PITANJA ZA ISPIT

IZ MATERIJALA II

PAULA ROCA
TOPLINSKA OBRADA
1. Navedite moguće mehanizme očvrsnuća metalnih materijala.
Kristali mješanci, dvojne faze, očvrsnuće deformacijom i toplinska obrada.
2. Kojim mehanizmima očvrsnuća je moguće povećati mehanička svojstva čistih
metala?
Kristali mješanci, dvojne faze i očvrsnuće deformacijom.
3. Opišite mehanizam očvrsnuća metalnih legura kristalima mješancima.
Kristali mješanci nastaju dodavanjem legirnog elementa u čvrstu otopinu kristalne
rešetke osnovnog metala. Dodani elementi uzrokuju napetosti i iskrivljenja kristalne
rešetke što otežava gibanje dislokacija.
4. Opišite mehanizam očvrsnuća metalnih legura dvojnim fazama uz primjere legura.
Dodatkom nekih elemenata iznad granice njihove topivosti u osnovnom metalu pri
sobnoj temperaturi, stvaraju se uvjeti za nastanak i druge faze pri primarnoj i
sekundarnoj kristalizaciji. Nove su faze najčešće intermetalni spojevi koji su u pravilu
više tvrdoće nego kristali mješanci (npr. cementit - 1000HV).
5. Opišite mehanizam očvrsnuća metalnih legura hladnom deformacijom.
Plastičnim deformiranjem pri sobnoj temp. zbog pomicanja i gomilanja dislokacija
nastupa tzv. hladno očvrsnuće. Povisuje se granica elastičnosti.
6. Skicirajte Uptonov dijagram i upišite postignute faze pri 20°C.
Čelici s manje od oko 0,6%C pri
sobnoj temperaturi postižu
mikrostrukturu 100% M. Čelici
kojima je postotak ugljika
između 0,6%C i 0,8%C pri sobnoj
temperaturi ne dostižu Mf te se
mikrostruktura pri sobnoj temp.
sastoji od M+Ap (pothlađeni
austenit). Nadeutektoidni čelici
(>0,8%C) ohlađuju se iz
dvofaznog područja Ap+K'',
stoga je struktura pri sobnoj
temperaturi Ap+M+K''.
7. Od kojih se strukturnih faza sastoji kaljeni nadeutektoidni čelik?
Kaljeni nadeutektoidni čelik na sobnoj temperaturi ne dostiže Mf temperaturu, stoga
ga je potrebno duboko hladiti. Postignuta kaljena mikrostruktura sastoji se od
M+Az+K (martenzit, zaostali austenit, karbid tj. Fe3C'').

2
8. Opišite pretvorbu kristalne rešetke austenita u martenzit.
Nakon vrlo brzog hlađenja, atom C ostaje prisilno zarobljen u sustavu -rešetaka te
nastaje (tetragonalno prizmatična) martenzitna rešetka u kojoj je stanica c veća od
aм, odnosno stupanj tetragonalnosti veći je od 1 → (c/aм)>1. Martenzit ima BCT
rešetku nastalu preklapanjem austenitne FCC rešetke i zadržavanjem atoma ugljika
(bezdifuzijska pretvorba).
9. U kojim uvjetima ohlađivanja te do kojih temperatura se provodi pretvorba u
martenzit?
Pretvorba u martenzit provodi se do temperature Mf (martensite finish), odnosno
dubokim hlađenjem na temperature ispod sobne kako bi se dosegla Mf temperatura
na kojoj se postiže 100%-tni martenzit. Provodi se vrlo brzo hlađenje čelika kako bi se
omogućilo prisilno zadržavanje C atoma u novoj martenzitnoj rešetci.
10. Na kojoj temperaturi se austenitizira nadeutektoidni čelik i zašto?
Temperatura austenitizacije nadeutektoidnog čelika iznosi A1+(50…70)°C.
Nadeutektoidni čelici ugrijavaju se u dvofazno područje između A1 i Acm (A1=temp.
eutektoidne pretvorbe, Acm=temp. pretvorbe sekundarnog karbida) u kojemu su
faze A+K''. Tako je struktura kaljenog čelika M+Az+K, što je povoljno jer M i K imaju
podjednaka mehanička svojstva.
11. Opišite uvjete pretvorbe u martenzit i navedite o čemu ovisi postignuta tvrdoća.
Uvjeti martenzitne pretvorbe (tj. uvjeti zakaljivanja) su sljedeći: postojanje
transformacije F u A, dovoljan udio ugljika u čeliku (>0,35%C), ugrijavanje u A
područje (jer martenzit može nastati isključivo iz austenita) i dovoljno brzo hlađenje
da se omogući prisilno zadržavanje C atoma. Postignuta tvrdoća ovisi o sadržaju
ugljika (Burnsov dijagram).
12. Skicirajte TTT dijagram podeutektoidnog čelika, ucrtajte tijek postupka kaljenja i
opišite promjene mikrostrukture i svojstva.
Prvom krivuljom gašenja
dobiva se 100% M
mikrostruktura, te je
tvrdoća maksimalno
moguća za taj čelik.
Podeutektoidni čelik prvo
je bio ugrijan na
temperaturu austenitizacije
(ϑa=A3+(30…70)°C) u
monofazno austenitno
područje. Krivuljom gašenja
br. 2 dobiva se isti rezultat,
te tu krivulju nazivamo
gornja kritična krivulja
3
 gašenja jer se radi o najmanje intenzivnom gašenju koje još daje strukturu 100% M.
Trećom krivuljom gašenja dolazi do stvaranja bainita (koji ima relativno visoku
tvrdoću i žilavost) te je mikrostruktura gašenja B+M. Četvrtom krivuljom gašenja
mikrostruktura je P+B+M, a petu krivulju nazivamo donja kritična krivulja gašenja te
je ono najintenzivnije gašenje kojim se ne postiže martenzitna struktura.
13. Skicirajte TTT dijagram nadeutektoidnog čelika, ucrtajte tijek postupka kaljenja i
opišite promjene mikrostrukture i svojstva.
Nadeutektoidni se čelik ugrijava na temperaturu austenitizacije ϑa=A1+(50…70)°C u
dvofazno područje A+K. Struktura nadkritično gašenih nadeutektoidnih čelika do
sobne temperature jest martenzit, sekundarni karbid i zaostali austenit (M+K''+Az).
Nadeutektoidni čelici imaju veću tvrdoću od podeutektoidnih zbog većeg udjela
ugljika.
14. Uz pomoć dijagrama , skicirajte TTT dijagram eutektoidnog čelika, ucrtajte
tijek postupka kaljenja i opišite promjene mikrostrukture do sobne temperature.
(Slika 16., 36. str. u udžb. Osnove toplinske obradbe metala) - struktura nadkritično
gašenog eutektoidnog čelika je martenzit i zaostali austenit (M+Az). Kod nelegiranih
čelika s >0,6%C nema pojave bainita.
15. Skicirajte izotermički TTT dijagram podeutektoidnog čelika, ucrtajte tijek postupka
izotermičkog žarenja i opišite dobivenu mikrostrukturu i svojstva.
Čelik se ugrijava na
temperaturu austenitizacije,
a zatim ga se hladi (u toploj
kupki) na temperaturu
izotermičke pretvorbe
(Ms<ϑiz<A1). Na toj se
temperaturi drži dovoljno
dugo da dođe do izotermičke
transformacije pothlađenog
austenita. Izoterma br. 1
označava izotermičko žarenje
te se takvom obradom
dobiva sljedeća struktura: za
podeutektoidne čelike F+P,
za nadeutektoidne P+K.
16. Uz skicu odgovarajućeg TTT dijagrama, ucrtajte tijek postupka izotermičkog
poboljšavanja, promjene mikrostrukture i svrhu provođenja kod podeutektoidnih
čelika.
(Slika iz prethodnog pitanja) Izotermičko poboljšavanje prikazano je krivuljom br. 2,
postignuta je mikrostruktura bainita stoga ga nazivamo još i „obradbom na bainit“ ili
„austempering“. ϑiz<ϑi,min; u slučaju viših temp. (bližih ϑi,min) nastat će gornji bainit
4
 (svojstva sličnija perlitu), a u slučaju nižih temp. nastat će donji bainit svojstva sličnijih
martenzitu (donji bainit ima višu tvrdoću, nižu žilavost). Svrha ovakve izotermičke
pretvorbe upravo je postizanje monofazne bainitne strukture po cijelom presjeku.
17. Kvalitativno skicirajte dijagram utjecaja sadržaja ugljika na tvrdoću zakaljenog
čelika.
Za C>0,8%, porast tvrdoće se
praktički potpuno zaustavlja.
Povećanjem sadržaja ugljika iznad
0,8%C povećava se količina tvrdog
željeznog karbida, ali i mekog
zaostalog austenita zbog čega nema
porasta tvrdoće nakon kaljenja.

18. Kvalitativno skicirajte TTT dijagrame jednog slabo prokaljivog i jednog dobro
prokaljivog čelika i naznačite bitnu razliku.
(Slika 25., 46. str. u udžb. Osnove toplinske obradbe metala) Ako usporedimo 2
različita čelika jednakih promjera (utjecaj dimenzija - prokaljenost je čelika tim bolja
što je predmet manjih dimenzija), vidjet ćemo da je bolje prokaljiv onaj čelik koji ima
dulje trajanje inkubacije pothlađenog austenita.
19. Što je prokaljivost čelika i o čemu ovisi?
Prokaljivost čelika svojstvo je da čelik postigne što jednoličniju tvrdoću na poprečnom
presjeku. Ovisi o kemijskom sastavu čelika (utjecaj vrste čelika - bolju će prokaljenost
imati čelik s dužim trajanjem inkubacije) i veličini austenitnog zrna.
(PAZI: Prokaljenost =/= prokaljivost. Prokaljenost ovisi o prokaljivosti, dimenzijama
kaljenog predmeta i intenzivnosti gašenja.)
20. U kojem su obliku legirni elementi prisutni u čelicima?
Legirni elementi mogu biti prisutni na sljedeće načine: supstituirani u F, A i M rešetci,
spojeni s ugljikom u karbidima ili spojeni sa željezom u intermetalni spoj.
21. Što su to karbidi i kakva su im svojstva?
Karbid je kemijski spoj metala s ugljikom (npr. Fe3C). Osnovna su im svojstva visoka
tvrdoća, visoka krhkost i visoka otpornost na trošenje.
22. Navedite vrste karbida i mikrostrukturni oblik pojave u čelicima.
Vrste karbida su cementit, legirani cementit, dvostruki karbid i specijalni karbidi, a u
čelicima se pojavljuju u obliku lamela (u P), mreže oko metalnog zrna te sitnih čestica
raspršenih po metalnoj masi.
23. Kako supstituirani legirni elementi utječu na TTT dijagram čelika?
Supstituirani legirni elementi otežavaju difuziju ugljika iz austenitne rešetke (odnosno
otežavaju Ap→F+P+K), što se u TTT dijagramu očituje duljim trajanjem inkubacije i
same transformacije (dijagram je „potisnut u desno“ u područje duljeg vremena).
5
 Supstituirani legirni elementi pospješuju pretvorbu u martenzit te je Ms temperatura
niža od one pripadne ugljičnog čelika pa je sklonost pojavi Az veća.
24. Usporedite svojstva zakaljivosti i prokaljivosti čelika s 1%C i čelika s 0,5%C i 5%Cr.
Zakaljivost je viša što je veći udio ugljika otopljenog u austenitu (Burnsov dijagram -
čelik većeg udjela ugljika postiže veću tvrdoću) te na zakaljivost ne utječu legirni
elementi, stoga čelik s 1%C ima bolju zakaljivost od čelika s 0,5%C legiranog kromom.
Krom povisuje prokaljivost čelika jer otežava difuziju (Ap→F+P+K) što se očituje
duljim trajanjem inkubacije. Bolju prokaljenost imat će čelik s duljim trajanjem
inkubacije, dakle, čelik s 0,5%C i 5%Cr ima bolju prokaljivost od ugljičnog čelika s 1%C.
25. Koji izvori toplinske energije se koriste pri površinskom kaljenju?
Primjenjuju se izvori topline velike gustoće energije: plinski plamenici, inducirana
električna energija, laserski snop i snop elektrona.
26. Opišite promjene mikrostrukture i mehaničkih svojstava pri popuštanju kaljenog
čelika.
Popuštanje je postupak zagrijavanja kaljenog čelika na neku temp. ispod A1 u svrhu
povišenja žilavosti martenzita, sniženja zaostalih naprezanja te postizanja dimenzijske
postojanosti. Redovno dolazi i do sniženja tvrdoće postignute kaljenjem (što nije cilj
već posljedica). Ugrijavanje martenzita na ϑp omogućava difuziju atoma ugljika što
dovodi do sniženja stupnja tetragonalnosti (C se smjesti na povoljnije mjesto ili u
nekim čelicima u potpunosti izađe iz rešetke). Posljedica sniženja stupnja
tetragonalnosti je povišenje žilavosti te sniženje naprezanja i tvrdoće. Pri popuštanju
dolazi do sniženja prosječnog %C u M, stvaranja karbida i pretvorbe Az→M.
27. Opišite tzv. sekundarno otvrdnuće, promjene mikrostrukture i tvrdoće.
Kod visokolegiranih čelika s povišenim sadržajem C, pri visokotemperaturnom
popuštanju hlađenjem s ϑp, Az pretvara se u karbide popuštanja (Kp) i sekundarni
martenzit (M''), odnosno iz austenita nastaju dvije tvrde faze (Kp i M'') što ima za
posljedicu povišenje tvrdoće (tvrdoća je tada čak i viša od kaljenog (još
nepopuštenog) čelika).
28. Skicirajte dijagram čelika koji ima izraženu pojavu sekundarne tvrdoće i objasnite
uzrok toj pojavi.
(Slika 42., 71. str. u udžb.
Osnove toplinske obradbe
metala)
Visokolegirani čelici koji
sadrže V, W ili Mo nakon
gašenja imaju strukturu
martenzita s većim udjelom
visokolegiranog zaostalog
austenita (20 do 40 %), a
eventualno i neki udio
6
 neotopljenih karbida. Pri popuštanju oko 550 °C doći će do kondicioniranja zaostalog
austenita te će iz njega precipitirati atomi legirajućih elemenata i otopljenog ugljika
koji tvore karbide popuštanja. (više objašnjeno u pitanju 27.)
29. U dijagramu popuštanja opišite pojam otpornosti prema popuštanju.
(Slika iz 28. pitanja) Neki legirajući elementi u kaljenim čelicima povećavaju otpornost
popuštanju (W, V, Mo,…) tako da tvrdoća čelika ne opada tako intenzivno s porastom
temperature popuštanja.
30. Skicirajte dijagram popuštanja i ucrtajte krivulje jednog čelika koji ima slabu i
jednog koji ima povišenu otpornost prema popuštanju.
(Slika iz 28. pitanja)
31. Opišite postupak poboljšavanja čelika i kakva se svojstva time dobivaju?
Poboljšavanje čelika
postupak je toplinske
obrade koji se sastoji od
kaljenja i
visokotemperaturnog
popuštanja (ϑp>400°C) s
ciljem postizanja visoke
granice tečenja i visoke
žilavosti. Poboljšavaju se
samo podeutektoidni
čelici.

32. U dijagramu naprezanje-istezanje kvalitativno pokažite razlike za kaljeni i

poboljšani čelik.
(Slika 45., 73. str. u udžb. Osnove toplinske obradbe metala)
33. Opišite postupak i promjene mikrostrukture pri toplinskoj obradi kojom se obnavlja
deformabilnost metalnog materijala koji je bio očvrsnut hladnom deformacijom.
Toplinska obrada kojom se obnavlja deformabilnost metalnog materijala prethodno
obrađenog hladnom deformacijom zove se rekristalizacijsko žarenje. Provodi se u
svrhu postignuća ponovnih poligonalnih kristalnih zrna jer se prilikom hladne
deformacije promijenila tekstura materijala - kristalna su zrna spljoštena u smjeru
deformacije. Rekristalizacija vraća duktilnost koja se pri hladnom deformiranju
smanjila. Izvodi se pri različitim temperaturama ovisno o vrsti metala, kod čelika
između 500 i 650°C.
34. U kojem temperaturnom području se provodi žarenje za redukciju zaostalih
naprezanja? Koja je svrha?
Žarenje za redukciju zaostalih naprezanja izvodi se za čelike pri temperaturama od
400 do 650°C u svrhu razgradnje zaostalih naprezanja (napetosti) nastalih prilikom

7
 prethodnih obrada. Ne dolazi do bitnijih promjena mehaničkih svojstava. Predmet se
pri temp. žarenja drži nekoliko sati, a zatim vrlo sporo hladi.
35. Opiši postupak žarenja za nadeutektodni čelik i opiši mikrostrukturu.
36. Opišite postupak toplinske obrade i promjene mikrostrukture u cilju postizanja
dobre rezljivosti.
Žarenje na grubo zrno izvodi se pri temp. znatno iznad A3 u svrhu postizanja grubog
zrna niskougljičnih čelika, koji su u tom stanju lakše obradljivi odvajanjem čestica
(rezanjem). Takvo stanje čelika samo je međustanje, potrebno je nakon strojne
obrade čelik dovesti u prikladno stanje uporabe nekom drugom topl. obradbom.
Posebno povoljna mikrostruktura postiže se kada se nakon visokotemperaturnog
austenitiziranja provede izotermička pretvorba pothlađenog A u F i P.
37. Opišite postupak toplinske obrade i promjene mikrostrukture u cilju postizanja
usitnjenja zrna podeutektoidnih čelika.
Normalizacijsko žarenje postupak je ugrijavanja čelika do temp. žarenja te
podkritičnog ohlađivanja u svrhu postignuća sitnozrnate i jednolične mikrostrukture.
Primjenjuje se ako u postupcima preradbe/toplinske obradbe pogrubi kristalno zrno
čime se snižava žilavost čelika.
38. Koja svojstva imaju sitnozrnati normalizirani čelici?
Usitnjenjem zrna dolazi do povećanja žilavosti. Imaju relativno nisku tvrdoću.
39. Skicirajte dijagram podeutektoidnog čelika, ucrtajte tijek postupka normalizacijskog
žarenja i opišite promjene mikrostrukture i svojstva.
(Slika 51., 79. str. u udžb. Osnove toplinske obradbe metala) Podeutektoidni se čelici
zagrijavaju na temp. ϑn=A3+(30…70)°C te se hlade na zraku do sitnozrnate feritno-
perlitne mikrostrukture.
40. Koji su preduvjeti da je neka legura prikladna za precipitacijsko očvrsnuće?
Preduvjeti za precipitacijsko očvrsnuće su sljedeći: otopivost legirajućeg elementa u
čvrstoj otopini osnovnog metala povećava se porastom temperature i legirajući
element tvori intermetalni spoj s osnovnim metalom.
41. Opišite etape postupka precipitacijskog očvrsnuća i promjene mikrostrukture.
Navedite primjere materijala koji se tako mogu očvrsnuti.
Pri sobnoj temperaturi legura je heterogena, povisuje se temperatura te se rastvara
intermetalni spoj (faza β). Pri povišenoj temp. legura postaje jednofazna (faza  -
kristal mješanac) pri čemu se ostvaruje ujednačenje kem. sastava → homogenizacija.
Legirajući je element u potpunosti rastvoren u rešetki osnovnog metala. Pri
povišenim je temperaturama velik udio praznina i nepravilnosti u krist. rešetki - takvo
se stanje prisilno želi zadržati i pri sobnoj temp. pa se provodi brzo hlađenje. Nakon
brzog hlađenja, čvrsta otopina prezasićena je komponentom B. Dugim držanjem pri
sobnoj temp. ili kraćim pri povišenoj, odvija se proces nastajanja izlučevina
(precipitata) intermetalnog spoja β → dozrijevanje (prirodno/umjetno). Tako se
mogu očvrsnuti neke bakrene (Cu-Be) i neke aluminijeve legure (durali, Al-Si-Mg).
8
42. Opišite postupak cementiranja čelika i svrhu primjene.
Cementiranje je postupak koji se sastoji od obogaćivanja površinskih slojeva
proizvoda ugljikom, kaljenja pougljičenog proizvoda i niskotemperaturnog
popuštanja. Osnovni je cilj postizanje tvrdih površinskih slojeva strojnog dijela
otpornih na trošenje, a da pritom jezgra strojnog dijela postigne što višu otpornost na
udarna opterećenja (žilavost).
43. Opišite promjenu kemijskog sastava, mikrostrukture i svojstava u površinskom sloju
cementiranog čelika.
Cementiraju se niskougljični čelici (max. 0,25%C) - samim kaljenjem ne postižu visoku
površinsku tvrdoću (Burnsov dijagram), već im treba povisiti sadržaj ugljika u
površinskim slojevima kako bi postali bolje zakaljivi. Provodi se u sredstvu koje je u
stanju da na temperaturi pougljičavanja (900-950°C) predaje čeliku ugljik. Dubina
pougljičenja iznosi 0,5 do 1,5 mm. Pri temp. pougljičavanja sredstva daju tzv.
potencijal ugljika zbog kojeg ugljik biva apsorbiran u površinski sloj te dalje napreduje
u unutrašnjost (dubina pougljičenja ovisi o trajanju postupka i temperaturi na kojoj se
provodi). Nakon pougljičenja, proizvod se austenitizira i gasi u svrhu otvrdnuća
obogaćenih površinskih slojeva (izbor temperature austenitizacije ovisi o željenim
svojstvima jer ne može ujedno biti optimalna za jezgru i rubni sloj).
44. Prikažite dijagramom faze cementiranja čelika i navedite svrhu provođenja tog
postupka.

(svrha provođenja
opisana u prethodnim
zadacima)

45. Opišite mikrostrukturu i svojstva nitriranih čelika.

Nitriranje je obogaćivanje površinskih slojeva dušikom. Provodi se pri temp. 500-
580°C u trajanju od nekiliko sati pri čemu nastaje tanki sloj nitrida (kem. spoj željeza i
dušika) otporan na adhezijsko trošenje. Ispod sloja nitrida, dušik je dijelom otopljen u
feritu što također doprinosi povišenju tvrdoće.
46. Koje se vrste slojeva postižu primjenom postupaka prevlačenja (CVD i PVD)?
Navedite svrhu primjene.
Neki strojni dijelovi (alati) prevlače se vrlo tankim ali tvrdim slojevima oksidnih
keramičkih spojeva (Al2O3), neoksidnih keramičkih spojeva (TiC, TiN) i dijamanata u
svrhu povišenja otpornosti na trošenje i produljenje njihova trajanja.
9
ČELICI
1. Što je čelik?
Čelik je metastabilno kristalizirana Fe-C legura (< ili = 2%C) uz prisutne pratioce (Si,
Mn) i nečistoće (P, S i ostali) te uz eventualni dodatak 1 ili više legirnih elemenata.
2. Od kojih se sirovina i u kojim postrojenjima proizvodi sirovo željezo?
Sirovo se željezo proizvodi u visokim pećima od željezne rude (hematita, magnetita,
limonita, siderita), koja se skupa s vapnencem i koksom ubacuje na vrh visoke peći te
se na dnu dovodi vrući zrak koji pali koks. Reakcijom između zraka i koksa razvija se
CO koji reducira željezov oksid. Nastaju sirovo željezo, troska i visokopećni plin.
3. Navedite osnovne vrste sirovog željeza obzirom na kemijski sastav i oblik pojave
ugljika.
Nastaje sivo sirovo željezo i bijelo sirovo željezo. Sivo sadrži listićasti grafit te se od
njega proizvodi sivi lijev ili kuglasti grafit iz kojeg nastaje nodularni lijev. Bijelo željezo
ima povišen %Mn i ugljik u karbidu. Tvori bijeli tvrdi lijev, a decementacijskim
žarenjem dobiva se bijeli ili crni temper lijev.
4. Opišite utjecaj sadržaja ugljika na osnovna svojstva nelegiranih čelika.
Ugljik je najutjecajniji element u čelicima, o njemu ovisi mikrostruktura, a time i
njegova svojstva. Kod nelegiranih čelika s <0,8%C povišenjem udjela ugljika raste
tvrdoća (HV), granica tečenja (Re), vlačna čvrstoća (Rm), a smanjuje se istezljivost (A),
kontrakcija (Z) i udarni rad loma (zato što raste udio tvrdog i krhkog Fe3Cid -
eutektoidnog karbida). Kod čelika s >0,8%C povišenjem udjela ugljika i dalje raste HV,
ali pada vlačna čvrstoća jer je povišen udio sekundarnog karbida (Fe3C''). Porastom
%C pada hladna deformabilnost i zavarljivost, a raste zakaljivost.
5. Usporedite strukturu i osnovna svojstva nelegiranih čelika s 0,2%C i 1,2%C.
Čelik s manjim postotkom ugljika bit će lošije zakaljiv od onog s većim postotkom.
Čelik s 1,2%C također će postizati veću tvrdoću, no ima manju istezljivost i kontrakciju
od niskougljičnog čelika. Hladna deformacija pada porastom %C, stoga će čelik s
0,2%C imati bolju sposobnost hladne deformacije, također i bolju zavarljivost.
6. Kako silicij (Si) i mangan (Mn) utječu na oblik pojave ugljika u sirovom željezu?
Silicij je grafitizator - pospješuje pojavu ugljika u obliku grafita, a mangan je
cementator - pospješuje stvaranje Fe3C.
7. Navedite strukturu općeg konstrukcijskog čelika za nosive konstrukcije i osnovna
svojstva.
Opći konstrukcijski čelik za nosive konstrukcije ima <0,2%C, te feritno-perlitnu
strukturu. Kako bi se smanjila opasnost od krhkog loma, treba biti što niži postotak
ugljika i nečisoća (P, S, N) te što manje uključaka. Osnovna su svojstva takvog
konstrukcijskog čelika nosivost i sigurnost (visoka granica razvlačenja Re, vlačna
čvrstoća Rm i žilavost KU/KV), velika površina ispod krivulje u F-∆l dijagramu što jamči
10
 sigurnost od krhkog loma. Temperatura uporabe je od -40 do +50°C. Treba imati što
bolju zavarljivost, oblikovljivost i rezljivost.
8. Koja faza u mikrostrukturi prevladava kod općih konstrukcijskih čelika za nosive
konstrukcije i koje tehnološko svojstvo je zbog toga dobro?
(?) Ako je viši sadržaj ugljika i perlitne faze u mikrostrukturi, iznos granice razvlačenja
bit će viši. Visoka granica razvlačenja bitno je svojstvo za bolju nosivost i sigurnost
čelika.
9. Koje su osnovne razlike u svojstvima općih konstrukcijskih čelika za nosive
konstrukcije i čelika za strojogradnju? Imaju li iste mikrostrukture i konstituente?
Čelici za strojogradnju imaju 0,3 - 0,5%C, stoga imaju slabiju zavarljivost od općih
konstrukcijskih čelika za nosive konstrukcije. Imaju višu vlačnu čvrstoću te višu
tvrdoću i veću otpornost na trošenje. Čelici za strojogradnju nemaju zahtjeve na
žilavost i zavarljivost.
10. Skicirajte dijagram naprezanje-istezanje općeg konstrukcijskog čelika za nosive
konstrukcije i čelika povišene čvrstoće. Kako se postiže povišena čvrstoća?
Povišena se čvrstoća postiže mehanizmima
očvrsnuća: očvrsnuće kristalima mješancima
(povišenje %C, legiranje), očvrsnuće
martenzitnom transformacijom (kaljenje),
očvrsnuće hladnom deformacijom (povisuje
gustoću dislokacija), očvrsnuće usitnjenjem
zrna, očvrsnuće precipitacijom (disperzijom
faza).

11. Koja dobra svojstva imaju normalizirani sitnozrnati čelici i zašto?

Normalizirani sitnozrnati čelici nisu osjetljivi na krhki lom i imaju dobru zavarljivost.
Dobra zavarljivost osigurana je niskim masenim udjelom ugljika (<0,2%) i Ce<0,4
(vrijednost ekvivalenta ugljika).
12. Skicirajte dijagram naprezanje-istezanje općeg konstrukcijskog čelika za nosive
konstrukcije i normaliziranog sitnozrnatog čelika i u tom dijagramu naznačite
najvažnija svojstva.
(?) dijagram kao u 10. zadatku
13. Koji su kriteriji odlučujući za odabir vrste čelika unutar skupine čelika za
cementiranje?
Odgovarajući čelik za cementiranje odabiremo po zahtijevanim mehaničkim
svojstvima sredine presjeka. Nelegirani čelici za cementiranje bolji su za dijelove
manjih presjeka koji nisu udarno opterećeni zbog njihove slabije prokaljivosti.

11
 Legirani i jače legirani čelici bolje su prokaljivi te su bolji izbor za dijelove većih
dimenzija i viša mehanička opterećenja.
14. Objasnite zašto svi čelici za cementiranje posjeduju približno jednaku otpornost
trošenju (skica).
Otpornost na trošenje cementiranog površinskog sloja približno je jednaka za sve
čelike. Ona ovisi o tvrdoći rubnog sloja koji je kod svih cementiranih čelika pougljičen
i na taj način zakaljiv na maksimalnu tvrdoću. Pougljičavanjem se površinski slojevi
obogaćuju ugljikom na 0,8 - 0,9%C te dostižu maksimalnu postizivu tvrdoću →
Burnsov dijagram. Legirni elementi ne utječu na zakaljivost čelika.
15. Koja skupina čelika ima najbolju kombinaciju visokih statičkih i dinamičkih
otpornosti pri normalnim temperaturama i kakvom mikrostrukturom to postiže?
Najbolju kombinaciju statičkih i dinamičkih otpornosti pri normalnim temp. imaju
čelici za poboljšavanje - koriste se za dijelove koji u radu moraju postići kombinaciju
visoke vlačne čvrstoće Rm, granice razvlačenja Rp0,2, istezljivosti, žilavosti i
dinamičke izdržljivosti Rd. Poboljšavaju se nelegirani i niskolegirani čelici s 0,2 -
0,6%C. Poboljšavanje jest kaljenje + visokotemperaturno popuštanje, stoga
poboljšani čelici imaju visokopopuštenu martenzitnu mikrostrukturu.
16. Koje su razlike u svojstvima čelika za cementiranje i čelika za poboljšavanje? Koje
svojstvo čelika određuje postizanje mehaničkih svojstava u jezgri strojnog dijela?
Čelici za cementiranje imaju višu tvrdoću na površini te su namijenjeni za dijelove od
kojih se zahtijeva otpornost na trošenje. Kako bi mogli postići željena svojstva,
osnovni uvjet za čelike za poboljšavanje je dobra prokaljenost. Čelici za poboljšavanje
postižu jednoličnija svojstva po čitavom presjeku (npr. istezljivost, granica
razvlačenja), dok se kod čelika za cementiranje svojstva uvelike razlikuju po presjeku.
Prokaljivost određuje postizanje mehaničkih svojstava u jezgri strojnog dijela.
17. Koji je osnovni kriterij za odabir vrste čelika unutar skupine čelika za poboljšavanje?
Opišite način ispitivanja tog svojstva.
Izbor čelika za poboljšavanje vrši se na temelju zadanih dimenzija i visine opterećenja,
odnosno na temelju traženih vrijednosti mehaničkih svojstava na kritičnom mjestu
presjeka. Čelici se biraju na osnovu prokaljivosti - legirani čelici bolje su prokaljivi jer
produljuju vrijeme inkubacije. Dakle, za dijelove velikih dimenzija od kojih se traži
visoka granica razvlačenja i udarni rad loma, najbolje
je odabrati visokolegirane čelike za poboljšavanje.
Prokaljivost se ispituje Jominy metodom - intenzivno
se hladi čelo epruvete (propisanih dimenzija i oblika)
pa se na različitim udaljenostima od čela postižu
različite mikrostrukture i tvrdoće ispitivanog uzorka.
Konstruira se Jominy krivulja koja predstavlja tijek
tvrdoća u ovisnosti o udaljenosti od gašenog čela
epruvete.
12
18. Objasnite što je to prokaljenost, a što prokaljivost čelika. Skicirajte razliku u
prokaljivosti dvaju čelika.
(19. pitanje kod TOPLINSKE OBRADE) Prokaljivost je postizanje jednoličnih svojstava,
odnosno jednolične tvrdoće na poprečnom presjeku, te ovisi o kemijskom sastavu
čelika i veličini austenitnog zrna, tj. vrsti čelika i vremenu inkubacije Ap. Prokaljenost
čelika ovisi o prokaljivosti, dimenzijama čelika te intenzivnosti gašenja koje je
primijenjeno. (slika u prethodnom pitanju)
19. Zašto mehanička svojstva čelika za poboljšavanje ovise o dimenzijama? Koje vrste
se primjenjuju za veće dimenzije i viša opterećenja?
Mehanička svojstva ovise o dimenzijama jer što su veće dimenzije čelika, to će on
imati slabiju prokaljenost. Zato se za velike dimenzije i viša opterećenja koriste
legirani i visokolegirani čelici (imaju bolju prokaljivost).
20. Što utječe na prokaljivost čelika, a što na prokaljenost dijela? Zašto je važno da
konstrukcijski dio bude dobro prokaljen?
(18. pitanje) Konstrukcijski dio mora biti dobro prokaljen kako bi postigao
jednoličnost svojstava po čitavom presjeku.
21. Skicirajte kako se mijenjaju mehanička svojstva čelika za poboljšavanje s
temperaturom popuštanja.
Potrebna temperatura
popuštanja određuje se prema
traženim vrijednostima
mehaničkih svojstava nakon
poboljšavanja, iz dijagrama
koji postoje za svaki čelik.

22. Po kojim se svojstvima razlikuju legirani od nelegiranih čelika za poboljšavanje?

Legirani čelici za poboljšavanje bolje su prokaljivi te podnose veća radna opterećenja,
postižu više granice razvlačenja i udarni rad loma.
23. Koja su osnovna tražena svojstva čelika za opruge i kako se ona postižu?
Od opruge se očekuje da pod djelovanjem opterećenja ostvari traženu elastičnu
deformaciju te nakon rasterećenja postigne elastični povrat. Modul elastičnosti isti je
za sve čelike, stoga višu elastičnu deformaciju možemo dobiti samo povišenjem
granice razvlačenja Re ili Rp0,1. To se ostvaruje povišenim masenim udjelom ugljika
te legiranjem sa Si, Mn, Cr i V. Ostala tražena svojstva za čelik za opruge su: visoka
vlačna čvrstoća Rm (sigurnost od loma), dovoljna rezerva plastičnosti (omjer
R0,1/Rm), otpornost na udarno opterećenje (ud. rad loma KU) te visoka dinamička
13
 izdržljivost Rd (otpornost na lom od udara). Ta se svojstva, osim legiranjem, postižu i
poboljšavanjem ili izotermičkim poboljšavanjem, hladnim deformiranjem te
patentiranjem (izotermičko poboljšavanje + hladna deformacija).
24. Skicirajte u jednom dijagramu ovisnost naprezanja i istezanja za opći konstrukcijski
čelik za nosive konstrukcije i čelik za opruge te naznačite najvažnije traženo
svojstvo čelika za opruge.

25. Navedite opće uvjete antikorozivnosti. Koja skupina čelika mora biti legirana
gamagenim elementima?
Načini zaštite od korozije su isključivanje uzroka, dodavanje stabilizatora u medij,
primjena materijala otpornih na koroziju te primjena zaštitnih prevlaka / katodne i
anodne zaštite. Uvjeti postojanosti čelika na opću koroziju: u čeliku treba biti barem
12%Cr (obavezno u kristalu mješancu) - na površini će umjesto željeznog oksida
nastajati kromov oksid, čelik treba imati homogenu monofaznu mikrostrukturu (F, A
ili M) bez karbida, oksida ili drugih intermetalnih spojeva jer ne smije biti faza s
različitim elektropotencijalima. Gamagenim elementima legiraju se austenitni
nehrđajući čelici jer šire područje austenita naprotiv kromu koji je jak feritotvorac.
26. Navedite tipove selektivne korozije (uz skicu). Koji tip selektivne korozije je naročito
opasan za visokolegirane korozijski postojane čelike?
Tipovi selektivne korozije su: točkasta,
kontaktna, interkristalna i napetosna
korozija. Za visokolegirane korozijski
postojane čelike, najopasnija je
interkristalna korozija.

27. Objasnite nastajanje interkristalne korozije i načine sprječavanja.

Kod interkristalne korozije pukotina napreduje nevidljivo uzduž granica kristalnog
zrna, razara se metalna veza među kristalima što dovodi do raspada. Duljim držanjem
nehrđajućeg čelika pri temperaturi 425-815°C (npr. pri zavarivanju) dolazi do
SENZIBILIZACIJE, tj. do stvaranja kromovih karbida po granicama zrna. Zbog toga su
14
 područja uz granice zrna osiromašena kromom, pa više ne ispunjavaju nužne uvjete
otpornosti na koroziju. Granice zrna postaju anoda koja se troši. Takva se korozija
može spriječiti legiranjem stabiliziranog čelika s Ti, Nb ili Ta, jer su oni jači
karbidotvorci od kroma stoga će se stvarati njihovi karbidi umjesto kromovog
karbida. Može se izabrati čelik sa što nižim %C jer uz manjak ugljika ne mogu se
stvarati ni karbidi. Ukoliko je već došlo do senzibilizacije, čelik treba ugrijati na oko
1100°C i gasiti u vodi. Na taj se način karbidi na granicama zrna ponovno otapaju u A
ili F, kromovi karbidi nestaju s granica zrna te je A ili F ponovno stabiliziran.
28. Objasnite kontaktnu koroziju i načine njenog sprječavanja.
Kontaktna korozija nastaje pri dodiru dvaju različitih metala/legura u prisustvu
elektrolita. Manje otporan metal postaje anoda i biva napadnut. Od kontaktne se
korozije moguće zaštititi pomoću katodne zaštite, izbjegavanjem metala različitih
potencijala, izoliranjem elemenata u spoju i dodavanjem inhibitora u elektrolit.
29. Objasnite napetosnu koroziju i načine njenog sprječavanja.
U slučajevima napetosne korozije, pukotine su posljedica statičkog ili dinamičkog
vlačnog naprezanja u agresivnoj sredini, nastaju na mjestima zaostalih naprezanja
(zavar, hladno deformirani lokaliteti). Takvoj su koroziji podložni austenitni i
martenzitni čelici. Može se spriječiti žarenjem za smanjenje zaostalih naprezanja.
30. Navedite osnovne razlike u svojstvima feritnih i martezitnih čelika, koja je sličnost,
a koja osnovna razlika u kemijskom sastavu?
(?) Martenzitni čelici imaju višu tvrdoću i čvrstoću te otpornost na trošenje, povišen
%C. Feritni čelici sadrže malen %C (<0,1%C), magnetični su, relativno mekani i slabo
oblikovljivi deformiranjem. I jedan i drugi legiraju se s >13%Cr (nehrđajući čelici).
31. Razlika u legiranju između austenitnih i feritnih čelika? Što se legira gamagenim
elementima?
Feritni čelici legiraju se s 13-17%Cr, dok se austenitni čelici legiraju s >18%Cr i >8%Ni
(nikal se može zamijeniti manganom). Ostali legirni elementi kod austenitnih čelika su
Mo, Ti, Nb, Ta i dr. Gamagenim se elementima legiraju austenitni nehrđajući čelici jer
je krom (koji je neizostavan legirni element) jak feritotvorac.
32. Navedite skupine čelika za rad pri povišenim i visokim temperaturama. Koji se čelici
primjenjuju za najviše radne temperature i zašto?
Vrste mehanički otpornih čelika pri povišenim temp. su: ugljični, niskolegirani (Cr,
Mo, V), visokolegirani (12%Cr martenzitni čelici) i austenitni Cr-Ni (+ Mo, W, V, Ti, Nb)
čelici. Za najviše radne temperature primjenjuju se austenitni Cr-Ni čelici
(Tr=600...750°C). Imaju visoku mehaničku otpornost pri visokim temperaturama i
visoku otpornost puzanju, legiraju se jakim karbidotvorcima - izlučivanje karbida i
toplinski postojanih intermetalnih spojeva (nakon precipitacijskog očvršćivanja).
Austenitna mikrostruktura s FCC rešetkom daje manju pokretljivost atoma od BCC
rešetke pa je otežan proces difuzije.

15
33. Navedite načine povišenja mehaničke otpornosti čelika za rad pri povišenim i
visokim temperaturama.
Na poboljšanje mehaničke otpornosti čelika za rad pri povišenim temp. utječe se
legiranjem i strukturom. Legirni elementi u kristalu mješancu koče pokretljivost
atoma (Mo i Co), a legiranje elementima koji tvore karbide, nitride i intermetalne faze
u obliku sitno disperziranih čestica otežavaju gibanje dislokacija. Austenitna struktura
s FCC kristalnom rešetkom daje manju pokretljivost atoma od feritne BCC stoga je
veći otpor sklizanju atoma i otežana difuzija. Povoljno je krupnije zrno jer ima manje
graničnih površina.
34. Koje je osnovno traženo svojstvo čelika koji je izvrgnut djelovanju vrućih plinova
oko 800°C i kako se ono ostvaruje?
Osnovno traženo svojstvo je vatrootpornost - otpornost visokotemperaturnoj
oksidaciji. Da bi se to postiglo, čelici se legiraju s Cr, Si i Al - ti elementi imaju veći
afinitet prema kisiku od željeza pa se kod takvih čelika na površini stvaraju oksidi
Cr2O3, SiO2, Al2O3 koji štite površinu čelika od daljnje oksidacije.
35. Koje je istaknuto svojstvo vatrootpornih čelika i kako se ono postiže? Navedite
moguće mikrostrukture.
Vatrootpornost - objašnjeno u 35. zadatku. Moguća su feritna i austenitna
mikrostruktura.
36. Navedite skupine čelika za rad pri niskim temperaturama.
Vrste čelika za rad pri niskim temperaturama su niskolegirani sitnozrnati, čelici
legirani s Ni za poboljšavanje te Cr-Ni i Cr-Ni-N, Cr-Ni-Mo-N i Cr-Mn-Ni-N austenitni
čelici.
37. Koje je osnovno svojstvo čelika za radi pri niskim temperaturama? Koja skupina i
zašto ima to svojstvo dobro zadržano i do najnižih temperatura?
Osnovni zahtjev na čelike za rad pri niskim temperaturama je dovoljna žilavost,
odnosno neosjetljivost na krhki lom. Cr-Ni austenitni čelici izdržavaju temperature i
do -270°C. Njegovo svojstvo uvelike ovisi o strukturi (FCC rešetka) te stabilnosti.
Stabilnost strukture postiže se sniženjem sadržaja ugljika i povišenjem sadržaja nikla.
38. Zašto su austenitni čelici prikladni za primjenu do najnižih temperatura, a nelegirani
nisu?
Zato što se povišenjem sadržaja nekih legirnih elemenata, primjerice nikla (u novije
vrijeme i N), postiže stabilnost strukture. Stabilnost austenita važan je preduvjet
dobre žilavosti pri niskim temperaturama.
39. Kako je postignuta austenitna mikrostruktura na normalnoj temperaturi? U kojim
tipičnim uvjetima rada se primjenjuju ovi čelici?
40. Navedite temeljne (primarne) i sekundarne zahtjeve na alatne čelike.
Primarni zahtjevi su otpornost trošenju (abrazija, adhezija), otpornost popuštanju i
žilavost. Sekundarni su zahtjevi rezljivost, što viša zakaljivost i prokaljivost, otpornost
na koroziju, što manje deformacija pri kaljenju te što niža cijena (i dr.).
16
41. Kako se postiže visoka otpornost na abrazijsko trošenje kod alatnih čelika? Koje je
suprotno loše svojstvo?
Otpornost abrazijskom trošenju alata funkcija je mikrostrukture, traže se martenzitna
mikrostruktura jer je martenzit dobro vezivo za karbide pa nema opasnosti od
„čupanja“ karbida i što viši udio kvalitetnih karbida. Suprotno abraziji, kod alatnih
čelika javlja se i adhezija - naljepljivanje (navarivanje) obrađivanog metala na alat.
42. Navedite faze u strukturi nelegiranog konstrukcijskog i nelegiranog alatnog čelika
nakon nadkritičnog gašenja.
43. Navedite mikrostrukturne konstituente prije i poslije kaljenja visokolegiranog
alatnog čelika za hladni rad koji ima podeutektički sastav. Koja svojstva proizlaze iz
takve strukture?
→ visokougljični ledeburitni s 12%Cr - Mikrostruktura prije kaljenja je Ap+K''+L
(ledeburit), a nakon kaljenja M+K''+Kᵉ+Az. Imaju visoku otpornost trošenju te su
teško obradljivi odvajanjem čestica.
44. Koje je povoljno svojstvo eutektičkog alatnog čelika u odnosu na nadeutektoidni i
zašto?
45. Definirajte uz pomoć dijagrama svojstvo alatnih čelika za topli rad.
Alatni čelici za topli rad
imaju dobru otpornost
popuštanju te se niskim %C
postiže dobra žilavost i
otpornost toplinskom
umoru. Pri visokim
temperaturama postiže se
„sekundarna tvrdoća“ kod
čelika legiranih s
karbidotvorcima (W, Mo,
Cr, V).

46. Koja su istaknuta svojstva brzoreznih čelika i zašto? Skicirajte dijagram nelegiranih i
brzoreznih alatnih čelika koji govori o otpornosti popuštanju.
Brzorezni čelici imaju izvrsnu otpornost na trošenje te otpornost popuštanju (pri
Tr=500...600°C), te nisku žilavost. Povišen
im je udio ugljika zbog čega imaju veću
tvrdoću, a legiraju se jakim
karbidotvorcima pa dolazi do pojave
sekundarnog očvrsnuća. Struktura nakon
kaljenja je M+Az+K"+Kᵉ, Az popuštanjem
pri 500...600°C prelazi u M" i Kp.

17
ŽELJEZNI LJEVOVI
1. Koji su metastabilno, a koji mješovito kristalizirani Fe-ljevovi?
Metastabilno su kristalizirani bijeli tvrdi lijev i čelični lijev, a mješovitu mikrostrukturu
imaju sivi lijev, nodularni lijev i temper lijev.
2. Koje su vrste željeznih ljevova? Navedite mikrostrukturne konstituente
metastabilno kristaliziranih ljevova.
Vrste željeznih ljevova su čelični, bijeli tvrdi, sivi, nodularni (žilavi) i temper (kovkasti)
lijev. Kod metastabilno kristaliziranih ljevova (čelični i bijeli tvrdi) ugljik je vezan u
karbidu (Fe3C).
3. Navedite osnovne oblike grafita kod Fe-ljevova te koji je najnepovoljniji u uvjetima
vlačnog opterećenja i zašto?
Grafit se u Fe-ljevovima javlja u lamelarnom (listićavom) obliku, kuglastom obliku,
čvorastom ili crvičastom obliku. U uvjetima vlačnog opterećenja najnepovoljniji je
listićav oblik jer uzrokuje velika naprezanja prilikom djelovanja vlačnih sila (sivi lijev).
4. Navedite oblike grafita kod pojedinih vrsta ljevova. Koji je najpovoljniji u uvjetima
dinamičkog opterećenja?
Sivi lijev ima listićav grafit, nodularni lijev sadrži kuglast grafit, a temper lijev čvorast
grafit. U uvjetima dinamičkog opterećenja najpovoljniji je nodularni lijev jer ima
visoku dinamičku izdržljivost i povišenu žilavost nakon izotermičkog poboljšavanja.
5. Koja su posebna svojstva Fe-ljevova koji sadrže grafitnu fazu?
Fe-ljevovi koji sadrže grafit imaju visoku sposobnost prigušenja vibracija, dobra klizna
svojstva, dobru tlačnu čvrstoću, dobru obradljivost odvajanjem čestica, nisko talište,
dobru livljivost, mogućnost lijevanja složenih oblika male mase i dimenzija te bolju
korozijsku postojanost nego u nelegiranih čelika.
6. Po čemu se razlikuju čelik i čelični lijev?
Čelici su završno oblikovani deformiranjem, dobivaju se gnječeni poluproizvodi (šipke,
limovi, cijevi, profili), a ljevovi su završno oblikovani ulijevanjem u kalup te se
dobivaju odljevci. Za ljevove se troši manje od 10% ukupno proizvedene količine
sirovog željeza.
7. Navedite strukturne konstituente nelegiralnog čeličnog lijeva. Koje razlike u
njihovim svojstvima proizlaze iz tih struktura?
Nelegirani čelični ljevovi sadrže manje od 0,5%C i kristaliziraju metastabilno, nakon
lijevanja imaju grubu F-P mikrostrukturu te nisku istezljivost i žilavost. Legirani čelici
sadrže veći udio ugljika (< ili = 2%C), povišena im je žilavost i vlačna čvrstoća,
mehanička otpornost pri povišenim temperaturama, otpornost na opću koroziju te
vatrootpornost.

18
8. Koji se osnovni postupak toplinske obrade mora provesti kod mehanički
opterećenih odljevaka čeličnog lijeva i zašto? T-t dijagram tog postupka.
Kod čeličnog lijeva provodi se postupak
normalizacije - usitnjavanje lijevane mikrostrukture i
ujednačavanje veličine zrna što dovodi do
poboljšanja istezljivosti i žilavosti. Odljevak prije
normalizacije ima grubu ljevačku
(Widmannstättenovu) strukturu niske istezljivosti i
žilavosti.

9. Opiši svojstva i mikrostrukturu bijelog tvrdog lijeva.

Bijeli tvrdi lijev sadrži povišen %Mn (3-4%) koji je cementator i pospješuje stvaranje
Fe3C, odnosno sprječava stvaranje grafita → Si (grafitizator) je ograničen (<0,6%).
Sadrži 2,5-3,5%C. Može kristalizirati potpuno metastabilno (P+ Fe3C''+ Fe3Cᵉ) ili
mješovito - površinski slojevi kristaliziraju metastabilno, a sredina stabilno ili
mješovito - tzv. tvrdokorni lijev. Bijeli tvrdi lijev tvrd je i krhak, ima malu (istezljivost i
žilavost), osjetljiv je na udarna opterećenja, ima vrlo veliku otpornost na pritiske i
abrazijsko trošenje, teško je obradljiv odvajanjem čestica te naginje stvaranju šupljina
i zaostalih naprezanja pri lijevanju.
10. Koje je osnovno povoljno svojstvo bijelog tvrdog lijeva u primjeni i zašto?
Zbog visoke krhkosti i osjetljivosti, bijeli tvrdi lijev nema široko područje primjene.
Koristi se kao sirovina u proizvodnju čelika i temper ljevova. Zbog svoje visoke
otpornosti na abrazijsko trošenje, primjenjuje se u izradi odljevaka jednostavnijeg
oblika otpornih na abraziju.
11. Razlika između bijelog i čeličnog lijeva i njihove mikrostrukture.
Za razliku od bijelog tvrdog lijeva, čelični lijev ima dobru žilavost i otpornost pri
udarnim opterećenjima. Bijeli tvrdi lijev ima veći udio ugljika od čeličnog lijeva i
P+Fe3C''+ Fe3Cᵉ mikrostrukturu dok čelični lijev ima feritno-perlitnu mikrostrukturu
zbog podeutektoidnog sastava (kod nelegiranog čeličnog lijeva <0,5%C).
12. Navedite moguće faze u mikrostrukturi sivog lijeva. Koja struktura odgovara
potpuno stabilnoj kristalizaciji, a koja se može površinski zakaliti?
Sivi lijev ima visok udio ugljika
(3,5-4,5%C) te mješovitu
kristalizaciju. Mikrostruktura je
dvojna i sastoji se od grafita u
listićima te željezne osnove
koja može biti feritna
(→potpuno stabilna
kristalizacija!), feritno-perlitna
ili perlitna te se u strukturi
19
 može pojaviti i slobodni cementit. Primarna i prvi dio sekundarne kristalizacije
kristaliziraju stabilno, a drugi dio sekundarne kristalizacije metastabilno. Mješovita
kristalizacija sivog lijeva prikazana je na grafu. Na T1 počinje metastabilna
kristalizacija duž Acm te se daljnjim hlađenjem iz austenita pretežno izlučuje
sekundarni cementit. Površinski se može zakaliti perlitna mikrostruktura. (?)
13. Što su elementi cementatori, a što grafitizatori?
Cementatori su elementi koji pospješuju pojavu ugljika u karbidima (Mn, S), a
grafitizatori pospješuju stvaranje grafita (Si, P).
14. Što je stupanj zasićenja kod sivog lijeva? Što se odnosi na njegov iznos?
Stupanj zasićenja kod sivog lijeva omjer je %C
kroz %Cᵉ (eutektički). Za Sz<1 radi se o
podeutektičkim vrstama sivog lijeva, za
eutektičke vrste Sz=1, a za nadeutektički sastav
Sz>1.

15. Skicirajte dijagram naprezanje-istezanje za sivi

lijev i opći konstrukcijski čelik za nosive konstrukcije.
Broj 3 - sivi lijev, broj 1 predstavlja
opći konstrukcijski čelik za nosive
konstrukcije.

16. O čemu ovisi vrijednost vlačne čvrstoće odljevaka od sivog lijeva?

Vlačna čvrstoća sivog lijeva ovisi o stupnju zasićenja: Rm=1045-785*Sz-2,5*d
17. Skicirajte faze u mikrostrukturi potpuno stabilno kristaliziranog
sivog lijeva.
Feritna struktura s listićavim grafitom.
18. Opišite strukturu žilavog lijeva.
Žilavi (nodularni) lijev sadrži povišen %C i %Si te smanjen %Mn, a taljevina se
obrađuje globulatorima - elementima koji pomažu izlučivanje grafita u obliku kuglica.
Mikrostruktura željezne osnove može biti potpuno feritna, feritno-perlitna, perlitna ili
austenitna.

20
19. Navedite razlike između feritnog i perlitnog žilavog lijeva. Kod kojih od njih
prevladava stabilna kristalizacija?
Feritna se struktura nalazi kod ljevova niže čvrstoće, ali više istezljivosti, dok je
perlitna struktura kod ljevova više čvrstoće, a niže istezljivosti. Stabilna kristalizacija
prevladava kod feritnih ljevova.
20. Objasnite razlike u svojstvima i strukturi sivog i žilavog (nodularnog) lijeva.
Nodularni lijev ima bolja mehanička svojstva od sivog lijeva - visoka dinamička
izdržljivost Rd, posebno u poboljšanom stanju kao i vlačna čvrstoća Rm. Izotermičkim
se poboljšavanjem nodularnog lijeva dobiva i povišena žilavost. Sivi lijev ima nisku
vlačnu čvrstoću, no visoku tlačnu; nisku istezljivost i žilavost. Proizvodnja sivog lijeva
jednostavnija je i jeftinija od proizvodnje nodularnog lijeva. Grafit se u nodularnom
lijevu nalazi u kuglastom obliku, dok je u sivom lijevu u listićavom (lamelarnom)
obliku.
21. Što je decementacijsko žarenje i koje se vrste Fe-ljevova time dobivaju?
Decementacijsko žarenje koristi se za dobivanje temper lijeva kako bi se od polazne
sirovine, bijelog tvrdog lijeva, postigla prikladna uporabna svojstva - tvrdoća i krhkost
bijelog tvrdog lijeva → niža tvrdoća, viša žilavost i istezljivost te bolja obradljivost
temper lijeva. Ovisno o atmosferi u kojoj se provodi decementacijsko žarenje,
moguće je dobiti crni temper lijev (žarenjem u neutralnoj atmosferi) i bijeli temper
lijev (žarenjem u oksidacijskoj atmosferi). Crni temper lijev može biti feritni ili perlitni
ovisno o brzini prijelaza područja pretvorbe (F - sporiji prijelaz, sekundarna
grafitizacija; P - brži prijelaz, A prelazi u P).

LAKI I OBOJENI METALI

1. Navedite podjelu bakrenih legura prema kemijskom sastavu.
Prema kemijskom sastavu, bakrene legure dijelimo na mjedi - legure bakra s cinkom,
te legure bakra bez cinka - većinom bronce.
2. Navedite vrste mjedi prema mikrostrukturi. Što utječe na njihovu bolju ili lošiju
hladnu deformabilnost?
Prema mikrostrukturi, mjedi dijelimo na -mjedi, (+β)-mjedi i β-mjedi. Svojstva
ovise o %Zn odnosno o mikrostrukturi; u -mjedima javlja se kristal mješanac te su
one dobro oblikovljive na hladno, u (+β)-mjedima javlja se β - intermetalni spoj
CuZn te su one čvršće i češće toplo oblikovane, dok se β-mjedi ne koriste zbog
krhkosti.

21
3. Navedite razlike u sastavu, strukturi i tehnološkim svojstvima između monofaznih i
dvofaznih kositrenih bronci.
Kositrene bronce s <9%Sn imaju α-strukturu (kristal mješanac) te su hladno
oblikovljive. Kositrene bronce s 9-15%Sn imaju (α+δ)-strukturu te vrlo dobru
otpornost na trošenje (δ - intermetalni spoj, tvrda I krhka faza).
4. Od kojih se kristala sastoji Cu-Sn legura za gnječenje, a od kojih kristala se sastoji
Cu-Sn legura za lijevanje?
Cu-Sn legura za gnječenje sastoji se od α - kristala mješanaca, a legura za lijevanje ima
(α+δ)-strukturu, odnosno sastoji se od kristala mješanaca α i intermetalnog spoja δ.
5. Koje vrste kristala čine strukturu dvofazne kositrene bronce i može li takva legura
toplinskom obradom očvrsnuti?
Dvofazne kositrene bronce imaju (α+δ)-strukturu te mogu očvrsnuti toplinskom
obradom zbog prisustva intermetalnog spoja δ.
6. Kakve su moguće mikrostrukture aluminijevih bronci? Koje su moguće i kako
toplinskom obradom očvrsnuti?
Aluminijeve bronce mogu imati
jednofaznu strukturu - α (4-
8%Al) ili dvofaznu (α+₂)-
strukturu (9,5%Al), ₂ - Cu9Al2.
Toplinskom obradom mogu
očvrsnuti Al-bronce s dvofaznom
mikrostrukturom - očvršćuju
kaljenjem ili kaljenjem i
popuštanjem (slično kaljenju
čelika). Očvršćuju se legure s 9-
11,5%Al, legure s manjim udjelom aluminija ne sadrže dovoljno visokotemperaturne
β faze da bi se moglo provesti kaljenje.
7. Koje su razlike u svojstvima između α i α+β aluminijskih bronci? Od kojih se vrsta
kristala sastoji α faza, a od kojih β faza?
(?) α aluminijske bronce imaju dobru hladnu oblikovljivost i žilavost.
8. Od kojih se kristala sastoji Cu-Ni legura za gnječenje i koje je dobro tehnološko
svojstvo posljedica takve strukture?
Cu-Ni legure mogu se dobro oblikovati na hladno i na toplo te su zbog nikla otporne
koroziji u svim vodenim otopinama, ponajprije u morskoj vodi.
9. Što su superlegure i koja su im osnovna svojstva?
Superlegure su legure na bazi Ni, odnosno Co, uz visok udio Cr te manji udio Mo, W,
Ti i Al. Otporne su na koroziju te imaju vrlo dobra svojstva pri visokim temperaturama
(temperatura primjene im je do 1000-1400˚C).

22
10. Koja legura ima najbolju mehaničku otpornost pri visokim temperaturama i zašto?
Najbolji mehaničku otpornost pri visokim temperaturama imaju superlegure. Nikal je
otporan pri visokim temperaturama zbog visoke otpornosti na puzanje (zadržava
čvrstoću na visokim temp.) jer se puzanje javlja tek na 70% temperature tališta (kod
drugih metala na oko 30%!).
11. Što je u strukturi Ni-superlegura odgovorno za dobru čvrstoću pri visokim
temperaturama?
Otpornost puzanju (objašnjeno u 10. zadatku).
12. Zbog kakve strukture Ni-superlegure imaju dobru mehaničku otpornost pri visokim
temperaturama?
13. Na koji se način povisuje mehanička otpornost Ni-superlegura?
Mehanička otpornost superlegura povisuje se mehanizmima očvrsnuća: očvrsnuće
kristalima mješancima (najjače djeluje Co ako ga je >16%) i očvrsnuće precipitacijom
koju pospješuju Cr (stvaranjem Cr-karbida); Mo, Nb, Ta i V stvaranjem njihovih
karbida te Al i Ti stvaranjem intermetalnih spojeva.
14. Na koji način mogu očvrsnuti čisti aluminij ili bakar?
Čisti aluminij ili mogu očvrsnuti samo hladnom deformacijom (valjanjem). Mogu se
legirati no tada više ne govorimo o čistom aluminiju ili bakru.
15. Kako dijelimo gnječene Al-legure? Na koji se način može očvrsnuti Al-Mg legura?
Gnječene aluminijeve legure dijelimo na toplinski očvrstljive i toplinski neočvrstljive.
Toplinski neočvrstljive gnječene Al-legure imaju vlačnu čvrstoću iznosa Rm=200…300
N/mm². Mogu očvrsnuti hladnom deformacijom. Legirni elementi toplinski
neočvrstljivih Al-legura su Mn i Mg. Takve legure imaju homogenu strukturu - sastoje
se samo od kristala mješanaca te imaju visoku duktilnost i dobru korozijsku
postojanost.
16. Opišite postupak precipitacije. Može li tako očvrsnuti legura Al-Si?
Legura s X%B prikazana u dijagramu na sobnoj je temperaturi bifazna -
mikrostruktura od  kristala mješanaca Al i β kristala intermetalnog spoja. Leguru
zagrijavamo do Tž te prelazimo liniju topivosti legirnog elementa B u aluminiju. Nakon
toga u mikrostrukturi imamo samo  fazu → provodi se homogenizacija. Sporim se
hlađenjem legura vraća u početno stanje, stoga leguru brzo hladimo jer nastojimo
spriječiti difuziju i nastanak β faze, dakle na sobnoj temperaturi sada imamo
monofaznu mikrostrukturu prezasićenu s B. Leguru ostavimo dulje vrijeme na sobnoj
temperaturi (ili nešto kraće na povišenoj) pa će se izlučiti β faza no ne po granicama
zrna već ravnomjerno po cijelom volumenu u obliku sitnih nakupina (precipitata). Taj
se dio postupka očvršćivanja zove prirodno (odnosno umjetno) dozrijevanje te se
postiže viša čvrstoća i tvrdoća metala.

23
 Legura Al-Si ne može očvrsnuti na taj način jer u mikrostrukturi nema intermetalnog
spoja, a bez intermetalnog spoja nema ni precipitacije.
17. Može li se toplinski (precipitacijski) očvrsnuti monofazna Al-Mn legura? Opišite
način očvršćivanja.
Al-Mn legura ne može toplinski očvrsnuti, već samo hladnom deformacijom
(valjanjem) jer se sastoji samo od kristala mješanaca.
18. Koji su uvjeti precipitacijskog očvršćivanja aluminijskih legura? Skica dijagrama
stanja.
Polazni uvjeti precipitacijskog očvršćivanja su
sljedeći: legura mora biti sastava iz heterogenog
područja α+β; druga faza β mora polazno biti neki
intermetalni spoj te maseni udio legirnog
elementa mora biti što viši, što bliže maksimalnoj
rastvorljivosti u α-mješancu (mora biti između rs i
rmax).

19. Skicirajte dijagram postupka toplinskog očvršćivanja Al-legura i naznačite u kojoj

fazi postupka legura ima najveću istezljivost, a u kojoj najveću tvrdoću.
Dijagram postupka iz 16. zadatka - istezljivost je najveća u fazi označenoj brojem 2
(jer više nema krhke faze β), a čvrstoća je najveća na kraju postupka u fazi označenoj
brojem 4 (zbog izlučenih precipitata).

24
20. Navedite vrste aluminijskih legura za lijevanje prema kemijskom sastavu. Koje su
najbolje livljive i zašto?
Prema kemijskom sastavu aluminijske legure za lijevanje dijelimo na Al-Mg legure,
Al-Si-Mg legure, Al-Si legure, Al-Si-Cu legure i Al-Cu legure. Najbolje svojstvo livljivosti
imaju legure legirane silicijem (Al-Si legure - silumini) jer silicij poboljšava livljivost.
21. Koje su moguće kristalne strukture titana i kako se prema mikrostrukturi dijele Ti-
legure?
Titan ima 2 alotropske modifikacije: α-titan s HCP kristalnom rešetkom (na
temperaturama 20-885˚C) i β-titan s BCC kristalnom rešetkom (885-1670˚C). Prema
mikrostrukturi, titanove legure dijelimo na α, β i (α+β)-legure.
22. Navedite neka istaknuta svojstva titana i titanovih legura.
Povoljna su svojstva titana relativno niska gustoća, visok E, otpornost na umor i
puzanje, visoka postojanost u različitim agresivnim medijima, a nepovoljna su
svojstva velik afinitet prema O2, C, N2 i H2, teško obradiv odvajanjem čestica,
ograničena sposobnost hladnog oblikovanja, teže zavarljiv te relativno visoka cijena.
α-legure su slabo hladno oblikovljive zbog HCP rešetke, zavarljive, žilave, čvrste pri
povišenim temp., imaju dobru žilavost i čvrstoću pri sniženim temp te su neočvrstljive
toplinskom obradom. β-legure su očvrstljive hladnom deformacijom i toplinskom
obradom, imaju visok omjer čvrstoća/gustoća, postižu najviše vrijednosti čvrstoće
(toplinskom obradom) i krhke su pri niskim temp. (α+β)-legure imaju visoku čvrstoću
nakon toplinske obrade (TiAl6V4 - povišena otpornost na puzanje i dobra zavarljivost,
rezljivost).
23. Navedite bitna svojstva magnezijevih legura.
Povoljna su svojstva magnezijevih legura mala masa, velika sposobnost prigušenja
vibracija, izvanredna rezljivost te vrlo dobra livljivost nekih legura. Nepovoljna
svojstva magnezijevih legura su sljedeća: niska otpornost na koroziju, velik afinitet
prema kisiku (potrebna površinska zaštita), HCP rešetka - ograničena mogućnost
hladne deformacije, nizak E i niska čvrstoća, gornja temp. granica uporabe je 300-
350˚C i velika kemijska reaktivnost (mogućnost samozapaljenja pri obradi).

25
KONSTRUKCIJSKA KERAMIKA I
TVRDI METALI
1. Navedite podjelu i glavne predstavnike tehničke keramike.
Tehničku keramiku dijelimo prema veličini zrna na grubu (0,1-0,2 mm) i finu (<0,1
mm) keramiku; prema namjeni na visokokvalitetnu, konstrukcijsku, industrijsku,
funkcionalnu, elektrokeramiku, reznu keramiku i biokeramiku te prema kemijskom
sastavu na silikatnu, oksidnu i neoksidnu keramiku. Glavni keramički materijali u
tehnici su: porculan, steatit, kordeit i mulit - silikatna keramika; Al2O3, MgO, ZrO2,
aluminijev titanat - oksidna keramika; silicijev karbid (SiC), silicijev nitrit (Si3N4),
aluminijev nitrid (AlN), borov karbid - neoksidna keramika.
2. Navedite neka najvažnija svojstva tehničke keramike i vrstu koja je najzastupljenija
u primjeni.
Tehnička keramika ima veliku tlačnu čvrstoću a malu vlačnu zbog sitnih pora u kojima
se javlja koncentracija naprezanja, visok modul elastičnosti i tvrdoću, nisku žilavost i
visoku krhkost. Najzastupljenija je vrsta aluminijev oksid (Al2O3).
3. Koja su istaknuta svojstva konstrukcijske keramike u odnosu prema metalima?
U usporedbi s metalima, keramika ima tendenciju rasta tvrdoće, visokotemperaturne
čvrstoće, otpornosti koroziji i otpornosti na trošenje. Ima nižu žilavost i toplinsko
naprezanje od metala.
4. Opišite postupke pri proizvodnji keramičkih dijelova. Što je to sinteriranje?
Pripremanje mase (mljevenje, miješanje, granuliranje) → oblikovanje (prešanje,
ekstrudiranje, lijevanje) → obrada sirovca (glodanje, tokarenje, bušenje, piljenje) →
sinteriranje (pečenje) → završna obrada (brušenje, poliranje, obrada laserom)
Sinteriranje (srašćivanje) je spajanje čestica praha reakcijama u čvrstom stanju zbog
velike površinske energije pri čemu prevladava proces difuzije. Rezultat sinteriranja
maksimalna je moguća gustoća (minimalna poroznost). Odvija se pri temp 1050-
2200˚C, pod prikladnom atmosferom ili pod tlakom. Proces sinteriranja:
pregrupiranje čestica i stvaranje kontakata → rast kontakata i formiranje granica zrna
→ rast zrna i zatvaranje pora.
5. Što je sakupljanje (stezanje) izratka i kojoj fazi nastupa?
Skupljanje je smanjenje volumena izratka u čvrstom stanju, nastupa prilikom
sinteriranja zbog smanjenja poroznosti.
6. Opišite mikrostrukturu tvrdog metala i svojstva koja iz njih proizlaze.
Mikrostruktura tvrdog metala sastoji se od metalne osnove - Co i karbida WC, TiC,
TaC. Od metalne osnove potječu metalna svojstva: visoka toplinska i električna
vodljivost.

26
7. Što su to tvrdi metali, kako se i na osnovi čega razvrstavaju? Zbog koje faze imaju
visoku otpornost trošenju?
Tvrdi je metal metalno-karbidni kompozit. Razvrstavaju se na osnovi vrste ojačala,
odnosno karbida (volframov karbid, titanijev karbid, tantalov karbid, titanijev nitrid).
Visoku otpornost trošenju omogućavaju karbidi.

POLIMERNI MATERIJALI
1. Navedite razliku između polimera i polimernih materijala i navedite neke od često
prisutnih dodataka.
Čisti polimeri nisu tehnički uporabivi, polimerni materijali koji su tehnički uporabivi
sastoje se od polimera i dodataka. Dodaci mogu biti reakcijske tvari, dodaci za
poboljšanje preradljivosti, modifikatori mehaničkih svojstava, modifikatori
površinskih svojstava, modifikatori optičkih svojstava, dodaci za poboljšanje
postojanosti i dr. Najčešći dodaci su punila i ojačala.
2. Prikažite i na primjerima objasnite svojstva polimernih materijala u ovisnosti o
strukturi.
Polimer u čvrstom stanju može imati kristalnu fazu, ali ima i amorfnu. Kristalna je faza
uređena, a amorfna neuređena. Tehnički polimeri nikada nisu 100% uređeni.
Uređena faza ima veću gustoću te su veze između segmenata makromolekulskih
lanaca jače → bolja mehanička svojstva, manja propusnost za plinove, bolja toplinska
vodljivost. U polimeru je važan stupanj kristalnosti zbog velike razlike svojstava
kristalne i amorfne faze. Polimeri mogu biti kristalasti (imaju kristalnu i amorfnu
strukturu) ili amorfni. Zagrijavanjem kristalastog polimera slabe mu mehanička
svojstva; kada se zagrijava polimer u čvrstom stanju prvo mu mekša amorfna faza jer
su slabije veze između makromolekula, nakon toga mekša i kristalna faza te dolazi do
taljenja. Mekšanje amorfne faze odvija se pri staklastom prijelazu (staklasto →
gumasto).
3. Koje se reakcijske tvari dodaju polimerima i zašto?
Kako bi se postigla željena mehanička svojstva te željena struktura, polimerima se
dodaju pjenila, dodaci za smanjenje gorivosti i umrežavala.
4. Navedite osnovnu podjelu polimernih materijala i neke vrste iz svake podskupine.
Koje su najprikladnije za matricu polimernih kompozita?
Osnovna podjela polimernih materijala vrši se na osnovu vrste veza između
makromolekula, odnosno ponašanja pri zagrijavanju - plastomeri, elastomeri i
duromeri. Predstavnici su plastomera polietilen PE, polipropilen PP, polivinil-klorid
PVC, polistiren PS, PET i dr. Osnovni je sastojak elastomera kaučuk - prirodni ili
sintetski. Predstavnici duromera su fenol-formaldehidi, epoksidne smole, poliuretani,
27
 poliesterske smole itd. Za matricu polimernih kompozita najčešće se koriste duromeri
(poliesterske smole najučestalije) zbog jednostavne pripreme pri sobnoj temperaturi,
dok je priprema kompozita s plastomernom matricom zahtjevnija.
5. Što su omekšavala i koji je princip njihovog djelovanja?
Omekšavala su modifikatori mehaničkih svojstava, poboljšavaju elastičnost, tečenje
taljevine, smanjuju jakost međumolekulskih sila polimera (povećavaju gibljivost
makromolekula - pad čvrstoće i postojanosti oblika). Uglavnom se dodaju
plastomerima, rjeđe elastomerima. Molekule omekšavala smještaju se u amorfnu
fazu te razmiču segmente pri čemu slabe veze između makromolekula.
6. Koja je razlika između punila i ojačala? U koju skupinu dodataka spadaju?
Punila i ojačala spadaju u modifikatore mehaničkih svojstava. Punila su u obliku fino
dispergiranog praha (najpoznatija punila su CaCO3, SiO2, silikati, tehnički ugljik,
Al2O3, drveno brašno), a ojačala su dodaci u obliku vlaknastih materijala (kratka ili
kontinuirana vlakna).
7. Koji su modifikatori mehaničkih svojstava polimera i koji od njih su najčešći u
primjeni?
Modifikatori mehaničkih svojstava su omekšavala, dodaci za povišenje žilavosti,
punila, prianjala i ojačala, a najčešći u primjeni su punila i ojačala.
8. Zašto je duromerima obavezno modificirati mehanička svojstva?
Duromeri se u pravilu ne koriste u polimeriziranom obliku već samo nakon
umrežavanja uz prisustvo dodataka - punila ili ojačala, kako bi se postigla
trodimenzionalna umrežena struktura.
9. Koji je polimer najbolji u pogledu kemijske postojanosti?
(?) Najbolju kemijsku postojanost imaju duromeri.
10. Skicirajte dijagram naprezanje-istezanje za polimerne materijale i navedite neke od
karakteristika krivulja.
Nagib početka krivulje pokazuje
krutost materijala, dakle ako je
krivulja strmija taj će se materijal pri
istom naprezanju manje istezati od
drugih (amorfni plastomeri i
duromeri). Naprezanje pri
maksimalnoj sili govori nam o čvrstoći
materijala, dakle elastomeri imaju
najmanju čvrstoću. Vidljivo je da
amorfni plastomeri i duromeri ne podnose plastičnu deformaciju već pucaju krhkim
lomom.

28
11. Prikazati u dijagramu ovisnost modula elastičnosti o temperaturi za tipičan
plastomer (plastiku) i tipičan elastomer (gumu) i objasniti razliku između ove dvije
krivulje.
Temperatura staklišta gume značajno
je niža od temperature staklišta
plastike, dakle guma prije prelazi u
gumasto stanje - krutost gume pri
temperaturi uporabe niža je od
krutosti plastike.

12. Opišite metode utvrđivanja tvrdoće polimernih materijala.

Najčešća metoda utvrđivanja tvrdoće polimernih materijala je
metoda utiskivanja kuglice - HRN, primjenjuje se za plastomere i
duromere. Provodi se na tvrdomjeru. Debljina pločice (uzorka) mora
biti minimalno 4 mm (u protivnom se pločice slažu jedna na drugu)
1 F te se očitavaF
H = = 0,064 Ndubina / mm 2prodiranja kuglice pri opterećenju nakon
D h određenih h vremenskih intervala (10, 30 i 60 s).
Tvrdoća elastomera i duromera najčešće se određuje metodom po Shore-u. Te se
metode razlikuju po geometriji tijela koje se utiskuje i primijenjenoj sili (10 ili 50 N).

shore A krnji stožac 10 N

C krnji stožac 50 N

D šiljak 50 N

13. Opišite postupak određivanja modula elastičnosti pri vlačnom opterećenju

polimernih materijala i navedite orijentacijske vrijednosti modula elastičnosti tih
materijala.
Modul elastičnosti određuje se
prilikom mjerenja rastezne
(vlačne) čvrstoće na univerzalnim
kidalicama (statičko vlačno
ispitivanje). Epruveta propisanih
dimenzija i oblika vlačno se
opterećuje, a modul elastičnosti
iščitava se iz naprezanje-istezanje
dijagrama. Zbog slabe izraženosti
linearnosti kod polimernih
29
 materijala se određuje sekantni ili tangencijalni modul elastičnosti. Orijentacijske
vrijednosti rasteznog modula elastičnosti su: plastomeri = 3000 N/mm²,
elastomeri=50-150 N/mm² i duromeri = 5000-1200 N/mm².
14. Skicom prikazati i objasniti ukupnu deformaciju polimera pri statičkom
opterećenju.
Kruti i krhki polimeri su amorfni plastomeri i
duromeri, krhko - žilavi, odnosno tvrdi i žilavi
polimeri su kristalasti plastomeri, dok su
elastomeri savitljivi i žilavi. Točka tečenja
predstavlja trenutak u kojemu materijal
počinje teći - kod amorfnih plastomera i
duromera materijal ne teče već se javlja krhki
lom.

15. Skicom prikažite i objasnite ponašanje polimernih materijala u uvjetima trajnog

statičkog opterećenja.
Ukoliko je statičko opterećenje
dugotrajno, pojavit će se svojstvo
viskoelastičnosti polimera - na
dugoj se vremenskoj skali
materijal počinje ponašati poput
kapljevine, odnosno počinje teći.

16. Skicom prikažite ponašanje polimernih materijala u odnosu na metalne materijale u

uvjetima trajnog dinamičkog opterećenja i objasnite razliku.
Kod čelika je uočljivo asimptotsko
približavanje, kod polimera ono ne postoji
već se radi o vrlo složenim krivuljama.
Dinamički opterećen polimer se zagrijava -
ponašanje polimera izrazito je ovisno o
temperaturi stoga frekvencija ispitivanja ne
smije prekoračiti 10 Hz da ne bi došlo do
velikog prigušivanja (dio mehaničke energije nepovratno se pretvara u toplinsku).

30
17. Izokronim dijagramom objasnite pojam kritičnog naprezanja.
Izokroni dijagram prikazuje krivulje ovisnosti
naprezanje-istezanje uz različita trajanja opterećenja.
Kritično istezanje vrijednost je istezanja pri kojem niti
nakon vrlo dugog opterećenja ne dolazi do pojave
mikroskopskih oštećenja. Kritično je naprezanje
najveće moguće naprezanje bez pojave mikroskopskih
oštećenja. (?)

18. Navedite neka dobra svojstva polimernih materijala u odnosu prema drugim
skupinama materijala.
Polimeri imaju bolju kemijsku postojanost od metala (najčešće dolazi samo do
fizikalnih promjena - mase i volumena). Imaju mali faktor trenja - dobru otpornost na
trošenje, malu gustoću (oko 7 puta manju od metala), dobru sposobnost prigušenja
vibracija, dobra izolacijska svojstva (toplinska i električna), prerađuju se
deformiranjem pri relativno malo povišenim temperaturama te je ekonomična
serijska izrada dijelova.
19. Navedite nedostatke polimernih materijala kao konstrukcijskih materijala.
Nedostaci polimernih materijala su velika ovisnost svojstava o raznim utjecajnim
faktorima (temperatura, trajanje i brzina opterećenja…), nizak modul elastičnosti,
velika toplinska istezljivost, mala površinska tvrdoća, podložnost starenju, utjecaj
preradbe na svojstva te neekonomična proizvodnja malih količina proizvoda.
20. Zašto polimerni materijali imaju bolja tarna svojstva u odnosu na metalne
materijale?
Polimerni materijali imaju bolja tarna (tribološka) svojstva od metala jer nema
mikrozavarenih spojeva, udubine neravnina popunjavaju se proizvodima trošenja
polimernog materijala te su relativno neosjetljivi prema stranim česticama.
21. Zašto su polimerni materijali kemijski postojaniji u odnosu na metalne materijale?
Polimerni su materijali kemijski postojaniji od metalnih jer najčešće dolazi samo do
fizikalnih promjena, imaju mogućnost reverzibilnosti procesa, a do nepovratne
promjene svojstava dolazi samo ako postoji afinitet polimer-medij.
22. Koji su najčešće korišteni polimeri? Nabroji nekoliko (puni naziv).
Najzastupljenija skupina polimera su plastomeri te čine oko 90% ukupne proizvodnje
polimera. Neki od njih su polipropilen, polietilen, polistiren, polivinil-klorid,
politetrafluoretilen i dr.

31
KOMPOZITNI MATERIJALI
1. Što su kompoziti, koji su im osnovni konstituenti i kako se mogu podijeliti obzirom
na osnovne konstituente?
Kompoziti su materijali proizvedeni umjetnim spajanjem dvaju ili više materijala
različitih svojstava s jasnom granicom između njih. Rezultat je dobivanje materijala
takvih svojstava kakva ne posjeduje niti jedna komponenta sama za sebe. Kompoziti
su višefazni sustavi koji se sastoje od matrice (kontinuirane faze) i ojačala koja
poboljšavaju neka svojstva (najčešće mehanička). Možemo ih podijeliti prema
materijalu matrice na keramičke, organske ili metalne kompozite te prema obliku
ojačala na kompozite ojačane vlaknima, s česticama i strukturne kompozite.
2. Koje su tri osnovne komponente svakog kompozita i kako se dijele obzirom na
materijal ojačala? Koji se materijal najčešće koristi kao metal matrica?
3. Navedite podjelu vlaknastih ojačala kompozita. Što su viskeri?
Vlaknasta ojačala kompozita dijelimo na viskere, vlakna i žice. Viskeri su sitni
monokristali koji imaju ekstremno velik omjer „duljina - promjer“. Posljedica malih
dimenzija je velik udio pravilnosti kristalne građe što vodi do izuzetno visoke čvrstoće,
no vrlo se rijetko primjenjuju zbog visoke cijene i komplicirane proizvodnje. Mogu biti
od grafita, silicijeva karbida, silicijeva nitrida i aluminijeva oksida.
4. Objasni pojam specifična krutost. Kod koje se vrste kompozita koristi taj pojam?
Specifične vrijednosti bitne su kod kompozitnih materijala ojačanih vlaknima. Vlakna
trebaju biti kruta i čvrsta, a ujedno i lagana - traže se visoke specifične vrijednosti.
Specifična krutost označava krutost podijeljenu s vrijednosti gustoće, dakle što je
vrijednost gustoće manja (time i materijal lakši), to će krutost biti veća. Tako
primjerice metalni kompoziti imaju visoku čvrstoću i krutost uz vrlo malu gustoću.
5. O čemu ovisi ukupno ponašanje kompozita?
Ukupno ponašanje i svojstva kompozita ovise o svojstvima konstituenata (matrice i
ojačala); veličini, obliku i raspodjeli konstituenata; volumnom udjelu konstituenata te
o prirodi i jakosti veza između konstituenata.
6. Skicirajte u dijagramu naprezanje-istezanje
ponašanje vlakna, matrice i kompozita kod
jednosmjernog ojačala.
Plastična deformacija kompozita počinje kad
i plastična deformacija matrice (područje II),
a lom kompozita nastupa kada dođe do loma
vlakna.

32
7. Od kojih se materijala izrađuju vlakna ojačala?
Materijali vlakana mogu biti polimerni ili keramički (aramid, staklo, ugljik, bor,
aluminij-oksid i silicij-karbid).
8. Koji se materijali najčešće koriste kao polimerne matrice kod kompozita?
Kao polimerne matrice koriste se plastomeri ili duromeri. Najučestaliji materijal
plastomerne matrice je polipropilen (95% slučajeva). Duromerne su matrice češće od
plastomernih, najčešća je poliesterska smola.
9. Navedite podjelu kompozita prema vrsti ojačala. Koja se vlakna najčešće koriste u
tu svrhu? Navedite podjelu ugljičnih vlakana.
10. Koji se materijali najčešće koriste kao metalne matrice kompozita?
Kao metalne matrice koriste se superlegure (Ni-Co), legure aluminija, magnezija,
titana i bakra.
11. Koje su najčešće matrice keramičkih kompozita?
Materijal matrice keramičkih kompozita može biti oksidna ili neoksidna keramika. Od
oksidnih keramika koriste se Al2O3, SiO2, te Ba-, Li i Ca-aluminosilikati, a od
neoksidnih se keramika koriste SiC, Si3N4, B4C i AlN.
12. Koja su najčešća ojačala za keramičke kompozite?
Diskontinuirana vlakna (viskeri, pločice, čestice) - SiC najzastupljeniji zbog stabilnosti
u nizu oksidnih i neoksidnih keramičkih matrica. Kontinuirana vlakna - staklo, mulit,
Al2O3, C, SiC (SiC se najviše koristi zbog visoke tvrdoće i čvrstoće te topl. stabilnosti).
13. Što su hibridni kompoziti i koja im je svrha?
Hibridni kompoziti relativno su novija vrsta vlaknima ojačanih kompozita, dobivaju se
uporabom više vrsta vlakana u jedinstvenoj matrici, čime se postižu znatno bolja
svojstva. Najčešće su kombinacije ugljik-aramid (žilavost+vlačna čvrstoća od aramida,
tlačna i vlačna čvrstoća od ugljičnih vlakana, visoka cijena), aramid-staklo (tlačna i
vlačna čvrstoća od stakla, niska cijena) i ugljik-staklo.
14. Navedite i objasnite strukturne kompozite.
Strukturni kompoziti su slojevite (laminatne) konstrukcije i sendvič konstrukcije.
Slojeviti su kompoziti sastavljeni od dvodimenzionalnih slojeva s preferiranim
smjerom visoke čvrstoće. Slojevi su složeni i međusobno čvrsto povezani, a svojstva
variraju obzirom na orijentaciju vlakana u pojedinim slojevima. Sendvič konstrukcije
sastoje se od tankih slojeva i laganog srednjeg dijela koji služi za popunjavanje.
Materijal za popunjavanje ni vanjski slojevi ne moraju biti čvrsti niti kruti, no sendvič
će imati oba svojstva (npr. valoviti karton i struktura u obliku pčelinjih saća u
zrakoplovstvu).
15. Navedite primjere primjene kompozitnih materijala.
Kompozitni se materijali primjenjuju u medicini i farmaciji, sportu, vojnoj industriji,
zrakoplovstvu, građevini, elektrotehnici… Npr. struktura u obliku pčelinjih saća koja
se primjenjuje u zrakoplovstvu, biokompoziti za prigušenje buke u automobilima,

33
 dijelovi svemirskih letjelica od metalnih kompozita kako bi se smanjila masa (40%
manja masa u odnosu na Al), rezni alati od keramičkih kompozita.
16. Navedite i objasnite nedostatke kompozitnih materijala.
Nedostaci metalnih kompozita su velika gustoća, slaba otpornost na puzanje, loša
korozijska otpornost, komplicirana proizvodnja i visoka cijena, loša recikličnost,
nedovoljno smjernica za konstruiranje s tom vrstom materijala. Nedostaci polimernih
kompozita su niska krutost i čvrstoća, loša svojstva na visokim temperaturama, a
nedostaci keramičkih kompozita su teška strojna obrada, izuzetno niska žilavost te
sklonost krhkom lomu.

34