Električna struja je usmjereno gibanje nabijenih čestica.

[1] U metalima te čestice

su elektroni, u poluvodičima struju čine elektroni i šupljine, u elektrolitima su
to pozitivni i negativni ioni, u plazmi elektroni i ioni, a u supravodičima parovi
elektrona. Do ovakvog gibanja naboja dolazi ili zbog utjecaja elektromagnetskog
polja ili zbog nejednakih koncentracija naboja. Električna struja je neravnotežno
stanje materije takvo da je na izvoru struje energija naboja u prosjeku viša od
prosječne energije u njenom ponoru. Ovakva razlika stvara se na polovima baterija
zbog elektrokemijskih procesa na njihovim elektrodama, u električnim generatorima
zbog utjecaja promjenjivog magnetskog polja na naboje u njihovim zavojnicama, u
fotoćelijama zbog učinaka svjetlosti na tvari, a na dvama krajevima termoelektrika
zbog razlike u populaciji elektronskih stanja uzrokovane razlikom u temperaturi.

Kada se električni vodič priključi na polove ovakvih izvora promijeni se i energija

naboja na njegovim krajevima te vodičem poteče struja. Ona je to veća što je veći
generirani napon, odnosno što je razlika električnih potencijala dvaju polova
izvora veća. Ako bi se električna struja zamišljala kad tok tekućine u cijevima,
tada bi se izvor struje moglo zamišljati kao pumpu koja tekućini povećava energiju
dižući je uvis. Često se kaže da je uzrok gibanju elektrona u vodičima
elektromotorna sila (EMS), to jest ona sila koja stvara razliku električnih
potencijala, ili električni napon. Dok god je izvor u mogućnosti održavati stalni
električni napon na svojim polovima u električnom vodiču teče stalna električna
struja. Onaj pol izvora struje koji ima viši električni potencijal označava se
plusom (+), a pol koji ima niži potencijal minusom (−). Izvori kojima su priključci
uvijek istoga pola daju istosmjernu struju i nazivaju se istosmjernim izvorima. Oni
izvori koji struju tjeraju čas u jednom, čas u drugom smjeru nazivaju se
izmjeničnima, a takva struja izmjeničnom strujom.[2]

Budući da bi u vodiču koji je samo jednim krajem vezan za istosmjerni izvor brzo
došlo do preraspodjele naboja koji bi priječio svako dalje protjecanje, vodiči se u
pravilu spajaju u zatvoreni strujni krug, od jednog do drugog pola izvora. Za
otvaranje i zatvaranje strujnih krugova služe različiti prekidači ili sklopke.
Otvori li se strujni krug, elektromotorna sila će i dalje tjerati elektrone, pa će
na negativnom polu nastati suvišak, a na pozitivnome manjak elektrona. Između
polova vladat će, dakle, napeto stanje koje se zove električni napon ili električna
napetost. Izmjenične struje se ponašaju drugačije, pa mogu teći i vodičima koji su
prekinuti izolatorima u elementima krugova poput električnih kondenzatora, te u
radioantenama.

U vodičima, elektroni struje od mjesta gdje im je energija viša prema mjestu gdje
je ona manja, to jest smjerom koji je suprotan smjeru električnog polja—od
negativnog prema pozitivnom polu. Taj se smjer zove elektronski smjer. Međutim se u
elektrotehnici obično uzima protivni smjer kao smjer toka struje, onaj od
pozitivnog prema negativnom polu. Taj se smjer zove tehnički smjer. Ovakav smjer
struje bio je usvojen još onda kada se nije znalo za elektrone. U