomku Marx
doista misli na prvobitno razdoblje nerazvijene razmjene
i da tek u narednom odlomku, kao što tvrdi Šabs, pre­
lazi na razvijenu robnu privredu. Ali ako se ne ograničimo
na taj drugi odlomak, nego prijeđem o na treći, na po­
četku ćemo naći Marxovu misao koju sam naveo u »Og­
ledima«: »Ljudi ne uspoređuju međusobno proizvode svo­
ga rada kao vrijednosti zato što su te stvari za njih samo
stvarne ljušture istovrsnog ljudskog rada. Obrnuto. Iz­
jednačavajući međusobno u razmjeni istovrsne proizvo­
de kao vrijednosti oni samim tim m eđusobno izjednača­
vaju svoje različite radove kao ljudski rad uopće. Nisu
toga svjesni, ali to čine« (K, I, 41). Kao što vidimo, Marx
ovdje ponavlja istu misao koju je iznio ranije, a to je
da rad postaje »jednaki«, a samim tim ii društveni rad
samo posredstvom izjednačavanja proizvoda rada kao vri­
jednosti. Marx ovdje opet pobija Šabsa. Ali naš kritičar
ne posustaje. On je već našao način da se oslobodi za
njega neprijatnih Marxovih tvrdnji: proglašava da se one
tiču prvobitnoga razdoblja nerazvijene razmjene. Šabs
bez kolebanja prim jenjuje taj način i na dani navod
iz Marxa. »Zagonetka se rješava jednostavno ako se pret­
postavi da je Marx i ovdje mislio na prvobitno razdoblje
nerazvijene razmjene« (str. 154-155).
Šabs je svoj način tum ačenja Marxa doveo do apsurda
i uistinu je u smješnom položaju. Moramo mu povjero­
vati na riječ da je u prvom odlomku Marx mislio na prvo­
bitno razdoblje nerazvijene razmjene, u drugom odlomku
prelazi na razvijenu robnu privredu, a u trećem se od­

313
lom ku zbog nečega opet vraća na prvobitno razdoblje
nerazvijene razm jene. I sve to M arx izvodi samo zato
d a b i dao Šabsu m ogućnost da se nekako izvuče iz pro­
tu rje čja u k o ja se bespom oćno zapetljava.
Pada u oči glupost Šabsovih tum ačenja. U korist svoje
tv rd n je Sabs ne može navesti nikakve dokaze, on vrši na­
silje nad M arxovom m išlju i nem ilosrdno rasijeca njen
živi tekst na pojedine fraze, u koje stavlja proizvoljni
sm isao usprkos njihovu neposrednom značenju. I poslije
toga se još usu đ u je ko riti svoje protivnike zato što tobo­
že čupaju iz M arxa pojedine fraze na kojim a grade cijele
teorije.
•Navedeno Šabsovo tum ačenje nem a nikakvo uporište
u M arxovu tekstu. Ali, osim toga, mi možemo navesti
neposredan dokaz da je ono pogrešno. Posljednja je na­
vedena rečenica im ala u prvom izdanju »Kapitala« posve
su p ro tan sm isao i glasila je: »Ako ljudi tretiraju među­
sobno svoje proizvode kao vrijednosti zato što su te
stv ari za n jih sam o stvarne lju štu re istovrsnog ljudskog
r a d a . . . « (Kapital, t. I, 1867, str. 38). U drugom je izda­
n ju »Kapitala« Marx posve izm ijenio smisao te rečenice
s očiglednom nam jerom da istakne da se izjednačavanje
rad a odvija u robnoj privredi sam o putem izjednačavanja
stvari. K ako li će se sada Sabs izvući iz svoga teškog polo­
žaja? Z ar će im ati sm jelosti da tvrdi da je u prvom iz­
d an ju Marx u navedenoj rečenici mislio na razvijenu rob­
nu privredu, a da u drugom izdanju u istoj rečenici go­
vori o prvobitnom razdoblju nerazvijene razm jene?
Mi sm o se već uvjerili u kojoj je m jeri lakomislena
Sabsova tv rd n ja prem a kojoj »nigdje u M arxa ne nala­
zimo m isao da ap strak tn i rad nastaje iz svetotajstva čina
izjednačavanja stvari«17®(str. 85). Nije uspio Sabsov poku-

17# Dakako, rad stječe (prethodno i idealno) karakter apstrak­

tnoga rada prije čina razmjene, ali samo posredstvom razmje­
ne, tj. ako se već u fazd proizvodnje anticipira razmjena i pro­
izvod izjednačava s nekom sumom novca. Sabs protiv svoje
volje mora priznati da se izjednačavanje rada odvija putem
izjednačavanja proizvodi rada kao vrijednosti. »Posredstvom
proizvoda rada uspoređuje se ovdje i sam rad.« (str. 94) »U
cijeni robe dano je izjednačavanje rada, utrošenog na proiz­
vodnju robe, s radom postvarenim u zlatu. Ako se izjednača­
vanje različitih radova podudara s izjednačavanjem vrijedno­
sti, ako pojava apstraktnoga rada već prethodi razmjeni, bu­
dući da se cijena robe. . . pojavljuje još prije ulaženja robe
u sferu prometa« (str. 152 — kurziv naš). Naš se pronicljivi
kritičar ne dosjeća da žestoko tuče samoga sebe. Izjednača-

314
šaij da gore navedene Marxove riječi tumači kao da se
odnose na prvobitno razdoblje nerazvijene razmjene, č i­
talac, koji iole poznaje Marxa, zna da su navedene Marxo­
ve misli u najvećoj m jeri karakteristične za cijelu njegovu
koncepciju i da mogu b iti potvrđene obiljem drugih na­
voda. Srećom za Marxa Šabs se tome ne dosjeća: inače
bi, po svoj prilici, izjavio da se sva Marxova teorija vri­
jednosti tiče samo prvobitnoga razdoblja nerazvijene raz­
mjene. Ali, na Šabsovu nesreću, sve izgleda upravo onako
kako sam ja govorio u svojim »Ogledima«: Marx stalno
ponavlja — i treba se samo čuditi da tako »pronicljiv
marksistički pisac«, kao što je Šabs, nije to prim ijetio
— da samo razm jena pretvara »skriveni« društveni rad u
istinski društveni rad. U fazi neposredne proizvodnje
rad još nije neposredno društveni rad. On je ponajprije
ili neposredno privatni rad i m ora još proći dug i težak
»okolni put« ,(auf Umwege — kako se Marx izražava u
»Kritici Gotskoga programa«) da bi postao istinski dru­
štveni rad.
Taj je stav, koji branim o u »Ogledima«, izazvao najoštri­
je Šabsove napade. Ali, kao što smo vidjeli, taj stav nuž­
no proizlazi iz svega Marxova učenja o neorganiziranom
karakteru robne privrede i potvrđuje se mnoštvom navo­
da iz Marxa. štaviše, taj je stav postao već otrcana istina
u marksističkoj literaturi, i samo bi se potpunim nepozna­
vanjem ove posljednje mogla objasniti čudna činjenica što
je Šabs sm atrao nužnim da upravo ovaj stav odabere kao
osnovni cilj svojih napada. Da bismo potvrdili rečeno, na­
vest ćemo nekoliko misli iz radova poznatih marksista.
Rosa Luxemburg piše: »Ranije je (u organiziranoj priv­
redi — I. R.) svaki p ar čizama, koji je pravio naš posto­
lar, već unaprijed na kalupu predstavljao neposredan dru­
štveni rad. Sada njegove čizme predstavljaju, prije svega,
privatni rad koji se nikoga ne tiče. Potom se te čizme
na robnom tržištu »važu«, i tek ako su uzete u razmje­
nu, sm atra se društvenim rad koji je postolar na njih u t­
rošio.«177 »Kao privatna osoba on (postolar) nije član

vanje se rada odvija, po njegovim vlastitim riječima, posred­

stvom izjednačavanja prodzvoda kao vrijednosti, tj. pretpo­
stavlja razmjenu kao društveni oblik procesa proizvodnje.
Poslije ovoga se može suditi o pronicljivosti našega kritičara
koji kaže da »u cijeni robe dano je izjednačavanje rada«, a
odmah zatim izjavljuje da se to »apstrahdranje« odvija »mi­
mo činova tržišne razmjene« (str. 152, primjedba).
177 R. Luxemburg, op. cit., str. 256.

315
društva, i njegov rad kao privatni rad još nije d ru štv e n i. . .
Svaki ga razm ijenjeni p ar čizam a čini članom društva
i svaki ga neprodani p a r čizam a ponovo isključuje iz
redova d r u š tv a . . . To nije stalna veza, već je to veza
k o ja se neprekidno o bnavlja i ponovo raspada.«178 'Upravo
tako i R. H ilferding kaže d a se robna privreda »raspada
n a m eđusobno neovisne individuum e, čija proizvodnja nije
više društvena, nego njihova privatna stvar«179. U robnoj
je privredi »rad pojedinog individuum a p rije svega jedno­
stavno njegov individualni rad koji proistječe iz njegove
individualne volje — privatni rad, ne društveni rad«180.
Ako Sabs tako žestoko napada m oju tv rd n ju da u rob­
noj privredi, za razliku od organizirane privrede, rad nije
neposredno d ru štv en i rad, onda b i svoje strijele morao
u sm jeriti n a jp rije na M arxa, H ilferdinga, Rosu Luxemburg
i ostale m ark siste koji su zastupali isto gledište. Ako
tvrdim da je u fazi neposredne proizvodnje ra d neposred­
no privatni i tek »potencijalno« društveni, iz toga uopće
ne slijedi da ja proces proizvodnje prom atram isklju­
čivo s m aterijalno-tehničke strane, izvan njegova društve­
nog oblika. Ta se besm islena Šabsova optužba objašnjava
tim e da on uopće nije shvatio što u iMarxa znači riječ
»privatni«. Sabs dopušta grubu grešku izjednačavajući
privaitni s m ateri jalno-tehničkim , konkretnim radom. Na
stra n i 63. on piše: »Tvrdnja, 'dok je proizvođač robe zau­
zet svojim konkretnim radom , ovaj posljednji je privatni
rad', ne označava n išta drugo nego to da se u procesu
rada, u proizvodnji, ispoljava samo odnos čovjeka prema
stvari.« (Gdje god n ije rečeno drugačije, kurziv je naš.)
Ovo se poi sto veći van je privatnoga i m ateri jalno-tehničko­
ga rad a provlači kao crvena nit kroz sva Sabsova razmi­
šljanja. Na stran i 25. pripisuje mi »pretvaranje proiz­
vodnje u sferu vladavine privatnoga odnosa proizvođača
prem a m aterijalnoj proizvodnoj sredini, izvan svakog od­
nosa prem a društvenim uvjetim a procesa«. Na 77. stra­
ni govori se o proizvodnji shvaćenoj »jednostrano, kao
sferi vladavine privatnoga odnosa čovjeka prem a njego­
voj proizvođačkoj funkciji«.
Ako se privatni rad poistovećuje s materijalno-tehnič-
kim , o nda tv rd n ja da je rad u fazi neposredne proizvod­
nje neposredno privatni rad može b iti protum ačena u

178 R. Luxemburg, op. cit., str. 259—260.

179 Hilferding, op. cit., str. 4.
180 Ibid., str. 8—9.

316
tom smislu da se rad prom atra isključivo s m ateri jalno-
-tehničke strane, izvan odnosa prem a njegovu društvenom
obliku. Ali i donekle potkovanome čitaocu m ora biti poz­
nato da u Marxa term in »privatni« (private) rad nema ni­
šta zajedničko s m aterijalno-tehničkim radom i već sadrži
u sebi ukazivanje na društveni oblik rada, organiziran u
obliku robne privrede. Govorim li da je rad »privatni«,
onda već tvrdim da je organiziran u određenom društve­
nom obliku. Ali taj se društveni oblik rada u robnoj pri­
vredi, za razliku od njegova društvenog oblika u socijali­
stičkoj privredi, sastoji upravo u tome što rad u svojemu
konkretnom obliku još nije uključen unaprijed u ukup­
nost društvenoga rada i u tom smislu još nije »društveni«
rad. Rad ima određeni društveni oblik, ali još nije nepo­
sredno društveni rad.181
Samo je zahvaljujući grubom m iješanju pojmova i ter­
mina Šabs mogao doći do zaključka da proces proizvodnje
prom atram izvan njegova društvenog oblika. U vezi s tim
on mi stavlja cijeli niz prigovora koje je dovoljno samo
navesti: ne treba ih opovrgavati. Na strani 77. Šabs piše:
»Podrobno je upoznavanje s Rubinovim shvaćanjem Marxo-

181 Kao što je poistovetio privatni i materijalno-tehnički rad,

tako je Šabs izjednačio društveni rad i društveni oblik. Na
drugim mjestima (str. 54—55) poistovećuje »društveni« i »dru-
štveno-determinirani« rad. On ovdje pod društvenim podra­
zumijeva svaki rad individuuma određen uvjetima života ci­
jeloga društva. S toga gledišta društveni neće biti samo rad
proizvođača robe nego i rad seljaka koji proizvodi za vlastite
potrebe. Očigledno je da u Marxa društveni rad, suprotstav­
ljen privatnome, označava nešto drugo nego društveni oblik
rada, ili društveno-determinirani rad7 To je rad promatran
kao dio ukupnoga istovrsnog rada cijelog društva.
Da bi mi što lakše pripisao gledanje na proizvodnju kao
na proces koji ima isključivo tehnički karakter, šabs se ne za­
ustavlja pred lakšim »ispravljanjem« moga teksta. Na 101.
strani Ogleda ja sam pisao: »Dok je proizvođač robe zauzet
svojim konkretnim, posebnim radom, taj rad predstavlja pri­
vatni rad. »šabs moju misao prenosi ovako: »Po Rubinu, pro­
izvođač robe je u proizvodnji »zauzet svojim posebnim kom
kretnim radom«, tj. proizvodnjom upotrebnih vrijednosti — i
ništa više« (str. 64). »I kako je s gledišta političke ekonomije
naivna, vulgarna i nakaradna tvrdnja da je u proizvodnji
proizvođač »zauzet svojim posebnim konkretnim radom«, bez
ikakva odnosa njegove djelatnosti prema radu društva, pre-
jna njegovoj potrebi« (str. 75). Kako nazvati takvu metodu po­
lemike s ispravljanjem protivnikova teksta? Ako se ne može
nazvati naavnom, onda su, u svakom slučaju, drugi epiteti
što ih je šabs naveo posve primjenljivi.

317
vih stavova pokazalo da M arx, po Rubinovu m išljenju, pro­
ces rad a razm atra tobože samo kao tehnički proces.« Na
stran i 127-128. čitam o: »U zaključku možemo konstatirati
izvrtanje Marxove teorije vrijednosti u dvije osnovne
točke: 1) neispravno je protum ačeno Marxovo shvaćanje
vrijednosti d o p u štajući da je ona postojala kao logička
kategorija istovrem eno s njenim povijesnim prototipom .
2) D ruštveni se sadržaj vrijednosti neprestano poistove-
ćuje sa stvarnim , m aterijalnim nosiocem toga sadržaja —
v rijednost se id entificira s upotrebnom vrijednošću.« Kao
što vidimo, optu žu ju me za pogreške protiv kojih sam
vodio odlučnu b o rb u u svojim »Ogledima«. Dokazivao sam
da M arx proučava proizvodne odnose m eđu ljudim a, a ne
m aterijalno-tehnički proces proizvodnje. Upravo su m i na
toj osnovi neki k ritiča ri neopravdano prigovarali da ovaj
p osljednji ignoriram ; sada me Sabs prekorava zbog sup­
rotnog. J a sam u svojoj knjizi, u potpunom skladu s
M arxovim tekstom , o štro lučio vrijednost i upotrebnu vri­
jednost; isticao sam povijesni k arak ter kategorije vrijed­
nosti i odbacivao, kao nepotrebno, takozvano logičko
shvaćanje vrijednosti. Sabs pak patetički uzvikuje: »Sto
je istina u Rubinovim tvrdnjam a da postoji vrijednost
u dvjem a v arijan tam a — vrijednost fiziološka, na prim ­
jer, i v rijednost sociološka, tj. kao logička i povijesna
kategorija« (str. 121-122)? Već se unaprijed može pretpo­
staviti da su takve optužbe, izražavajući se u profinjenom
Sabsovu stilu, »naivne, vulgarne i besmislene«.
Uistinu, n a čem u se zasniva prigovor o priznavanju lo­
gičke kategorije vrijednosti? A utor navodi m oje riječi da
se bez »oblika vrijednosti vrijednost pretvara u logičku
kategoriju« (str. 121. u Sabsovoj knjizi). Dovoljno je do
k raja pro čitati odgovarajuće m jesto u m ojim »Ogledima«
da bi se čovjek uvjerio u kojoj m jeri naš kritičar iskriv­
ljava m isao svoga protivnika. Na 86. strani »Ogleda« (dru­
go dzd.) čitam o: »Bez 'oblika vrijednosti' sama se 'vri­
jed n o st' p retv ara jednostavno u utrošak rada, u logičku
kategoriju. A M arx, m eđutim , stalno napom inje da je vri­
jed n o st povijesna kategorija i da utrošak rada izvan od­
ređenoga društvenog 'robnog oblika' ili, kao što sm o vid­
jeli da je isto, 'oblika vrijednosti' nikakvu vrijednost ne
stvara. Sva ta p ro tu rje č ja nestaju ako prihvatim o da, po
Marxu, vrijednost stvara samo jedinstvo njenog sadržaja
i oblika, tj. u tro šak a rad a i robnog oblika privrede, da i
u analizi on uvijek p retpostavlja određeni 'društveni ob­

318
lik rada’.« Na prethodnoj, 85. stranici, pisao sam: »Bez
'oblika vrijednosti’ ne postoji ni vrijednost u pravom
smislu riječi, već ostaje samo 'vrijednost' u uvjetnom
smislu utroška rada, lišena svakoga društvenog oblika i
svojstvena svim povijesnim razdobljima.«
Dovoljno je pročitati te navode da bi se shvatilo da
ja nisam pristalica, nego upravo protivnik takozvanoga
»logičkog shvaćanja vrijednosti«. Ja ukazujem na to da po-
istovećivanje vrijednosti i utroška rada, uzete izvan njeno­
ga društvenog oblika, pretvara vrijednost od povijesne u
logičku kategoriju —i upravo stoga mora biti shvaćeno
neispravnim.
Potpuna neosnovanost optužbi, koje je Šabs iznio, ot­
kriva jednu karakternu osobinu našega kritičara. Umjesto
da pronikne u smisao stavova koje (kritizira i da ih anali­
zira u svoj njihovoj ukupnosti i unutarnjim vezama, on
više voli da iz teksta autora kojega kritizira iskapa —
čak ne ni pojedine odlomke, nego komadićke odlomaka i
pojedine riječi. Tim riječim a i rečenicama iščupanima iz
teksta naš kritičar pripisuje posve proizvoljan smisao, često
sasvim suprotan onome u kakvu ih je upotrebljavao au­
tor, te uz pomoć toga proizvoljnog tum ačenja gradi naka-
radan stav, a iz toga, s dosljednjošću dostojnom najbolje
pohvale, izvodi cijeli niz besmislenih zaključaka. I um je­
sto da u cijelom tom zbiru gluposti vidi slom svoje ».kri-
tičarske metode«, on tu glupost pripisuje autoru kojega
kritizira. Šabsu je dovoljno da u svoga protivnika naiđe
na ukazivanje na ulogu razm jene da bi ga optužio za igno­
riranje društvenoga oblika procesa proizvodnje. Dovoljno
mu je da pročita o ovisnosti procesa kretanja vrijednosti
o materijalno-tehničkom procesu proizvodnje da bi pre­
korio zbog brkanja vrijednosti i upotrebne vrijednosti.
Očigledno, Šabs sm atra d a m aterijalno-tehnička i društve­
na strana procesa proizvodnje ne predstavljaju ništa drugo
do dva niza pojava, koji se odvijaju istovrem eno i uspo­
redo i među kojima nema uzročne veze. Očigledno para­
lelizam takve vrsti pripisuje Marxu, kad dodaje: »Rubin
pak, naprotiv ustanovljuje 'usku vezu' između 'procesa
proizvodnje m aterijalnih dobara kao takvih' i 'društve­
noga oblika', određuje materijalno-tehnički sadržaj kao
takav — kao društveni sadržaj robnoga oblika, poistove-
ćuje upotrebnu vrijednost i vrijednost, brka tehničko i
društveno, fizičko i povijesno« (str. 66). Koliko je ne­
točna tvrdnja da poistovećujem m aterijalni proces pro­

319
izvodnje i njegov društveni oblik, toliko je točno da sma­
tram da m eđu n jim a postoji »uska veza«. Šabs je sklon
d a zanijeka p o sto jan je takve »uske veze« i u potvrdu se
svojega gledanja poziva na M arxa: »Marx ni koraka ne od­
stu p a o d svoga osnovnog stava, prem a kojem u »makar
kakav bio društveni oblik bogatstva, upotrebne vrijedno­
sti uvijek im aju svoju vlastitu bit, posve neovisnu o tom
obliku« (str. 66 — Šabsov kurziv).« Ovu Marxovu misao,
uzetu iz ruskoga prijevoda »Kritike političke ekonomije«,
Šabs su p ro tstav lja m ojoj tvrdnji o postojanju »uske ve­
ze« izm eđu m aterijalnog procesa proizvodnje i njegova
društvenog oblika.
Iz navedenog Šabs, očigledno, želi izvesti zaključak da
su proces proizvodnje i njegov društveni oblik među­
sobno »posve neovisni«. Činilo b i se, m eđutim , da taj stav
neposredno p ro tu rječi osnovnom M arxovu stavu o najtje­
šnjoj povezanosti razvoja proizvodnih snaga i prom jena
proizvodnih odnosa m eđu ljudim a. Činilo bi se da Šabs,
p rije nego što iznese gledanje koje oštro proturječi abe­
cedi m arksizm a, m ora provjeriti da li je točno na ruski je­
zik prevedena M arxova fraza. I tada b i se Šabs uvjerio
da je jed nostavno postao žrtva netočna prijevoda. Nave­
deno m jesto izgleda u originalu ovako: »Makar kakav bio
društveni oblik bogatstva, upotrebne vrijednosti uvijek
tvore njegov sadržaj, prvobitno (zunachst) indiferentan
p rem a tom e obliku« (K ritik đer politischen Oekonomie,
1907, str. 2). M arxova m isao znači da »prvobitno«, na pr­
vom stu p n ju analize, razm atram o društveni oblik bogat­
stva odvojeno od njegova m aterijalnog sadržaja. Materi-
jalno-tehnički proces proizvodnje ne čini istinski objekt
ekonom skog istraživanja, već je uvijek njegova pretpo­
stavka. K onačni je cilj naše znanosti upravo u tom e da
se o tk rije u sk a »uzročna veza« između m aterijalnog pro­
cesa proizvodnje i njegova društvenog oblika.
Kao što vidimo, Šabs je sprem an d a zaniječe usku vezu
izm eđu m aterijalnog procesa proizvodnje i njegova dru­
štvenog oblika. Samo se time, vjerojatno, može objasniti
jedno m jesto u njegovoj kritici, koje ne može izazvati ni­
šta drugo do čuđenje. Šabs kritizira m oju tvrdnju o
ovisnosti veličine vrijednosti o razini razvoja proizvodnih
snaga. Navodeći m oju tvrdnju da »veličinu vrijednosti
o dređuje rad, proces proizvodnje, razvoj proizvodnih sna­
ga« (»Ogledi«, drugo izd., str. 88), Šabs dolazi do zaključka

320
da ja poistovećujem proizvodne snage rada sa samim ra­
dom koji stvara vrijednost. A budući da Marx proizvodnu
snagu ubraja u konkretni rad, očigledno je da ja brkam
konkretni i apstraktni rad itd. (str. 69-74). Umjesto da,
po svome običaju, gomila ovakve netočnosti jednu na
drugu, Sabs bi m orao pogledati u XVI glavu m ojih »Ogle­
da« gdje pokazujem ovisnosti prom jena veličine vrijed­
nosti o porastu proizvodnih snaga rada. Na 130-131. strani
»Ogleda« Sabs bi mogao pročitati: »Porast proizvodnih
snaga rada u danoj proizvodnoj grani, m ijenjajući uvjete
njene ravnoteže prem a ostalim granama, m ijenja veliči­
nu društveno potrebnoga rada i tržišne vrijednosti. »Rad­
no se vrijeme m ijenja sa svakom izmjenom proizvodne
snage rada« (K, I, 6). Što je veća proizvodna snaga rada,
to je m anje radno vrijeme potrebno da bi se proizvela od­
ređena roba, to je m anja m asa rada koja je u njoj kri­
stalizirana, to je m anja njena vrijednost. Obrnuto, što
je manja proizvodna snaga rada, to je veće radno vrije­
me potrebno za proizvodnju robe, to je veća njezina vri­
jednost« (K, I, 7). U Marxovoj je teoriji pojam društveno
potrebnoga rada usko povezan s pojm om proizvodnosti
rada. U robnoj privredi razvoj proizvodnih snaga ima
svoj ekonomski izraz u prom jeni društveno potrebnoga
rada i tržišnoj vrijednosti koju određuje« (»Ogledi, str.
130-131). š to se ima, reklo bi se, prigovoriti ovoj tvrdnji,
koja točno ponavlja Marxove misli i s kojom se slažu svi
marksisti bez izuzetka? Ali naš je kritičar naumio da i s
tim stavom polemizira.
Šabsovi se prigovori svode na slijedeće. Prema Marxovu
učenju, dana količina rada (na prim jer, osm osatni rad)
proizvodi uvijek istu sum u vrijednosti, neovisno o stupnju
razvoja proizvodnosti toga rada. Porast proizvodnosti ra­
da nije praćen porastom sume vrijednosti koje proizvodi
dana količina rada. »U toj nepodudarnosti kretanja oba­
ju faktora, u zaostajanju porasta, veličine vrijednosti za
razvojem proizvodnih snaga, nalazimo onaj najopćenitiji
izraz osnovnog proturječja svojstvenog robno-kapitalistič-
kom sistemu« (str. 72 — kurziv naš). A budući da ja sma­
tram da se veličina vrijednosti m ijenja u skladu s prom je­
nama proizvodnih snaga, očigledno je da sam kriv za
smrtni grijeh što ignoriram proturječja robno-kapitalistič-
ke privrede. »Svoj konačni grijeh Rubin čini poistoveću-
jući proizvodnu snagu s radom po njihovu odnosu prem a
stvaranju vrijednosti« (str. 175).

21 O gledi o M arxovoj te o r iji v rije d n o s ti 321

 Ovdje je svaka riječ zbrka, i to tako elem entarna i gru­
b a zbrka kakvu nism o mogli očekivati čak ni od našeg
k ritičara. K ada bih tvrdio da se s dvostrukim povećanjem
proizvodne snage rad a opća sum a vrijednosti, proizvede­
nih danom količinom rada (na prim jer, osm osatnim ra­
dom ), tak o đ er dvo stru ko povećala, zgriješio bih prem a
Marxovoj teo riji vrijednosti. Ali ja, u posvem ašnjoj podu­
d arn o sti s M arxom i sa svim m arksistim a bez izuzetka,
tvrdim nešto posve drugo — ja kažem da se s dvostru­
kim povećanjem proizvodne snage rada vrijednost svake
jedinice proizvoda, proizvedenog danom količinom rada,
dvostruko sm anjuje. Posljednja je tvrdnja upravo sup­
ro tn a prvoj, je r naš zaključak o sniženju vrijednosti svake
jedinice proizvoda, očigledno, pretpostavlja da je opća
sum a vrijednosti, proizvedenih danom količinom rada,
o stala neprom ijenjena. M arxov stav, da dana količina ra­
da proizvodi uvijek istu opću sum u vrijednosti, i njegov
stav da se v rijednost svake jedinice prozivoda m ijenja obr­
n u to proporcionalno s izm jenom proizvodne snage rada, ne
sam o da m eđusobno ne proturječe, kao što m isli Sabs, nego
su nerazdvojno m eđusobno povezani. Drugi je stav zaklju­
čak iz prvoga. Treba, uistinu, biti posve nevin s gledišta
abecede m arksizm a da b i se otkrilo »činjenje grijeha« u
p riznavanju ovisnosti p rom jena veličine vrijednosti o pro­
m jenam a proizvodnosti rada.

fi 2. Pravna i ekonomska koncepcija društva

Sabs voli zalaziti u dubinu stvari. N ije se zadovoljio time

što je otk rio m oju »metodologijsku pogrešku«, koja se
sastoji u tobožnjem zanem arivanju društvenog oblika
procesa proizvodnje i društvenog k araktera rada u sferi
proizvodnje. On želi naći korijen te pogreške. »Korijen
se te pogreške, čini nam se, k rije u tom e što kao polaziš­
te za in terp retaciju problem a autoru (Rubinu) ne služi
ekonom ska, nego p ravna koncepcija društva« (str. 45).
Razliku između tih dviju koncepcija Sabs form ulira
na ovaj način: »Pravna znanost, kao što je poznato, iz­
građuje pojam društva kao m ehaničke ukupnosti osobno
i m aterijalno neovisnih subjekata i ističe volju individu­
um a kao jedinu i univerzalnu osnovu odnosa u buržoas-

322
kom društvu« (str. 46). N asuprot tome, s ekonomskog se
gledišta »robno-kapitalističko društvo prom atra kao slo­
ženo organsko jedinstvo, u kojem su pojedini individu­
umi »organi rada« uzajamno povezanoga proizvodnog or­
ganizma« (str. 47). Šabs me kori zbog toga što tobože po­
lazim upravo od pravne, a ne od ekonomske koncepcije
društva. Prije nego što prijeđem o na bit toga pitanja
moramo se zaustaviti na navedenoj karakteristici obiju
koncepcija društva.
Naš autor rado kori svoje protivnike zbog nepoznava­
nja dijalektike. Ali u najvažnijim punktovima sam griješi
protiv elem entarnih pravila dijalektičke metode. Zašto je
Šabs potpuno prekinuo vezu između pravne i ekonomske
koncepcije društva i dao im tako suprotne crte? Nisu li
pravni odnosi izraz ekonom skih (proizvodnih) odnosa me­
đu ljudima? Među ostalim , nije li karakter buržoaskog
prava, koje polazi od »osobno i m aterijalno neovisnih su­
bjekata«, određen karakterom same buržoaske proizvod­
nje, razm rvljene m eđu pojedinim proizvođačima roba?
Negirati to značilo bi negirati elem entarne stavove histo­
rijskog materijalizma. S druge strane, poznato nam je
da u onim društvenim form acijam a, u kojima je privreda
predstavljala puno »organsko jedinstvo« (na prim jer, u
patrijarhalnoj zajednici), pravne norm e također nisu pri­
znavale »osobno i m aterijalno neovisne subjekte«. Umje­
sto da se poziva na apstraktnu suprotnost između prava i
ekonomije, šab s bi m orao pobliže izvidjeti o kakvu je
upravo pravu i o kakvoj ekonomiji riječ u danome slu­
čaju. Tada bi vidio da k arakter buržoaskog prava određu­
je karakter buržoaske proizvodnje, da je suprotnost iz­
među »organskog jedinstva« i »neovisnih subjekata« ug­
rađena u sam temelj robne privrede. Otkrio bi dvojaku
prirodu te robne privrede. Šabs, međutim, nije pošao tim
putem. Više je volio da '»neovisne subjekte« uputi u pod­
ručje prava, zbog čega se sfera ekonomije pojavljuje u
njega u jednostranom obliku — u obliku »organskog je­
dinstva«. šabs ispravno ističe m aterijalnu povezanost čla­
nova robne privrede, ali nedovoljno ocjenjuje značenje
činjenice da je privreda razmrvljena među pojedinim pro­
izvođačima roba, među kojima se veza ostvaruje samo
posredno — razm jenom proizvoda njihova rada. Zato
Šabs nerijetko karakterizira robnu privredu uz pomoć
termina kojima se m arksisti ne služe. On kaže da u rob­
noj privredi »evidencija potreba društva leži u samoj

323
osnovi proizvodnje« (str. 49 — kurziv naš), dok m arksi­
sti tvrde upravo suprotno. Dalje od Sabsa doznajemo da
»proizvođač robe u n ap rijed potčinjava svoju proizvodnu
d jelatn o st društven o j potrebi« (str. 49), da »njegov rad
a p rio ri ulazi u rad društva« (str. 99), da »određuje svoju
funkciju u dru štv u a priori, orijentirajući se na potrebe
društva, dakle, kao d ru štvenu funkciju«182 (str. 61, isto na
stran i 48-49). M arx je, pak, volio ponavljati da rad pred­
stavlja neposredno »društvenu funkciju« sam o u društvi­
m a s organiziranom privredom .
Preuveličavajući značenje »organskog jedinstva« rob­
ne privrede i nedovoljno ocjenjujući značenje m omenata
neorganiziranosti i razdrobljenosti u toj privredi, Sabs
je sklon da ok riv lju je zbog »pravnog« postavljanja pitanja
one ekonom iste koji ove m om ente ističu. Dokaz tome da
polazim od pravne, a ne ekonom ske, koncepcije društva
on vidi u ovim m ojim riječim a na 12. stran i drugoga iz­
d an ja »Ogleda«: »Svaki je proizvođač robe slobodan da
u svom poduzeću po svojoj volji proizvodi bilo kakav pro­
izvod i uz pom oć bilo kakvih sredstava proizvodnje. Ali
kad gotov proizvod svoga rada iznosi na tržište radi raz­
m jene, o n nije slobodan da određuje om jere razmjene,
već je prisiljen da se potčinjava uvjetim a (konjunkturi)
trž išta zajedničkim za sve proizvođače danoga proizvoda.«
Navevši ove riječi Sabs svečano uzvikuje: »Ova je form u­
lacija posuđena iz pravne znanosti« (str. 42). Beskrajno
ponavljajući m oje riječi da je »svatko slobodan po svojoj
volji« proizvoditi bilo kakav proizvod, Sabs mi na teme­
lju tih riječi prip isu je m isao da je »u proizvodnji kapita­
listu«, točnije njegovoj volji dan sav i neograničen pro­
stor; konkurencija je izvan njegova vidokruga, ona za nje­
ga ne postoji«. »Potčinjavanje sam e proizvodnje zakoni­
m a konkurencije koji surovo d ik tiraju uvjete proizvod­
nje, a to po n ajp rije znači potčinjavanje društvenim uvje­
tim a u izboru sredstava proizvodnje — a također i odre­

182 Naprijed smo već naveli da naš kritičar nema osjećaja za

smiješno. Inače se ne bi odlučio na izjavu da proizvođač robe
mora biti prom atran kao »individuum koji djeluje u skladu sa
spoznatljivom za njega društvenom nužnošću« (str. 53; na str.
51. o »spoznatoj društvenoj nužnosti«). Do toga su Sabsova ot­
krića marksisti, skupa s Marxom, bili uvjereni da u robnoj
privredi zakon društvene nužnosti djeluje kao »slijepa sila
prirode«, a Engels je u njima vidio »prirodni zakon koji se
zasniva na nesvjesnosti ljudi koje pogađa svojim djelovanjem«
(Kapital, t. I, glava I, primjedba 28).

324
đenog oblika robe — u skladu s društvenom potrebom ,
uopće se ne uklapa u površne predodžbe koje se daju u
'Ogledima'.«
Gore smo već vidjeli kako se Šabs bespomoćno zapet­
ljava pri najelementarni'jim pitanjim a političke ekonomi­
je. Ne treba se stoga čuditi što je sprem an sum njičiti svo­
ga protivnika da je zaboravio početničke istine. U danom
me slučaju optužuje da ne razum ijem značenje konku­
rencije, da, prem a mome gledanju, kapitalist može pro­
izvoditi bilo kakve proizvode neovisno o zahtjevima trži­
šta itd. Sve te dječji naivne optužbe same po sebi ne za­
htijevaju opovrgavanje, ali mi ćemo se na njim a podrob­
nije zaustaviti da bismo još jednom okarakterizirali teo­
retsku razinu Šabsova rada, koji spaja početničke istine
i elementarne greške. Ta svakome je m arksistu poznato
da onda kada govorimo o »neovisnom«, proizvođaču robe,
koji organizira proizvodnju po svojoj »volji« ili »želji«,
mislimo na neovisnost proizvođača robe o društvenom
organu koji planski usm jerava proizvodnju. Ali nikome
neće pasti na pam et da u našim riječim a vidi konstati-
ranje neovisnosti proizvođača robe o uvjetima tržišne
konkurencije. Naprotiv, Marx je često govorio da upravo
»neovisnost« proizvođača roba o društvenom organu koji
svjesno djeluje stvara njihovu »ovisnost« o stihijskim za­
konima tržišta. »Naši vlasnici roba, na taj način, otkriva­
ju da ista ta podjela rada, koja njih same čini neovisnim
privatnim proizvođačima, istovrem eno čini neovisnim o
njima proces društvene proizvodnje i njihove vlastite od­
nose u tome procesu, tako da se m eđusobna neovisnost
osoba dopunjava sistemom sveopće stvarne ovisnosti«
(K, I, 75). Iz naših riječi o »volji« proizvođača robe izvla­
čiti zaključak da negiramo ovisnost proizvođača robe o
uvjetima tržišta — znači pokazivati potpuno nepoznava­
nje terminologije općeprihvaćene u marksističkoj litera­
turi.
Ispričavamo se pred čitaocem što ga svo vrijeme drži­
mo u krugu elem entarnih pitanja. Sa zahvalnošću bismo
dočekali kritiku naših pogleda koja bi ponukala na dub­
lje razm atranje spornih problema. Ali, na žalost, Šabsova
se kritika većinom vrti u krugu elementarnih pitanja, slu­
čajno istrgnutih riječi i proizvoljno tumačenih fraza.
Premda je pitanje »volje« proizvođača robe već dovoljno
razjašnjeno našim prethodnim primjedbama, ipak se na
njemu moramo još zadržati da bismo konačno razotkrili

325
 Šabsovu »kritičku m etodu«. Već sm o rekli da nijedan
pism eni m ark sist neće naše riječi o »volji« proizvođača
robe tu m ačiti onako kako ih tum ači Šabs. Ali sada ćemo
poći d alje i dokazati ne samo da je Šabs m orao znati što
upravo m ark sisti razum iju pod »voljom« proizvođača ro­
be, nego da je o to m e mogao u nas pročitati na istoj
stran ici s koje je navodio. Da Šabs nije prekinuo navođe­
nje, nego ga nastavio, našao b i odm ah nakon riječi koje je
naveo ove riječi: »Ovisnost proizvođača o tržištu znači
ovisnost njegove proizvodne djelatnosti o proizvodnoj dje­
latnosti svih drugih članova društva. Ako su suknari iz­
bacili na tržište .previše sukna, onda i suknar Ivanov
koji n ije povećavao svoju proizvodnju, također trpi zbog
sniženja cijena sukna i m o ra sm anjiti proizvodnju. Ako
su drugi suknari uveli savršenija sredstva za proizvodnju,
n a p rim jer, (strojeve) koja p o jeftin ju ju vrijednost sukna,
onda i n aš su k n ar m ora poboljšati tehniku proizvodnje.
Pojedini proizvođač robe, koji je form alno neovisan o
drugim proizvođačim a, zapravo je i u usm jerenosti, i u
veličini, i u načinu svoje proizvodnje usko s njim a pove­
zan putem tržišta, p u tem razmjene« (»Ogledi«, drugo izd.,
str. 12). Može li mi se poslije ovoga, uz im alo pošten odnos
prem a svojoj kritičarskoj dužnosti, predbacivati da za­
nem aru jem ulogu konkurencije i da proizvođača robe
sm atram neovisnim o uvjetim a tržišta?
Ali ako je Šabs u danom slučaju načinio grubu grešku,
nisam li m u ja dao za n ju povod neopreznom upotrebom
riječi (volja)? K ada bi Šabs poznavao m arksističku lite­
ratu ru , znao bi da se u njoj vrlo često govori o »volji« ili
»nahođenju« proizvođača robe u sm islu koji je gore raz­
jašn jen . Tako, n a p rim jer, Plehanov piše: »U buržoaskom
d ru štv u proizvođači rad e neovisno jedan od drugog, sva­
ki se od n jih tru d i kako želi, kako može i kako umije,
n a vlastiti rizik d po vlastitom nahođenju.«m Takvim se
riječim a izražava Rosa Luxemburg: »Svaki se trudi na
svoj rizik i na v lastitu odgovornost, svaki proizvodi za
svoj račun po vlastitom nahođenju.«184 Konačno, u Marxa
ćemo — ne jednom — naći da se govori o »hirovitoj igri
slučaja i samovolje« i o »kaotičnoj samovolji proizvođa­
ča roba« (K, I, 334). Istina, Marx kaže da stihijski zakon
sebi potčinjava tu »kaotičnu sam ovolju proizvođača roba«,
ali upravo je o tom e i bila riječ u našoj knjizi.

183 Plehanov, op. cit., str. 83 (kurziv naš).

184 R. Luxemburg, op. cit., str. 251 (kurziv naš).

326
 Možemo zaključiti. Šabsovi se prigovori, da tobože po­
lazim od pravne koncepcije društva, ni na čemu ne zasni­
vaju. Nije riječ o suprotnosti prava i privrede, nego o
dvojakoj prirodi same robne privrede. Cijelo sam se vri­
jeme u »Ogledima« trudio da istaknem tu dvojaku stra­
nu robne privrede, koja se istovremeno odlikuje jedin­
stvom i razmrvljenošću. Šabs pak, preuveličavajući zna­
čenje prvoga m om enta i nedovoljno ocjenjujući značenje
drugoga, razm atra robnu privredu s jednostranog, i stoga
neispravnog gledišta. To objašnjava jednu karakteristič­
nu osobinu Šabsova izlaganja, koja ga oštro razlikuje od
većine m arksista. Obično m arksisti, po prim jeru samoga
Marxa, suprotstavljaju robnu privredu organiziranoj pri­
vredi i uz pomoć takva suprotstavljanja izdvajaju karak­
teristične osobine robne privrede. Za Šabsa taj put ne po­
stoji, je r i robnu privredu razm atra, prije svega, s gledi­
šta »organskog jedinstva« potjenjujući njen stihijski, ne­
organizirani karakter. Zato Šabs m ora pribjeći drugome
načinu, i to upravo suprotstavljanju robne privrede pri­
silnoj privredi koja se zasniva na ropstvu ili na feudalnoj
ovisnosti proizvođača (str. 30, 35, 94, 98, 134-135. i dr.).
U prisilnoj privredi »društveni odnos proizvodnje ima jed­
nostrani karakter« (str. 94) je r je proizvođač (na prim jer,
rob) sveden na ulogu jednostavnoga oruđa. U robnoj se
pak privredi društveni odnos proizvodnje realizira »u
dvostranim činovima razm jene između osobno neovisnih
proizvođača. Ovdje se društveni individuum ne pojavlju­
je kao res vocale185 robovlasničkog društva, kao oruđe za
dobivanje proizvoda, nego kao društveni subjekt u punom
značenju, formalno, tj. kao apstraktno neograničen u svo­
joj samostalnosti« (str. 30).
Polazeći od suprotstavljanja robne privrede robovskoj,
Sabs dolazi do zaključka da je najvažnija osobitost robne
privrede u pravnoj slobodi individuuma, u »formalno-
-pravnom pojm u samostalnog individuuma« (str. 98). Ta­
kav posve pravni kriterij vrijedi, međutim, samo za sup­
rotstavljanje robne privrede robovskoj, ali nam ne objaš­
njava osnovne ekonom ske osobitosti robne privrede u od­
nosu, recimo, prem a socijalističkoj privredi. U politič­
koj ekonomiji pravnu neovisnost individuuma treba pro-

Kod Šabsa, koji osjeća »sklonost, vrsti bolesti« prema la­

tinskim term inim a i uzrečicama, rob se na 30. i 35. stranici
pojavljuje kao »res vocale«. Očigledno je naš tako učeni, ko-
liko i pronicljivi, kritičar htio reći »res vocalis«.

327
m atrati sam o kao izraz ekonom ske neovisnosti proizvođa­
ča robe kao vlasnika sredstava za proizvodnju i sam ostal­
nog o rganizatora proizvodnog procesa. Ali, kao što smo
vidjeli, preuveličavajući m om ente »organskog jedinstva«
u robnoj privredi, ša b s je sklon da zaniječe ekonomsku
»neovisnost« proizvođača robe zato što je ovaj potčinjen
uvjetim a tržišta. To ga gledanje dovodi do neispravnoga
zaključka da je k arakteristična osobina proizvođača u
robnoj privredi njegova pravna sloboda. Kao što vidimo,
Sabs je dospio u posve drugo m jesto od onoga u koje se
uputio. M eni p rip isu je pravnu koncepciju društva, a sam
vidi osnovnu osobinu robne privrede u posve pravnim
obilježjim a. On p o tcjen ju je atom istički karakter robne
p rivrede i upravo zato m ora prihvatiti da je njena odlika
sam o pravni atom izam . Takve se dijalektičke pretvorbe
susreću u Šabsovu rad u prilično često. U većini slučajeva
Šabs je prisiljen da ig ra ulogu ne subjekta, koji svjesno
p rim jen ju je pravila dijalektičkog m išljenja, nego ulogu
objekta, koji protiv svoje volje, doživljava niz čudnih i
veom a n ep rijatn ih dijalektičkih pretvorbi.
N eka čitalac ne misli da smo Šabsa optužili za formal-
no-pravni p ristu p s polem ičkim ciljem , u želji da Šabso­
vu rad u nađem o onu istu m anu koju on bez ikakve osno­
ve prip isu je nam a. Po našem dubokom uvjerenju, Šabs
neizbježno klizi u to m pravcu cijelim svojim stavom igno­
rira n ja m om enata razm rvljenosti u robnoj privredi. Pro­
m atraju ći robno društvo kao »organsko jedinstvo«, kao
u k u p n o st »individuum a koji djeluju u skladu s društve­
nom nužnošću koju su spoznali« i »koji svoju proizvod­
nu d jelatn o st un ap rijed potčinjavaju društvenoj potre­
bi«, Šabs ne može dati ispravnu karakteristiku ekonom­
skih o sobitosti robne privrede. Ne preostaje mu drugo
nego da odlike robne privrede potraži u pravnoj osobnoj
neovisnosti proizvođača i u dvostranom , tj. dogovornom
k arak teru odnosa koji povezuju te osobno neovisne pro­
izvođače <(str. 30, 35, 42, 94, 98, 134-135. i dr.). I. — o
ironijo sudbine! — razm jena, protiv koje je Šabs prije
podizao hajku, slavi ovdje svoju punu pobjedu. Je r što
znači osobna neovisnost proizvođača? Istina, Šabs ne žali
privlačne boje da bi je okarakterizirao: »Ovdje se (u rob­
nom društvu) društveni individuum ne pojavljuje kao
res vocale robovlasničkog društva, kao oruđe za dobiva­
nje proizvoda, nego kao društveni su b jekt u punom zna­
čenju, form alno, to jest kao apstraktno neograničen u

328
svojoj samostalnosti« )str. 30) — kurziv naš). Ali u biti se
pod privlačnim likom »društvenog 'subjekta u punom
značenju« krije svima dobro poznati i prozaični lik for-
malno-neovisnog proizvođača robe. A istovremeno i dvo­
strani odnosi m eđu ljudim a nisu ništa drugo do »dvo­
strani činovi razmjene između osobno neovisnih proizvo­
đača« (str. 30 — kurziv naš), »odnosi razmjene u njihovu
dvostranom karakteru« (str. 42). Doista, otjeraj razmjenu
kroz vrata, uletjet će kroz prozor! Istina, znajući strogo
Sabsovo »proizvodno« gledište, razm jena je imala potrebu
da malko m askira svoje crte i da se pojavi u pjesničkijem
obliku. Ali je ona zato, malko se m askirajući »potpuno pobi­
jedila i sada se pojavljuje kao jedino obilježje robne privre­
de. Dok se u m oj im »Ogledima« razm jena pojavljuje kao
momenat samog procesa reprodukcije, neraskidivo povezan
s m aterijalno-tehničkim procesom proizvodnje i raspodje­
lom društvenoga rada, u Sabsa se ona sada pojavljuje
jednostrano, s formalno-pravne strane, kao čin dogovora
između formalno-neovisnih subjekata. Razumije se, manje
sam nego itko sklon negirati da je i form alna neovisnost
proizvođača roba bitno obilježje robne privrede i da ostav­
lja svoj trag na činu izjednačavanja proizvoda rada (vidi
desetu glavu u mojim »Ogledima«). Ali formalno-pravna
karakteristika proizvođača roba samo je izvedena iz nji­
hove ekonomske karakteristike, a formalne osobitosti raz­
mjene treba proučavati samo na bazi m aterijalne poveza­
nosti s procesom proizvodnje, pa tako i s procesom iz­
jednačavanja i raspodjele rada. Pod izlikom da brani po­
grešno shvaćeno »proizvodno gledište«, Sabs odbija da
ide putem istraživanja m aterijalne uloge razmjene u rob­
nom društvu, za što je bio surovo kažnjen dopavši pod
vlast razmjenske koncepcije u njenom najvulgarnijem,
formalno-pravnom obliku.
Štoviše. Ne samo da je Sabsa zarobio pravni fetišizam
nego se on nije oslobodio ni davno preživjelih i zastarje­
lih koncepcija o »prirodnom stanju« čovjeka. Ne samo da
naivno vjeruje kako buržoasko društvo karakterizira pri­
znavanje »društvenog subjekta u punom značenju« nego
je prožet još naivnijom vjerom u to da to formalno-prav-
no priznavanje odgovara »posebnoj prirodi (čovjeka —
I- R.) u njegovu prirodnom stanju« (str. 98). Pročitajmo
pažljivo ovaj odlomak: »Pojam samostalnog individuu­
ma« obuhvaća dvije oznake čovjeka: s jedne strane, for-
malno-privatnu, društvenu i, kao takvu, povijesnu; a s

329
druge strane, prirodno stanje adekvatno prvoj definiciji,
ali sta n je koje je u svom praktičkom načinu svojstveno
sam o posebnom povijesnom obliku i koje je njim e uvje­
tovano. Ovdje se opet susrećem o s »razlikom neodvoji­
vom od istovetnosti«. S jedne strane, subjekt društva,
čovjek kao takav je s t prirodoznanstveni i, prem a tome,
logički, vanpovijesni pojam . S druge strane, društveno
značenje, koje odgovara njegovoj posebnoj prirodi u nje­
govu prirodnom stanju, čovjek dobiva samo u određenim
povijesnim uvjetim a koji ga u tv rđ u ju u adekvatnom pra­
vnom obliku. Sam o form alno-pravni pojam samostalnog
individuum a od ređ u je u stvarnosti značenje čovjeka kao
takva u svojstvu su b jekta društva i stoga pokazuje tu
čovjekovu p riro d u u povijesnom svjetlu. Obrnuto, druš­
tveni oblik roba, kao što nam je već poznato, određuje
njegovo značenje u d ruštvu kao stvari — i to njegovo
značenje o staje p raktičko značenje prem da je po svojoj
p riro d i rob čovjek« (str. 98 — kurziv naš).
Navedeno m jesto jasno otkriva cijelu osnovu Sabsove
konstrukcije. D ruštveno i povijesno poistovećuje se s for-
malno-pravnim . Kao k arakteristično obilježje robne pri­
vrede uzim a se »form alno-pravni pojam samostalnog in­
dividuum a«, a taj se pojam razm atra kao adekvatan »po­
sebnoj priro d i (čovjeka) u njegovu prirodnom stanju«.
Sm isao je ove filozofije jasan. Odvajkada postoji »poseb­
na čovjekova p riro d a u njegovu prirodnom stanju«. U
društvim a, zasnovanim na pravnoj nejednakosti osoba
(na p rim jer, u robovlasničkom , feudalnom), to »prirodno
stanje« čovjeka nem a »praktičko značenje«. Praktičko
značenje ono stječe tek u robnoj privredi, u »adekvat­
nom« pravnom obliku sam ostalnog individuuma. Ovdje
se već čovjek p ojavljuje »ne kao oruđe za dobivanje pro­
izvoda, nego u punom značenju društvenog subjekta, for­
m alno, tj. ap strak tn o ograničen u svojoj sam ostalnosti,
oslobođen ».prirodnih veza« i s tog gledišta suprotstavljen
svoj ostaloj prirodi« (str. 30). Dok Marx pojam samo­
stalnog individuum a razm atra kao »anticipiranje« i izraz
buržoaskog društva, Sabs buržoasko društvo prom atra
kao realizaciju ili p raktično ostvarenje prirodnog stanja
individuum a.
Nismo se tako podrobno zaustavili na Sabsovim pogle­
dim a sam o stoga da pokažemo kakvu nam m ješavinu ideja
nudi naš autor, koji p retendira na naziv najortodoksnijeg
m arksista. Za nas su iznijeti Sabsovi pogledi posebno va­

330
žni kao socijalno-filozofska osnova njegova učenja o ap­
straktnom radu. Sabs je dovoljno dosljedan da bi proveo
potpunu analogiju između karaktera individuum a i ka­
raktera njegova rada (str. 98—99). Kao što postoji »pri­
rodni karakter« individuuma, tako postoji prirodni ka­
rakter ili »fiziološka bit apstraktnoga rada kao takva«
(str. 95). »Čovjeku kao takvu« odgovara ljudski rad kao
takav ili apstraktni rad kao takav. Ali u društvim a, za­
snovanima n a nejednakosti osoba, prirodni karakter rada,
kao i priroda individuuma, još ne dobiva »praktičko« ili
»društveno značenje«. Ovo posljednje stječe tek u robnoj
privredi: ovdje prirodni k arak ter individuuma stječe ade­
kvatni oblik realizacije u formalno-nezavisnom proizvo­
đaču robe; sam im tim »posve ljudski« ili apstraktni rad
kao takav stječe društveno značenje i postaje društveni
(ili ekonomski) rad.
Predodžba o »prirodnom individuumu« jest temelj na
kojemu se uzdiže Šabsovo učenje o apstraktnom radu.
Naivna socijalna filozofija »prirodnoga individuuma« nije
ugrađena u temelj samo Šabsove konstrukcije, nego i u
predodžbe Daškovskog i mnogih drugih »umjerenih« fi-
ziologista. Ali u Šabsa ta se veza pojavljuje u otvorenijem
i jasnijem obliku. Za nas bi bilo dovoljno utvrditi tu vezu
da bismo unaprijed odbacili, kao metodologijski pogreš­
no, cjelokupno Šabsovo učenje o apstraktnom radu. Ali
da ne bismo čitaoca ostavili u sum nji u vezi s netočnošću
zaključaka, do kojih Šabs m ora doći u svome učenju o
apstraktnom radu, to ćemo učenje podvrći posebnoj
analizi.

§ 3. Apstraktni i ekonomski rad

U sporu između pristaša fiziološkog i sociološkog shva­

ćanja apstraktnoga rada, Šabs je zauzeo svojevrstan stav.
S jedne strane, naziva »nakaradnom« tvrdnju Daškovskog
da su povijesne kategorije očitovanje vanpovijesnih za­
kona (str. 68, primjedba). Iz ovoga slijedi da povijesna
kategorija vrijednosti ne može biti izraz vanpovijesne
kategorije rada shvaćenog u fiziološkom smislu. Ali, s
druge strane, Šabs se ne slaže ni s mojim shvaćanjem
apstraktnoga rada budući da ja, po njegovu mišljenju,
»nedijalektički« odvajam društveni oblik rada od njegove
fiziološke biti. Zato Šabs predlaže vlastito rješenje proble­

331
ma. On razlikuje dvije kategorije: »apstraktni« i »eko­
nom ski« rad. Šabs ne prigovara sam o m eni i drugim eko-
nom istim a-m arksistim a — da zanem aruju tu razliku —
nego djelom ice i sam om e Marxu.
P rilično je teško u više-manje jasnom obliku iznijeti
Šabsove m isli o ap strak tn o m i ekonom skom radu. Ako u
drugim dijelovim a svoga rad a Šabs stvara najveću zbrku
p ri iznošenju m isli svojih protivnika, onda ne stvara
m an ju zbrku kada izlaže vlastite misli o danom e pitanju.
Zbog toga ćem o navesti nekoliko m jesta na kojim a Šabs
pokušava iznijeti značenje obaju term ina. »Kao što se u
društvenom individuum u u njegovu posebnom značenju,
kako se p ojavljuje u društvenom odnosu prem a drugom
(na p rim jer, u odnosu radnika prem a kapitalistu), gasi
njegov p riro d n i k arak ter, ali ne nestaje posve u svojstvu
p rirodnog nosioca društvenog oblika, tako i ekonomski
rad, tj. društveni rad u robnoj privredi, gasi u tom svom
funkcionalnom obliku fiziološku bit apstraktnoga rada
kao takva, ali nipošto ne uklanja njegovu im anentnu sup-
stan cijaln u b it kao prirodnog nosioca društvene modalno-
sti; izvan p o sto jan ja ljudskoga rada kao takva ne postoji
ni njegovo konkretno-tehničko očitovanje u m aterijalnom
procesu, ni njegovo ekonom sko očitovanje u društvenom
procesu. A pstraktni rad kao takav, kao fiziološka pojava,
povezan je s ekonom skim radom dijalektičkom vezom —
kao »razlike« neodvojive od »istovetnosti«. Samo metafizi-
čarim a . . . takvo shvaćanje problem a ostavlja prostor za
sum nje i prigovore« (str. 95). Na drugom m jestu dozna-
jem o da se ap strak tn i rad »određuje kao fiziološka po­
java u svom neposrednom objektivnom karakteru; pri
tom u danom izrazu stječe društveno značenje tek u
određenom povijesnom obliku organizacije društvenog
rada, koji u ap strak tn o j definiciji rada ima osnovu za
d ruštvenu vezu i sam im tim ga određuje kao povijesni
društveni oblik rada, kao ekonom sku kategoriju. U okvi­
rim a ovog posljednje funkcionalnog izraza gasi se supstan-
cijska b it apstrak tn o g a rada ističući u danom ekonom­
skom aspektu društveno biće svoga bitka, indiferentno
prem a njegovom prirodnom karakteru« (str. 116).
Ne može se reći da se navedene form ulacije odlikuju
dovoljnom jasnoćom i da daju jasnu predodžbu o tome
što upravo Šabs razum ije pod »apstraktnim radom« i
»ekonomskim« radom . Pokušat ćemo, ipak, uspoređiva­
n jem navedenih form ulacija sa cijelim nizom drugih mje­

332
sta u njegovu radu predočiti tok njegovih misli, ukoliko
je to moguće pri zbrkanosti izlaganja.
Čini se da Šabs zam išlja problem ovako: »Apstraktni«
rad se »određuje kao fiziološka pojava u svom neposred­
nom objektivnom karakteru« (str. 116). U tom je njegova
»imanentna supstancijska bit« ili »prirodni karakter« (str.
95, 116). Taj »apstraktni rad u svom neposrednom fizio­
loškom karakteru« predstavlja vanpovijesnu kategoriju
neovisnu o društvenom obliku privrede (str. 128). Ali
znači li to da je apstraktni rad »pojava društveno zna­
čajna u bilo kojem društvenom obliku privrede« (str. 35)?
Ne, odgovara Šabs. Iako je ljudski rad kao takav postojao
uvijek, nije uvijek imao društveno značenje. »I posve je
jasno zašto.180 činjenica da rob, na prim jer, spoznaje svoj
rad kao ljudski rad ne čini taj rad društveno-značajnim,
kao što i ne zadire u osnove ropstva to što rob spoznaje
sebe kao čovjeka, a ne kao res vocale. Dotle, dok se rob
ne oslobodi uvjeta ropstva, on ne postaje čovjek u druš­
tvenom značenju (iako i jest to po svom prirodnom ka­
rakteru), a njegov će se rad u robovlasničkom društvu
razmatrati jedino kao m aterijalno-tehnički faktor, kao
energija stroja koji ima sposobnost govora, i drugačije
ne« (str. 35 — kurziv naš).
Iz navedenog nam je m jesta već jasno što je upravo po­
trebno da bi apstraktni rad, tj. ljudski rad kao takav
stekao »društveno značenje«. Za to je potrebno da proiz­
vođač bude oslobođen osobne ovisnosti i da bude »čovjek
u društvenom značenju«. Tako je u robnoj privredi: od­
nos čovjeka prem a čovjeku uspostavlja se ovdje na osnovi
dvostrukog izražavanja volje između ravnopravnih stra­
na« (str. 94 — kurziv naš); ovdje ljudski rad kao takav
postaje temelj društvene veze među ljudima. Apstraktni
rad stječe u društvu ravnopravnih proizvođača roba po­
sebni »društveno-značenjski funkcionalni oblik« (str. 128)

180 A kakvu je ulogu imao taj rad prije nastanka robne pri­
vrede? Na to pitanje nije od Šabsa lako dobiti odgovor. Na
132. strani čitamo: »Za sva druga prethodna razdoblja ta je
definicija (»rada kao takva«) uopće »primjenljiva«, ali je u
isto vrijeme društveno bez značenja, neaktualna.« Ako čitalac,
dozvavši u pomoć sjenu Daškovskog, pomisli da je riječ o pen
stojanju apstraktnog rada »u pojmu«, onda ga na slijedećoj
stranici opet čeka zagonetka. Ispostavlja se da u prethodnim
povijesnim razdobljima »ni u stvarnosti, ni u pojmu nema
rada istovetnog s postojećim oblicama, iako je objektivno fi­
ziološka istovetnost utrošaka »primjenljiva«, razumije se, i
na dano razdoblje« (str. 133).

333
 i sam im tim se p retv ara u »ekonomski« rad (koji Sabs
naziva tak o đ er »društvenim«). Ako je apstraktni rad van-
povijesna kategorija, onda je ekonom ski rad povijesna
k ateg o rija posebno svojstvena robnoj privredi (str. 99,
128). V rijed n o st proizvoda rada izraz je upravo ekonom­
skog, a ne ap strak tn o g rada kao takva (str. 98 i dr.).
Sada m ožemo označiti osnovne crte sličnosti i razlika
u pogledim a Šabsa i Daškovskog.187 Obojica — Daškovski
ne tako dosljedno kao Šabs — tre tira ju apstraktni rad
kao takav kao fiziološku i vanpovijesnu kategoriju. Obo­
jica sm a traju — i ovdje Daškovski opet m anje dosljedno
— da tek u robnoj privredi taj ap strak tn i rad stječe u
p rak si »društveno značenje«. Ali, dok Daškovski smatra
da ta pro m jen a ni n ajm anje nije izm ijenila »kvalitativnu
prirodu« sam oga ap straktnog rada, Šabs misli da je, za­
h valjujući svojoj novoj društvenoj funkciji, apstraktni
ra d stekao i novu kvalitativnu priro d u pretvorivši se u
»ekonomski« (ili »društveni«) rad. Ako u Daškovskog ap­
strak tn i rad u toku cijeloga povijesnog razvoja ostaje »is-
tovetan« sam om e sebi, u Šabsa su ap strak tn i i ekonomski
ra d povezani dijalektičkom vezom »istovetnosti« i »raz­
lika«. S jedne strane, ekonom ski je rad isti taj apstraktni
rad u određenom društvenom obliku; s druge strane, on
se od ap strak tn o g a rada razlikuje u fiziološkom smislu.
Dok u Daškovskog p o stoji jedna kategorija apstraktnoga
rada, Šabs stvara dvije kategorije: apstraktnoga rada i
ekonom skoga rada. Zato Daškovski razm atra vrijednost
k ao izraz ap strak tn o g a rada, a Šabs, pak — kao dzraz
ekonom skoga, a ne apstraktnoga.
P rije nego što se razm otri u kojoj m jeri složena Šab-
sova k o n stru k cija odgovara Marxovu učenju, treba reći
da je u sam oga Šabsa sasvim zbrkano iznijeta središnja
točka njegove konstrukcije: pitanje odnosa apstraktnoga
i ekonom skog rada. Ekonom ski rad »gasi«, ali ne »ukla­
nja« fiziološku b it ap straktnoga rada. Što to znači? Ne
želi li Šabs reći da je fiziološki rad samo pretpostavka
ekonom skog rada, koji je samo društvena veličina u ko­
jo j je »pogašen« fiziološki k arak ter rada? S jedne stra­
ne, ovakvo shvaćanje kao da proturječi Šabsovu gledanju,
koji m oje »Oglede o M arksovoj teoriji vrijednosti« oštro
k ritizira upravo zato što je fiziološkom radu dana tek

187 Vidi flanele Daškovskog u »Pod znamenem marksizma«,

1927, N°6.

334
uloga pretpostavke u odnosu prem a apstraktnom e radu
(koji po mom shvaćanju odgovara približno onome što
Sabs naziva »ekonomskim radom«). Ali, s druge strane,
u Sabsa nalazimo dosta izraza koji kao da potvrđuju izni­
jeto shvaćanje. Tako u ranije navedenom m jestu Sabs
kaže da je »društveno biće« bitka apstraktnoga rada (tj.
njegova bitka kao ekonomskoga rada) »inđiferetno prema
njegovom prirodnom karakteru« (str. 116), tj. prem a nje­
govoj fiziološkoj prirodi. Također na 99. strani čitamo:
»Fiziološki se karakter rada u tom slučaju ne uklanja, on
samo postaje indiferentan u tom svom im anentnom pri­
rodnom postojanju za dano društveno postojanje« (kur­
ziv naš). Usput ćemo reći da Sabsova tvrdnja o »indife-
rentnosti« fiziološkoga k araktera rada »za dano društveno
postojanje« kao da se teško veže s njegovim osnovnim
gledanjem da fiziološki karakter rada stječe »društvenu
realnost« ili »društveno značenje« tek u obliku njegova
»danog društvenog postojanja« (kao ekonomskoga rada).
Ostavimo, m eđutim , po strani te nejasnoće i proturječ­
je u Sabsovoj konstrukciji. Moguće je da će ih uz izvan­
redne napore uspjeti nekako ukloniti i razumljivim nam
jezikom objasniti kako si upravo zam išlja vezu između
apstraktnoga i ekonomskog rada. Ali ono što mu nikako
neće uspjeti — to je da svoje gledanje uskladi s Marxovim
učenjem. Sabs se oštro odvaja od Marxa u dvije točke:
1) na mjesto kategorije apstraktnoga rada on meće dvije
kategorije — apstraktnoga i ekonomskoga rada; 2) on
tvrdi da je vrijednost izraz ekonomskog, a ne apstraktnog
rada.
Šabs tvrdi, nem ajući za to nikakve osnove, da u teoriju
vrijednosti unosim »novele« koje ne odgovaraju Marxovu
učenju. A ja tvrdim da je svaka »novela« koju sam ponu­
dio ne samo u punom skladu s Marxovim učenjem nego
je i potvrđujem m nogobrojnim neposrednim Marxovim
izjavama. Ja svjesno izbjegavam da iskorištavam takva
mjesta u Marxa koja nem aju oslonca i potvrde u mno­
gobrojnim drugim Marxovim izjavama koje izražavaju istu
misao. A naš strogi kritičar laka srca stvara »novele« koje
se nimalo ne opiru na Marxov tekst i koje oštro proturje­
če njegovoj teoriji vrijednosti. Analizirajmo kao i prije
°bje njegove »novele«.
Je li točno da Marx u vrijednosti vidi izraz ekonomskog,
a ne apstraktnog rada? Je li točno da Marx istovremeno
s kategorijom apstraktnoga rada uvodi još jednu kate-

335
 gori ju ekonom skoga rada? Sabs ne može navesti nijedan
dokaz u prilog tim svojim tvrdnjam a. Da bi stvorio ma­
k a r sjenu o p rav d an ja za u potrebu novog term ina »eko
nomskog« rada, Sabs navodi ove Marxove riječi iz »Uvoda
u k ritik u političke ekonom ije«: »Rad je najjednostavnija
k ategorija. Toliko je sta ra predodžba o njem u u toj uni
verzalnosti — kao rad u uopće. M eđutim, ekonom ski rad,
uzet u tom n ajjednostavnijem obliku, toliko je suvre­
m ena kateg o rija koliko i odnosi koji rađ aju tu najjedno
stav n iju apstrakciju« (str. 14, 100). O slanjajući se na tc
m jesto Sabs već na prvim stranicam a svoje knjige objav­
lju je o tkriće — razliku izm eđu »apstraktnoga« i »ekonom­
skoga« rada. Tom o tk riću naš au to r pripisuje neobično ve
liko značenje, ono m o ra jednom zauvijek okončati spo­
rove izm eđu pristalica sociološke i fiziološke verzije ap:
strak tn o g a rada. Izvor je tih sporova ni više ni manji
nego »gotovo n ev jero jatan nesporazum« (str. 14), koji je
pozvan da razb istri naš pronicljivi autor: pristalice obiju
verzija jednostavno nisu prim ijetili da u Marxa usporedi
s p o jm o m ap strak tn o g a rada postoji još pojam ekonom­
skog rada. «Makar kako to na prvi pogled izgledalo para­
doksalno, osnovni je izvor sve do sada neriješenoga spo­
ra gotovo nev jero jatan nesporazum , koji oba sm jera uje­
d in ju je na istoj polaznoj pogrešci. I pristalice i protiv­
nici in terp retacije k o ja je ranije vladala, jednako se opi­
rući n a Marxove radove, bez ikakve za to naučne osnove
neposredno poistovjećuju pojm ove »apstraktnog« i »eko­
nomskog« rada, koji, daleko od toga da se poklapaju,
jesu srodni, ali ipak nisu identični« (str. 14). »Spomenuta
polazna pogreška — neposredno poistovećivanje ekonom­
skog i ap strak tn o g rada — dovodi različitim putovima
pristalice raznih gledišta do netočnog tum ačenja proble­
m a, pa se Marxovo učenje o radu ni u jednom e od njih
ne odražava ispravno« (str. 15).
Reklo bi se da Sabs, koji dolazi s otkrićem koje do
sada nije bilo poznato nijednom m arksistu, m ora navesti
njem u u prilog ozbiljne dokaze. Ta ne govori naš autor
uzalud tako s om alovažavanjem o svim m arksistim a —
»pristalicam a i protivnicim a interpretacije koja je ranije
vladala«, a koji su iznosili svoja m išljenja »bez ikakve za
to naučne osnove«. Pa kakve »naučne osnove« navodi naš
pronicljivi au to r u ko rist svoga otkrića? Marx stotine
p u ta govori o ap strak tn om radu i nijednom pri tom e ne
spom inje neki »ekonomski« rad koji je tobože različit od

336
apstraktnoga rada. Kad Šabs ne bi pokazivao »gotovo ne­
vjerojatnu« lakom islenost u vezi s »naučnim osnovama«,
koje bi trebale potkrijepiti njegovu tvrdnju, ne bi se
usudio svoje otkriće graditi na navedenom m jestu iz Mar­
xa. U svakom slučaju osjetio bi potrebu da se obrati sa­
mome originalu, a onda bi se uvjerio da i ovaj put, kao i
ranije, cijelo njegovo otkriće ima kao izvor »gotovo nevje­
rojatan nesporazum«: i ovaj put je Šabs postao žrtva ne­
točnog prijevoda Marxovih riječi. Nije riječ u Marxa ni o
kakvu »ekonomskom« radu, u što se može uvjeriti svatko
tko zaviri u K ritik der politischen Oekonomre (1 9 0 7 , str. 3 9 ).
Ovdje će pročitati: »Međutim, ekonomski prom atran u
tom najjednostavnijem obliku, »rad« je isto toliko suvre­
mena kategorija kao i odnosi koji rađaju tu najjednostav­
niju apstrakciju.«188
Marxova je misao posve jasna: ako se pojam »rada
uopće«, »rada u najjednostavnijem obliku« prom atra s
ekonomskog gledišta (a ne s gledišta fiziološkog, psihološ­
kog itđ.), on predstavlja »suvremenu kategoriju« koja ka­
rakterizira robno-kapitalističku privredu, i to upravo ka­
tegoriju apstraktnoga rada koji tvori vrijednost. Apstrak­
tni rad, na kojemu Marx gradi svoju teoriju vrijednosti,
i jest rad prom atran s ekonomskog gledišta. Kategorija
apstraktnoga rada i jest tem eljna ekonomska kategorija
Marxove teorije vrijednosti. Nije u Marxa riječ ni o ka­
kvu »ekonomskom radu«.189
Iako Šabs ne sluti da je i ovaj put postao žrtva netoč-
n°g prijevoda, ipak nije mogao ne obratiti pažnju na

188 U originalu je rečeno: »Dennoch, oekonomisch in dieser

Einfachheit gefasst, ist. »Arbeit« eine ebenso moderne Katego-
rie« itd. U drugom izd. zbornika »Osnovnye problemy političes­
koj ekonomii« (1924, str. 2 6 ), gdje je prijevod Uvoda u kritiku
političke ekonomije dan u ispravljenoj verziji, Šabs bi mogao
pročitati: »Međutim, uzet u tom najjednostavnijem obliku, rad
Je ekonomski isto toliko suvremena kategorija« itd.
. Da bi donekle ublažio svoje razilaženje s Marxovom ter­
minologijom, Šabs ponekad umjesto naziva »ekonomski« upo­
trebljava termin »društveni« rad. Ali ni to ne spašava Šabsa.
Razlika između apstraktnoga i društvenoga rada ima za Marxa
i za Šabsa posve različit smisao. Marxu je apstraktni rad
podvrsta društvenoga rada, a to upravo društvenoga rada u
onom posebnom obliku koji ima u robnoj privredi. Šabsu je
pak upravo obrnuto: društveni je (tj. ekonomski) rad pod­
vrsta apstraktnoga rada, i to upravo apstraktnoga rada u
onom posebnom obliku koji ima u robnoj privredi. U dano­
me pitanju, kao i u mnogima drugima, Šabs crta Marxovu
karikaturu i izjavljuje da je to pravi Marx.

22 Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti 337

čudnu okolnost da M arx nigdje ne pravi razliku između
ap strak tn o g i ekonom skog rada. Sabs i postavlja pitanje:
»Zašto M arx u »Kapitalu« često dopušta netočnosti u upo­
trebi riječi, o dređujući vrijednost sad kao izraz apstrakt­
nog rada, sad kao društvenog, dok vrijednost kao druš­
tvena kateg o rija može biti izraz sam o posljednjeg, a ne
prvog« (str. 98 — kurziv naš). Šabs navodi dva razloga da
bi objasnio zašto M arx dopušta »netočnosti u upotrebi
riječi«. »Ako p ri tom taj odnos (između apstraktnog i eko­
nom skog rad a — I. R.), m eđutim , nije u Marxa u »Kapi­
talu« dobio dovoljno jasno i iscrpno objašnjenje, mi objaš­
njen je toj činjenici vidim o djelom ice u tom e što je Marxo­
va p ažnja bila neusporedivo više zauzeta razgraničava-
njem su protnih pojm ova konkretnog i apstraktnog rada; a
ovi posljednji su u svojoj biti odijeljeni tako dubokom i
n eprem ostivom p ro v a lijo m . . . da je to u njegovim očima
uništilo, tako reći, teo retsku distancu između apstraktnog
i ekonom skog r a d a . . . Djelomice se to tum ači također
tim e da Marx a pstraktni rad ne p ro m atra u njegovu svoj­
stvu funkcije čovjeka uopće u njihovoj neposrednoj me­
đusobnoj povezanosti (kao što je to u fiziologiji), nego
kao funkciju socijalnoga čovjeka, proizvođača ro b e. . . ta­
ko da zbližavanje tih pojm ova dolazi praktički do one
granice kod koje o staje sam o jedno njihovo uvjetno teo­
retsko razgraničenje« (str. 100).
Dakle, prvo se Sabsovo objašnjenje svodi na to da je
p itan je supro tn o sti ap straktnoga i konkretnog rada »za­
klonilo od M arxa potrebu za razgraničavanjem ovih dvaju
srodnih, ali ne identičnih pojm ova — apstraktnog i eko­
nom skog rada« (str. 100 — kurziv naš). Neobično je takvo
o b jašn jen je čuti iz u sta Sabsa koji pretendira na ulogu
najpravovjernijeg Marxova kom entatora. Šabs optužuje
druge da u Marxovo učenje unose »novele«, a zapravo sam
unosi M arxu posve nepoznato razgraničenje između ap­
strak tn o g i ekonom skog rada. Šabs me kori da tobože
»kritiziram« M arxa i da ga optužujem za »protuječja«, a
sam tvrdi da Marx jednostavno nije prim ijetio »potrebu
za razgraničavanjem « tih pojmova, kojim a on, Sabs, pri­
daje odlučujuće značenje za razum ijevanje Marxove teo­
rije. Šabs laka srca i »pristalice i protivnike interpre­
tacije k o ja je ran ije vladala« kori zato >što su iznosili svoja
m išljenja »bez ikakve za to naučne osnove«, a sam sma­
tra da je dovoljna »naučna osnova« apeliranje na tobožnju
Marxovu rasijanost.

338
 Ako u svom prvom objašnjenju šabs jednostavno optu­
žuje Marxa da je »previdio« razliku između apstraktnog
i ekonomskog rada, onda je u svojem drugom objašnjenju
bio prisiljen priznati da je Marx imao veoma ozbiljne raz­
loge da apstraktni rad razm atra kao ekonomski, tj. kao
društvenu i povijesnu kategoriju. Po priznanju samoga
Šabsa, »Marx apstraktni rad ne prom atra u njegovu svoj­
stvu funkcije čovjeka uopće . . . nego kao funkciju socijal­
noga čovjeka, proizvođača robe« (str. 100). Sjetim o se
sada da apstraktni rad, prem a Šabsovoj term inologiji, pro­
m atran kao funkcija proizvođača robe, ne označava ap­
straktni rad kao takav, nego »apstraktni rad u njegovu
ekonomskom značenju«, drugim riječima, »ekonomski
rad«. Prem a tome, iz Šabsovih riječi imamo pravo zaklju­
čiti: Marx ne razm atra rad u svojstvu apstraktnog rada
kao takva, već u svojstvu ekonomskog rada. Drugim ri­
ječima, Marx pod radom ne podrazumijeva fiziološki rad
kao takav, nego rad organiziran u određenom društvenom
obliku. Ali u tome upravo i jest bit spora između pristaša
sociološke i fiziološke verzije rada. Upravo na tom ključ­
nom m jestu Šabs m ora priznati bankrot naivne predod­
žbe, prem a kojoj Marx pod radom podrazum ijeva »funk­
ciju čovjeka uopće« ili utrošak ljudske energije u fizio­
loškom smislu.
Dakle, sam Šabs m ora priznati da za predm et svojega
istraživanja Marx uzima rad kao funkciju proizvođača
robe, a ne kao funkciju čovjeka uopće. Ali mi ujedno
znamo da Marx taj rad neprestano naziva apstraktnim .
Nije li poslije toga očigledno da u Marxa apstraktni rad
označava rad kao funkciju proizvođača robe, a ne rad
kao funkciju »čovjeka uopće«? Nije li očigledno da Šabs
samo unosi pravu zbrku vežući term in »apstraktni«, su­
protno od Marxa, upravo uz ovaj posljednji rad, a ne za
prvi (za koji je odabrao term in »ekonomski«)? Ono što
Šabs naziva ekonom skim radom u Marxa je nazvano ap­
straktni rad190 i čini neposredni objekt njegova prouča­
vanja, a ono, što Šabs naziva apstraktnim radom, nije ni­
šta drugo do »fiziološki« rad, koji je pretpostavka, ali ne
i objekt Marxova istraživanja. Svakome je m arksistu po­
znato da se u Marxovoj teoriji vrijednosti rad naziva ap-

IB0 Zato vrlo rado primamo šabsov prijekor, koji kaže da

»Rubin svuda upotrebljava »apstraktni rad« u punom znače­
nju ekonomskog« (str. 19, primjedba). Upravo u tom smislu
Marx upotrebljava termin »apstraktni rad«.

339
 strak tn im radom i da se nigdje ne naziva ekonom skim
radom . A Šabs, m eđutim , zbog term inološke zbrke koju je
stvorio, m ora doći do zaključka da je objekt Marxova
istraživanja ekonom ski rad, a ne apstraktni rad kao ta­
kav. Pa zašto novim term inim a zapetljavati ionako slo­
ženo i zapetljano pitanje? Nije li bolje poći Marxovim
prim jero m i term in »apstraktni« prim jenjivati kada je
riječ o rad u .proizvođača robe, a ne »čovjeka uopće«?
Ispod term inološke zbrke koju je stvorio našli smo u
Šabsa vrijedno priznanje da objekt Marxova istraživanja
n ije »apstraktni rad kao takav«, tj. fiziološki rad kao ta­
kav. štoviše, Šabs m ora priznati da taj rad uopće nije
objek t istraživanja političke ekonom ije. »Apstraktni se
rad u političkoj ekonom iji ne razm atra kao funkcija čo­
vjeka kao takva (u njegovu prirodnom značenju), nego
kao funkcija društvenog čovjeka-proizvođača robe« (str.
99, također na str. 135). Iz ovoga drugog vrijednog Šab-
sova priznanja m ožemo zaključiti: rad, koji je predm et
istraživanja političke ekonom ije pa tako i Marxove teo­
rije vrijednosti, nije fiziološka i vanpovijesna kategorija,
nego društvena i povijesna kategorija.
Na kraju, treće i još važnije priznanje daje Šabs onda
kada tvrdi da »apstraktni rad kao takav« ne tvori vrijed­
nost i nem a svoj izraz u vrijednosti. Po Šabsovu mišlje­
n ju, »Marx često u »Kapitalu« dopušta netočnosti u upo­
trebi riječi, određujući vrijednost sad kao izraz apstrakt­
noga rada, sad kao društvenog (tj. »ekonomskog« — I. R.)»
dok vrijednost kao društvena kategorija može biti izraz
sam o ovog posljednjeg, ali ne i prvog« (str. 98). Ovdje se
Šabs pokazuje dosljednijim i sm jelijim od Daškovskog.
Ovaj posljednji tvrdi da »vanpovijesna« kategorija ap­
straktnoga rada nalazi svoj izraz u »povijesnoj« katego­
riji vrijednosti. Šabs pak sm atra nakaradnom tvrdnju
Daškovskog da »su povijesne kategorije očitovanje van-
povijesnih zakona« (str. 68 — prim jedba). Ali vrijednost
je povijesna kategorija, a Šabs apstraktni rad kao takav
tretira kao vanpovijesnu kategoriju. Tako Šabsu ne pre-
ostaje drugo nego da izjavi da vrijednost nije izraz ap­
straktnoga rada.
Taj Šabsov zaključak ima za nas dvostruku važnost.
Prvo, on jasno pokazuje da apstraktni rad, koji po Marxo-
vu učenju, tvori vrijednost i ima svoj izraz u vrijednosti,
predstavlja društvenu i povijesnu kategoriju. Drugo, svo­
jim zaključkom Šabs dovodi do apsurda ne samo vlastitu

340
konstrukciju, nego fiziološku verziju apstraktnoga rada
uopće. Zapetljano rasuđivanje i terminološke novotarije
doveli su Sabsa do zaključka da apstraktni rad: 1) nije
objekt istraživanja političke ekonomije, pa tako i Marxove
teorije vrijednosti, i 2) nema svoj izraz u vrijednosti. Ali
oba ta stava oštro proturječe Marxovu učenju. Marx upra­
vo apstraktni rad čini objektom svoga istraživanja. Upra­
vo apstraktni rad, po Marxovu učenju, tvori vrijednost i
ima svoj izraz u vrijednosti. Marx je pojam apstraktnoga
rada uveo u znanost upravo stoga da bi objasnio pojave
vrijednosti. A Šabs tvrdi da vrijednost nije izraz apstrakt­
noga rada. Tim je zaključkom Šabs svoju konstrukciju
sretno doveo do apsurda.
Mi možemo Šabsu biti zahvalni. Nije on samo umjesto
nas obavio posao dovođenja do apsurda vlastite konstruk­
cije. Njegov prim jer također jasno osvjetljava put kojim
će, čini se, m orati poći svi »fiziologisti«. Poslije kritike
fiziološkog shvaćanja apstraktnoga rada, koju sam dao
u »Ogledima o Marxovoj teoriji vrijednosti«, Šabs mora
priznati da fiziološki rad kao takav ne tvori vrijednost. A
kako se Šabs ne želi odreći fiziološkog shvaćanja apstrakt­
nog rada, ne preostaje mu drugi izlaz nego da prizna da
apstraktni rad ne tvori vrijednost i nema svoj izraz u
vrijednosti. Odricanje apstraktnom e radu sposobnosti da
tvori vrijednost, ili raskid između apstraktnoga rada i vri­
jednosti — to je zaključak do kojega mora dovesti fizio­
loško shvaćanje apstraktnoga rada. Obilježja takva ras­
kida nalazimo i u Daškovskog. Ali Daškovski je još saču­
vao tanku pupčanu vrpcu, koja povezuje vrijednost i ap­
straktni rad, uz dopuštenje da vanpovijesna kategorija
apstraktnoga rada ima svoj izraz u povijesnoj kategoriji
vrijednosti. Šabs, čijoj pažnji nije izmakla m etodologijska
netočnost takva dopuštenja, bio je prisiljen da posve pre­
siječe tu pupčanu vrpcu i izjavi da apstraktni rad nema
svoj izraz u vrijednosti, što je tvrdnja koja oštro protu­
rječi Marxovoj teoriji vrijednosti. Toj se tvrdnji pribli­
žava A. Kon u raspravi u povodu moga referata »Ap­
straktni rad i vrijednost u Marxovu sistemu«.191 Što će
brže pristalice fiziološke verzije apstraktnoga rada u da­
nom pitanju slijedi Šabsov primjer, to će čitalac jasnije
vidjeti u kojoj mjeri ta verzija proturječi osnovama Mar­
xove teorije vrijednosti.

191 I. Rubin, Abstraktnyj trud i stoimost’ v sisteme Marksa,

izdanje Raniona, 1928.

341
 III. ODGOVOR A. KONU

U svom »Tečaju političke ekonomije« (Kurs političeskoj

ekonom ii), koji se pojavio u početku 1928, A. Kon kri­
tizira (na str. 47—56) m oje »Oglede« o pitanju apstrakt­
noga i društveno potrebnog rada. Isto tako u svom članku,
objavljenom u »Vjesniku K om unističke akademije« (1928,
23), dosta pažnje posvećuje »Rubinovoj školi« (u koju,
u sp u t rečeno, u b raja također svoje kritičare G. Abezga-
uza, G. D ukora i A. Notkina, koji se sa m nom razilaze u
nizu b itnih točaka i za čije poglede ja ne mogu preuzeti
ni n ajm an ju odgovornost). Okolnost da je Konova knjiga
određena d a bude udžbenik u visokim školama pobuđuje
m e da se zabavim analizom Konovih pogleda na sporna
p itan ja i da također razm otrim kritičke argum ente koje
navodi protiv m oga tretiran ja tih pitanja.

S 1. Apstraktni rad

Posve u skladu sa svim m arksistim a, Kon kaže da je

ap strak tn i rad su pstancija vrijednosti. »Apstraktni i druš­
tveno potrebni rad osnova su vrijednosti, njena supstan­
cija« (»Kurs«, str. 55). Ali taj je stav suviše općenit da bi­
smo na njem u ostali. Taj stav m ora još biti dešifriran,
a za to je potrebno odgovoriti na ova tri pitanja:
1) što je vrijednost,
2) što je supstancija,
3) što je ap strak tn i rad.
Pogrešno shvaćanje m akar i jedne od tih triju kategorija
p redstavlja već veliku opasnost za ispravno razum ijevanje

342
 Marxove teorije vrijednosti. Kon je pak, kao što ćemo vi-
'djeti, uspio unijeti dosta zbrke u shvaćanje svih triju
nabrojenih kategorija.
Počet ćemo od prvoga pitanja: što je po Konu vrijed­
nost? Upamtimo da je, po Konovu m išljenju, rad sup­
stancija vrijednosti. Kad pak zapitamo, što on naziva vri­
jednošću, dobit ćemo odgovor: »Taj rad, utrošen na pro­
izvodnju robe, naziva se vrijednost robe« (»Kurs«, str. 37);
»upravo ti utrošci rada i predstavljaju vrijednost robe«
(str. 38). Čitalac vidi kakva čudna stvar nastaje u Kona:
»rad je supstancija vrijednosti«. A što je vrijednost? »To
je rad.« Na taj se način sav Konov stav svodi na slijedeći
zaključak: »rad je supstancija rada«, ili »vrijednost je
supstancija vrijednosti«. U oba slučaja nastaje tautologija,
a nastaje zato što se Kon nije htio ozbiljno zadržati na
pitanju što je vrijednost, već je više volio da u nekoliko
točaka poistoveti vrijednost i rad. Isto poistovećivanje su­
srećemo u ranijem Konovu radu »Teorija industrijskog
kapitalizma« (1923, str. 11), gdje je pisao: »Količina rada,
koju društvo utroši na proizvodnju dane robe, služi kao
osnova njegove prom etne vrijednosti i naziva se vrijed­
nost« (kurziv naš).
Istina, Kon se za svoje opravdanje poziva na tijesnu
vezu između rada i vrijednosti koja, po njegovim riječima,
čini »nedopustivim svaki pokušaj da budu strogo razgra­
ničeni« (Konov članak u »Vestn. Komm. Akad.«, 1928, 25,
str. 264). Kon mi pripisuje pokušaj da »Marxove term ine
porazmjestim po pretincim a i policama strogo odijelivši
pojmove koji se iza njih kriju« (na istom m jestu, str. 266).
Taj je prijekor neosnovan. Ja sam u »Ogledima« (drugo
izd., str. 209) pisao da »dijalektička Marxova metoda is­
ključuje za njega mogućnost da jednom zauvijek daje
fiksirane i neprom jenljive pojmove i njim a odgovarajuće
termine«. Ali iz ovoga se nikako ne smije izvoditi za­
ključak da »pažnja osnivača m arksizm a nikada nije bila
usm jerena na strogo preciziran je tih pojmova« (Kon u
»V.K.A.«, str. 264). Tako se u Marxa rad i vrijednost mo­
raju međusobno razlikovati. U svom je posljednjem član­
ku (str. 266) Kon morao priznati da se u Marxa rad i
vrijednost »mnogo strože« međusobno razlikuju, pa nije
trebalo da to razlikovanje ne uvede u svoj »Kurs«. Sada
je Kon djelomice ispravio tu grešku i u svojem članku
(str. 264) provodi razliku između rada i vrijednosti. Zato

343
ćemo se nadati da će i dalje ispravljati svoje greške pa
ćem o sada ostaviti po strani pitanje vrijednosti.
P rijeći ćem o na slijedeće pitanje: što je po Konu sup­
stancija? P on ajp rije čitaocu m ora pasti u oči da term in
supstancija, koji M arx često upotrebljava, Kon voli za­
m jenjivati term inom »temelj«. U tom ne bi bilo nevolje
kad bi Kon ovaj posljednji term in upotrebljavao u stro­
go određenom e sm islu. Ali Kon, na žalost, proizvoljno
p rim jen ju ju ći term in »temelj« na naj različiti je pojave,
stvara golemu zbrku i lišava pojam supstancije svake od­
ređenosti. Uzet ćemo nasum ce nekoliko prim jera. Na 55.
stran i »Kursa« već smo čitali da je rad »temelj vrijedno­
sti«, njen a »supstancija«. Na naše čuđenje na 37. strani
doznajem o da je rad »temelj prom etne vrijednosti i da
tvori n jenu supstanciju«. Poželimo li iz ovoga izvući za­
ključak da su v rijednost i prom etna vrijednost jedno te
isto, onda nas na 38. strani čeka razočaranje: ispostavlja
se da je vrijednost »temelj (supstancija) prom etne vrijed­
nosti«. Ako ovome dodam o da su »utrošci rada proizvo­
đača tem elj om jera razmjene« (str. 27), onda će se, na­
dam o se, čitalac s nam a složiti da pojam »supstancije
(temelja)« im a u Kona posve neodređen smisao.
Poslije k ratk ih p rim jedaba o tome kako Kon upotreblja­
va term ine »vrijednost« i »supstancija« prelazim o na sre­
dišnje pitan je apstrak tnoga rada. N a to pitanje nalazimo
u K ona ovakvo određenje: »Svaki se rad pojavljuje kao
svrsishodan u tro šak fiziološke energije — i to je sve.«
(»Kurs«, 23). »Apstraktni je rad svrsishodan utrošak čo­
vjekove fiziološke energije« (str. 52). Kon, dakako, ra­
zum ije da od ovog pojm a fiziološkoga rada nikako ne
možemo prijeći na vrijednost. Da bi fiziološki rad mogao
dobiti svoj izraz u vrijednosti, kao društvenom obliku
proizvoda, sam još m ora postati društvenim radom . Za­
to Kon izjavljuje: »Vrijednost stvara apstraktni rad (da­
kako, u fiziološkom sm islu te riječi). Međutim, da bi rad
stvarao vrijednosti, m ora biti ne samo apstraktni nego i
društveni rad« (str. 54). Ako ovu frazu dešifriram o, dobit
ćem o ovakav tok misli. A pstraktnim radom nazivamo rad
u fiziološkom sm islu riječi, ali taj apstraktni rad sam po
sebi ne stvara vrijednosti. Tek kad taj apstraktni rad po­
p rim a određeni društveni oblik i postaje društveni rad
(i to upravo rad usm jeren na proizvodnju robe), on stva­
ra vrijednost. U danom pitanju Kon dolazi do istoga za­
ključka do kojega je došao i Sabs. Po Konovu m išljenju,

344
moramo odbaciti shvaćanje apstraktnoga rada kao rada
koji stvara vrijednost. To su dva različita pojma. Rad,
koji stvara vrijednost, ima različita obilježja, a upravo je
on, s jedne strane, apstraktni ili fiziološki rad, a s druge
— društveni rad ili rad organiziran u određenom druš­
tvenom obliku. Tek kada apstraktni rad postaje društve­
nim, pretvara se u rad koji stvara vrijednost. Dok je rad
apstraktni ili fiziološki, nije još rad koji stvara vrijednost.
Još je odlučnije tim putem krenuo Šabs, koji neposredno
izjavljuje da vrijednost nije izraz apstraktnoga rada i da
apstraktni rad kao takav ne stvara vrijednost.
Treba reći da se taj novi stav Kona i Šabsa može pro­
m atrati kao skriveno odbacivanje običnoga gledišta »fi-
ziologista«. Uistinu, što je bio središnji predm et spora?
Spor se vodio oko obilježja kakva mora im ati rad koji
stvara vrijednost. Upravo smo se oko toga prepirali. Ja
sam ustajao upravo protiv toga da se rad koji stvara
vrijednost određuje obično kratko i površno kao »utro­
šak fiziološke energije — i to je sve«. Ukazivao sam na
to da fiziološki rad nije rad koji stvara vrijednost; a kako
se kod Marxa apstraktni rad razm atra kao onaj aspekt
rada koji stvara vrijednost, morali smo reći »fiziologisti-
ma«: ne m iješajte vaš pojam fiziološkoga rada s pojmom
apstraktnoga rada.
Sada možemo ustanoviti ovaj progres: čak »fiziologisti«
priznaju da rad, koji stvara vrijednost, ne može biti oka­
rakteriziran kao »utrošak fiziološke energije« — i to je
sve. Po m išljenju samih »fiziologista«, ta je karakteristika
rada nedovoljna da bi se dobio pojam rada koji stvara
vrijednost. Rad koji stvara vrijednot mora biti društveni
rad koji ima društveni oblik svojstven robnoj privredi.
Sada ćemo razm otriti suštinu pokušaja da se odvoji
pojam apstraktnoga rada od pojma rada koji stvara vri­
jednost. Kako uskladiti tvrdnje Kona i Šabsa, da apstrakt­
ni rad kao takav ne tvori vrijednost, sa stalnim ukaziva­
njem Marxa na to da rad, uipravo u svojstvu apstraktnoga,
tvori vrijednost? Kako te poglede uskladiti sa čestim
Marxovim ukazivanjem na to da je rad, koji stvara vri­
jednost, karakteriziran ponajprije kao apstraktni rad, da
je apstraktni rad posebni društveni oblik rada, da vri­
jednost stvara samo apstraktno-univerzalni rad koji na­
staje iz otuđenja individualnoga rada.
Kon je došao do zaključka da je pojam apstraktnoga
rada, koji je fiziološki rad, ali ne i onaj koji stvara vri­

345
jed n o st, sam po sebi kategorija »logička«, a ne »ekonom­
ska« i ne »povijesna« (»VJK.A.«, str. 270). Znači, kategorija
ap strak tn o g a rad a nije kategorija ekonom ska i povijesna,
dok M arx upravo na toj kategoriji izgrađuje svoj pojam
v rijednosti i stalno govori da vrijednost m ora biti izve­
dena iz društvenog oblika rada.
Sada ćemo našim k ritičarim a postaviti ovo pitanje:
kada je M arx u b rajao sebi u zaslugu da je otkrio dvo­
jak u p riro d u rada, kao konkretnoga i apstraktnoga, što
je upravo u b rajao sebi u zaslugu — to da je ispravno
shvatio fiziološku p riro du rada, ili, pak, to da je shvatio
da v rijednost može biti izvedena samo iz društvenoga
rada? Da ne bi bilo nikakve sum nje oko toga što je upra­
vo M arx u istinu imao u vidu kada je govorio o svojoj
zasluzi u danom pitan ju, savjetujem o čitaocu da u »Kri­
tici političke ekonomije« poslije prve glave pročita kratki
pregled »Povijest analize robe«. U tom si je pregledu
Marx postavio zadatak da pokaže porijeklo učenja o dvo­
jak o j priro d i rada. Im am o ovdje pravo od Marxa očeki­
vati da jasno pokaže u čem u je napredak ekonomske
m isli kada je riječ o p itan ju apstraktnoga rada: u shva­
ćan ju svojevrsnosti fiziološke naravi rada, ili oblika nje­
gove društvene organizacije. Marxov odgovor ne ostav­
lja u tom pogledu nikakve sum nje.
U spom enutom pregledu Marx otkriva greške svojih
prethodnika, koji su shvaćali da rad stvara vrijednost,
ali nisu znali upravo koji rad stvara vrijednost. Ovdje
Marx k ritizira poglede Pettyja, Boisguilleberta, Sm itha,
S teu arta i drugih. I zar Marx ovdje poriče vrijednost svo­
jih p rethodnika zato što rad nisu razm atrali kao utrošak
fiziološke energije? Ne, on uopće o tom e ne govori. On
svojim protivnicim a prigovara što ne razum iju da onda
kada govorimo o rad u koji stvara vrijednost govorimo o
društvenom obliku rada, o buržoaskom obliku rada. 0
P ettyju je Marx rekao da nije razum io »određeni društve­
ni oblik u kojem je rad izvor prom etne vrijednosti«. O
B oisguillebertu je Marx rekao da je m iješao rad koji
stvara vrijednost s »neposrednom prirodnom djelatnošću
individuum a«. Franklin je, po Marxovim riječim a, po­
grešno razm atrao ap strak tn i rad u fiziološkom smislu, a
ne kao »društveni rad koji proistječe iz povijesnog otu­
đenja rad a individuuma«. Jam esa S teuarta Marx hvali
zato što ne razlikuje samo »društveni oblik rada« od »re­
alnog« ili m aterijalnog rada već također razlikuje »bur-

346
žoaski« oblik rada od drugih društvenih oblika rada.
Sm itha Marx kudi stoga što nije uspio prijeći od real­
noga rada na »buržoaski rad u njegovu osnovnom obli­
ku«. Suprotstavljanje »realnoga« rada društvenom , i to
upravo »buržoaskom obliku rada« — eto što Marx sma­
tra središtem , sukusom svega svog učenja o dvojakoj
prirodi rada.
Sada ćemo Konu postaviti slijedeće pitanje: ako ap­
straktni rad sam po sebi ne stvara vrijednost, što može
značiti tvrdnja da je on supstancija vrijednosti? Kakva
je to čudna supstancija koja ne tvori oblik u kojem se iz­
ražava? Ta Marx je supstanciju shvaćao u smislu u kojem
je taj pojam upotrebljavao Hegel, a ne Kant. Marx nije
mislio da su supstancija i oblik međusobno tuđe pojave
koje cjelinu tvore mehaničkim spajanjem . S Marxova se
gledišta supstancijom vrijednosti može nazvati samo po­
java koja svojim razvojem stvara vrijednost.
Osnovni je cilj Marxu bio da analizira rad koji stvara
vrijednost. Polazeći od te analize pokazao nam je razli­
čite odrednice i m om ente toga rada kao društvenog, ap­
straktnog, jednostavnog i društveno-potrebnog, pri čem u
su svi ti momenti neraskidivo međusobno povezani i od­
rednice su jednog te istog rada koji stvara vrijednost.
Drugačije postupa Kon. Prvo uzima pojam fiziološkoga
rada; taj pojam, po njegovim vlastitim riječima, nije
»povijesni«, pa čak ni »ekonomski«. Zatim mu dodaje
obilježja društvenog, jednostavnog i društveno potreb­
nog. U rezultatu takva mehaničkog spajanja pojedinih obi­
lježja Kon dobiva pojam rada koji tvori vrijednost, dok
Marx polazi od toga rada kao jedinstvene cjeline i nalazi
pojedine odrednice kao momente toga jedinstvenog rada.
Dok je kod Marxa riječ o dvojakoj prirodi rada, Kon bi
morao govoriti o trojakoj prirodi rada kao konkretnog,
apstraktnog i društvenog. Doista, kod Kona rad postoji
najprije kao konkretni, zatim postoji kao apstraktni ili
fiziološki i, na kraju, kao društveni rad.
Kon se poziva na to da se ne smije društvena strana
rada ili društveni rad odvajati od m aterijalne proizvod­
nje. Zato rad koji stvara vrijednost mora, po njegovu
m išljenju, im ati dva obilježja: m ora biti društveni, ali
mora također biti fiziološki rad, i upravo posljednji čini
»materijalnu osnovu vrijednosti« (»Kurs«, str. 55). Ali
Kon pri tom ne prim jećuje da pravi slijedeću grešku.
Dok Marx govori o dvojakoj prirodi rada koji stvara

347
robu (i tu upravo: kao rad a koji tvori upotrebnu vrijed­
nost i kao rad a koji tvori vrijednost), Kon dvojaku priro­
du prenosi na sam pojam rada koji tvori vrijednost. Kon
ne p rim jeću je da mi, povezujući vrijednost i društveni
rad, uopće ovu ne odvajam o od m aterijalne osnove proiz­
vodnje, je r je društvena strana rada samo jedna strana
jedinstvenoga rada, koji je istovrem eno m aterijalni i dru­
štveni rad, konkretni i apstraktni, izvor upotrebne vri­
jed n o sti i izvor vrijednosti. Kon zanem aruje cijelo Marxo-
vo učenje o dvojakoj p riro d i rada — učenje koje tijesno
pokazuje k retan je apstraktnog, društvenog rada s kreta­
njem m ateri jalno-tehničkog procesa proizvodnje. Ne shva­
ćajući da kod M arxa postoji n ajtješn ja povezanost ap­
strak tn o g a rad a i m aterijalne osnove proizvodnje, Kon
m isli da je potrebno u sam pojam rada, koji tvori vrijed­
nost, uvesti tu m aterijalnu osnovu. Dvojaki k arakter ra­
da Kon prenosi s rad a koji stvara robu (kao jedinstvo
u p otrebne vrijednosti i vrijednosti) na rad koji stvara
vrijednost. Ali, ako Kon pripisuje dvojaku prirodu radu
koji tvori vrijednost, što će reći o radu koji stvara robu?
Po svoj prilici, bit će potrebno zaključiti da se on odli­
kuje trojakom prirodom — i taj zaključak proistječe iz
Konove koncepcije.
Konova koncepcija izvrće također odnos između druš­
tvenoga i ap straktnoga rada. U toj točki, kao i u mnogim
drugim , on se jako približava Sabsovu tretiranju tih pi­
tanja. Kod ovog posljednjeg nastaje ovakva konstrukcija:
ap strak tn i rad sam po sebi ne stvara vrijednost, ali se taj
a p strak tn i rad u robnoj privredi pretvara u društveni, i
tada postaje rad koji stvara vrijednost. Drugim riječima,
po Sabsu je društveni rad apstraktni rad u posebnom
obliku koji stječe u robnoj privredi, a kod Marxa je upra­
vo obrnuto: ap strak tn i rad je društveni rad u posebnom
obliku koji stječe u robnoj privredi. Šabsova se greška
ponavlja u Konovoj koncepciji.
Kon u posljednjem članku čini još jedan ustupak. Ako
je prije govorio da ap straktni rad sam po sebi ne tvori
vrijednost, nego je supstancija vrijednosti, u svojem je
posljednjem članku (str. 264) osjetio potrebu da odlučno
istakne kako je supstancija vrijednosti »društveni (i druš­
tveno potrebni) apstrak tni jednostavni rad u njegovu po­
sebnom razm jenskom obliku«. Sad mi Kona pitamo: a što
je supstancija vrijednosti? Da li »apstraktni rad« (»Kurs«,
str. 51), da li »apstraktni i društveno potrebni rad«

348
(»Kurs«, str. 55), ili, napokon, »društveni (i društveno po­
trebni, apstraktni jednostavni rad u njegovu posebnom
razmjenskom obliku«. (»V.K.A.«, str. 264)?
Prihvati li se posljednja formulacija, koju Kon daje u
svom članku, onda treba reći da apstraktni rad ne samo
ne tvori vrijednost nego i nije supstancija vrijednosti.
To je sam Kon napisao crnim na bijelom kad je izjavio
da je supstancija vrijednosti društveni rad u njegovu
»posebnom razm jenskom obliku«. Tako je Kon, koji je po­
čeo s fiziološkom definicijom apstraktnoga rada, prisi­
ljen, da bi došao do rada koji tvori vrijednost, svoj po­
jam rada činiti sve složenijim i na kraju svesti na ništa
svoj prvobitni pojam apstraktnoga rada. U početku je
govorio da apstraktni rad ne tvori vrijednost, ali čini sup­
stanciju vrijednosti; dalje nam je rečeno da taj apstraktni
rad nije ni supstancija vrijednosti, a potom doznajemo da
apstraktni rad i ne postoji uopće nigdje osim u robnoj priv­
redi. Tako, na prim jer, Kon piše: »Tek u uvjetim a društva u
kojemu postoji razm jena, izjednačavanje jednih oblika
konkretnoga rada s drugima stječe ekonomsko značenje i
odvija se ne samo u glavi istraživača nego i u realnom
procesu razmjene« (»Kurs«, str. 53). A u novom Konovu
članku (str. 268) nalazimo ovakvu form ulaciju: »U društvu
u kojemu postoji razm jena svođenje konkretnoga rada na
apstraktni, koje je u početku Marx izveo samo u svojim
mislima, odvija se i u objektivnoj stvarnosti« (kurziv
naš). Svođenje konkretnoga rada na apstraktni odvija se
realno ili u objektivnoj stvarnosti samo u robnoj privredi,
izvan robne privrede može se odvijati jedino u istraživa-
čevoj glavi, a u objektivnoj se stvarnosti ne odvija. I po­
slije ovoga nam se kaže da kategorija apstraktnoga rada
nema povijesni karakter i nije povezana s robnom privre­
dom, da »određena organizacija proizvodnje« ne mora
»biti uvedena kao određujući m omenat u pojam apstrakt­
noga rada« (»Kurs«, str. 53).
Cime se objašnjavaju sva ta Konova proturječja?
Pokušat ćemo otkriti izvor tih proturječja. S jedne
strane, Kon želi sačuvati pojam apstraktnoga rada kao
fiziološkog; njem u se čini da bez toga kidamo vezu iz­
među pojava vrijednosti i m aterijalnog procesa proizvod­
nje, premda, kao što smo već govorili, ta veza ostaje za­
hvaljujući Marxovu učenju o dvojakoj prirodi rada. Kon
ujedno odlično zna da je Marx vrijednost prom atrao kao
izraz odnosa proizvodnje među ljudima, da vrijednost

349
 p o stoji sam o p ri određenom obliku organizacije privrede,
p ri određenim proizvodnim odnosim a ljudi. I sada je Kon
p red problem om : s jed ne strane, vrijednost je izraz proiz­
vodnih odnosa m eđu ljudim a, znači — im a društveni ka­
rak ter; s druge pak strane — vrijednost je izvedena iz
ap strak tn o g rad a ili je izraz toga rada, koji Kon shvaća u
fiziološkom smislu.
K ako se izvući iz te neprilike? Kako izm iriti određi­
vanje vrijednosti kao izraza »apstraktnoga rada« i odre­
đivanje vrijednosti kao izraza »proizvodnih odnosa među
ljudim a«?
S našega se gledišta iz te neprilike može izvući vrlo
jednostavno. V rijednost je, p rije svega i neposredno, iz­
raz društvenoga ili ap straktnog rada, i svaka se izmjena
količine toga rad a odražava na veličini vrijednosti (koli­
čina društvenoga ili ap straktnog rada im a svoj točni izraz
u veličini vrijednosti, količina pak m aterijalnoga rada
im a u veličini vrijednosti sam o posredni izraz, a upravo
posredstvom količine društvenoga rada, koja nije uvijek
jed n ak a količini faktički utrošenog m aterijalnog rada).
U pravo stoga M arx supstancijom vrijednosti sm atra druš­
tveni ili ap strak tn i rad. Ali društveni ili apstraktni rad,
koji je društveni aspekt m aterijalnog radnog procesa,
pretp o stav lja posto jan je određenih proizvodnih odnosa
m eđu ljudim a. Zato s jednakim pravom možemo reći da
je vrijed n o st izraz apstraktnoga rada, ili da je izraz pro­
izvodnih odnosa m eđu ljudim a.
Kon se iz opisane neprilike izvlači na poseban način
k oji se sastoji u ovome. P risiljen je doći do čudnoga za­
k lju čk a d a v rijednost im a osobit društveni »sadržaj« i,
istovrem eno, osobitu m aterijalnu »supstanciju«. Term in
»sadržaj« vrijednosti i »supstancija« vrijednosti im aju
kod Marxa potpuno isti smisao. Kod Kona su pak ti poj­
movi različiti. S njegova gledišta treba doći do zaključka
da v rijednost im a društveni »sadržaj« i m aterijalnu »sup­
stanciju«. Pročitajm o Konove riječi iz njegova rada »Pre­
davanja iz m etodologije političke ekonomije« (str. 85—86):
»Društvena svojstva stvari postaju jedini oblik očitovanja
razm jenskih odnosa, proizvodni pak odnosi društva s
razm jenom — jedini sadržaj društvenih svojstava stvari.
Na p rim jer, razm jenska vrijednost roba jedini je oblik oči­
tovanja odnosa razmjene, a sam i su odnosi razm jene jedi­
ni sadržaj razm jenske vrijednosti«. I na drugim m jestim a
u svojem »Kursu« Kon nekoliko pu ta kaže da vrijednost

350
ima društveni »sadržaj«, i »ne predstavlja ništa drugo do
proizvodne odnose razm jene postvarene u robi« (str. 37).
»Zakon vrijednosti im a duboko društveni sadržaj, a taj
je sadržaj proces stihijskog reguliranja društvene pro­
izvodnje. Međutim, usporedo s tim sadržajem zakon vri­
jednosti ima m aterijalnu osnovu, supstanciju vrijednosti«
(str. 55 — kurziv naš), i to upravo apstraktni i društveno
potrebni rad.
Tok je Konovih misli, čini se, ovakav. Vrijednost je
društveno svojstvo proizvoda — to Kon ne može negirati
— i zato kao svoj »jedini sadržaj« ima društvene odnose
među ljudim a, ili, kako kaže Kon, »razmjenske odnose«
među ljudima. M aterijalna je pak »supstancija« vrijed­
nosti apstraktni rad, »dakako, u fiziološkom smislu te
riječi«. Tako je raskid između društvenih i m aterijalnih
elemenata vrijednosti, za što Kon mene optužuje, pri­
sutan u njega da ne može biti očiglednije. U njega je
vrijednost razbijena u dva pravca. Ona kao svoj »jedini
sadržaj« ima odnose razmjene među ljudima, a kao svoju
»supstanciju« — fiziološki rad. Dok Marx nigdje ne raz­
likuje supstanciju vrijednosti od njena sadržaja, Kon
vrijednost svodi na dva izvora i svaki je put razm atra
jednostrano: s jedne strane, jedinstveni su sadržaj vri­
jednosti »razmjenski odnosi« među ljudima, tj. društveni
se elementi vrijednosti prom atraju s form alne strane i
neovisno o m aterijalnom procesu proizvodnje; s druge
strane, apstraktni se rad — supstancija vrijednosti —
shvaća kao fiziološki rad lišen određenoga društvenog
oblika. Kod Kona su m aterijalni i društveni elementi vri­
jednosti međusobno razdvojeni. Svaka je od tih strana
lišena dopunskih obilježja koja je povezuju s drugom
stranom. Taj je raskid i dobio svoj izraz u raskidu izme­
đu karakteristika rada kao društvenoga i kao apstraktno­
ga, što smo gore pokazali.
Kon, dakako, razumije da apstraktni rad koji ne tvori
vrijednost nije supstancija vrijednosti i nije podoban za
objašnjenje vrijednosti. On razumije da ne možemo ne po­
staviti pitanje zašto je Marx uveo taj pojam apstraktnoga
rada u teoriju vrijednosti. I u svojem posljednjem član­
ku u »Vjesniku Komakademije« Kon stavlja točku na i.
On kaže: pojam je apstraktnoga rada bio Marxu potre­
ban onda kada je svoje istraživanje vršio analitički od
vrijednosti, kao gotova društvenog oblika proizvoda, ka
njenom izvoru, ka supstanciji koja je u njenoj osnovi.

351
M arx v rijednost razm atra kao izraz društvenoga rada, ali
je m orao taj izraz društvenoga rad a pojednostaviti; mo­
rao je uzeti takav jednostavni .pojam rada koji u sebi ne
sadrži vrijednost, i stoga Marx »u m islim a svodi« društve­
ni rad na ap strak tn i ili fiziološki rad. Kada pak Marx
želi poći o b rn u tim sm jerom , da dijalektički izvede vri­
jed n o st iz rada, m ora pojam apstraktnoga rada »učiniti
složenijim« (»V.K.A.«, str. 268) uključivanjem u njega od­
ređenog društvenog oblika koji ga pretvara u društveni
rad koji tvori vrijednost. Dakle, ispostavlja se da katego­
rija apstrak tn o g a rad a nije M arxu bila potrebna radi
o b jašn jen ja vrijednosti, nego samo zato da otkrije ma­
terijaln u osnovu v rijednosti koja je svojstvena »svim
društvenim oblicima« (na istom m jestu, str. 270) i zato
im a vanpo vijesn i karakter.
Sam o se po sebi razum ije da vrijednost m oram o svesti
na jednostavnije pojave koje ona u sebi sadrži, u kraj­
njoj liniji na ravnom jernu raspodjelu rada u procesu ma­
terijaln e proizvodnje. Ali za to je potrebno nekoliko stup­
njeva analize. Na prvom se stupnju analize vrijednost
p o n ajp rije svodi na ap strak tn i rad, tj. društveni rad u
onom posebnom obliku koji postoji u robnoj privredi.
Ali budući d a je ap strak tn i rad posebni oblik društvenoga
ili društveno izjednačenoga rada, na prvom se stupnju
analize vrijednost svodi na društveni rad. Dalje, društveni
je rad od svoje stran e samo jedna strana rada kao jedin­
stvene cjeline, koji se, s jedne strane, pojavljuje kao dru­
štveni, a s druge, kao m aterijalni ili konkretni rad — ta
»vječna p riro d n a nužnost« u »razmjeni tvari između čo­
vjeka i prirode«. Tako u našoj analizi moram o na kraju
doći do najjednostavnijeg pojm a rada, koji je m aterijal-
no-tehnički rad i ujedno predstavlja utrošak fiziološke
energije. Ali taj pojam rada, »svojstven svim društvenim
oblicima«, samo je pretpostavka u Marxovoj teoriji vri­
jednosti; to je onaj tem elj na kojem je sazdana cijela
zgrada, koji se uvijek pretpostavlja, ali koji se nikako ne
sm ije b rk ati s ap strak tnim radom koji neposredno čini
supstanciju vrijednosti i povezan je s danim društvenim
oblikom rada, kao što često kaže Marx. Kon je, u biti,
mimo svoje volje priznao ono o čem u smo već u nekoliko
n avrata govorili. Do jednostavnoga pojm a rada, lišenoga
određenog društvenoga oblika, možemo doći jedino kad
je naš zadatak sam o analitičko svođenje vrijednosti na
rad. Kada si, pak, postavim o zadatak da dijalektičkim

352
istraživanjem pokažemo kako se najjednostavnije pojave
pretvaraju u složenije, moramo doći do pojm a rada kao
složene društvene pojave svojstvene robnoj privredi, mo­
ramo doći do pojm a društvenoga rada u obliku koji ima
u robnoj privredi, tj. do pojm a apstraktnoga rada koji
tvori vrijednost.
Svaki se pokušaj isključivanja iz pojm a apstraktnoga
rada njegove društvene strane, i pokušaj da bude pred­
stavljen kao rad svojstven »svim društvenim oblicima«,
kao kategorija koja nije povijesna, pa čak ni ekonomska
— svaki se takav pokušaj svodi na nedopustivo pojedno­
stavljivanje Marxova učenja i na odbacivanje bogatih i
složenih pojmova koje nam je Marx ostavio.
Poslije analize Konovih pogleda na apstraktni rad mo­
ram se još zaustaviti na njegovim prigovorima mom shva­
ćanju apstraktnoga rada.
Kon me optužuje ni više ni m anje nego da sam »svjesno
ili nesvjesno« odlučio »ispuniti Struveov« zavjet (str. 52).
Sto da se kaže, teška optužba za marksista! Srećom, ona
pripada onim optužbama čijoj tobožnjoj težini u potpu­
nosti odgovara njihova istinska neozbiljnost.
Na 52. strani Konova »Kursa« čitamo ovaj dugi navod
iz Struveova predgovora Marxovu »Kapitalu«: »U Marxovu
se ekonomskom sistemu — pisao je Struve — prepleću i
spleću, kao što smo već rekli, dva osnovna motiva: 1)
mehaničko-naturalistički, pod čijim je utjecajem Marx
stvorio svoje »objektivno« učenje o utrošku rada kao
supstanciji i m jerilu vrijednosti, i 2) sociološki, koji iza
stvarne ljušture ekonomskih pojava vidi, kao njihov te­
meljni sadržaj, povijesno promjenljive odnose među lju­
dima u procesu proizvodnje. Stvar je kritike da te motive
odijeli i kritički svaki za sebe vagne i da zatim istraži u
kojoj su mjeri međusobno kompatibilni.«
Navevši ovo mjesto iz Struvea Kon se čak nije ni po­
trudio da čitaocu objasni o čemu je upravo riječ. Struve
vidi oštro proturječje između Marxove sociološke metode
i, također njegove, radne teorije vrijednosti. Struve je
svojedobno priznavao Marxu u veliku zaslugu što je u eko­
nomskim kategorijam a vidio izraz društvenih proizvodnih
odnosa među ljudima. Ali, po Struveovu mišljenju, tom
Marxovu sociološkom učenju oštro proturječi Marxovo
»učenje o radu kao supstanciji vrijednosti«, učenje koje
polazi od »mehaničko-naturalističkog gledišta«.

2 3 Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti 353

 K on se, m ožda, ne dosjeća da Struve na tom m jestu
sam o izražava i do d anas m eđu Marxovim kritičarim a
široko rasp ro stran jen o m išljenje da je raznorodan me-
todologijski k arak ter Marxove teorije vrijednosti, s jedne
strane, i ostalih dijelova Marxova ekonomskog sistema, s
druge. Schtolzm ann, na p rim jer, vidi duboko proturječje
izm eđu Marxove »socijalne« teorije raspodjele i njegove
»naturalističke« teorije vrijednosti.192 Suprotstavljanje
Marxove »naturalističke« teorije vrijednosti njegovoj »so­
ciološkoj« teoriji kapitala možemo susresti na svakom
koraku u Marxovih kritičara.193 I upravo je na takvo pro­
tu rje čje m islio Struve kada je pisao o »dvama motivima«
u Marxovu razm išljanju.
Dakle, Struveov se »zavjet« u danom pitanju svodi na
utvrđivanje nepom irljiva p ro tu rječja izm eđu Marxova uče­
n ja da su ekonom ske kategorije izraz društvenih proiz­
vodnih odnosa m eđu ljudim a i njegova »naturalističkog«
u čenja o radnoj vrijednosti. Ja u svojim »Ogledima« bra­
nim upravo suprotnu m isao. Može se reći da su »Ogledi«
napisani upravo zato da zauvijek razotkriju legendu o
»naturalističkom « karakteru M arxove teorije vrijednosti
— legendu koju »svjesno« podržava Struve i ostali kriti­
čari m arksizm a i »nesvjesno« takvi istraživači Marxa kao
što je Kon. Na svakoj stranici »Ogleda« nastojim doka­
zati da Marxova teo rija vrijednosti ne samo ne proturječi
njegovoj sociološkoj m etodi, nego je jedno od najvećih
dostignuća do kojeg je Marx mogao doći jedino uz pomoć
te m etode. Ja se tru d im da dokažem da pretpostavka o na­
tu ralističkom k arak teru Marxove teorije vrijednosti ne­
m a nikakve osnove, da tem eljne kategorije na kojim a je
ta teo rija sagrađena (npr. vrijednost, apstraktni rad itd.),
im aju duboko društveni k arak ter i izraz su društvenih
proizvodnih odnosa m eđu ljudim a.
K ada se Kon ne bi ograničavao na to da si priušti za­
dovoljstvo uspoređivanjem moga i Struveova imena, nego
kada bi zapravo analizirao poglede posljednjeg, čitalac
bi se njegova »Kursa političke ekonomije« (a možda i sam
autor) lako uvjerio da moji »Ogledi« uopće ne ispunja­
vaju »svjesno ili nesvjesno« Struveov zavjet, već im je
cilj — i to vrlo »svjesno« — da obore poglede Marxovih
kritičara. Možda bi se čak kod više ili m anje dosjetljiva

192 Vidi I. Rubin, Sovremennye ekonomisty na Zapade, 1927,

str. 150.
199 Ibid., str. 167.

354
čitaoca rodila ova misao: Rubin opovrgava Struvea; Kon
opovrgava Rubina; ne vraća li se Kon u danoj točki na
Struveove poglede? I dosjetljiv čitalac ne bi bio posve
u krivu. Kon, u biti, doista ne osporava Struveovo miš­
ljenje o naturalističkom karakteru Marxove teorije vri­
jednosti i njenim tem eljnim kategorijam a (vrijednosti, ap­
straktnom radu itd.). On se u suštini potpuno slaže s tim
Struveovim m išljenjem . Razlika je m eđu njim a samo ta
da Struve u tome vidi osnovni nedostatak Marxove teo­
rije, a Kon je sklon da to sm atra vrlinom. Tamo, gdje
Struve meće minus, Kon meće plus. Ograničivši se na
prom jenu znaka, Kon u biti ostavlja netaknutim grubo,
pojednostavljeno shvaćanje tem eljnih kategorija Marxove
teorije koje nalazimo u Marxovih kritičara.
Da to ne bi bile samo prazne riječi, zaustavit ćemo se
na prim jeru apstraktnoga rada. Pročitajm o ovo: »Apstrakt­
ni se rad razlikuje od konkretnoga samo u tom smislu
što je konkretni rad u određenoj proizvodnoj grani,
usm jeren na proizvodnju posve određene upotrebne vri­
jednosti, a apstraktni je rad rad uzet'S gledišta njegovih_op­
ćih svojstava i očišćen od osobina svojstvenih pojedinim
konkretnim oblicima rada.« Ako se čitalac s tim e složi,
onda, dakako, neće osporavati ni tvrdnju da je Marx ap­
straktni rad razm atrao kao »apstraktni utrošak živčane i
mišićne energije neovisno o konkretnom svrsishodnom
sadržaju toga utroška, koji se odlikuje beskrajnom razno­
likošću«. Čitalac će pom isliti da posljednja rečenica nije
drugo do jasniji i kraći sažetak misli iznijetih u prvoj
tvrdnji. On će pomisliti da je obje tvrdnje napisao isti
autor. Međutim, jedna od njih pripada Konu, a druga —
Struveu. Budući da je čitaocu sada, bez sumnje, teško
reći koja fraza kojem u autoru pripada, mi ćemo mu po­
moći i reći d a je prva rečenica uzeta iz Konova »Kursa poli­
tičke ekonomije« (str. 51—52), a druga rečenica iz Stru-
veova predgovora Marxovu »Kapitalu« (izd. 1906, str.
XXVIII). »Marxov je apstraktni rad fiziološki pojam , koji
se idealno, u krajnjoj liniji, svodi na m ehanički rad«, pi­
sao je na istom m jestu 1899. kritičar marksizm a Struve.
»Apstraktni rad pretpostavlja svirsishodni utrošak čovje­
kove fiziološke energije«, kao eho ponavlja za njim 1928.
m arksist Kon. Može li se poslije ovoga nijekati isprav­
nost Konove tvrdnje da postoje m arksisti koji »svjesno
ili nesvjesno« ispunjavaju Struveov zavjet?

355
 Sada prelazim na najvažniju točku optužbe koju je
Kon protiv m ene podigao. On kaže da m oje shvaćanje ap­
strak tn o g a rad a odvaja društvenu stranu proizvodnje od
m aterijalne, p retv ara rad u neku fikciju, u »nem aterijal­
nu«, prem a tom e, »objektivno« nepostojeću pojavu, kako
se Kon izražava (»Kurs«, str. 52).
Kon tako u srdno u m om djelu traži potvrdu za odvaja­
n je od m aterije da me optužuje čak za falsifikat. On u
svojem »Kursu« (str. 52) piše da sam u jednom navodu
iz M arxa um jesto riječi »prirodna tvar« »podmetnuo«
riječ »m aterija«. U Marxa je rečeno da »nijedan atom pri­
rodne tvari ne ulazi u supstanciju njihove vrijednosti«
(»Kapital«, I, 1928, str. 11). Ja sam pak napisao da »nije­
dan atom m aterije« ne ulazi u »bitak vrijednosti« (»Ogle­
di o Marxovoj teoriji vrijednosti«, drugo izd., str. 99). Kad
bi Kon poznavao original Marxova teksta, ne bi me zbog
ovoga prekoravao. Prvo želim reći da ja u svojim »Ogle­
dima« nigdje nisam davao vlastiti prijevod navoda iz
Marxa kako bih izbjegao optužbe za netočnost prijevoda.
Svuda sam navodio po postojećem prijevodu V. Ba­
zarova i I. Stepanova, a tam o, gdje mi se on činio netoč­
nim — po Struveovu prijevodu. Kon bi morao provjeriti
iz kojeg sam ja to prijevoda navodio. Dano m jesto nisam
m ogao uzeti po prijevodu Bazarova i Stepanova stoga što
su oni tu m isao netočno preveli. Tamo stoji da »ni­
jed an atom p rirodne tvari ne ulazi u supstanciju nji­
hove vrijednosti«; u Marxa se pak ovdje ne govori o sup­
stanciji vrijednosti, nego o »W ertgegenstadlichkeit«, što
zapravo označava vrijednost, a ne supstanciju vrijednosti
(tj. rad). Struve je taj term in preveo »bitkom vrijednosti«,
što je bliže Marxovoj misli. Zato sam na danome m jestu
uzeo Struveov prijevod u kojem u je rečeno da u bitak
vrijednosti ne ulazi »nijedan atom materije«. Treba reći
da je u francuskom prijevodu »Kapitala«, koji je redi­
girao Marx, na tom e m jestu rečeno jednostavno »materi­
ja«, i da uopće na tom e m jestu nem a nikakve razlike iz­
m eđu »materije« i prirodne tvari.
Greška je onih, koji me optužuju za odvajanje vrijed­
nosti od m aterijalnog sadržaja, jednostavno u tome što
pogrešno razum iju sam proces postvarenja rada i vrijed­
nosti. N jim a se čini da taj proces, ako se društveni rad
postvaruje u vrijednosti, još nije »objektivno postojeći«;
za to je, po njihovu m išljenju, potrebno još postvarenje
samoga m aterijalnog rada u toj vrijednosti.

356
 Na to se može odgovoriti Marxovim riječim a rečenim o
Smithu. Marx kaže: »Međutim, ne smije se postvarenje
rada shvaćati tako škotski, kao što je shvaćao Smith.
Ako govorimo o robi kao postvarenju rada — u smislu
njene prom etne vrijednosti, onda govorimo samo o zami­
šljenom, tj. samo o društvenom obliku, postvarenja robe
koji nema ništa zajedničko s njenim m aterijalnim po­
stojanjem ; mi ga zamišljamo kao određenu količinu druš­
tvenoga rada ili novca« (»Teorii prib. stoim.«, I, 1906,
str. 218).
Da bi čitalac znao o čemu je riječ, m oramo objasniti
što u Marxa znače riječi »tako škotski«. Riječ je o
tome da su Englezi Škote sm atrali nedosjetljivima i glu­
pima. I kada su kome govorili »shvaćaš na škotski na­
čin«, taj to nije prim ao kao kompliment. Trebalo bi se,
po svoj prilici, svim »fiziologistima« obratiti s pozivom
da u danome p rim jeru slijede Marxa, a ne Smitha, i da
postvarenje rada ne shvaćaju na škotski način.
Znači li rečeno da mi proces stvaranja vrijednosti od­
vajamo od m aterijalnog procesa proizvodnje? Nipošto.
Vrijednost je točni izraz društvenoga ili apstraktnoga
rada u kojem nema ni »atoma materije«. Ali vrijednost
je samo jedna strana rada kao jedinstvene cjeline; to je
društvena strana onoga istoga rada koji nam se, s jedne
strane, prikazuje kao društveni ili apstraktni rad, a s
druge — kao materijalno-tehnički, konkretni. Između tih
dviju strana postoji n ajtješnja veza: količina se apstrakt­
noga rada oređuje količinom konkretnoga rada uistinu
utrošenog u m aterijalnom procesu proizvodnje. Premda
su društveni i materijalno-tehnički rad različiti po svojoj
supstanciji i nejednaki po količini (za pojedinu robu ili
za proizvode jedne proizvodne grane), krajnji su uzrok
svim izmjenama vrijednosti izmjene u m ateri jalno-tehnič-
kom procesu proizvodnje ili u konkretnom radu. Mnogo
smo o tome govorili u našim »Ogledima« kada smo pisali
da se vrijednost m ijenja u ovisnosti o izmjenama proiz­
vodnosti rada.
Da bismo odbili sve optužbe zbog odvajanja vrijednosti
od m aterijalne proizvodnje, još jednom ponavljamo da je
u osnovi svih prom jena vrijednosti m aterijalni proces
proizvodnje, razvoj m aterijalnoga rada i proizvodnih sna­
ga toga rada. Ako se, uslijed prom jena tehnike u m ateri­
jalnom procesu proizvodnje, na proizvodnju stola troši

357
m anje konkretnoga rada, onda se zbog toga m ijenja i
količina društvenoga ili apstraktnoga rada koji je društvo
u trošilo na proizvodnju stola, tj. m ijenja se društveno obi­
lježje (dakako, količinsko) rad a koji se u m aterijalnom
p rocesu proizvodnje troši na proizvodnju stola. A kad se
p rom ijenila količina apstraktnoga rada, onda se prom ije­
nila i v rijednost stola. Im pulsi, koji pokreću sav sistem
vrijednosti, dolaze, u k rajn jo j liniji, od m aterijalnog pro­
cesa proizvodnje, od proizvodnosti konkretnoga rada, ali
isti taj rad im a tak o đ er društveno obilježje (u svojstvu
ap strak tn o g a rada), a to društveno obilježje rada ima
svoj točni izraz u vrijednosti, kao drušvenom obilježju
proizvoda rada.

§ 2. Društveno potrebni rad

Kon prigovara m om u shvaćanju društveno potrebnoga ra­

da. On polazi od pojednostavljene predodžbe da veličina
društveno potrebnoga rada u svim slučajevim a ne pred­
stavlja drugo d o količnik dijeljenja sum e svih individual­
nih u tro šak a rad a (u danoj proizvodnoj grani) s brojem
načinjenih proizvoda. Polazeći od te pojednostavljene,
m ehaničko-aritm etičke predodžbe, Kon odbacuje m oje mi­
šljenje da kao društveno potreban m ora biti uzet rad koji
je n ajrasp ro stran jen iji u danoj grani proizvodnje.
Kon vidi sličnost izm eđu moga i Sram m ova shvaćanja.
»Po Sram m ovu m išljenju, društveno potrebno radno vri­
jem e ne određuje, na taj način, sva društvena tehnika,
nego individualna tehnika najnaprednijih poduzeća. U
posljednje vrijem e u nas građanska prava stječe teorija
vrlo nalik na Sram m ovu. Ona uči da društveno potrebno
vrijem e tobože ne određuje prosječna društvena tehnika,
nego tehnika poduzeća koja prevladavaju« (Kon, op. cit.,
str. 47).
N ajp rije se čitalac m ora zaprepastiti: čak ni u Konovu
izlaganju m oje shvaćanje nem a ništa zajedničko sa Sra-
mmovim shvaćanjem . Sram m kaže da je društveno po­
trebni rad uvijek rad najveće proizvodnosti prim jenjivan
u n ajnaprednijim poduzećim a. Ja sam pak odlučno usta-
jao protiv takva gledanja koje je svojedobno bilo jako

358
prošireno u m arksističkoj literaturi104 (vidi moje »Ogle­
de«, drugo izd., str. 127—128, prim.). Pa zašto Kon
tvrdi da je m oje gledanje »vrlo nalik« na Srammovo? Sa­
vjetujem o čitaocu da si ne razbija glavu tim pitanjem .
Problem je vrlo jednostavan: Kon je ovdje upotrijebio
način »vrlo nalik« na način koji je prim ijenio gore, kada
je uspoređivao moje i Struveove poglede. Budući da je
Sramm u drugim pitanjim a revidirao Marxovo učenje (on
je, kao što je poznato, jedan od prvih autora takozvane
»ekonomske« verzije društveno potrebnoga rada), Kon
se nije mogao lišiti zadovoljstva da njegove poglede us­
poredi s m ojim a da bi u njim a našao tobožnju sličnost.
Ostavimo mu to nevino zadovoljstvo i razm otrim o su­
štinu pitanja.
Sličnost između m ojih i Srammovih pogleda Kon vidi
u slijedećoj točki: »Ta je teorija nalik na Srammovu u
tom smislu što se i ovdje, kao i tamo, društveno potreb­
no vrijeme ne određuje svom društvenom tehnikom, nego
tehnikom određene grupe poduzeća« (str. 48). Tom ne­
točnom gledanju Kon suprotstavlja ovakvo mišljenje:
»Stanje društvene tehnike i opća razina razvoja proizvod-

104 Kon se, izgleda, ne dosjeća da je to gledište imao i Marx

u mladosti, kada je u Bijedi filozofije pisao (ruski prijevod
iz 1905, str. 33): »Vrijednost se uopće ne određuje vremenom,
za koje je dani predmet bio proizveden, već minimumom vre­
mena za koje se može proizvesti« (kurziv moj). To je gle­
danje Marxa i mnogih marksista zdrava reakcija na Ricardo-
vo učenje (prihvaćeno u današnje vrijeme od gotovo svih
buržoaskih ekonomskih škola, na primjer, od angloameričke,
austrijske i drugih), prema kojemu vrijednost proizvodi od­
ređuje maksimum rada utrošenog na njihovu proizvodnju, tj.
rad najniže proizvodnosti. Osim toga. navedeno je gledanje,
koje je Marx izrazio u Bijedi filozofije, uza svu svoju teo­
retsku netočnost, imalo realnu osnovu u kapitalističkoj stvar­
nosti. U doba kada je tvornička tehnika u više ili manje širo­
kim razmjerima prvi put prodirala u koju proizvodnu granu,
za vrlo kratko je vrijeme izazivala nagli pad prosječnih cije­
na proizvodima dane grane. Prosječne su cijene brzo padale
do razine koja je odgovarala tehnici najnaprednijih poduzeća,
tj.^ poduzeća tvorničkog tipa, koja su u smislu proizvodnosti
neizmjerno premašivala ostala poduzeća zanatskog tipa ili
domaću radinost, koji su do tada prevladavali. Upravo stoga
Marx na prvim stranicama Kapitala govori o propadanju
engleskih ručnih tkalaca poslije uvođenja parnog tkalačkog
razboja, koji je odmah smanjio količinu društveno potrebnoga
rada sadržanog u tkanini. I u tom bd slučaju s Konova gle­
dišta društveno potrebno vrijeme trebalo određivati aritme­
tičkim zbrajanjem vremena utrošenog u velikim tvornicama
i vremena sto su ga utrošili ručni tkalci.

359
nih snaga danoga dru štva ne karakteriziraju najviša teh­
nička dostignuća toga društva, nego stru k tu ra njegova
proizvodnog ap arata, odnos različitih tipova tehnike u
tom proizvodnom aparatu. Samo uzim ajući u obzir sve
oblike i tipove tehnike, koji se p rim jenjuju u proizvodnji
dane zem lje, možemo suditi o stupnju razvoja njenih
proizvodnih snaga« (str. 49).
N ije teško vidjeti da Konovi prigovori mogu biti upe­
reni sam o protiv Sram m a, a ne i protiv mene. Uistinu,
Šram m kaže da društveno potrebno vrijem e određuje
»tehnika određene grupe poduzeća«, i to poduzeća s naj­
većom proizvodnošću. Ali ja odbacujem takve poglede.
Ja dokazujem da ne postoji određena grupa poduzeća (s
najvećom , prosječnom ili najnižom proizvodnošću) koja
regulira društveno potrebno vrijem e neovisno o »struk­
tu ri proizvodnog aparata« u danoj grani. Ja tvrdim da
svaka od tih grupa poduzeća može regulirati društveno
p o trebno vrijem e ako »prevladava«. A nije li svakome
očigledno d a je prihvaćanje dane grupe poduzeća kao
»prevladavajuće« moguće sam o na tem elju analize b ro j­
nog odnosa dan e grupe i drugih poduzeća, tj. na tem elju
analize cijele »strukture proizvodnog aparata« dane pro­
izvodne grane? S m ije li me poslije ovoga Kon koriti zbog
ig n oriranja »odnosa različitih tipova tehnike u tom pro­
izvodnom aparatu«? Im a li me pravo poučavati u vezi s
potrebom da se uzim aju u obzir »svi oblici i tipovi teh­
nike« koji postoje u danoj grani proizvodnje? Ta ja sam
u »Ogledima« (drugo izd., str. 129) crnim na bijelom pi­
sao: »Koji je upravo rad društveno potreban — ovisi o
sta n ju proizvodnih snaga dane proizvodne grane, a po­
n ajp rije o bro jn o m prevladavanju poduzeća različite pro­
izvodnosti.« Upravo je takvo postavljanje pitanja, koje
sam dao u »Ogledima« nasuprot gledanju koje se neri­
jetk o susreće u m arksističkoj literaturi, polazilo od misli
da društveno potrebno vrijem e određuje »sva društvena
tehnika« dane industrijske grane. Ali razlika je između
mene i Kona u slijedećem. Kon pretpostavlja da se stanje
te društvene tehnike određuje m ehaničko-aritmetičkim
zb rajanjem svih individualnih utrošaka rada u danoj gra­
ni i diobom dobivene sume s brojem načinjenih proizvo­
da. Ja pak tvrdim da se stanje društvene tehnike utvrđuje
na složeniji način, a ne aritm etičkim operacijam a množe­
nja, zbrajan ja i dijeljenja.

360
 Protiv moga gledanja Kon izvlači dva, po njegovu miš­
ljenju, »uvjerljiva« argum enta. Prvi se argument, koji je
ilustrirao na 50. stranici brojčanom tablicom, svodi na
ovo. Pretpostavimo da dana grupa poduzeća (na prim jer,
s najnižom proizvodnošću) proizvodi 70 posto sve pro­
izvodnje dane grane, tj. prevladava u njoj. S vremenom
se dio njene opće proizvodnje sm anjuje, u početku na 67
posto, a zatim na 65 posto, 63 posto itd., na kraju se
smanji na 51 posto. Ali kako ta grupa poduzeća još daje
51 posto cjelokupne proizvodnje, ona, s Rubinova gledi­
šta, još »prevladava« i, prem a tome, regulira društveno po­
trebno vrijeme. Tako sav opisani proces postepenog sma­
njenja značenja dane grupe poduzeća i povećanja znače­
nja drugih poduzeća (s većom proizvodnošću) nema, po
Rubinovu m išljenju, nikakva utjecaja na veličinu druš­
tveno potrebnoga rada i vrijednosti proizvoda.
»Uvjerljivost« se iznijetoga Konova argum enta zasniva
na dvama vrlo labavim osloncima. Pripisuje mi dvije bes­
mislene pretpostavke, i to: 1) da ja pitanje »prevladava­
nja« ove ili one grupe poduzeća rješavam na pojednostav­
ljeni, aritm etički način; 2) da se količina društveno po­
trebnoga rada s aritm etičkom točnošću poklapa s količi­
nom rada utrošenog na proizvodnju proivoda u grupi
poduzeća koja »pravladava«. Kon želi svaliti krivicu s
krivoga na pravoga, pripisujući mi posve aritmetičko pri-
laženje složenoj društvenoj pojavi.
Doista, Kon mi pripisuje misao da grupa poduzeća,
koja daje 49 posto cijele proizvodnje dane grane, ne
»prevladava« i nema ni najm anjeg utjecaja na stvaranje
tržišne vrijednosti; grupu pak poduzeća, koja daje 51
posto proizvodnje, kao da sm atram onom koja »prevla­
dava« i diktatorski određuje tržišnu vrijednost. Moguće
je da takve vrsti predodžbe u potpunosti odgovaraju po­
sve aritmetičkoj metodi kojom operira sam Kon. Ali
gdje je on kod mene našao takve besmislene pretpostav­
ke? Gdje je on kod mene našao tvrdnju da će utjecaj
dane grupe poduzeća na stvaranje tržišne vrijednosti biti
potpuno isti u slučaju kada ta grupa daje 70 posto pro­
izvodnje, i u slučaju kada njen udio padne na 51 posto?
Ta jasno je da će se u tom slučaju izmijeniti »stanje pro­
izvodnih snaga u danoj grani proizvodnje« i, na taj način,
»brojno prevladavanje poduzeća različite proizvodnosti«,
čemu ja, kao i Marx, pridajem odlučujuće značenje (vidi
str. 129. »Ogleda«, drugo izd.). A to znači da će se, s

361
moga gledišta, nužno izm ijeniti veličina društveno potreb­
noga radnoga vrem ena i veličina tržišne vrijednost. Ali
dok Kon sm a tra m ogućim da se veličina nastalih izmjena
u značenju različitih grupa poduzeća odredi uz pomoć
sam ih aritm etičk ih o peracija zbrajanja i dijeljenja, ja ne
m islim da je m oguće koristiti se tim grubo mehaničkim
načinom .
Dakle, obilježje »prevladavanja« ove ili one grupe podu­
zeća uopće ne shvaćam u aritm etičkom smislu. Isti će
k a rak ter »prevladavanja« d ane grupe poduzeća biti dru­
gačiji u ovisnosti o tom e da li daje 99 posto, 70 posto ili
51 posto. U prvom će slučaju društveno potrebni rad po­
kazivati tendenciju da se posve podudari s količinom
rad a koji se troši na proizvodnju proizvoda u danoj gru­
pi poduzeća; u ostalim će se slučajevim a prva veličina
sam o približavati drugoj, s tim da će razlika m eđu njim a
biti to veća što će veći dio proizvodnje dane grane davati
druge grupe poduzeća i što će one im ati jači utjecaj na
stv aran je tržišne vrijednosti. Sam o m i kritičar, koji je
slijepo zanesen aritm etičkim m anipulacijam a, može pri­
pisivati n ak arad n u misao da se u svim slučajevima samog
aritm etičkog prevladavanja dane grupe poduzeća — ne­
ovisno o tome daje li ona 99 posto, 70 posto ili 51 posto
cjelokupne proizvodnje — društveno potrebni rad s arit­
m etičkom točnošću poklapa s količinom rada koji se troši
na proizvodnju proizvoda u danoj grupi poduzeća. Ja uisti­
nu ne m islim n a težnju ka potpunom podudaranju tih dviju
veličina (što bi bilo moguće jedino kad ne bi bilo podu­
zeća ko ja se svojom tehnikom razlikuju od dane grupe
poduzeća), nego sam o na težnju koja se iskazuje u većem
ili m anjem p riblilavanju prve veličine drugoj. Upravo
sam u tom e sm islu, točno ponavljajući M arxovu term ino­
logiju, pisao da grupa poduzeća koja prevladava »regu­
lira« ili »određuje« tržišnu vrijednost — ali ne nikako u
sm islu točnoga aritm etičkog podudaranja, nego u smislu
da ona odlučno utječe na stvaranje tržišne vrijednosti. U
nekoliko sam navrata neposredno ukazivao na to da nije
riječ o posvem ašnjem podudaranju obiju veličina. Na
stran i 130. (drugo izd. »Ogleda«) pisao sam da se tržišna
vrijednost »približava« utrošcim a u ovoj ili onoj grupi
poduzeća. Na istoj sam stranici neposredno predviđao
slučajeve kada »se tržišna vrijednost ne određuje indivi­
dualnim troškovim a proizvodnje u danoj grupi poduzeća,
nego prosjekom između troškova proizvodnje dane grupe

362
i njoj najbliže druge grupe«. Za dane slučajeve nisam
sm atrao mogućim da se čak i govori o bilo kakvu pribli­
žavanju veličine društveno potrebnoga rada količini rada
koji se troši u određenoj grupi poduzeća.
Prijeđimo sada na drugi argum ent, koji Kon sm atra
»ne m anje uvjerljivim« (str. 50) i koji se svodi na slije­
deće. Pretpostavimo da u grani proizvodnje A prevlada­
vaju poduzeća s prosječnom tehnikom , a u grupi B —
poduzeća s visokom tehnikom. U takvim će uvjetima tr­
žišnu vrijednost regulirati u grani A prosječna poduzeća,
a u grani B — napredna poduzeća. Prem a tome, u grani
A prosječnu će profitnu stopu dobivati poduzeća s pro­
sječnom tehnikom, dok će poduzeća s visokom tehnikom
dobivati p rofit iznad prosječnog. U grani B, pak, pro­
sječnu će profitnu stopu dobivati sam o poduzeća s viso­
kom tehnikom, dok će poduzeća s prosječnom tehnikom
dobivati profit ispod prosječnog. A to znači, po Konovim
riječima, da »bi se proizvodnja u različitim granama po­
kazala nejednako unosnom . Nije teško vidjeti da bi se u
takvim uvjetim a djelovanja zakona vrijednosti pokazalo
nemogućim« {str. 51).
Prije svega, Kon, eto, ne vidi da je argum ent koji je
naveo, kad bi uistinu bio »uvjerljiv«, potpuno usm jeren
protiv njegova vlastitog shvaćanja društveno potrebnog
rada. Doista, ako je društveno potrebno radno vrijeme
jednako količniku diobe sume svih utrošaka rada u da­
noj grani s brojem u njoj načinjenih proizvoda; ako u
danoj grani proizvodnje prevladavaju poduzeća s pro­
sječnom tehnikom, a u drugoj — s visokom, onda će se
i po Konovoj aritm etičkoj metodi društveno potrebno
radno vrijeme približavati u prvoj grani utrošcim a rada
u prosječnim poduzećima, a u drugoj grani utrošcim a
rada u najboljim poduzećima. Rezultat je u Kona na
dlaku isti kao i u mene. Prigovarajući meni pogodio je
samoga sebe.
Ovaj put moramo Kona braniti od njegove vlastite kri­
tičke revnosti. Konov je argum ent, da se proizvodnja u
raznim granama, uz uvjete koje smo mi (i on) pretposta­
vili, pokazuje nejednako unosnom, zasnovan na ovom ne­
sporazumu. »Prosječna« poduzeća u grani A i »prosječ­
na« poduzeća u grani B uopće nisu jednaka po apsolut­
nim veličinama kapitala i privrednoj snazi. Svakome je
jasno da »prosječno« poduzeće u metalurgiji znatno pre­
mašuje »prosječno« -poduzeće u grani koja proizvodi pre­

363
hram bene proizvode veličinom u njega uloženog kapitala i
privrednom snagom. A ako je tako, onda nem a ničeg čud­
nog u tom e da »prosječna« poduzeća u raznim granam a
ne dobivaju jed n ak profit. Ta različitost profitne stope ni
najm an je ne čini »nemogućim« djelovanje zakona vrijed­
nosti, kao što m isli Kon. štaviše, djelovanje bi zakona
vrijednosti bilo nem oguće kada bi »prosječnim« podu­
zećim a u svim granam a — uza svu golemu razliku u
veličini njihovih k ap itala i u njihovoj privrednoj snazi
— bila g aran tiran a jed n aka profitna stopa samo na osnovi
toga što zauzim aju »prosječno« m jesto m eđu najboljim
i najgorim poduzećim a u danoj grani proizvodnje.
Možda sm o se odviše podrobno zaustavljali na »uvjer­
ljivijim« kritičkim Konovim argum entim a protiv naših
»Ogleda«. Sada m oram o u kratko objasniti zašto sm atram o
netočnim rješenje p itan ja društveno potrebnoga rada koje
nudi Kon.
Njegovo tretiran je p itan ja im a izrazito atom istički i
m ehanistički karak ter. Atom istički se karakter sastoji u
tom e što Kon svaku in dustrijsku granu razm atra kao me­
haničku sum u pojedinih atom a — poduzeća s različitom
tehnikom . On ne p rim jećuje da svaka industrijska grana
— iako poduzeća koja u njen sastav ulaze ne karakterizira
jed n ak a tehnika — im aju posve određenu tehničku fizio­
nom iju, koja ovisi o količinskom odnosu različitih grupa
poduzeća i o razini tehnike u svakoj od njih. Upravo zato,
što je svaku in d u strijsk u granu prom atrao kao organsko
jedinstvo različitih grupa poduzeća s različitom razinom
tehnike, Marx je tako veliko značenje pridavao pitanju
prevladavanja ove ili one grupe, koja ima m anji ili veći
utjecaj (u ovisnosti o njenoj »specifičnoj težini«) na teh­
ničku fizionom iju cijele dane industrijske grane. I upravo
stoga, što svaku in d u strijsku granu razm atra kao meha­
ničku sum u atoma-poduzeća, Kon zanem aruje cijeli tok
Marxovih misli i k ritizira m oje »Oglede« zato što, slije­
deći Marxa, posvećuje veliku pažnju pitanju tehničke ra­
zine različitih grupa poduzeća i prevladavajućeg utjecaja
ove ili one grupe n a tehničku fizionomiju cijele grane.
Ako in d u strijsk u granu, tu organsku cjelinu raznih gru­
pa poduzeća, Kon pretvara u m ehaničku sum u pojedinih
atoma-poduzeća, onda on i tržišnu vrijednost, rezultat
složenog društvenog procesa pretvara u rezultat aritm etič­
kog zb rajan ja individualnih utrošaka rada u pojedinim po­
duzećima. O rganska povezanost pojava zam jenjuje se nji­

364
hovim aritm etičkim sum iranjem . U istraživanju složene
društvene pojave Kon prim jenjuje pojednostavljeni me-
haničko-aritmetički postupak — i u tome je osnovni ne­
dostatak njegove metode. Čak i površni čitalac mora
uočiti razliku — koja pada u oči — između Konova na­
čina m išljenja o danom pitanju i Marxova toka misli u
desetoj glavi treće knjige »Kapitala«.
Od Konove metode prijeđim o na rezultate dobivene
pomoću te metode. Rezultat se, kao što već znamo, svodi
na ovu aritm etičku form ulu: veličina društveno potrebnoga
rada jednaka je količniku dijeljenja sume svih individu­
alnih utrošaka rada u danoj grani s brojem u njoj nači­
njenih proizvoda. Ova se form ula može također izraziti
ovim riječima: veličina tržišne vrijednosti proizvoda jed­
naka je količniku dijeljenja sume svih individualnih vri­
jednosti proizvoda dane grane s brojem tih proizvoda.
Konova form ula ima na prvi pogled dvije vrline: m ate­
m atičku točnost i »sveobuhvatni« karakter. Ona daje ma­
tematički točan odgovor na pitanje o veličini društveno
potrebnoga rada (ili tržišne vrijednosti). S druge strane,
odlikuje se sveobuhvatnim karakterom , jer je jednako
primjenljiva na na j različiti je slučajeve, na prim jer, na
slučajeve kada su svi prim jerci danoga proizvoda nači­
njeni uz pomoć jednakih utrošaka rada, kao i na sluča­
jeve kada su različiti prim jerci proizvedeni uz pomoć ne­
jednakih utrošaka rada.
Ali ako Konova form ula ima takve vrline, onda se čita­
lac mora zapitati: zašto Marx nije sm atrao da je moguće
presjeći gordijski čvor teškoga pitanja o veličini društve­
no potrebnoga rada (i tržišne vrijednosti) uz pomoć jed­
nostavne aritm etičke formule?
S Konova je gledišta potpuno neobjašnjiva ta čudna
činjenica d a Marx u desetoj glavi treće knjige »Kapitala«
posvećuje tako mnogo pažnje stvaranju tržišne vrijed­
nosti, istražujući taj proces s najrazličitijih strana i po­
drobno razm atrajući pojedine njegove slučajeve (na pri­
mjer, slučajeve prevladavanja prosječnih ili najboljih
poduzeća i si.). Ta s Konova se gledišta ti različiti slu­
čajevi međusobno ni po čemu ne razlikuju i jednako se
potčinjavaju navedenoj aritmetičkoj formuli, štoviše, oni
se čak ni po čemu ne razlikuju od najobičnijeg slučaja,
kada su svi prim jerci dane robe proizvedeni u potpuno
jednakim tehničkim uvjetima, tj. uz utrošak jednakih
količina rada. Pa zašto Marx, kojemu je bila dobro po­

365
 znata aritm etičk a form ula zb rajan ja i dijeljenja nije sm a­
trao m ogućim d a pom oću n je riješi svoj problem društve­
no potrebnoga rada? Zašto on tako »komplicira« pitanje
k oje se K onu čini tako jednostavnim da se m ože riješiti
uz pom oć jedne aritm etičke form ule?
Odgovor je na to p itan je u različitosti m etoda Marxa
i Kona. M isaonu rep rodukciju stvarnosti Kon ostvaruje
uz pom oć nasilnog pojednostavljivanja same stvarnosti,
a M arx tako da m isao postepeno postaje sve složenija.
Kon toliko p ojednostavljuje složenu društvenu pojavu da
se ona može izraziti u sk ru tn u to j, jednom zauvijek goto­
voj m ehaničko-aritm etičkoj form uli, koja odgovara u svim
životnim prilikam a i koja ne treb a i ne dopušta nikakav
dalji razvoj. M arx se, pak, postavljajući si zadatak da »re­
p ro d u cira konkretnu« složenu društvenu pojavu, pribli­
žava tom e cilju postepeno, čineći složenijom svoju misao,
koja prolazi kroz cijeli niz stupnjeva analize. Na svakom
stu p n ju analize Marx daje form ulu složeniju od prethod­
ne, koja, opet, od svoje strane, zahtijeva dalji razvoj. Sa­
m o tako m isao može osvojiti različite strane stvarnosti,
ne p otirući nasilno njihove razlike »sveobuhvatnim« i pra­
znim form ulam a.
K ada je riječ o društveno potrebnom e radu, Marxova
m isao prolazi tri stu p n ja analize. Na prvom stu p n ju ana­
lize M arx pretp o stav lja da su svi prim jerci dane robe
proizvedeni u jednakim tehničkim uvjetim a, tj. uz utrošak
jed n ak ih količina rada. U takvu se slučaju količina druš­
tveno potrebnoga rad a podudara s količinom individual­
noga rad a i veličina tržišne vrijednosti — s veličinom in­
dividualne vrijednosti. Točnije će biti ako se kaže da se u
tom e slučaju još uopće ne može govoriti o razlici između
društveno potrebnoga i individualnoga rada, između tržiš­
ne i individualne vrijednosti. U opisanim uvjetim a proiz­
vođač bilo kojega prim jerka proizvoda realizira (tj. do­
biva od d ruštva u zam jenu za svoj proizvod) upravo onak­
vu količinu rad a kakvu faktički utroši.
Na drugom stu p n ju analize Marx pretpostavlja da su
različiti prim jerci dane robe proizvedeni u različitim teh­
ničkim uvjetim a, tj. uz utrošak nejednakih količina rada.
U takvim se uvjetim a nužno pojavljuje razlika između
društveno potrebnoga i individualnoga rada. Izm eđu tržiš­
ne i individualne vrijednosti. P odudaran je se između druš­
tveno potrebnoga i individualnoga rada već ne može pri­
m ijeniti na pojedinog proizvođača (isključujući onoga

366
koji radi u prosječnim tehničkim uvjetim a), ali mi može­
mo pretpostaviti da ta podudarnost ostaje još za sve pro­
izvođače dane grane. Drugim riječim a, mi pretpostavljam o
da dana grana u cjelini realizira onakvu količinu rada
kakva je u njoj uistinu utrošena (prem da pojedini pro­
izvođači, u ovisnosti o tehničkoj proizvodnosti svojih po­
duzeća, realiziraju veću ili m anju količinu rada od one
koju su faktički utrošili, tj. prisvajaju dio rada koji su
utrošili drugi proizvođači iste grane). U takvim je uvjeti­
ma opća sum a tržišnih vrijednosti roba dane grane jed­
naka sumi njihovih individualnih vrijednosti; tržišna je
pak vrijednost jedinice robe jednaka količniku dijelje­
nja sume svih individualnih vrijednosti s brojem jedinica
roba.
U slučajevima koje je Marx razm otrio u prva dva stup­
nja analize, vrijedi gore navedena aritm etička formula.
Ali, dok u Marxa djelovanje te form ule pretpostavlja toč­
no nabrojene uvjete pojednostavljivanja, Kon te uvjete
zaboravlja. Dok je u Marxa cijeli problem razm atran na
planu osnovnoga p itanja — uvjeta raspodjele i »razmjene«
rada između pojedinih proizvođača i cijelih proizvodnih
grana, Konova aritm etička form ula visi u zraku i nema
nikakve čvrste podloge. Na kraju, Marx je oštro razlikovao
prvi i drugi stupanj analize (tj. slučajeve kada podudaranje
tržišne i individualne vrijednosti vrijedi za svaki prim je­
rak robe i slučajeve kada ono vrijedi samo za cijelu pro­
izvodnu granu), dok je u Kona ta razlika posve izbrisana
u sveobuhvatnoj aritm etičkoj formuli. Stoga je Konova
formula ukočena, ne dopušta i ne traži dalji razvoj, dok
Marxova form ula ima samo ulogu m eđukarike u istraži­
vanju koje mora biti nastavljeno.
Doista, s gledišta Marxove teorije, formula, prema ko­
joj je tržišna vrijednost jednaka količniku diobe sume
svih individualnih vrijednosti u danoj grani s brojem u
njoj načinjenih proizvoda, vrijedi samo uz određenu pret­
postavku, a upravo da dana grana prodajom svojih pro­
izvoda realizira jednaku količinu rada koja je u njoj fak­
tički utrošena. Drugim riječima, mi pretpostavljam o da
nepodudaranje između količine faktički utrošenoga i rea­
liziranoga rada postoji samo kada je riječ o pojedinom
proizvođaču, ali ne i kada je riječ o cijeloj proizvodnoj
grani (točnije, o ukupnosti svih proizvođača dane robe).
Mi pretpostavljam o da su u okvirima cijele grane svi plu­
sovi, koje dobivaju najbolji proizvođači i koji su jednaki

367
razlici izm eđu tržišne vrijednosti proizvoda i individual­
nih u tro šak a rad a danih proizvođača, točno uravnoteženi
m inusim a, koji o tp ad aju na proizvođače koji zaostaju i
jed n ak i su razlici izm eđu njihovih individualnih utrošaka
rad a i tržišne vrijednosti proizvoda.
Ova je naša p retpostavka bila posve zakonito sredstvo
pojednostavljivanja stvarnosti sa svrhom da bude bolje
istražena. Ali možemo li se zaustaviti na toj pretpostavci
i ne ići u istraživanju dalje od toga »drugog stupnja«
analize na kojem smo se do sada zadržavali? Ne smijemo
se na tom e zaustaviti, je r proces stvaranja tržišne vrijed­
nosti uklju ču je u sebi također i slučajeve kada je nepo­
d u d aran je izm eđu faktički utrošenoga i realiziranoga ra­
da (ili, što je isto, izm eđu sum e individualnih vrijednosti
i sum e tržišnih vrijednosti) svakako prim jenljivo na cije­
lu proizvodnu granu. Takva je proizvodna grana, na pri­
m jer, poljoprivreda, i samo se nepodudarnošću sume indi­
vidualnih vrijednosti i sum e tržišnih vrijednosti objašnja­
va činjenica stv aran ja diferencijalne rente.
Kao što je poznato, vrijednost se poljodjelskih proizvo­
da određuje prosječnim društveno potrebnim utrošcim a
rad a na najgoroj obradivoj parceli. Pretpostavim o da je
za zadovoljavanje platežno sposobne potražnje u danoj
zem lji potrebno godišnje 300 pudova* žita, od kojih se
100 proizvodi na n ajboljoj zem lji uz utrošak jednoga sata
rad a po pudu, 100 n a prosječnoj zem lji uz utrošak dva
sata rad a i 100 na najgoroj zemlji uz utrošak tri sata
rada. Tržišna je vrijednost puda žita tri rublja (uz p ret­
postavku da jedan sat rada daje vrijednost od jednoga
rublja). Sum a je tržišnih vrijednosti žita 900 rubalja, dok
sum a individualnih vrijednosti dostiže samo 600 rubalja.
Tržišna vrijednost nije jednaka količniku dijeljenja sume
individualnih vrijednosti s brojem proizvoda. Konova a rit­
m etička form ula p rim ijenjena na proces stvaranja tržišne
v rijednosti poljodjelskih proizvoda doživljava slom. Toč­
nije će biti rečeno da pokazuje svoju nedostatnost i po­
trebu da istraživanje prijeđe na treći, viši stupanj analize.
Na tom stu p n ju analize m oram o odbaciti pretpostavku o
podud aran ju sum e individualnih vrijednosti i sume tržiš­
nih vrijednosti za svaku proizvodnu granu (ostavljajući
tu pretpostavku kao m oguću jedino ako je prim ijenim o na
narodnu privredu u cjelini, tj. na ukupnost svih proizvod­

* 1 pud = 16,3805 kg. (Prev.)

368
nih grana). A iz ovoga proistječe potreba da se za tržišnu
vrijednost da gipkija formula, koja dopušta mogućnost
otklona od stroge aritm etičke formule. Upravo se time
objašnjava činjenica koju smo naveli — da se Marx, za
razliku od Kona, nije htio sm iriti na pojednostavljenoj ari­
tmetičkoj formuli. On je dao gipkiju definiciju tržišne vri­
jednosti i predvidio također mogućnost da se ona približi
veličini utrošaka rada u najboljim ili najgorim poduzeći­
ma dane proizvodne grane.
Kada bi Kon htio izvući sve zaključke iz svoje aritm e­
tičke formule, m orao bi doći do zaključka da zakon rad­
ne vrijednosti ne vrijedi za poljodjelske proizvode. Kon
je pred ovom dilemom. Ako podržava svoj pogled, da je
tržišna vrijednost uvijek jednaka količniku dijeljenja su­
me svih individualnih vrijednosti s brojem proizvoda,
očigledno je da m ora priznati da se poljodjelski proizvodi,
kao opće pravilo, .prodaju iznad svoje tržišne vrijednosti.
Ako pak sm atra da se i poljodjelski proizvodi prodaju po
svojoj tržišnoj vrijednosti, onda je očigledno da ova nije
uvijek jednaka količniku dijeljenja sume individualnih
vrijednosti s brojem proizvoda.
Iz ove dileme Kon ne može izaći izjavom da njegova
aritm etička form ula ima u vidu samo industrijske, a ne
i poljoprivredne proizvode. Ta to bi značilo priznati jedno
od dvoga: ili da se form ula radne vrijednosti ne proteže
na poljodjelske proizvode, ili pak da aritm etička formula,
koja vrijedi samo za industriju, nije konačna formula
stvaranja tržišne vrijednosti.
Svakome je m arksistu očigledno da prva pretpostavka
ne podnosi kritiku. Velika se Marxova zasluga u teoriji
diferencijalne rente sastoji upravo u tome što je, nastav­
ljajući djelo koje je započeo Ricardo, stvorio učenje o
diferencijalnoj renti na čvrstoj podlozi zakona radne vri­
jednosti. S Konova gledišta nastanak diferencijalne rente,
koji pretpostavlja nepodudarnost između sume tržišnih
vrijednosti i sume individualnih vrijednosti, treba pro­
m atrati kao narušavanje zakona stvaranja tržišne vrijed­
nosti koji je on formulirao. S Marxova pak gledišta upra­
vo iz zakona stvaranja tržišne vrijednosti proistječe mo­
gućnost nastanka diferencijalne rente (vidi »Kapital«, III,
dio drugi, 1908, str. 197). Već sama ta razlika neosporno
dokazuje do kakvih pogrešnih zaključaka mora Kona do­
vesti njegova aritm etička formula.

24 Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti 359

 Ako li se Kon ne usudi izvući te zaključke i sm atra da
se zakon stv aran ja tržišne vrijednosti ne proteže i na
poljodjelske proizvode, bit će prisiljen da se odrekne svoje
sve spasavajuće aritm etičke form ule. Može je sačuvati je ­
dino u skrom noj ulozi prethodne form ule, koja vrijedi
na »drugom stupnju« analize uz niz pretpostavki koje po­
jed n o stav lju ju sliku. Ali m orat će priznati da se u »Kur­
su«, koji nije nam ijenjen da služi kao udžbenik u školama
»drugog stupnja«, nego na visokim Školama, ne smije
ograničiti na tu pojednostavljenu form ulu radi objašnja­
van ja tako složenoga društvenog procesa kakav je proces
stv aran ja tržišne vrijednosti.

370
 POGOVOR

POSTVARENJE I VRIJEDNOST — UVOD

U MARXOVU TEORIJU VRIJEDNOSTI

Po općem priznanju, dvadesete su godine bile »zlatno

doba« sovjetske ekonomske teorije. O ktobarska je revo­
lucija stvorila posve novu socio-ekonomsku i političku
situaciju, koja je tražila hitne i odlučne odgovore na no­
ve, praktične problem e razvoja sovjetskoga društva i me­
đunarodnoga radničkog pokreta, ali i na teorijska pitanja
marksizma kao nove, vladajuće ideologje. Teorijske ra­
sprave vođene prije revolucije, u kojima su ruski m ark­
sisti aktivno sudjelovali, još nisu bile zaboravljene, nego
su, izvan Sovjetskog Saveza, u prom ijenjenom obliku i
drugačijem političkom sklopu, nastavljene. Sovjetski teo­
retičari tražili su nove putove, ali u polemičkom odnosu
prema vlastitom teorijskom naslijeđu kao i prem a teorij­
skim stavovima socijal-demokracije. Pojedine su ruske
ekonomske škole još imale svoje aktivne predstavnike.
To je doba u Sovjetskom Savezu bilo doba vrenja i tra­
ženja, suprotstavljanja i plodnog ukrštanja raznih škola
i intelektualnih tradicija, različitih pogleda kako na prak­
tične probleme privredne izgradnje, tako i na smisao i
ograničenja teorijskog rada.1
Tih je godina jedan od vodećih sovjetskih ekonomskih
teoretičara bio Isak Iljič Rubin (1886—1937?). Puno zna­
čenje takve ocjene razum ije se tek ako se zna da su
istodobno u svom punom stvaralačkom naponu djelovali

1 Vidi: Nicolas Spulber (izd.) Foundations of Soviet Strategy

for Economic Growth, Bloomington Indiana, 1964; Alexander
Erlich, The Soviet Industrialization Debate, 1924—1928, Cam­
bridge Mass., 1960; Naum Jasnv, Soviet Economists of the
Twenties, Names to be Remenbered, Cambridge University
Press, Cambridge 1972; Rudolf Schlesinger, »A Note on the
Context of Early Soviet Planning«, Sovtet Studies, t. XVI.
No 1. 1964; Roman Rosdolsky, Prilog povijesti nastajanja Mar­
xova Kapitala, Komunist, Beograd 1975, knjiga II.

371
čuveni ekonom isti: Preobraženski, Buharin, Strum ilin,
Bazarov, Varga, Grom an, Feldm an, Čajanov, Kondratjev!
Sanin, da spom enem o sam o najpoznatije. Burne rasprave
iz tih godina, kako o pitanjim a ekonomske teorije, tako
i o tem eljnim pitan jim a sovjetske privredne izgradnje, i
danas im p resio n iraju širinom i visokom intelektualnom
razinom . Mnoge ideje i teorije proizašle iz tih rasprava
ušle su u opći fundus ekonom ske znanosti, osobito s
p o d ru čja teo rije privrednog razvoja i planiranja.
R ubin je bio m ark sist ne sam o po općem stavu, nego i
po neposrednom p red m etu svoga bavljenja. Njegov se
rad uglavnom ograničavao na teorijske problem e političke
ekonom ije i na povijest ekonom ske misli, gdje je Marxo-
va ekonom ska teo rija im ala središnje m jesto. Napisao je
»Povijest ekonom ske misli« (prvo izdanje 1926), »Suvre­
m eni ekonom isti na Zapadu« (1927; kritički ogledi o F.
O ppenheim eru, Stolzm annu, Ammonu, P etryju i Liefman-
nu), »Klasici političke ekonom ije od 17. do polovice 19.
stoljeća« (zbornik tekstova s kom entarim a), a zajedno sa
S. M. D volajckim uredio je zbornik članaka »Osnovni pro­
blem i političke ekonom ije« (1922). M eđutim, najvažnije i
n ajoriginalnije je njegovo djelo »Ogledi o Marxovoj teori­
ji vrijednosti« koje je odm ah pobudilo veliki interes i u
k ratk o m roku doživjelo četiri izdanja.* Njegov je posljed­
n ji rad , koliko se zna, bio »Marxovo učenje o proizvodnji
1 potrošnji« (1930).3 Pored znanstvenih istraživanja bavio
se i nastavnim radom , tako da ga se sm atralo dom inant­
nom figurom u istraživanju i nastavi m arksizm a.4
Po političkoj p ripadnosti Rubin nije bio boljševik, prem ­
da je u revolucionarnom pokretu sudjelovao od 1905. go­
dine. U početku je pripadao Bundu, židovskoj socijalistič­
koj p a rtiji Rusije, a kasnije se priključio menjševicima.
Oko 1920. godine prekida veze s m enjševicima, a 1924. na­
p u šta svaku političku aktivnost, posvećujući se isključivo
istraživanjim a i nastavi političke ekonomije. Od 1926. je

2 Prijevod u ovoj knjizi napravljen je prema trećem izdanju,

kao i englesko izdanje F. Perlmana. Perlman tvrdi da je tre­
će izdanje bilo i posljednje, ali Rosdolsky spominje četvrto
izdanje. Vidi Perlmanov uvod u I. I. Rubin, E s s a y s o n Marx s
Theory of Value, Detroit 1972, str. X, kao i R. Rosdolsky, Op.
cit. str. 92.
3 Informaciju o tome imamo u R. Rosdolsky, op. cit. str. 86.
4 »Nastavom marksizma na visokim školama dominirao je
Rubin«, Naum Jasny, op. cit. str. 34.

372
godine rukovodio istraživanjim a u Institutu Marxa-Engel-
sa, gdje je uživao veliko povjerenje D. B. Rjazanova, koji
je bio na čelu Instituta.5
Intenzivna i plodna teorijska aktivnost Rubina naglo
je prekinuta hapšenjem , u prosincu 1930, nakon čega je
u ožujku 1931. bio suđen s većom grupom ekonom ista iz
Gosplana i Vrhovnog sovjeta narodne privrede. Oni su,
prema optužbi, činili »Ujedinjeni biro menjševika«, kon-
trarevolucionarnu organizaciju menjševika, kojoj je na­
vodno bio cilj da sabotira privrednu izgradnju zemlje, da
okuplja opozicione snage i da dovede do strane interven­
cije.6 Bio je osuđen na pet godina zatvora, gdje je proveo
tri godine, a zatim je prognan u Aktjubinsk. U jesen 1937.
ponovo je uhapšen, nakon čega mu se gubi svaki trag.7
Pravi se razlog osude m ora tražiti u političkim prili­
kama toga vremena. Bio je to dio šire političke i ideološ­
ke ofenzive, kojoj je neposredan povod bilo onemoguća­
vanje svake dalje rasprave o politici ubrzane industrija­
lizacije i kolektivizacije poljoprivrede, ali joj je doseg
bio mnogo veći i trajniji.
Upravo u vrijem e priprem anja sudskog procesa Rubinu
i drugovima, Centralni kom itet KPSS donio je 25. siječnja
1931. zaključak o m jestu i ulozi znanstvenih istraživanja i
filozofije, u kojem je javno proklam irano načelo domina­
cije politike i vrhovnog političkog autoriteta i u sferi
znanosti i filozofije.8
Taj je širi smisao u slučaju Rubina posebno vidljiv.
On nije bio neposrednije uključen u rješavanje praktič­
nih problema ekonomskog razvoja, kao što su bili drugi
ekonomisti suđeni zajedno s njim. Napad na Rubina išao
je s više strana, povezivan je i s osudom istaknutih filo­
zofa oko časopisa »Pod znamenem marksizma« (grupa tzv.
dijalektičara oko Deborina) u kojem je Rubin surađivao.
Suđenje Rubinu se iskoristilo za napad i uklanjanje Rja­
zanova s položaja direktora Instituta Marxa-Engelsa.° Op­
tužba za »menjševistvujušći idealizam«, te za precjenji­

5 Jasny, op. cit; R. Medvedev, Lc stalinisme, Editions clu Seuil,

Pariz 1972, str. 180—184.
6 Jasny, op. cit; Medvedev, op. cit. R. Schlesinger, op. cit.
7 Prema svjedočenju njegove sestre B. I. Rubine, u R. Medve­
dev, op. cit. str. 180—184.
®Vddi, Predrag Vranicki, Historija marksizma, drugo izdanje,
knjiga II, str. 19—26.
9 Ibid, također Medvedev, op. cit. str. 180.

373
 vanje Hegelova značaja u Marxovu misaonom razvitku
odnosila se podjednako i na Rubina i na deborince.
O k arak teru Rubinove »krivice« može se razabrati iz
napada koji su na njega vršeni putem napisa u časopi­
sim a »Bolševik«, »Planovoe hozjajstvo«, »Problemi eko-
nomiki«, pa čak i u »Pravdi«.10 U njim a se tvrdilo da
Rubin prihvaća ideologiju Druge intem acionale, da bježi u
sferu ap strak tn ih p itan ja ekonom ske teorije, da odvaja
općem etodološka p itan ja političke ekonom ije od problem a
privredne izgradnje, da se njegova teorijska razm atranja
svode n a besplodnu igru m isli i skolastičku prim jenu
m arksističke frazeologije, da nije shvatio Marxovu me­
todu analize itd. N akon toga dolazi teža optužba da je na
pogrešan p u t zaveo niz sovjetskih ekonom ista (govorilo
se o Rubinovoj »školi«, »rubinšćini«) i da je tim e nanio
golem u štetu sovjetskoj ekonom skoj m isli i privrednoj
praksi. Da je Rubinov utjecaj m eđu teorijskim krugo­
vim a bio značajan svjedoče i uzastopni pozivi na obračun
s »rubinovšćinom«.
Rubinovi »Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti« repre­
zentativno su djelo dvadesetih godina i daju sintezu dota­
dašn jih teorijskih dostignuća u interpretaciji Marxove
teo rije vrijednosti ne sam o u Sovjetskom Savezu, nego
i izvan njega. Oni su pisani u najboljoj teorijskoj tradi­
ciji, sistem atično, jasno i sažeto. N jih karakterizira otvo­
renost, kritičn o st i uvažavanje teorijskog kontinuiteta mi­
m o političkih i filozofskih podjela. Rubin se nadovezuje
na bogatu trad iciju bavljenja Marxovom teorijom vrijed­
nosti u predrevolucionarnoj Rusiji (Ziber, Bulgakov, Dmi-
trijev, Bortkiewicz, Tugan-Baranovski, Struve, Lenjin, Bog­
danov i drugi), ali se uklapa i u šire rasprave evropskih
razm jera, osobito u N jem ačkoj, A ustriji i Italiji.11 Ipak
je prvenstveno ok ren u t potrebam a stvaranja m arksističke
političke ekonom ije kao nastavne discipline na sovjetskim
sveučilištim a i p artijsk im ustanovam a. Zato su i tekuće

10 »Bolševik«, br. 2/1930, »Planovoe hozjajstvo« br. 1/1930, »Pro-

blemv ekonomiki« br. 1/1930, »Pravda«, 13. I 1931, »Pravda« 7.
III 1931. Sve ove napade pisali su V. Miljutin i B. Borilin.
11 Već je Marx primlijetio visoku teorijsku razinu i pravilnu
interpretaciju svoje teorije od strane Zibera. Vidi Marxov po­
govor drugom izdanju prvog sveska Kapitala. Premda su ru­
ske rasprave o marksizmu pod utjecajem evropskih rasprava
(Bohm-Bawerk, Hilferding, Kautsky, Labriola, Croce), one ni­
su ništa zaostajale, a u nekim aspektima čak su bile razinom
iznad rasprava na Zapadu.

374
polemike u sovjetskoj literaturi ostavile vidan trag u
»Ogledima«, što bi se još jasnije vidjelo uspoređivanjem
pojedinih izdanja.12
Kao vrijedno teorijsko dostignuće, Rubinovi »Ogledi«
nisu ni danas izgubili svoju vrijednost. Zanimanje za Ru­
bina i njegove »Oglede« posljednjih je godina naglo pora­
slo, te su »Ogledi« prevedeni na engleski, njemački, tali­
janski i francuski. Objavljivanje i šira dostupnost Marxo­
vih rukopisa (Ekonomsko-filozofski rukopisi, Osnovne kri­
tike političke ekonom ije — Grundrisse, šesta neobjavlje­
na glava prvog sveska Kapitala, Close uz »Udžbenik poli­
tičke ekonomije« Adolfa Wagnera) nam etnulo je potrebu
teorijskog preispitivanja Marxa. Rubinovi »Ogledi« i za to
daju dragocjene upute i otklanjaju neke nesporazume,
premda Rubin same te radove vjerojatno nije poznavao.13
Osim toga, »Ogledi« su i m ost prem a teorijskim raspra­
vama o Marxu s početka stoljeća, koje su malo poznate
ili posve zaboravljene.14
Izlaganje Marxove teorije vrijednosti Rubin započinje
analizom Marxove teorije robnog fetišizma. Robnom feti­
šizmu Rubin posvećuje čitav prvi dio knjige, gotovo čet­
vrtinu ukupnog obujm a glavnog teksta knjige (bez doda­
taka). Mjesto i prostor koji Rubin posvećuje ovom proble­
mu odstupa od uobičajene strukture izlaganja Marxove
teorije vrijednosti i svjedoči o važnosti koju teorija feti­
šizma ima u Rubinovoj interpretaciji Marxove teorije vri­
jednosti. Po Rubinu, pravilno razum ijevanje teorije fetiši­
zma u Marxa neophodno je ne samo za razum ijevanje nje­
gove teorije vrijednosti, nego i njegova ekonomskog uče­
nja uopće. »Teorija robnog fetišizma pokazuje se kao opća
teorija proizvodnih odnosa robne privrede, kao propedeu­
tika političke ekonomije«.15

12 Polemički tonovi prisutni su u glavnom tekstu Ogleda, a

još više u dodatku. Sam Rubin u predgovoru kaže da su neka
poglavlja prerađivana i ispravljana, pa bi tek uspoređivanje
uzastopnih izdanja pokazalo koliko su te rasprave pozitivno
utjecale na razvitak Rubinovih pogleda.
13 Svi su ovi radovi objavljeni poslije Ogleda, ali postoji mo-
jpićnost da je Rubin mogao do nekih rukopisa doći u Institutu
Marxa-Engelsa. On ih nigdje nije spomenuo, pa je vjerojatno
da nije u njih ni imao uvid.
14 Tek u posljednje vrijeme ponovo jača zanimanje za raspra­
ve o marksizmu iz te epohe, među njima i za ruske (Dmitriev,
Bortkiewicz, Struve).
15 I. I. Rubin, Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti, str. 12.

375
 Za razliku od drugih ekonom ista koji Marxovoj teoriji
vrijednosti prilaze neposredno s pitanjem što je vrijed-
nost i kako se ona m jeri, politička ekonom ija, kaže Rubin,
m ora polaziti od pitan ja: Zašto se proizvodne snage raz­
vijaju u n u ta r pojedinih društvenih oblika, zašto se mašin-
ski proces odvija u n u ta r poduzeća, zašto industrijalizacija
p oprim a oblik kapitalističkog razvitka? Odnos razvoja pro­
izvodnih snaga prem a društvenim oblicim a u kojim a se
taj razvoj odvija kroz povijest, odnos proizvodnih snaga
i povijesno d eterm in iranih odnosa proizvodnje, postaju
tako tem eljnim pitan jim a političke ekonom ije.
Odnos izm eđu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa,
kao odnos izm eđu sad ržaja i oblika ekonom skog razvoja,
nije proizvoljan ili slučajan. Stoga se u analizi Marxove
ekonom ske teorije o to m e uvijek treb a voditi računa. Ta­
kođer se ne sm ije zaboraviti — pisao je Rubin — da je u
p itan ju odnosa izm eđu sadržaja i oblika Marx zauzimao
Hegelovo, a ne K antovo gledište. K ant razm atra oblik kao
nešto vanjsko u odnosu na sadržaj i što mu se izvana pri-
sajedinjuje. S gledišta, pak, hegelovske filozofije sadržaj
ne pred stav lja nešto čem u je oblik izvana prirodan, već
sam sadržaj — razvijajući se — rađa taj oblik koji je bio
u tom istom sadržaju u skrivenom obliku. Oblik nužno
proizlazi iz sam oga sadržaja. To je tem eljni stav hegelov­
ske i Marxove m etodologije«.18 Posebnost je kapitalistič­
ke robne proizvodnje, njena opća karakteristika, da se
proizvodni odnosi u sp ostavljaju ne sam o u povodu stvari
nego i posredstvom stvari. Tako se događa da se društveni
oblik proizvodnih snaga pripisuje sam im stvarim a, kao da
stvari sam e im aju društvena svojstva. Budući da katego­
rije političke ekonom ije izražavaju osnovne društveno-
-ekonom ske oblike, onda ona najp rije treba razjasniti ka­
ko i zašto proizvodni odnosi ljudi nužno dobivaju oblik
stvari. Stoga teo rija robnog fetišizma, postvarenja ili o tu ­
đenja doista i jest prvo i uvodno poglavlje političke eko­
nom ije.
Marxova ekonom ska teorija, kaže Rubin, usko je idej­
no povezana s njegovom sociološkom teorijom , misleći
pod tim e teoriju historijskog m aterijalizm a. (Mi bismo
danas rad ije rekli da ona im a nedjeljivu filozofsku i antro­
pološku osnovu). O slanjajući se na Hilferdinga, Rubin sa­
svim točno kaže da je ta osnova »rad kao osnovni elem ent
ljudskog društva, elem ent čiji razvoj u krajnjoj liniji od­

16 Ogledi, str. 120.

376
ređuje sav razvitak društva«.17 Zašto društveni oblik radne
djelatnosti ljudi u jednom m om entu povijesnog razvitka
mora dobiti oblik robne proizvodnje, zašto proizvodi rada
poprimaju oblik robe, zašto rad poprim a oblik vrijedno­
sti, sredstva za proizvodnju — oblik kapitala, životna
sredstva radnika — oblik najam nine, porast proizvodnosti
rada — oblik povećanja viška vrijednosti? — pitanja su
na koje odgovor m ora dati teorija robnog fetišizma.
Kod mnogih interp retatora Marxa, prim jećuje Rubin,
fetišizam se svodi gotovo na digresiju, kao na Marxov
nepotreban dug hegelijanskoj filozofiji. Pri tom se feti­
šizam uglavnom tretira kao iluzija ljudske svijesti, koja
stvarima daje svojstva koja zapravo izražavaju proizvodne
odnose ljudi. Tako se fetišizam svodi na spoznajno pita­
nje, koje nestaje čim se pronikne u pravu bit društvenih
odnosa. Međutim, ističe Rubin, time se sadržaj fetišizma
nipošto ne iscrpljuje. Marx nije pokazao samo da se pod
odnosima stvari kriju proizvodni odnosi ljudi nego da,
obrnuto, u robnoj privredi društveni proizvodni odnosi
ljudi neizbježno poprim aju oblik stvari i ne mogu se
iskazivati drugačije nego posredstvom stvari«.18 Stoga je
fetišizam ne samo spoznajno nego i ontološko pitanje.
Zašto su sadržaj i razvoj Marxove teorije fetišizma osta­
li neistraženi? — pita se Rubin. Većina m arksističkih pi­
saca teorije fetišizma sm atra posebnom teorijom, koja
nema čvrste untrašnje veze s Marxovom ekonomskom teo­
rijom, te je izlažu kao svojevrsnu sociološku dopunu teo­
riji vrijednosti. U tome oni nalaze izvjesno uporište u for­
malnoj strukturi prve glave Marxova »Kapitala«, u kojoj
je teorija fetišizma data kao poseban i to posljednji odje­
ljak. Ali ni jednu postavku Marxova »Kapitala« nećemo
pravilno razum jeti, ako izgubimo iz vida da se radi o poja­
vama koje pripadaju određenom društvu čija je opća ka­
rakteristika da se odnosi ljudi u njihovoj radnoj djelatno­
sti ostvaruju putem stvari.19 Zato Rubin rekonstruira
Marxovu teoriju robnog fetišizma ne koristeći samo prvu
glavu »Kapitala«, nego cjelinu Marxovih tekstova koji su
mu bili dostupni. _
U tom pothvatu Rubin je bio u težem položaju nego da­
našnji marksisti, jer su od vremena kad je Rubin pisao
objavljeni mnogi Marxovi rukopisi, koji sasvim sigurno
p o tv rđ u ju Rubinovu postavku. Poznato je da je Marx
im ao znatnih teškoća u koncipiranju prve glave »Kapi­
tala«, o čem u svjedoči i nađena alternativna verzija te
glave u M arxovim rukopisim a, a posebno rukopis tzv. še­
ste glave »Kapitala« (»Rezultati neposrednog procesa pro­
izvodnje«) koja nije uvrštena u prvi svezak »Kapitala«.20
N eopsorno je da je upravo u toj glavi Marx robnom feti­
šizm u dao središnje m jesto, kao svojevrsnoj sintezi izla­
g anja u prvom svesku. S tom glavom na kraju prvog sve­
ska »Kapitala«, gdje bi bilo njeno prirodno m jesto, taj bi
svezak jasn ije pokazao pravi sm isao i opći filozofski i
antropološki okvir Marxove ekonom ske teorije izložene u
»Kapitalu«.
Mi se možemo dom išljati o razlozim a izuzimanja tog
rukopisa iz m aterijala priprem ljenih za tisak, od kojih
bi jed an mogao biti da Marx rukopisom nije bio posve
zadovoljan, pa ga je ostavio za dalju doradu, sm atrajući
da je ipak osnovna stvar rečena, a da napisana verzija
sadrži dosta ponavljanja. Osim toga, on se u prvoj glavi
»Kapitala« izričito poziva na svoj prethodno objavljeni rad
»Prilog kritici političke ekonomije« u kojem je veoma
eksplicitno govorio o općoj stru k tu ri kapitalističke pro­
izvodnje i razvitku oblika društvene proizvodnje. Vjero­
d ostojnost takva zaključka potvrđuje i samo Rubinovo
djelo, je r je Rubin uspio rekonstruirati i pravilno inter­
p retirati teo riju fetišizm a i bez poznavanja odnosnih ru­
kopisa. Što se tiče Rubinove ocjene m jesta i važnosti teo­
rije fetišizm a u Marxovu djelu, ona je potvrđena i drugim
Marxovim rukopisim a, koji su kasnije objavljeni, »Eko­
nom sko filozofskim rukopisim a« i »Osnovama kritike po­
litičke ekonomije« (Grundrisse).21
Tako je, na posredan način, Rubin postao i veoma
važan sudionik suvrem enih rasprava o razvoju Marxove
misli, a posebno o m jestu i važnosti pojedinih njegovih
radova u njegovu cjelokupnom m isaonom razvoju. Objav­
ljivanje Marxovih ranih radova, a zatim »Osnova kritike

20 Vidi: K. Marx, »Resultats du processus immćdiat de la pro­

duction«, Economie et sociiti, lipanj 1967. s uvodnom bilje­
škom.
21 Ekonomski-filozofski rukopisi iz 1844. godine objavljeni^ su
1932, u našem izdanju u Ranim radovima, 1955; Grundrisse
der Kritik der politischen Oekonomie (Rohenwurf) (Osnove
kritike političke ekonomije) pisane su 1857—58, a objavljene
1939—41.

378
političke ekonomije« otvorilo je prostor za razne poku­
šaje revalorizacije Marxovih radova, koji su išli do uzdi­
zanja ranih radova ili »Osnova« na m jesto najvišeg m isa­
onog dostignuća Marxa, koje daje ključ za razum ijevanje
ukupnog Marxa, ili pak do suprotstavljanja Marxovih ra­
dova (»mladog iMarxa« protiv »starog Marxa«) u kojim a je
ranijim radovima davana prednost i prem a kojim a »Kapi­
tal« predstavlja ne dalju evoluciju, nego involuciju Marxo-
ve misli. To se, prije svega, obrazlagalo teorijom fetišizma
ili alijenacije, kojoj je Marx u ranijim radovima dao da­
leko važnije mjesto.
Da je ta interpretacija pogrešna svjedoči Rubin samim
tim što je Marxovu teoriju fetišizma izložio na osnovi
»Kapitala« i »Priloga kritici političke ekonomije«, bez
ikakve pomoći onih radova koji navodno upravo sadrže
te bitne i nove aspekte. Teorija fetišizma nije dakle socio­
loška digresija u »Kapitalu«, nego njegov bitni okvir i tko
pažljivo čita »Kapital« i »Prilog kritici političke ekono­
mije« u tome se ne bi smio prevariti. Prema tome, nema
diskontinuiteta u razvoju Marxove misli između »ranih ra­
dova«, »Osnova« i »Kapitala«. Nešto je složenije, međutim ,
objasniti da je Marx već tako rano .imao potpuno razvi-
jenu^eoriju^fetišizm a i da se ona u njegovim kasnijim
radovima sve m anje ističe kao originalno otkriće, osta­
jući i dalje bitnim elementom Marxove analize.82
Odgovor i na ovo pitanje nalazimo u Rubina kao dob­
rog poznavaoca Hegelove filozofije. Naime, teoriju otuđe­
nja nalazimo već u Hegela i to ne samo na razini m etafi­
zike, nego i na razini povijesnih oblika ljudske djelatnosti.
Već je Hegel utvrdio da rad na izradi proizvoda u moder­
nom društvu poprim a opći oblik, da postaje tehnika, pri­
znati postupak, koji je radniku nam etnut izvana i koji
je suprotstavljen njegovoj posebnosti. Da bi se uključio u
društveni proces pojedinac se najprije m ora odreći sebe
sama. Hegel analizira razvitak toga procesa kroz podjelu
rada, mehanizaciju i industrijsku organizaciju, tržište,
razvitak potreba itd. u kojem se svi ti oblici pojavljuju
prem a pojedincu kao strana i slijepa sila, izvan njegove
kontrole. Taj proces, s druge strane, oduzima pojedincu
neposrednu svijest o potrebam a koje on svojim radom
zadovoljava, on ne ulazi u njihove kvalitativne razlike, on
proizvodi za apstraktnu potražnju, on proizvodi — sa
stajališta vlastitih potreba — čisti suvišak, koji se svodi

22 Vadi sedmu glavu Ogleda.

379
na puki kvantitet. Za Hegela je to cijena koju pojedinac
m ora p latiti da bi se oslobodio od ograničenja primit-
nog života, da bi razvio svoje sposobnosti u zajednici s os­
talim ljudim a. Socijalizacija i sm anjenje potrebnog rada
provodi se kroz sistem opće m eđuzavisnosti na osnovi
jednakosti proizvoda rada kroz njihovu razm jensku vri­
jednost.23
Marx nije mogao previdjeti Hegelovu teoriju otuđenja
i njezino p odrijetlo iz p ro m atran ja m odernih oblika eko­
nom ske djelatnosti, pogotovo što se ona i u Hegela oslanja
na analizu ekonom ista kao što su bili S teuart, Sm ith, Ri­
cardo i drugi. Već 1843. godine u »Kritici Hegelove filo­
zofije prava« problem otuđenja postavlja kao središnji
problem .24 Ali Marx ne pita zašto je i kako otuđenje mo­
guće, nego kako je m oguće to otuđenje prevladati, kako
je m oguće stvoriti zajednicu slobodnih ljudi u kojoj će
lju d sk a individualnost ponovo naći svoje m jesto, oslobo­
đena prim itivnih oblika života i rada. Nakon što m u je
analiza Hegela pokazala da ekonom ska sfera određuje
političke i druge oblike društvenog života, Marx se, kako
i sam priznaje u predgovoru »Prilogu kritici političke
ekonom ije«, okreće prem a ekonom skim i povijesnim stu­
dijam a. Stoga bi bilo posve pogrešno Marxu pripisivati
autorstvo teorije otuđenja, a još m anje u tom e vidjeti
njegovo glavno dostignuće.
Rubin analizira razvitak Marxova poim anja otuđenja
kao Marxov prijelaz od utopijskog na znanstveni socijali­
zam. On razlikuje fazu u kojoj se Marx još kreće na razini
supro tn o sti između postvarenih realnih oblika ekonom­
skog života i elem enta »čovječnog« kao ideala, norm e —
na razini osude kapitalističke stvarnosti u ime socijalistič­
kog ideala, od faze kada Marx u samoj kapitalističkoj
stvarnosti traži snage daljeg razvoja i transform acije kapi­
talističkog društva u jedno društvo u kojem se ti ideali
mogu ostvariti. Ovaj prijelaz znači pretvaranje teorije
»otuđenja« ljudskih odnosa u teoriju »postvarenja« dru­
štvenih odnosa, tj. u teoriju robnog fetišizma, kaže Rubin.
Marx je shvatio da nije dovoljno negirati stvarnost u ime
ideala, nego da treba ući u analizu samih oblika i zako­

23 Vidi: Paul Chamley, Economie politique et philosophie chez

Steuart et Hegel, Pariz, Dalloz, 1963.
24 Vidi: S. Avinieri, »Marx's Critique of Hegel's Philosophy
of Right' in its Systematic Setting«, Cahiers de VISEA, kolo­
voz 1966. .

380
nitosti razvoja kapitalističke robne privrede. Od »Svete
porodice«, kaže Rubin, Marx je m orao doći do »Bijede
filozofije«, od pohvala Proudhonu do najoštrije kritike
njegovih stavova.25 U tom smislu postoji jasan napredak
u Marxovu shvaćanju, koji je ključan za razum ijevanje
m jesta i važnosti teorije fetišizma u Marxovoj ekonomskoj
teoriji.
Rubinova interpretacija u skladu je s Marxovim vlasti­
tim izjavama, a naknadno objavljeni rukopisi u potpuno­
sti je potvrđuju. U tom slijedu misli ni »Osnove kritike
političke ekonomije« ne bi smjele biti problem. One se
vremenski sm ještaju na pola puta između »ranih radova«
i »Kapitala«, ali u teorijskom smislu se bitno ne razli­
kuju od »Kapitala«. Rubin za ovaj rukopis nije znao, te
o njem u nije ni mogao raspravljati, ali bi on u njem u mo­
gao naći potvrdu za svoju interpretaciju prem a »Kapita­
lu« i »Prilogu kritici političke ekonomije«. To što je Marx
u »Kapitalu« suzdržaniji u izlaganju teorije robnog feti­
šizma može se razum jeti njegovom željom da što manje
čitaoca opterećuje razm atranjim a, koja su se mogla do­
imati kao hegelijanska spekulacija, a više ga prikovati za
analizu konkretnih oblika i razvoja kapitalističke privre­
de, u čemu je i vidio svoju odlučujuću prednost pred
Hegelom ili Ricardom.28 Možda je u tome otišao i preda­
leko, izbacujući iz rukopisa za prvi svezak »Kapitala«
glavu »Rezultati neposrednog procesa proizvodnje«, ali
da se je njegovo shvaćanje robnog fetišizma moglo i bez

25 Ogledi, str. 62.

26 To na određeni način Marx i priznaje u pogovoru drugom
izdanju prvog sveska Kapitala. »M istifikatorsku stranu He-
gelove dijalektike kritizirao sam prije gotovo 30 godina, kad
je još bila u dnevnoj moda. Ali baš kada sam radio na prvom
svesku Kapitala nalazili su turobni, pretenciozni i osređ-
njački epigoni . . . uživanje u tom e da s H egelom postupaju
. . . kao s 'lipsaliim psom'. Zato sam javno priznao da sam uče­
nik onog velikog m islioca, pa sam u glavi o teoriji vrijednosti
ovdje-ondje koketirao s njegovim načinom izražavanja. Mdsti-
fikacija koju dijalektika podnosi u Hegelovim rukama ni naj­
manje ne pobija činjenicu da je on prvi opsežno i svjesno
iznio opće oblike njenog kretanja. Kod njega dijalektika dubi
na glavi. Moramo je obrnuti da bism o u m ističnom e ruhu
otkrili racionalnu jezgru«. Priznajući se učenikom Hegela i
inzistirajući na racionalnoj jezgri Hegelova učenja, koju je
izlagao u glavi o teoriji vrijednosti (prva glava Kapitala),
Marx je očevidno boo suviše oprezan da ne upadne u način
izražavanja koji bi se mogao protum ačiti kao hegelovska mi-
stifikacija.

381
 toga jasno razabrati, Rubinova je knjiga najbolji dokaz.
In terp retacije M arxa koje u njega vide samo suprotstav­
ljan je onoga što jest i onoga što bi moralo biti (u tom
sm islu i čuvene teze o Feuerbachu, da su filozofi objaš­
njavali svijet, a da je stvar u tom e da se on prom ijeni)
ostaje daleko ispod razine Marxova stvarnog dometa. Na­
ime, oba člana su protnosti između onog što jest i onog
što bi m oralo biti on prenosi u svijet postojećeg, te je
analiza postojećeg postala pravi predm et njegova istraži­
vanja.
Da bi jače naglasio razvitak Marxova shvaćanja robnog
fetišizm a, Rubin pravi i term inološku razliku između »otu­
đenja« i »postvarenja« ili »fetišizma«, pripisujući prvo
Marxovoj utopističkoj fazi, a drugo kasnijoj fazi, prem da
sam Marx takvo term inološko razlikovanje nije provodio.”
Marx upotrebljava podjednako sva tri term ina, ali je sa­
držaj, koji im je u pojedinim fazama davao, bivao druga­
čiji. Stoga m ožda nije ni bilo potrebno inzistirati na ter­
m inim a. Ali je Rubin možda mogao više inzistirati na jed­
noj drugoj razlici, koja nije sam o form alna. On točno ka­
že da fetišizam nije sam o pojava društvene svijesti nego
i društvenog bitka, ali su to ipak dva različita aspekta,
k oja je moguće, a nekad i potrebno odvojeno gledati.
M arx je sam jasno naznačio ovu razliku, koju i Rubin
prihvaća, ali bi suvrem ena analiza postvarenja o tom pro­
blem u m orala nešto više reći.
N em a potrebe da se ovdje ulazi u šire razlaganje Rubi-
nove interp retacije sadržaja robnog fetišizm a u Marxa.
T reba reći sam o toliko da on nužno proizlazi iz strukture
kapitalističkog društva, koje se u ekonom skom pogledu
organizira na načelu privredno sam ostalnih subjekata.
Form alno nezavisni nosioci faktora proizvodnje spajaju se
putem razm jene u form alno sam ostalna poduzeća, koja
se, opet, m aterijalno povezuju putem razmjene. Razmje­
n a stoga nije sam o jedna faza u procesu reprodukcije,
nego društveni oblik procesa reprodukcije u cjelini. Uku­
pna se proizvodna d jelatnost tako regulira posredno, pu­
tem razm jene stvari, proizvoda rada. Postvarenje odnosa
proizvodnje nužna je posljedica nepostojanja neposrednog
društvenog reguliranja proizvodnog procesa u društvu.
Atom istička i privatno-kapitalistička stru k tu ra može se
integrirati jedino razm jenom proizvoda već gotovih rezul­
ta ta rada, što onda znači da se ta integracija može ostva­

27 Ogledi, glava 7.

382
rivati stalnim kolebanjem tržišta i cijena, budući da se va­
lorizacija proizvoda rada vrši naknadno, a ne prem a una­
prijed utvrđenom planu.88
U onoj m jeri u kojoj je kapitalističko društvo napred­
nije od prethodnih društava, i postvarenje odnosa proiz­
vodnje je napredniji oblik od ostalih. Nije riječ, dakle, o
ocjeni vrijednosti posrednih ili neposrednih mehanizama
regulacije — društvenog planiranja nasuprot robnoj pro­
izvodnji — nego o suprotnosti i povijesnoj ocjeni društve:
no-ekonomskih form acija kao cjeline. Postvarenje društve­
nih odnosa je tem eljna strukturalna karakteristika kapi­
talističkog društva, oblik njegova postojanja. Stoga se i
pitanje postvarenja ne postavlja kao odvojeno pitanje,
nego kao pitanje povijesnog m jesta kapitalizma, a pitanje
njegove zamjene ne prvenstveno kao spoznajno i moralno,
nego kao povijesno pitanje.
Treba također upozoriti na to da pojam stvari u Mar­
xa, a prem a tome ni u Rubina, nem a značenje iz svako­
dnevnog govora, kao m aterijalni predm et. Pod stvarim a
ovdje se razum iju samo proizvodi rada koji im aju vanj­
sku, objektivnu egzistenciju, a da u krajnjoj liniji ni ne
m oraju biti m aterijalni predm et. »Nas zanim aju one stvari
čije tržišno reguliranje posredno, na određeni način, regu­
lira radnu djelatnost proizvođača roba«.89 Prema tome,
i nem aterijalna dobra (npr. prava) ulaze u pojam stvari
u m jeri u kojoj su predm et tržišnog reguliranja. Postva-'
renju podliježu ne samo odnosi ljudi kao proizvođača,
roba nego i svi viši tipovi proizvodnih odnosa, koji su
karakteristični za kapitalističko društvo: odnosi između
kapitalista i radnika, između kapitalista i članova društva
kao kupaca i prodavalaca, te odnosi između pojedinih
grupa kapitalista koji obavljaju različite funkcije u proce­
su reprodukcije.30
Rubinova interpretacija robnog fetišizma (postvarenja,
otuđenja) ostavlja otvorenim neka pitanja, koja su danas
možda i aktualnija nego u Rubinovo vrijeme. Rubin robni
fetišizam pripisuje kapitalističkom društvu s uvjerenjem

28 Ogledi, glava 1. i 2. posebno str. 16.

29 Ogledi, str. 16—17.
30 Rubđn kaže da Marx u I svesku Kapitala razmatra odnos
kapitalista i Tadnika, u II svesku odnose između kapitalista i
članova društva kao kupaca i prodavalaca, u III svesku odnose
između pojedinih grupa kapitalista, dok je odnose između lju­
di kao proizvođača roba obradio u Prilogu kritici političke
ekonomije. Str. 39—40.

383
 da je ro b n a proizvodnja sam o njem u svojstvena. Postoja­
n je robne proizvodnje i u socijalističkom društvu pokazu­
je da se i tu regulacija proizvodne aktivnosti ljudi, barem
djelom ično, provodi posredstvom stvari, njihovom razm je­
nom. To, m eđutim , za Rubina ne bi m orao biti nerješiv
problem , zato što on, kao što smo već vidjeli, ne vidi
tem eljnu sup ro tn o st između posrednih i neposrednih me­
hanizam a regulacije, nego izm eđu strukturalnih karakte­
ristik a društveno-ekonom skih form acija kao cjelina. Stoga
sam o posto jan je robnih odnosa na nekim sektorim a eko­
nom skog života nikako ne znači da po svojim tem eljnim
stru k tu rn im k arak teristikam a nova društveno-ekonomska
form acija nije bitno različita.
No mnogo je tem eljnije pitanje da li se socijalne funk­
cije ne mogu »postvariti«, »otuđiti« ili »fetišizirati« i on­
da kada se ne ostv aru ju putem stvari kao u kapitalistič­
kom društvu, kada se pojedine društvene funkcije i oblici
okoštaju, kristaliziraju u bezlične i opresivne strukture,
koje tran scen d iraju pojedinca i sprečavaju plodnu inter­
akciju izm eđu njega i društva. O dređeni oblik objektivi-
zacije, vanjske form e, nužan je uvjet svake socijalizacije,
ali isto tako napredak svakog društva, barem u smislu je­
dne hum ane vizije života, pretpostavlja da ta socijaliza­
cija ne sam o ostavlja neki pro sto r individualizaciji, nego
da iz n je n eprestano izvlači snagu i ljudski sadržaj. Fetiši­
zam države, funkcije, institucije, ideologije, religije, tako­
đer su oblici »postvarenja« koji čovjeka neprestano ugro­
žavaju. (Ovo pitan je izlazi izvan okvira Rubinove studije,
iako m u je povod31).
U gore naznačenom okviru kreće se i Rubinova inter­
pretacija Marxove teorije vrijednosti. Rubin upozorava na
pogrešku da se prva glava »Kapitala« uzima kao cjelovito
i isključivo Marxovo izlaganje teorije vrijednosti. Marx
tu, kaže Rubin, pom oću analitičke m etode prelazi od raz-
m jenske vrijednosti na vrijednost, a od vrijednosti na rad.
Ali, puno dijalektičko postavljenje teorije vrijednosti može
se dati tek na osnovi teorije robnog fetišizma. U tome
p ristu p u Rubin slijedi Hilferdinga (posebno njegove ra­
dove »Bohm-Bawerk kao kritičar Marxa« i »Postavljanje
problem a teorijske ekonom ije u Marxa«), pokazujući da
i u teoriji vrijednosti Marx polazi od određene socijalne
sredine, društva s određenom proizvodnom strukturom .

31 Vidi o tome poticajnu studiju Frangoisa Perrouxa, »Alićna-

tion et crćation collective«, Cahiers de VISEA, lipanj 1964.

384
Nije dovoljno reći, kao što se obično radi, da prem a
Marxu vrijednost robe zavisi o društveno potrebnom ra­
du za njenu proizvodnju ili da se u vrijednosti sadrži
opredmećeni rad, nego je pravilnije reći da jefrobno-kapi-
talističkoj privredi proizvodno radni odnosi među ljudim a
nužno poprim aju oblik vrijednosti stvari i samo se u tom
post varenom obliku i mogu pojavljivatij Ovdje je polazna
točka rad, a ne vrijednost, proizvodna stru k tu ra robnog
društva, a ne akti tržišne razm jene.82 Akti tržišne razm je­
ne samo su nužna posljedica unutrašnje strukture dru­
štva, kao jedan od m om enata društvenog proizvodnog pro­
cesa.
Prije podrobnog izlaganja Marxove teorije vrijednosti,
Rubin uvodno obrazlaže njenu opću karakteristiku. Svako
društvo, kaže on, koje se tem elji na širokoj podjeli rada
nužno pretpostavlja određenu raspodjelu društvenog rada
između različitih grana proizvodnje. Podjela rada ujedno
je i raspodjela rada. Potrebni utrošci rada za proizvodnju
pojedinih proizvoda m oraju biti faktor njihove m eđusobne
razmjene. Radovi se uspoređuju, ali samo putem njihovih
proizvoda. K riterij uspoređivanja je, dakle, količina rada,
ali postvarenog rada. »Vrijednost zapravo predstavlja sa­
mo putem stvari izražen proizvodni odnos djelatnosti lju­
di«,33 navodi Rubin Marxa.
Ali, problem vrijednosti je dvostruk, on ima kvalitativ­
nu i kvantitativnu stranu. U kvalitativnom smislu postav­
lja se pitanje što je vrijednost. Odgovor da je to rad u tro ­
šen u proizvodnju proizvoda nije dovoljan, je r svaki rad
ne poprima oblik vrijednosti. (Samo rad organiziran u po-
sobnom društvenom obliku (u obliku robne privrede) po­
staje vrijednost. V rijednost stvari izražava, prem a tome,
određeni tip proizvodnih odnosa. Ali da bi se rad pojavio
u obliku vrijednosti, posljedica je posebnog društvenog
oblika samog rada. Marx zato razlikuje konkretni sadržaj
rada od njegova društvenog oblika. U svom društvenom
obliku rad se u robnoj privredi pojavljuje kao apstraktni
rad, koji nije apstraktan samo po tome što prom atrač ap­
strahira od njegovih konkretnih oblika, nego stoga što ga
je proces razvoja robne privrede sveo na zamjenjiv i pre­
ma tome opći društveni rad. »Apstraktni rad ne izražava
fiziološku jednakost raznih oblika rada, nego društveno

32 Ogledi, str. 65—66.

33 Citat je iz III. sveska Teorija o višku vrijednosti, Ogledi
str. 39.

2 5 Ogledi o Maraovoj teoriji vrijednosti 3 g5

 izjednačavanje raznih oblika rada koje se provodi u obliku
izjednačavanja proizvoda rada«.84 A pstraktni rad nije sto­
ga fiziološki ili spoznajni, nego povijesno-socijalni feno­
men.
Gledana s kvantitativnog aspekta, vrijednost je odre­
đena količina apstrak tn og rada koja odgovara stanju rav­
noteže izm eđu dviju grana proizvodnje, pri kojem presta­
je svako prelijevanje rad a iz jedne grane u drugu. U ta­
kvu sta n ju vrijednosti roba proporcionalne su količini
rad a koja je potreb n a za njihovu proizvodnju. Generali­
zirano na sve proizvodne grane, zakon vrijednosti je za­
kon opće ravnoteže, i u toj se funkciji pojavljuje kao
regulator robne privrede.85 Rad se ovdje ne pojavljuje u
svom konkretnom obliku, nego samo kao apstraktni rad
opredm ećen u proizvodu. R azm jenska vrijednost je om jer
razm jene roba, putem koje se vrijednost izražava i kao
kvantitativni odnos, ali ona nije prim am i predm et teo­
rije vrijednosti. Tek polazeći s ovog stajališta moguće je
shvatiti odnos vrijednosti i cijena, njihova sistem atskoga
kvantitativnog nepodudaranja.
Marxova teo rija vrijednosti, prem a tome, ima dva os­
novna polazišta: učenje o obliku vrijednosti kao postva-
renom izrazu apstrak tn og rada i učenje o raspodjeli dru­
štvenog rada, koja se provodi prem a načelu količine ap­
straktnog rad a koja, sa svoje strane, zavisi o proizvodnosti
rada. V rijednost, u kvantitativnom i kvalitativnom smislu,
pojavljuje se kao izraz apstraktnog rada, a putem njega
je istodobno povezana s društvenim oblikom procesa pro­
izvodnje i njegovim m aterijalno-tehničkim sadržajem.
Polazeći od tog općeg okvira, Rubin u pojedinostim a
analizira m ehanizam veze između vrijednosti i rada, da
bi zatim prešao na analizu pojedinih dijelova toga meha­
nizma: vrijednosti i rada. Ta analiza obuhvaća razm atra­
n ja o pretpostavkam a i načinu djelovanja zakona vrijed­
nosti, o sadržaju i obliku vrijednosti, društvenom radu,
ap strak tn o m radu, kvalificiranom radu, te o društveno
p otrebnom radu i odnosu vrijednosti i društvenih potre­
ba. Posebnu pažnju posvećuje transform aciji vrijednosti
u cijene proizvodnje. Tako Rubin daje veoma detaljan i
sistem atičan pregled Marxove teorije vrijednosti, pri čemu
iznosi više originalnih zapažanja i interpretacija. Nema

34 Ogledi, str. 75.

35 Ogledi, str. 69—70.

386
potrebe da ovdje reproduciram o Rub inove doprinose pra­
vilnijem shvaćanju Marxove teorije, je r su oni uglavnom
posljedica dosljedne prim jene njegovih načelnih stavova,
a pažljiv čitalac može ih sam uočiti.36
Rubinova interpretacija Marxove teorije vrijednosti iza­
zvala je svojedobno žive diskusije u kojim a je on pole­
mički obrazlagao svoje stavove (što se vidi i iz dodatka
knjizi). Njegovi bi stavovi morali danas biti manje spor­
ni nego što su bili u njegovo vrijeme, je r su ih kasnije
objavljeni Marxovi radovi uglavnom potvrdili. Rasprava
o Marxovoj teoriji vrijednosti nije, međutim, ni do danas
okončana, niti su svi nesporazumi oko nje uklonjeni. Ona
će sigurno još dugo biti poticaj za nove teorijske napore.
Rubinovi »Ogledi« svojom visokom teorijskom razinom,
originalnim i plodnim pristupom , sigurno će tim naporim a
pružiti nezaobilaznu referencu i poticaj.

Zvonimir Baletić

35 Upućujemo na naše radove »Ekonomski smisao Marxovog

pojma alijenacije«. Naše teme 7—8/1962: Ekonomski proces i
ekonomska teorija, Zagreb, Informator 1972. poglavlje »Marx:
Od vrijednosti do cijene«. Vidi također Bertell Oilman, »Ali­
enation and the Law of Value«, Economie et socićtć, lipanj
1967. Fredy Perlman, »Introduction: Commodity Fetishism«
(uvod u englesko izdanje Rubinovih Ogleda).

387
 KAZALO IM E N A
Abezgauz, G. 342
Adoratski, V. 75f, 77f
Ammon, A. O. 372
A ristotel 90
Avinieri, S. 380f
Bailey, S. 110— 115, 128
Bauer, O. 128f, 164f, 169f,
171f
Bazarov, V. 9f, 269, 273,
274f, 275, 356, 372
B em stein, E. 257
Bilimović, A. 212f
Bljum in, I. 212f
Bogdanov, A. 12f, 18f, 106,
134, 167, 260f, 269, 275,
276, 374
Bohm-Bawerk, E. 65, 76, 88,
92, 93, 102, 169f, 172f,
174f, 374f, 384
Boisguillbert, P. 346
B orchardt, R. 274f
Bortkiewicz, L. 104f, 374,
375f
B ruk, N. 101
Budin, L. 165, 184f
Buharin, N. I. 372
Bulgakov, S. 116f, 188f,
268f, 374
388
Calles, G. 157f
Chamley, P. 380f
Croce, B. 91, 95, 96, 374f
Ćajanov, A. V. 372
Daškovski, I. 143f, 286, 294,
334
Diehl, K. 134, 180f
Dietzel, H. 91, 107f
Dmitriev, V. K. 374, 375f
Dukor, G. 342
Dvolajckij, S. M. 5, 9f, 188f,
372
Engels, F. 75f, 100, 134, 167f,
257, 281, 324f
Erlich, A. 371f
Feldman, H. A. 372
Feuerbach, L. 59, 60
Frank, S. 11, 104, 105
Franklin, B. 95, 151, 346
Ganilh, C. 124, 125
Gerlach, O. A. J. 136
Grigorović, T. 188f
Groman, V. G. 372
Hainisch, M. 107f
Hammacher, 59, 60, 63
Hegel, G. W. F. 120, 298,
374, 379, 381
Hilferding, R. 18f, 65, 66, 94,
95, 116, 276, 308, 316,
374f, 384
Hodgskin, T. 33, 59
Jasny, N. 371f, 373f
Jurovskij, L. 212f
Kant, I. 120, 298
Kautsky, K. 12f, 135, 253,
374f
Kon, A. F. 342
Kondratjev, N. D. 372
Kugelmann, L. 78f, 80, 94,
308f
Labriola, F. 374f
Lenjin, V. I. 80f, 374
Liebknecht, W. 166, 181f
Liefmann, R. 94f, 372
Luxemburg, R. 308, 315, 316,
326
Ljubimov, L. 170f, 205f
Marshall, A. 157f, 193f
Maslov, P. 197f, 260f
Mendelson, A. 188f
Motylev, V. 188f
Neždanov, A. 137
Notkin, A. 342
Oppenheimer, F. 94f, 107f,
165, 172f, 254, 372
Perlman, F. 372
Petry, F. 136f, 137, 144f
Petty, W. 29, 95, 123, 346
Plehanov, G. 123, 205f, 262f,
308, 326
Poznjakov, V. N. 169f
Preobraženskij, E. 372
Prokopović, S. 157f, 274f
Proudhon, P.-J. 62
Ricardo, D. 62, 106f, 110,
116f, 117, 134f, 210, 216f,
380, 381
Rikačev, l l f
Rjazanov, D. B. 5, 214f, 373
Rosdolsky, R. 371f, 372f
Rumjancev, P. 22f, 42f, 166f
Schlesinger, R. 371f
Schtolzmann, J. D. 354
Schumpeter, J. A. 107f
Simmel, G. 87f
Smith, A. 31, 117, 128, 170f,
171, 258, 347, 357, 380
Stepanov, I. 9f, 18f, 260f,
269f, 356
Steuart, J. 346, 380
Stolzman, R. 156f, 372
Strumilin, S. G. 372
Struve, P. 11, 53—58, 96,
125f, 135, 354—356, 374,
375f
389
Sabs, S. 306 W agner, A. 375
Sanin, L. 372
Sapošnikov, N. 212f, 217f
Sram m , K. 358 Ziber, N. 106f, 372

Tugan-Baranovskij, M. 11, Železnov, V. 90f, 205f, 262f,

50f, 94f, 96, 239, 373 Žid, S. 217f

Varga, E. S. 372

390
 KAZALO POJMOVA

Diferencijalna renta 368 Masa viška vrijednosti 244

Društvo
— pravna i ekonomska
koncepcija 322—331 Novac 17, 18
— funkoija 41
— oblici 43
Ekonomske kategorije
— dioba po Struveu 53
Eksproprijacija 95 Organski sastav kapitala
225

Fetišizam
— robe 11, 13—18, 32, 254 Personifikacija stvari 26
—35
Podjela rada 68, 77
Jednakost Politička ekonom ija 8, 9
— rada 97—108 Ponuda i potražnja 194,
— roba 87—108 216—224
— robnih proizvođača Postvarenje 371—387
87—96 Proces proizvodnje
— i njegov društveni ob­
lik 19—25
Kapital
— konkurencija kapitala
245, 248 Proizvod rada
— ravnoteža 227—232 — društveni oblik 29, 73
— ukupni društveni 244, — i društvena vrijednost
246 284, 285
Vidi: Organski sastav ka­ Proizvodne snage 9
pitala. Proizvodne snage rada 184,
Kategorije 187
— povijesne i vanpovije- Proizvodni odnosi 9, 22, 23,
sne 287, 334 43

391
 — društveni k arak ter 20 — kapitala 232—237
— neposredni i posredni — rada 227, 232—237
14 — sredstava za rad 228
— postvarenje 26—35,
49—52
Razm jena 15, 16, 23, 69, 87,
306—322
Proizvodnja Religija 59
— društvena ravnoteža Robna privreda 13, 27
proizvodnje 83 — oblik 117
— cijena 237—252
— kapitalistička 8
— m aterijaln a 19, 23
— troškovi 238 Robna proizvodnja 130
— stru k tu ra 15

P rom etna vrijednost 116 S topa viška vrijednosti 251

P rosječna p ro fitn a stopa
Stvari 36—48
238, 239, 246
— društvena i tehnička
funkcija 33, 36—48
Rad 282
— ap strak tn i 70, 74, 75, Teorija robnog fetišizma
97, 99, 134— 162, 286—294, — Marxova 11—64
331—341, 342—358 — Struve o 53—58
— društveni 74, 75, 98,
127— 133, 144, 145, 306—
—322, 344 T eorija vrijednosti.
— društveno-potrebni 70, — Marxova 65—278
161, 186— 187, 358—370
— ekonom ski 331—341
— intelektualni 267
Tržište 14
— jednostavni 163
— konkretni 74, 75
— kvalificirani 161, 163—
— 176 Višak rada 240
— postvarenje 135 Višak vrijednosti 240, 246
— privatni 144, 145 Vrijednost 282, 371—387
— proizvodni 261—277 — ekvivalentski oblik 182
— proizvodnost 188, 191, — i cijena proizvodnje
238, 254 225—260
Raspodjela — i potražnja 188—199
— i ravnoteža kapitala — i razm jena raspodjela
227—232 rada 199—210

392
— i razm jer proizvodnje Vidi: Z a k o n v r ij e d n o s t i,
210—216 P r o m e t n a v r i j e d n o s t , V i­
— i upotrebna vrijednost šak vrijednosti.
75, 76
— kao regulator proiz­
vodnje 80—86 Vulgarni ekonomisti 31—33
— radna 252—256
— robe 69, 75, 76 Zakon vrijednosti 71
— sadržaj i oblik 109— Znanost
—126 — o društvenoj tehnici 8

393
 SADRŽAJ

Predgovor trećem izdanju . 5

U v o d .................................................................................... 7
I. MARXOVA TEORIJA ROBNOG FETIŠIZMA . . 11

Glava prva
Objektivna osnova robnog fetišizma . . 13
Glava druga
Proces proizvodnje i njegov društveni oblik . . . 19
Glava treća
Postvarenje proizvodnih odnosa m eđu ljudim a i per­
sonifikacija s t v a r i ......................................................26
Glava četvrta
Stvar i društvena funkcija ( o b lik ) ............................. 36
Glava peta
Proizvodni odnosi i postvarene kategorije . . . . 49
Glava šesta
Struve o teorija robnog fetišizma . . . 53
Glava sedma
Razvoj Marxove teorije f e t i š i z m a ............................. 59

II. MARXOVA RADNA TEORIJA VRIJEDNOSTI . 65

Glava osma
Osnovne crte Marxove teorije vrijednosti . . . 67
Glava deveta
Vrijednost kao regulator proizvodnje . . 80

395
Glava deseta
Jednakost robnih proizvođača i jednakost roba . 87
Glava jedanaesta
Jed nakost rob& i jed n ak ost r a d a ........................ 97
Glava dvanaesta
Sadržaj i oblik vrijednosti . 109
Glava trinaesta
D ruštveni r a d ................................................. 127
Glava četrnaesta
A pstraktni rad . . 134
Glava petnaesta
Kvalificirani rad 163
Glava šesnaesta
D ruštveno potrebni rad . 176
Glava sedam naesta
V rijednost i društvena p o t r e b a ............................... 188
I. Vrijednost i p o t r a ž n j a ..................................... 188
II. Vrijednost i razmjerna raspodjela rada . 199
III. Vrijednost i razmjer proizvodnje . 210
IV. Izjednačavanje ponude i potražnje . . . . 216
Glava osam naesta
V rijednost i cijena p r o iz v o d n je ............................... 225
I. Raspodjela i ravnoteža k a p i t a l a ...................... 227
II. Raspodjela kapitala i raspodjela rada . 232
III. Cijena p r o i z v o d n j e ........................................... 237
IV. Radna vrijednost i cijena proizvodnje 252
V. Povijesno opravdanje radne teorije vrijednosti . 256
Glava devetnaesta
Proizvodni r a d ............................................................. 261

PRILOZI

Prvi prilog
O Marxovoj term inologiji . 281
1) Rad i vrijednost . 282
2) »Kristalizacija« 283
3) Stvar i društvena vrijednost 284

Drugi prilog
Odgovor kritičarim a . 286
/. Odgovor I. D aškovskom

396
§ 1. Sto je apstraktni r a d ? ........................ 286
§ 2. Metodologijski pogledi I. Daškovskog 294
II. Odgovor S. Šabsu
§ 1. Društveni rad i ra z m je n a ......... 306
§ 2. Prava i ekonomska koncepcija društva . 322
§ 3. Apstraktni i ekonomski rad . . . . 331
III. Odgovor A. Konu
§ 1. Apstraktni rad . . . 342
§ 2. Društveno potrebni rad . 358

Pogovor
Postvarenje i vrijednost — Uvod u Marxovu teoriju
v r i j e d n o s t i ....................................................................... 371

Kazalo imena . 3SS

Kazalo po jm o va 391

397
 BIBLIOTEKA »SVIJET SUVREMENE STVARNOSTI«

Izašlo:

Religija I društvo Donella H. Meadows I dr.

Granice rasta
Hugo Friedrich
Struktura moderne lirike Karl Korsch
Radno pravo za savjete
poduzeća
Paul A. Baran — Paul. A.
Spisi o socijalizaciji
Sweezy
Monopolnl kapital
Adolf Draglčevlć
Marksistička politička
John K. Galbraith ekonomija
Nova Industrijska država
E. Pestel — M. Mesarovlć
Viktor šklovskl čovječanstvo na raskršću
Uskrsnuće rljećl
Ignazlo Ambroglo
Herbert Marcuse Formalizam I avangarda
Kraj utopije u Rusiji
Esej o oslobođenju
Claude Lćvl-Strauss
Strukturalna antropologija
Kostas Axelos
Uvod u buduće mišljenje
Na putu k planetarnom Basil Davidson
mišljenju Genij Afrike

Frantz Fanon Veljko Cvjetlčanln

Prezreni na svijetu Marksistička teorija društva

Franz Marek Drago Buvač

Filozofija svjetske revolucije Sovjetska alternativa

Gian Enrico Rusconl Frederic Jameson

Kritička teorija društva U tamnici Jezika
 BIBLIOTEKA »SVIJET SUVREMENE STVARNOSTI«

Klaus von Beyme

Suvremene političke teorije

Giovanni Jervis
Kritički priručnik psihijatrije

Glullo Querlnl
Ekonomski razvitak I nerazvijenost

U pri premi:

Christian Pallolx
Svjetska kapitalistička privreda
I multinacionalne kompanije

VJekoslav Mlkecln
Marksistička filozofija

Max Horkhelmer
Kritička teorija (NI)

Lawrence Krader
Etnologija I antropologija
u Marxa

Adolf Draglčević
Udniifvvije I eamoupravljanje