TOMISLAV GRGIN: ŠKOLSKA DOKIMOLOGIJA

ŠKOLSKA DOKIMOLOGIJA

-          dokimologija je utemeljena 30- ih god.

-          školska dokimologija se bavi pitanjima ispitivanja i procjenjivanja učeničkih

odgojno- obrazovnih postignuća u školama

ISPITIVANJE I OCJENJIVANJE UČENIČKIH ZNANJA

-          više pristupa- psihologijski, pedagoški, sociološki, pravni itd.

-          u psihologijskom smislu školsko ispitivanje znanja je postupak kojem se pitanjima

(podražajima), upućenim subjektu (učeniku), izazivaju reakcije znanja (odgovori)

-          pitanja mogu biti usmena i pismena

-          termin dokimologija- grč. Dokimos= dokazan i logos= znanost

LJESTVICA OCJENA

-pr. FURLAN navodi da je bilo pokušaja ocjena sa 3 kvalitativna stupnja: „ne zadovoljava“,
„zadovoljava“ i „ističe se“- slična ljestvica od 3 kvalitativna stupnja upotrebljavala se prije 1.
svj. rata u pučkim školama

- klasična ljestvica od 5 stupnjeva

METRIJSKI KARAKTER OCJENJIVANJA ZNANJA

-          svaka ocjena koju nastavnik daje na ispitu ima u prvom redu funkciju da kontrolira
učenička znanja

-          svako mjerenje pretpostavlja:

1)      predmet (veličinu) ili ono što se mjeri

2)      instrument kojim se mjeri

3)      tehniku mjerenja

-          pr. u psihologiji se mjeri posredno- apsolutni prag (limen)

METRIJSKA VRIJEDNOST ŠKOLSKOG OCJENJIVANJA

-          dvojaka funkcija kontrole obrazovnih postignuća:

1)      omogućuje dobivanje podataka o tome s kakvim uspjehom učenici stječu i vladaju
predmetnim sadržajima (što im omogućuje praćenje njihova edukativnog razvoja)

2)      osigurava im dobivanje povratne informacije o njihovom nastavnom radu kako bi ga

mogli prikladnije i uspjelije oblikovati i realizirati

POČECI DOKIMOLOŠKIH ISPITIVANJA

-          još 1910. THORNDIKE je izradio rukopise kojima su dane određene numeričke
vrijednosti
 -          1931. u SAD natječaj za proučavanje ocjenjivanja

DOKIMOLOŠKI PRISTUPI U PROUČAVANJU PROBLEMATIKE ŠKOLSKOG

OCJENJIVANJA

-          2 temeljna dokimološka pristupa:

1)      pristup koji karakterizira istraživanja upravljena na otkrivanje i identifikaciju svih

onih faktora koji negativno utječu na školsko procjenjivanje znanja i koji uvjetuju da
su ocjene, koje daju nastavnici na tradicionalnim ispitima, i nedovoljno objektivne i
nedovoljno pouzdane

2)      pristup koji određuju sva ona proučavanja u kojima se nastoje pronaći i praksi
ponuditi takvi postupci kojima će se u dobro definiranim uvjetima ispitivanja otkloniti
utjecaj nepoželjnih faktora i znanje procjenjivati prema jednakim i stalnim mjerilima
za sve ispitanike

ANALIZA SUBJEKTIVNOG NAČINA OCJENJIVANJA

UZROCI SLABE METRIJSKE VRIJEDNOSTI ŠKOLSKIH OCJENA

-          kritike upozoravaju da iza ocjena ne stoje odgovarajućaznanja

-          istraživanja: faktori online, faktori nastavnikovog stila

FAKTORI KOJI SUDJELUJU PRI OBLIKOVANJU UČENIČKIH ODGOVORA NA

ISPITU (FAKTORI ONLINE)
 -          nepoželjan utjecaj ovih faktora: nedovoljne jasnoće, neodređenost odgovora,
učenikove verbalne mogućnosti, njegove mogućnosti opažanja i vještog korištenja
percipiranim podacima te čuvstvene otpornosti

NEDOVOLJNA JASNOĆA I NEODREĐENOST ODGOVORA

-          zbog neodređenosti odgovora isti će nastavnik, već prema raspoloženju, različito
interpretirati iste odgovore

UČENIKOVE VERBALNE MOGUĆNOSTI

-          rječitost utječe na ocjenu

MOGUĆNOST OPAŽANJA I VJEŠTOG KORIŠTENJA PERCIPIRANIM

PODACIMA

-          učenik koji je dobar opažač i vješto se služi percipiranim podacima i brz je u
reakcijama korigiranja dobit će na ispitu bolju ocjenu

ČUVSTVENA OTPORNOST
 -          čuvstveno stabilniji i otporniji učenici bolje prolaze na ispitu od onih koji su
emocionalno labilniji

-          istraživanja- faktor opće prilagođenosti školi

FAKTORI KOJI OVISE O NASTAVNIKU KAO MJERNOM INSTRUMENTU

-          praksa ocjenjivanja- ocjena više zavisi od ocjenjivača nego od đačkog odgovora, tako
da je za đaka važno tko ga ispituje, nego koliko je njegovo poznavanje predmeta- to
dokazala razna istraživanja

OSOBNA JEDNADŽBA

-          osobna jednadžba predstavlja ocjenjivačevu opću tendenciju da dimenzije ili

razvijenost različitih olina, koje na subjektivni način prosuđuje, ili precjenjuje ili
potcijenjuje

-          strogi, umjereni i blagi ocjenjivač

-          do gređaka dolazi zato što u praksi nisu jasno definirani ni programi ni kriteriji
procjenjivanja

HALO- EFEKT

-          na pojavu HALO- EFEKTA kao subjektivne pogreške u procjenjivanju prvi je

upozorio THORNDIKE

-          halo efekt predstavlja ocjenjivačevu tendenciju da različite osobine neke osobe
procjenjuje u skladu s općim stavom koji ima prema toj osobi ili pak u skladu d
ocjenom jedne od karakteristika te osobe

-          teorijska podloga- HEIDEROVA TEORIJA ATRIBUCIJE

LOGIČKA POGREŠKA

-          u situaciji procjene logička se pogreška pojavljuje kada ocjenjivač misli da su neke
značajke koje procjenjuje logički povezane pa ih na osnovi takva rasuđivanja i
jednako procjenjuje

-          logička pogreška može biti izražena i u obliku tzv. temporalne ekstenzije ili
metaforičke generalizacije

POGREŠKA SREDINE

-          subjektivna pogreška, nazvana pogreškom sredina, očituje se u nastavnikovom

nastojanju da učenička znanja pretežno procjenjuje ocjenama koje na ljestvici
zauzimaju središnju poziciju, zanemarujući pritom i veće razlike u kvaliteti njihovih
odgovora na ispitu

POGREŠKA DIFERENCIJACIJE

-          u osnovi oprečno pogrešci sredine jest nastavnikovo nastojanje da učenička znanja
razlikuje pretjerano i neopravdano

POGREŠKA KONTRASTA

-          u školskom ocjenjivanju pogreška kontrasta pojavljuje se kad nastavnik pod

utjecajem na prethodnim ispitima iskazane kvalitete učeničkih odgovora oblikuje
 mjerilo ocjenjivanja pa u nastavljenim ispitima učenička znanja procjenjuje u skladu s
njim

TENDENCIJA PRILAGOĐAVANJA KRITERIJA OCJENJIVANJA KVALITETI

UČENIČKE SKUPINE

-          pogreške kontraste slična je tendencija prilagođavanja mjerila kvaliteti učeničke

skupine

-          ona znači da nastavnik u razredu koji je općenito bolji ima visoko mjerilo
ocjenjivanja pa time i veće zahtjeve u pogledu ispitivanja

FAKTORI KOJI OVISE O TEHNICI ISPITIVANJA I OCJENJIVANJA

a)      NA USMENIM ISPITIMA

-          2 krajnja tipa ispitivanja:

1)      ili nastavnik, nakon što je na ispitu postavio pitanje, ostaje uslavnom pasivan dok
učenik odgovara- pasivan tip

2)      ili učenika, nakon postavljena pitanja, različitim potpitanjima i dodatnim

objašnjenjima zapravo navodi na ispravan odgovor- aktivan tip

b)     PRI ISPITIVANJU UČENIČKIH PISANIH RADOVA

-          prednost je u tome što su svi učenici stavljeni pod jednake zadatke

PROGNOSTIČKA VRIJEDNOST ŠKOLSKIH OCJENA

 -          osim dijagnostičke, školske ocjene imaju i posve jasnu prognostičku funkciju-
predviđa se daljnje obrazovanje

POVEZANOST UČENIČKE INTELIGENCIJE I NJIHOVA ŠKOLSKOG USPJEHA

IZRAŽENOG OCJENAMA

-          FULGOSI- GUILFORDOV model intelekta- na 13 testova mjere se sposobnosti:

a)      faktor divergentne produkcije semantičkih jedinica

b)      faktor divergentne produkcije semantičkih relacija

c)      faktor divergentne produkcije semantičkih transformacija

d)     faktor konvergentne produkcije semantičkih jedinica

e)      faktor konvergentne produkcije semantičkih relacija

OBJEKTIVNI POSTUPCI MJERENJA ZNANJA

TESTOVI ZNANJA

METRIJSKE KARAKTERISTIKE TESTOVA ZNANJA:

1. VALJANOST (TOČNOST, VALIDNOST)

2. OBJEKTIVNOST
3. POUZDANOST (DOSLJEDNOST, KONSTANTNOST, RELIJABILNOST)
4. OSJETLJIVOST (DISKRIMINATIVNOST)
5. NORMIRANOST (GRADUIRANOST, BAŽDARENOST)
ADMINISTRACIJA TESTOVA ZNANJA

-          uz popis ispravnih rješenja, u uputi za ispravak testa dana je i uputa o vrednovanju
točnih odgovora

TIPOVI TESTOVA ZNANJA

1. TIP DOSJEĆANJA- pitanje je formulirano tako da ispitanika zahtjeva odgovor u

obliku 1 riječi, broja ili simbola
2. TIP DOPUNJAVANJA
3. ALTERNATIVNI TIP
4. TIP S 2 KRITERIJA IZBORA
5. TIP VIŠESTRUKOG IZBORA
6. TIPOVI ISPRAVLJANJA I SREĐIVANJA
7. TIP POVEZIVANJA

O POUZDANOSTI NEKIH TIPOVA TESTOVA ZNANJA

-          pr. testovi alternativnog tipa relativno su najmanje pouzdani

-          najviši stupanj pouzdanosti imaju testovi povezivanja

MOGUĆNOST UPOTREBE TESTOVA ZNANJA I REZULTATA TESTIRANJA

 -          pr. STONES navodi motivaciju kao stimulator učenja

-          BLOOM- učenička samopercepcija

O UTJECAJU TESTIRANJA NA NAČIN UČENJA UČENIKA I NA NJIHOVA

OBRAZOVNA POSTIGNUĆA

1. TESTOVI VJEŠTINA
2. NORMATIVNI I KRITERIJSKI TESTOVI ZNANJA
3. NIZ ZADATAKA OBJEKTIVNOG TIPA
4. ZADACI ESEJ TIPA

KOMPARATIVNA VALJANOST TESTOVA ZNANJA

PREDNOSTI TRADICIONALNE PROVJERE I OCJENE ZNANJA PRED

KLASIČNIM TESTOM ZNANJA

-          jednaki zahtjevi za sve ispitanike

TESTOVI ZNANJA NOVOG TIPA

-          uzimaju se u obzir i približno točni odgovori

HIPOTETSKI KONSTRUKT O VARIJETETIMA UČENIČKIH ZNANJA

-          kvalitativne i kvantitativne razlike

-          uzimaju se u obzir i dinamična, aplikativno- kreativna znanja

 -          znanja općih pojmova, znanja pravila, načela i zakona, znanja teorija i struktura

ISPITNI ZAHTJEVI NASTAVNIKA U POGLEDU ZNANJA I NJIHOVA

OBJEKTIVNOST U PROCJENI VARIJETETA UČENIČKIH ZNANJA

1. SKUPINE NASTAVNIKA
2. SKUPINE PROFESORA

VARIJETETI ZNANJA KAO PREDMETI PROCJENE NA TRADICIONALNIM

ŠKOLSKIM ISPITIMA

1. VARIJETETI ZNANJA KAO ISPITNI ZAHTJEVI

2. OCJENE I VARIJETETI ZNANJA

PRAKTIČNA VALJANOST TESTOVA KOJIMA SE ISPITUJU I JJERE

VARIJETETI UČENIČKIH ZNANJA

INTELIGENCIJA UČENIKA I NJIHOVI VARIJETETI ZNANJA

VLADO ANDRILOVIĆ: METODE I TEHNIKE ISTRAŽIVANJA U

PSIHOLOGIJI ODGOJA I OBRAZOVANJA

1.      KAKO JE NASTALA I ŠTO JE PSIHOLOGIJA ODGOJA I

OBRAZOVANJA

1.1.  PSIHIČKI ŽIVOT- PREDMET PSIHOLOGIJE

-          u svakodnevnom životu važno je imati sud

 -          zadatak je znanstvene psihologije da otkriva što više bitnih uzročno- posljedičnih
veza u psihičkom životu te da spoznaje:

a)      primjenjuje u daljnjem proučavanju psihičkog života

b)      prenosi profesionalnim psiholozima koji će se njima koristiti u svojem radu

c)      prenosi nepsiholozima kako bi oni svoj život i rad zasnivali na što više točnih
prosudbi

-          predmet izučavanja psihologije je psihički život

-          on se sastoji od različitih psihičkih procesa (spoznajni procesi: percepcija, učenje i

pamćenje te mišljenje; emocionalni i motivacijski procesi) i brojnih psihičkih osobina
(stupanj inteligencije, poštenje, agresivnost, marljivost, introvertiranost-
ekstravertiranost i dr.)

1.2. RAZVITAK PSIHOLOGIJE

-          psihologija se dugo nalazila u okrilju psihologije- etika, estetika, formalna logika

-          ARISTOTEL- ZAKONI ASOCIJACIJE

-          PLATON- PSIHOFIZIČKI DUALIZAM

-          DESCARTES- REFLEKS, PSIHOFIZIČKI DUALIZAM

-          LEIBNIZ- PSIHOFIZIČKI PARALELIZAM

-          SPINOZA- PSIHOFIZIČKI MONIZAM

-          COMTE- POZITIVIZAM, BIHEVIORIZAM

-          LENJIN- TEORIJA ODRAZA

-          JESPERS, HEIDEGGER, SARTRE- EGZISTENCIJALISTIČKA PSIHOLOGIJA

-          hrvatski predstavnici- PETRIŠEVIĆ, MARULIĆ- prvi znanstveno upotrijebio riječ

psiha

-          u 19. st. – eksperimentalna psihologija

-          intenzitet osjeta proporcionalan je logaritmu intenziteta podražaja

-          FECHNER- PSIHOFIZIKA

 -          MULLER- zakon o specifičnim energijama

-          HELMHOLTZ- izučavao brzinu kretanja živčanog uzbuđenja

-          1879. WUNDT- osnovao u Leipzigu prvi laboratorij na svijetu

-          BERNARD- UČENJE O HOMEOSTAZI

-          19. st. – DARWIN- EVOLUCIJA

-          GALTON- genetski utjecaj- DIFERENCIJALNA PSIHOLOGIJS

-          JANET- pojam o PSIHIČKOJ ENERGIJI

-          FREUD

-          BINET- 1905. prvi test inteligencije, MENTALNA RAZINA

-          CATTELL- prvi upotrijebio pojam MENTALNI TEST

-          EBBINGHAUS- KRIVULJA ZABORAVLJANJA

-          RUBINSTEIN- jedinstvo svijesti i radnje

-          prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju u Zagrebu osnovan je 1920.- R.

BUJAS

-          u 20. st. psihologija je postala empirijska znanost

1.3. PSIHOLOGIJA I DRUGE ZNANOSTI I ZNANSTVENE DISCIPLINE

-          psihologija je AKSIJALNA ZNANOST- u središtu sustava znanosti

-          interdisciplinarni pristup

-          socijalni aspekt ljudskog razvitka zasniva se na komunikaciji

-          didaktika- psihologija učenja

1.4.NAZIV PSIHOLOGIJA ODGOJA I OBRAZOVANJA

-          edukativna psihologija, pedagoška psihologija

 -          pod tim nazivom razumiju se brojni aspekti različitih odgojno- obrazovnih interakcija

1.5.PSIHOLOGIJSKE DISCIPLINE I MJESTO PSIHOLOGIJE ODGOJA I

OBRAZOVANJA MEĐU NJIMA

-          predviđanje ponašanja- kozmička psihologija

-          psihologija stvaralaštva

PSIHOLOGIJA
TEORIJSKA PRIMJENJENA
- sistemstska (opća, generalna) psihologija - psihologija odgoja i obrazovanja
(edukativna)
- fiziološka psihologija - psihologija rada (industrijska, inžinjerska)
- razvojna psihologija (genetska, dječja, - klinička psihologija
psihologija djetinjstva i mladosti)
- socijalna psihologija - psihologija ometenih u razvoju
- psihometrija - psihologija delinkvencije (kriminalistička,
penološka)
- psihologija propagande
- vojna psihologija
- savjetodavna psihologija (profesionalna
orijentacija)
- mentalna higijena
- sportska psihologija
- prometna psihologija

-          FIZIOLOŠKA PSIHOLOGIJA ispituje organske osnove psihičkih pojava

-          RAZVOJNA PSIHOLOGIJA- filogeneza psihičkog života

-          GERONTOLOŠKA PSIHOLOGIJA

-          ZOOPSIHOLOGIJA

-          SOCIJALNA PSIHOLOGIJA proučava ponašanje pojedinca u socijalnoj situaciji

 -          PSIHOMETRIJA mjeri psihičke procese i osobine

-          PSIHOLOGIJA ODGOJA I OBRAZOVANJA- glavni zadatak je ispitivati kako se

psihičke osobine mijenjaju pod utjecajem odgojnih činilaca

-          PSIHOLOGIJA RADA- proučava ulogu različitih psihičkih osobina u radnim

situacijama

-          KLINIČKA PSIHOLOGIJA je grana primjenjena psihologije, otkrivanje psihičkih

poremećaja pomoću psiholoških tehnika

-          PSIHOLOGIJA OMETENIH U RAZVOJU

-          PSIHOLOGIJA DELINKVENCIJE- otkrivanje uzroka prijestupa

-          PSIHOLOGIJA PROPAGANDE- politika i ekonomija

-          VOJNA PSIHOLOGIJA

-          SAVJETODAVNA PSIHOLOGIJA- u različitim ustanovama

-          MENTALNA HIGIJENA- čuvanje duševnog zdravlja

-          SPORTSKA PSIHOLOGIJA- priprema sportaša

-          PROMETNA PSIHOLOGIJA- unaprijeđivanje prometa

1.6.PREDMET I ZADACI PSIHOLOGIJE ODGOJA I OBRAZOVANJA

-          prvi opći zadatak je spoznati čovjekovu prirodu

-          drugi posebni zadatak je spoznati kako se ljudska priroda mijenja pod utjecajem
odgojnih činilaca

-          otkrivanje zakonitosti po kojima se mijenja ljudska priroda

1.7. RAZVITAK PSIHOLOGIJE ODGOJA I OBRAZOVANJA KAO POSEBNE
PSIHOLOŠKE DISCIPLINE

-          antika- SOKRAT- odnos jedan učitelj/jedan učenik

-          europska skolastika

-          krajem 19. st. javile se psihologije za odgajatelje- tada je dominirao

STRUKTURALIZAM- elementi svijesti

-          THORNDIKE- izdao djelo- to se smatra početkom psihologije odgoja i obrazovanja

kao posebne discipline

-          1904. BINET konstruirao prvi test inteligencije

-          PIERON započeo dokimološka istraživanja

-          u novije vrijeme javljaju se različita tumačenja razvoja intelektualnih funkcija

-          GAL- TEORIJA ETAPNOG FORMIRANJA umnih radnji

-          PIAGET- STADIJALNI RAZVITAK intelektualnih aktivnosti

-          60- ih u SAD- istraživanja u prirodnim situacijama vs. laboratorijska istraživanja

-          2 glavna pristupa u psihologiji odgoja i obrazovanja:

1)      opći

2)      individualni
1.8. GLAVNI STRUČNI IZRAZI

ALGORITAM- sustav unaprijed predviđenih operacija koje će, na osnovi povrastnih

informacija i eventualnih korekcija aktivnosti, sigurno dovesti do cilja. Osobito su pogodni u
obavljanju jednostavnih motornih radnji

AUTOAKTUALIZACIJA (SAMOOSTVARENJE)- težnja da se sve vlastite dispozicije i

sposobnosti razviju do najviših vrijednosti

BIHEVIORIZAM- psihologijski sustav koji ponajprije proučava (vanjsko) ponašanje,

odbacujući ili potcjenjujući svjesne pojave, jer ih smatra nedostupnim promatranju. Odlikuje
ga metodološka čistoća. Na spoznajama biheviorizma razvili su se različiti postupci
oblikovanja ponašanja

EGZISTENCIJALISTIČKA PSIHOLOGIJA- otvoren pokret u psihologiji koji se razvio

kao dopuna objektivnoj psihologiji. Cilj mu je proučavati cjelovitu ličnost, onakvu kakva
egzistira u stvarnosti

EKSPERIMENTALNA PSIHOLOGIJA- - ispitivanje psihičkih pojava s pomoću

eksperimentalne metode ili uopće s pomoću tehnika koje otkrivaju empirijske činjenice

FUNKCIONALIZAM- psihologijski sustav s glavnim ciljem da otkrije kako funkcionira

svijest, radi rješavanja praktičnih problema

GEŠTALTIZAM (GESTALT- PSIHOLOGIJA)- psihologijski sustav u kojem se ističe

cjelovitost doživljaja. Cjeline su dane primarno i jedino su one ralne, dok su pokušaji da se
cjeline rastavljaju na elemente neopravdani
HOMEOSTAZA- automatska tendencija organizma za uspostavljanjem narušene ravnoteže
u tjelesnim procesima

INDIVIDUUM- središnja od 3 razine na kojima djeluje psihofiziološka struktura (niža je

organizam, a viša ličnost). Individuum se razlikuje od pripadnika iste vrste prema nekim
neponovljivim osobinama. Npr. radne navike ili stilovi učenja različliti su u različitih
individuuma

LIČNOST- najviša od 3 razina na kojima djeluje psihofiziološka struktura (najniža je

organizam, a srednja individuum). Ličnost je specifična i neponovljiva, ima vlastiti sustav
vrednota, vlastiti projekt autoaktualizacije, dobro je osposobljena za samoocjenjivanje

ORGANIZAM- najniža od 3 razine na kojima djeluje psihofiziološka struktura (viša je

razina individuum, a najviša ličnost). Organizmi iste vrste vrlo su slični (pr. ljudski su
organizmi vrlo slični, a značajno su različiti od mačjih organizama koji su međusobno slični)

POTKREPLJENJE- pojam nejedinstvenog značenja. U nekih je to redukcija nagona (pr.

smanjenje potrebe za hranom), u drugih svaka posljedica aktivnosti itd. U stvari potkrepljenje
je pojava koja potkrepljuje, učvršćuje neku aktivnost, tj. povećava vjerojatnost da će se ta
aktivnost ponoviti (pozitivno potkrepljenje) ili inhibirati (negativno potkrepljenje).
Potkrepljenje se može dogoditi nakon aktivnosti, ali može i prije (poticaj, sugestija)

POVRATNA INFORMACIJA- obavjest organizmu ili uređaju o njegovu stanju ili učinku.
Jedna od odnovnih pretpostavki za reguliranje vlastite aktivnosti. Slično, ali nikako isto
značenje ima potkrepljenje
POZITIVIZAM- stajalište da se znanost ima zadovoljavati utvrđivanjem činjenica, dakle
registriranjem čiste empirije, bez ikakvih (metafizičkih) objašnjenja. Danas se smatra da to
zapravo nije moguće

PSIHOANALIZA- cjelovita doktrina prema kojoj se ljudsko ponašanje zasniva na

nesvjesnim motivima i konfliktima pojedinca s okolinom. Praktična je zadaća psihoanalize
otkriti uzroke konflikata, ponajprije različite nesvjesne motive i tako odstraniti uzrok
teškoćama u ponašanju

RADNJA- neki je nazivaju i psihički akt. Aktivnost koja mijenja sredinu, ali i svijest onoga
koji je obavlja. Radnju može, prema nekim tumačenjima, obavljati samo ličnost

REFLEKS- odraz, odsjev; u prenesenom značenju reagiranje- automatski odgovor organizma

na vanjski podražaj. Refleks može biti urođen i naučen

REFLEKSOLOGIJA (REFLEKSOLOŠKA PSIHOLOGIJA)- psihologijski sustav

kojemu je u osnovi spoznaja da je psihički akt (radnja) refleksnog tipa, tj. da odražava vanjska
zbivanja. Psihički je akt cjelina od 3 člana: fizikalni- unutrašnje doživljavanje- pokret. Kao što
vidimo, unutrašnje doživljavanje, tj. svijest, ima središnje mjesto

S-O-R- za razliku od S-R, između S (stimulans, podražaj) iz okoline i R (reakcija, odgovor)

organizma uvodi se O (organske varijable) kojima se među ostalim, objašnjava mogućnost
različitih R na isti S. Priznaje se dakle da R ne ovisi samo o vanjskom S nego i o unutrašnjim
stanjima organizama

S-R- VEZA- tendencija da određeni S (stimulans, podražaj) iz okoline izazove određeni R

(reakciju, odgovor) organizma. Učestalim ponavljanjem jednoga S i jednoga R učvršćuje se
među njima veza i povećava vjerojatnost da će određeni S izazvati upravo određenji R. Kao
što vidimo, ne uzima se u obzir nikakav posrednik između S i R. To je osnovna formula
ortodoksnog biheviorizma

STRUKTURALIZAM- prvi priznati psihologijski sustav. Cilj mu je bio otkriti strukturu

„materije“ svijesti i spoznati zakone prema kojima se elementi asociraju u strukturu. Protivni
su mu funkcionalizam i geštaltizam
TEORIJA ODRAZA- teorija prema kojoj je odraz okolnoga svijeta (slika) osnova naše
spoznaje. Suvremena tumačenja ističu da odraz nije pasivno odslikavanje, zrcaljenje okolnog
svijeta. Naglašava se dinamički karakter odraza i različit stupanj njegove točnosti. Odraz
može biti nižeg reda (fiziološki ili nervni) i višeg reda (psihički).

2.      METODE I TEHNIKE ISTRAŽIVANJA U PSIHOLOGIJI ODGOJA I

OBRAZOVANJA

2.1. USPUTNA I SUSTAVNA ISTRAŽIVANJA

-          usputna istraživanja treba razlikovati od ISPITIVANJA (pr. znanja) s ciljem da se

dijagnosticira neko stanje

-          uz ispitivanje se obično veže i ocjenjivanje te vrednovanje

-          ocjenjivanje je razvrstavanje u kvalitativne kategorije i eventualno pretvaranje

kvalitativnih kategorija u kvantitativne (numeričke) vrijednosti

-          vrednovanje je širi pojam i nije jednoznačan

-          vrednovanje najčešće znači ocjenjivanje uz uvažavanje uvjeta u kojima su rezultati

postignuti

-          u ispitivanju, ocjenjivanju i vrednovanju često se primjenjuju i tehnika koje ovdje

prikazujemo, no primjenjuju se i druge tehnike

-          u svakom se istraživanju polazi od problema- kakav je interes učenika za predmet

2.2.  GLAVNE FAZE SUSTAVNOG ISTRAŽIVANJA

-          određenje:

1)      problem

2)      zadatak

3)      postupak (pismena anketa)

-          kada se pažljivo sastave ANKETNA PITANJA u skladu s:

1)      zadatkom ispitivanja (sadržaj)

2)      zahtjevima s obzirom na oblik, mogućnosti odgovaranja, uvjete ispitivanja i broj

pitanja- treba odrediti ispitanike

-          kvalitativni odgovori se pretvaraju u kvantitativne vrijednosti

-          tehnika sređivanja i prikazivanja rezultata:

1)      problem

2)      zadatak

3)      postupak (tehnika prikupljanja podataka)

4)      uvjeti ispitivanja

5)      ispitanici

-          uporišna točka- usporedba razultata

-          sljedeće faze:

1)      problem

2)      zadatak

3)      postupak, tj. tehnika prikupljanja podataka

4)      uvjeti ispitivanja

5)      ispitanici

6)      tehnike (načini) sređivanja i prikazivanja podataka

7)      tehnika obrade podataka

8)      tip analize podataka

9)      interpretacija dobivenih pokazatelja (aritmetička sredina)

10)  zaključak (s pomoću neke uporišne točke za usporedbu)

-          ispitivanje koje je prikazano provedeno je METODOM NEEKSPERIMENTALNOG

ISTRAŽIVANJA

2.3.  METODE ISTRAŽIVANJA I METODIČKI PRINCIPI

-          u istraživanju se polazi od osnovnih metodičkih principa na koje upućuje dijalektički
materijalizam:

1)      PRINCIP MATERIJALNOSTI (materija je primarna i sve se psihičke pojave

zasnivaju na funkcioniranju organizma)

2)      PRINCIP RAZVOJNOSTI ili HISTORIČNOSTI (psihičke pojave se mijenjaju)

3)      PRINCIP MNOGOSTRUKE POVEZANOSTI (psihičke pojave su uvjetovane

faktorima)

2.3.1.      NEEKSPERIMENTALNA I EKSPERIMENTALNA METODA

-          pod metodom najčešće se razumije opći način organizacije istraživanja nekog
problema

-          kad se pojava promatra u prirodnom javljanju koristi se METODA OPAŽANJA U

PRIRODNIM UVJETIMA ili METODA NEEKSPERIMENTALNOG
ISTRAŽIVANJA

-          kad istraživač pojavu mijenja i kontrolira uvjete koristi se METODOM

EKSPERIMENTALNOG ISTRAŽIVANJA

-          ta podjela zasniva se na mjestu odakle se pojava promatra

-          s tog stajališta razlikujemo EKSTROSPEKCIJU (promatranje izvana) i

INTROSPEKCIJU (promatranje iznutra)

-          METODA NEEKSPERIMENTALNOG ISTRAŽIVANJA primjenjuje se planski,

tom metodom se ispituju različiti odnosi, intenziteti ili količine nekih pojava

-          u praksi se tako istražuju INDIVIDUALNE RAZLIKE

-          METODA EKSPERIMENTALNOG ISTRAŽIVANJA- ispituje se UZROČNA

POVEZANOST među pojavama

-          pojava koju eksperimentalno variramo zove se EKSPERIMENTALNA ili

NEZAVISNA VARIJABLA

-          pojava koju promatramo zove se KRITERIJSKA ili ZAVISNA VARIJABLA

-          pojave koje utječu na zvaisnu varijablu moramo kontrolirati- KONTROLIRANE
VARIJABLE ili RELEVANTNI FAKTORI

-          struktura eksperimenta:

1)      problem

2)      hipoteza

3)      nezavisna varijabla

4)      ispitanici

5)      postupci

6)      kontrola

7)      statistička obrada podataka

8)      interpretacija (diskusija)

9)      zaključci

-          NEZAVISNA VARIJABLA je ona pojava koju izazivamo i mijenjamo

-          ZAVISNA VARIJABLA je ona koju u eksperimentu promatramo i mjerimo

-          KONTROLA se provodi s ciljem da se onemoguće utjecaji na zavisnu varijablu osim

utjecaja nezavisne varijable

-          prikladni su EKSPERIMENTALNI NACRTI S KONTROLNOM GRUPOM

2.4.  TEHNIKE ISTRAŽIVANJA

-          dok je metoda opći način organizacije istraživanja nekog problema, TEHNIKA je
poseban postupak koji se rabi u određenoj fazi istraživanja

-          razlikujemo:

1)      TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA

2)      TEHNIKE SREĐIVANJA I PRIKAZIVANJA PODATAKA

3)      TEHNIKE OBRADE PODATAKA

2.4.1. TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA

1)      INTROSPEKTIVNI IZVJEŠTAJ

2)      INTERVJU

3)      UPITNIK

4)      ANKETA

5)      PROUČAVANJE DOKUMENATA

6)      ANALIZA SADRŽAJA

7)      RADNA PROBA

8)      VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA

9)      HISTORIJA SLUČAJA

10)  OPSERVACIJA

11)  SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK

12)  IGRANJE ULOGA

13)  SISTEMI PROCJENE (LJESTVICE SUDOVA)

14)  TESTOVI

INTROSPEKTIVNI IZVJEŠTAJ

-          introspekcija ili samoopažanje je opažanje vlastitih doživljaja i stanja

-          introspektivni izvještaj može poslužiti u objašnjavanju otkrivenih pojava i omogućuje

dobivanje izravnih podataka

INTERVJU

-          elastičan razgovor s ispitanikom

 -          pravila intervjua:

1)      poticati ispitanika da govori

2)      strpljivo i dobrohotno slušati

3)      steći povjerenje ispitanika

4)      vješto prelaziti s pitanja na pitanje

5)      što više odobravati ispitaniku

6)      ispitivač ne smije podleći halo- efektu (prebrzoj generalizaciji)

7)      predvidjeti dovoljno vremena za intervju

8)      nastojati uočiti što ispitanik pokušava zatajiti

9)      interpretirati odgovore na općoj ispitanikovoj razini

UPITNIK

-          upitnik ima 2 značenja:

1)      anketni upitnik ili anketni list

2)      upitnik (inventar) ličnosti ili test ličnosti

-          prednosti upitnika:

1)      ispitivanje se može, ali i ne mora, provesti anonimno

2)      može se obuhvatiti više ispitanika odjednom

3)      obrada odgovora može se standardizirati

-          pitanja otvorenog tipa

 -          pitanja zatvorenog tipa

-          pitanje mješovitog tipa

-          pitanja treba uskladiti sadržajno

-          pitanja mogu biti i vezana

ANKETA

-          šire značenje odnosi se na prikupljanje podataka izravno

-          uže značenje je ono što razumijemo pod izrazom upitnik

-          cilj istraživanja mora biti jasan i ostvarljiv

PROUČAVANJE DOKUMENATA

-          dokumenti koji se najčešće proučavaju u nastavničkom radu su školske svjedodžbe i

pisane karakteristike o osobinama ličnosti i ponašanju učenika

-          ova tehnika upotrebljava se uz druge tehnike- pr. historija slučaja

ANALIZA SADRŽAJA

-          postupak za klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalbnih i neverbalnih poruka u

najširem smislu riječi, prema njihovim sadržajima i formalnim karakteristikama, a u
skladu s unaprijed utvrđenim općim pravilima

-          analizi se najprije podvrgava sadržaj poruke pa se na osnovi toga zaključuje o

osobinama tvorca poruke i osobinama publike kojoj je poruka namjenjena

1)      jedinica analize (udžbenik)

2)      jedinice sadržaja (međunarodne riječi, stručni izrazi)

RADNA PROBA

-          u radnoj probi pojedinčev je zadatak obaviti određen posao ili manifestirati neku
posebnu vještinu

-          na temelju uratka zaključuje se:

1)      koliko je ispitanik za taj posao osposobljen

2)      kolike su i kakve njegove specifične sposobnosti

-          ta tehnika je jednostavna, ali ima nesigurnost prognoze

-          pogodna je za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata

VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA

-          podaci što se unose u dnevnik ili dosje zasnivaju se na:

a)      samopromatranju

b)      promatranju drugih

-          prednosti vođenja dnevnika i dosjea je u tome što se u njima skupljaju podaci o
situacijama kako se one događaju prirodno, bez istraživačke intervencije

HISTORIJA SLUČAJA

-          podaci što su potrebni za proučavanje historije slučaja mogu se nalaziti u tzv.
KUMULATIVNOM DOSJEU (prikupljani tokom dužeg perioda)- to su:

1)      školski uspjeh

2)      interesi
 3)      marljivost

4)      socijalno ponašanje

5)      opća inteligencija

6)      specijalne sposobnosti

7)      zalaganje u izvršavanju obaveza

8)      događaji u školskom životu

9)      izvanškolski uvjeti života i rada itd.

-          prednost kod profasionalne orijentacije

PROMATRANJE

-          NESISTEMATSKO PROMATRANJE događa se slučajno

-          SUSTAVNO OPAŽANJE provodi se:

a)      planski, s unaprijed određenim predmetom opažanja

b)      s određivanjem i registriranjem uvjeta opažanja

c)      opisujući detaljno

-          pr. poznata je TEHNIKA VREMENSKIH UZORAKA

SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK

-          zasniva se na 2 glavna odnosa među pojedincima u grupi: izbor i odbijanje

-          tim se postupkom može ispitati:

1)      sociometrijski status pojedinca u grupi

2)      unutargrupni odnosi

3)      stupanj kohezivnosti ili integriranosti grupe

IGRANJE ULOGA

-          redatelj poziva na pozornicu određene pojedince- igra se spontano bez prethodne
pripreme

-          SOCIODRAMA, PSIHODRAMA

-          ova tehnika pr. služi za razbijanje treme, no postoji opasnost od nestručnog vođenja

SISTEMI PROCJENE (LJESTVICE SUDOVA)

-          glavno obilježje- pomoću njih izravno se mjere psihičke osobine

-          zasnivaju se na PSIHOLOŠKIM LJESTVICAMA

a)      karakteristike ličnosti

b)      smjer i intenzitet stavova

c)      stupanj pogodnosti za osposobljavanje za neku aktivnost

d)     stupnja osposobljenosti za neku aktivnost

e)      estetske preferencije

f)       školske ocjene

-          sistemi:

a)      ljestvice tipičnih individuuma

b)      ljestvica tipičnih primjera ponašanja

c)      ljestvica opisnih tvrdnji

d)     lista tvrdnji

 -          različite se rang liste (pr. rang lista učenika 2 razreda) ne smiju uspoređivati

TESTOVI

-          test je standardizirani postupak s pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost, a onda
se učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi s
rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji

-          testovi su pravi mjerni instrumenti

-          mjerne karakteristike: VALJANOST, POUZDANOST, OBJEKTIVNOST itd.

-          s obzirom na predmet mjerenja razlikujemo:

a)      TESTOVI SPOSOBNOSTI

b)      TESTOVI LIČNOSTI

c)      TESTOVI ZNANJA

-          testovi sposobnosti:

a)      TESTOVI SENZORNIH SPOSOBNOSTI

b)      TESTOVI PSIHOMOTORNIH SPOSOBNOSTI

c)      TESTOVI MEHANIČKIH SPOSOBNOSTI

-          testovi ličnosti- ispituju se kvalitativne osobine- afektivne i konativne (voljne)

-          analitički testovi ličnosti za ispitivanje posebnih crta pr. sampouzdanje

-          sintetički testovi ličnosti služe za ispitivanje cjelovitih ličnosnih struktura (biografija)

-          testovi znanja:

a)      školske i domaće zadaće

b)      nizovi zadataka objektivnog tipa

c)      testovi znanja: u užem smislu, testovi primjene znanja, kombinirani testovi, testovi
razine

-          mjere se postignuta znanja

-          pr. alternativni testovi znanja

 -          pr. zadaci višestrukog izbora

-          pr. zadaci povezivanja

-          zadaci esejskog tipa

ANALIZA ZADATAKA

-          provodi se nakon pokusne primjene na reprezentativnom uzorku, izračunavanje 2

indeksa:

1)      indeks težine

2)      indeks diskriminativnosti

MJERNE KARAKTERISTIKE TESTOVA

1)      VALJANOST:

a)      SADRŽAJNA ili APRIORISTIČKA VALJANOST

b)      DIJAGNOSTIČKA VALJANOST

c)      PROGNOSTIČKA VALJANOST

2)      OBJEKTIVNOST

3)      POUZDANOST (dosljednost, relijabilnost)

4)      OSJETLJIVOST (diskriminativnost, diferencijalna osjetljivost)

BAŽDARENJE TESTA

-          baždarenja, graduacija ili normiranje je svođenje bruto rezultata na jedinstvenu

mjernu ljestvicu- to vrijedi za normativne testove

-          testovi se baždare na:

a)      skupinama ispitanika koje su dovoljno brojne, homogene i reprezentativne

b)      različitim uzorcima za različite populacije

KRITERIJSKI TESTOVI ZNANJA

-          razvili su se kao nužna posljedica razvoja obrazovne tehnologije

-          normativnim testovima ispituje se koliko je učenik naučio, a kriterijskim testovima

što je učenik naučio

KOMPLETIRANJE TESTA I NIZA ZADATAKA OBJEKTIVNOG TIPA

-          ZOT mora imati:

1)      svezak sa zadacima

2)      podaci o mjernim i drugim osobinama (pr. trajanje testiranja)

3)      uputa ispitivaču o korištenju

4)      opća uputa ispitanicima

5)      uputa ispitanicima uz pojedine skupine zadataka

6)      popis rješenja i bodova

7)      list za odgovore

VLADO ANDRILOVIĆ, MIRA ČUDINA- OBRADOVIĆ:
PSIHOLOGIJA UČENJA I NASTAVE

1. UČENJE, PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE

-          učenje počinje selektivnom pozornošću

-          učenje- aktivnost kojom organizam mijenja svoje ponašanje, pod utjecajem vanjskih
uvjeta, ali i rezultata vlastite aktivnosti, kako bi se uklonilo stanje početne
neizvjesnosti- LINHART

PODRUČJA UČENJA

-          u SPOZNAJNOM (KOGNITIVNOM) PODRUČJU čovjek saznaje pojedinosti koje

prije nije znao, uči rješavanje problema, oblikuje kriterije

-          u MOTORNOM PODRUČJU uči nove sklopove pokreta

-          u AFEKTIVNOM PODRUČJU stječe i mijenja stavove, interese, vrijednosti

PRIMANJE- OBRADA- UPORABA OBAVIJESTI

 -          PAMĆENJE je zadržavanje onoga što je stečeno učenjem i korištenje toga poslije
učenja

-          ZABORAVLJANJE je gubljenje snage odgovaranja

-          PRIMANJE- OBRADA- UPORABA INFORMACIJA

-          pohranjene informacije ponašanja upotrebljavaju se:

a)      u simuliranim situacijama (pr. školski ispiti)

b)      u realnim situacijama (pr. rad)

-          čovjek razvija model ili repertoar ponašanja i kontrolni mehanizam

-          čovjek uči različite repertoare ponašanja i kriterijske obrasce

REPERTOARI ILI PROGRAMI PONAŠANJA

-          repertoar ponašanja čini nekoliko reakcija, logički i funkcionalno povezanih

-          repertoari ponašanja se dijele na MISAONO- VERBALNE i PSIHOMOTORNE

-          VERBALNI REPERTOARI- 3 oblika: riječi, rečenice, tekstovi

-          MOTORNI REPERTOARI- kontinuirani i diskretni zadaci

NAČELO KONTINUITETA U UČENJU

-          na osnovi neuvjetovanih refleksa razvijaju se novi, naučeni, uvjetovani refleksi

-          složena ponašanja pod svjesnom kontrolom najviši su domet ljudskog učenja
1.1.  UČENJE BEZ NAMJERE

-          u prvim godinama života- KLASIČNO UVJETOVANJE, nenemjerno učenje

-          SUBPERCEPTIVNO UČENJE- zadržavanje tragova vanjskih podražaja koji nisu

doprli do pojedinčeve svijesti

-          LATENTNO UČENJE- promjena u mnemičkim strukturama

-          NEHOTIČNA IMITACIJA- identifikacija s nečim

-          HIPNOPEDIJA- učenje u snu

-          SUGESTOPEDIJA- učenje u stanju „koncertne opuštenosti“

1.2.  NAMJERNO I SUSTAVNO UČENJE

-          modifikacija ponašanja i averzivno kondicioniranje (stjecanje averzija)

1.2.1.      PRIMANJE OBAVIJESTI U NAMJERNOM I SUSTAVNOM UČENJU

-          događa se u stanju spremnosti primatelja za aktivnost

-          informacije se primaju vidnim i slušnim putem

-          kapacitet izvora informacija je veći od kapaciteta primatelja

-          subjektivna i objektivna težina teksta

1.2.2.      OBRADA U NAMJERNOM I SUSTAVNOM UČENJU

-          razine obrade:

1)      PERCEPTIVNA- pojavne osobine promatranoga

2)      KATEGORIJSKA- grupiranje

3)      SEMANTIČKA- otkrivanje smisla i značenja

-          zadaće obrade informacija u učenju mogu biti:

1)      razumjeti

2)      izabrati reakciju iz postojećeg iskustva

3)      oblikovati reakciju

-          razumjeti znači povezati s poznatim

-          zapamtiti znači repertoar ponašanja transponirati iz kratkoročnog pamćenja u

dugoročno pamćenje- to se događa:

1)      ako sadržaj učenja ima za učenika odgovarajuću emocionalnu vrijednost

2)      ako je učenik više puta ponovio sadržaj učenja

1.2.3.      UPORABA OBAVIJESTI U NAMJERNOM I SUSTAVNOM UČENJU

-          u praksi misaono verbalnog učenja informacije se mogu rabiti:

1)      u jednakom obliku u kojem su primljene

2)      s jednakim smislom, ali u obliku različitom od onoga u kojem su primljene

3)      s novim smislom, izvedenim smislom

-          ako se u procesu dosjećanja na primjeni isti mplan reprodukcije koji je stvoren u
procesu učenja, nastaju greške
1.3.  PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE

-          faze uporabe informacija:

1. POTICAJI DOSJEĆANJA - pitanja, zadaci, tj. eksterni zahtjevi situacije,

pr. koje vrste ribe poznaješ
2. POKRETANJE KONTROLNOG - interna reprezentacija zahtjeva situacije, tj.
MEHANIZMA određivanje što bi trebalo uraditi, pr. nabrojiti
nekoliko vrsta riba
3. IZBOR STRATEGIJE TRAŽENJA U - pr. traženje u višoj kategoriji životinje ili
DUGOROČNOM PAMĆENJU nižoj kategoriji ribe
4. POKRETANJE PLANA - pr. nabrajanje prema kategorijama ili bez
REPRODUKCIJE reda
5. MANIFESTIRANJE REPERTOARA - pr. nabrajanje prema kategorijama morske i
PONAŠANJA slatkovodne ribe

-          - model sustava pamćenja:

1. ULAZ
2. SKLADIŠTE SENZORNOG PAMĆENJA
3. OPERATIVNO (KRATKOROČNO) PAMĆENJE ili SREDIŠNJI PROCESOR
4. SKLADIŠTE DUGOROČNOG PAMĆENJA
5. IZLAZ

-          osim što kratko traje, OPERATIVNO ili KRATKOTRAJNO PAMĆENJE ima malen
kapacitet
1.3.1.      PREPOZNAVANJE PRIJAŠNJIH DOŽIVLJAJA

-          3 mogućnosti:

1)      kad se aktivira određeni neuron, znači da je prisutan podražaj A, a kada se aktivira
neki drugi neuron, prisutan je podražaj B

2)      kada se aktivira određeni ansambl neurona, znači da je prisutan podražaj A, odnosno
kad se aktivira neki drugi ansambl neurona, prisutan je B

3)      kada se jadan neuron aktivira u određenom vremenskom slijedu, znači da je prisutan
položaj A, odnosno uz drukčiji vremenski slijed, prisutan je podražaj B

-          aktiviranjem određenog reprezentanta priješnjih zbivanja stavljaju se u funkciju i

reprezentatni zbivanja koja su s njima povezana

-          tako nastaje karakterističko obrađivanje informacija, povezivanja, kombiniranje i

usklađivanje sa zahtjevima situacije, ali i vlastitim osobinama

1.3.2.      KARAKTERISTIČNE PROMJENE U REPRODUKCIJI TEKSTA

-          BARTLETT otkrio sve karakteristične promjene:

1)      izostavljanje pojedinosti

2)      racionalizacija

3)      dominantna pojedinost

4)      transformacija pojedinosti

5)      transformacija poretka zbivanja

-          pri učenju i reproduciranju formira se vlastiti smisao teksta

 -          stupanj vjernosti izvorniku ovisi i o METAMEMORIJI- poznavanje vlastitog sustava
pamćenja

1.3.3.      ORGANIZACIJA DUGOROČNOG PAMĆENJA

-          značenje riječi i pravila njihova kombiniranje u rečenice – sadržaji su

SEMANTIČKOG PAMĆENJA

-          EPIZODIČKO PAMĆENJE je pamćenje posebnih epizoda, tj. određenih događaja

-          epizodičko pamćenje izloženo je promjenama, semantičko je stabilnije

1.3.4.      PRIVREMENI I TRAJNI TRAGOVI PAMĆENJA

-          privremeni trag u senzornom skladištu sasvim je kratkotrajan

-          percepcijska selekcija podražaja

-          neki se tragovi transponiraju iz senzornog skladišta izravno u dugoročno skladište,

bez obrade u kratkoročnom skladištu

-          SENZORNO SKLADIŠTE- KRATKOROČNO SKLADIŠTE- DUGOROČNO

SKLADIŠTE

1.3.5.      PONAVLJANJE I EMOCIONALNA VRIJEDNOST OBAVIJESTI

-          informacije se pamte ako privuku pozornost, ako ih prikladno organiziramo ili
dovoljno puta ponovimo

-          nova spoznaja- intelektualna emocija

-          RESTORFFOV EFEKT- bolje se pamte istaknuti elementi

-          ZEIGARNIK EFEKT- bolje se pamte nazivi nezavršenih nego završenih zadataka

-          razlikujemo:
 1)      INTEGRACIJSKO PONAVLJANJE- nove informacije ugrađuje u postojeće sheme
ili stvara nove sheme

2)      OBIČNO PONAVLJANJE- nema povezivanja s drugim informacijama

1.3.6.      UZROCI ZABORAVLJANJA

-          brzina zaboravljanja uvelike ovisi o stupnju naučenosti građe, a mnogo manje o
njezinoj težini

-          3 teorije:

1)      TEORIJA SLABLJENJA TRAGA- trag pamćenja slabi zato što se u intervalu
retencije ne iskorištava

2)      TEORIJA INTERFERENCIJE- dolazi do uzajamnog ometanja različitih tragova u

mozgu

3)      TEORIJA POGREŠNOG PLANA REPRODUKCIJE- plan reprodukcije stvara se u

procesu učenja- greške nastaju kada se primjeni neki drugi plan

GUBLJENJE INFORMACIJA IZ KRATKOROČNOG PAMĆENJA

-          gubimo ih i zbog količine informacija koju obrađujemo u kretkoročnom pamćenju

-          dok obrađujemo količinu informacija blisku maksimalnoj, ne treba dopustiti ulaz
novim informacijama

-          prepreka je i složenost građe

NEDOSTUPNOST INFORMACIJA U DUGOROČNOM PAMĆENJU

-          dugoročno pamćenje je PERMANENTNO- razlozi:

1)      razlika između raspoloživosti i dostupnosti informacija

2)      superiornost prepoznavanja nad dosjećanjem

3)      ušteda
1.3.7.      SUPERNORMALNO PAMĆENJE

-          pr. razvijena SINESTEZIJA- tendencija da jedan osjetni modalitet izazova drugi

1.3.8.      POREMEĆAJI PAMĆENJA

-          poremećaji pamćenja mogu biti privremeni i stalni, pojavljuju se ili zbog fizičkih
bolesti ili psiholoških razloga

-          HIPOMNEZIJA- smanjena sposobnost zapamćivanja, kod duševno bolesnih i starijih

-          AMNEZIJA- gubitak pamćenja

1.4.  NAPREDOVANJE U NAMJERNOM I SUSTAVNOM UČENJU

-          ima više tipova učenja:

1)      KLASIČNO UVJETOVANJE

2)      INSTRUMENTALNO UVJETOVANJE

3)      UČENJE NIZA MOTORIČKIH REAKCIJA

4)      UČENJE NIZA VERBALNIH REAKCIJA

5)      UČENJE VIŠESTRUKOG RAZLIKOVANJA

6)      UČENJE POJMOVA

7)      UČENJE NAČELA, PRAVILA I ZAKONA

8)      RJEŠAVANJE PROBLEMA

-          učenje uvjetovanjem javlja se u 3 oblika: KLASIČNO, INSTRUMENTALNO i

OPSERVACIJSKO

-          emocionalno uvjetovanje

-          verbalno uvjetovanje

1.4.1.      UČENJE SLOŽANIH TEMA (STJECANJE ZNANJA)

-          u učenju složenih tema uči se smisao, a ne doslovni tekst

1.4.2.      STJECANJE PSIHOMOTORNIH VJEŠTINA

-          perceptivno- motirne ili senzorno- motorne vještine

-          značajan je plan aktivnosti

-          psihomotorne se vještine najčešće razvijaju kombiniranjem manjih jedinica aktivnosti

u složenije (senzorno- motirne sheme) koje se kao repertoari ponašanja pohranjuju u
dugoročnom pamćenju

-          složene su aktivnosti organizirane hijerarhijski, pr. pisanje

-          smanjivanje potrebe za informacijama iz senzornih organa

1.4.3.      NAPREDOVANJE U UČENJU I ŽIVOTNA DOB

-          u starosti središnji živčani sustav sporije obrađuje informacije

-          no natprosječno inteligentni koji tijekom cijelog života intelektualno rade

poboljšavaju rezultate učenja i pamćenje
1.5.  TRANSFER (PRIJENOS) I INTERFERENCIJA U UČENJU

-          utjecaj prethodnih znanja i iskustava na uspješnost novog učenja u istom ili srodnim
područjima

-          2 vrste transfera:

1)      SPECIFIČNI ili VERTIKALNI TRANSFER- predmeti hijerarhijske strukture

(matematika)

2)      OPĆI ili LATENTNI TRANSFER- prenošenje znanja u susjedna područja (pr. iz
matematike u fiziku)

1.5.1.      RETROAKTIVNA I PROAKTIVNA INTERFERENCIJA

-          pamćenje izvorne rečenice ovisi o više čimbenika:

1)      o tome do kojeg je stupnja ona naučena

2)      o količini interpoliranog učenja

3)      o vremenu koje je proteklo između učenja i ispitivanja

-          pozitivno ili negativno djelovanje između rezultata dvaju učenja ovisi o odnosu
situacije i tražene reakcije

-          što je građa ili aktivnost bolje naučena, manje je podložna interferenciji
1.6.  SUBJEKTIVNI ČINIOCI UČENJA I PAMĆENJA

1)      FIZIOLOŠKI: zdravlje, umor, spol, životna dob, struktura živčanog sustava
(dispozicije, sposobnosti)

2)      KARAKTERISTIKE GRAĐE: vrsta, količina, poznatost, smislenost

3)      PSIHOLOŠKI: MOTIVIRANOST (orijentacija na zadatak ili uspjeh), AKTIVNOSTI

(količina i vrsta), iskustvo, mentalna kondicija, dubina obrade gradiva, vrsta kodiranja
i medijacije (izbor strategije u učenju), vrsta potkrepljenja, osobine ličnosti

4)      OBJEKTIVNI ili FIZIČKI: temperatura u prostoriji, vlažnost zraka, količina kisika,
doba dana, mjesto učenja

5)      ORGANIZACIJSKI: načini i metode učenja

6)      POSEBNI FAKTORI PAMĆENJA:

a)      vrsta gradiva

b)      način učenja (dubina obrade)

c)      namjera zapamćivanja

d)     drugo učenje (transfer i interferencija)

e)      stupanj naučenosti

f)       perceptivna diferencijacija

g)      metoda učenja

h)      stupanj osobne angažiranosti

-          rezultati istraživanja pokazuju da su mogućnosti učenja više vezane za zdravlje nego
za kronološku dob

-          sposobnosti:

1)      FIZIČKE (snaga, izdržljivost)

2)      SENZORNE (pr. širina vidnog polja)

3)      PSIHOMOTORNE (pr. spretnost prstiju)

4)      INTELEKTUALNE

-          inteligencija je sposobnost snalaženja u novim situacijama

-          THURSTONE- 7 primarnih mentalnih sposobnosti:

1)      V- VERBALNI FAKTOR

2)      W- FLUENTNOST GOVORA

3)      M. MNEMIČKI FAKTOR

4)      R- FAKTOR REZONIRANJA

5)      N- NUMERIČKI FAKTOR

6)      S- SPACIJALNI FAKTOR

7)      P- PERCEPTIVNI FAKTOR

-          VERNON- HIJERARHIJSKA STRUKTURA INTELEKTA- od 4 razina najvišu čini

G- FAKTOR
1.6.3. KARAKTERISTIKE GRAĐE KAO ČINILAC UČENJA I PAMĆENJA

- jeli građa verbalna ili motorička, konkretna ili apstraktna

1.6.4. PSIHOLOŠKI ČINIOCI UČENJA I PAMĆENJA

- važni motivacijski činioci

1.7.  ORGANIZACIJSKI ČINIOCI UČENJA I PAMĆENJA

-          NAČIN UČENJA

-          METAKOGNITIVNE STRATEGIJE

-          METODA UČENJA

-          izbor postupaka u učenju treba što više individualizirati

NAJVAŽNIJI STRUČNI IZRAZI:

AFEKTIVNO UČENJE- razvijanje interesa, stavova, prosudbi, vrednota te emocionalnog

aspekta predrasuda i sklonosti. Afektivno učenje označuje razvijanje odnosa prema nečemu-
odnosa odbijanja ili privlačenja

AMNEZIJA- gubitak pamćenja o događajima u nekom dijelu života ili u cijelom životu.
Pojavljuje se najčešće zbog udarca u glavu ili jakog emocionalnog šoka. Ako zahvaća vrijeme
prije nego što je nastala amnezija, zove se retrogradna amnezija, a ako se odnosi na vrijeme
poslije njezina nsatanka, anterogradna amnezija. Ako nije izazvana jakim oštećenjem ili
degeneracijom mozga, amnezija postupno slabi i vraća se pamćenje

ANKSIOZNOST- tjeskoba, neodređen osjećaj straha, prećan fizičkim simptomima

(osjećajem gušenja, stezanja u prsima, drhtavicom)

ASOCIJACIJA- izraz s više različitih značenja. Ovdje znači vezu između 2 psihičke pojave
(funkcionalna povezanost ili težnja da se ona uspostavi). U psihološkom smislu asocijacija je
subjektivno iskustvo.

AVERZIVNO KONDICIONIRANJE- modifikacija ponašanja koja uz operantno

uključuje i klasično uvjetovanje, a cilj mu je razvijanje averzije (odvratnosti) prema nekoj
pojavi ili osobi. Pr. liječenje alkoholičara

DISPOZICIJA- nasljeđene živčane i druge strukture koje su osnova nekog djelovanja

DIVERGENTNO MIŠLJENJE (PRODUKCIJA)- sposobnost stvaranja više informacija na

osnovi jedne dane informacije. Orginalnost i fluentnost (brojnost) ideja. Različito od
konvergentnog mišljenja
DUGOROČNO PAMĆENJE- jedna od glavnih funkcija u sustavu pamćenja. Nakon obrade
u kratkoročnom (operativnom) skladištu, pohranjuju se obavijesti u dugoročnom skladištu,
praktično do kraja života. Neuspjeh u njihovu dozivanju radi uporabe pripisuje se
neprikladnoj strategiji (ključu) traženja u dugoročnom skladištu. No, takva tumačenja nisu do
kraja potvrđena

EHOIČKO PAMĆENJE- kratkotrajno periferno skladište u kojemu se zadržavaju fizička

obilježja slušnih podražaja (mentalne slike), bez semantičkih ili kategorijskih obilježja. Može
trajati 2-3 sekunde. Ako se za to vrijeme mentalne slike ne kodiraju u kretkoročno pamćenje,
gube se

EPIZODIČKO PAMĆENJE- pamćenje posebnih određenih događaja i pojava, vezanih uz

određeno vrijeme. Smatra se jednim od skladišta dugoročnog pamćenja)

FAKTOR- činilac, uzročnik nekog djelovanja i rezultata tog djelovanja. Razlikuju se faktori
razvoja, pr. sposobnosti i faktori kao pokretači i determinatori određene psihičke aktivnosti.
Faktori kao pokretači aktivnosti otkriveni su faktorskom analizom (izračunavanje korelacije
između rezultata istih ljudi u više različitih testova). Ljudi se razlikuju po stupnju razvijenosti
različitih faktora sposobnosti i uopće ličnosti

FLUIDNA INTELIGENCIJA- opća sposobnost otkrivanja odnosa u svim područjima.

Veoma je vezana za brzinu učenja u novim područjima. Ovisi ponajviše o nasljednim
činiocima, dok je relativno neovisna o odgoju i iskustvu. Rano počinje nazadovati

HABITUACIJA (NAVIKAVANJE)- - proces kojim organizam uči zanemarivati podražaje

što se ponavljaju. Ponavljanjem postaju podražaji poznati, dakle nevažni za prilagodbu, te
više izazivaju orijentacijski refleks. Međutim, premda mozak prestaje pratiti repetitivne
podražaje na svjesnoj razini, preti ih na nižoj, nesvjesnoj razini, tako da možemo opaziti i
male promjene u ponavljanom podražaju. Habituacija je izuzetno važna kao preduvjet tzv.
selektivne pozornosti (usmjeravanje aktivnosti prema trenutačno važnim i novim
podražajima, a zanemarivanje nevažnih i poznatih podražaja)
HIPNOPEDIJA- učenje u snu. Neki smatraju da će se bolje zapamtiti obavijesti koje se
primaju bez interferencije s drugim vanjskim podražajima. Ako se, dakle, kad sam nije suviše
dubok, primaju slušni podražaji, dobro će se zapamtiti. Međutim, kako se dubina sna prilično
nepravilno mijenja i pojedine faze različito traju, ozbiljna je teškoća u izboru pravog trenutka
za uklkučivanje zvučnog izvora. K tome, ne zna se koliko bi to, kad bi duže trajalo, štetilo
organizmu. Ukratko, eksperimantalno provjeravanje uglavnom nije potvrdilo mogućnost
učenja u snu

IKONIČKO PAMĆENJE- kratkotrajno periferno skladište u kojemu se zadržavaju ikone

(mentalne slike) vidnih doživljaja, s razmjerno jasnim fizičkim obilježjima, ali bez
semantičkih ili kategorijskih obilježja. Traje tek nekoliko desetaka milisekundi. Ako se za to
vrijeme ikone ne kodiraju u kratkoročnom (operativnom) pamćenju, gube se

INDIVIDUALIZACIJA (U NASTAVI I UČENJU)- uzimanje u obzir individualnih

osobina i individualnih potreba onih koji uče. Može se provesti organizacijski, tako da svatko
uči sam za sebe ili pak da skupina zaredom zadovoljava zahtjeve pojedinaca, i metodički, tako
da nastavnik radi s pojedincem ili pojedinac ima na raspolaganju sve potrebne izvore
obavijesti

INFERENCIJSKA OBRADA- mentalni proces (mišljenje) kojim se donosi sud ili zaključak
koji nije dan u neposrednom promatranju

INSTRUMENTALNO UČENJE- učenje pomoću pokušaja i pogrešaka. Pojavljuje se kad je

situacija nepregledna te se tako reći naslijepo pokušava zahvatiti. Na osnovi povratnih
obavijesti određuje se koji pokušaj može biti koristan, a koji nekoristan (pogreška). Korisni se
pokušaji učvršćuju i služe kao sredstvo (instrument) ovladavanja situacijom

INSTRUMENTALNO UVJETOVANJE- učenje osnovano na posljedicama koje prate

određena ponašanja. Određena se reakcija ne izaziva, nego je organizam spontano emitira.
Dovde je to gotovo isto što i instrumentalno učenje, a razlika je u namjeri da se uči. U
pokušajima postoji namjera učenika, a u instrumentalnom uvjetovanju ne postoji
INTELIGENCIJA- sposobnost snalaženja u novim situacijama, u kojima prethodno iskustvo
ne može mnogo pomoći. Smatra se da je čini jedan opći ili generalni faktor (G- FAKTOR),
koji sudjeluje u svim pojedinčevim aktivnostima, te više posebnih (specifičnih) faktora što
sudjeluju u obavljanju specifičnih radnji. Danas sve više prevladava stajalište da je ispravnije
govoriti o intelektu, kao širokoj kategoriji, koja sjedinjuje različite sposobnosti u svekolikom
intelektualnom funkcioniranju

INTERFERENCIJA (NEGATIVNI TRANSFER)- ovdje znači uzajamno ometanje, tj.

recipročnu inhibiciju u učenju. Kad prije naučeni odgovor (informacija) otežava učenje i
uporabu novog odgovora (informacije), govorimo o proaktivnoj interferenciji (inhibiciji). Kad
novi odgovor otežava uporabu prije naučenoga, pojava se zove retroaktivna interferencija
(inhibicija)

KODIRANJE- postupak kojim se određenim porukama daje drukčiji oblik. To moće biti
dogovoreni oblik ili individualni. U procesu učenja kodiranje znači obradu, stjecanje
informacija, tj. označavanje, davanje obavijestima obilježja i odlika pogodnih za onoga tko ih
rabi. Obrada može biti površinska (perceptivna obilježja), kategorijska (svrstavanje podataka
u kategorije) i dubinska ili semantička (otkrivanje značenja). U uporabi se obavijest dekodira,
tj. ponovo pretvara u neki drugi oblik. Kodiranje može biti psihološko (kao u kategorijskoj
obradi) i fiziološko (promjene u živčanim strukturama)

KOGNITIVNI ANGAŽMAN- spoznajno usredotočenje, težnja za novom spoznajom, tj. da

se ovlada zadatkom bez obzira na povlađivanje izvana

KOGNITIVNI STIL (SPOZNAJNI STIL)- poseban, razmjerno dosljedan i trajan način na

koji pojedinac spoznaje okolinu i u njoj djeluje, tj. način kako obrađuje i upotrebljava
obavijesti. Postoji više skupina kognitivnih stilova, a po jednoj od njih npt. Ljudi se dijele na
promišljenije ili impulzivnije u rješavanju problema

KONTROLNI MEHANIZAM- interna reprezentacija zahtjeva situacije. Kontrolni ili

referencijski mehanizam omogućuje procjenu i tuđe i vlastite aktivnosti, a nužan je u
autoregulaciji ponašanja. Uži, jasniji naziv je kriterijski obrazac (za autoevalvaciju)
KONVERGENTNO MIŠLJENJE (KONVERGENTNA PRODUKCIJA)- sposobnost
nalaženja jednog odgovora koji zadovoljava dani uvjet ili obavijest. Isto što i rezoniranje,
logičko zaklkjučivanje. Različito od divergentne produkcije

KRATKOROČNO PAMĆENJE- - jedna od najvažnijih funkcija u sustavu pamćenja. Kroz

kratkoročno skladište prolaze obavijesti, u njemu se obrađuju i iz njega se transponiraju u
dugoročno pamćenje. Obično traje tek nekoliko sekundi. Međutim, spoznaje o sustavu
pamćenja zasad su još prilično hipotetične

KRISTALIZIRANA INTELIGENCIJA- sposobnost izvedbe odnosa s posebnim

domenama. Najviše vrijednosti dosežui poslije 20- te godine i ne smanjuje se sa starenjem.
Veoma je vezana za brzinu učenja, a ovisi o kulturnim okvirima, obrazovnim programima i
godinama školovanja. U kristaliziranu su inteligenciju uklkučene i ove primarne sposobnosti:
razumijevanje ideja priopćenih riječima, zaključivanje te obavljanje osnovnih računskih
operacija

KVOCIJENT INTELIGENCIJE- mentalna dob podijeljena s kronološkom dobi pojedinca.

Mentalna se dob, kao i kronološka, izražava brojem mjeseci (na temelju broja riješenih
zadataka na testovima inteligencije). Prosječni kvocijent inteligencije dobije se kad su
mentalna i kronološka dob približno jednake. Natprosječni kvocijent inteligencije je onaj kod
kojega je mentalna dob osjetno veća od kronološke dobi. Ispodprosječni kvocijent
inteligencije dobije se kad je mentalna dob osjetno niža od kronološke dobi. Nekada se
smatralo da je kvocijent inteligencije konstantan tijekom cijeloga života, ali danas znamo da
se on može i znatnije promijeniti pod utjecajem okolnih i obrazovnih činilaca
MEDIJACIJA- uporaba postojećih asocijacija u oblikovanju novih. Uglavnom se razlikuju
predodžbeni medijatori (mentalne slike) i verbalni medijatori. Medijatori (posrednici) mogu
biti prirodni jezični medijatori (čovjek ih oblikuje sam) i zadani medijatori, koje u
ispitivanjima zadaje ispitivač

MEHANIČKO (ASOCIJATIVNO) UČENJE- učenje unaprijed određenog niza (obično

verbalnih) elemenata. Nekad se smatralo da je to učenje napamet, tj. bez razumijevanja.
Danas se zna da većina ljudi u takvom učenju stvara stanovite asocijacije ili između
elemenata koji se uče ili s nekim drugim elementima. Oboje su svojevrsno kodiranja

MENTALNA KONDICIJA- psihofizičko stanje više ili manje pogodno za učenje. Onaj tko
rijetko ili uopće sustavno ne uči u slaboj je mentalnoj kondiciji i obratno. Glavne su
konstituante mentalne kondicije: a) osposobljenost za pravilnu organizaciju učenja, b)
osposobljenost za logično čitanje (razlikovanje bitnog od nebitnoga) i c) kreativnost u obradi
primljenih sadržaja učenja

MENTALNA SLIKA- mentalno predočavanje nečega što trenutačno ne djeluje na osjetne

organe. Uključuje predodžbe pamćenja i predodžbe mašte, snove, halucinacije te slike koje
imamo u osjetnim registrima (ikoničko pamćenje u vidnom registru, ehoičko u slušnom i dr.)

METAMEMORIJA- znanje o vlastitom sustavu pamćenja. Uklkučuje znanje o tome kako

se obavijesti različitih vrsta transponiraju iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno pamćenje
(metakognicija) i znanje o sadržaju vlastitoga dugoročnog pamćenja. Smatra se da najviše
vrijednosti doseže u zreloj životnoj dobi

MNEMIČKI- ono što se odnosi na pamćenje. Npr. mnemičke strukture su strukture

pamćenja
MODIFIKACIJA PONAŠANJA- različiti postupci namjernog mijenjanja tuđeg ponašanja,
najčešće u terapijske svrhe (bihevior terapija). Temelji se na operantnom kondicioniranju.
Npr. u ustanovama za maloljetne prijestupnike sustavno se nagrađuje poželjna ponašanja, a
kažnjavaju nepoželjna. Neki smatraju da to omogućuje i zlouporabu psihologijskih spoznaja

MOTORIKA- pokreti mišića. Posljedica su eferentne aktivnosti, tj. nervne aktivnosti koja
teče od središta prema periferiji. Šire značenje od pojma psihomotorike

NEURON- živčana stanica

OKVIR REFERENCIJE- sustav standarda ili vrijednosti unutar kojega se izvodi, doživljava
i vrednuje neka pojava

OPERANTNO KONDICIONIRANJE (UVJETOVANJE)- isto što i instrumentalno

uvjetovanje

OPERATIVNO (RADNO) PAMĆENJE- prema nekim modelima pamćenja, to je

mehanizam kojim se odvija obrada (prerada) obavijesti, i to novih i onih što su dozvane iz
dugoročnog pamćenja. U operativnom se pamćenju odvijaju aktualni procesi mišljenja. Prema
nekim sutorima, tu funkciju ima središnji procesor, a prema drugima, kratkoročno pamćenje

ORIJENTACIJA NA ZADATAK- cilj je ovladati zadatkom, osjetiti napredak

ORIJENTACIJA NA USPJEH- cilj je potvrditi svoje ja (ego- orijentacija), pokazati se

uspješnim ili boljim od drugih, a nerijetko i prikriti osjećaj vlastite nesposobnosti

ORIJENTACIJSKI REFLEKS- refleks „što je to“ izazvan potencijalno važnim

podražajima (novi poticaji). Taj refleks inhibira reflekse što su se upravo odvijali. Obvezatno
se pojavljuje prije namjernog učenja. Orijentacijski refleks ima jasne korelate u aktivnosti
mozga, krvožilnom sustavu i dr.
PAMĆENJE- zadržavanje fizioloških reprezentanata (tragova pamćenja) i shema ponašanja,
stečenih jednostavnom percepcijom ili učenjem. Razlikuju se barem 3 stupnja pamćenja:
SENZORNO, KRATKOROČNO i DUGOROČNO. Danas se smatra da se dobro uskladišteni
(konsolidirani) tragovi zadržavaju permanentno, ali mogu nastati teškoće u njihovu pokretanju

PERCEPTIVNO- MOTORIČKA (SENZORSKO- MOTORNA) VJEŠTINA- za razliku

od pr. verbalne vještine koja se zasniva na uporabi jezičnih simbola, perceptivno- morotna
vještina označuje izvedbu motornih pokreta na osnovi perceptivnih podataka. Može biti
pretežito perceptivna, ako u njoj prevladavaju podražaji ili pretežno motorna, kad se
ponajprije sastoji u izvršavanju tjelesnih pokreta. Neki razlikuju i kontinuirane vještine i
diskretne ili zasebne vještine

POKUŠAJI I POGREŠKE- instrumentalno učenje

POTICAJ DOSJEĆANJA- obavijest ili njezin dio koji usmjerava traženje u dugoročnom
pamćenju. Neki ga nazivaju i ključem reprodukcije

POTKREPLJENJE- pojam nejedinstvenog značenja. U nekih je to redukcija nagona, u

drugih svaka posljedica aktivnosti itd. Zapravo, potkrepljenje je ona pojava koja potkrepljuje,
učvršćuje neku aktivnost, tj. povećava vjerojatnost da će se ta aktivnost ponoviti (pozitivno
potkrepljenje) ili inhibirati (negativno potkrepljenje). Potkrepljenje se može dogoditi nakon
aktivnosti, ali moće i prije (poticaj). Razlikujemo primarno potkrepljenje (zadovoljavanje
osnovnih potreba) i sekundarno (zadovoljavanje viših potreba)

POVRATNA INFORMACIJA- obavijest organizmu ili uređaju o njegovu stanju ili učinku.
Jedna je od odnovnih pretpostavki reguliranja aktivnosti

PREDODŽBA- vidni, slušni itd. doživljaj objekta koji je prije podraživao osjetne organe, a
sada nije prisutan (predodžba pamćenja), ili je doživljaj objekta koji nikada nije podraživao
osjetne organe (predodžba mašte)

PRENAUČAVANJE- izraz koji označuje da se vježbanje nastavlja i kad je repertoar

ponašanja razvijen u cijelosti, tj. izvodi se bez greške i dovoljno brzo. Ono što se tako
nastavlja vježbati (rabiti) manje podliježe zaboravljanju nego ono što prestanemo vježbati
PRIMARNO PAMĆENJE- prema nekim je autorima to isto što i kratkoročno pamćenje, a
prema drugima se uglavnom odnosi na razmjerno kratkotrajna skladišta u kojima se
zadržavaju verbalno kodirane informacije prije nego što se smjeste u sekundarno (dugoročno)
skladište

PROGRAMIRANO UČENJE (NASTAVA)- posebno organizirano učenje u kojemu se

pravilno smjenjuju primanje i obrada obavijesti. Dakle, određeno je i što i kako će se učiti.
Provodi se pomoću posebnih udžbenika i drugih sredstava. Pogodno je kao jedna od
mogućnosti u individualizaciji učenja i nastave

PSIHOMOTORIKA- motorika upravljanja psihičkim procesima

REDUNDANTNOST- zalihost. U poruci je to ono što nije novo, što se zna otprije. Ako je u
poruci sve novo, teško ju je shvatiti. Ponavljanjem poruka ili njihovih dijelova olakšava se
shvaćanje

REGULACIJA- upravljanje pri kojemu se dobivaju povratne obavijesti u tijeku procesa, te

se tako proces može ispraviti prije završetka.

REMINISCENCIJA- spontano poboljšanje u pamćenju nekih događaja (bez naknadnog

učenja). Pretpostavlja se da se to događa zato što za vrijeme učenja i neposredno poslije njega
djeluju neki inhibicijski procesi, koji poslije prestaju djelovati. Razmjerno se često
reminiscencija pojavljuje u motornim vještinama

REPERTOAR PONAŠANJA- nekoliko reakcija (odgovora) koje su logički i funkcionalno

povezane i mogu se svrstati. Može biti vrlo jednostavan i vrlo složen. Razlikuju se misaono-
verbalni i psihomotorni repertoari
RESTORFFOV EFEKT- eksperimentalni nalaz da se bolje pamte elementi u nizu koji su
perceptivno istakunti. Čini se da je posrijedi stanovito iznenađenje, što ga izaziva produženo
bavljenje (obradu) tim elementom. Zbog toga se trag toga elementa u mozgu više ističu među
ostalim tragovima, tj. postaje dostupniji

RETENCIJA- vrijeme između učenja i ispitivanja rezultata učenja. Produženjem tog

vremena pri nekim se vrstama učenja rezultati smanjuju, dok kod drugih vrsta učenja nema
pada u rezultatima. Ponekad i nestaje i reminiscencija

SEKUNDARNO PAMĆENJE- prema nekim je autorima to isto što i dugoročno pamćenje,

ili mu je vrlo blisko

SEMANTIČKO PAMĆENJE- pamćenje koje omogućuje uporabu jezika, a označuje

poznavanje značenja riječi i pravila njihova kombiniranja u rečenice. Pretpostavka je da se
određivanje značenje riječi sastoji u analizi njihovih svojstava. Postoji više hipotetičkih
modela koji prikazuju organizaciju semantičkog pamćenja. Većina autora drži da je
semantičko pamćenje jedno od specifičnih skladišta dugoročnog pamćenja

SENZORNI REGISTAR- osjetni mehanizam u kojemu se vrlo kratko zadržavaju osjetni

podaci, tek onoliko koliko je potrebno da se kodiraju i transponiraju u sljedeći dio sustava
pamćenja. U vizualnom registru događa se tzv. ikoničko pamćenje, u auditivnom tzv. ehoičko
pamćenje

SENZORNO PAMĆENJE- kratkotrajno zadržavanje reprezentanata podražaja u osjetnim

skladištima, npr. ikoničko i ehoičko pamćenje

SPOSOBNOST- sustav unutrašnjih uvjeta koji određuje što, do koje razine i koliko uspješno
pojedinac može obavljati. Različite su podjele sposobnosti. Jedna od njih nabraja senzorne,
psihomotorne i intelektualne (više mentalne) sposobnosti. Sposobnosti se razvijaju na osnovi
nasljeđenih dispozicija, pod utjecajem okoline i vlastitom aktivnošću pojedinaca

STRATEGIJA- skup različitih postupaka kojima se želi postići određeno stanje. Posebno su
u učenju važne kognitivne strategije (ponavljanje, razrada, organiziranje građe) te
metakognitivne strategije (planiranje, kontrola, miješanje strategija, regulacija napora)
STVARALAŠTVO (KREATIVNOST)- sposobnost stvaranja novih i društveno korisnih
tvorevina u umjetnosti, znanosti i tehnologiji

SUGESTOPEDIJA- učenje pod sugestijom u budnom stanju. Ispitana je osobito pri učenju
stranih jezika. Uz uobičajenu nastavu dio se vremena provodi pasivno, u stanju koncertne
pseudopasivnosti. U tom stanju nastavnik šaptom ponavlja građu- prema nekim izvještajima
pri takvom učenju zapamti se 5 do 10 puta više riječi nego na uobičajenoj nastavi za jednako
vrijeme

TEORIJA REPRESIJE- Freudova teorija da se neugodni doživljaju potiskuju u podsvijest

te da se njih prestanemo sjećati. Međutim, ti doživljaji utječu na naše ponašanje, a to, zbog
nemogućnosti da ih aktiviramo na svjesnoj razini, izaziva neuroze jer ne možemo objasniti
neka svoja ponašanja. Psihoanaliza ima zadatak upravo otkriti to što je skriveno u podsvijesti
u tako objasniti uzroke neprilagođenih ponašanja, tj. uzroke neuroza

TRANSFER- prijenos znanja (repertoara ponašanja i kriterijskog obrasca) i uopće

mogućnosti djelovanja u novu situaciju (u novo učenje ili rad). Razlikuje se specifični transfer
i opći ili nespecifični transfer

TRANSFORMACIJA- preoblikovanje, tj. pretvaranje sadržaja učenja u oblik pogodan za

pamćenje. Uključuje različita organiziranja (kategorije, klase), skraćenja, mijenjanja,
povezivanja, medijacije itd. što je sve svojevrsno kodiranje

UČENJE- stjecanje novih mogućnosti ponašanja, na osnovi aktivnosti pojedinca. Sheme

ponašanja kodiraju se ili pohranjuju u živčanom sustavu

UPRAVLJANJE- proces kojim se ulazna veličina pretvara u izlaznu, željenu. Npr. odgovor
na pitanje dobije se tek kad se procesom nađe odgovor. Povratna obavijest o valjanosti
odgovora dobiva se nakon obavljenog procesa, te nisu mogući ispravci u njegovu tijeku

UVID (U SITUACIJU)- shvaćanje bitnih elemenata u situaciji; može se pojaviti naglo i

iznenada, ali i postupno
ZABORAVLJANJE- gubljenje snage odgovaranja, iako tragovi pamćenja, što danas
priznaje većina autora, ostaje u živčanom sustavu (raspoloživi su), ali je otežan pristup do njih
(nisu dostupni)

ZEIGARNIK EFEKT- eksperimentalni nalaz da se bolje pamte nazivi zadataka koji nisu
završeni nego oni koji jesu. Objašnjava se zadržavanjem tenzije (napetosti) koja prestaje s
rješavanjem zadatka. Rezultati novijih istraživanja djelomično potvrđuju, a djelomično
opovrgavaju taj nalaz
VLADO ANDRILOVIĆ, MIRA ČUDINA:

OSNOVE OPĆE I RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

RAZVITAK PSIHIČKIH FUNKCIJA

-          ono u čemu se djeca međusobno razlikuju jest tempo razvoja i granice do kojih će se
razviti pojedina osobina

FIZIČKI RAZVOJ

-          osnovna pretpostavka- razvoj tkiva i organa sposobnih za normalno funkcioniranje

-          fizički razvoj odvija se u prvih 20 god.- 3 faze:

1)      do 5. godine, najveća brzina

2)      između 5. i 12. godine

3)      između 12. i 20. godine

-          u osnovi tjelesnog razvoja su 3 procesa: OSIFIKACIJA (razvoj kostiju), porast

mišićne mase i MIJELINIZACIJA (sazrijevanje živčanog tkiva)

-          tjelesna visina je genetski programirana

-          opažaju se razlike u tjelesnom razvoju u odnosu na socijalno- ekonomske- kulturne

karakteristike djetetove okoline

PSIHOMOTORNI RAZVOJ

-          obuhvaća ove procese:

 1)      razvoj koordinacije (usklađivanja) pokreta glave i trupa

2)      razvoj senzomotorike, tj. usklađivanje pokreta tijela s osjetnim podacima (iz okoline i
unutrašnjosti organizma)

3)      razvoj hvatanja prstima, tj. usklađivanje rada mišića ruku, šake i prstiju

4)      razvoj pokretanja u prostoru (lokomocija)

5)      razvoj lateralizacije, tj. dešnjaštva ili ljevaštva

-          u toku prve 2 godine dijete uči organizirane mišićne pokrete

-          proces DIFERENCIJACIJE i INTEGRACIJE MOTORNIH AKATA:

a)      CEFALOKAUDALNI REDOSLJED- od glave prema repu

b)      PROKSIMO- DISTALNI REDOSLJED

-          razvoj senzomotorne koordinacije započinje oko 5. mjeseca

-          lateralizacija je posljedica specijalizacije moždanih hemisfera

-          prilagodba djece ljevaka je otežana

Inventar dječjeg psihomotornog i govornog ponašanja:

DOB MOTORNI RAZVOJ GOVOR

12. tjedana DRŽANJE GLAVE SMANJENO PLAKANJE
16. tjedana SAMOSTALNO DRŽANJE REAGIRANJE NA GLAS
GLAVE
20. tjedana SJEDENJE UZ OSLONAC POČECI VOKALIZACIJE
6. mjeseci SJEDENJE PONAVLJANJE GLASOVA
10. mjeseci PUZANJE ZVUKOVNA IGRA
12. mjeseci HODANJE UZ SLOGOVANJE
PODRŽAVANJE

DOB MOTORNI RAZVOJ GOVOR

18. mjeseci SAMOSTALNO HODANJE VERBALIZACIJA
24. mjeseca TRČANJE REČENICA
30. mjeseci STAJANJE NA 1 NOZI KOMUNIKACIJA
3 godine DUŽE HODANJE NA RIJEČNIK
PRSTIMA
4 godine PRESKAKANJE UŽETA GOVOR

KOGNITIVNI RAZVOJ

-          sposobnost spoznavanja vanjskog svijeta

-          spoznajni ili intelektualni razvoj

-          mišljenje se razvija od vezanosti za neposredno zadano iskustvo (percepciju) do

zamjene neposrednog iskustva simbolima sve veće apstraktnosti

-          preko komunikativnog govora uče se dogovoreni znakovi za stvarnost- riječi i

pojmovi

-          mišljenje se razvija od egocentričnog prema socijaliziranom

-          egocentričnost mišljenja

-          egocentričnost govora

-          egocentričnost dječje percepcije

-          mišljenje se razvija od konkretnog prema apstraktnom

-          mišljenje se razvija od mogućnosti zahvaćanja samo 1 karakteristike stvarnosti,

prema istodobnom obuhvaćanju nekoliko aspekata

-          mišljenje se razvija od upotrebe vanjskih simbola (motoričkih radnji i glasnog

govora) prema unutarnjim simbolima

-          mišljenje se razvija od vanjske aktivnosti i manipuliranjima predmetima do pojmova

o odnosima među njima

-          mišljenje se razvija od prirođenih refleksa i spontanih pokreta preko stečenih navika
do složenih ponašanja koja odražavaju inteligenciju

-          faze razvoja:

1)      SENZOMOTORIČKA FAZA (0-2 godine)

2)      PREDOPERACIONALNA FAZA (2-7 godina)- simbolička reprezentacija

 3)      FAZA KONKRETNIH OPERACIJA (7-11 godina)

4)      FAZA FORMALNIH OPERACIJA (iznad 11 godina)- apstraktno mišljenje

EMOCIONALNI RAZVOJ

-          rezultat međusobnih utjecaja bioloških karakteristika pojedinca i njegova socijalnog

učenja

-          prema TEORIJI SOCIJALNOG UČENJA dijete se rađa s nizom bioloških potreba,
veže se za majku- postaje emocionalno

-          istraživanja- ljubav je važnija od hrane

-          afektivno vezanje je primarna potreba- ono nije posljedica majčine brige za djetetove
biološke potrebe

-          dijete iz svoje socijalne okoline uči koje su situacije emocionalno obojene

-          socijalna okolina daje modele, uzore za imitaciju načina emocionalnog izražavanja

-          socijalno učenje dovodi do kontrole emocija

-          u pretškolskoj dobi emocije su intenzivne, kratkotrajne i brzo se mijenjaju

-          u školskoj dobi emocije se diferenciraju

-          pr. ispitna anksioznost

RAZVOJ SOCIJALNIH ODNOSA

-          grupa postaje istispolna

-          grupa postaje čvrsto strukturirana

-          ciljevi razvijanja socijalne osjetljivosti

RAZVOJNA RAZDOBLJA

-          4 razvojna razdoblja: djetinjstvo, mladenačko doba, doba zrelosti i doba starosti

-          Pristup periodizacije

1)      PRENATALNA FAZA- vitalni refleksi

2)      NOVOROĐENČE- ravnoteža s okolinom

3)      DOJENČE- psihomotorika

4)      RANO DJETINJSTVO- briga oko bioloških funkcija

5)      PREDŠKOLSKA DOB- kognitivni i emocionalni razvoj

6)      ŠKOLSKA DJEČJA DOB- osamostaljivanje

7)      PUBERTET I MLADENAŠTVO- emocionalni, socijalni, kognitivni razvoj

8)      ZRELA DOB- maksimalni razvoj, stabilizacija

9)      PREDSTARAČKA I STARAČKA DOB- opadanje snage

GLAVNI STRUČNI IZRAZI:

ADOLESCENCIJA- mladenaštvo, razvojno razdoblje između 15. i 20. godine

AFEKTIVNA VEZANOST- čvrsta emocionalna veza (ljubav) između djeteta i majke.

Nastaje u prvih 6 mjeseci djetetove života kao posljedica interakcije urođenih ponašanja
majke i djeteta

ANKSIOZNOST- tjeskoba, strepnja, neodređeni osjećaj straha praćen fizičkim simptomima-

osjećaj gušenja, stezanja u prsima, drhtavica
APSTRAKTNI POJAM- pojam koji se odnosi na objekt kojeg nema u konkretnoj
stvarnosti, kao pr. pravda

CEFALOKAUDALNI REDOSLJED RAZVOJA- razvoj mišića i njihove funkcije u

smjeru od glave prema repu

CENTRACIJA- nemogućnost djeteta da se u toku mišljenja istodobno usmjeri na više od 1

karakteristike predmeta. Postepeno se prevladava nakon 7. godine

DECENTRACIJA- odbacivanje centracije u mišljenju

EMPATIJA- razumijevanje osjećaja i potreba druge osobe pomoću naročito snažnog

uživljavanja

EMPIRIZAM- shvaćanje da su sve karakteristike čovjeka posljedica njegova iskustva u toku

razvoja

ETIKETIRANJE- svrstavanje pojedinca u jednu od nekoliko kategorija. Negativne

posljedice etiketiranja: mijenjaju (ograničuju) percepciju ocjenjivača, jer ga sprečavaju da
uzme u obzir one karakteristike koje ne potpadaju pod tu etiketu; mijenjaju samopercepciju
etiketiranog, koji počinje vjerovati u ispravnost etikete i ponašati se u skladu s njom

FILOGENEZA- nastanak i razvoj vrste

GENETSKI KOD (NACRT)- kombinacija gena koja nastaje u trenutku začeća, koja se ne
može promijeniti u toku individualnog razdoblja, a adređuje granice i karakteristike
nasljeđenih svojstava

GENI- osnovne jedinice prenošenja nasljedinih svojstava. Smješteni u kromosomima,

sastavljeni su od bjelančevina i DNA. Ova posljednja supstancija omogućuje prenošenje
svojstava jer se njezine molekule dijele na 2 identična djela i genetska informacija se prenosi
nepromjenjena u novu stanicu- kćer. U ljudskoj stanici ima 1 000 000 gena ili 20 000 gena u
kromosomu

GERONTOPSIHOLOGIJA- psihologija staračke dobi

IKONIČKA REPREZENTACIJA- predočavanje okoline pomoću unutarnjih slika-

predodžbi

INSTINKT- složena, nenaučena, relativno nepromjenjiva radnja, karakteristična za određenu

vrstu (gradnja gnijezda itd.)

INTERIORIZACIJA (POUNUTRAŠNJIVANJE)- u kognitivnom razvoju: zamjenjivanje

vanjskih, motoričkih radnji i glasnog govora u toku mišljenja unutrašnjim, simboličnim
zamjenama za stvarnost i unutrašnjim govorom

KOGNITIVNI RAZVOJ- razvoj procesa koji sudjeluju u spoznavanju: percepcija,

predočivanje, rezoniranje, zaklkučivanje (mišljenje) te učenje i pamćenje. Kognitivni procesi
se obično suprotstavljaju konativnim procesima (motivacija) i mafektivnim procesima
(emocije)

KONFORMIZAM- tendencija prilagođavanja vlastitog ponašanja tuđem mišljenju i

ponašanju (najčešće grupi kojoj se pripada), unatoč vlastitom drukčijem stajalištu

KONKRETNI POJAM- pojam koji se odnosi na objekt (referent) iz konkretne stvarnosti,

pojam stolca itd.

KONZERVACIJA- u mišljenju: nesposobnost djece mlađe od 7 godina da shvate da je

materija zadržala masu ako je promjenila oblik.

KROMOSOMI- tamna tijela u jezgri stanice koja nose gene, tj. osnovne jedinice nasljeđa.
Ljudske stanice sadržavaju 22 para kromosoma i 2 neparna, koji određuju spol, ukupno 46
kromosoma
LATERALIZACIJA- razvoj dominantne upotrebe lijeve ili desne strane tijela. Dominacija
jedne strane ustaljuje se oko djetetove 4. godine

MATURACIJA (SAZRIJEVANJE)- promjene u organima i njihovoj funkciji koje su

prvenstveno posljedica nasljeđenih faktora i zbog toga se očituju na isti način i u približno isto
vrijeme kod svih pripadnika iste vrste

MIJELINIZACIJA- stvaranje bijele, masne živčane ovojnice, koje počinje u embrionalnom

razdoblju, uglavnom završava do 2. godine, a potpuno je završeno oko 10. godine

MOTORIČKA REPREZENTACIJA- u mišljenju: predstavljanje okoline pomoću

motoričkih radnji. Karakteristična za ranu fazu razvoja mišljenja- do 2. ili 3. godine

NATIVIZAM- shvaćanje da su sve karakteristike djeteta nasljeđene, tj. određene u trenutku

začeća

ONTOGENEZA- nastanak i razvoj individualnog organizma (pojedinca)

OPOZICIJA PALCA- u psihomotornom razdoblju: između 6. i 9. mjeseca palac razvija

mnogo elastičniju pokretljivost od ostalih prstiju ruke, a oko 13. mjeseca može se suprotstaviti
svim ostalim prstima, što omogućuje ljudski način hvatanja prstima

OSIFIKACIJA- razvoj koštanih tkiva iz hrskavičnih: završava potpuno tek u adolescenciji

PERIODIZACIJA- podjela cjelokupnog razvoja na razdoblja- periode, prema
karakterističnom fizičkom stupnju razvoja i društveno definiranoj ulozi. Glavna razdoblja:
djetinjstvo, mladenaštvo, zrela dob, starost

POSTOJANOST PREDMETA- u dobi od 9. mjeseci dijete nema znanje o postojanosti

predmeta, tj. ne postoji za dijete onaj predmet koji mu iščezne iz vidokruga. Nakon 9. mjeseci
razvija se spoznaja o postojanosti predmeta- dijete traži predmet koji je nestao

PRENETALNO RAZDOBLJE- razvojno razdoblje od začeća do rođenja. 2 faze:

embrionalno razdoblje do kraja 2. mjeseca trudnoće i fetusno razdoblje: od 2 mjeseca do
rođenja. Nakon 28. tjedana prenatalnog razvitka fetus je sposoban za samostalan život izvan
majčinog organizma

PROKSIMODISTALNI REDOSLJED RAZVOJA- razvoj mišića i njihove funkcije u

smjeru od sredine tijela (kralježnica) prema periferiji

PUBERTET- razvojno razdoblje između 12. ili 13. godine do 15. godine, karakterizirano
promjenama prerastanja dječjeg organizma u odrasli

RAZVOJNI ZADACI- propisana društvena uloga za pojedince određenog stupnja biološke

zrelosti

REFERENT POJMA- objekt na koji se odnosi značenje pojma

REFLEKS- relativno jednostavna aktivnost (mišićna ili žljezdana) koja je nasljeđena,

karakteristična za sve članove jedne vrste, nezavisna o želji i namjeri pojedinca

SEMIOTIČKA FUNKCIJA- funkcija znaka (semiologija- nauka o znakovima)

SENILNOST- gubitak intelektualnih sposobnosti, pamćenja i fizičkih funkcija zbog staračkih

promjena u organizmu
SENZOMOTORIKA- aktivnost koja uklkučuje povezivanje motorne (mišićne) aktivnosti sa
senzornim podacima iz okoline

SILABIFIKACIJA (SLOGOVANJE)- u razvoju govora predlingvistička faza: oko 6.

mjeseca pojavljuje se kombinacija glasova u obliku slogova, koji se oko 8. mjeseca ponavljaju
2-3 puta uzastopce. Oko 12. mjeseca ponavljanje istog sloga dovodi do prvih riječi

SIMBOLIČKA REPREZENTACIJA- u mišljenju: predstavljanje okoline pomoću znaka,

simbola, koji nema nikakve sličnosti s predstavljenim objektom

SLIKA O SEBI (autopercepcija, samopercepcija, samoprocjena, samopoštovanje)- slika koju

pojedinac ima o sebi i vlastitoj vrijednosti, a nastaje na osnovi usporedbe vlastitih rezultata s
okolinom, te na osnovi reakcija i procjena okoline

VOKALIZACIJA- u razvoju govora, predlingvistička faza; započinje između 2. i 4. mjeseca,

a maksimum dostiže između 8. i 10. mjeseca; za nju je karakteristično igranje glasovima; prvo
vokalima, a zatim oko 20 tjedana u kombinaciji s konsonantima
TOMISLAV GRGIN: EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA

1.      EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA I NJEZIN PREDMET

PROUČAVANJA

EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA- GRANA PSIHOLOGIJE

PREDMET PROUČAVANJA EDUKACIJSKE PSIHOLOGIJE

-          temeljnu problematiku čini učenje

DEFINICIJA I ZNAČAJ UČENJA

DEFINICIJA UČENJA

-          učenje se javlja kao proces relativno trajnih promjena pojedinca nastalih tijekom
obnavljanja novih aktivnosti, a koje se očituju u njegovu izmjenjenom načinu
ponašanja

ZNAČAJ UČENJA

-          utjecaj na strukturu čovjekovih osobina

MATURACIJA I UČENJE

a)      ISPITIVANJE ŽIVOTINJA

b)     ISPITIVANJE DJECE

c)      PRIMJERI DIVLJE DJECE

UČENJE I INTELEKTUALNI RAZVOJ

-          praktično radno iskustvo prethodi usvajanju na mentalnom planu

TEMELJNI UVJETI UČENJA

 2.      PROCES UČENJA

ASOCIJATIVNE TEORIJE UČENJA

1. RANI ASOCIJALIZAM

a)      ARISTOTELOVO OBJAŠNJENJE PROCESA ZAPAMĆIVANJA

2. NOVIJI ASOCIJACIONIZAM

a)      PAVLOVLJEVA TEORIJA UVJETOVANOG REFLEKSA

b)     THORNDIKEOVA TEORIJE KONEKCIONIZMA

-          učenje se temelji:

1)      načelo spremnosti ili gotovosti

2)      načelo frekvencije ili učestalosti

3)      načelo nedavnosti ili skorašnjosti

4)      načelo efekta ili učinka

c)      HULLOVA TEORIJA UČENJA

d)     GUTHRIEVA TEORIJA UČENJA

e)      SKINNEROVA TEORIJA INSTRUMENTALNOG UVJETOVANJA

f)       MEDIJACIJSKA TEORIJA UČENJA

KOGNITIVNE TEORIJE UČENJA

a)      TOLMANOVA TEORIJA UČENJA

b)     TEORIJA UČENJA GEŠTALT PSIHOLOGA

c)      UČENJE IMITACIJOM- BALDWIN

d)     DOLLARD- MILLEROVA TEORIJA UČENJA- REZULTANTNA

HIJERARHIJA

MEHANIZMI UČENJA

-          mehanizam klasična i instrumentalna uvjetovanja

-          mehanizam pokušaja i pogrešaka

-          mehanizam imitacije ili oponašanja

-          mehanizam uvida u situaciju

OBLICI UČENJA ZNAČAJNI ZA SOCIJALNI RAZVOJ LIČNOSTIO

1)      UČENJE PO MODELU

2)      UČENJE IDENTIFIKACIJOM

3)      UČENJE UČENJEM ULOGA

NEKI PRETPOSTAVLJENI OBLICI RANOGA UČENJA

1)      utiskivanje

2)      EKSPOZICIJSKO UČENJE

3)      SENZIBILIZACIJA

4)      HABITUACIJA
 3. PAMĆENJE

RAZINE PAMĆENJA

1)      razina traga

2)      razina prepoznavanja

3)      razina reprodukcije

4)      razina automatizacije

ISPITIVANJE PAMĆENJA

1)      metoda izučavanja (reprodukcije)

2)      metoda prepoznavanja (rekognicije)

3)      metoda uštede

4)      metoda rekonstrukcije

5)      metoda neposredna obuhvata pamćenja

6)      metoda pogodaka

7)      metoda zadržanih podataka

PODJELE PAMĆENJA

1)      SIMBOLIČKO

2)      MOTORIČKO

3)      LOGIČKO

1)      NAMJERNO

2)      NENAMJERNO
 1)      SENZORNO

2)      KRATKOTRAJNO

DEKLARATIVNO i PROCEDURALNO PAMĆENJE

TRENUTAČNO ili BLIC PAMĆENJE

METAMEMORIJA

ŽIVOTNA DOB I PAMĆENJE

REMINISCENCIJA I PERSERVACIJA

-          pojava poboljšanja reprodukcije u vremenu nakon usvajanja

FIZIOLOŠKA PODLOGA PAMĆENJA I UČENJA

-          ANATOMSKE TEORIJE

-          NEUROBIOKEMIJSKE TEORIJE

POREMEĆAJI PAMĆENJA

-          anterogradna amnezija

-          hipermnezija- povaćena mogućnost sjećanja

 4. ANALIZA ZNANJA (ISKUSTVA)

-          VJEŠTINE (NAVIKE)

-          ZNANJA U UŽEM SMISLU

SUVREMENE KONCEPCIJE ZNANJA

-          BLOOMOVA TAKSONOMIJA

-          GAGNEOVA POSTUPNA STRUKTURA ZNANJA

5. POJAVE KOJE PRATE UČENJE

TRANSFER UČENJA

-          TEORIJE FORMALNE DISCIPLINE

-          INTERFERENCIJA- negativni transfer

-          RETROAKTIVNA INHIBICIJA- nova učenja otežavaju stara

-          ZABORAVLJANJE

6. RACIONALNA ORGANIZACIJA UČENJA

1. planirati učenje
2. odrediti bliže i daljnje ciljeve učenja
3. biti motiviran za učenje
4. učiti sabrano i s razumijevanjem
5. samostalno organizirati i strukturirati informacije
6. grupirati sadržaje po sličnosti i razlici
7. besmisleni materijal mnemotehnički osmišljavati
8. aktivno ponavljati sadržaje
 9. izbjegavati interferencije

PROGRAMIRANO UČENJE

7. SPOSOBNOSTI

-          TEORIJE EMPIRIZMA

-          INTERAKCIONISTIČKI PRISTUP

INTELIGENCIJA

STRUKTURA INTELIGENCIJE

1)      SPEARMANOV DVOFAKTORSKI MODEL

2)      THORNDIKEOV MULTIFAKTORSKI MODEL

3)      THURSTONEOV MODEL GRUPNIH FAKTORA

4)      VERNONOV HIJERARHIJSKI MODEL

5)      GUILFORDOV MODEL INTELEKTA

6)      CATTELLOV MODEL INTELEKTA

KOGNITIVNI STILOVI I UČENJE

8. MOTIVACIJA
-          INTRINZIČNA MOTIVACIJA U UČENJU

-          EKSTRINZIČNA MOTIVACIJA

9. VANJSKE PRILIKE UČENJE

-          školska poduka

10. UČENJE I LIČNOST

-          ličnost, tj. osobnost- jedinstvena i relativno trajna organizacija čovjekovih kognitivnih
i konativnih osobina

-          temperament se određuje kao konstitucijski uvjetovan tipičan način čovjekova

emotivnog reagiranja

-          karakter- tipične osobine