Zaštita nepokretne baštine

1. prezentacija
Mortovi, vanjske i unutrašnje žbuke

1. Navedite materijale koji se koriste za zidane nosive konstrukcije?

zidane nosive konstrukcije su zid od​ kamena ​ili ​opeke

2. Objasnite razliku pojmova mort i žbuka?

žbuka se upotrebljava za zidanje zidova, fugiranje reški i zaštitu zidova (nije jasno iz
prezentacija)
(prema časopisu Građevinar: ​Mort za zidanje, žbukanje, injektiranje i vodootporni mort.
Mort za ​zidanje​ - mješavina jednog ili više anorganskih veziva, agregata, vode i ponekada
dodataka i/ili dodatnih sastojaka, koji se rabi za slojevanje, ​spajanje i fugiranje rešaka zidova​.
Mort za​ žbukanje,​ (Austrijska norma), jest mješavina jednog ili više anorganskih veziva,
agregata, vode i ponekada dodatnih sastojaka i/ili dodataka, koja se​ upotrebljava kao vanjski
mort za žbukanje​. Žbuka, jest jednoslojni ili višeslojni mort za žbukanje nanesen na zidove i
stropove, koji svoja ​konačna svojstva​ na elementima građevine​ postiže tek nakon dovoljnog
stvrdnjavanja​ (uslijed fizikalnih i/ili kemijskih procesa).
Mort za ​zidanje​ je sastavni dio zida funkcija kojega jest slojevanje, spajanje i/ili fugiranje rešaka
zidova i time ​nosivost u sastavu pripadajuće zidane konstrukcije​. Mort za žbukanje nije
žbuka, nego samo njezin sastavni dio! Žbuka je sustav koji obuhvaća sve slojeve zidne ili
stropne obloge izvedene od jednog ili više mortova za žbukanje funkcija koje je višestruka,
primjerice: izravnanje neravnih ploha zidova, zaštita obodnih zidova od atmosferilija (oborina),
toplinska izolacija, poljepšanje izgleda pročelja, zaštita od taloženja nečistoće pa čak i zaštita od
požara.)

3. Navedite osnovne sastojke morta ili žbuke?

mort ili žbuka se sastoje od​ veziva i agregata​, a kako bi se modificirala upotrebljivost ili
svojstva u određene mortove ili žbuke dodaju se​ aditivi
4. Nabrojite sve vrste agregata?
zemlja zdravica, pijesak, drobljeni kamen (drobljenac), pepeo
5. Nabrojite sve vrste veziva?
glina, vapno (hidrauličko i nehidrauličko), cement (prirodni ili umjetni), gips, prirodna ulja,
vosak i smole
6. Nabrojite sve vrste aditiva?
Aditivi se dodaju u malim količinama i mijenjaju fizikalne i kemijske karakteristike i dugoročna
svojstva morta, žbuke, cementa, betona i mogu poboljšati njihovu svestranu upotrebu.
Anorganski aditivi usporavaju ili ubrzavaju proces vezanja žbuke, morta i betona.
pucolani (prirodni pucolani, tras, drobljena opeka, granulirana troska iz visokih peći za
proizvodnju željeza i čelika), vlakna (prirodna vlakna - dlake), organski aditivi, pigmenti
7. Opišite karakteristike vapna i navedite osnovnu podjelu?
vapno je iznimno upotrebljiv materijal koji se može upotrebljavati kao vezivo u mortovima za
zidanje zidova, injektiranje reški u zidanim konstrukcijama, žbukama za vanjsko i unutrašnje
žbukanje zidova, a može se i miješati s različitim materijalima zbog izrade različitih dekorativnih
aplikacija. može se pomiješati s vodom i nanositi kao zaštitni sloj. ima različite fizičke značajke,
ovisno o vrsti upotrebljenog kamena koji utječu na prirodu vapnenih mortova i žbuka. vapneni
mortovi i žbuke su kompatibilni s tradicionalnim građevnim materijalima i imaju dobru
propusnost vodene pare za razliku od cementnih mortova. relativno su fleksibilni pod
opterećenjem i imaju ograničenu autogenu sposobnost oporavka mikro oštećenja u kojima
tijekom vremena dolazi do razgradnje i premještanja čestica vapna. proizvodi se od kalcijevog
karbonata ili magnezijevog karbonata.
paljenje vapna - kod zagrijavanja kalcijeva ili magnezijeva karbonata na 800 stupnjeva celzijusa
nastaje ugljični dioksid i materijal pod nazivom živo vapno (kalcijev oksid - negašeno vapno);
redukcija ili oksidacija rude zagrijavanjem u peći na odgovarajućim temperaturama
8. Opišite peć za gašenje vapna.
peć je ugrađena u brežuljak, na vrhu peći se ubacuju i izmjenjuju slojevi vapna i goriva, kontrola
temperature je bila problem, pa o tome ovisi kvaliteta vapna. u 19.st. izumljene su veće i
efikasnije peći za paljenje vapna zbog povećane potražnje za vapnom u industriji. koristile su se
rotirajuće ili vertikalne peći koje su koristile plin ili ulje kao gorivo za proizvodnju čistog vapna
bez pepela.
9. Objasnite „VAPNENI CIKLUS“ ZA NE-HIDRAULIČKA VAPNA (CL)
VAPNENI CIKLUS - /”lime cycle”/ je ciklus kemijskih reakcija koje predstavljaju temelj za
tehnologiju kalcijevih vapnenih mortova i žbuka./”calcium lime mortar technology”/
Ciklus se sastoji od kalcinacije vapnenca, hidratacije živog vapna i konačno karbonizacije
hidratiziranog vapnenog morta u reakciji s ugljičnom kiselinom.
Konačni rezultat je kristalinični karbonat koji je kemijski sličan vapnencu.
„Vapneni ciklus” za ne-hidraulička vapna Proces paljenja, gašenja i karbonizacije je poznat kao
vapneni ciklus. Karbonizacija se odigrava u nekoliko stupnjeva: 1. Ugljični dioksid („Karbon
dioxide“) se širi u sve prazne pore morta. 2. Ugljični dioksid se povezuje s vodom i nastaje
ugljična kiselina (H₂CO₃), istovremeno smanjujući pH vode. 3. Vapno (kalcijev hidroksid
Ca(OH)₂) se rastapa u reduciranoj pH vode. 4. Započinje reakcija između ugljičnih iona u
ugljičnoj kiselini i kalcijevih iona iz vapna da bi nastao kalcijev karbonat („calcium carbonate“
CaCO₃).

1. Vapnenac (CaCO₃) se pali u pećima na temperaturi od 950˚C, isparava voda (H₂O) i ugljični
dioksid (CO₂).
2. Nastaje živo vapno (kalcijev oksid – CaO)
3. Gašenjem (hidratacijom) vapna s vodom nastaje toplina.
4. Rezultat je gašeno vapno (kalcijev hidroksid – Ca(OH)₂) koji može biti u formi: a) vapnenog
tijesta, b) mješavina vapnenog tijesta i agregata, c) praškasto vapno.
5. Nakon miješanja gašenog vapna i agregata nastaje svježi mort i žbuka.
6. U procesu karbonizacije početno otvrdnjavanje morta i žbuke započinje gubitkom vlage u
atmosferi i okolnim strukturama. Određena količina vode se zadržava u porama morta zbog
djelotvornosti karbonizacije.
9. U procesu karbonizacije ugljični dioksid iz atmosfere raspada se u porama vode i prodire kroz
mort i žbuku. On se kombinira s kalcijevim hidroksidom i nastaju kalcijev karbonat i voda koja
isparava. To je proces otvrdnjavanja morta i žbuke.

živo vapno je nestabilno i reagira s vlagom u svim formama, za upotrebu u građevinarstvu živo
vapno se miješa s vodom u procesu poznatom kao gašenje. voda gasi (ili hidratizira) živo vapno
jer se kombinira s njim, stvarajući gašeno ili hidratizirano vapno. gašenje svježeg
ne-hidratiziranog živog vapna s većom količinom vode obično proizvodi burnu reakciju, tijekom
koje se oslobađa veća količina topline i materijal se žuboreći povećava u volumenu
10. Navedite podjelu ne-hidrauličkih vapna
a) Zračno vapno („Air Lime“) Zato jer stvrdnjava u kontaktu s zrakom. Termin upotrebljavaju
sadašnji Britanski i Europski standardi.
b) Debelo vapno („Fat Lime“) Zbog masne teksture.
c) Bogato vapno („Rich Lime“) Zbog ljepljive, plastične kvalitete i sposobnosti da nosi velike
količine pijeska.
d) Čisto vapno („Pure Lime“) Zbog nepostojanja nečistoća u kamenu.
e) Visoko kalcificirano vapno („High Calcium Lime“) Zbog velike količine kalcijevog karbonata
(„calcium carbonate“).

većina ne-hidrauličkih vapna proizvodi se kalcinacijom vapnenca ili krede koji sadrže veće
količine kalcijevog karbonata da bi nastao kalcijev oksid odnosno živo vapno. ne-hidrauličko
vapno je ono koje otvrdnjava u kontaktu s ugljičnim dioksidom u zraku. u standardima su
opisana kao kalcijeva vapna ili dolomitska vapna koja se klasificiraju prema količini kalcijevog
ili magnezijevog oksida.
11. Objasnite jednostavni vapneni ciklus za suvremena prirodna hidraulička vapna
(„natural hydraulic lime” – NHL)
JEDNOSTAVNI VAPNENI CIKLUS ZA SUVREMENA PRIRODNA HIDRAULIČKA
VAPNA („natural hydraulic lime” – NHL) 1. Vapnenac (CaCO₃), koji sadrži glinu i druge
minerale, pali se na temperaturi između 900˚ i 1050˚C. Isparavaju voda i ugljični dioksid. 2.
Nastaje ​živo vapno (kalcijev oksid – CaO)​ s reaktivnim silikatima i aluminatima koji su nastali
paljenjem gline. 3. Gašenjem (hidratacijom) živog vapna pomoću kontrolirane količine vode
(H₂O) koja je dovoljna za hidrataciju kalcijevog oksida. 4. Hlapljenjem vode nastaje suho
prašnasto hidrauličko vapno (kalcijev hidroksid [Ca(OH)₂] s reaktivnim silikatima i
aluminatima) = Prirodno hidrauličko vapno (NHL) 5. Kad se prirodno hidrauličko vapno
pomiješa s vodom i agregatom nastaje svježi mort ili žbuka 7. U procesu hidratacije reaktivni
silikati i aluminati u kombinaciji s vodom i kalcijevim hidroksidom proizvode hidratizirane
kalcijeve silikate i aluminate. 8. U procesu karbonizacije preostali kalcijev hidroksid („slobodno
vapno”) vezuje se s ugljičnim dioksidom iz atmosfere i proizvodi kalcijev karbonat (CaCO₃). 9.
U starom mortu i žbuci tijekom godina ugljični dioksid (CO₂) reagira s hidratiziranim kalcijevim
silikatima i aluminatima i nastaje kalcijev karbonat i amorfni aluminijev oksid i silicije oksid
RAZLIKA TERMINA HIDRAULIČKO /”hydraulic”/ I HIDRATIZIRANO /”hydrated”/
Hidratacija je reakcija u kojoj je voda kombinirana s kristaliničnom strukturom materijala.
Hidratacija je sinonim za gašenje vapna kad živo vapno reagira s vodom i nastaje tijesto ili
prašak.
Ne-hidraulička i hidraulička vapna su hidratizirana (gašena).
Hidraulički​ je pojam koji se odnosi na određene vrste vapna kojima ​proces vezivanja i
otvrdnjavanja započinje s vodom.
Pojam hidrauličko proizlazi iz činjenice da vapno kemijski reagira s vodom.
Što je snažnije hidrauličko vapno proces vezivanja i otvrdnjavanja počinje čak ako se
primjenjuje u vodi
12. Što je cement?
cement ima suprotna svojstva od vapna: krtost, sklonost pucanju i nema sposobnost prilagodbe.
Cement je hidrauličko vezivo koje se proizvodi od prirodno nečistog vapnenca koji sadrži više
od 25 % gline i drugih minerala (prirodni cement) ili kad se namjerno kombinira vapnenac s
drugim mineralima, uglavnom glinom (umjetni cement).
Cement se razlikuje od vapna jer kalcinirani proizvod ne sadrži uopće slobodno vapno, jer se
uglavnom u peći povezuje sa silicijevim i aluminijskim dioksidom da bi nastali složeni kalcijevi
silikati i aluminati.
13. Objasnite osnovnu podjelu cementa.
„Clay” – glina „Shale” – glinasti slojevi (?) „blast-furnace slag” – troska, zgura „China clay” –
kaolin „Bauxite” - boksit
PODJELA: a) PRIRODNI CEMENT(poput Rimskog cementa, Medina cementa) /”Natural
Cement – Roman Cement – Medina Cement”/ Kad se vapnenac s 25% reaktivnih nečistoća pali
na temperaturi oko 1200˚C.
Dodatkom vode prirodni cementi započinju proces vezivanja u periodu od 15 do 30 minuta,
istovremeno se oslobađa toplina i minimalno skupljanje.
Brzi proces vezivanja zahtijeva iskusne majstore tijekom primjene. Najčešće se upotrebljavaju u
odnosu = jedan dio prirodnog cementa : jedan dio agregata. Prirodni cementi su se često
upotrebljavali za žbukanje vanjskih zidova, zbog malog skupljanja i početnog dobrog prijanjanja.
Ponekad su se primjenjivali za popravke kamenih zidova i ispunjavanje reški u zidanim
konstrukcijama, iskustvo je pokazalo da su prečvrsti i vodonepropusni.
Boja prirodnih cementa ovisi o geološkom izvoru. Oni s većim ili manjim postotkom željeznih
minerala su tamno ili svijetlo smeđi. b) PORTLAND CEMENT CLINKER /”Portland Cement
Clinker”/ Kad se vapnenac s visokim sadržajem kalcijevog karbonata (CaCO₃) uz dodatak gline,
škriljevca i šljake iz visokih peći pali na temperaturi većoj od 1400˚C.
c) OBIČNI PORTLAND CEMENT /”Ordinary Portland Cement”/ Kad se PORTLAND
CEMENTU CLINKERU dodaje gips.
d) BIJELI CEMENT CLINKER /”White Cement Clinker”/ Kad se vapnenac s visokim
sadržajem CaCO₃ uz dodatak kaolina pali na temperaturi većoj od 1400˚C. Kaolin je hidrirani
aluminijev silikat („china clay”).
e) BIJELI CEMENT Kad se BIJELOM CEMENTU CLINKERU dodaje gips. Upotreblajva se
prilikom restauracijskih radova jer nalikuje vapnenom mortu
f)ALUMINATNI CEMENT („Alumina cement”) Kad se vapnenac s visokim sadržajem CaCO₃
uz dodatak boksita pali na temperaturi većoj od 1400˚C. Vrlo brzo veže i postiže punu čvrstoću u
približno 24 sata čak i po hladnom vremenu.
Uglavnom se upotrebljavao za kanalizacijske i podmorske radove.
14. Što je gips?
Gips je mineral sastavljen od kalcijevog sulfata dihidrata /”calcium sulphate dihydrate” -
CaSO₄2H₂O/ koji nastaje taloženjem nakon isparavanja morske vode.
Kad se gips zagrijava na niskoj temperaturi (između 150˚C i 160˚C) kristalizirana voda se
isparava i stvara se kalcijev sulfat hemihidrat /”calcium sulphate hemihydrate” - CaSO₄½H₂O/
koji dolazi u formi finog praha, poznatog kao Pariški gips. (modelarski gips – „Plaster of Paris”)
Pariški gips i voda veže nakon nekoliko minuta.
Proces vezivanja/stvrdnjavanja ponovo vezuje vodu u kristalnu strukturu stvarajući tvrdi
kristalinični gips. Oslobađa se toplina i neznatno povećava volumen. Gips se često miješao s
vapnenom žbukom za žbukanje unutrašnjih zidova, skulptoralnu i arhitektonsku plastiku.
Gips je topljiv u vodi i zato nije pogodan za vanjsku upotrebu u vlažnim klimama, za žbukanje
vlažnih zidova i temeljenje.
Gips je pH neutralan, pa se može bojati odmah nakon sušenja
15. Objasnite osnovni ciklus gipsa.
CIKLUS GIPSA 1. Gips je mineral sastavljen od kalcijevog sulfata dihidrata /”calcium sulphate
dihydrate” - CaSO₄2H₂O/ 2. Mineral se grije u peći na temperaturi od 150˚ do 160˚C, isparava
voda (H₂O) 3. Nastaje i stvara se kalcijev sulfat hemihidrat /”calcium sulphate hemihydrate” -
CaSO₄½H₂O/ koji dolazi u formi finog praha, poznatog kao Pariški gips. (modelarski gips –
„Plaster of Paris”) 4. Pariški gips pomiješan s vodom, brzo veže i otvrdnjava. 5. Kad se mineral
zagrijeva na temperaturi većoj od 180˚C, dolazi do potpunog isparavanja vode. 6. Rezultat je
bezvodni gips (štuko gips) (CaSO₄ - „anhydrous plaster”) 7. Kad se dodaje voda u štuko gipsu
dolazi do sporijeg vezivanja, rezultat je otvrdnuti štuko gips.
MODIFICIRANA GIPS ŽBUKA
Prvi modificirani bezvodni štuko gips („anhydrous gypsum plaster” kalcijev sulfat - CaSO₄)
proizvodio se namakanjem gipsa u jako alkalnoj otopini potaše prije paljenja i mljevenja.
Poznat je pod imenom Martin Cement.
16. Objasnite što je agregat i osnovna podjela.
1.2.2.AGREGAT Agregati su ispuna koja određuje izgled i karakteristike vapnenog morta.
Agregat i vezivo su podjednako važni za fizikalne i kemijske karakteristike vapnenog morta.
Agregat je ispuna, koja doprinosi volumen i čvrstoću mortu i žbuci. Istovremeno smanjuje
upotrebu veziva i reducira smanjenje volumena ovisno o sušenju morta ili žbuke.
Agregat utječe na poroznost, boju i teksturu morta ili žbuke.
Porozni agregati mogu pripomoći u procesu karbonizacije vapnenog veziva. AGREGAT –
/”aggregate”/ fragmenti drobljenog ili usitnjenog kamena, šljunka, pijeska, troske, klinkera koji
se upotrebljajvaju kao ispuna i sastavni su dio žbuke, morta, betona. Agregati su većinom inertni
materijali. Agregati imaju različita svojstva: mineraloška, oblik, tvrdoću, veličinu čestica,
poroznost i čistoću. Izbor i specifikacija agregata ovise o budućoj namjeni. Dobro granulirani
agregat („well-graded”) ima uravnoteženu količinu čestica različitih veličina. Distribucija i
proporcija čestica različitih veličina je osnova za standardizaciju.
1.2.2.A. ZEMLJA ZDRAVICA /”subsoil”/
Mort ili žbuka mogu biti napravljeni od obične zemlje zdravice ovisno o količini gline.
U atmosferski zaštićenom okolišu i uz dobro detaljiranje ovaj materijal može dosta dugo trajati.
Zemlja zdravica se miješala s vapnom zbog proizvodnje vodootpornog morta ili žbuke.
1.2.2.B. PIJESAK
Pijesak nastaje dugotrajnim drobljenjem kamena pod utjecajem atmosferilija.
Pijesak je jedan od najčešćih agregata za žbuke ili mortove.
Mnogi povijesni mortovi ili žbuke sadrže čestice gline ili druge nečistoće, koje utječu na boju i
teksturu.
Od XVIII stoljeća dobra poslovna praksa je ispiranje pijeska pogotovo pri upotrebi za
kvalitetnije radove
2.1. Pijesak iz kamenoloma Poznatiji kao oštri pijesak, nejednolikih čestica, bio je tradicionalno
zagovaran zbog izvrsnih karakteristika.
2.2. Riječni pijesak Najčešće je čist i jednolikih čestica. Upotrebljavao se za unutrašnja žbukanja.
2.3. Morski pijesak Varira u boji, obliku i veličini čestica. Zagađen je morskom soli koja utječe
na propadanje morta ili žbuke kao i zidane konstrukcije. Dobra poslovna praksa je uvijek
zahtijevala ispiranje.
1.2.2.C. DROBLJENI KAMEN (DROBLJENAC) („crushed stone”)
Drobljenac je jedan od dodatnih proizvoda koji nastaje prilikom vađenja i obrade kamena u
kamenolomima.
U nekim slučajevima povijesni mortovi ili žbuke su se sastojale isključivo od drobljenog
vapnenca ili krede.
Boja drobljenca utječe na boju morta ili žbuke.
1.2.2.D. PEPEO /”ash”/
Drveni ili ugljeni pepeo, nastao prilikom kalcinacije, je često bio upotrebljavan u povijesnim
mortovima ili žbukama.
U XIX stoljeću ugljeni pepeo i klinker opeka su zamjenjivali uobičajeni agregat.
Nakon drobljenja i usitnjavanja pepela i miješanja s vapnom nastajao bi sivi ili crni vapneni mort
ili žbuka koji su imali nešto slabija hidraulička svojstva.

17. Što su pucolani i osnovna podjela.

1.2.3.A. PUCOLANI („pozzolan”)
Fini zemljani materijali koji sadrže reaktivnu zemlju kremenjaču /”silica” - silicijum dioksid
SiO₂/ i glinicu /”alumina”– alumijev oksid Al₂O₃/.
Kremenjača i glinica moraju se zagrijavati da bi postale reaktivne.
U prisustvu vlage pucolani kemijski reagiraju s kalcijevim hidroksidom i proizvode hidrauličko
vezivanje u žbukama i mortovima.
- PRIRODNI PUCOLANI („pozzolana”)
Prirodni pozzolani sastoje se od vulkanskog pepela s velikim postotkom kremenjače i glinice
koje su bile podvrgnute visokim temperaturma.
Naziv Pozzolana dolazi od mjesta Talijanskog grada Pozzuoli u blizini Napulja i Mont Vesuvius
koji je bio veliki izvor reaktivnih aditiva od antike. Tijekom XIX stoljeća britanski inženjeri su
koristili hidrauličko vapno i pucolane da bi pojačali snagu i trajnost morta ili žbuke.
Mješavina je bila u odnosu = 1 pucolana : 1 vapna : 1 ili veća količina pijeska
- TRAS /”trass”/
Prirodni tras je fino granulirani njemački vulkanski tuf, koji nastaje konsolidacijom vulkanskog
pepela.
U XVIII st. omjer miješanja bio je: a) 2 živo vapno : 1 tras. b) 1 živo vapno : 1 tras. c) 1 tras : 1
gašeno vapno : 3 pijesak. Tras se dodavao vapnenom mortu zbog ubrzavanja brzine vezanja i
trajnost u vlažnim uvjetima.
- DROBLJENAOPEKA/”crushed brick”/ Prirodni pucolani nisu uvijek dostupni i nemaju uvijek
ujednačeni kemijski sastav.
Izrazito praktična alternativa su drobljene glinene opeke, crijepovi i lončarija koje su paljene na
niskim temperaturama i koje sadrže reaktivne kremenjače i glinice.
Kad se fino samelju (manje od 75 mikrona) i dodaju vapnenom mortu ili žbuki mogu imati isto
djelovanje kao prirodni pucolani.
Kad se grublje samelju (više od 150 mikrona) tada djeluju kao porozni agregat koji ima
ograničenu hidrauličku reakciju
U antici su agregati od drobljene opeke i lončarije davali rozkastu matricu karakterističnu za
Rimske mortove (opus signinum) koje su primjenjivali u vlažnim uvjetima (temelji mostova,
obalne instalacije) ili vodo-nepropusnim konstrukcijama (cisterne, akvadukti, terme).
Vitruvius je preporučao slijedeće omjere: 1 vapno : 2 riječni pijesak : 1 drobljenih crijepova.
U Francuskoj u XVIII i XIX st bio je slijedeći omjer: a) 1 vapno : 2 drobljena opeka. Bez
pijeska. - GRANULIRANA TROSKA(ZGURA, ŠLJAKA) IZ VISOKIH PEĆI ZA
PROIZVODNJU ŽELJEZA („ground granulated blast-furnace slag”)
Sporedni proizvod proizvodnje čelika u visokim pećima je fini prašak koji se sastoji uglavnom
od kalcija, kremena i glinice.
Troska ima hidraulička svojstva koja se aktiviraju u kontaktu s alkalnim materijalima poput
vapna i cementa.
Upotrebljava se na isti način kao pucolan
18. Objasnite upotrebu vlakna u mortu i žbuci.
1.2.3.B. VLAKNA/”fibres”/ Vlakna se mogu dodavati u mortove ili žbuke zbog: a) reduciranja
pukotina koja nastaju prilikom stvrdnjavanja materijala b) povećanja vlačne snage i poboljšanja
fleksibilnosti.
Vlaknasta ispuna je predstavljala armaturu u povijesnim stropnim i unutrašnjim zidnim žbukama.
Armaturno djelovanje je bilo prisutno na stropnim i zidnim žbukama na elastičnim podlogama.
Vlakna su se dodavala neposredno pred upotrebu jer lužnato vapno oslabljuje vlakna.
PRIRODNAVLAKNA– DLAKA/”natural fibres – hair”/
Tradicionalni izvori dlake su krave i bikovi ali se može naći i konje, magarce, koze i rijetko
ljudsku dlaku.
Ljudska dlaka je preslaba da bi bila od bilo kakve koristi. Primarna upotreba dlaka bila je u
žbukama za unutrašnje zidove i stropove.
Posebno je važna za žbuke koje se nanose na drvene letve, jer ojačava žbuku u među razmaku
letvi, i pojačava vlačnu snagu nanesene žbuke. Dlaka preuzima ulogu vlačne armature u žbuci i
spriječava njezino drobljenje.
Postoje slučajevi slijedećih omjera:
a) u srednjem vijeku 14 kg dlake na 1 kubični metar vapnenog morta.
b) u XIX stoljeću za žbuku unutrašnjih zidova 5,5 kg dlake na 1 kubični metar.
c) u XIX stoljeću za žbuku stropova 8kg dlake na 1 kubični metar vapnenog morta kad su se
očekivale određene vibracije stropne konstrukcije.
d) U sustavu grube i fine žbuke dlaka se pojavljuje samo u finoj žbuci u omjeru 2,7-3,5 kg na 1
kubični metar.
Dlaka se ne koristi u žbukama vanjskih zidova jer omogućuje prodor vlage.

1.2.3.C. ORGANSKI ADITIVI /”organic additives”/

Postoje primjeri dodavanja mlijeka, sira, jaja, krvi, životinjske masti, životinjskih ljepila, ulje,
pčelinji vosak, pivo, urin.
Upotreba navedenih aditiva za poboljšanje svojstava morta ili žbuke dokazuje da rani mortovi ili
žbuke nisu nužno imali pouzdana svojstva.
Početkom XVIII stoljeća prestaje upotreba organskih aditiva zbog razvoja tehnologije
proizvodnje morta i načina zidanja.
1.2.3.D. PIGMENTI /”pigments”/
Boja morta i žbuke ovisi o upotrijebljenom vezivu i agregatu.
U prošlosti rijetko su bili dodavani pigmenti u mort ili žbuku.
Sitne čestice pigmenta su mobilne i mogu migrirati iz unutrašnjosti na površinu i promijeniti
vidljivu boju žbuke.
Zemljani pigmenti (crveni i žuti okeri) su se često dodavali u vapneno mlijeko za bojenje zidova.

2. prezentacija
Povijesni mortovi i žbuke: izrada
1. Objasnite proces gašenja do vapnenog tijesta.
1.3.1. GAŠENJE DO VAPNENOG TIJESTA /”slaking to putty”/
Ne-hidrauličko živo vapno bilo je gašeno i pretvoreno u tijesto, prosijavano kroz sita i
pohranjeno u rezervoarima ili jamama gdje bi odležalo nekoliko mjeseci ili godina.
Rezervoari ili jame bili su izrađeni od opeke ili drvenih greda koje su dozvoljavale da se
pretjerana vlaga postupno isuši.
Istovremeno su sprečavali da se vapneno tijesto potpuno isuši ili karbonizira.
d) Suvremeno mokro gašenje morta. Tri bazena od opeke u nizu omogućuju tri ciklusa u gašenju
vapna. Iznad srednjeg bazena se nalazi drveno korito koje ima vertikalni čep u sredini.
U korito se dodaju voda i živo vapno, kad je gašenje dovršeno, vertikalni čep se podigne i gašeno
vapno iscuri u bazen. U bazenu se pokrije i ostavi da sazrije. Kad se živo vapno gasi dolazi do
povećanja volumena. Skladištenje omogućuje gašenom vapnu sazrijevanje i postizanje bolje
kvalitete. Sazrijevanje je postupno gašenje svih vapnenih čestica i bitno utječe na kvalitetu žbuke
zidova i stropova. Ako u gašenom vapnu za žbukanje zidova i stropova postoje negašene čestice,
tada postoji rizik da će u dodiru s vlagom započeti proces gašenja i ekspandiranja in situ. Jedna
od posljedica je stvaranje pukotina na završnoj površini morta ili žbuke. Dugo skladištenje
također povećava gustoću tijesta zbog postupnog gubitka vode. Procjena potrebnog vremena za
sazrijevanje je jako varirala od zemlje do zemlje. Krajem XIX stoljeća postojala je suglasnost da
je nužno trajanje skladištenja jedan mjesec poslije kojeg se uklanjaju sve negašene čestice.
Vapneno tijesto se koristilo isključivo za fine završne slojeve unutrašnjih žbuka za zidove i
stropove jer je trebalo znatno manje količine pijeska u mješavini. Prije pojave mehanizacije
miješanje suhog agregata i vapnenog tijesta je zahtijevalo puno fizičkog rada za postizanje
konzistentne mješavine.
2. Opišite i objasnite proces gašenja vapna pomoću agregata.
Proces suhog gašenja a) Živo vapno je smješteno u središtu vlažnog pijeska b) Pijesak je
prevučen preko vapna. Vlaga u pijesku započinje proces gašenja. U procesu gašenja oslobađa se
toplina koja potiče isparavanje preostale vode iz pijeska u obliku pare. c) Kad se živo vapno gasi
ono ekspandira u volumenu. Nastale su pukotine u pijesku koji se, u međuvremenu, potpuno
osušio. d) Živo vapno je gašenjem postalo suhi hidrat koji se lako miješa sa suhim pijeskom.
Mješavina se prosijava kroz sito zbog uklanjanja grudica negašenog vapna.
Od početka XVIII st. za proizvodnju velikih količina morta ili žbuka primjenjivala se slijedeća
metoda „suhog gašenja”.
Velika količina živog vapna (ne-hidrauličkog ili hidrauličkog) bila bi okružena i pokrivena
vlažnim pijeskom. Vlaga u pijesku bi započela proces gašenja, dok je oslobođena toplina
garantirala isparavanje suvišne vode. Rezultat je bila mješavina suhog praškastog
(ne-hidrauličkog ili hidrauličkog) vapna i suhog pijeska. U ne-hidrauličkom vapnu je proces
gašenja bio gotov za nekoliko sati. Kod hidrauličkog vapna proces je trajao od 12 do 48 sati.
Glavna prednost gašenja hidrauličkog vapna na ovaj način bila je oslobođena toplina koja je bila
akumulirana u pijesku i ubrzavala je inače sporu reakciju.
Kritična točka bilo je dodavanje prave količine vode: a) kod previše vode sve hidrauličke
komponente su počeli hidrirati b) kod premalo vode proces gašenja vapna ne bi bio ispravno
proveden
Kad je proces bio završen smjesa gašenog vapna i pijeska obavezno se prosijavala kroz metalna
sita zbog uklanjanja negašenih čestica.
U Engleskoj je metoda „suhog gašenja” bila standardna u proizvodnji morta koji se
upotrebljavao u konzerviranju spomenika.
Standardna mješavina imala je omjer = 2 hidrauličkog živog vapna : 5 fino prosijanog agregata.
Mješanje s agregatom i gašenje bili su izvođeni u u metalnim koritima gdje su se polagali
izmjenični slojevi pijeska (5 inča) i hidrauličkog živog vapna (2 inča), svaki sloj pijeska se
vlažio, u konačnici se sve ručno pomiješalo s malo dodatne vode
Pomiješani materijal bio je raspoređen na drvenoj platformi, poliran s stražnjom stranom lopate i
ostavljen na „hlađenju” najmanje 12 sati ili tijekom noći.
Lagana ekspanzija gašenog materijala se postupno događala tijekom vremena.
Ako je mort počeo otvrdnjavati, zbog dodavanja prevelike količine vode, bio bi odbačen.
Suho gašenje omogućilo je relativno brzu proizvodnju velike količine morta ili žbuke u odnosu
na veliku potražnju u XIX stoljeću i početkom XX stoljeća.
3. Opišite i objasnite vruće vapnene mortove.
1.3.3. VRUĆI (Topli) VAPNENI MORT /”hot lime mortars”/
Slično metodi suhog gašenja je miješanje živog vapna i pijeska s dodavanjem vode.
S početkom gašenja odmah nastaje mort ili žbuka koja se upotrebljavala dok je mješavina još
vruća.
Uvijek je postojao rizik da negašeni grumeni vapna počnu hidratizirati i uspore proces vezivanje
i otvrdnjavanja morta. Postojanje negašenih grumena vapna nije predstavljalo problem kod
izrade morta za zidanje i jezgre nosivih zidanih konstrukcija od kamena i izrade grubog (prvi)
sloja žbuke za zidove i stropove.
To je bio veliki problem za fini (drugi) i završni (treći) sloj žbuka za zidove i stropove. Vrući
mort ili žbuka su se koristili: a) Kad se zidalo s tvrdim i nepropusnim kamenom poput granita. b)
Kad se zidalo u hladnim i vlažnim uvjetima jer bi kamen i opeka apsorbirali malu količinu vode.
Brzina podizanja zidova je bila sporija jer je ovisila o naknadnom slijeganju nosivih zidnih
konstrukcija
Vrući mort ili žbuka su poticali evaporaciju i inicijalno otvrdnjavanja morta. Prilikom gašenja se
oslobađala toplina koja je poboljšavala vezu između pijeska i vapna, a istovremeno je aktivirala
slabi pucolanski potencijal u određenim pijescima.
Vrući mort ili žbuka su se najčešće koristili za izvođenje radova tijekom hladnog vremena,
temeljne konstrukcije i ispunjavanje jezgre nosivih mješovitih kamenih zidova.
Kad su temperature bile blizu točke smrzavanja upotrebljavali su se slijedeći omjeri: a) Živo
vapno 1 : pijesak 2 ili b) Živo vapno 1 : pijesak 1 za zidanje nosivih zidova od opeke
Topli vapneni mort je karakterističan po velikim bijelim grumenima vapna (koji još nisu
pretvoreni u kalcijev hidroksid) i nespaljenog vapnenca.
4. Opišite proces miješanja vapnenog morta i žbuke.
1.3.4. MJEŠANJE MORTA
Prije primjene mehanizacije u proizvodnji morta ili žbuka vapneno tijesto i pijesak bili su ručno
miješani lopatama.
Dlake su bile miješane grabljama
Slijedeća faza bilo je udaranje smjese koje je povećavalo koheziju materijala, smanjivalo
količinu vode i poboljšavalo plastičnost morta ili žbuke. U XIX st. započela je upotreba strojeva
za mehaničko miješanje koje je poboljšalo kvalitetu i ubrzalo proizvodnju morta ili žbuke.
U većini slučajeva vapno je bilo prvo gašeno opisanom suhom metodom, izmiješano i lopatama
ubačeno u rotirajuću tavu miješalice.
Male količine vode bile su dodavane zbog postizanja glatke i kompaktne konzistencija smjese.
U rotirajućoj mješalici se posebno pazilo da se agregat ne pretvori u prašak.
Alternativa je bila da se živo vapno i pijesak gase i pomiješaju u jednoj operaciji u mješalici za
žbuku.
Mort bi se upotrebljavao dok je još vruć.
Postupci su bili jednaki za ne-hidraulička i hidraulička vapna.
5. Navedite povijesne omjere miješanja morta i žbuka prema Cowperu (1927)?
1.3.5. POVIJESNI OMJERI MJEŠANJAMORTAI ŽBUKA
Prema Cowperu (1927) standardizirani su slijedeći omjeri:
a) Nosive zidane konstrukcije ispod zemlje = 1 pijesak : 1 hidrauličko vapno.
b) Nosive zidane konstrukcije iznad zemlje = 2 pijesak : 1 hidrauličko vapno.
c) Nenosive zidne konstrukcije poput pregradnih zidova = 3 pijesak : 1 hidrauličko vapno.
6. Na koje podloge se nanosi unutarnja vapnena žbuka
1.3.6. PODLOGAIARMATURA
Prilikom žbukanja stropova, unutrašnjih pregradnih i nosivih zidova žbuka se nanosila na
određenu fleksibilnu podlogu koja je bila pričvršćena na zid.
Do sredine XIX stoljeća obično su se koristile drvene letvice („timber lath” kalana hrastovina ili
kesten, kasnije meka crnogorica) ili pletena riječna trstika /”water reed”/.
Metalna žičana mreža /”metal lath”/ bila je patentirana 1799 (Cartwright). Osnovna prednost je
vatrootpornost i jednostavna ugradnja.
NOSAČI ŽBUKE
- Kalane drvene letve duž prirodne strukture drveta su nepravilnije ali jače od piljenih letvi.
- U mnogim slučajevima se upotrebljavala riječna trstika jer je jeftinija i dostupnija od drvenih
letvi. Trstika je horizontalno isprepletena.

3. prezentacija
primjena povijesnih mortova i žbuka
1. Navedite gdje su se upotrebljavali mortovi i žbuke u tradicionalnom graditeljstvu?
U tradicionalnom graditeljstvu najvažnija upotreba mortova i žbuka bila je za: a) temeljne
konstrukcije, b) zidane konstrukcije (nosivi i pregradni zidovi), c) vanjsko i unutarnje žbukanje
zidova, d) žbukanje stropova, e) žbukanje unutarnjih stranica dimnjaka, f) proizvodnju umjetnog
kamena.
2. Opišite proces izgradnje zidova.
1.4.1. IZGRADNJAZIDOVA
Mort se upotrebljavao za polaganje opeke i kamena u nosivim zidanim konstrukcijama.
Mort u jezgri mješovitih nosivih zidova je varirao od: a) dobro pripremljenog i vapnom bogatog
morta b) betona c) sirovog vrućeg vapnenog morta koji su sadržavali grumene pepela ili
negašenog vapna d) mortova s malo vapnenog veziva i puno glinaste zemlje. Kad se
ne-hidraulički mort upotrebljavao u jezgri nosivog mješovitog kamenog zida zbog vanjske
fasadne žbuke bio bi zaštićen od atmosferskih utjecaja i ostao bi nekarboniziran nekoliko
stoljeća.
U tradicionalnoj tehnologiji građenja većina zidarskih radova se prekidala tijekom zimskih
mjeseci zbog štetnog utjecaja mraza na mort i žbuku.
Nezavršene i izložene glave zidova su se zaštićivale slamom.
Praksa obustave zidarskih radova u zimskim mjesecima se održala sve do kraja XIX st
Jezgra mješovitog zida sastoji se od istog vapnenog morta, koji je upotrijebljen za vertikalne i
horizontalne reške na licu zida, i manjih komada kamena.
Deblji zidovi su zahtijevali više materijala za ispune jezgre.
Zato su upotrebljavali zemlju zdravicu u vernakularnim zgradama jer je vapno bilo rijetko.
Mješoviti zidovi a) Na mješovitom kamenom zidu s širokim, ispunjenim reškama, više od
polovine površine bilo bi pokriveno mortom.
Ovo je primjer reške ispunjene u ravnini zida – dersovana reška. /”flush finished joints”/ b)
Vapneno mlijeko je redovito nanošene kao dodatna zaštita i zatvaranje rubova morta u
dersovanim reškama zbog eventualnog prodora vode.
3. Što je fugiranje?
Fugiranje je tehnika kojom se reške na vanjskom licu zidova pročelja ispunjavaju mortom.
/”pointing”/.
Tijekom zidanja vanjskih zidova reške se namjerno ostavljaju djelomično praznima.
Prilikom zidanja zidova koristio se mort sastavljen od jeftinog i dostupnog agregata (zemlja
zdravica) i slabog vapna koji je bio osjetljiv na prodor vode i utjecaj atmosferilija. Fugiranje je
bio radno intenzivan proces.
Mort za fugiranje je bio sastavljen od finije prosijanog agregata, bogatiji vapnom i često je bio
pomiješan sa dlakom. FUGIRANJE a) Vapnom bogata tanka traka je imala cilj da zaštiti slabiji
zemljani mort koji je upotrebljene pri zidanju zidan. Traka je imala ograničeno djelovanje jer je
bila nasađena na rešku umjesto da je bila utisnuta u rešku. Zato je bila osjetljiva na prodor vode.
U većini slučajeva je započela propadati i zato je zamijenjena. Ostala je sačuvana samo ispod
istaknutih streha.
4. Opišite žbuke vanjskih zidova („render“) i osnovna podjela.
Tijekom XX stoljeća se iskristalizirala upotreba pojma „render“ za vanjsku upotrebu.
U Hrvatskoj se upotrebljava pojam žbuka za vanjske zidove. Pojam „plaster“ se općenito
upotrebljava za unutrašnju upotrebu.
U Hrvatskoj se uptrebljava pojam žbuka za unutrašnje zidove i stropove.
Vanjska žbuka zidova je integralni dio oblikovanja i arhitektonske kompozicije zgrade. Osnovna
funkcija je zaštita od atmosferilija, ali može istovremeno sakriti metodu izgradnje i stvoriti
dojam da je zgrada napravljene od skupljih materijala.
U XVIII st. upotreba vanjskih žbuka je bila uobičajena i rasprostranjena za zgrade građene od
kamena, opeke i kanatne konstrukcije.
Pojam „stucco“ je talijanska riječ za unutrašnju žbuku zidova i stropova. VANJSKE ŽBUKE a)
Lokalni klimatski uvjeti su diktirali upotrebu.
U oštrim morskim uvjetima jugozapadne obale Engleske lokalna tradicija je diktirala da zidovi
od granita budu zaštićeni vapnenom žbukom. b) Istaknuti doprozornici i međukatni vijenac su
dokaz da je mješoviti zid od lomljenog kamena /”rubble stonework”/ bio izvorno ožbukan.
Vanjska žbuka je osiguravala zaštitu, sakrivala jeftinu prirodu upotrebljenog drobljenog kamena
i stvarala dojam sofisticiranijeg pročelja.
Brojne zgrade su izgubile ožbukane slojeve na pročelju, radikalno promijenile izgled i omogućile
prodor atmosferilija. 1.4.3.A. ZEMLJANE ŽBUKE
U krajevima gdje je zemlja zdravica bogata ilovačom zemljane žbuke su se nanosile kao premaz
ili kao jednostavna vanjska žbuka.
Nanosile su se na podlogu od ćerpića /„cob“/ ili pletenog šiblja /„wattle“/.
Ako su bile zaštićene vapnenim mlijekom zemljane žbuke su mogle dugo odolijevati
atmosferskim utjecajima. 1.4.3.B. VAPNENE ŽBUKE
Većina vapnenih žbuka se nanosi u dva sloja ili tri sloja. (grubi, fini i završni sloj).
Materijali, tehnike nanošenja i završne obrade variraju vremenski i geografski.
Do XVIII st. vanjske žbuke su se izvodile u dva sloja (grubi i fini). S vremenom je prihvaćena
kao standardna troslojna izvedba vanjske žbuke (grubi, fini i završni sloj).
Kad se žbuke nanose na masivni zid od opeke ili kamena, prvo se zidarskom žlicom nanosi
(nabacuje) grubi sloj /„base coat“/ kojim se zaglađuju eventualne neravnine na zidu.
Vezivanje između zida i grubog sloja žbuke je brže i efikasnije na neravnoj i hrapavoj podlozi.
Grubi sloj žbuke se lagano i pravilno buši udarcima zidarskog čekića kako bi se stvorila
nepravilna podloga za nanošenje finog sloja žbuke /„floating or straightening coat“/. Fini sloj se
ravnomjerno grebao zidnim češljem prije nanošenja završnog sloja. /„fine finishing coat“/.
U vanjske žbuke, koje su se nanosile na zidove drvene kanatne konstrukcije, obavezno se
dodavala dlaka u grubom i finom sloju žbuke.
U nekim područjima Engleske je postojala tradicija nanošenja vanjske žbuke (tri sloja) na drvene
letve na nosivim zidovima.
5. Objasnite redoslijed nanošenja slojeva hrapava površina vanjske žbuke /„Roughcast“/
- HRAPAVAPOVRŠINAVANJSKE ŽBUKE /„Roughcast“/ Redoslijed nanošenja slojeva: a)
Nanesen je grubi (prvi) sloj vapnene žbuke s dodatkom dlake. b) Prije stvrdnjavanja grubi sloj je
ravnomjerno izgreban. c) Nanesen je fini (drugi) sloj iste vapnene žbuke. d) Oštri agregat se
ispire, prosijava kroz sito, miješa s vrućim vapnom i šprica na fini sloj. e) Nanosi se tanki sloj
žbuke bogate vapnom zbog adhezije. Gruba površina vanjske žbuke se brzo i lako nanosila,
manje je osjetljiva na skupljanje nego glatki fini slojevi žbuke koji su obrađivani zidarskom
žlicom i gletericom. Bez obzira na završnu obradu vanjska vapnena žbuka bila je tradicionalno
zaštićena s nekoliko slojeva vapnenog mlijeka.
a) ROUGHCAST - Hrapava površina vanjske žbuke koja je premazana vapnenim mlijekom
6. Objasnite redoslijed nanošenja slojeva glatka površina vanjske žbuke /„Smooth“/
- GLATKAPOVRŠINAVANJSKE ŽBUKE /„Smooth“/
Fini (drugi) sloj ili završni (treći) sloj su se zaglađivali drvenom gletericom.
Od XVII st. oblikovanje vapnenih žbuka vanjskih zidova je oponašalo izgled i površinu kamena.
Fina klesana obrada kamena se oponašala jednostavnim urezivanjem vertikalnih i horizontalnih
reški u mokrom finom ili završnom sloju vanjske žbuke. b) SMOOTH RENDER Glatka površina
vanjske žbuke sa urezanim reškama koja su oponašale klesance pješčenjaka.
Neobično je da nije premazana vapnenim mlijekom.
7. Objasnite žbuke od prirodnog i umjetnog cementa
1.4.3.C. ŽBUKE OD PRIRODNOG I UMJETNOG CEMENTA
U XIX stoljeću su vapnene žbuke bile istisnute iz upotrebe zbog pojave prirodnih i umjetnih
cementnih veziva koje su miješali sa sitno zdrobljenim obojenim vapnencima.
Vanjske obojene cementne žbuke su podsjećale na prestižni i skupi prirodni kamen.
Augustus Pugin bio je protiv takve prakse koje je smatrao krivotvorinom i nečasnom.
- HRAPAVI CEMENT /”cement roughcast”/ U drugoj polovici XIX st. prirodni cementi su bili
zamijenjeni s umjetnim portland cementima. Tradicionalna vapnena žbuka grube površine je
replicirana u cementnim žbukama.
Na početku XX st. primjenjivani su slijedeći omjeri: a) grubi sloj žbuke = 1 cement : 4 pijesak b)
fini sloj žbuke = 1 cement : 1 vapno : 6 pijesak c) završni sloj = 1 cement : 2 pijesak : 1 oštri
agregat
Portland cement u sloju grube vanjske žbuke (cement : vapno) svojedobno je nanošen kao zaštita
na propadajuće vapnene vanjske žbuke. Istraživanja su dokazala da se dodatno ubrzalo
propadanje
- KULIR/”Pebbledash”/
Kulir - Kad se agregat jednake granulacije nabacuje na pripremni sloj meke prijanjajuće cement :
vapnene žbuke.
Kulir žbuke za vanjske zidove bile su popularne u pokretu Arts & Crafts na prijelazu XIX u XX
stoljeće.
CEMENTNE ŽBUKE a) Kulir - Završni cementni sloj
- UTISKIVANJE (?) /”depeter=depreter”/
U kasnom XIX stojeću postojala je praksa utiskivanja različitog obojenog i fino granuliranog
agregata (šljunka) prema dekorativnim obrascima na završni sloj meke cement : vapnene žbuke.
Postupak je bio radno intenzivan i nije bio široko rasprostranjen
8. Objasnite Tirolsku obradu vanjske žbuke.
- TIROLSKAOBRADA(„Tyrolean“) Hrapavi završni sloj vanjske žbuke poznat kao Tirolska
obrada bio je primjenjivan 1950-ih godina.
Pomoću kante za prskanje prethodno obojeni sloj cementa se prskao na vlažni drugi sloj cement :
vapnene vanjske žbuke zidova pročelja.
Unutrašnja lopatica je rotirala i prskala tanki završni sloj žbuke na vanjski zid.
U početku su kante za prskanje bile ručne a danas su električne.
Prskanje se izvodi u tri sloja:
1. pod kutem od 45˚ od desna na lijevo
2. pod kutem od 45˚ od lijeva na desno
3. okomito na zid odozgo prema dolje
Tirolska fina žbuka ima finiju teksturu i pravilniju površinu nego hrapava („roughcast”) žbuka
vanjskih zidova. Hrapavost cementne žbuke se ne može uspoređivati s teksturom i grubom
hrapavošću („roughcast”) vanjske vapnene žbuke za vanjske zidove.
9. Navedite sve vrste specijalnih dekorativnih završetaka u vanjskoj žbuci.
PROFILACIJE („moulding“)
Profilacije in-situ i ex-situ su izvođene pomoću drvene šablone kojom se postizala preciznost i
ujednačenost profila. Upotrebljavao se Rimski cement zbog čvrstoće i trajnosti
ODLJEVI /„casting“/ Lijevani ornamenti su izvođeni u Rimskom cementu koji je bio pogodan
zbog brzog vezivanja i otvrdnjavanja.
U precizno izvedenim kalupima ulijevala se tekuća žbuka koja je omogućavala postizanje finih
tekstura
ŠTUKATURE /„pargeting“/ Štukature na vanjskoj žbuci bile su popularne u XVI i XVII st, a
obnovu su doživjele u kasnom XIX i na početku XX st.
U područjima gdje nije bilo kvalitetnog građevnog kamena provincijsko plemstvo je
pribjegavalo štukaturama na vanjskim pročeljima kako bi sakrilo kanatnu nosivu konstrukciju
zgrade i uljepšalo ulično pročelje.
Najraniji primjeri su nastali urezivanjem zidarskom žlicom u mokru vapnenu žbuku. Složeniji
motivi su nastali utiskivanjem kalupa od hrastovine u zidnu površinu.
Životinje, cvijeće, voće i ostali motivi bili su slobodno ručno modelirani in situ ili prethodno
izliveni i naneseni na pročelje.
Rane štukature su izvođene od završnog sloja vapnenog morta s puno dlake na finom i grubom
sloju žbuke koji su bili naneseni na drvene letve
Konzolne štukature su imale drvenu ili metalnu armaturu. Obavezna je bila zaštita primjenom
vapnenog mlijeka.
Krajem XIX st. tipični omjer = 5 Portland cement : 2 vapneno tijesto : 2 pijesak.
U XX st. dlaka prirodnog porijekla je zamijenjena s staklenim vlaknima ili polipropilenskim
vlaknima.
ŠTUKATURE a) Nakon Great Fire of London, 1666, preživjele zgrade s kanatnom
konstrukcijom bile su obavezno ožbukane i dekorirane štukaturom kako bi se zaštitile od požara.
- SGRAFFITO Zgrafito je popularna tehnika u XV i XVI st. u Italiji koja je bila uvedena u
Englesku u kasnom XIX st.
Temeljni sloj žbuke je nanesen („skimmed”) u tamnoj boji Većina sgraffita uključuje bijeli
završni sloj („skim”) iznad tamne baze. U bijelom završnom sloju se kasnije izrezivalo, urezivalo
i izgrebavalo da bi se pokazao tamni donji sloj.
U Engleskoj su se upotrebljavale mješavine Portland cementa : hidrauličkog vapna. Postupak
izrade bio je slijedeći: a) vanjski zid od opeke bi se dobro navlažio.
b) sve reške i eventualne neravnine bi se izravnale s grubim (prvim) slojem žbuke (1 Portland
Cement : 3 oštrog pijeska).
c) Nakon otvrdnjavanja grube žbuke, ponovo bi se navlažila i nanio bi se fini (drugi) sloj žbuke (
3 cement : 2 vodene boje) u tamnoj boji
d) Završni (treći) sloj žbuke (3 Selenitic cement : 2 silver pijesak) se nanosio u debljini od 3 mm
u svijetloj boji.
e) Crtež je ucrtan s zidarskom žlicom ili modelirajućim noževima.
10. Objasnite unutrašnje žbuke zidova i stropova /„plaster“/
1.4.4. UNUTRAŠNJE ŽBUKE ZIDOVA I STROPOVA /„plaster“/
Do XVIII st većina finijih slojeva unutrašnjih žbuka za zidove i stropove bila je od
ne-hidrauličkog vapna kod bogatijih investitora.
Grubi sloj bio je od mješavine vapna : zemlje koji se nanosio na podlogu od ručno kalanih
drvenih letvi na zidovima i stropovima.
Duži vremenski period bio je potreban za žbuke (vapno : pijesak) da bi postigle odgovarajuću
čvrstoću i spriječile ubrzano sušenje koje je izazivalo veliko skupljanje, distorziju i pukotine na
vanjskoj površini.
Krajem XVIII st u žbuku se dodavao modelarski gips koji je ubrzavao vezivanje i omogućavao
kontrolirano sakupljanje. Upotreba zemlje za izradu grubog sloja žbuke nije bila isključivo
posljedica siromaštva ili nedostatka građevnog materijala.
Zgrada iz c. 1690. Grubi sloj unutrašnje vapnene žbuke sa zemljom i tanki fini sloj bogat
vapnom.
11. Navedite sve vrste ravne žbuke /”flat work”/
1.4.4.A. RAVNE ŽBUKE /”flat work”/
Unutrašnje žbuke se najbolje može klasificirati prema broju slojeva.
JEDNOSLOJNE ŽBUKE /”one – coat work”/
Najjednostavnije žbuke su jednoslojne i upotrebljavaju se za žbukanje masivnih zidova u
utilitarnim zgradama.
Rijetko su se nanosile na podlogu od letvi. DVOSLOJNAŽBUKA/”two – coat work”/
Do sredine XVIII st. dvoslojne unutrašnje žbuke bile su uobičajena pojava.
Grubi sloj se nanosio ili na površinu zida /”render coat ili scratch coat”/ ili na kalane letve
/”pricking-up coat”/.
Fino prosijani oštar agregat je smanjivao sakupljanje žbuke.
Debljina grubog sloja bila je 10 mm, ali je izrazito varirala.
U nanošenju grubog sloja na drvene letve bilo je nužno miješanje dlaka. Nakon otvrdnjavanja
grubi sloj bi bio dijagonalno izgreban zidarskom žlicom ili grebalicom zbog boljeg prijanjanja
finog sloja.
Fini sloj bio je bogat vapnom i fino prosijanim pijeskom.
Dvoslojne unutrašnje žbuke zadržale su se u upotrebi sve do XX st na domaćim i utilitarnim
zgradama
TROSLOJNAŽBUKA/”three – coat work”/ Od sredine XVIII st. troslojna žbuka je postala
standard u kvalitetnim gradnjama.
Redoslijed: a) Na zidove od opeke su pričvršćene vertikalne drvene grede i horizontalne kalane
drvene letve, zbog eliminiranja pojave vlage i postizanja savršeno glatke i ravne završne plohe.
b) Grubi sloj se nanosi i površina se dijagonalno izgrebe grebalicom.
c) Fini sloj se nanosi, zapunjava eventualne pukotine u donjem sloju i zaglađuje drvenom
gladilicom.
Zidarskim češljem se dijagonalno izgrebe površina.
c) za grubi i fini sloj se može upotrijebiti ista žbuka.
U finom sloju se dodaje dlaka ali pola količine od grubog sloja
d) Završni sloj je finiji i bogatiji vapnom i sadrži „silver sand”.
e) U stropovima i drvenim pregradnim zidovima gdje ne postoji opasnost od vlage za završni sloj
se koristi vapneno tijesto pomiješano s gipsom bez agregata
12. Što je dekorativna plastika u žbuci i osnovna podjela /”decorative plasterwork”/
1.4.4.B. DEKORATIVNA PLASTIKA U ŽBUCI /”decorative plasterwork”/
Kombinacija profilacija izrađenih drvenom šablonom, utiskivanjem kalupa i ručnog modeliranja
bila je upotrebljavana za dekorativno oblikovanje na unutrašnjim zidovima i stropovima u XVI,
XVII i XVIII st.
Krajem XVIII st. visoko zahtjevno i radno intenzivno ručno modeliranje je zamijenjeno s
„mehaniziranim“ lijevanjem ornamenata u modelarskom gipsu.
IZVLAČENE PROFILACIJE /”run mouldings”/ Dekorativni profili, vijenci, arhitravi bili su
izvlačeni u vapnenoj žbuci.
Na pažljivo napravljenoj drvenoj potkonstrukciji, koja je bila pričvršćena na zid, naneseni su
slojevi žbuke.
Profilacija je postignuta izvlačenjem metalne šablone na drvenom okviru koju je zidar vukao po
vodilicama.
Od XVIII st. koristili su čistu ne-hidrauličku vapnenu žbuku uz obavezno miješanje s gipsom.
UTISNUTE PROFILACIJE /”„Pres“ moulding”/
Dekorativni elementi u plitkom reljefu mogu se proizvesti utiskivanjem čvrste, skoro suhe
vapnene žbuke u drvene kalupe. (dekorativne ploče, repetitivni elementi vijenaca).
Postupak je bio posebno popularan u proizvodnji dekorativnih „ploča“ i frizova u XVI i XVII st.
Negativni drveni kalupi su utiskivani u vlažnu vapnenu žbuku in situ zbog stvaranja repetitivnih
ornamenata.
Gips je često dodavan u žbuku zbog poboljšanja procesa vezanja
RUČNO MODELIRANJE („Freehand modelling“) Ručno modeliranje u vapnenoj žbuci je
postupni proces u kojem se sve finije žbuke (bogatije vapnom) nanose na površinu zida ili stropa.
Do kasnog XVIII st nanosila su se tri sloja vapna i pijeska.
Od grubog preko finog do završnog sloja u mješavini se povećavala količina vapna.
Grubi sloj je sadržavao veliku količinu dlake.
ODLJEVI /”Casting”/
Od kasnog XVIII st primjena gipsa, koji ima brzinu vezanja 15 minuta od trenutka miješanja s
vodom, je omogućila pomoću lijevanja u kalupe proizvodnju velikih količina plitko reljefnih
ornamenata koja je istisnula ručno modeliranje in situ u vapnenoj žbuci
VLAKNASTE ŽBUKE /”Fibrous plaster”/
Vlaknaste žbuke su forma lake prethodno lijevane modelirane dekoracije i panela na temelju
gipsa.
Obično su se sastojale od slojeva modelarskog gipsa (armiranih s jutenom tkaninom)
postavljenih na armaturu od drvenih letvi.
Vlaknaste žbuke su bile jeftinije i lakše za izvedbu od izvlačenja profilacija in situ ili ručnog
modeliranja. Nakon proizvodnje u radionici i transporta na gradilište stropne ploče od vlaknaste
žbuke su se mogle odmah pričvrstiti na metalnu ili drvenu potkonstrukciju.
Svi metalni zavjesi su bili naknadno obloženi gipsom zbog zaštite od požara
13. Objasnite proces izvedbe specijalne dekorativne aplikacije - scagliola
1.4.4.C. SPECIJALNE DEKORATIVNE APLIKACIJE Žbuke koje imitiraju dekorativni kamen
imaju dugu povijest pripreme.
SCAGLIOLA Scagliola se radi od slojeva modelarskog gipsa obojenog s praškastim pigmentom
da bi nalikovao dekorativnom kamenu poput mramora, breče ili porfira.
Scagliola se upotrebljavala za stupove, kamine, doprozornike
Tehnika proizvodnje: a) Trake modelarskog gipsa obojenog pigmentima, tipično ne deblje od ½
inča, izrezane(„leaves“) i kombinirane na sistematičan način u vapnenoj žbuci.
Kombinacija boja i način kombiniranja je rezultat vještine scagliola umjetnika, koji na osnovu
znanja stečenog praksom i iskustvom postiže uvjerljivu i ponovljivu formulu za svaki tip
mramora koji imitira.
b) Kad se sloj modelarskog gipsa i žbuke stvrdne površina se obrusi pomoću kamena plovučca
(„pumice stone”)
c) Pukotine i šupljine se mogu naknadno ispuniti s obojenom tekućom žbukom.
d) Površina se impregnira lanenim uljem i polira zbog uvjerljivijeg izgleda.
SCAGLIOLA a) Stratigrafija baze scagliola stupa pokazuje robusnu nosivu drvenu
potkonstrukciju od drvenih gredica koje su pričvršćene na stup.
Prikazan je niz slojeva obojenog gipsa koji su nalikovali mramoru iz Siene.
Grubi sloj se sastoji od gipsa a površina je dijagonalno izgrebana. Fini sloj je od obojenog gipsa .
Završni sloj je imitacija mramora, b) Dobri primjeri scagliole mogu prevariti svakoga osim
stručnjaka, jer prirodni mramori jako variraju u boji i šari.
c) Dekorativni potencijal scagliole bio je potpuno primijenjen u crkvi St Georgea u Somersetu iz
1667-69.
Vjerojatno je rad firentinskih majstora.
Svijetlo sive plohe su izvorno scagliola, a premaz je naknadan

4. prezentacija
Propadanje i oštećenja
1. Navedite uzroke propadanja morta i žbuke.
Proces propadanja utječe na mortove, žbuke zidova i stropova a uzroci su različiti: a) prirođeni
uzroci propadanja koji su ugrađeni u upotrijebljenom materijalu
b) posljedica loše troškovničke specifikacije i slabe kvalitete obrtničke izvedbe.
c) uzrokovana atmosferskim utjecajima.
d) upotrebom zgrade
e) neočekivanim događajima.
Tijekom povijesti izgradnja vernakularnih zgrada ovisila je u velikoj mjeri o najboljoj mogućoj
upotrebi lokalno dostupnih materijala.
Siromašni vlasnici zgrada nisu imali skoro nikakav utjecaj na metode i materijale koji su se
upotrebljavali prilikom izgradnje njihovih zgrada. Loša kvaliteta ugrađenih materijala
uzrokovala je buduće probleme tijekom korištenja i trajanja zgrade.
Tek u XX st. je velika tehnološka proizvodnja, jeftin transport i povećavanje kontrole kvalitete u
proizvodnji građevnih materijala omogućilo svim slojevima društva upotrebu standardiziranih,
visoko kvalitetnih materijala u procesu izgradnje
2. Objasnite prirođene uzroke propadanja za vapno.
VAPNO IZLOŽENOST ZRAKU - Kad vapno dugo odstoji započinje proces degradacije prije
nego što je upotrijebljeno za proizvodnju morta ili žbuke. Započinje apsorpcija atmosferske
vlage i ugljičnog dioksida, koja rezultira u djelomičnoj konverziji vapna u kalcijev karbonat i
započinje otvrdnjavanje nekih hidrauličkih komponenti.
Proces je karakterističan za negašeno živo vapno i hidratizirano praškasto vapno.
Posljedica primjene su mortovi ili žbuke koje su mekane, porozne i osjetljive na mraz.
NEGAŠENO VAPNO - Male čestice negašenog vapna prilikom upotrebe mogu apsorbirati
vlagu i hidratizirati in situ.
U procesu hidratizacije one se šire i remete čvrstoću morta ili žbuke.
U grubim slojevima žbuke to nije veliki problem ali u finom sloju vanjske ili unutrašnje žbuke
zidova i stropova uzrokuje otpadanje pojedinih dijelova.
NEDOSTACI U DOLOMITSKIM VAPNIMA - Dolomitsko negašeno vapno (do 40%
magnezijevog oksida) („dolomitic magnesian limes“) sadrži kalcijev i magnezijev karbonat.
Kalcinacija magnezijevog karbonata se odvija pri znatno nižim temperaturama između
510-750˚C nego kalcijevog karbonata. Ako temperatura pređe 900˚C prilikom paljenja postoji
opasnost da će magnezijev karbonat „izgoriti“.
Prilikom gašenja kalcijev oksid brzo hidratizira a magnezijev oksid mnogo sporije.
Mort ili žbuka koja sadrži „izgoreno“ dolomitsko vapno će početi stvrdnjavati i vezivati ovisno o
karboniziranju kalcijevog hidroksida.
Hidratizacija magnezijevog oksida može bit odgođena za period od nekoliko mjeseci do mnogo
godina ovisno o razina vlažnosti.
U procesima hidratizacije i karbonizacije dolazi do povećanja volumena od približno 9%.
Posljedice su zamjetne pukotine u žbuci na zidovima i stropovima.
Kod morta u zidanim konstrukcijama pojavljujju se lomovi u vezu zida. POGREŠNA
PRIMJENA – Ne-hidraulička vapna nisu prikladna za mortove ili žbuke u zidanim
konstrukcijama u kojima postoje stalno visoke razine vlage.
Ne-hidraulička ili slabo hidraulička vapna brzo propadaju u vanjskim žbukama koje su izložene
smrzavanju. NEKARBONIZIRANI VAPNENI MORT - Ne-hidraulično ili slabo hidraulični
vapneni mort koji se upotrebljava za jezgru zida u tankim zidovima može ostati nekarboniziran i
nikad ne postiže punu potencijalnu snagu.
Nekarbonizirani mort je pronađen u jezgri rimskih i srednjovjekovnih zgrada.
U masivnim širokim mješovitim zidovima to nije problem ako je mort u reškama pravilno
održavan.
3. Objasnite prirođene uzroke propadanja za cement
CEMENT
U cementu se nalaze potpuno ili djelomično topive soli (kalcijev hidroksid, natrijev hidroksid,
natrijev silikat, natrijev sulfat, kalcijev sulfat) koje mogu uzrokovati oštećenje na okolnom
materijalu.
Soli mogu reagirati sa silicijevim dioksidom (SiO₂) u agregatu i uništiti kvalitetu morta, Dodatak
male količine cementa u ne-hidraulični vapneni mort , u pokušaju povećanja stupnja
hidrauličnosti, rezultira mortom koji je slabiji od običnog ne-hidrauličkog vapna.
Ako se dodaje prevelika količina cementa tada je problem pretjerana snaga morta i niska
vodopropustljivost
4. Objasnite prirođene uzroke propadanja za gips.
Gips je djelomično topiv u vodi i rijetko se upotrebljavao za vanjske žbuke.
U vlažnim uvjetima gips se smekšavao tijekom vremena.
Vlažni gips je slabo kiseli materijal i izaziva koroziju željeznih elemenata. „Liesegang” uzorci su
oblici erozije koji su karakteristični za vapnene žbuke.
5. Objasnite prirođene uzroke propadanja za agregat.
2.1.1.B.AGREGAT
U XX st jaka cementna veziva kompenziraju sve slabosti upotrebljenog agregata.
U vapnenim mortovima i žbukama kvaliteta agregata je veoma važna jer može uzrokovati
degradacije. TOPIVE SOLI - Zagađenje agregata sa topivim solima unosi veliku potencijalnu
opasnost u mort ili žbuku.
Najčešći zagađivač je morska sol (natrijev klorid) koja se nalazi u neopranom morskom pijesku.
Natrijev klorid je higroskopan i privlači vlagu iz atmosfere i stvara kristalne soli na površini.
Natrijev klorid ima jaki i trajni korozivni efekt na željezo i čelik.
GLINA - Glina je slijedeći zagađivač jer se širi pod utjecajem vlage.
Posljedica je slabljenje veze između veziva i agregata.
PEPEO - Ugljeni pepeo iz parnih kotlova se upotrebljavao kao agregat tijekom XIX stoljeća.
Pepeo je sadržavao sulfor koji je utjecao na konstruktivnu vezu morta i opeke u zidu.
GRANULACIJA AGREGATA /„Particle Size“/ - U proizvodnji morta ili žbuke agregat finije
granulacije zahtijeva veću količinu vode za razliku od agregata ujednačene granulacije (finije i
grublje).
Kad mort ili žbuka počinje vezivati i stvrdnjavati dolazi do skupljanja volumena i stvaranja
vidljivih pukotina na površini.
Kod mortova za zidanje ukupna težina nosive konstrukcije smanjuje donekle veličinu pukotina u
fugama.
Kod vanjskih i unutarnjih žbuka za zidove posljedica su vidljive i široke pukotine koje
omogućuju budući prodor atmosferilija i smrzavanje.
MRLJE BOJE /„Staining“/ - Crveni i smeđi pijesak je bogat željeznim mineralima, koji mogu
izazvati pojavu smeđih mrlja na vanjskoj žbuci zidova
6. Zašto je važan omjer veziva : agregata?
OMJER VEZIVA:AGREGATA
Relativan omjer između veziva i agregata je važan za izdržljivost i trajnost morta ili žbuke.
Minimalni zahtjev je dovoljna količina veziva koja potpuno obuhvaća čestice agregata i
ispunjava sve međusobne praznine između čestica agregata. Ako vezivo ne ispuni sve
međusobne praznine između čestica rezultat je porozni i vodopropusni mort ili žbuka koji su
osjetljivi na upijanje kišnice i smrzavanje.
Raznolika granulacija agregata pomiješana s korektnom količinom veziva daje kvalitetni mort ili
žbuku odgovarajuće čvrstoće.
Agregati slabije granulacije pomiješani s većom količinom kvalitetnog veziva mogu dati mort ili
žbuku zadovoljavajuće kvalitete.
7. Objasnite zašto je značajna snaga morta.
2.1.1.D. SNAGAMORTA
Čvrstoća na pritisak („compresive strength“) je jedna od karakteristika po kojoj se mortovi ili
žbuke međusobno razlikuju.
Čvrstoća na savijanje („flexural strength“) i plastičnost („plasticity“) su možda važniji za trajnost
morta ili žbuke. Čvrstoća na savijanje je sposobnost materijala za savijanje i direktno je
proporcionalna čvrstoći na pritisak.
Plastičnost je sposobnost materijala da odgovori na vanjsku silu većom ili manjom stalnom
deformacijom i obrnuto je proporcionalna čvrstoći na pritisak.
Visoka čvrstoća je rijetko prikladna za mortove u većini povijesnih zgrada, Čvrstoća morta za
zidanje i morta za fugiranje ne bi smjela biti veća od čvrstoće opeke ili kamena u zidu.
Niska čvrstoća i visoka plastičnost dozvoljavaju mortovima da se prilagode vanjskom potisku
koji nastaje zbog termičke ekspanzije i kontrakcije dijelova zidanih konstrukcija a dovodi do
diferencijalnog slijeganja čitave nosive konstrukcije zgrade (svih temelja, nosivih zidova,
pregradnih zidova, međukatnih konstrukcija, krovnih konstrukcija s pokrovom, Eventualna linija
pukotina bi trebala slijediti horizontalne i vertikalne reške zidane konstrukcije.
Kad se upotrebljavaju prejaki mortovi (cementni ili snažni hidraulički vapneni) pri djelovanju
jakih vanjskih sila dolazi do pojave pukotina duž reški ali i kroz opeke i kamen. SNAGA
PRIJANJANJA („Bond strength“) - Jaka snaga prijanjanja pojedinih cementnih mortova znači
da se jako vezuju na opeku i kamen.
Cementne mortove je nemoguće ukloniti bez teškog oštećenja zida od opeke ili kamena na kojem
su bili naneseni. RELATIVNA SNAGA - Dobra praksa podrazumijeva da svaki sloj morta ili
žbuke mora biti iste snage, ili neznatno slabiji i tanji od prethodnog sloja.
Ako se jači fini sloj žbuke nanese na slabiji grubi sloj žbuke, zbog diferencijalnih termalnih
pokreta između slojeva može doći do potpunog razdvajanja grubog i finog sloja žbuke.
Ako se nanese čvrsti sloj morta za zidanje na nekvalitetnu podlogu od mekanog kamena ili opeke
može doći do razdvajanja materijala
8. Zašto su važne poroznost i vodopropusnost /„porosity“ – „permeability“/ vapnenog
morta?
2.1.1.E. POROZNOST I VODOPROPUSNOST /„porosity“ – „permeability“/
Poroznost i vodonepropusnost uglavnom ovise o: a) tipu, veličini, obliku i gradaciju agregata.
b) prirodi i proporciji veziva.
Poroznost i nepropusnost su uobičajeno najveće u ne-hidrauličkim vapnenim mortovima ili
žbukama i opadaju ovisno o jačanju hidrauličkog vapna. Veličina prostora između čestica
(poroznost) i stupanj povezanosti ovih čestica (vodopropusnost) utječu na trajnost okolnih
materijala.
Mortovi i žbuke niske vodopropusnosti, poput jakih hidrauličkih vapna i cementa, ne disipiraju
lako vodu iz zidane konstrukcije, zadržavaju vlagu i povećavaju rizik od vlažnosti unutar zgrade.
9. Objasnite zašto je značajno sušenje i njega morta ili žbuke.
2.1.1.G. SUŠENJE I NJEGAMORTAILI ŽBUKE
Brzo sušenje vapnenog morta uzrokuje lošu karbonizaciju i nedostatak kohezije.
Ubrzano sušenje povećava rizik od pojave pukotina koje su nastale zbog sakupljanja volumena
morta ili žbuke.
Polagano sušenje i njegovanje u lagano vlažnim uvjetima je optimalno za karbonizaciju vapnenih
mortova ili žbuka
10. Objasnite utjecaj nosive podloge na trajnost morta i žbuke.
2.1.2. NOSIVE PODLOGE Mort ili žbuka su sastavni dio složene nosive konstrukcije. Na
njihovu trajnost izravno utječe kvaliteta podloge na koju se nanose.
2.1.2.A. ZID OD KAMENA/„Masonry“/ Tvrdi i gusti materijali poput granita, škriljevca, nekih
vapnenaca i jako paljenih fasadnih opeka imaju vrlo malenu sposobnost upijanja i zato stvaraju
izrazito slabu vezu s vapnenim mortom.
Rezultat je bilo otpadanje vanjske i unutarnje žbuke s tih podloga.
Prije nanošenja vapnene žbuke zato je nužno grubo hrapavljenje površine granita i dobro
čišćenje reški.
2.1.2.B. DRVENE LETVE („lathwork“)
U povijesnim zgradama u međukatnim konstrukcijama često su nosive drvene grede i drvena
podkonstrukcija poddimenzionirane a posljedica je vibriranje čitave međukatne konstrukcije
prilikom hodanja.
Stropna žbuka nanesena na drvene letve može do određene mjere akomodirati vibraciju nastalu
od hodanja stanara.
Najčešća posljedica je pojava pukotina duž reški između drvenih letvi, U polaganju drvene letve
su se linearno izmicale svakih 600 ili 750 mm kako ne bi bilo kontinuiteta reški.
Drvene letve moraju imati dovoljnu dimenziju presjeka kako se ne bi savijale prilikom nanošenja
žbuke.
Rješenje je gušći raspored drvene nosive konstrukcije na koju se pribijaju drvene letve.
Tradicionalne specifikacije sugeriraju da razmak između drvenih letvi treba biti jednak debljini
drvene letve.
Istovremeno treba uzeti u obzir veličinu čestica agregata u grubom sloju žbuke.
Razmak mora biti dovoljan da omogući prolazak najvećih čestica agregata.
Razmak bi trebao biti približno 6 – 8 milimetara ovisno o debljini drvene letve.
2.1.2.C. ŽELJEZO
Željezo se pojavljuje u obliku mrežaste armature ili čavala u međukatnim konstrukcijama i
stropovima.
Kad je željezo izloženo vodi i zraku tada korodira u obliku hrđe.
Hrđa povećava volumen u odnosu na željezo i zato ima razarajući utjecaj na mort ili žbuku.
Hrđanje armature izaziva pukotine na površini morta ili žbuke.
11. Objasnite značenje konstruktivnih problema u zidanim konstrukcijama.
2.1.3. KONSTRUKTIVNI PROBLEMI
Nestabilnost nosive konstrukcije utječe na propadanje morta, vanjske i unutrašnje žbuke zidova i
stropova.
Nestabilnost nosive konstrukcije proizlazi iz slijeganja zbog popuštanja temelja i nosivog tla,
termičkih utjecaja i šupljina u jezgri nosivih zidova
2.1.3.A. SLIJEGANJE
Za vrijeme izgradnje masivnih zidanih konstrukcija nužno dolazi do slijeganja čitave zgrade.
Vertikalni pritisak doprinosi izdržljivosti i trajnosti morta za zidanje u horizontalnim reškama jer
ga konsolidira i zatvara pukotine koje se pojavljuje zbog sušenja.
Vertikalne reške nisu pod pritiskom i zato su slabije konsolidirane, One ubrzano propadaju pod
utjecajem atmosferilija i najčešće su područje prodora vode.
Popuštanje temelja i nosivog tla uzrokuje nejednoliko slijeganje čitave zgrade, pojavu pukotina u
mortu i žbuci i u nosivim zidovima.
Pojava velikih pukotina u vanjskoj žbuci i fasadnim zidovima omogućuje prodiranje vode i može
izazvati otpadanje žbuke stropa ili trulenje međukatne konstrukcije. 2.1.3.B.
TERMALNAPOMICANJA
Pukotine se mogu pojaviti kad se upotrebljavaju materijali koji imaju različite termičke
koeficijente rastezanja.
Ovakve pukotine se pojavljuju kad vanjska žbuka prekriva različite materijale u nosivim
zidovima (metalne ili drvene nadvoje ili se nanosi na žičanu armaturu).
Tanki sloj žbuke nanesen na žičanu armaturu ima za posljedicu pojavu relativno dugačkih i
širokih pukotina.
Koeficijent rastezanja i stezanja metala je veći od žbuke za vrijeme zagrijavanja i hlađenja
tijekom dana
2.1.3.C. ŠUPLJINE U ZIDOVIMAOD LOMLJENOG KAMENA
Loše izvedeno fugiranje reški u dvoslojnim mješovitim zidovima od lomljenog kamena može
dovesti do prodora vode i ispiranja jezgre koje će uzrokovati bočni potisak na vanjsko i
unutrašnje lice kamenog zida.
Direktna posljedica je nestabilnost i eventualno rušenje zidova.
Ovo je posebno problem u ruševnim i slobodno stojećim zidovima na kojima nije izvedena
zaštitna pokrovna konstrukcija.

5. prezentacija
Atmosferski uzroci propadanja
1. Navedite atmosferske uzroke propadanja morta i žbuke
2.2.ATMOSFERSKI UZROCI PROPADANJA
Nakon završetka izgradnje i izvršenih popravaka zgrada je izložena atmosferskom procesu
degradacije.
Otpornost na atmosfersku degradaciju ovisi o prirodi vanjske žbuke i agresivnosti okoline.
2.2.1. VLAGA Većina tradicijskih mortova ili žbuka su vodopropusni, zato prodor vlage ima
veliku ulogu u procesu propadanja zidanih konstrukcija, vanjskih i unutrašnjih žbuka.
2.2.1.A. KIŠNICA Tradicionalni mortovi i žbuke propadaju pod utjecajem kiše u dužem
vremenskom periodu.
2.2.1.B. KISELE KIŠE Kišnica sadrži otopljeni atmosferski ugljični dioksid i nastaje slaba
otopina ugljične kiseline koja reagira s kalcijevim i magnezijevim karbonatom u vapnenom
vezivu i nastaje kalcijev i magnezijev bikarbonat koji je visoko topljiv.
Nakon ispiranja kalcijevog i magnezijevog bikarbonata ostaje agregat.
2.2.1.C. MRAZ Kad se voda smrzava i pretvara u kristale leda u porama morta ili žbuke, tada
povećava volumen za 9%.
U osušenom i otvrdnutom mortu ili žbuci nema prostora za širenje kristala leda. Kada je pritisak
od kristalizacije leda veći od vlačne čvrstoće morta dolazi do formiranje tankih odlomljenih
ljuskastih komada morta ili žbuke.
Kod dubinskog smrzavanja dolazi do potpunog otpadanja vanjske žbuke
2.2.1.D. UNUTRAŠNJAVLAGA
Unutrašnja vlaga u zgradi je potencirana nanošenjem gustog i vodonepropusnog morta ili žbuke.
Pojava unutrašnje vlage je najčešće posljedica prodiranja i penjanja kapilarne vlage ili
kondenzacije.
Kapilarna vlaga je opasna za žbuke koje sadrže gips jer je djelomično topiv u vodi.
Zemljane žbuke se smekšavaju pod utjecajem vlage i curenja vode.
2.2.1.E. TRULENJE I NAPAD INSEKATANADRVO
Nosive drvene grede i drvene podkonstrukcije mogu biti izložene napadu insekata i truljenju
zbog vlage i gljivica.
Uzroci prodora vode i vlage mogu biti različiti: začepljeni odvodni žljebovi i preljevanje vode na
vanjske zidove, pukotine u nosivoj zidnoj konstrukciji i vanjskoj žbuci.
U dobro održavanim zgradama ponekad nedostatak ventilacije i pojava kondenzata može
uzrokovati truljenje drveta i razvoj gljivica.
2. Vlaga kao uzrok propadanja morta i žbuke
3. Soli kao uzrok propadanja morta i žbuke
2.2.2. SOLI
Topljive soli mogu se nalaziti u mortu ili žbuci zbog kontaminiranih osnovnih elemenata: a)
morski pijesak b) svježi cement, c) zagađena kišnica ili tekuća voda, d) zbog prethodnih
intervencija na zgradi.
Pojava soli je pogotovo destruktivna za mort za zidanje i vanjske i unutrašnje žbuke
2.2.2.A. KRISTALIZACIJATOPLJIVIH SOLI
Kad je brzina sušenja spora i soli su izrazito topljive tada se ishlapljivanje vlage i kristalizacija
soli dešava na površini morta ili žbuke.
Pojavljuju se bijeli kristali, koji su ružni ali najčešće bezopasni. Pojava se zove eflorescencija
(„efflorescence”)
Zbog velike brzine sušenja soli koje nisu izrazito topljive dolazi do pojave kristalizacije unutar
šupljina morta: a) na spoju s različitim materijalima (zid od opeke ili kamena) b) između grubog
i finog sloja žbuke.
Pojava se zove kriptoflorescencija /”cryptoflorescence”/. Ona je teško uočljiva u prvoj fazi ali je
potencijalno daleko opasnija.
Vanjska žbuka gubi koheziju i dolazi do odvajanja (delaminacije – „delamination”) grubog i
finog sloja koji imaju bjelkaste površine. Grijanje i ventilacija mogu promijeniti postojeći
uravnoteženi odnos između vlage unutrašnjeg prostora i temperature zidnih konstrukcija (nosivi
zidovi od opeke ili kamena, mort za zidanje, vanjska i unutrašnja žbuka, unutrašnji oslik).
Zbog promjene ravnoteže dolazi do pojave soli.
Povremeno grijanje vlažnih unutrašnjih prostora može aktivirati sve destruktivne procese pojave
soli na površini.
Ovo je posebno opasno u crkvama gdje su oslikane zidne površine.
4. Biološki uzroci propadanja morta i žbuke
2.2.3. BIOLOŠKI UZROCI
2.2.3.A. MIKRO ORGANIZMI I VEGETACIJA
Mineralne soli u mortu i žbuci potiču razvoj mikro-organizama.
Uloga bakterija i gljivica u propadanju građevnih konstrukcije je kompleksna.
Gljivice i bakterije proizvode organske kiseline koje razaraju karbonatne materijale
2.2.3.B. INSEKTI
Razni insekti poput pčela, osa, obada i mrava napadaju i nastanjuju se u građevinskim
konstrukcijama
Travnate biljke rastu iz vlažnih reški.
U početku korijen ne stvara velike probleme, ali dugoročno stvara šupljine u reškama i oslabljuje
veznu snagu morta.
U periodu cvjetanja biljke onemogućavaju sagledavanje pojave određenih problema u zidanim
konstrukcijama. Pčele i ose buše rupe u mortu i povećavaju mogućnost prodora vode

6. prezentacija
Pogrešne intervencije i upotrebe
Neizbježno nasljeđe prošlosti su faktori koji uzrokuju propadanja zgrade a proizlaze iz svojstava
ugrađenog materijala i načina građenja.
Cijeli niz problema, koje je moguće izbjeći, predstavljaju pogrešni popravci i neodgovarajuća
upotreba zgrade
1. Nabrojite primjere pogrešne intervencije i upotrebe koji utječu propadanja morta i
žbuke.
2. Objasnite utjecaj loših specifikacija u troškovniku na propadanja morta i žbuke.
LOŠE TROŠKOVNIČKE SPECIFIKACIJE
Troškovnik je važan dokument kojim se uvjetuje kvaliteta izvedbe radova i proračunava ukupni
trošak izvedbe.
Troškovnik se sastoji od općih i posebnih uvjeta, specifikacije radova, dokaznica količina i
iskaznice cijena.
U posebnim uvjetima se precizno definira tehnologija izvođenja, poveznica s odgovarajućim
evropskim normama (standardima) Svaka stavka troškovnika bi morala imati poveznicu s
detaljnim arhitektonskim nacrtom.
Površno i šturo napravljeni troškovnici su uzrok loše kvalitete građevinskih radova.
Što je troškovnik detaljniji i precizniji manje je mogućnost pogreške i prekoračenja ukupne
vrijednosti radova.
Šturi troškovnici u kombinaciji s natjecateljskim tenderima predstavljaju recept za propast.
Izvođači su pod neprekidnim pritiskom da ponude najnižu cijenu Ako u specifikaciji zidarskih
radova stavka troškovnika glasi vapneni mort tako da izvođač može sam odabrati suho
hidratizirano ne-hidrauličko vapno (najjefftiniji i najdostupniji tip vapna) ili jako hidrauličko
vapno (brzo veže i omogućuje brzi završetak radova) a nijedno nije pogodno za primjenu na
povijesnim građevinama.
Ako u specifikaciji tesarskih radova stavka troškovnika glasi drvene letve većina izvođača će
odabrati jeftino piljeno meko drvo umjesto skupljih kalanih hrastovih letvi.
Kvalitetni izvođači su svjesni razlika u kvaliteti materijala ali suočeni s gubitkom ugovora za
izvođenje imaju malo izbora i snižavaju cijene do maksimuma.

3. Objasnite posljedicu upotrebe pogrešnih materijala na propadanja morta i žbuke.

2.3.2. UPOTREBAPOGREŠNIH MATERIJALA
Upotreba pogrešnih materijala uvijek dovodi do problema.
Nakon upotrebe prirodnih hidrauličkih vapna ili pucolanskih aditiva za vrijeme zimskih mjeseci
(bez obzira na stanje zida od kamena ili opeke) i miješanje vapnenih mortova sa cementom (da bi
se ubrzala brzina vezivanja u hladnim uvjetima) direktna posljedica je razvijanje velike čvrstoće
morta i opasnost od oštećivanja nosivih zidova.
Glavni uzrok propadanja tradicionalnih mortova i žbuka je nanošenje gustih i nepropusnih
materijala. Zgrade izgrađene od poroznih građevnih materijala mogu propuštati vodu i isparavati
vlagu kroz svoju građu.
U većini slučajeva dolazi do ravnoteže između količine vode koja je ušla u građu i količine vlage
koja je isparila.
Zato je unutrašnjost zgrade relativno stabilno suha.
Ako se postignuta ravnoteža poremeti ugradnjom materijala (cement) i premaza (sintetske
industrijske boje) koji ograničavaju propuštanje i isparavanje vlage nastaju velika oštećenja
konstrukcije i građe.
4. Objasnite posljedice loše izvedbe na propadanja morta i žbuke
2.3.3. LOŠA IZVEDBA Kad je troškovnik izvrsno napravljen još uvijek postoji prostor za
pogrešku zbog loše kvalitete izvedbe.
Nedostatak iskustva u radu s ne-hidrauličkim i hidrauličkim vapnom je bio jedan od glavnih
uzroka pogreški u zadnja tri desetljeća u Engleskoj.
Najčešći problemi su: a) Nepoštovanje preciznih troškovničkih specifikacija. Zamjena
hidrauličkog vapna s ne-hidrauličkim vapnom zbog povećanja brzine vezivanja u hladnim
mjesecima. Posljedica je snažniji mort i žbuka od specificiranog u konzervatorskom troškovniku.
b) Nedovoljno miješanje i povezivanje materijala poput dlake ili pucolana. Posljedica je
nekonzistentni mort i nepredvidljive performanse.
c) Upotreba vapna koje je već parcijalno karbonizirano ili hidratizirano. Zbog pogrešnog
skladištenja vreća ili naknadne upotrebe djelomično iskorištenih otvorenih vreća praškastog
vapna koje su bile izložene zraku. d) Dodavanje pretjerane količine vode u mješavinu. Posljedica
je povećanje rizika od nastanka pukotina prilikom sušenja.
e) Ponovno miješanje hidrauličkih ili pucolanskih mortova nakon što su počeli otvrdnjavati.
Posljedica je razaranje započetog hidrauličkog procesa i ugrožavanje čvrstoće morta
f) Loša priprema podloge (plohe žbuke): slaba izgrebanost površine grubog ili finog sloja žbuke,
nečiste i prašnjave reške. Posljedica je slaba povezanost sloja žbuke s površinom zida
(kamenom/opekom) i žbuke za fugiranje s mortom u reškama.
g) Slabo prethodno vlaženje zidnih površina. Posljedica je ubrzano sušenje, gubitak vode iz
morta i slaba povezanost žbuke s površinom zida.
h) Rad na zidnoj površini natopljenoj vodom zbog proloma kiše. Posljedica je slabo upijanje
podloge, slaba povezanost morta ili žbuke s površinom zida i sporo sušenje (odgođena
karbonizacija)
i) Loša zidarska tehnika nanošenja materijala: 1. Pogrešno fugiranje bez utiskivanja morta u
rešku. 2. Pogrešno nanošenje žbuke na zid bez odgovarajućeg pritiska. Posljedica je veliki otpad
materijala.
j) Loša izgrebanost površine između dva sloja žbuke. Posljedica je rizik razdvajanja i otpadanja
finog od grubog sloja žbuke.
k) Loša konsolidacija ili zaglađivanje morta prilikom sakupljanja i sušenja. Posljedica je pojava
pukotina i odvajanja od podloge.
l) Pretjerano zaglađivanje i pojava vapna na površini morta. Posljedica je usporavanje
karbonizacije u dubini morta i pojava finih pukotina na površini.
m) Pogrešna ili nedostatna zaštita za vrijeme nanošenja ili sušenja u ekstremnim temperaturnim
uvjetima (hladno, toplo, vjetrovito). Posljedica je povećani rizik od ubrzanog sušenja,
smrzavanja i ispiranje veziva pri atmosferskom vlaženju.
Kad dolazi do propadanja izvedenih radova zbog loše izvedbe najčešće se okrivljuje ugrađene
materijale

7. prezentacija
Procjena (assessment)
1. Objasnite pojmove procjena /„assessment“/; pregled stanja /„condition survey“/ i
pregled /„survey“/.
Procjena /„assessment“/ je usmjerena na razumijevanje uvjeta i rizika povezanih s kulturnim i
povijesnim značenjem povijesne zgrade.
Pregled stanja /„condition survey“/ je metoda identificiranja postojećeg stanja i definiranja
uzroka propadanja i oštećenja.
Pregled /„survey“/ je dijagnostički proces u kojem se skupljaju informacije, donose zaključci i
izrađuju prognoze.
Pregled može donijeti otkrića, omogućujući razumijevanje evolucije različitih komponenti,
dogradnje i prenamjena zgrade.
3.1. PROUČAVANJE ZGRADE IAMBIJENTALNIH UVJETA
Proučavanje tehnologije građenja, nosive konstrukcije i povijesti korištenja zgrade, ima temeljni
značaj u određivanju odgovarajućeg smjera djelovanja i poštovanja propalih i oštećenih
elemenata.
Mort za zidanje, vanjske i unutrašnje žbuke zidova i stropova su dio arhitektonske kompozicije
zgrade i nužno ih je proučiti u odnosu prema nosivim zidanim konstrukcijama, drvenim krovnim
konstrukcijama i krovnom pokrovu.
Propadanje žbuke ili morta u većini slučajeva ima porijeklo u prošlim popravcima, promjenama,
zanemarivanju i zapuštanju određenih dijelova građevina.
2. Navedite četiri komponente u procesu konzervatorske procjene.
U procesu konzervatorske procjene postoje četiri komponente:
1. Istraživanje i razumijevanje načina izgradnje, primijenjenih građevnih materijala i povijesnog
razvoja zgrade, uključujući informacije o prošlim popravcima i prošlim namjenama.
2. Pregled generalnog stanja zgrade a posebno komponente morta i žbuke, da bi se ustanovili
uzroci propadanja.
3. Detaljna istraživačka analiza uzroka propadanja ili pogreški.
4. Prognoza i procjena rizika prilikom primjene preventivnih ili definitivnih konzervatorskih
intervencija.
3. Objasnite proces cjelokupnog istraživanja /„background research“/
3.1.1. CJELOKUPNO ISTRAŽIVANJE /„background research“/
Razumijevanje povijesnog razvoja zgrade zahtijeva različita komplementarna proučavanja: a)
arhivska istraživanja, b) istraživanje i bilježenje kronološkog i prostornog razvoja arhitektonske
kompozicije zgrade. c) identifikacija i analiza građevnog materijala.
Dva su glavna izvora informacija: a) dokumentarni izvori (arhivski i bibliografski) b) građevni
materijal i arhitektonska kompozicije zgrade
4. Ciljevi dokumentarnog istraživanja.
3.1.2. DOKUMENTARNO ISTRAŽIVANJE
Na osnovu temeljitog arhivskog i bibliografskog istraživanja nužno je napraviti precizan prikaz
povijesnog razvoja zgrade.
Zabilješke o prošlim popravcima, izmjenama i dogradnjama su posebno značajne jer prethodni
radovi mogu biti jedan od glavnih uzroka propadanja.
Slike, grafike i fotografije mogu poslužiti u datiranju pojedinih promjena i dogradnji na zgradi.
5. Kakve informacije omogućuje proučavanje građa zgrade /„building fabric“/
3.1.3. GRAĐAZGRADE /„building fabric“/
Arhitektonska kompozicija zgrade pruža veliku količinu podataka o povijesnom razvoju.
Približna datacija izvorne arhitektonske kompozicije zgrade može se izvesti iz tlocrtnog
rasporeda i krovne konstrukcije koje su se relativno sporo mijenjale tijekom vremena. Razvoj
zidanih nosivih i pregradnih konstrukcija se relativno sporo mijenjao.
U datiranju posebno pomaže način veza opeke i tip klesanja kamena u zidnim konstrukcijama jer
su postojali različiti načini u pojedinim razdobljima. Dokazi o promjenama su zazidani prozori i
vrata koja se nalaze ispod vanjske i unutrašnje žbuke.
Oni mogu poslužiti za kronologiju svih promjena i dogradnji osnovne arhitektonske kompozicije.
Detaljna istraživanja morta za zidanje, vanjskih i unutrašnjih žbuka mogu značajno doprinijeti
datiranju i razumijevanju povijesnog razvoja zgrade
6. Nabrojite tri razine pregleda morta i žbuke.
3.2. PREGLED MORTAI ŽBUKA
Nakon izvršenog pregleda se u pisanoj formi izvještava o stanju morta i žbuka u vrijeme
inspekcije.
Promjene u građi zgrade između dva izvršena i zabilježena pregleda mogu poslužiti za
određivanje brzine i opsega propadanja.
Postoje tri razine pregleda: 1. Temeljni pregled („basic survey“) 2. Detaljni pregled („detailed
survey“) 3. Specijalni istraživački pregled („special investigative survey“)
7. Zadaci i ciljevi temeljni pregled („basic survey”)
Za temeljiti pregled potreban je neposredan pristup mortu i žbuci.
Prilikom pregleda treba promatrati zgradu kao cjelinu i primijeniti metodičan pristup: a) od šireg
konteksta prema zgradi, b) od krova prema temeljima, c) od vanjskih pročelja prema unutrašnjim
prostorima
U pisanim bilješkama opisuje se a) Komponente građevnog materijala, b) Nosiva konstrukcija
zgrade, c) promjene i popravci na arhitektonskoj kompoziciji, d) detaljno se opisuju i
fotografiraju specifični znakovi oštećenja i propadanja (veličina se izražava u metričkim
jedinicama i grafičkim mjerilom).
a) TEMELJNI PREGLED („basic survey”) Provodi se vizualna inspekcija osnovnih značajki
arhitektonske kompozicije zgrade i neposrednog okruženja (izrađuju se bilješke i fotografije).
Temeljni pregled je dovoljan za identificiranje simptoma propadanja, dijagnozu problema i
predlaganje konzervatorskih radova.
Temeljni pregled provode: a) ovlašteni arhitekt za radove na konzervaciji zgrada, b) ovlašteni
konzervator c) specijalizirani i ovlašteni izvođač radova na konzerviranju zgrada
8. Zadaci i ciljevi detaljni pregled („detailed survey”)
b) DETALJNI PREGLED („detailed survey”) Pregled izvode specijalizirani i ovlašteni arhitekt i
konzervator .
Sadržaj detaljnog pregleda: a) vizualna inspekcija (izrađuju se izvještaj s mapom stanja) b)
ograničena otvaranja strukture i uzimanja uzoraka za fizikalnu i kemijsku analizu.
Nakon detačljnog pregleda potencijalno bi mogli uslijediti drugi specijalistički pregledi ili trajna
snimanja postojećeg stanja koja bi trebala potvrditi ili osporiti hipotezu o uzrocima propadanja i
predložene konzervatorske intervencije.
9. Zadaci i ciljevi specijalni istraživački pregled („special investigative survey")
c) SPECIJALNI ISTRAŽIVAČKI PREGLED („special investigative survey”)
Specijalni istraživački pregled se primjenjuje na malenom broju slučajeva u kojima su se pojavili
kompleksni problemi.
U pregledu koordinirano sudjeluju ovlašteni arhitekt, konzervator, građevinski inženjer –
statičar, fotograf, fizičari i kemičari.
10. Objasnite kako se bilježenje pregleda („recording a survey”)
3.2.2. BILJEŽENJE PREGLEDA(„recording a survey”)
U završnom izvještaju o obavljenom pregledu moraju se upotrebljavati standardizirane i
razumljive forme grafičkog prikaza.
Najčešće se primjenjuju: a) Detaljni arhitektonski nacrti (tlocrti i presjeci u mjerilu/grafičko i
brojčano/) b) Fotografije različitog mjerila (od cjeline prema detalju.) Uz obaveznu primjenu
grafičkog mjerila. c) Sofisticirane tehnike fotogrametrije i laserskog skeniranja se upotrebljavaju
pri bilježenju izuzetno povijesno i arhitektonski značajnih zgrada.
Pisani izvještaj mora biti usklađen i povezan s grafičkim, fotografskim i video izvještajem.
U završnom izvještaju mora se minimalno zabilježiti slijedeće: a) Ime i lokaciju zgrade.
b) Datum pregleda. Uključujući imena i kvalifikacije osoba koje su ga provodile. Bilježi se
vrijeme i meteorološki uvjeti.
c) Upotrijebljena metoda inspekcije i sredstva pristupa građevini.
d) Informacija o neposrednom okruženju. Uključujući generalnu klimu, okolne zgrade,
odvodnju, blizinu mora, rijeke, jezera, potoka, nagib zemljišta, susjedne industrije, iskorištavanje
zemljišta koje može utjecati na zgradu, vrste prometa u mirovanju i kretanju,
e) Opći opis zgrade. Uključujući upotrijebljene materijale i način izgradnje, faznost izgradnje i
druge specifične značajke.
f) Informaciju o načinu korištenja zgrade i instalacijskim sustavima. Uključuje instalacije poput
vodovoda, kanalizacije, elektrike – jake struje, elektrike – slabe struje, grijanja, ventialcije,
klimatizacije,
g) Specifične elemente. Uključuje: građevne materijale (stanje), stanje nosive konstrukcije
(prepoznavanje pomaka, pukotina i praznina), ambijentalne uvjete (vlaga, temperatura, relativna
vlažnost).
11. Što je mapiranje stanja /”mapping condition”/
3.2.2.A. MAPIRANJE STANJA/”mapping condition”/
Mapiranje stanja zahtijeva odgovarajuću temeljni crtež ili fotografiju na kojoj će se prikazati
stupanj oštećenja i propadanja.
Svako pojedino oštećenje se definira posebnom bojom ili grafikom koje se ucrtavaju
istovremeno na temeljne crteže ili fotografije.
Donedavno se primjenjivalo ručno izrađene arhitektonske crteže, danas se koriste kompjuteri i
grafički programi, Identificiranje i precizno lociranje područja propadanja pomaže pri
određivanju načina konzervatorskog popravka
12. Definicija i ciljevi pregled postojećeg stanja /„condition surveys“/
3.2.3. PREGLED POSTOJEĆEG STANJA/„condition surveys“/
Pregled postojećeg stanja je dijagnostički proces sakupljanja informacija i opažanja, koje vode
prema dedukciji i prijedlogu konzervatorskih intervencija.
Ciljevi su: a) odrediti vrstu, sastav i način primjene upotrijebljenih materijala. b) procjeni
sadašnje stanje i odredi opseg potencijalnog gubitka.
c) prepoznati simptome i uzroke propadanja, d) Procijeniti stupanj propadanja u odnosu na
prethodne preglede. e) Odrediti moguće nove uzroke propadanja. f) Definirati osnovno stanje za
nadziranje budućih propadanja. g) Prognozirati buduće ponašanje morta i žbuke u kratkom i
srednjem vremenskom periodu s obzirom na sadašnje stanje. h) Prognoza i procjena rizika –
nužnost preventivne ili konzervatorske intervencije
13. Pregled i propadanje nosive konstrukcije
3.2.3.A. STANJE NOSIVE KONSTRUKCIJE
Neravnomjerno slijeganje nosive konstrukcije zgrade nužno izaziva pukotine u mortu zidova,
vanjskoj žbuci, unutrašnjoj žbuci zidova i stropova.
ŠUPLJINE Mješoviti nosivi kameni zidovi mogu biti puni unutrašnjih šupljina u jezgri.
Uzroci su prodiranje vode kroz pukotine u žbuci i zidu, ispiranje vapna iz reški.
Naizgled korektno vizualno stanje nosivog zida može skrivati brojnu šupljine u jezgri.
Detekcija se obavlja primjenom sofisticiranih tehnika poput impulsnog radara i infracrvene
termografije koje nisu imune od pogrešaka.
Najbolje je provjeriti primjenom probnih bušotina i uvođenjem endoskopskih kamera.
PUKOTINE Neprekinute pukotine u mortu i žbuci su pokazatelji neravnomjernog slijeganja
nosive konstrukcije zgrade.
Nužan je kontinuirani nadzor da bi se ustanovilo da li je slijeganje završeno ili se nastavlja.
Širinu pukotina je moguće mjeriti i zabilježiti u arhitektonskim nacrtima (npr. 0,5 mm; 1,0 mm;
1,5 mm).
Pukotine su opasne jer omogućuju veliki prodor vode u unutrašnjost zidane konstrukcije
PROPADANJE DRVETA
Unutrašnje žbuke zidova i stropova su često postavljene na drvenu potkonstrukciju.
Propadanje ili savijanje drvene potkonstrukcije ima direktnu posljedicu pucanje i razdvajanje
slojeva unutrašnje žbuke.
Termiti buše rupe i kanale u nosivim drvenim gredama i letvamaa posljedica je gubitak nosivosti
14. Ciljevi pregleda sastava morta i žbuke
3.2.3.B. KOMPOZICIJAMORTAI ŽBUKE
MATERIJALNE KARAKTERISTIKE
Precizne podatke o materijalnim karakteristikama morta ili žbuke (vezivo i agregat) moguće je
dobiti jedino fizikalnim i kemijskim laboratorijskim istraživanjem.
STRUKTURA I ZAVRŠNA OBRADA POVRŠINE
MORT ZAZIDANJE I FUGIRANJE
Na zidu pročelja reške mogu biti ispunjene mortom kojim je zidan zid, mortom koji je naknadno
nanesen u reške ili ispranom vanjskom žbukom. Pregledom je nužno ustanoviti: a) Prirodu morta
- Dvije su metode istraživanja.
Prva, istražiti vidljive slojeve na mjestima gdje je došlo do otpadanja žbuke.
Druga, probna bušotina u dubini od 10 mm zbog istraživanja stratigrafije morta.
b) Originalnu završnu obradu plohe
Erozijom površine nestaju tragovi originalnih reški, ali možda su sačuvani ispod krovnih
vijenaca gdje su donekle zaštićene površine. c) Evidenciju povijesnih oslika.
Boje bolje prianjaju na vapneni mort u reškama nego na glatku površinu opeke ili kamena.
U nekim slučajevima sitni ostaci boje u reškama mogu biti jedini dokazi o nekada oslikanom
pročelju.
d) Način fugiranja
Ponovno fugiranje je učestali postupak popravka. Na povijesnim građevinama je često prisutno
fugiranje iz različitih razdoblja.
Različiti načini fugiranja mogu pripomoći u datiranju izvedenih radova na građevini.
15. Pregled mora zabilježiti slijedeće vanjske žbuke zidova („renders”)
VANJSKE ŽBUKE ZIDOVA („RENDERS”)
Vanjske žbuke su sastavni dio oblikovanja arhitektonske kompozicije. Pregled mora zabilježiti
slijedeće: a) Prirodu podloge poput kamena, opeke, drvenih letvi, drvenih greda kanatne
konstrukcije. b) Broj i debljinu slojeva žbuke u presjeku. c) Materijalne karakteristike i lokaciju
različitih varijanti žbuke d) Prirodu i opseg izvedenih popravaka. e) Sadašnje stanje završne
obrade plohe i teksture.
f) Povijesno stanje završne obrade vanjske plohe U određenim slučajevima je teško razlikovati
grubu završnu obradu plohe vanjske žbuke od glatke površine koja je pod utjecajem
atmosferilija izgubila veziva i postigla hrapavu površinu izloženog agregata.
g) Dekorativni radovi – lijevana i modelirana dekoracija (tragovi bilo kakve vidljive armature -
drvo ili metal), vučeni profili, postojeće dobro sačuvane profilacije nužno je zabilježiti izradom
drvene šablone.
h) Sadašnje boje i oslici. Povijesne boje i oslici koji su možda preostali samo u tragovima u
zaštićenim područjima. Vrstu sadašnjih industrijskih boja i način oslika.
16. Pregled mora zabilježiti slijedeće unutrašnje žbuke zidova i stropa („plasters”)
UNUTRAŠNJE ŽBUKE ZIDOVAI STROPA(„PLASTERS”)
Pregled stanja mora identificirati materijale, metodu proizvodnje i podlogu.
Nužno je zabilježiti slijedeće: a) završna obrada – ravna ploha, ručno modelirana i lijevana
dekorativna plastika, vučeni profili, vidljivi tragovi drvene ili metalne armature, za sačuvane
profile potrebno je izraditi drvenu šablonu.
b) priroda podloge (drvo, trstika, metalna mreža, opeka, kamen)
c) broj i debljina slojeva žbuke prikazano u presjeku.
d) vrste materijala
e) prirodu i opseg popravaka
f) sadašnje boje i oslike
g) povijesne boje i oslike
3.2.3.C. STANJE MORTA,VANJSKE I UNUTARNJE ŽBUKE
Tijekom pregleda ocjena fugiranja i vanjskih žbuka se temelji na njihovoj sposobnosti
sprečavanja prodora vode u građevnu konstrukciju zgrade.
Ponekad se fugiranje i ožbukavanje nepotrebno ponovno izvode zbog slabog razumijevanja
karakteristika povijesnih mortova i žbuka
Dokazi o neadekvatnom djelovanju i propadanju fuga i vanjske žbuke i o pojavi oštećenja na
unutrašnjim zidovima zbog proboja vlage moraju biti nedvosmisleno dokazani prije nego se
povijesna građa proglasi propalom
17. Objasnite pojavu velike pukotine /„cracking“/ i fine pukotine /„crazing“/ u vanjskim
žbukama.
VELIKE PUKOTINE /„cracking“/ I FINE PUKOTINE /„crazing“/ Najčešći oblik pukotina u
reškama je po obodu na spoju između morta i opeke. Pojavljuju se i dijagonalne pukotine po
visini reške.
Na vanjskim i unutrašnjim žbukama pojavljuju se velike duboke pukotine i fine površinske
pukotine koje su vidljive u formi tamnih linija.
Na vanjskim žbukama obje vrste pukotina su jasno vidljive nakon kiše jer ostaju dulje vlažne od
ostale površine. Velike „poligonalne” pukotine nastaju početkom sušenja i skupljanja materijala.
Pukotine u vanjskoj žbuci su pogotovo vidljive nakon kiše. Ostatak zida je suh dok su pukotine
još vlažne
18. Objasnite pojavu šupljine/”hollowness”/ i odvajanje /„detachment“/
ŠUPLJINE/”hollowness”/ i ODVAJANJE /„detachment“/ Mort u fugama se može odvojiti od
postojećeg morta za zidanje. Nužno je kuckanje s zidarskim čekićem da bi se precizno locirala
površina i opseg odvajanja morta.
Kod vanjskih žbuka postoje dva oblika odvajanja. Prvi, svi slojevi žbuke se zajedno odvoje od
nosive podloge. Drugi,, slojevi žbuke su međusobno razdvojeni i od podloge.
Metoda pregleda su pomoću kuckanja zidarskim čekićem i infracrvenom fotografijom.
Na međukatnim konstrukcijama ponekad dolazi do odvajanja unutrašnje žbuke stropa od
drvene podkonstrukcije koja nije jednostavno dostupna i vidljiva.
U slučajevima teške dostupnosti na pretpostavljenim mjestima izbuše se probne rupe u koje se
uvodi endoskopska kamera koja snima sve promjene u podkonstrukciji i grubim slojevima
stropne žbuke.
Za inspekciju finog i završnog sloja stropne žbuke potrebno je uzimanje malih uzoraka zbog
fizikalne i kemijske analize u laboratoriju. Kad nije moguć pregled stropa s gornje strane koristi
se metoda snimanja endoskopskom kamerom koja omogućuje precizan uvid u stanje drvene
potkonstrukcije (letve) i grubog sloja stropne žbuke.

KOHEZIJA MORTA I ČVRSTOĆA/TVRDOĆA

Dokaz kvalitete morta ili žbuke je unutarnja kohezija.
Mortovi i žbuke koji se mogu lako grebsti i trusiti prstom su izgubili unutarnju koheziju.
Nedostatak kohezije je vidljiv u granularnoj disintegraciji koja može biti praćena
eflorescencijom.
Tijekom pregleda ustanovljeni nedostatak se treba detaljno opisati a uzorci raspadajućeg morta
ili žbuke poslati na kemijsku i fizikalnu laboratorijsku analizu. Čvrstoća morta ili žbuke može se
ustanoviti grebanjem i bušenjem s oštrim alatom.
Mort bogat gipsom i glinom postaje mekan ako je kontinuirano izložen velikim razinama vlage.
Za većinu vapnenih mortova mekoća ne predstavlja nedostatak.
Mnogi ne-hidraulički ili slabo hidraulički vapneni mortovi mogu se lako zagrebsti ili izbušiti
oštrim alatom ali zadržavaju koheziju. OTPADANJE MORTA
Isprane reške i površine vanjske žbuke su uvijek najizloženije atmosferilija i eroziji.
U većini slučajeva mort u reškama i vanjska žbuke su žrtvovane zbog zaštite nosivih zidanih
konstrukcija. Pod utjecajem atmosferilija gubitak morta i vanjske žbuke je najčešći u prizemnom
dijelu zida zbog kapilarne vlage, iscvjetavanja zbog kristalizacije soli i prskanja kiše od tla.
U ovom slučaju odvajanje velikih ploha vanjske žbuke na gornjim dijelovima zabatnog zida je
vjerojatno rezultat loše riješene okapnice na zabatnom zidu.

8. prezentacija
Simptomi i dijagnoza uzroka propadanja
1. Zašto je bitno proučiti prethodni popravci i postupci
Različiti procesi propadanja morta imaju karakteristične simptome i njihovo prepoznavanje je
nužno za dijagnosticiranje uzroka propadanja
Razumijevanje prirode i opsega prijašnjih popravaka i intervencija može osigurati važne
informacije o procesima propadanja.
Ponekad su novi popravci i intervencije doprinijeli snažnom propadanja. Zato njihovo
proučavanje pomaže ustanovljavanju uzroka suvremenih problema u povijesnim građevinama.
Ocjenjivanje djelotvornosti prošlih popravaka i intervencija je nužno jer pomaže pri odabiru
suvremenih metoda.
Razumijevanje prethodnih intervencija proizlazi iz pažljivog vizualnog pregleda i proučavanja
sačuvane povijesne tehničke dokumentacije.
NEODGOVARAJUĆA METODA POPRAVKA OŽBUKANIH STROPOVA.
U XX st jedna od najčešćih metoda u popravku ožbukanih stropova bila je konsolidiranje žbuke i
drvenih letvi pomoću sloja gipsa armiranog s žičanom mrežom.
Glavni nedostatak je teška dostupnost i nemogućnost pregleda drvenih letvi nakon intervencije.
2. Objasnite ciljeve specijalna istraživanja - istraživanja okoliša
3.3.5.A. ISTRAŽIVANJA OKOLIŠA
Kada nosiva konstrukcija, vanjske i unutrašnje žbuke, dekorativna i arhitektonska plastika
počinju propadati bez nekog poznatog i uočljivog razloga nužno je provesti monitoring
temperature i vlažnosti vanjskog okoliša i unutarnjeg prostora.
Propadanje građevnih materijala i komponenti može biti posljedica velikih promjena u
neposrednom okolišu: a) Razlike u temperaturi unutrašnjeg i vanjskog prostora, b) Temperatura
vanjskih zidnih površina, c) Temperatura unutrašnjih zidnih površina, d) razina vlage
/„moisture“/ u zidovima, e) razina vlažnosti /„humidity“/ unutarnjeg prostora f) stupanj prirodne
i umjetne ventilacije.
3. Što je dijagnostički monitoring
3.3.5.B. DIJAGNOSTIČKI MONITORING Monitoring je ponavljanje mjerenja u pravilnim
vremenskim razmacima. Monitoring je djelotvorno sredstvo u dijagnosticiranju uzroka i stupnja
propadanja povijesne građe zgrade. /„historic fabric“/
On pomaže u sagledavanju problema koji se dešavaju u većem vremenskom razdoblju poput
kontinuiranog naginjanja nosivog unutrašnjeg zida zbog slijeganja tla.
U početnom periodu monitoringa nužno je odlučiti o vrsti senzora i njihovoj poziciji i prikupljati
podatke barem jednu godinu zbog obuhvaćanja svih sezonskih varijacija.
Opće prihvaćeni standard je trogodišnji monitoring.
 Nakon pregleda ustanovljen je program monitoringa okoliša u kojem se mjerilo temperaturu
unutrašnjeg prostora, temperaturu zidne površine, relativnu vlažnost, posljedice solarne radijacije
na unutrašnjoj plohi zida.
Istovremeno se pratila solarna radijacija na vanjskoj strani zida.
Proučavanje sakupljenih podataka potvrdilo je da zagrijavanje nižih dijelova zid solarnom
radijacijom u zimskim mjesecima (špice u zelenom grafikonu) potiču kondenzaciju na
unutrašnjoj strani zida i potiču oštećenja od soli.
Rješenje je potpuno blokiranje drvenim kapcima prozora tijekom zime.
4. Što je istražuje analiza materijala
3.3.5.C.ANALIZA MATERIJALA
Precizna identifikacija svih promjena izazvanih atmosferilijama i originalnih komponenta morta i
žbuke je nužna prilikom određivanja tehničke specifikacije novog morta i žbuke za popravak.
Uobičajena analitička istraživanja uključuju: a) kompoziciju i strukturu morta i žbuke b) stupanj
karbonizacije, ili količina prisutnog slobodnog vapna (kalcijev hidroksid) c) snagu morta d)
starost morta e) vrsta i koncentracija topivih soli f) količina vlage.
Svi pisani rezultati istraživanja i neoštećeni uzroci morta i žbuke trebaju se sačuvati zbog
kasnijeg istraživanja i uspoređivanja.
5. Osnovni razlozi analiza morta
ANALIZAMORTA
Mort i žbuka se analiziraju zbog različitih razloga: a) Zbog ustanovljavanja uzroka propadanja i
nedjelotvornosti morta ili žbuke.
b) Zbog prepoznavanja sastava povijesnog morta
c) Na osnovu rezultata istraživanja treba se odrediti sastav novog morta i žbuke koji bi fizikalno,
kemijski i vizualno bili kompatibilni s povijesnim mortom i žbukom.
6. Koji tipovi uzoraka postoje?
TIPOVI UZORAKA
MASIVNI UZORCI Uzorci morta za zidanje i fugiranje se pažljivo odvajaju pomoću zidarskog
dlijeta i laganog čekića. Uzorci vanjske i unutarnje žbuke se odvajaju pomoću oštrog skalpela.
PRAŠKASTI UZORCI Praškasti uzorci se koriste za mjerenje vlage i količine soli.
Oni se odvajaju pomoću udarne bušilice korištenjem malih brzina vrtnje koje ne razvijaju
toplinu.
Kod većih brzina vrtnje razvija se toplina koja utječe na razinu vlage u zidu. Dovoljan je promjer
otvora od 6 mm.
Praškasti uzorak se odmah stavlja u zračno nepropusnu prozirnu plastičnu vrećicu.
7. Kako se mjeri karbonizacija u mortu
MJERENJE KARBONIZACIJE U MORTU Ne-hidraulički vapneni mort i žbuka stvrdnjavaju
isključivo karbonizacijom, sporim procesom koji zahtijeva kontakt s ugljičnim dioksidom iz
zraka, i koji se odvija od izložene površine prema unutrašnjosti. Hidraulički vapneni mort
djelomično stvrdnjava pomoću karbonizacije ovisno o sadržanoj količini slobodnog vapna
(kalcijevog hidroksida).
Trajnost morta ovisi o dobroj karbonizaciju po dubini. Kritični parametar za mjerenje je dubina
završene karbonizacije a ne postotak karbonizacije u uzorku. Karbonizirano vapno (CaCO₃) je
ph neutralno, dok je nekarbonizirano vapno (Ca(OH)₂) je lužnato.
Indikator lužnatosti može se upotrijebiti za detektiranje Ca(OH)₂ i određivanje približne dubine
karbonizacije u uzorku morta i žbuke.
Nezagađeni uzorak morta je izdrobljen u sekcije na koje je nanesen tanko sloj fenolftaleinske
otopine (indikator lužnatosti - 5%).
Metoda je brza i jeftina, ali ne može poslužiti za razlikovanje između nekarboniziranog i
djelomično karboniziranog morta, niti može detektirani vrlo male količine kalcijevog hidroksida.
FENOLFTALEINSKI TESTOVI Fenolftalein je nanesen na mrazom oštećenu površinu vapnene
žbuke.
Pojava jake ružičaste boje indicira da vapno nije karbonizirano.
U ovoj situaciju to je razlog zašto je vapnena žbuka osjetljiva na mraz.
8. Kako se mjeri snage morta?
MJERENJE SNAGE MORTA
Metoda in-situ mjerenja snage morta na pritisak do 7 N/mm2 je razvijena u BRE (Building
Research Establishment).
Mjeri se snaga pritiska koji je potreban za drobljenje malenog cilindra promjera 6 mm od morta
ili žbuke.
Nužno je bušenje 10 rupa minimalne debljine od 30 mm.
Rupe se buše na površini od 1 do 2 m2 a test se ponavlja do deset puta.
9. Objasnite kako se određivanje starosti morta?
ODREĐIVANJE STAROSTI MORTA
Relativna starost različitih faza u upotrebi morta za zidanje i fugiranje može se odrediti pažljivim
vizuelnim pregledom građevine.
10. Kako se analiziraju soli?
ANALIZA SOLI
Specijalizirani laboratoriji imaju iskustva i znanje za kemijsku analizu povijesnih građevinskih
materijala i osiguravaju interpretaciju kemijskog istraživanja uzorka: a) kvantitativnu analizu soli
b) da li identificirane soli ugrožavaju mort i žbuku. Trake za identifikaciju, koje su impregnirane
s specifičnim reagensima, otkrivaju različite tipove soli u uzorku morta i žbuke.
One daju samo generalnu indikaciju prisutnosti karbonata, sulfata, klorida i nitrata.
11. Kako se mjeri i nadzire količine vlage?
MJERENJE I NADZIRANJE KOLIČINE VLAGE
Količina vlage u mortu može se odrediti uzimanjem bušenih uzoraka za gravimetrijsku analizu
koja daje apsolutne vrijednosti količine vlage u različitim dubinama i visinama zida.
Gravimetrijska analiza bušenog uzorka je najtočnija od analitičkih metoda. Praškasti uzorak se
bušenjem izdvoji iz zida i sprema u dobro zatvorenu PVC vrećicu da bi zadržao postojeću
količinu vlage. Uzorak se važe u laboratoriju i suši na niskim temperaturama dok ne postigne
konstantnu težinu.
Količina vlage je razlika između vlažne i suhe težine, i izražava se kao postotak od ukupne
vrijednosti suhe težine.

9. prezentacija
Postupci i popravci
1. Objasnite značenje projektno planiranje & razvoj („project planning & development”) u
konzervatorskim postupcima i popravcima.
Prije provođenja postupaka i popravaka nužno je prethodno planiranje.
Projekti mogu biti jednostavni ili složeni, što ovisi o prirodi defekta i značenju zgrade, ali moraju
riješiti uzroke degradacije.
U nekim slučajevima u projektu je dovoljno predvidjeti preventivne mjere poput: a)
modificiranja unutrašnje klime (temperatura, ventilacija, relativna vlažnost), b) reduciranje rizika
od kristalizacije soli c) rasta mikroorganizama.
U drugim slučajevima u projektu je nužno predvidjeti velike intervencije i precizan plan
održavanja i upravljanja povijesnom građevinom.
Velike intervencije obuhvaćaju: a) čišćenje reški zidova, b) strukturalno injektiranje, c) ponovno
fugiranje d) novo ožbukavanje.
Zato je nužno napraviti precizan termin plan djelovanja i trajanja pojedinih intervencija.
2. Zašto se određuje područje djelovanja u procesu projektnog planiranja i razvoja?
ODREĐIVANJE PODRUČJADJELOVANJA
Provedenim pregledom i procjenom postojećeg stanja mora se precizno odrediti: a) koja područja
su oštećena b) da li se nastavlja proces propadanja.
Opseg izvođenja popravka trebao bi biti racionalno ograničen na područje koje je zahvaćeno
procesom propadanja. U većini slučajeva uvijek bi trebala biti temeljna pretpostavka zadržavanja
što je moguće više povijesne građe zbog očuvanja materijalne i povijesne autentičnosti zgrade.
Od temeljnog značaja je da odluka o popravcima bude utemeljena na uravnoteženom
razumijevanju: a) povijesnog značenja zgrade b) estetskim vrijednostima c) Funkcionalnim
vrijednostima.
3. Zašto je u procesu projektiranja konzervatorske intervencije nužno poznavanje fizikalno
– kemijskih svojstva i načina upotrebe građevnog materijala.
METODE I MATERIJALI
U procesu projektiranja konzervatorske intervencije nužno je poznavanje fizikalno – kemijskih
svojstva i načina upotrebe građevnog materijala.
Konzervatorski radovi koje izvode kvalificirani i dovoljni iskusni izvođači mogu biti skuplji od
„standardnih“ građevinskih radova.
Ispravan izbor materijala i metoda intervencije može bitno smanjiti stupanj propadanja i potrebe
za dodatnim radovima. Sastavni dio projekta je troškovnik (specifikacija radova, dokaznica
količina, iskaz cijena) u kojem su detaljno navedeni upotrijebljeni materijali, postupci i
djelovanje in situ.
Ako materijal dugoročno ne djeluje kvalitetno sigurno nije ispravan izbor bez obzira koliko je
jednostavan način njegove upotrebe u procesu građenja.
Takve materijale upotrebljavaju izvođači koji nemaju konzervatorska znanja i vještine za
uspješan rad s tradicionalnim materijalima.
Široko rasprostranjena upotreba cementa je najbolji primjer navedene prakse. Konzervatorski
radovi ne bi trebali nanositi oštećenja povijesnoj građi inzistiranjem na primjeni novih materijala
koji su prejaki ili sadrže štetne sastojke.
Upotrebljeni materijali: a) morali bi biti vizualno usklađeni s originalnom povijesnom građom b)
ne bi smjeli izazvati ubrzano propadanje povijesne građe c) ne bi smjeli promijeniti boju tijekom
vremena.
Nova konzervatorska intervencija mora omogućiti ponovnu intervenciju s istim materijalom u
budućnosti.
4. Objasnite značenje procjene alternativa u konzervatorskim postupcima i popravcima
PROCJENJIVANJEALTERNATIVA
Konzerviranje morta i žbuke obuhvaća veliki broj intervencija.
Izbor odgovarajuće metode izvođenja i građevnog materijala ne ovisi samo o razumijevanju
mogućih posljedica pojedinih intervencija na građu i povijesne vrijednosti zgrade već i o
praktičnoj izvedivosti i dostupnosti građevnog materijala.
5. Zašto su važni probni uzorci materijala i načina izvođenja („samples” – „site
exemplars”)
PROBNI UZORCI MATERIJALAI NAČINAIZVOĐENJA („samples” – „site exemplars”)
Izrada probnih uzoraka materijala i probnog uzorka načina izvođenja (in situ) je nužna prije
donošenja odluke o konačnom izboru građevnog materijala i načina izvođenja.
a) Na osnovu kemijske analize izvode se probni uzorci građevnog materijala s različitim
vezivom i agregatom. b) Vizualnom analizom provodi se usporedba teksture s povijesnim
mortom Vizualna, kemijska i fizikalna analiza mogu poslužiti za razvoj različitih mortova i
žbuka ovisno o različitim agregatima i vezivima. Valjkasti uzorci služe za usporedbu s
povijesnim mortom i žbukom.
PROBNI UZORAK NAČINA IZVOĐENJA Na probnom uzorku pokazana je način zidanja veza
opeke i ravno ispunjavanje reški s sivim mortom koji nema nikakve sličnost s „birds-beak“
profilom reški zgrade iz XVIII st. „Birds-beak”oblikovane reške su dio povijesne arhitektonske
kompozicije zgrade. b) Na zidu zgrade iz XVIII stoljeća napravljena su dva probna uzorka
„tuck“ fugiranja.
Lijevi uzorak nije zadovoljavajuće kvalitete a desni je daleko kvalitetniji kad se usporedi sa
sačuvanim primjerima iz XVIII st.
10. prezentacija
Mortovi za konzerviranje
1. Zašto se upotrebljavaju mortovi i žbuke u procesu konzerviranja?
U procesu konzerviranja mortovi i žbuke se upotrebljavaju: a) Za popravak istrošenih ili potpuno
propalih povijesnih mortova i žbuka. b) Za zamjenu štetnih suvremenih(poput cementnih i jakih
hidrauličkih vapnenih) mortova i žbuka kojima su izvršeni prethodni popravci. c) Za zaštitu
degradirane ili oslabljene povijesne građe zgrade. Većina suvremenih građevinskih standarda i
tablica za izbor morta i žbuke su većinom bazirane na cementnim mješavinama koje se danas
upotrebljavaju u procesu građenja.
Zato nisu pogodni za primjenu u dobroj konzervatorskoj praksi.
Povijesne zgrade su daleko raznolikije po primijenjenom materijalu od suvremenih zgrada.
Standardne suvremene prefabricirane mješavine poput mortova i žbuka iz „Bauhausa“ iznimno
rijetko odgovaraju za konzervatorske intervencije.
U većini slučajeva u proces planiranja konzervatorske intervencije nužno je u troškovniku
detaljno specificirati mješavinu morta koji odgovara pojedinoj povijesnoj zgradi.
2. Nabrojite i objasnite bitne faktore u projektantskom procesu tijekom izrade
troškovničke specifikacije morta i žbuke za povijesne građevine
4.2.1. KONTEKST ZAMJENSKIH MORTOVA
U projektantskom procesu i izradi troškovničke specifikacije morta i žbuke za povijesne
građevine bitni su slijedeći faktori:
a) Karakteristike i značajke postojećih zidnih konstrukcija, mortova i žbuka Primarni
konzervatorski cilj je kontinuirano očuvanje postojećih povijesnih zidanih konstrukcija, mortova
i žbuka Njihovo postojeće stanje je glavni faktor u određivanju vrste i snage morta kojim će
izvoditi konzervatorska intervencija
Bez obzira na stupanj izloženosti i funkciju predloženih radova mortovi i žbuke za popravak ili
zamjenu uvijek moraju biti usklađeni sa stanjem povijesne građe.
b) Namjena predloženih radova Zamjenski mort je predviđen za ispunjavanje šupljina u jezgri
zida, zamjeni atmosferski istrošenih reški na vanjskoj strani zida i za zidanje završnog pokrova
na zabatnom zidu.
U ovim slučajevima tlačna čvrstoća je manje značajna od vlačne čvrstoće i propusnosti.
U slučajevima zidanja novih dijelova zida zbog propadanja određene količine opeke ili kamena
značajnija je vlačna čvrstoća.
c) Pozicija i izloženost predloženih radova Pozicija izvođenja konzervatorskih radova na zgradi
je jedan od glavnih faktora koji utječe na proces izbora morta.
Većina standardnih tablica za mort i žbuke su napravljene prema kriteriju izloženosti
atmosferskim utjecajima (izrazito izloženo, umjereno izloženo, zaklonjeno).
U procesu konzerviranja stupanj izloženosti atmosferskim utjecajima je sekundaran u odnosu
prema postojećem stanju zidanih konstrukcija.
d) Estetika Estetskom faktoru se posvećuje više pažnje nego ostalima jer je važan izgled novih
radova u povijesnim zgradama.
U određenim popravcima primarni konzervatorski cilj je vizualno jedinstvo zida..
Kvalitetan povijesni mort i žbuka se moraju obavezno zadržati čak iako će novi mort i žbuka biti
naglašeno vidljivi dok ne toniraju zbog atmosferskih utjecaja.
Na povijesnim zgradama postojanje različitih povijesnim mortova i žbuka svjedoči o provedenim
prošlim popravcima i ima izrazitu arheološku vrijednost.
Vizualni dojam naknadnog fugiranja je glavni problem.
Popravak je izveden pomoću novog morta koji je pažljivo napravljen da bi bio usklađen s bojom
i teksturom povijesnog mortu.
Svježe i čiste površine novih reški su u kontrastu s povijesnim reškama koje su bile izložene
atmosferilijama.
Vizualno izjednačenje novih sa starim reškama će nastati postupnim starenjem novog pod
utjecajem atmosferilija. b) Visoko statusne stambene zgrade u nizu iz XVIII st u Londonu.
Lijevo - Potpuno novo fugiranje može imati dramatičan utjecaj na ukupni izgled arhitektonske
kompozicije zgrade iako je napravljeno s najboljim materijalom i velikom vještinom.
Nakon nekog vremena pod utjecajem atmosferilija oslabit će kontrast između starog i novog.
3. Nabrojite i objasnite fizikalna svojstva ZAMJENSKIH MORTOVA u konzervatorskom
procesu.
4.2.2. SVOJSTVA ZAMJENSKIH MORTOVA 4.2.2.A. FIZIKALNA SVOJSTVA Tri
parametra utječu na čvrstoću morta:
a) čvrstoća na pritisak („compressive strength”)
Čvrstoća na pritisak je sposobnost materijala da se odupire drobljenju pod teretom. Izražava se u
N/mm2=Mpa.
b) čvrstoća na savijanje („flexural strength”)
Čvrstoća na savijanje je sposobnost materijala da se savije pod pritiskom.
Mort visoke čvrstoće na pritisak ima istovremeno visoku čvrstoću na savijanje zato prilikom
slijeganja nosive konstrukcije zgrade nastaju pukotina.
c) plastičnost („plasticity“)
Plastičnost je svojstvo materijala da na naprezanja odgovara deformacijom.
Mort visoke čvrstoće na pritisak ima nisku plastičnost i ne može se prilagoditi slijeganjima
nosive konstrukcije zgrade.
Plastičnost je posebno važna u prilagođavanju cikličkim kretanjima poput termalne ekspanzije i
kontrakcije pojedinih arhitektonskih elemenata u kompoziciji zgrade.
Materijali niske plastičnosti su krti jer reagiraju pukotinama ili lomljenjem na stres.
d) Poroznost /„porosity“/ je odnos između praznina i čvrste tvari u materijalu. Izražava se u
postotku.
Propusnost /„permeability“/ je sposobnost poroznih materijala da propuštaju tekućinu koja ovisi
o stupnju povezanosti praznina. Izražava se u grama/100mm2/24 sata.
Poroznost i propusnost su povezane iako su različite. Postoje materijali poput plovučca i
cementnih mortova koji imaju visoku poroznost ali slabu propustljivost. Objašnjenje je da postoji
puno pora koje su slabo povezane i posljedica je slaba propusnost.
e) Kapilarnost /„capillarity“/ Kapilare su vrlo fine mikro-pore koje postoje u poroznim
materijalima. Kapilare brzo upijaju vodu ali je sporo otpuštaju.
Mortovi s većom proporcijom mikro-pora brže se vlaže i duže ostaju vlažni za razliku od
mortova koji su manje mikro-porozni.
Kapilarnost doprinosi prisutnosti vlage u unutrašnjosti zgrade i povećava vremenski period u
kojem je mort izložen riziku smrzavanja.
Generalno pravilo je da je jaka kapilarnost nepoželjna karakteristika u mortovima za
konzervacijske radove.
f) Reverzibilnost /„reversibility“/ je jedno od proklamiranih načela konzervatorskih intervencija.
Reverzibilnost je karakteristika novog materijala da prilikom naknadnog uklanjanja ne oštećuje
povijesnu građu.
Ne-hidraulički i slabo hidraulički vapneni mortovi mogu se bez oštećenja ukloniti iz zidanih
konstrukcija nakon mnogo godina.
Jaki hidraulički vapneni i cementni mortovi ne mogu se bez oštećenja ukloniti.
4. Objasnite kemijska svojstva zamjenskih mortova u konzervatorskom procesu.
4.2.2.B. KEMIJSKASVOJSTVA
Osnovne primjedbe na primjenu Portland ili sličnih jakih cementa u popravcima i
konzervatorskim radovima na zidanim konstrukcijama od opeke i kamena baziraju se na
nekompatibilnosti između cementnog morta i vapnenog morta u povijesnoj građi.
Jaki cementi mortovi imaju značajne fizikalne i mehaničke razlike u odnosu na povijesne
građevne materijale.
Njihova reducirana poroznost i propusnost mogu spriječiti kretanje vlage koje rezultira s
zadržavanjem vlage i propadanjem zidane konstrukcije. Cementni mortovi imaju veći koeficijent
termičkog rastezanja zbog kojeg prenose sile na povijesnu građu a posljedica su pukotine i
odlomljavanje komada.
Njihova niska plastičnost smanjuje sposobnost prilagodbe slijeganjima nosive konstrukcije,
utjecaju vibracija izazvanih prometom u mirovanju i kretanju i termičkim promjenama bez teških
pukotina.
Upotreba cementnih mortova je opravdana na konzervatorskim intervencijama na povijesnim
građevinama koje su izgrađene od betona i cementa.

11. prezentacija
Sastav i specifikacija morta
1. Definicija kemijskog sastava ne-hidrauličkog vapna.
Mort za konzervatorske popravke mora zadovoljiti estetske i fizikalne zahtjeve.
Mort za fugiranje postojećih povijesnih reški mora biti drugačijeg sastava od morta za zidanje
nove zidane konstrukcije. NE-HIDRAULIČKO VAPNO Vapno koje stvrdnjava nakon
izloženosti ugljičnom dioksidu u zraku što je suprotno hidrauličkim vapnima koja stvrdnjavaju u
kemijskoj reakciji s vodom.
U sadašnjim standardima ne-hidrauličko vapno je imenovano kao kalcijevo vapno („calcium
lime – CL“) i dolomitsko vapno („dolomitic lime – DL“).
Klasificirano je numerički prema sadržaju kalcijevog oksida i magnezijevog oksida.
Ne-hidrauličko vapno je visoko kompatibilno s atmosferski izloženim kamenom i opekom i
sposobno se prilagoditi manjim slijeganjima nosive konstrukcije.
Idealno je za fugiranje, popravak morta za zidanje i unutrašnje žbukanje
2. Kad se ne-hidrauličko vapno upotrebljava kao trajna a kada kao žrtvovana žbuka
Ne-hidrauličko vapno je izvrsno kao trajna žbuka za upotrebu na: a) unutrašnjim zidovima i
stropovima b) na podlogama koje su zaštićene od atmosferilija.
Ne-hidrauličko vapno djeluje kao žrtvovana žbuka za zaštitu povijesne građe na: a) slabim
podlogama, kanatnoj konstrukciji i mekanom kamenu, b) Na podlogama izloženim
atmosferilijama. Ne-hidrauličko vapno se tradicionalno koristilo: a) za vapneno mlijeko. b) za
konstrukcije koje su često vlažne, poput temelja, podrumskih zidova i popločenja.
3. Definicija kemijskog sastava hidrauličkog vapna?
Hidrauličko vapno započinje vezivanje i stvrdnjavanje pomoću kemijske reakcije s vodom.
Kemijski sastav: kalcijev hidroksid, kalcijev silikat i kalcijev aluminat.
U konzervatorskoj praksi pojam se odnosi na prirodno hidrauličko vapno („natural hydraulic
lime – NHL“)
4. Definicija kemijskog sastava gipsa.?
GIPS 1.) Mineral se sastoji od kalcijevog sulfat dihidrata (CaSO₄2H₂O).
2.) Vezivo se sastoji od kalcijevog sulfata u različitim hidratiziranim faza. Upotrebljava se kao
završni sloj žbuke za unutrašnje zidove i stropove ili kao aditiv za vapnenu žbuku za unutrašnje
zidove i stropove.
Gips koji je kalcinira na temperaturi između 150˚C i 160˚C stvara kalcijev sulfat hemihidrat
(CaSO₄1/2H₂O) koji je poznatiji pod nazivom Pariška žbuka = kiparski gips („plaster of Paris“).
5. Objasnite utjecaj agregata na svojstva i djelovanje morta
Agregati imaju različiti značaj jer djeluju kao ispuna i doprinose čvrstoći na pritisak, poroznosti,
propusnosti i trajnosti vapnenog morta.
Agregat određuje boju i teksturu žbuke i morta. Sposobnost povezivanja i kompaktnost agregata
ovisi o: a) granulaciji („grading“), b) obliku („shape“) c) i veličini („size“).
Koeficijent poroznosti („void ratio“) je proporcija praznih pora u volumenu agregata. Kod većine
mortova i žbuka osnovni zahtjev je da vezivna pasta obloži sve čestice agregata i ispuni sve
međusobne praznine između obloženih čestica.
Mjerenje koeficijenta poroznosti omogućuje određivanje ispravne količine vapnenog tijesta koje
se dodaje u smjesu s agregatom.
6. Zašto je važna čistoća agregata?
ČISTOĆA AGREGATA(„clenliness“)
Agregat bi trebalo očistiti od svih soli i organskih tvari jer doprinose propadanju morta i zidanih
konstrukcija.
Ispiranje morske soli iz agregata je bila dugo vremena dobra poslovna praksa.
7. Objasnite utvrđivanje mulja i gline u agregatu jednostavnim testom
UTVRĐIVANJE MULJA I GLINE U AGREGATU MOŽE SE UTVRDITI JEDNOSTAVNIM
TESTOM.
U prozirnu staklenku se stavi uzorak agregata, jedna litra pitke vode i dvije čajne žličice stolne
soli. Staklenka se zatvori i dobro protrese i ostavi 30 minuta.
Ako je sloj gline i mulja na vrhu pijeska jednak 1/10 visine agregata u staklenki, tada je agregat
onečišćen i potrebno ga je isprati. BOJA AGREGATA
Različite granulacije utječu na boju agregata.
Najfinije granulacije najviše utječu na boju.
8. Zašto se koristi konoplja u mortu?
Konoplja je vrijedan izvor vlakna koja bi zamijenila životinjsku dlaku.
U Francuskoj se od 1990-ih eksperimentiralo s konopljom kao zamjenom za dlaku u mortu i
žbukama.
9. Zašto se koriste ekspandirani minerali?
Ekspandirani minerali su lagani i imaju prirodna termoizolaciona svojstva.
Ekspandirani lagani glineni agregat se koristi: a) za lagane termoizolirajuće betone do 1990-ih b)
Zajedno s prirodnim hidrauličkim vapnom za termoizolirajuće podne ploče. Drobljeno
reciklirano staklo je po sastavu identično silica sand.
Upotrebljava se umjesto konvencionalnog agregata u mortovima, unutrašnjim i vanjskim
žbukama.

10. Što su aditivi, nabrojite ih i kako djeluju.

Aditivi su materijali koji se dodaju u mort, žbuku, cement i beton u malim količinama za vrijeme
miješanja zbog modificiranja određenih svojstava.
Aditivi se dodaju u smjesu veziva i agregata.
Aditivi su anorganski materijali koji usporavaju ili ubrzavaju proces vezivanja (pucolani,
pozzollana, tras, drobljena opeka, boksit, gips)
Pucolani se sastoje od silicijevog dioksida (SiO₂) i aluminijskog oksida (Al₂O₃) koji u prisustvu
vlage kemijski reagiraju s kalcijevim hidroksidom i proizvode hidrauličko vezivanje u mortu i
betonu.
Pucolani potječu iz prirodnih izvora poput vulkanske zemlje ili se proizvode iz slabo pečenih
glinenih proizvoda. Prirodni „pozzolan“ se sastoji od glinovitog ili silikatnog vulkanskog
pepela, koji variva od bijele do sive, plave i crvene boje, ovisno o količini prisutnih željeznih
oksida.
Naziv potječe od grada Pozzuoli u blizini Napulja, gdje je prvi puta pronađen.
Prirodni pozzolan sadrži velike količine paljenog silicijevog dioksida (SiO₂) i aluminijskog
oksida (Al₂O₃).
Rimljani su ga upotrebljavali kao aditiv za hidrauličko vezivanje
TRASS
Fino granulirani silikatni vulkanski kamen, koji se fino mljeven i upotrebljava kao pucolanski
aditiv u vapnenom mortu.
Prvi puta je pronađen u dolini Rajne, odakle potječe naziv.
U XVIII st u Engleskoj su proizvodili umjetni tras koji je nastajao paljenjem željezom bogatom
škriljevca („Schist“).
11. Kada se vlakna dodaju u vapnenu žbuku.
Vlakna su bitan element vanjskih i unutrašnjih žbuka koje se nanose na fleksibilnu podlogu
(drvene letve).
Vlakna imaju funkciju armature u žbuci jer smanjuju skupljanje i povećavaju čvrstoću na
savijanje u grubom sloju vanjske i unutrašnje žbuke.
DLAKA Dlaka se uglavnom uvozi i potječe od konja, krava i jakova. Ona se ispire, sterilizira i
reže na dužinu od 50 do 80 mm.
Prirodna dlaka ubrzano propada u alkalijskoj sredini i zato se dodaje neposredno prije ugradnje.
Konjska dlaka (crna) se upotrebljava u grubim slojevima žbuke. Kozja dlaka (bijela) se
upotrebljava za završne slojeve.
12. Kako se određuju osnovne mješavine morta?
MJEŠAVINE MORTA
Novi mort mora zadovoljavajuće djelovati na izabranoj građevnoj lokaciji i izloženosti.
U konzervatorskom kontekstu zadovoljavajuće djelovanje znači zaštita povijesne građe na koju
se nanosi.
Fizičko stanje postojeće povijesne građe je glavni faktor prilikom izbora odgovarajućeg morta.
Osnovna razlika prema novogradnjama je da su tip zidane konstrukcije i izloženost
atmosferilijama glavni faktori koji utječu na izbor morta. U većini slučajeva novi mort mora biti
slabiji od povijesne građe jer slaba zidna konstrukcija može biti oštećena jakim mortom.
Ako se upotrebe jaki mortovi čvrsta opeka i kamen neće biti ugroženi, ali je ipak najbolje
upotrijebiti slabije mortove u svim okolnostima.
Snažan mort je odgovarajući za čvrste materijale u situacijama visoke izloženosti.
13. Objasnite osnovnu podjelu mortova na tipove.
Mortovi su podijeljeni na:
a) TipA: Ne-hidraulički mort utemeljen na vapnenom tijestu. (CLili DLu BS EN 459-I: 2010)
1. Upotrebljivost i ponašanje se poboljšavaju zbog dugog vremenskog perioda sazrijevanje prije
upotrebe.
2. Postupno stječe čvrstoću karbonizacijom zbog izloženosti zraku i njegovanje mora biti
pažljivo kontrolirano da bi se izbjeglo brzo isušivanje.
3. Proces vezivanja ne počinje pod vodom ili u vlažnim uvjetima.
4. Iznimno je upotrebljiv, dobrih adhezivnih svojstava, dobre čvrstoće na savijanje i propustan
kad je njegovan.
5. Novi mort je izrazito osjetljiv na smrzavanje, oštećenja eflorescencijom soli i potrebno je
nekoliko godina za postizanje pune čvrstoće. 6. Karakteristična čvrstoća na pritisak nakon 28
dana je oko 0,4 MPa ili N/mm2.
7. U vanjskim žbukama, općenito je upotrebljiv u zaštićenim uvjetima, ako je pravilno njegovan
tijekom i nakon izvršetka radova.
b) Tip B: Hidraulički mort utemeljen na ne-hidrauličkom vapnenom tijestu i pucolanima.
1. Bolja otpornost na atmosferilije nego mortovi Tipa A, brže razvija čvrstoću.
2. Pomaže proces vezivanja morta tipaAu vlažnim zidanim konstrukcijama.
3. U većini slučajeva smanjena propusnost u usporedbi s mortom tipaA.
4. Ovisno o upotrijebljenom tipu i količini pucolana, svojstva morta mogu se dizajnirati u
rasponu od slabo hidrauličkog do snažno hidrauličkog.
5. Upotrebljava se umjesto hidrauličkog vapnenog morta kad je uvjetovana mala čvrstoća morta
zbog slabe ili atmosferilijama načete zidane konstrukcije.
6. Izvrsna upotrebljivost i bolje zadržavanje vode od mnogih hidrauličkih vapna.
7. Generalno nije otporan na teške atmosferske uvjete osim ako nisu dodane velike količine
pucolana.
c) Tip C: Hidraulički mort utemeljen na prirodnom hidrauličkom vapnu. (NHLu BS EN 459-I :
2010) 1. Dostupan kao gašeno vapno u prahu.
2. Postoji veliki raspon komercijalnih i dostupnih prirodno hidrauličkih vapna koji su pogodni za
upotrebu u različitim situacijama.
3. Čvrstoća na pritisak prirodnih hidrauličkih vapna različitih proizvođača je raznolika.
Proizvođačevi podaci moraju se prekontrolirati prije izrade troškovnika.
4. Zbog poboljšanja upotrebljivosti vapnu u prahu se može dodati do 10% količine vapnenog
tijesta.
5. Dozvoljava bržu izgradnju nego ne-hidraulički vapneni mort.
6. Zahtijeva sporije njegovanje u vlažnim uvjetima (jedan tjedan duže).
7. Brzina vezanja je ovisna o temperaturi.
8. Pod dobrim njegovanjem otpornost na mraz je postignuta za 28 dana.
9. Niža propusnost i veća čvrstoća na pritisak i savijanje nego nehidraulička vapna.
14. Zašto je značajan troškovnik?
TROŠKOVNIK Najvažniji dio svakog konzervatorskog projekta je troškovnik (specifikacija
radova, dokaznica količina, iskaz cijena) koji bi trebalo izraditi prema slijedećim principima:
a) Potrebni materijal, fizikalna i kemijska svojstva i eventualni proizvođač moraju biti jasno,
precizno i nedvosmisleno navedeni u posebnim uvjetima i stavkama.
U stavci troškovnika treba obavezno navesti vezu s arhitektonskim i konzervatorskim nacrtom.
b) Za svaki konzervatorski projekt se sastavlja specifični troškovnik.
c) U posebnim uvjetima troškovnika moraju biti jasno napisane preporuke dobre radne prakse u
proizvodnji i ugradnji materijala.
d) U posebnim uvjetima nužno je zahtijevati izvođenje probnih uzoraka i površina.
U troškovnicima je nužno navesti način izvođenja radova.
Danas postoje dvije krajnosti.
Prva, krajnje šturi, lakonski i neprecizni opisi stavki (1 -2 reda).
Druga, krajnje detaljne, jasne i precizne koje minuciozno navode sve faze postupka i nalikuju na
priručnike „how to“.
U prošlosti kad su zidari, klesari i dekorateri imali dugu fazu učenja (šegrti, kalfe) i sticali znanje
o lokalno dostupnim građevnim materijalima stavka troškovnika od 3-4 reda bila bi sasvim
dovoljna.
Tada je bio znatno manji izbor materijala, i izvođači su znali svojstva i upotrebljivost pojedinog
materijala.
Danas u opširne specifikacije pokušaj kompenzacije zbor manje vještih i iskusnih izvođača.
Precizne i opširne specifikacije odgovarajućih materijala i radnih postupaka su bitne jer
omogućuju izvođačima da preciznije odrede cijenu radova.

12. prezentacija
Pripravljanje morta za konzerviranje
1. Objasnite skladištenje i vijek trajanja veziva.
SKLADIŠTENJE I VIJEK TRAJANJA(„Storage and Shelf Life“)
4.4.1.A. VEZIVA Živo vapno („quicklime“) je osjetljivo na vezivanje vlage iz zraka („air
slaking“) koje smanjuje njegovu reaktivnost i sposobnost vezivanja.
Živo vapno se skladišti u zapečaćenim i zračno nepropusnim kontejnerima.
Idealno bi se trebalo upotrijebiti u roku od jednog mjeseca od kalcinacije. Ne-hidrauličko
vapneno tijesto se može dugotrajno skladištiti, ako je u zdencu ili nepropusnom kontejneru koji
je potpuno zaštićen od kontakta s zrakom i mrazom.
Dugo skladištenje potiče sazrijevanje koje poboljšava njegovu kvalitetu. Sva praškasta veziva su
osjetljiva na vlagu i moraju se suho skladištiti u dobro zatvorenim vrećama.
Dva dana od otvaranja vreće trebalo bi sav sadržaj upotrijebiti.
Ona mogu apsorbirati vlagu iz zraka i djelomično karbonizirati i započeti proces vezivanja.
U tom slučaju se unutar praškaste mase nalaze grumeni čvrstog materijala.
Čitav sadržaj oštećene vreće treba baciti. Neotvorene vreće praškastih veziva imaju vijek trajanja
do 6 mjeseci poslije kojeg ih ne bi trebalo upotrijebiti.
Proizvođači bi trebali na vreći označiti datum punjenja, detaljne upute za skladištenje i vijek
trajanja.
2. Objasnite skladištenje i vijek trajanja agregata.
.AGREGATI
Agregat bi trebalo skladištiti na pokrivenom prostoru jer nakon teških kiša dolazi do ispiranja i
promjene granulacije.
Pod bi trebao biti od betona da bi se spriječila kontaminacija s zemljanim tlom. Zaštita agregata
od teških pljuskova i kontaminacije je važna zbog očuvanja granulacije i konzistentnosti
Ne-hidraulično vapno je uskladišteno u plastičnim bačvama i pokriveno grubim kudeljnim
vapnom i hermetičnim plastičnim poklopcem
3. Kako se skladište ne-hidrauliči vapneni mort?
MORT I ŽBUKE Ne-hidraulički vapneni mort može biti uskladišten u dugom vremenskom
periodu ako je zaštićen od izlaganja zraku i zaštićen od mraza.
Najbolje skladištenje je u hermetičnim plastičnim kantama. Ne-hidraulički vapneni mort kojem
je dodana dlaka mora biti upotrijebljen u periodu od jednog mjeseca.
Glavni razlog je raspadanje dlake u alkalijskoj sredini i gubljenje armaturnih svojstava.
4. Zašto je važna volumenska težina vapnenog tijesta?
Sve proporcije u standardima, laboratorijskim testiranja i rezultatima analize morta se referiraju
na masu a ne na volumen.
Volumen je najpraktičnija metoda miješanja na gradilištu.
Težine različitih materijala nisu u direktnoj korelaciji s volumenom, zato se proporcije po težini
ne mogu direktno prevesti u proporcije po volumenu. Zato je važno poznavati volumensku težinu
(„bulk density of the material“) koje je jednaka težini materijala podijeljeno s volumenom.
Proizvođači obično navode kompaktnu volumensku težinu.
Najčešća pogreška je proporcioniranje pomoću lopate koje je najraširenije i apsolutno netočno.
Volumenska težina vapnenog tijesta ovisi u najvećoj mjeri o starosti i pravilnom sazrijevanju.
Volumen još uvijek vlažnog vapnenog tijesta starog tri mjeseca može imati do 30 % manje
vapna nego isti volumen čvrstog vapnenog tijesta koje je staro pet godina.
Konzistentnost se može provjeriti testom slijeganja („slump test“). Dobro vapneno tijesto bit će
dovoljno čvrsto i nema pojave slijeganja vertikalnog stupca 25 mm x 25 mm x 150 mm. Ova
konzistencija se opisuje kao „čvrsta“ („stiff“).
Slaba konzistencija kod koje dolazi do slijeganja je opisana kao „meka“ (“soft“).
Sva vapnena tijesta bi trebalo imati volumensku težinu od najmanje 1,35 kg/l a visoko kvalitetno
vapneno tijesto bi trebalo imati volumensku težinu od 1,4 kg/l.
5. Zašto je važna volumenska težina praškastih vapnenih veziva?
Različita praškasta vapna imaju različite volumenske težine koje se generalno povećavaju s
hidrauličnosti.
Zato je vreća od 25 kg praškastog NHL 5 mnogo manja nego vreća od 25 kg praškastog
ne-hidrauličkog vapna.
6. O čemu ovisi volumenska težina agregata?
.AGREGAT Agregati imaju različitu volumensku težinu ovisno o prirodi čestica i
granulometrijskom sastavu.
Određeni volumen dobre granulacije pijeska imat će veću volumensku težinu i bit će teži nego
isti volumen pijeska slabe granulacije jer je kompaktniji i sadrži manje praznina.
Volumen određenog pijeska varira ovisno o vlažnosti.
Suhi pijesak će se malo stisnuti kad bude saturiran vodom. Vlažni pijesak će povećati volumen
kad bude saturiran vodom.
Fenomen je poznat pod nazivom bubrenje ili povećanje volumena („bulking“).
Efekt je najveći kod finog pijeska koji povećava volumen do 40% kad je vlažan.
Specifikacije su napravljene na volumenu suhog pijeska.
Ako se upotrebljava vlažni pijesak nužna je korekcija
7. Kako se proračunava bubrenje pijeska?
. PRORAČUNAVANJE VOLUMENA IZ TEŽINE Pronalazak volumena na osnovu zadane
težine materijala.
Težina u kilogramima mora se podijeliti volumenskom težinom u kilogramima po litri.
Primjer 1: Volumen 1 kg materijala koji ima volumensku težinu od 1 kg/l 1 kg / 1 kg/l = 1 litra
Primjer 2: Volumen 1 kg materijala koji ima volumensku težinu od 0,5 kg/l 1 kg / 0,5 kg/l = 2
litre. Od (B) se oduzme (A) da bi se dobila razlika u volumenu između vlažnog i saturiranog
pijeska (C).
Postotak bubrenja se proračunava C / B x 100 %. Volumen vlažnog pijeska u mješavini treba
povećati za postotak bubrenja
8. Objasnite miješanje morta s primjenom vapnenog tijesta.
MORT S PRIMJENOM VAPNENOG TIJESTA
Zrelo vapneno tijesto je u početku vrlo čvrsto ali miješanjem postaje sve plastičnije.
Dodavanje vode nije potrebno za miješanje. Za miješanje manjih količina mogu se upotrijebiti
jake mješalice za žbuku ili boju.
Za velike količine upotrebljavaju se: a) dvoosovinski mikseri s lopaticama za mješanje morta
(„paddle mixers“) i b) mješalice za mort s rotirajućim valjcima („roller pan mixer“).
9. Kako se miješa mort s primjenom praškastog vapna?
MORT S PRIMJENOM PRAŠKASTOG VAPNA
Mort sa suhim hidratiziranim hidrauličkim vapnom je znatno lakše pripremiti nego mort s
vapnenom tijestu.
Praškasti proizvodi se znatno lakše miješaju s agregatom.
Smjesa se može miješati rukom, mješalicama za žbuku i mikserima. Postoje dva načina
dodavanja vode.
Prvi, neki proizvođači preporučuju inicijalno miješanje praškastog vapna i agregata prije
polaganog dodavanja vode.
U većini slučajeva tijekom miješanja nastaje vapnena prašina.
Drugi, neki proizvođači preporučuju inicijalno miješanje vode i vapna prije dodatka agregata
zbog izbjegavanja prašine.
U oba slučaja tek nakon 20 minuta miješanja mort postiže plastičnost. Tek tada se nastavlja
dodavanje vode zbog postizanja željene konzistencije.
Hidrauličko vezivanje smjese počinje nakon dva sata pri umjerenim temperaturama.
Smjesu treba ostaviti između 8 i 24 sata da bi voda reagirala sa svim česticama hidrauličkog
vapna.
10. Kada se dodaju pucolanu u procesu miješanja morta?
DODAVANJE PUCOLANA Pucolan treba dodati neposredno prije upotrebe morta.
Najbolje je miješati pucolan s vodom pa s praškastim vapnom pa agregatom.
Miješanje se obavlja strojno s opisanim mješalicama.
Mort u koji je dodan pucolan morao bi se upotrijebiti u periodu od 2 sata ovisno o vanjskoj
temperaturi.
U hladnim uvjetima produžuje se vrijeme upotrebe.
11. Kada se dodaje dlaka u procesu miješanja morta?
DODAVANJE DLAKE (VLASI)
Dlaku bi trebalo umiješati ručno ili pomoću dvije velike mješalice.
Ručne mješalice za žbuku nisu preporučljive jer se dlaka omota oko osi.
Nakon dodatka dlake mort bi se trebalo upotrijebiti u roku od jednog mjeseca.
Dlake nikad ne bi trebalo dodavati u vruće vapno („hot lime“).

13. prezentacija
Upotreba vapnenog morta - dobra praksa
1. Objasnite što je dobra praksa u pripremi površine prije nanošenja vapnenog morta
Na mortove i žbuke intenzivno utječu atmosferske prilike za vrijeme izgradnje i kasnije njege.
Svi vapneni mortovi i žbuke zahtijevaju zaštitu i pažnju nakon ugradnje.
Za vrijeme određenih vremenskih okolnosti nužne su dodatne mjere koje pomažu vezivanju
morta i smanjuju mogućnost propadanja morta..
Opisana dobra poslovna praksa se odnosi na male popravke kao i na ponovna ožbukavanja
velikih površina
2. Zašto se provodi kontrola upijanja podloge?
Vapneni mortovi imaju manju čvrstoću prijanjanja („bond strength“) nego mortovi od prirodnog
ili umjetnog cementa.
Zato iznimno ovise o dobroj pripremi površine na koju se nanose.
Prije fugiranja sve reške moraju biti očišćene od zaostalog morta i prašine.
Zidne površine i reške u zidu od opeke i kamena trebalo bi prethodno navlažiti.
3. O čemu ovisi kontrola vlaženja podloge?
U procesu vlaženja bi trebalo izbjegavati visoke pritiske vode jer oštećuje povijesne građu i
uvodi preveliku količinu vode.
Površine od tvrde prepečene opeke i nepropusnog kamena nužno je prethodno pripremiti prije
nanošenja svih slojeva žbuke.
Površina grubog sloja vanjske žbuke mora biti prethodno izgrebana prije nanošenja finog sloja
vanjske žbuke. Kad se reške čiste prije ponovnog fugiranja posebno je važno ispiranje s vodom
zbog uklanjanja prašine. Dok je zid vlažan potrebno je obrisati površinu, jer nakon sušenja ostaju
vidljivi tragovi curenja vode i soli.
Vanjska površina kamenog zida pokazuje kako je površina ohrapavljena zbog bolje vezivanja
grube vapnene žbuke.
Klesarskim čekićem i dlijetom su napravljene udubine u površini kamena. b) Nanosi se sloj
slabog ili srednje hidrauličkog vapnenog mlijeka („spatterdash coat“) na površinu zida, koji služi
kao veza između podloge i vanjske vapnene žbuke. c) Drvene stropne grede bile su obično
žbukane. Podloga su bile drvene letve ili je žbuka nanošena direktno.
Na gredama su napravljene udubine pomoću tesarskog alata.
Kad se mort i žbuka nanose na porozne podloge dolazi do upijanja vode koja može dovesti do
promjene materijala (sakupljanje, pukotine, slabe veze s podlogom, usporavanje karbonizacije).
Prilikom nanošenja morta i žbuke važno je kontrolirati upijanje podloge.
Zato je nužno vlaženje podloge tehnikom špricanja pod niskim pritiskom.
Količina vlaženja zavisi o:
a) prirodi materijala
Ako je zid izgrađen od relativno nepropusnog granita tada je potrebno manje vlaženje.
Ako je zid izgrađen od poroznog vapnenca nužno je veće vlaženje.
b) širini reški.
Vrlo uske reške duže zadržavaju vlagu i treba ih manje vlažiti za razliku od širokih.
c) razini pozadinske vlage u zidanoj konstrukciji
Ovisi o godišnjem dobu i lokalnim atmosferskim uvjetima.
Ovisi o postojanju cementne žbuke koja je u međuvremenu uklonjena.
Ako je provedeno konstruktivno injektiranje tada je moguća pojava vlage u jezgri zida.
d) O toplom i suhom vremenu jer je nužno dobro vlaženje nosive podloge.
Prethodno vlaženje bi trebalo provesti nekoliko dana prije radova.
Navlažene površine bi trebalo prekriti plastičnom folijom zbog zadržavanja postignute razine
vlage.
4. U kojim zidanim konstrukcijama se pojavljuje visoka razina kapilarne vlage?
Zidane konstrukcije : a) koje su dugo bile izložene prodiranju kiše, b) koje su bile fugirane i
žbukane cementnim mortom, c) koje su nedavno konsolidirane konstruktivnim injektiranjem,
mogu dugo vremena zadržati veliku količinu vlage nakon uklanjanja svih cementnih žbuka i
mortova. U slučaju ne-hidrauličkih vapna postojanje visoke razine pozadinske vlage može
odgoditi proces karbonizacije pa su radovi izvršeni u ljetnim mjesecima osjetljivi na smrzavanje
u zimskim mjesecima.
Zidovi bi trebali imati privremene krovove i sve zidne površine bi trebalo zaštiti od prodiranja
kiše i dobro ventilirati.
Isušivanje vlage u zidovima nakon uklanjanja cementnih mortova i žbuka je spori proces i može
trajati mjesecima.
Karbonizacija vapna je ozbiljno usporena kod RH iznad 80%.
5. Zašto je potrebno izbjegavanje pretjeranog zaglađivanja površine morta?
Ponavljano zaglađivanje površine morta s metalnom žlicom i gletericom izvlači vapno na
površinu i stvara vapnenu mliječnu koricu („lime-rich laitance crust“) koja bitno mijenja
strukturu veziva u mortu.
Konačna posljedica je nejednolika karbonizacija morta po dubini.
Mort treba nanositi bez pretjeranog zaglađivanja i ostvariti da očvrsne prije nanošenja završnog
sloja.
6. Objasnite značenje kontrole skupljanja i završne obrade površine morta.
. KONTROLASKUPLJANJA Ako je podloga dovoljno vlažna tada ne postoji rizik od
sakupljanja zbog ubrzane dehidracije morta.
Rizik sakupljanja i pojave pukotina je najveći u ne-hidrauličkim mortovima i opada s
povećanjem hidrauličnosti.
Kad se pojave pukotine njih treba zatvoriti s drvenom gletericom za žbuke i za reške.
Pukotine treba stalno nadzirati i odmah zatvarati jer kašnjenje može izazvati teška oštećenja.
ZAVRŠNAOBRADA
Mort i žbuka su spremni za završnu obradu dok su još vlažni ali su postigli polu-tvrdu
konzistenciju.
U ovoj fazi mogu se zarezati noktom dok pritisak palca na površini rijetko ostavlja udubinu.
Vrijeme između nanošenja i završne obrade ovisi o hidrauličnosti morta, vrsti podloge i
atmosferskim uvjetima. Hidraulički mort nanesen na porozni kamen tijekom toplog ljetnog dana
može biti spreman za završnu obradu nakon nekoliko sati.
Ne-hidraulički mort na zidu od tvrdog nepropusnog materijala nanesen tijekom vlažnog hladnog
vremena može otvrdnjavati 24 sata ili više. Zatvaranje pukotina nastalih sakupljanjem pomoću
drvene ili poliuretanske gleterice.
Izbor pravog trenutka je kritičan, ako je prekasno tada je mort previše čvrst i mijenja se
hidrauličko vezivanje
7. Objasnite način njegovanja nanesene vanjske žbuke.
Voda je važna za njegu ne-hidrauličkih i hidrauličkih mortova i žbuka.
Optimalna karbonizacija i hidratacija se postiže kad je relativna vlaga na 60% za ne-hidraulički
mort i 90% za hidraulički mort.
Prvih 20 dana je najkritičnija faza.
U prvih 7 dana potrebno je redovito špricanje vodenom parom kako bi površina bila vlažna a ne
mokra. Redoviti špricanje u razmaku od 20 sati uspješno čuva čvrstoću morta.
Skela mora imati obavezno zaštitni pokrov zbog zadržavanja razine relativne vlage.
Nakon početna tri tjedna nije potrebno špricanje.
8. Kako se provodi zaštita morta od atmosferskih utjecaja?
ZAŠTITA
Svi vapneni mortovi sporije stječu čvrstoću za razliku od cementnih mortova
Nakon ugradnje svi mortovi su osjetljivi na: a) neprekidno vlaženje zbog kiše, b) prebrzo sušenje
zbog jakog vjetra i c) Snažno sunčevo djelovanje.
Tijekom toplog vremena najveća opasnost je gubitak vode iz svježeg morta zbog djelovanja
sunca i visokih temperatura. Podjednako je opasan jaki vjetar koji ubrzava sušenje.
Najbolje rješenje je pokrivanje debelom tkaninom koja se koristi prilikom transporta namještaja.
Tkanina mora biti 10 cm udaljena od površine zida.
Tkaninu je nužno neprekidno vlažiti zbog zaštite od sunca i jakog vjetra. Za zaštitu žbuke nisu
dobre PVC folije jer ometaju protok zraka, vlage i karbonizaciju.
Za zaštitu od jakog pljuska mogu se privremeno koristiti PVC folije ali na udaljenosti od 10 cm i
uz održavanje dobre ventilacije.
Čitava skela mora biti zaštićena pokrovom s vanjske strane. Potreba za kontinuiranom zaštitom
žbuke od sunca, vjetra i kiše ovisi o atmosferilijama.
Generalno pravilo: što je zaštita vremenski duža to je bolje za žbuku.
Kad je dobro vrijeme dovoljno je trajanje zaštite od 15 dana.
Kad je hladno potrebno je 20 dana zaštite, a možda i dulje po vrlo kišnom i vjetrovitom vremenu.
9. Kako temperatura djeluje na proces stvrdnjavanja vanjskih žbuka?
Kod vapnenih mortova i žbuka uvijek postoji rizik od smrzavanja koje se javlja samo kad su
zasićeni vlagom.
Na temperaturi od 20˚C i dobroj vlažnosti od 90% RH mort bi trebao postići otpornost na mraz
za 90 dana.
Na temperaturi od 10˚C postiže otpornost tek nakon 135 dana. Ispod 5˚C ne dešava se
hidraulička reakcija, pa se mort ponaša kao mršavo ne-hidrauličko vapno i ostaje slabo
karboniziran sve dok se temperature ne podigne iznad 5˚C.
Generalno je pravilo da bi sve radove s mortovima i žbukama trebalo obustaviti kad je
vremenska prognoza o padanju temperatura ispod 5˚C

14. prezentacija
Desalinizacija
1. Kako se smanjuje količina soli u povijesnim zidanim konstrukcijama?
Aktivnost topivih soli u podlozi je najčešći uzrok pojave mrlja, guljenja slojeva površine žbuke i
mrvljenja morta.
Smanjivanje količine soli u zidanim konstrukcijama je poželjno prije izvedbe popravaka ili
obnavljanja.
Tradicionalni postupak je primjena „poultice” (napravljene od gline i „paper pulp”) koja pomaže
izvlačenje soli iz morta. Na osnovu iskustva i istraživanja pokazalo se da tradicionalnim
tehnikama nije moguće reducirati ili eliminirati izvor soli i vlage koji su u velikim količinama
prisutni u masivnim zidanim konstrukcijama.
Zato je nužno novi mort za fugiranje i novu žbuku za žbukanje troškovnički specificirati kao
unaprijed žrtvovani sloj, Žrtvovana žbuka mora se zamjenjivati u pravilnim vremenskim
ciklusima zbog pojave kristalizacije soli na površini.
Mort ili žbuka će izvršiti svoju prvobitnu namjenu, jer će predviđenim propadanjem zaštiti
povijesnu zidanu građu. Žrtvovani mort i žbuka moraju biti otvorene teksture i visoko porozni s
niskom proporcijom finijeg materijala.
Velike pore omogućuju lakši prolaz vlage i mogu primiti veću količinu naraslih kristala zato
smanjuju rizik smještaja kristala između podloge i žbuke.
Vezivo mora biti komparativno slabo poput ne-hidrauličkog vapna ili slabog pucolanskog vapna
za vlažne uvjete.
Agregat mora biti dobro granuliran i oštar.
2. Kako se donosi odluka o ponovnom fugiranju?
Odluka o ponovnom fugiranju ovisi o pregledu postojećeg stanja reški i čitave nosive
konstrukcije zgrade.
U iznimno starim zgradama postoji dugogodišnja povijest izvedbe različitih načina fugiranja koji
predstavljaju važan arheološki izvor.
Konzervator i arhitekt odlučuju o opsegu radova kad je potrebno djelomično fugiranje.
Oni moraju na nacrtu precizno označiti područje fugiranja.
Izvođač radova na gradilištu ne smije odlučivati o opsegu poslova. Ako se ponovno fugiranje
izvede dobro moglo bi biti skoro neprimjetno.
Neiskustvo rada s vapnenim mortom proizvelo je vidljivi kontrast staroga i novoga.
3. Objasnite generalno pravilo u pripremi reški.
Generalno je pravilo - Ako je potrebna velika snaga za čišćenje reški tada nije trebalo
zamjenjivati postojeći mort.
Mort bi se trebao pri pritisku lagano mrviti.
Za čišćenje starih reški bilo bi dobro upotrebljavati zidarske četke i dlijeta a izbjegavati snažne
električne disk - brusilice. Generalno pravilo - Iskusni i pažljivi majstor mora očistiti rešku
pomoću različitih alata bez oštećivanja povijesne građe (opeke i kamena).
Neiskusan i nepažljiv radnik može izazvati oštećenje s čekićem i dlijetom.
Generalno pravilo - Dubina čišćenja reške jednaka je dvostrukoj širini reške.
4. Objasnite stavku troškovnika u procesu ponovnog fugiranja.
Konačnu odluku o dubini čišćenja donose konzervator i arhitekt nakon inspekcije izvedenih
radova.
Za čišćenje reški predlaže se slijedeći oblik stavke troškovnika: „Sav zdravi mort je potrebno
zadržati. Reške za ponovno fugiranje su označene na arhitektonskom nacrtu i moraju se očistiti
do jednomjerne dubine (navesti u mm), bez proširivanja reški, bez oštećivanja kamena i opeke,
ili promjene vanjskog lica zida. Sposobnost za izvođenje navedenih poslova izvođač mora
demonstrirati na probnom uzorku koji će biti sačuvan do kraja izvođenja radova.“ Čišćenje reški
s električnom disk brusilicom proizvelo je brojna oštećenja postojeće opeke. Zbog brzine rada
žrtvovana je povijesna građa.
5. Objasnite osnovni princip pri izboru morta za ponovno fugiranje.
Tablice s tipičnim mješavinama morta za fugiranje su početna točka za pripremu odgovarajućih
mortova za svaki pojedini slučaj.
Pri izboru odgovarajućeg morta za svaki pojedini slučaj nužno je voditi računa: a) o vrsti zidane
konstrukcije, b) stanju i stupnju izloženosti atmosferilijama. U svim slučajevima mortovi za
fugiranje moraju biti slabiji od opeke ili kamena u povijesnoj zidanoj konstrukciji.
Slabi kamen ili opeka mogu biti teško oštećeni nakon primjene jakih mortova.
Jaki mortovi se upotrebljavaju jedino u situacijama izuzetno visoke atmosferske izloženosti
(„high exsposure“)
Izbor morta prema definiranom: a) Tipu zidane konstrukcije b) stanju zidane konstrukcije c)
izloženosti atmosferi
6. Kako se izvodi ispunjavanje reški?
. ISPUNJAVANJE REŠKI Unutrašnje površine reške moraju biti vlažne, ali ne mokre, prije
unošenja morta.
Mort se mora utiskivati u rešku da bi se izbjeglo stvaranje praznina između starog i novog sloja
morta.
Reške se pune u slojevima od 25 mm dubine.
Fugiranje reški bi se trebalo izvoditi od gornjih prema donjim dijelovima zida. U slučaju širokih
reški maleni komadi kamena, opeke, crijepa mogu se utisnuti u mokri mort.
Oni se mogu nalaziti ispod završne površine jer imaju funkciju smanjivanja volumena morta i
njegovog sakupljanja.
Novi umetnuti komadi mogu biti ostavljeni u završnoj ravnini zbog stvaranja dekorativnog
dojma.
7. Objasnite osnovni princip završne obrade profila reške.
ZAVRŠNAOBRADA Mort se nakon ugradnje treba nužno povremeno kontrolirati i pukotine
treba odmah obraditi dok je još plastičan.
4.7.5.A. ZAVRŠNAOBRADAPROFILAI POVRŠINE Završna obrada morta u reški mora biti
pažljivo specificirana u troškovniku. Izbor tehnike za završnu obradu profila pojedine reške ovisi
o postavljenom cilju:
a) usklađivanje s postojećim preživjelim povijesnim mortom koji je stario pod utjecajem
atmosferilija.
b) kopiranje postojećeg profila reške
c) stvoriti novi profil i završnu obradu reške.
USPJEŠNO FUGIRANJE JE KOMBINACIJA VJEŠTINE, PROCJENE I KOREKTNIH
ALATA. (primjeri)
1. S vještinom, malena količina morta se stavi na nož za fugiranje i umetne u rešku, bez
razmazivanja morta po povijesnoj površini kamenog bloka.
2. Upotrebljavajući alate, koji su odgovarajući za širinu reške, mort može biti solidno utisnut bez
pojave šupljina.
3. Za usklađivanje završne obrade površine reške s postojećim povijesnim atmosferilijama
erodiranim reškama upotrebljava se čvrsta četka za otklanjanje viška morta, vapnenog mlijeka i
stvaranje kompaktne površine.
4. Izvršeno fugiranje je uredno i ima atraktivnu teksturu.
Ključna odluka je kada pristupiti obradi reške.
Preranom upotrebom četka će ostaviti tragove na površini i postoji opasnost od daljnjih pukotina.
Prekasnom upotrebom je nemoguće zatvoriti pukotine i ukloniti vapneno mlijeko.
5. U ovom slučaju fugiranje je prebrzo bilo završno obrađeno, dok je mort još bio mekan.
Na površini su vidljivi tragovi četke.
Brzo sušenje je dovelo vapno na površinu i stvaranje bijele površine.
Sakupljanje morta je nastavljeno nakon završetka radova jer pojedine reške zvuče šuplje kod
laganog kuckanja.
Dogodilo se odvajanje vanjskog sloja od podloge.
6. U ovom slučaju fugiranje je prekasno izvedeno.
Upotrijebljena je žičana četka za uklanjanje vapnenog mlijeka i ostataka morta na površini
kamena.
Još uvijek ima ostataka morta na površini kamena.
Žičana mreža je ostavila vidljive tragove po površini morta.
Izravnata (ispunjena) reška („Flush pointing“) je tradicionalni završetak za mješovite kamene
zidove.
Za uklanjanje tvrdog cementnog morta iz reški upotrebljava se pneumatsko električno dlijeto
kojim se uklanja stari mort bez oštećivanja rubova povijesnog kamena.
Uklanjanje počinje od sredine reške da bi se smanjila mogućnost oštećivanja kamena.
Tragovi vapnenog mlijeka su vidljivi na površini kamena. 2. Kad se reške vlaže prije fugiranje
posebno je važno da se čitava unutrašnja površina reške (horizontalno – vertikalno –
horizontalno) dobro i jednakomjerno navlaži.
Ovo je posebno važno kod širokih i nepravilnih reški kod zida od mješovitog kamena.
Kad reške nisu dobro navlažene dolazi do ubrzanog povlačenja vlage iz novog morta,
pretjeranog sušenja i slabe veze između novog i starog sloja.
Ostaci vapnenog mlijeka (oker) vidljivi su nakon vlaženja. 3. Za fugiranje mješovitog kamenog
zida s reškama različite širine potrebno je primijeniti različite alate koji su pogodni za utiskivanje
morta u reške. 4. Zidarska žlica (različitih dimenzija) je pogodna za utiskivanje i nanošenje
morta preko rubova reški. 5. Na ovom stupnju radovi izgledaju zbrčkano, ali treba odoljeti
potrebi za zaglađivanjem.
Prerano uređivanje prije očvršćivanja morta izaziva pojavu vapna na površini reške.
Ako se pojave pukotine ili odvajanje morta od ruba kamena primjenjuje se okrugli drveni bat. 6.
Kad je mort dovoljno čvrst pomoću četke se postiže zrnata tekstura površine.
Na većim površinama reški moguća je upotreba drvenih gleterica zbog uklanjanja vapnenog
mlijeka i isticanja agregata. 7. Završno obrađene reške su u istoj ravnini s površinom kamena
zato kišnica brzo klizi niz površinu zida.
Nastala je velika površina koja omogućuje disipaciju vlage iz unutrašnjosti zida. 8. Tradicionalno
su izravnate (ispunjene) reške bile bojane s nekoliko slojeva vapnenog mlijeka zbog zatvaranja
svih potencijalnih rubova.
Nanošenje vapnenog mlijeka je nužno za izložene lokacije.

TONIRANJE NOVOG MORTA Toniranje morta zbog postizanja izgleda umjetnog starenja bi
se trebalo prvo provesti na probnim primjerima koje bi trebalo promatrati u vlažnim i suhim
uvjetima prije nanošenja na povijesnu zgradu.
Ton i intenzitet boje bi trebalo provjeriti nanošenjem u nekoliko slojeva a nikako u jednoj
operaciji.
Mješavina boja, napravljena isključivo prema individualnim uvjetima, je najbolje rješenje jer u
vještim rukama može se postići dobro rješenje.
ZAŠTITA I NJEGA
Nužno je provoditi zaštitu protiv sunca, vjetra i kiše zbog sprečavanja ubrzanog sušenja i pojave
pukotina.