Hidromehanika

• proučava kretanje (gibanje) tekućina zajedno s

uzrocima zbog kojih kretanje (gibanje) nastaje, a to su

SILE
• proučava zavisnost sila i kretanja nastalog pod
djelovanjem tih sila

• osnovni element – djelić zapremine (volumena) ili

elementarna čestica infinitezimalnih dimenzija nebitnog
oblika, a ne molekula
 Sile
1. ZAPREMINSKE – (vanjske ) – koje su rezultat mase
na koju djeluju i od koje potiču.
Djeluju unutar zapremine (volumena) na svaki dio njegove
mase.
Rezultat poloţaja mase u polju sila (integracija preko
volumena - zapremine)

2. POVRŠINSKE ( unutrašnje) – rezultat kontakta

izmeĎu pojedinih materijalnih čestica međusobno, te
djelovanja čestica i podloge (stijenke) –integracija preko
površine
 Zapreminske sile
1. SILA TEŢINE – zbog djelovanja sile teže
(djelovanja Zemlje)

FG = -∫ρgdV ( negativan predznak)

2. SILA INERCIJE (TROMOSTI) –
akceleracijsko djelovanje sile sadržano u inercijskoj
reakciji tvari na koju sila djeluje

m dv/dt =ma=∑Fi=FI
 Površinske sile
1. SILA PRITISKA (TLAKA) - (normalna) – rezultat
djelovanja kapljevine na posmatrane presječne površine

FN = -∫pdA (negativan predznak)

2. POSMIČNA SILA – rezultat trenja kapljevine i stijenke

FT = ∫τdA
 Agregatna stanja i razlika
među njima
 Od davnine su poznata tri agregatna stanja: kruto, tekuće i
plinovito.

 Razlika izmeĎu krutine (čvrstog tijela) i fluida je u tome što

krutina (čvrsto tijelo) zadrţava svoj oblik, a fluid poprima
oblik posude u kojoj se nalazi.

 Drugim riječima, kod promjene oblika krutine nailazimo na

otpor, pa moramo upotrijebiti stanovitu silu, dok se oblik
zapremine fluida može po volji mijenjati.
 Masa, gustoća, zapremina,
pritisak (tlak)
 Osnovna jedinica za masu je 1 kg.

 Ona je nezavisna od gravitacije pa je potpuno jednaka

na svim planetama i bilo gdje u svemiru.

 Posmatramo li vrlo malu zapreminu fluida ΔV, mase Δm,

u kojem se nalazi tačka M, tad će granična vrijednost
koeficijenta mase i zapremine (volumena) - ako
smanjujemo ΔV tako da teţi nuli, ali da tačka M ostane
unutar te zapremine (volumena) - biti specifična masa
ili gustoća fluida u tački M:
 Fizikalna svojstva fluida
 Premda su sva tjela šupljikava, pretpostavljamo da je
materija neprekidno rasporeĎena, tj. da masa potpuno
zauzima prostor u kome se nalazi.

 Zato i fluid posmatramo takvim - posmatramo ga kao

kontinuum.

 To možemo učiniti, a da time ne dođemo u sukob s

modernim teorijama o molekularnom sastavu materije jer,
praktički, fluid sadrži tako velik broj molekula da možemo
smatrati kako u njemu nema praznina.
Homogenost i izotropija.

 U mehanici fluida pretpostavljamo da je fluid

homogen, tj. da su fizikalna svojstva svake, pa i
najmanje čestice ista u cijelom fluidnom prostoru.

 Homogen je onaj fluid u kojem nema drugih fluida

(smjese), drugih primjesa (rastopine), ni drugih
agregatnih stanja (npr. led, para itd.).

 Izotropan je onaj fluid kojem se svojstva (osobine) ne

mijenjaju ni u kom smjeru.
Veličina fluidne čestice

 Pod fluidnom česticom razumijevamo izvanredno

malu količinu fluida, tzv. Elementarnu zapreminu
(volumen), tako da je potpuno svejedno koji oblik ona
ima.

 Masa čestice ostaje uvijek ista, a zapremina i oblik se

mogu mijenjati.

 Otpor protiv rastezanja je neobično malen - kohezija je

neznatna, tako da ga uvijek zanemarujemo.
Stlačivost (kompresibilnost).

 Stlačivost - kriterij za razlikovanje kapljevina od

plinova.

 Svi fluidi su stlačivi, no kapljevine su u tako

neznatnoj mjeri da ih praktički moţemo smatrati
nestlačivima, što znači da je gustoća nezavisna od
pritiska (tlaka).

 Osim toga, stlačivost kapljevina smanjuje se s

porastom pritiska (tlaka) i temperatura.
 Viskoznost
 Kod realnog fluida postoji, sila trenja zbog klizanja
jedne čestice fluida po drugoj.

 To tekućinsko stanje zovemo viskoznost

(žilavost, ljepljivost).

 Pojam male viskoznosti jest ţitkost - pojam koji se

u mehanici fluida rjeđe, ali u običnom životu često
upotrebljava.
 Viskoznost fluida je mjerilo njegova otpora protiv
tangencijalnih ili kutnih deformacija čestica.

 Ako se fluid nalazi izmeĎu dvije dovoljno velike (teorijski

beskonačne) ploče (tako, da nema uticaja rubova), kojih
razmak yd nije pretjerano velik, bit će za pomicanje gornje
ploče brzinom cd u smjeru vlastite ravnine potrebna sila F.

 Čestice fluida tik uz ploču gibat će se istom brzinom kao i

ploča, jer čestice uz nju prianjaju (adhezija).

 Ako miruje donja ploča, mirovat će i čestice uz nju, dok će

čestica uz gornju ploču putovati brzinom (ploče) cd.
  Može se objasniti promatranjem ponašanja tekućine
izmeĎu dvije paralelne ploče.

Prikaz viskoznog ponašanja tekućina

Na tekućinu na udaljenosti dy od donje plohe djeluje sila F.

Kada se gornja ploha kreće brzinom (u + du), a donja brzinom
(u), unutar tekućine će doći do naprezanja koje se moţe
definisati kao sila na jedinicu površine, F/A (N/m²)
 Nastala deformacija se izražava kao gradijent
brzine izmeĎu dviju ploha

−du / dy(s−1 ),
izraz koji to opisuje je poznat kao Newtonov zakon:

 τ = µ · (-du/dy) = µ · D
τ - smično naprezanje ili sila po jedinici površine (Pa) ili
(N/m²)
µ - koeficijent viskoznosti (Pas) ili (Ns/m²)
-du/dy =D –gradijent brzine izmeĎu dvije plohe, brzina
smicanja ( s s−1)
 Promjena brzine u nacrtanom primjeru će teći od 0 do
cd linearno.
 Sloj fluida, debljine yd, izgleda kao da je sastavljen od niza
tankih slojeva koji kližu jedan po drugom malom
relativnom brzinom.
 Pokusi su pokazali da za preteţnu većinu fluida vrijedi
Newtonov zakon, tj. da je sila proporcionalna površini
ploče A, brzini cd i recipročnoj vrijednosti razmaka yd
 Iz izraza za smično naprezanje definiše se koeficijent
dinamičke (apsolutne) viskoznosti:
 Ostale osobine kapljevina
 Kohezija i adhezija uzrokom su površinske napetosti i
kapilariteta.

 Površinska napetost je posljedica kohezije među česticama

na vanjskim graničnim površinama.

 Površinske napetosti se pojavljuju između dodirnih površina

fluida koje se ne miješaju i između čvrstih stijenki fluida.

 Poznato je da «čaša puna vode do vrha» ima ispupčenu

površinu i da u nju možemo oprezno dodati još nekoliko
kapi, te da će, prije negoli se prolije, ispupčenje nad rubom
čaše biti prilično veliko.
 Kapilarnost je osobina kapljevina zbog kojega u vrlo
uskim cijevima ne vrijedi zakon o spojnim posudama.

 Površina kapljevine u kapilari viša je ili niţa od

vanjske površine kapljevine.

 Prevladava li adhezija, kapljevina će «smočiti» stijenku

cijevi i popeti se uz nju nad dodirni nivo – to je tkz.
kapilarna elevacija.

 U slučaju prevladale kohezije biti će obratno; površina

u kapilari spustit će se pod razinu dodira - to je kapilarna
depresija.

 Oba slučaja prikazana su na slikama.

 Atmosferski pritisak
 Tvar moţe postojati u 3 agregatna stanja: čvrstom,
tekućem i plinovitom.

 Čvrsta tijela zadrţavaju odreĎenu zapreminu (volumen)

i oblik zbog relativno jakih kohezionih sila među atomima.

 Tekućine poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze, ali

teško mijenjaju svoju zapreminu (volumen).

 U plinovima su molekule relativno daleko jedna od

druge pa je plinove lahko stlačiti i oni lahko mijenjaju
svoju zapreminu (volumen) i poprimaju oblik posude u
kojoj se nalaze.
 Pritisak (tlak) je definisan djelovanjem sile na jedinicu
površine.

 Silom na neku površinu mogu djelovati kruto tijelo,

tekućine ili plinovi.

 Kod plinova i tekućina molekule meĎusobno djeluju

istim pritiskom (tlakom) pod kojim se nalazi čitava
masa ili dio plina.
Šema pritiska (tlaka)
 Predpritisak (predtlak)

ppr =p − p0
Podpritisak (podtlak)

pv = p 0 − p
 gdje je:
 p0 – atmosferski pritisak (tlak) - (Pa)
 pr – predpritisak (predtlak) - (Pa)
 pv – podpritisak (podtlak) - (Pa)
 p – apsolutni pritisak (tlak) - (Pa)
 Mjerenje pritiska
 UreĎaji za mjerenje pritiska (tlaka) djele se po
sljedećim osobinama:

1. po vrsti mjernog pritiska (tlaka):

 barometri ( za mjerenje atmosferskog pritiska

(tlaka)
 manometri ( za mjerenje predpritiska ili
apsolutnog pritiska)
 Mikromanometri
 vakummetri (za mjerenje podpritiska)
2. po principu djelovanja:
− sa tekućinom
− klipni
− električni
− kombinirani

3. po stepenu točnosti i području primjene:

− radni
− kontrolni
− etalonski
 Mjerni uređaji
Barometri

 Namijenjeni su prvenstveno za odreĎivanje pritiska zraka

okoline.

 Konstrukcije barometra mogu biti različite, no najčešće se

upotrebljavaju membranski manometar i U – cijev.

 Kao tekućina za barometre se upotrebljava ţiva, jer je

njezina gustoća tako velika da cijev može biti kratka, a
pritisak zasićenja živinih para je kod normalnih
temperatura, tako malen da ga moţemo zanemariti.
 Piezometar
 Piezometar spada u najjednostavnije ureĎaje za
mjerenje pritiska.

 To je na posudu priključena gore otvorena cjevčica u

kojoj će se kapljevina popeti do odreĎene visine.

 Ako nas zanima pritisak u bilo kojoj tački posude,

izmjeriti ćemo visinu stuba kapljevine do te tačke.
 Pritisak (tlak) u tački A iznosi:
pA = ρgh1

Pritisak (tlak) u tački B iznosi:

pB = ρgh2

Gdje je:
ρ- gustoća tekućine kg/m³
h1,h2- visine stubaca tekućine iznad tačaka 1 i 2
g= 9,81 m/s² – gravitacijska konstanta
 Manometar
 To su staklene cijevi ispunjene tekućinom u obliku
slova U.

 Cijev je do izvjesne visine ispunjena tekućinom (voda,

živa ili alkohol).

 Jedan kraj te cijevi spoji se s prostorom u kojem

mjerimo pritisak (tlak), dok drugi kraj ostaje otvoren
pod djelovanjem atmosferskog pritiska (tlaka).
 Mjerenje se svodi na mjerenje visine stuba tekućine u
cijevi koji svojom težinom drži ravnotežu mjerenom
pritisku (tlaku).

 Razlika u odnosu na piezometar je da se mjerenje

moţe provesti i na većim udaljenostima.
Kod manometra sa U cijevi do pritiska (tlaka) u željenoj
tački A dolazi se se preko slijedećih izraza:
Pritisci (tlakovi) u tačkama B i C su su jednaki i iznose:
 Stlačivost (kompresibilnost)
tekučina (fluida)
 Stlačivost fluida je sposobnost fluida da mijenja svoju
zapreminu (volumen) zbog promjene pritiska (tlaka).
Izraţava se modulom elastičnosti ili stlačivosti
(eng.bulk modulus):
 Negativni predznak u izrazu označava smanjenje
zapremine (volumena) povećanjem pritiska (tlaka).

 Izraz dV/V označava relativnu promjenu

zapremine (volumena).

 Ako su promjene pritiska (tlaka) malene, a modul

stlačivosti velik, može se rezultirajuća promjena
zapremine (volumena) zanemariti.
 Fazni dijagram (dijagram
stanja)
je grafički prikaz iskustvom (empirijski) stanja odreĎenih
ili jednačinama opisanih veza među parametrima stanja
nekoga termodinamičkog sistema u kordinatnom
sistemu koji pokazuje kako se mijenjaju svojstva sistema pri
promjenama a temperature, zapremine i pritiska, a
posebno pri prelazima iz jednoga agregatnog stanja u drugo,
odnosno pri pretvorbama između različitih kristalnih faza.
 To mogu biti na primjer jednokomponentni sistemi
kod kojih su prikazane ravnoteţe čvrste, tekuće i
plinske faze,

 Fazni dijagram je pojam koji se koristi u fizikalnoj

hemiji, mineralogiji i nauci o materijalima, a
označava tip grafika koji pokazuje ravnoteţna
stanja kovina, smjese i spojevi dvaju ili
više elemenata i tako dalje meĎu termodinamički
različitim fazama.