Aristotel i Toma Akvinski 0 zeni Augustin PAVLOVIC Cesto se Aristotelov stav 0 navodnom omalovazavanje Zene brzopleto Zeli »dokazati« onom ozloglasenom izrekom: »Femina est mas occasionatus« i pogresno se prevodi: Zena je promasen muskarac. Navedena je latinska izreka netoéan i nejasan prijevod Aristotelove retenice iz njegova spisa De generatione animalium (O radanju osjetilnih bi¢a)!; prijevod potjeée od Mihaela Scotusa (+1235). Taj su prijevod veliki skolastici (Albert Veliki, Bonaventura, Toma Akvinski) prihvatili jer nisu imali drugi, a k tomu su mu nesvjesno promijenili smisao kad su ispustili prilog quasi (kao, poput), jer je potpuni Scotusov prijevod glasio: Femina est quasi mas occasionatus. Usto su izraz femina (zenka promijenili u mulier (Zena), a mas (muzjak) u vir (muSkarac, muzZ), kao da je Aristotel u prvome redu mislio na ljude, a ne na sisavce (vie zivotinje) uopée. Tako je nekako ispalo da se spomenuta reéenica vrlo testo prevodi: Zena je promaten ili neuspio mugkarac.? Tako Aristotel u prirodoslovnim djelima (a takvo je De generatione anima- lium) opéenito piie o Zenkama i muZjacima Zivotinja (osjetilnih biéa, z6a), ipak dakako katkada, razmjerno malokad, spominje i Zene i muskarce.? U ovoj éu radnji najprije istraziti sto je zapravo Aritotel htio rei onom ozloglasenom reéenicom. Trebat ée takoder ukratko izloziti njegovu teoriju oplodnje kod osjetilnih biéa, koja je prijeporna. Medutim, Filozof je pisao ne samo prirodosloyna djela nego, naravno, u prvom redu filozofijska. S tog gledista treba vidjeti Sto je o Zeni napisao u svojoj Efici, Poli Ekonomici i dr., da bismo mogli donijeti pravedan sud o Aristotelovu stavu prema Zeni. 1. De generatione animalium, 1. Il, ¢. 3, 737 a 27-28. U: Aristotelis Opera omina, graece et latine, IM, Pasisiis, Firmin Didot, 1921, str. 352. U daljnjim navodima: Didot. Pri izradi ove radnje inao sam pred atima i francusko-gréko izdtanje: ARISTOTEL, De la génération des animaux, Paris 1961. Tekst je preveo i opskrbio biljeSkama Pierre LOUIS. Djelo je izailo pod pokroviteljstvom udruzenja G. Budé, Imao sam pri ruci i njematko iadanje ovog Aristotelova djela sto su ga priredili H. AUBERT i FR. WIMMER: Arisioteles'fnf Bucher von der Zeugung und Enowicklung der Tiere, Leipzig 1860. U: Aristoteles’ Werke, Bd. TIT Tako LJ. MATKOVIC, Zena i Crkva, KS, Zagreb 1973, str. 79. Neto slitno kaze iM. VUGDELUA, »Dekalog: putokaz autentiénog Ijudskog Zivijenja i danas?« u: Sutba Bodja, 1989, br. 1-2, str. 20, bilj. 458. Takoder P. M. ANDELOVIC, Nova et vetera, 1988, br. 1-2, str. 47. 559AUGUSTIN PAVLOVIC 2. MAS OCCASIONATUS: USPOREDBA I ZAPAZANIE, A NE VRIJEDNOSNI SUD Kontekst. Siri je kontekst sporne retenice rasprava o radanju Zivotinja (toénije reéeno: o radanju osjetilnih biéa, time postaje jasnije da je tu ukijugen i Sovjek). Udi je kontekst rasprava o tome neki dio sjemena ili sjemene tcku¢ine (yovy naime moze znatiti jedno i drugo) osjetilna biéa Kojih muzjaci unose sjeme u Zenku ulazi u zaveti plod (Kénua)'. $ time u vezi Aristotel raspravja o osjetilnom zivotnom poéélu ili osjetilnoj dugi (puyt o’todytix7}), prema éemu se osjetilno biée i zove Zivotinjom (osjetilnim biéem). No prije te duge u plodu mora da se pojavi vegetativna, hranidbena duga (ipuyt) Bgentim}). Nju u daljnjem razvoju zamijeni senzitivna, osjetilna duga, nakon koje kod Ijudi nastupi intelektivna, umska dua (yoy vont); ona, za razliku od ostalih duSa, dolazi »izvana« (Odgade_v), i »samo ona je bozanska.«° U njezinoj djelatnosti (tj. u djelatnosti uma) nema udjela tjelesna djelatnost (obBév 7. . .xowevel aapatixi, “evéeyera). No sila cijele duse, Gini se, u ZajedniStvu je s »druktijim tijelom« koje je boZanskije od tzv. prapoééla (ovoryeia, elementa). To se »drukéije tijelo« nalazi u sjemenu (oxégua) te ga éini plodnim. Ono se move nazvati »toplina« (xo Begudv), »tivotna toplina« (Beguéms puyimt), De gen an., III, 11,762 a 20) ili »toplinsko isparivanje« (mvetyua); nije to zemaljski oganj, nego ne&to slitno prapoéelu. zvijezda, nesto sto se nalazi u pjenusastoj sjemenoj tekuéini. Ta se tekucina, u kojoj se nalazi sjeme sa Zivotnim potclom, rastvara i isparuje jer ima vodenastu narav. Zato je uopée suvisno upitati se da li je on (= sjeme) dio ploda; odito je naime da nije, kao Sto ni sok divije smokve, koji zgrugava mlijeko, nijé dio zgru’anog mlijeka.° Iz reéenog slijedi natin na koji zaéeti plodovi (xvijjpata) i sjeme (yovy) imaju dusu, a na koji je natin nemaju: nemaju je u zbiljnosti (evegyeia) a imaju u moguénosti (Svvépen).” A buduéi da je sjeme izludina tijela (xegittwpa, viSak, ostatak), te biva pokretano istim gibanjem kojim se tijelo uve¢ava kad se raspodjeljuju Sestice potpuno probavijene hrane (‘y “eoxety toot}, zato, kad to sjeme ude u maternicu, i pokrene izludinu Zenke te je pokreée istim gibanjem kojim se i ono kreée. A ta izlucina Zenke (16 tot Oirews reQittmya) — u moguénosti, a ne u zbiljnosti — sadr2i sve dijelove buduceg ploda, pa i one kojima se Zenka (td tiv) razlikuje od muzjaka (td degev).® »Jer kao Sto se i od sakatih bica (ex zenowuévwv) katkada rada sakat porod (memmowpéva), 3 U De gen. an. sijesi Zenka (x6 Aw) i mudjak (x Gagev) upotriiebljene su mnogo puta, a rijeti Zena (yuvii) i mut (‘covig) razmjerno rjetko. Za ovo posijednje mogu se navesti sijedeca mjesta: I, 18, 25-26; I, 20, 728 a 18; II, 7, 746 b 17; I, 747 a 7; IV, 2, 767 a 1; IV, 6, 775 a 11. 30.33; IV, 7, 776 b 26-28; FV, 8, 776 a 24; V, 3, 784 a 4.9 Isto, I, 3, 736 a 24 ~ 737 b 7. DIDOT I, sir. 351-353. Isto, 1, 3, 736 b 28; DIDOT Tl, 352. Isto, M1, 3, 737 a 12-14; DIDOT IIH, 352. Isto, I, 3, 737 a 16-18; DIDOT IIL, 352. Isto, Ml, 3, 737 2 18-25; DIDOT TH, 352. eae 560ARISTOTEL [TOMA AKVINSKI 0 2ENI a katkada ne, tako se i od Zenke katkada rada Zenka, a katkada muZjak; Zenka je naime kao sakat muZjak (td yao thidy dareo dooev “coti nennowpe- vov); a mjeseéno pranje (to ‘martaprvu) je sjeme, ali ne cisto (xafagdv): jedno mu naime nedostaje, a to je duSevno potelo (fh Tis puxtis “aoyt).< Stoga, kad se dogodi da Zivotinje snesu neplodna jaja, ona, doduSe, imaju dijelove obojeg spola, ali »nemaju poécla, pa zbog toga jaje nije produsevijeno Cupvyov); to je potelo naime sadrZano u sjemenu muzjaka. No, kad izluéina Zenke primi to potelo, tad se zaéne plod.«!” Sad slijedi stavak o kojem H. Aubert i Fr. Wimmer kagu da nije tu na pravom mjestu.'' Sliéno kaze i P. Louis: stavak se ne odnosi na predmet rasprave. " Tpak donosimo njegov sadréaj.'"? Kad se viazni i mesnati dijelovi griju, stvara se neka Iuska, kao kad se hladi topla ka’a. Sva pak tijela skupa dr2i neka Zilavost, koje se, u toku razvoja i rasta, laca ono Sto ima narav dile, sto skupa dri dijelove osjetilnih bi¢a: to je u jednima »iila« (=mi8ici i tetiva), a u drugima neSto sliéno tome. KoZa pak, krvne Zile, serozne opne i sliéna tkiva nastaju na isti natin; razlikuju se samo suviskom i nedostatkom. To je dakle kontekst u kojemu je Aristotel — uz neka filozofijka razmisljanja = izlotio dio svoje biologije, koja je onda, dakako, bila tek u povojima, Oéevidno je da je naglasak stavijen na pitanje Sto zaéetom plodu donosi mutjak, a ito enka. Ne govori se tu dakle izravno o mugkarcu i Zeni. MuZjak, prema Aristotelovu misljenju, donosi Zivotno potelo (koje je trovr- sno), a Zenka tvar. Tu se logitno postavija pitanje: ako zenka daje tvar (u kojoj su, u mogucnosti, svi dijelovi, ukljucivsi muske i Zenske spolne organe), zasto se onda od zenke radaju katkada mudjaci,; a katkada Zenke? Na to ée pitanje Aristotel odgovirti tek u IV. knjizi'*; ovdje samo spominje analogan sluéaj, naime da se od kljastih roditelja katkada rada zdrav, a katkada kljast porod, Tu je ona nuzgredice umetnuta ona ozloglasena recenica usporedba, koja se moze izostaviti, a da se ne prekine tijek Aristotelova razmi8ljanja. Mora se ipak reéi da je ona Aristotelu bila povod da opet ustvrdi sto je rekao na pocetku glave III: naime da je pravo sjeme koje donosi ziyotno poéelo ili dusu musko sjeme. To onda dokazuje primjerom neplodnog jajeta. Spomenuvii jaje, prelazi na opisivanje njegova razvoja u Zivo, osjetilno biée. Pravo znaenje. Pravim znatenjem ozloglagene retenice bavio se benedik- tinac Jacques Winandy iz Belgije.'® Naravno da sam se okoristio rezultatima njegova vrijednog istrazivanja. 9 Isto, I, 3, 737 a 25-30; DIDOT MT, 352. 10 Isto, UL, 3, 737 a 29-34; DIDOT ILL, 352. 11 AUBERT-WIMMER Nav. dj. (u bilj. 1), ste. 152, bilj. 2. 12 P, LOUIS, Nav. dj. (u bilj. 1), str. 216 (tiée se str. 62, bil. 5). 13. De gen. an., Tl, 3, 737 a 35 ~ b 7; DIDOT M1, 352-353, 14 De gen. an., TV, 1-2, 763 b 20 - 767 a 35; DIDOT Il, 392-397. 15 J. WINANDY, La femme - un homme manqué? u: Nouvelle revue shéologique, CIX (1977, tome 99), n. 6, str. 865-870, Louvain. 561AUGUSTIN PAVLOVIC Podimo od Aristotelova zapazanja da se od sakatih biéa (mexnowpéva) katkada rada sakat porod, a katkada ne, pa se tako i od Zenke katkada rada Zenka, a katkada muzjak. To je Aristotela navelo na misao da je Zenka nalik sakatom muzjaku. Doslovce: »Zenka je naime kao sakati muzjak« (tO yao Diu daneg Gogev “eoti mennQwyévov). To je cista usporedba i opazanje, a ne vrijednosni sud; nema tu, samo po sebi, nista 8to omalovazuje Zenku (jer je izravno rijet o Zenki, a ne o Zeni, osim ukljuéno). Obitno zapazanje naime pokazuje da Zenka nema vanjske splone organe, a to je Aristotel htio reGi, i ni§ta drugo. Nije rekao da je Zenka sakat muzjak, jo’ manje promagen muzjak, ili éak promaSen muSkarac, nego da je kao sakat muzjak, da je nalik sakatom muijaku, a ne da uistinu to jest. Istina, za Aristotela je nedostatak vanjskih spoinih organa kod Zenke vjerojatno bio znak da ona nema sposobnosti proizvesti pravo sjeme. Zato je i napisao u I. knjizi:' »f po vanjskom su obliku dijete (mais) i Zena (yuvi) sligni, i tako je Zena kao musko liseno sjemena (Gore dgoev eyovov): u Zenki (td BHAv) se nalazi neka nemoé (‘advvaulg ti "eotL) jer ne moze do kraja »probaviti« (skuhati, dovesti do sazrijevanja) hranu tako da iz nje nastane sjeme.« Filozof se tu prevario jer je, prema suvremenoj biologiji, potpuno sjeme zapravo zaceti plod, koji je nastao spajanjem muke i Zenske spolne stanice, spermija i ovuluma. Tako je neSto Aristotel pripustio kod biljaka,!” ali ne i kod Zivotinja. Medutim, ta Aristotelova pogresna biologijska teorija nikoga ne opravdava da u onu ozloglasenu reéenicu stavi smisao koji ona sama po sebi nema. Neznanstveno je, neistinoljubivo i neodgovorno tu reéenicu navoditi kao nesto time Aristotel omalovazava Zene. Prijevodi izraza neangouévov. Za prijevod gornje retenice to je kljut izraz, Da rijeé mennompévov ima znatenje sakato, jasno je iz gramtitke analize. To je naime part. perf. pas. od glagola anedw, Sto znati osakatiti, au pasivu osakacen biti.'* Postoji i izvedenica mowotc, koja znati sakacenje, osobito udova i éutila. I stari prevodioci koji su prevodili izravno iz grékog, shvaéaju dotitni izraz u slitnom smislu. Tako npr. poznati prevodilac Aristotelovih djela, domini- kanac i nadbiskup u Korintu (u Grékoj), Vilim iz Moerbekea, koji je De generatione animalium preveo izmedu 1260. i 1285, cijelu je recenicu preveo ovako: Femella enim est quemadmodum orbatus masculus. (Zenka je naime kao muéjak ligen nekih (tjelesnih) dijelova).'? A poznati solunski humanist Teodor Gaza (oko 1400-1475) prevodi ovako: Femina enim quasi mas Jaesus est (Zenka je naime kao ozlijedeni muzjak).”” 16 De gen. an, 1, 20, 728 a 17-20; DIDOT MI, 339. 17 sie, 1, 20, 728 b 33-729 a 4; DIDOT I, 340. 18 § SENC, Gréko-hrvaiski rjecnik, Zagreb 1910, str. 747. 19 Citirano prema nav. él. (u bilj. 15) J. WINANDYA. 20 Citirano prema nav. 21. 562ARISTOTEL 1 TOMA AKVINSKI 0 ZENI Od modernijih prevoditelja navedimo H. Auberta i Fr. Wimmera, kao i P. Louisa. Prva dva prevode: Das Wibchen ist namlich gleichsam ein verstiim- meltes Mannchen* - Zenka je naima slitna ozlijedenom, osaka¢enom muzja- ku, a P. Louis: En effet, la femelle est comme un male mutilé” - Zenka je, doista, kao osakaceni muzjak. Nigdje dakle nema govora o »promaSenom muSkarcu«. Ima jo jedan prijevod, ali taj nije raden prema izvornom, grékom tekstu, nego po arapskom prijevodu a to je prijevod Mihaela Scotusa (7 1235). O njemu treba posebo progovoriti. Prijevod Mihaela Scotusa® Taj je prijevod vazan jer su upravo prema njemu veliki skolastici citirali Aristotela. A i danas se, naZalost, tako citira, i to jo’ u iskrivljenom obliku. No povod je za to dao sam Scotus. Dakle, M. Scotus je nagu reéenicu preveo: Quoniam femina est quasi mas occasionatus. Najvise muke tu zadaje rijeé occasionatus; ni danas se ne zna odakle ju je prevodilac uzeo. Problematiéno je i njezino pravo znavenje. Zato su i mogli skolastici njoj pridati smisao koji zapravo ona u prijevodu Scotusa nije imala. Njezin se pravi smisao moze odrediti kad se usporedi s arapskim predloskom iz kojega je Scotus prevodio. A taj je predlozak — tj. arapski prijevod Aristotelova spisa De generatione animalium - napravio neki Jahja ibn al-Bitrig, a tiskom ga je izdao amsterdamski profesor H. J. Drossaart Lulof u Leydeu 1971. Scotusov prijevod dosad nije izdan tiskom, nego se samo éuva u rukopisma, npr. u Vat. Chis. E. VIII. 251 i dr. Potrebno je dakle usporediti koje arapske rijeti odgovaraju latinskim rijetima Scotusova prijevoda, te koji gréki izrazi stoje u njihovoj pozadini. Aristotelov grtki tekst AL-Bitriqov prijevod Scotus »Kao Sto se od sakatih biéa nagis madrir ex imperfectis Cex nennowuévwv) occasionatis kadSto radaju sakata bica, nagis madrar imperfecta (xenvowpéva) occasionata kad8to ne, tako se od Zenke kadSto rada muzjak, a kad&to ne; Zenka je naime kao sakati mudjak (nexngwpévov) naqis magrir occasionatus. Iz prethodnoga je jasno da je Al-Bitriq za grtki izraz xenmowpévov, koji dolazi u tri oblika, svaki put upotrijebio ne jednu, nego dvije arapske rijed: nagis i madriir. Sto one znaée? Prema Arapsko-srpskohrvatskom rjecniku i, (u bil. 1), str. 153, (takoder u bil. 1), str. 62. wav. 1. (u bilj. 15) J. WINANDYA, 363AUGUSTIN FAVLOVIC Teufika Mufti¢a® nagis (sto je part. pas. od glagola naqasa = umanjiti se, biti nedovoljan, nepotpun, krnj) znadi: nepotpun, krnj. Scotus je dakle dobro preveo imperfectus, nepotpun. Druga arapska rijeé je madritr, koja part. pas. od glagola darra = biti oStecen, pretrpjeti gubitak ili nepravdu, biti povrijeden®, a znaci: ostecen, povrijeden””, Scotus ju je preveo tudnom kovanicom occasionatus.” Treba razlozno pretpostaviti da joj je dao isto gnaéenje koje ima arapska rijeé madrir. Prema tome, Zenka bi bila kao ostecen ili povrijeden muzjak, koji je pretrpio neki gubitak. ” Tako to nije potpuno istovjetno sa znaéenjem grékog izraza mexvemuévov, ipak nije ni tako daleko od njega. U svakom sluéaju daleko je to od smisla promaien, je toj rijeti kasnije pripisan i jos se sve do danas pripisuje. Nejasni Scotusov prijevod bio je ipak povod tome da su skolastici iskrivili smisao te Aristotelove izreke. »Mas occasiontus« kod Skolastika, Kako se Aristotelova izreka potela pogresno shvaéati? Poéelo je to veé kod Sv. Alberta Velikog, koji je u dotiénoj tetenict izostavio quasi (kao), a occasionatus rastumatio kao occa- m passus.” Ispalo je da ona retenica ima ovaj smisao: Zenka je muzjak je pretrpio neku nezgodu. Sv. Bonaventura ide dalje, pa, osim Sto izostavlja prilog quasi (kao), umjesto mas (muzjak) stavlja vir (muz, muSkarac), Gime i femina dobiva znatenje: Zena. Kako pak shvaéa rijet occasionatus, vidi se iz njegova komentara na Sentencije Petra Lombardskog (napisanog nakon 1250). Jedanput mu znati »mimo nakane prirode« (Sto malo kasnije, u odg. ad 1, donekle ispravlja)”, drugi put »nedovréen, nepotpun« (imperfectus)”, a treéi put mimo nakane pojedinatne prirode zbog neke nezgode koja se desila«. MUFTIC T., Arapsko-srpskohrvatski rjecnik, Sarajevo, 1984, I1, str. 3568. Isio, Ml, str. 1979. Iskreno zahvaljujemo gosp. Danielu Butanu na pomoéi u trazenju znagenja navedenih arapskih izraza Scotusu treba uputiti dvije krititke primjedbe: 1, Kad je veé bio upuéen na arapski prijevod - j agrtki nije mao ~ morao se vjerno dréati arapskog predloska te a sva tri mjesta upotrijebiti dvije rijeti, kao i ALBitriq, koji je otito smatrao da za gréki izraz nije dovoljna samo jedna arapska rijet. No on je to uéinio na prva dva miesta (imperfectus i occasionatus), a na treéem nije, nego je stavio samo jednu rijet, i to nejasnu: occasionatus. 2. Za arapski izraz madriir morao je upotrijebiti eku obiéau, jasnu latinsku rijet, a ne onu neobignu i nejasnu. Drugi su prevodioci postupili pravilnije: npr. MOERBEXE je upotrijebio rijet orbarus, GAZA rijet laesus, prevodilac u Didotovom iadanju rijet mancus itd. 29 Istina, u Lexicon latinitais Medit Aevi od Alberta BLAISEA (Turnholt, Brepols, 1975, str. 631) obradena je i rijet occasionatus, ali joj je pridano znatenje koje je dobila kod Sv. skolastika nakon Scotusova prijevoda. Nama je pak vaino ito je Scotus sam mistio tom 1 30 ALBERTUS MAGNUS, De animalibus, libri XXVI (oko 1250), 1. XVI, tr. 1, c. 14, n, 73; iad H. STADLER, II, voll. Beitrige zur Geschichte der Philosophie des Mittelalters, XVI, Munster in Ww. 1920. S. BONAVENTURA, In II Sent., d. XX, q. 6, sed contra I et ad 1; iad. Quaracchi, 11, 1885, ste. 485-486. 32 Isto, in MM Sent., d. 12, a. 3, . 1, sed contra; izd. Quaracchi, IIT, 1887, str. 270. 33 Isto, TV, d. XLIV, dub. 2; u izd. Quaracchi IV, 1889, str. 918. Berg 3 564ARISTOTEL I TOMA AKVINSKI © 2ENT U tumaéenju se kaze da pojedinéna narav (natura singularis) namjerava posti¢i sto bolji i savrSeniji uginak, tj. mugkarca (virum), ali zbog raznoraznih razloga kad8to ne uspijeva, pa se zaéne i rodi Zena (mulier). No to jes gledista opée naravi (natura universalis) nuzno, jer se inate ne bi saéuvala Ijudska vrsta.* A za’to bi pojedinaéna narav »htjela« proizvesti muskarca, a ne Zenu? Odgovor je dan veé prije u komentaru na II Sent.* a to je ovaj: pokretacko potélo kod radanja je poglavito musko sjeme (semen virile), pa stoga Zensko sjeme (semen mulicris) moZe prevladati samo zbog slabosti muskog sjemena. Autor smatra da je to vainiji razlog (ratio principalior) tomu zasto se radaju muSkarci, odnosno Zene. I pritom se poziva na Aristotela (ieut vult Philosophus). Tzdavagi su tu u biljesci naveli ti mjesta iz De gen. an. To nam je putokaz zaéto su skolastici - koji zbog nejasnoée izraza occa- sionatus nisu shvatili pravi njegov smisao — onoj ozlogla’enoj reéenici (femina est quasi mas occasionatus) dali srnisao koji joj ne pripada. Naime, unijeli su u nju Aristotelovu reoriju o oplodnji, t}. da je muskarac glavni pokretaé, dakle aktivno potélo, a Zena pasivno. No o tome kasnije. Sve u svemu: daleko smo od smisla koji je Aristotel dao toj reéenici u De gen. an. II, 3, makar sam Bonaventura upucuje na to mjesto.°” Smisao izraza occasionatus »mimo nakane prirode« uopée ne odgovara izvornome smislu retenice. Jedino se smisao »imperfectus« - ako se prevede rijetju »nepotpun« (a ne: nesavrsen) — donekle pribliguje izvornom znatenju. Sv. Toma Akvinski doveo je do kraja shvaéanje da se u nagoj regenici radi o muskarcu i Zeni. Naime u komentaru na I Sent. (izmedu 1253. i 1256), doduse u objekciji, navodi Aristotela De gen. an. Il, 3° ovim rijecima: Mulier est vir occasionatus (Zena je muskarac occasionatus), gdje occasionaius ~ kao i kod Bonaventure — znaéi nesto po sebi nenamjeravano, Sto proizlazi iz nekog kvara ili nedostatka (non per se intentum, sed ex aliqua corruptione vel defectu proveniens). U odgovorima na 1. i2. objekeiju! donekle ispravija smisao koji je toj reéenici dao objicijent, pa kaze: »Zena se rada mimo nakane posebne naravi, koja je u sjemenu, a namjerava proizvesti potomka potpuno sliénog roditelju, ali nije mimo naravi opte naravi...: jer bez Zene ne bi bilo radanja te se ne bi satuvala trajnost vrste.«* 34 sto; u izd. Quaracebi IV, ste. 918. 35. isto, TK Sent. (kao wu bilj. 31): izd, Quaracchi II, str. 486. 36 De gen. an. 1, 20, 729 a 9-10; II, 1, 731 b 24-26; IV, 1, 765 b 10-15. 37S. BONAVENTURA, In IT Sent. (Kao u bilj. 31); izd. Quaracchi IL, str. 485; ~ In HIT Sent. (kao u bilj. 32), u izd. Quaracehi IIT, str. 270, 38 S. THOMAS, In HT Sent., d. XX, q. 2, a. 1, ob. 1; 0 izd. Parmensis t. VI, str. 568, 39. 737 a 27-28, Jo8 jedanput neka bude receno da je u tom citatu Aristotelova misao iskrivijens. Inave ‘Toma slijedi Scotusa pa ne kae De gen. an. II, 3, nego De animalibus XVI. 40S, THOMAS, in HT Sent., d. XX, q. 2, a. 1, ob. 1; » izd. Parmensis t. VI, stt. 566. 41 »Femina est praeter intentionem naturae particularis, quae est in semine, intendens prolem educere in perfectam similitudinem generamtis, non tamen est praeter intentionem naturae universalis...: quia sine femina non posset esse generatio ut perpetuitas speciei salvaretur.« 565AUGUSTIN PAVLOVIC A u odgovoru na 2, obj. kaze ono Sto smo veé Gitali kod Sv. Bonaventure, tj: Zena se rada zato Sto »muskaréevo sjeme ne moze pobijediti tvar zene, u smislu da tu tvar dovede do vrhunskog sazrijevanja (ut digerat eam ultima digestione) te je dovede do savrSenog spola«. Pritom se i Toma, naravno, poziva na Aristotelovo djelo De gen. an.* Toma pak u komentaru na ZV Sent. navodi nagu retenicu gotovo tocno prema Scotusovu prijevodu: Femina est mas occasionatus (nazalost, opet bez quasi). On ovdje razlikuje nakanu posebne naravi od nakane op¢e naravi (kao gore). No buduéi da se tu radi o uskrsnuéu od mrtvih, dodaje da u onom Zivotu nema i neée biti nikakve razlike na osnovi spola, nego samo na osnovi zasluga.“ Na isti nadin (tj. femina est mas occasionatus) citira Aristotelovu reéenicu iu komentaru na IV Sent. te u kasnijim djelima, koja citiram prema vremenskom redoslijedu: De veritate, komentar I Kor 11” Suma teol. 1,* komentar Iv 16. Izuzetak je komentar I Tim, gdje, je valjda nesvjesno, ponovio poéetni natin citiranja: mulier est vir occasionatus. Steta Sto se Toma drzao cijeli Zivot tog Scotusova prijevoda. Valjda nije ni znao za drukéiji prijevod, tj. za prijevod Vilima iz Moerbekea, o kojemu smo veé govorili (Femella enim est quasi orbatus masculus). Zagontno je ipak to zaSto su Albert, Bonaventura i Toma iz Scotusova prijevoda izostavili onaj velo vazni prilog quasi (kao). Otito im se dinio suvisan. Ali zasto? Da je Scotus totnije, jasnije i potpunije (morao je, prema arapskom predlosku, staviti: mas imperfectus et occasionatus — muZjak nepotpun i o&teéen!), vjerojatno bi bili uvidjeli pravi smisao reéenice na koju ovdje mislimo. Inate, ono Sto je reteno o muskom sjemenu, naime da je u njemu djelatna sila (virtus activa), a u Zeni trpna sila (virtus passiva), to se nalazi ne samo kod Bonaventure nego i kod Tome i drugih skolastika. Ta je teorija sporna, ali i bez obzira na to bilo je pogresno primijeniti je na onu ozloglasenu Aristotelovu izreku. No kad je ta pogreska utinjena, onda je prilitno razumljivo da su iz Scotusova prijevoda izbacili onaj quasi; on je, naime, prema tom tumaéenju postao suvisan! 42 De gen. an, IV, 1, 766 a 17-20. To je po Scosusow brojenju De animalibus knj. XVIII. Misao Aristotelova je ovdje togno shvaéena, 43. S. THOMAS, In IV Seni. d. XLIV, q. 1, a. 3, qla 3, ob. 2-3 et sol. 3 ad 2-3; izd. Parmensis, t. VII, 1857, str, 1081-1083. 44 Ondje, str. 1082-1083. 45 Ondje, d. XXXVI, q. 1, a. 1 ad 2; u may. izd, str. 994. 46 De varitaie, q. 5, a. 9, ad 9. 47 Commentaria ad I Cor. 11, lect. 1 48 Summa theol., 1, q. 92, a. 1, arg. 1 et ad 1; g. 99, a. 2, arg, Let ad 1. 49° In Evangelium loannis, c. 16, lect. 5. 50 Commentaria in I Tim. 2, lect. 3. 51 Summa theol., 1, 92, 1c. 566ARISTOTEL, | TOMA ARVINSEI O ZENT 2. ULOGA ZENSKOG KOD OPLODNJE, PREMA ARISTOTELU Aristotelova teorija o oplodnji bila je u XIII. st. na Zapadu prihvacena od svih prirodoslovaca. Od njih su je uzeli i teolozi; s njom su morali ra¢unati u svojim teoloskim razmiSljanjima. Lijepo to kaze Bonaventura kad je s tom teorijom nastojao sloZiti teolosko miSljenje, naime da bi u zemaljskom raju — prije nego Sto su praroditelji sagrije3ili - bio isti broj muSkaraca i Zena; jer ako je Zena vir occasionatus, dakle nenamjeravano bi¢e, onda u raju Zend ne bi smjelo bitit Bonaventura priznaje tezinu problema kad pide: »§ gledista tvornog poééla (principium effectivum) tesko je oznaciti razlog da bi u stanju prvotne nevinosti bio jednaki broj muSkaraca i Zena.«? A onda nastavlja otprilike ovako: Tu se teolog moze ute¢i prirodnoj znanosti i medicini, jer jedna i druga mogu posluziti teologiji.©* Navest ¢u nekoliko tekstova iz kojih se vidi Filozofova misao o ulozi muzjaka i Zenke pri oplodnji (on kaze: kod radanja). »Zenka (tO Ov) uvijek pruza tvar (viv tAnv), a muzjak (td Gggev) tvorbeno potelo (td Snptoveyoy)... Tijelo je od Zenke, a duSa od muZjaka: jer je du8a bivstvo (ovota) nekog tijela.« »Zenka, kao Zenka®, trpna je (adntuxdv), a mujak, kao muzjak, tvorno je i pokretatko potélo (xommtixdv xai Sdev h ox} wis xviiceuc), tako da, ako se uzmu krajnji Glanovi ove suprotnosti, iz njih ne moze postati jedno bice (t ywouevov Ev), osim na natin na koji iz drvodjelca i drva nastane krevet ili kako iz voska i oblika nastane kugla; jer jedna je strana tvorbena i pokretatka (noujtxdv xai xivoiv), a druga trpna i pokrenuta (xathytixdv xai xtvotpevov)®.« ‘ Pitanje 0 aktivnoj ulozi muskog, a pasivnoj Zenskog elementa Aristotel pise u De generatione animalium IV, 1. Muzjak ima mo¢ (Sbvauic) dovesti do sazrijevanja (néttew - skuhati, probaviti), zgusnuti i izluditi sjeme koje sadrzi pogelo oblika (= due), poéelo pokretatko, dok je u Zenke neka nemoé (‘advvapia) naginiti nesto takvo. Ona je naime biée koje prima (tO Sexduevov), a ne moze zgusnuti (ovviotévar — zgrudati) ni izlutiti (eaxgl- vety).” Ona ne moie izluditi pravo sjeme (»tistu« izlutinu, 1d megittopa xatagév)® Toj moéi, odnosno nemoéi, odgovaraju primjereni organi, razligiti kod mu%jaka i Zenke. Na pitanje kada se rada musko, a kada Zensko odgovara: »Gdje potelo $2 §. BONAVENTURA, In IT Sent, d. XX, q. 6, concl.; u nav. izd. TL, str. 485. 53 Ondje 54 De gen. an., I, 4, 738 b 20-27; DIDOT III, 354. 55. Zanimljivo je da ovdje Aristotel govori formaliter (kako bi rekli skolastici), dakle o enki kao 2enki, ‘© muzjaku kao muzjaku. No ta 2enka ili taj muzjak su i osjetilna bia te odredene vrsie, pa kao takovi oni ne moraju imati upravo tu ulogu, npr. Zenka mote biti aktivnal Jer se biée Zenke, npr., ne iscepljuje u Zenskosti; ono je nesto vite Ondje, $, 21, 729 b 12-18; DIDOT IIL, 341. Ondje, IV, 1, 765 b 10-15; DIDOT Ill, 395. Ondje, TV, 1, 765 b 35-6; DIDOT Ill, 395. BIR 567ARISTOTEL I TOMA AKVINSKI 0 ZENT 2. ULOGA ZENSKOG KOD OPLODNIJE, PREMA ARISTOTELU Aristotelova teorija 0 oplodnji bila je u XII. st. na Zapadu prihvacena od svih prirodoslovaca. Od njih su je uzeli i teolozi; s njom su morali ratunati u svojim teoloskim razmisljanjima. Lijepo to kaZe Bonaventura kad je s tom teorijom nastojao sloziti teolo’ko mi8ljenje, naime da bi u zemaljskom raju — prije nego to su praroditelji sagrijesili — bio isti broj muskaraca i Zena; jer ako je Zena vir occasionatus, dakle nenamjeravano bi¢e, onda u raju Zena ne bi smjelo biti! Bonaventura priznaje tezinu problema kad pise: »§ gledista tvornog poééla (principium effectivum) texko je oznatiti razlog da bi u stanju prvotne nevinosti bio jednaki broj muSkaraca i Zena. Navest ¢u nekoliko tekstova iz kojih se vidi Filozofova misao o ulozi mujaka i Zenke pri oplodnji (on kaze: kod radanja). »Zenka (td OfjAv) uvijek pruza tvar (tiv bhnv), a mugjak (1d degev) tworbeno potelo (1 Bnurovgyév)... Tijelo je od Zenke, a dusa od mudjaka: jer Je dus bivstvo (odova) nekog tijela.« »Zenka, kao Zenka™, trpna je (nadnuxdv), a muzjak, kao muzjak, tvorno je i pokretatko poéélo (xoujtxdy xai dbev 4 Goyxh TiS nIviicews), tako da, ako se uzmu krajnji ¢lanovi ove suprotnosti, iz njih ne moze postati jedno biée (16 yivopevov gy), osim na nagin na koji iz drvodjelca i drva nastane krevet ili kako iz voska i oblika nastane kugla; jer jedna je strana tvorbena i pokretatka (nomtxov xai xwodv), a druga trpna i pokrenuta (xatytixdy xai xwotpevov)>« Pitanje o aktivnoj ulozi muskog, a pasivnoj Zenskog elementa Aristotel pise u De generatione animalium TV, 1. Muzjak ima moé (S0vaptc) dovesti do sazrijevanja (éttewv — skuhati, probaviti), zgusnuti i izluditi sjeme koje sadr4i potelo oblika (= duSe), po¢elo pokretatko, dok je u Zenke neka nemoé (aduvayla) naciniti nesto takvo. Ona je naime biée koje prima (10 Sexouevov), a ne moze zgusnuti (ovviotévas — zgrusati) ni izluditi Cexxgi- vew).*7 Ona ne moze izluéiti pravo sjeme (»tistu« izluginu, 16 megittmpa xadagdv)® Toj moéi, odnosno nemoéi, odgovaraju primjereni organi, razlititi kod muzjaka i Zenke. Na pitanje kada se rada muSko, a kada Zensko odgovara: »Gdje potelo $2. §. BONAVENTURA, in II Sent, d. XX, q. 6, concl.; u nav. izd. I, str. 485, 53 Ondje 54 De gen. an., II, 4, 738 b 20-27, DIDOT IIT, 354. 55. Zanimljivo je da ovdje Aristotel govori formaliter (Kako bi rekli skolastici), dakle o Zenki kao Zenki, © mudjaku kao mugjaku. No ta Zenka ifi taj muzjak su i osjetilna biéa te odredene vrste, pa kao takovi oni ne moraju imati upravo tu ulogu, npr, Zenka moze biti aktivna! Jer se biée Zenke, npr., ne iscrpliuje u Zenskosti; ono je neito vite. Ondje, I, 21, 729 b 12-18; DIDOT Il, 341 Ondje, TV, 1, 765 b 10-15; DIDOT IIT, 395. Ondje, IV, 1, 765 b 35-6; DIDOT III, 395. Bas 567ARISTOTEL 1 TOMA AKVINSKI © ZENI Citajuéi o tome Sto suvremeni biolozi kazu 0 oplodnji, bolje se vidi aktivna uloga muskog i Zenskog. Prema njima™, spermiji (muSke spolne stanice) udu u Zensko jajaice (ovum), pa »glava spermija bubri i pretvara se u muski pronukleus«, koji se spoji sa Zenskim pronukleusom u ovumu te tako nastaje zigota novog individua. Dakle, i musko potelo (spermij) - protiv Aristotelova mi8ljenja — ulazi u zaéeti plod kao tvar, iako je njegova masa neusporedivo manja od ovuma (Zenskog jajaSca). $ druge strane, ovum sadrZava u sebi venergetski materijal« kao i tvari za izgradnju, ali i »majéinsku nasljednu tvar«, Stvari su dakle zamrSenije nego Sto ih je vidio Aristotel. No njemu u prilog i moderni biolozi kagu da mu8ski clement pokreée cijeli postupak oplodnje: »Prodor spermija u ovum djeluje kao podrazaj da se u jajascu tek tada dovrsi druga mejotitna dioba... pa je ono spremno za oplodnju.«‘ Sto se tite pitanja zaSto je jedan zateti zametak muskog, a drugi Zenskog spola, moderna genetika daje svoj odgovor,® koji ipak nije potpun. Na odredivanje spola zaéetog ploda utjeéu kromosomi u spermiju (u nekima je od njih kromosom X, a u drugima kromosomom Y) i kromosomi u jajacu (u njemu su samo kromosomi X). »Spajanjem jajaica sa spermijem koji ima kromosom X nastaje kombinacija XX, iz ¢ega se razvije Zenski, a u kombi- naciji sa spermijem koji ima kromosom X razvije se muSki individuum.«° Ostaje dakako neodgovoreno pitanje o tome u kojim uvjetima nastaje zenska kombinacija (tj. XX), a pod kojim uvjetima muska kombinacija (tj. XY). Je li tu veéi utjecaj Zenke ili muzjaka, Zene ili muza? Iz svega proizlazi da su i muSko i Zensko djelatna povéla s obzirom na zaceti plod, na zigotu novog individua. Sto je pak s njegovim Zivotnim potélom (duSom), to ne pripada u podrudje biologije, nego filozofije. Jacques Maritain® smatra da je potpuno »sjeme« osjetilnih bi¢a ne samo mu&ka spolna stanica (spermij) nego i ona Zenska (ovum), te da su obje diva biéa, oblikovana nekom nesavrsenom i prijelaznom raslinskom dusom.® Kad se one spoje, nastaje zametak (embrij). Kad je rijet o zate¢u ljudske jedinke, onda je to veé fjudski zametak (embrij), koji je dodu’e na poéetku oblikovan raslinskom (vegetativnom) duSom, ali je ipak mnogo vise nego biljka, jer je u njemu veé Ijudska narav: ne, dakako, formaliter, nego virtualiter, tj. po nekoj sili, po nekom elanu koji éitav razvoj vodi do dovrsenja. Odakle proizlazi ta sila? Od roditeljskog cina oca i majke, a ta opet od njihovih duhovnih dua ukoliko oblikuju njihova tijela. Ta oblikujuca sila oblikuje embrij kao Zivo bi¢e, dakle, pruZa mu Zivotno poéélo, najprije 64 Vidi P. DROBNIAK, Oplodnja, u: Medicinska enciklopedija, Dopunski svezak, Zagreb, JLZ, 1974, ste, 452, Ondje. 66 Vidi M. GIUKIC, Genetika ovjeka, u: Medicinska enciklopedija, sv. IV, Zagreb, 1960, str. 290. 67 Ondje. 68. Taj je poznati filozof — prema priopéenju dr. Tome Vereka - dvije godine studirao biologiju kod slasovitog biologa Hansa Driescha u Heidelbergu. Dr. Tomi VereSu zahvaljujem ne samo na tome nego i na spremnosti kojom mi je pruzio literaturu za ovu radnju. 69 Vidi J. MARITAIN, Approches sans entraves, Paris, 1973, str. 120-123. 569AUGUSTIN PAVLOVIC raslinsko, pa osjetilno, pa onda neposredno pripravija dolazak duhovnoj dugi.” Iz toga se vidi da ona oblikujuéa sila ima takoder instrumentalnu, orudnu znaéajku, jer je u snazi roditeljskog gina oca i majke, orude za razvoj embrija sve dokle ne postane tovjek, tj. osjetiIno biée s duhovnom dugom., Prema tome, i muske i Zenske stanice pruzaju tvar, i obje posreduju dusu. Vratimo se sada trenutak Aristotelu. Prema retenome, morao je kazati da je pravo sjeme osjetilnih bi¢éa zap ‘avo zaéeti plod, a ne samo musko sjeme. O biljkama je to izrigito kazao"!: »U Zivim bi¢ima u kojima je musko i Zensko odvojeno sjeme (omégua) je neka vrsta zatetog ploda (o‘tov xtqua): a zacetim plodom zovem prvo mijeganje muskog i Zenskog.« Malo dalje kage neSto sliéno: »U biljaka su te mo¢i (= musko i Zensko) pomijeSane, i Zensko nije odvojeno od muskog. Zato one radaju same od sebe, i ne proizvode sjemenu teku¢inu (yovijv), nego zaéeti plod (xinua), koji se zove sjemenje (onégpata).«” PokuSajmo razumjeti za3to Aristotel nije rekao neéto sliéno o osjetilnim bi¢ima. On je, prema onda njemu dostupnom opaZanju, shvatio da »mjeseéno pranje« (ra xataprvie) kod Zenke nije pravo sjeme, a—nemaju¢i mikroskopa - nije mogao znati da kod Zenke postoje jajaica. Stoga mu je preostalo zakljutiti da je jedino pravo sjeme - musko. Na to je onda primijenio filozofijsko natelo »aktivno-pasivno« i sve drugo sto iz toga slijedi. To je, Gini se, razlog cijele zablude. Da je znao za podatke kojima raspolaze moderna biologija, bez sumnje bi bio rekao da je i mu3ko i Zensko aktivno, premda se tini da je musko aktivnije, jer pokreée cijeli proces oplodnje. S$ druge strane, éini mi se da Aristotel nije Zensko smatrao posve pasivnim biéem; najprije zato Sto su mudko i Zensko iste vrste. »Premda je Zensko osjetilno biée (Cwov Biv) razli¢ito od muskog, ipak su vrstom jednaki (to etdet norutov).«® Dalje, pri nastajanju muskog ili Zenskog zametka musko se i Zensko bore, kako to Aristotel izritito kaze: »Gdje (musko) potelo ne nadviadava... i ne moze dovesti do sebi svojstvenog lika (e730¢), nego biva nadvladano, po nuznosti se pretvara u suprotno. Suprotno pak muskom, ukoliko je musko, jest zensko, ukoliko je zensko.« Ta je borba, dakako, aktivnost, koliko god se mu&ko zove djelateljem (agens), a Zensko trpitelj (patiens). Tu borbu arapski filozof Averroes, komentiraju¢i citirano mjesto, opisuje vrio zorno, pa zakljucuje: »Svaki od njih uzajamno pokreée drugoga te ga nastoji nadvladati i pretvoriti u svoju narav.«” Sve u svemu: Aristotel je pogrijesio, ali se mora razumjeti i za8to je 70 Ondje, str. 127-180. 71 De gen. an., 1, 20, 728 » 32-34; DIDOT Ill, 340. 72 Ondje, 1, 23, 731 a 1-4; DIDOT, 343. 73. Ondje, 1, 23, 730 b 33-34; DIDOT IIL, 343. 74 Ondje, 1V, 1, 766 a 18-22; DIDOT, 396, 75. Aristotelis Opera omnia cum Averrois commentaris, Venetis apud Tunctas, 1562. Pretisak Minerva, FrankfurlM, 1962, VI, f. 114 v HI. 570