III.

gimnazija, Split

Seminarski rad

Bartolomeu Diaz

Učenik: Mentor:
Luka Balić Nikica Krnić

Split, svibanj 2021.

Sadržaj

Uvod………………………………………………………………………………3.-5. str.

Geopolitički položaj Portugala prije velikih geografskih otkrića……………….3. str.

Novi izumi………………………………………………………………………3.-4. str.
Početci Portugalskih geografskih istraživanja………………………………….4.-5. str.

Život Bartolomea Diaza…………………………………………….…………5.-10.str.

Mladost ………………………………………………………………………..5. str.
Rane ekspedicije………………………………………………………………..5. str.
Putovanje oko rta Dobre Nade………………………………………………….6.-7. str.
Ekspedicija Vasca da Game……………………………………………………..8. str.
Posljednje Bartolomejevo putovanje……………………...………………….8.-10. str.

Važnost Bartolomea Diaza…………………………………………………10.-11. str.

Kratkoročni utjecaj……………………………………………………………….10. str.
Dugotrajni utjecaj……………………………………………..…………………..11. str.

Izvori…………………………………………….…………………………………12. str.
UVOD
Geopolitički položaj Portugala prije velikih geografskih otkrića
Početkom 15. stoljeća Sredozemlje je bilo centar svijeta za Europljane. Zbog loše infrastrukture
i učestalih ratova kopnena trgovina je bila spora i opasna te zbog toga i neisplativa. Trgovina
se s toga uglavnom vršila morskim linijama, u čemu su uglavnom sudjelovali priobalni gradovi
Apeninskog poluotoka, poglavito Venecija i Genova. Uz njih, velika pomorska sila bila je i
moćno Osmansko Carstvo koje je zagospodarilo istokom Sredozemlja, šireći svoj utjecaj na
moru i priobalju uglavnom nauštrb Mletačke Republike.
Nakon što su muslimani izbačeni s Pirinejskog poluotoka Portugalci su se riješili svog najvećeg
i opasnijeg neprijatelja. Daljnje širenje na Pirinejskom poluotoku bilo im je nemoguće jer su
sada graničili samo sa moćnim katoličkim Kraljevstvom Kastilje (koja će postati današnja
Španjolska nakon unije s Kraljevstvom Aragonije). Intenzivna trgovina Sredozemljem im je
također bila onemogućena zbog nepovoljnog geografskog položaja na periferiji Europe, te jake
konkurencije. Bili su isključeni i iz unosne trgovine azijskim začinima jer su Dubrovčani već
uglavnom preuzeli ulogu posrednika u trgovini između Osmanskog Carstva i Europe. Uz to
Portugalcima su, kao i većini europskih država, Turci blokirali trgovinske rute do Azije. Zbog
svih tih razloga kraljevi Portugala odlučili su financirati odvažne istraživačke ekspedicije u
namjeri da pronađu nove prostore na koje bi mogli proširiti svoju vlast, ali još važnije da nađu
morski prolaz do Azije pomoću kojeg bi se i Portugal uključio u profitabilnu trgovinu začinima.

Novi izumi
Ostvarenje velikih geografskih otkrića 15. i 16. st. omogućeno je zbog naglog napretka znanosti
u područjima moreplovstva, brodogradnje, astronomije i kartografije. Bolji kompasi i
preciznije karte, te temeljitije poznavanje astronomije, algebre, geometrije, vjetrova i morskih
struja omogućili su moreplovcima da bolje odrede i lakše prate svoj položaj na moru. Niz novih
izuma i otkrića također je pridonio ekspedicijama europskih istraživača. Kompas i spoznaja da
se magnetski i geografski sjeveri ne poklapaju, astrolab (uređaj za računanje geografske širine)
i portulani (pomorske karte s sve detaljnijim kartografskim prikazom mora i priobalja koje su
sadržavale važne informacije za pomorce poput lokacija rtova, pličina i prikaza ruže vjetrova)
neki su od tih izuma. Uz to prijevod utjecajnog Ptolomejevog djela „Geografija“ na latinski
postalo je uzor tadašnjim kartografima, a znanje antičkih geografa iskorišteno je za proizvodnju
novih karata. Zbog izuma stroja za tiskanje ta nova saznanja i karte mogle su se lakše i brže
širiti. Doduše nekada se države odlučivale zatajiti svoja otkrića kako bi imali prednost nad
svojom konkurencijom.
Najvažniji izum za istraživače tog doba bi je novi tip broda, karavela, razvijen od Portugalaca
i Španjolaca sredinom 15.stoljeća. Karavela je bila daleko napredniji model od prijašnjih
brodova koji su plovili daleko mirnijim Sredozemnim i Baltičkim morima. Zbog manje građe
i tonaže, zaobljenijeg oblika, bolje oplate i naprednijeg sustava hvatanja vjetra s tri jarbola
karavela je imala niz prednosti u usporedbi s navama i galijama. Zbog boljeg korištenja jarbola
karavela je mogla postizati impresivne brzine i bez veslača, što je značilo da je situacija sa
zalihama hrane i vode bila bolja jer je bilo potrebno prehranjivati manje posade. Čvršća oplata
i okrugliji oblik omogućavali su karavelama da se lakše nose s olujama Atlantskog oceana, te
da se udalje od kopna. Uz to kapetani su sve više počeli precizno planirati i određivati svoj kurs
pomoću novih izuma i vještina, ne oslanjajući se u tolikoj mjeri na svoju grubu procjenu kao
što je bio slučaj u prijašnjim stadijima moreplovstva.

Slikovni prikaz tipične karavele

Početci Portugalskih geografskih istraživanja

Portugalska pomorska tradicija počinje oko 1297. god. kada je kralj Dionizije pozvao
stručnjake iz Genove da mu izgrade trgovačku flotu. Dao je posaditi u Portugalu velike zasade
stabala koje su budućim generacijama trebale poslužiti kao izvor sirovina za brodogradnju.
1341. god. flota sastavljena od tri portugalska broda otplovila je iz Lisabona te je istražila
Kanarske otoke. Iako otoci nisu bili profitabilni te su prepušteni Kastilji (ekspedicija 1341.
god. je vrlo značajna zato što je to prva službena istraživačka ekspedicija financirana od
europske države.
Zbog neznanja o stvarnoj veličini Afrike, Portugalci su se početkom 15. stoljeća sve više
fokusirali na osvajanje Maroka, vjerujući da će kontrola nad sjeverozapadom Afrike donijeti
velike prihode od kontrole nad trgovinskim putevima koji su kroz Saharu dolazili do Maroka.
1415. god. Portugalci su pod zapovjedništvom kraljevića Henrika, uz pomoć iznenađenja
uspjeli zauzeti grad Ceutu.
Budući da grad nije donio željene prihode (zbog toga što su ga Marokanci isključili iz svojih
trgovinskih mreža, a garnizon grada je bio vrlo skup) Henrik je 1437. uspio nagovoriti novog
portugalskog kralja Edvarda da mu dopusti da krene u novu kampanju u Maroku kako bi
osigurao još priobalnih gradova za Portugal. Henrik je uspio skupiti manje od polovice
očekivane vojske, ali je svejedno započeo rat stavivši grad Tanger pod opsadu. Tamo je
portugalska vojska doživjela težak poraz, izgubivši rat nakon samo jedne bitke.
Nakon debakla u Maroku Portugal se u potpunosti prepustio pomorskim istraživanjima.
Kraljević Henrik je poslao ekspedicije koje su istražile otočja Madeira i Azora. Osnovao je i
pomorsku školu u gradiću Sagres koja je obrazovala nove generacije pomoraca. Gil Eanes,
kapetan pod pokroviteljstvom Henrika ostvario je novi napredak kada je 1433. god. prošao Rt
bojador (Zapadna Sahara). Zbog sve duže tradicije moreplovstva i prednosti u tehnologiji i
kartografiji Portugalci su postali vodeća sila u geografskom istraživanju. Kraljević Henrik
dobio je nadimak „Pomorac“ zbog svog doprinosa pomorskom istraživanju.

Život Bartolomea Diaza

Mladost
Bartolomeu Diaz rođen je oko 1450. god. u gradu Algavre (u Portugalu) u obitelji pomoraca.
Jedan od njegovih predaka Dinis Diaz bio je štitonoša kraljevića Henrika Pomorca te je
sudjelovao u ekspedicijama uz obalu Zapadne Sahare. Zbog njegovih budućih podviga i
obiteljske pomorske tradicije možemo zaključiti da se od mladosti bavio moreplovstvom. Ne
znamo mnogo o njegovom ranom životu, uglavnom zbog manjka povijesnih dokumenata, ali i
zbog trajnog gubitka onih postojećih u razornom potresu Lisabona 1755. godine.

Rane ekspedicije
Kada je Ivan II. 1481. god. zasjeo na portugalsko prijestolje osigurao je Diegu de Azambuji
deset karavela i još dva teretna broda, 600 vojnika, 100 klesara i zanatlija te razne sirovine.
Njegov zadatak je bio da izgradi utvrdu na obali Gane. Iako je bilo manjih sukoba s
domorodcima misija je bila vrlo uspješna te je prvi dio utvrde Elmina završen za samo dvadeset
dana, a ubrzo je i ostatak grada dovršen. Portugalci su u Gani uspjeli stvoriti monopol nad
trgovinom a svojim djelovanjem su namjerno stvarali razdore i nesuglasice među lokalnim
plemenima. Na vrhuncu svoje važnosti, kroz Elminu je prolazila čak desetina svjetske trgovine
zlata. Među članovima ove ekspedicije bio je i Bartolomeu Diaz, iako ne znamo koji je čin tada
imao. Smatra se mogućim i da je Kristofer Kolumbo bio jedan od članova portugalske
ekspedicije.
Godinu dana poslije Diogo Cao je dobio zadatak od portugalskog kralja da istraži afričku obalu
južno od ekvatora. Iako ne možemo sa sigurnosti potvrditi da je Bartolomeu Diaz bio član
Caove posade neki povjesničari smatraju da je bio jedan od mornara u toj ekspediciji. Sredinom
ljeta Diogo je otplovio iz Portugala te je ubrzo došao do utvrde Elmina (koju je samo godinu
dana ranije pomogao izgraditi Diaz). Tamo su Portugalci obnovili svoje zalihe i nastavili
južnije. Nakon kraćeg vremena otkrio je ušće rijeke Kongo. Nakon što je postavio nekoliko
kamenih spomenika (padraosa) i uzeo par domorodaca kao dokaz svojih otkrića vratio se u
Portugal. Na povratku je otkrio otok Dobru Godinu (u današnjoj Ekvatorijalnoj Gvineji). Za
svoja postignuća novčano je nagrađen, te je proglašen vitezom.
 Slika Bartolomea Diaza

Putovanje oko Rta dobre nade

Nakon što Diogo Cao nije uspio naći kraj Afrike, Bartolomeu Diaz je dobio zadatak da ispuni
zadaću koju Cao nije uspio izvršiti. U tu svrhu je dobio zapovjedništvo nad dvjema karavelama
od pedeset tona i jednim teretnim brodom. Joao Infante je zapovijedao, a Alvaro Martinis je
upravljao karavelom „Sao Pantaleao“. Bartolomejev brat, Diogo Diaz je zapovijedao, a Joao
de Santiago je upravljao teretnim brodom. Sam Bartolomeu zapovijedao je zadnjom
karavelom, „Sao Cristovao“. Njegovim brodom upravljao je Pero de Alenquer. Budući da nam
je većina ovih moreplovaca poznata iz zapisa koji su opisivali prijašnje Caove ekspedicije
možemo zaključiti da je Diaz imao jako iskusne mornare i časnike na svojem putovanju. Uz
njih je na svojim brodovima imao i šest otetih domorodaca koji su naučili portugalski. Njihova
svrha bila je da pomognu Bartolomeu pronaći legendarnog kralja mističnog kršćanskog
kraljevstva u Africi. Naime Prezbiter Ivan je bio fiktivni vladar moćnog i bogatog kršćanskog
kraljevstva za kojeg se smatralo da se nalazi negdje u unutrašnjosti Afrike ili u Indiji. Ta je
priča nastala na legendama, iskrivljenim vijestima sa Bliskog Istoka i falsificiranim pismima
koji su tada kružili Europom, no u tom periodu Portugalci su stvarno vjerovali u postojanje tog
izmišljenog kraljevstva.
Diazova flota napustila je Portugal u srpnju 1487. godine. Brzo su stigli do ušća Konga no onda
su nastavili opreznijim tempom. Putem su nazivali geografske lokacije po svecima koji su se
tada slavili i katoličkom kalendaru. Kada su stigli do dobro zaštićenog zaljeva (današnjeg Porto
Alexandre u Angoli), Diaz je naredio da se teretni brod usidri te da čeka njihov povratak, kako
više ne bi usporavao flotu. Do prosinca Diazove dvije karavele su prošle najdalju točku do koje
je Cao bio došao, Golfo da Conceicao (današnji grad Walvis Zaljev u Namibiji).
Nakon što su oprezno pratili namibijsku obalu karavele su skrenule jugozapadno, udaljavajući
se od kopna. Povjesničari još nisu sigurni je li to bio namjerni pokušaj Diaza da uhvati
pogodnije vjetrove ili je oluja otpuhala brodove sa kursa. U svakom slučaju manevar je
pogodovao Diazu zato što je uspio iskoristiti vjetrove na otvorenom moru. Nakon 30 dana na
otvorenom moru napokon je 4. veljače 1488. god. ugledao kopno. Došao je do današnjeg
Zaljeva mossul, gdje je shvatio da je napokon uspio ostvariti dugogodišnju portugalsku
ambiciju pronalaženja morskog puta oko Afrike. Diaz je nastavio sa svojim putovanjem
putujući istočno kako bi se osigurao da je pronašao plovni put oko Afrike.
12. ožujka 1488. došao je do stjenovitog Rta kwaaioeka u blizini rijeke Boesmans u današnjoj
Južnoj Africi. Diaz je htio nastaviti s putovanjem, ali brodovi su bili oštećeni, zalihe pri
izmacima, posada je bila na izmaku snaga, te su se časnici jednoglasno zalagali za povratak u
Portugal. Budući da se sada morao okrenuti Diaz je na najdaljoj točci svog putovanja ostavio
kameni spomenik (padrao de Sao Gregorio).
Tek na svom povratku, u svibnju, Diaz je otkrio Rt oluja (današnji Rt dobre nade) koji je bio
mjesto na kojem je afričko kopno napokon prestajalo (tada najbrži pomorski put ka Indiji).
Tamo je Diaz ostavio još jedan padrao. U srpnju su se karavele vratile do teretnog broda koji
ih je devet mjeseci čekao usidren. Brod je bio u jako lošem stanju. Drvo mu je postalo trulo, a
šest od devet članova posade je poginulo u borbama s domorodcima. Diaz je naredio da se sa
broda uzmu sve korisne potrepštine pa da se potom zapali. Na putu nazad karavele su prošle
preko portugalskih kolonijalnih posjeda, otoka Principe i utvrde Elmine.
Diaz se vratio u Lisabon u prosincu 1488. god. nakon šesnaest mjeseci putovanja. Iako je
napravio veliku službu portugalskoj kruni nije dočekan pretjerano svečano. Kralj je bio
razočaran zato što je Indija bila dalje nego očekivano i zato što Diaz nije stupio u kontakt s
(nepostojećim) Prezbiterom Ivanom i njegovim kraljevstvom. Kralj Ivan II. je preimenovao Rt
oluja u Rt dobre nade zato što se sada napokon potvrdilo da je moguće morem doći od Europe
do Indije. Još jedan razlog zašto Diaz nije dobio više počasti nakon svog povratka je vjerojatno
i taj što bi veliki darovi probudili sumnju kod portugalskih konkurenata u istraživanju novih
ruta k Indiji, dok je portugalska kruna htjela maksimalno prikriti i zatajiti svoja otkrića. Nakon
svog pothvata Diaz je ipak postao kraljev štitonoša i majordom kraljevih skladišta.

Rt dobre nade
Ekspedicija Vasca da Game

Kada se Diaz vratio sa vijestima o pronalasku rta Dobre Nade, kralj Ivan II. je pregovarao s
Kristoferom Kolumbom o njegovom mogućem pokroviteljstvu Kristoforove ekspedicije preko
Atlantika. Kristofer Kolumbo je bio odbijen već 1848. god. zbog točnog mišljenja portugalskih
stručnjaka da su njegove kalkulacije krive i da je Azija zapravo (zapadnim morskim putem)
četiri puta udaljenija nego što je Kolumbo mislio. Novi pregovori Ivana II. i Kolumba 1488.
propali su kada je Diaz donio vijesti o pouzdanom pomorskom putu prema Aziji.
Nakon Diazovog povratka, Ivana II. snašao je niz nedaća. Zdravlje mu je slabilo, sin jedinac
mu je poginuo, a u Maroku je izbio novi rat. Zbog troškova rata u Maroku i problema u
kraljevskoj obitelji daljnje ekspedicije su odgođene ili otkazane. Kolumbo je 1483. za vrijeme
svog povratka sa ekspedicije (koju su financirala kraljevstva Kastilje i Aragonije, današnja
Španjolska) bio prisiljen usidriti se u Lisabonu zbog oluje. Tamo je sreo Ivana II. te mu je rekao
za njegova nova otkrića, pritom neuvjerljivo lažući o neotkrivenim bogatstvima na koja je
navodno naišao.
Ljutiti Ivan II. pisao je vladarima Kastilje i Aragonije da mu predaju novootkrivene zemlje jer
se njihovo širenje južno od Kanarskih otoka kršilo sa sporazumom iz Alcacovasa, te papinskom
bulom „Aeterni regis“. Ivan II. je zaprijetio da već oprema armadu pod zapovjedništvom
Francisca de Almeide koja će silom preuzeti otoke koje je pronašao Kolumbo. Budući da je
Portugal bio nadmoćniji na Atlantiku, vladari Španjolske su tražili od pape Aleksandra VI. da
posreduje u mirovnim pregovorima. Papinske bule nisu zadovoljile Portugal koji je nastavio
pregovarati s Španjolcima bez posredništva pape. Kompromis je postignut 7. lipnja, 1494. god.
sporazumom u Tordesillasu, kojim je granica Španjolskih i Portugalskih kolonijalnih zemalja
uspostavljena na 370 liga zapadno od Zelenortskih otoka.
Tek 1498. god. nastavljene su portugalske ekspedicije. Bartolomeu Diaz je zbog svog velikog
iskustva pozvan da se vrati u Portugal (iz Gvineje u koju se bio preselio) te da pomogne sa
pripremama za ekspediciju. Poučen svojim iskustvima pomogao je dizajnirati novi brod Sao
Gabriel i njegov sestrinski brod „Sao Rafael“. Ta dva broda, kao i Diaz sudjelovali su u
ekspediciji Vasca da Game. Diaz nije došao do Indije zato što je napustio ekspediciju kada su
došli do Zelenortskih otoka.

Posljednje Bartolomejevo putovanje

Vasco da Gama je svojim putovanjem napokon otkrio Indiju, ali nije uspio pridobiti potporu
indijskih država. Budući da je da Gama došao do Indije u jako lošem stanju sa samo polovicom
svojih brodova i siromašnim darovima nije impresionirao lokalne vladare na koje je naišao.
Unatoč tome začini koje je donio u Portugal bili su dovoljno vrijedni da isplati gubitak polovice
svoje flote i pritom zaradi još mnogo novca za sebe i portugalsku krunu. Dvije godine poslije,
novi kralj Portugala Emanuel I. odlučio je poslati novu flotu koja je trebala uspostaviti bolje,
trajne odnose sa vladarima koje je sreo da Gama. Pedro Alvares Cabral je dobio zaduženje da
osigura otočić ili utvrdu koja će služiti kao portugalska ispostava u Indiji kako bi se olakšala
trgovina. S njim su putovali najistaknutiji portugalski istraživači tog doba uključujući i braću
Diaz. Zadatak braće je bio da pronađu luku Sofalu na istočnoafričkoj obali kako bi se Portugalci
mogli uključiti u trgovinu zlatom za koju su znali da postoji u toj regiji zbog izvještaja Pedra
da Covilhe, koji ju je potajno bio posjetio u službi portugalske krune. Uz mornare u floti su se
nalazili oteti domorodci, prevoditelji i izaslanici koje je da Gama bio skupio tijekom svoje
ekspedicije. Zbog krivog da Gaminog izvještaja da su hindusi zapravo kršćani koji su se udaljili
od „pravog“, rimokatoličkog tumačenja Cabral je morao do Indije prevesti i skupinu franjevaca
čija je zadaća bila preobratiti hinduse na katolicizam.
Flota je 9. ožujka 1500. god. krenula iz Lisabona. Tijekom oluje 22. ožujka stigli su do jednog
od Zelenortskih otoka gdje su se skrili od nevremena. Jedan od brodova je bio previše oštećen
te se morao vratiti u Portugal. Cabral je tada dao zapovijed da flota skrene jugozapadno prema
otvorenom moru. Zbog te odluke i velikih portugalskih političkih napora da pomaknu granicu
100 liga zapadnije (nego što je propisano prethodnim papinskim bulama) u Tordesilleanskom
sporazumu, postoje teorije da su Portugalci već znali za Brazil te da je Cabral imao tajan
zadatak da ga prisvoji portugalskoj kruni jer je spadao na njihovu stranu kolonijalnog
razgraničenja sa Španjolskom. Prilikom usidravanja u jednoj uvali u današnjem Brazilu,
Portugalci su oteli dvojicu domorodaca koji su se našli u blizini. Kako bi osigurali dobre odnose
s domorodcima počastili su svoje zatočenike. Sljedećeg dana Bartolomeu Diaz i kapetan Nicola
Coelho vratili su zatočenike na obalu. Tamo su našli naoružane domorodce, koji su ih ipak
pustili da na miru skupe vodu nakon što su dva bivša zatočenika svjedočila o gostoprimstvu
kojeg su im Portugalci pružili. Kroz idućih tjedan dana Portugalci i domorodci su sve više
trgovali te su polako počeli svladavati jezičnu barijeru. Nakon što su Portugalci održali veliko
misno slavlje i postavili križ, započele su pripreme za njihov odlazak. Cabral je poslao jedan
od brodova napunjen egzotičnim predmetima i životinjama koje su nabavili u Brazilu da se
vrati u Portugal kao dokaz njihova otkrića.
Nakon otkrića te nove zemlje, koja će se kasnije zvati Brazil, flota je nastavila preko Atlantika
prema Indiji. Kada je flota došla do Rta dobre nade zadesilo ih je šest dana olujnog vremena.
U nevremenu (29. lipnja 1500. god.) su nestala četiri broda s ukupnim posadama. Među
izgubljenim brodovima bio je i onaj kojim je zapovijedao pedesetogodišnji Bartolomeu Diaz,
koji je dvanaest godina ranije taj rt nazvao Rt oluja.
Bartolomejev brat, Diogo se također izgubio u oluji. Njegov brod nije uspio naći Cabralovu
flotu pa je bio prisiljen godinu dana lutati istočnom obalom Afrike. Diogova posada su prvi
Europljani koji su vidjeli Madagaskar, a također su i ušli u Adenski zaljev. Tijekom potrage za
ostatkom flote njegov je brod teško oštećen u olujama, te se čak i bio nasukao jedno vrijeme.
Brod su također napali pirati, a posada je patila od raznih bolesti i manjka zaliha, naročito vode.
Shvativši da neće naći ostatak flote Diogo se unatoč očajnoj situaciji broda i posade krenuo
vraćati u Portugal. Vjerojatno je postojao nekakav dogovor među kapetanima flote da se u
slučaju nesreće sastanu kod izvora pitke vode u Zaljevu dakar (u današnjoj državi Senegal).
Baš tamo se Diogo uputio s ostatkom svoje desetkovane posade koja je tada brojala samo šest
mornara.
Pukom slučajnosti Diogo je sreo tri portugalske karavele (na kojima je bio prisutan i Amerigo
Vespucci). Njihov zadatak je bio da bolje istraže zemlju o kojoj su pričali mornari s broda kojeg
je Cabral poslao nazad u Portugal dok je flota još bila u današnjem Brazilu. Samo dva dana
poslije ovog nevjerojatnog sastanka u tom zaljevu se pojavio i peti portugalski brod pod
zapovjedništvom Nicole Coelha koji ih je obavijestio o situaciji u Indiji. Nedugo zatim ostatak
Cabralove flote se sastao, pa su se zatim skupa vratili u Portugal. Zbog velikih ljudskih gubitaka
(među kojima je bilo i mnogo iskusnih, nezamjenjivih kapetana i časnika poput Bartolomea
Diaza) i neispunjenja nekih od zadanih ciljeva Cabral nije dočekano pretjerano toplo na
kraljevu dvoru, iako je putovanje bilo vrlo profitabilno. Tek kasnije kada su temeljitije istražena
njegova otkrića (poput Brazila) dobio je više priznanja.

Karta s prikazom da Gaminog (crvena boja) i Cabralovog (zelena boja) putovanja u kojima
je nekim djelom sudjelovao i Bartolomej Dijaz

Važnost Bartolomeja Dijaza

Kratkoročni utjecaj
Svojim sudjelovanjem u portugalskim istraživačkim ekspedicijama, a naročito svojim otkrićem
plovnog puta do Indije, Bartolomej Dijaz ostavio je ogroman utjecaj na povijest. Svojim
otkrićima postavio je temelje za buduće portugalske istraživače, baš kao što je on sam nastavio
tamo gdje su stali istraživači poput Dioga Caoa. Tvrđava Elmina, koju je pomogao sagraditi,
vrlo brzo je postala jedno od najvažnijih portugalskih posjeda jer je služila kao jedna od većih
i sigurnijih ispostava na putu prema Indiji. Uz to utvrda je omogućila Portugalcima da povećaju
svoj utjecaj na Gvinejskoj obali te da se uključe u lokalnu trgovinu (posebice trgovinu zlatom
i robljem).
Otkriće Rta dobre nade imalo je značajne neposredne posljedice. Pregovori Ivana II. i
Kristofera Kolumba propali su kada su pristigla Diazova izviješta o potvrđenoj plovnoj ruti do
Indije. Kristoforovo otkriće otoka preko Atlantika dovelo je do sporazuma u Tordesillasu, što
je posljedica Diazovih otkrića. Njegova pomoć da Gaminoj ekspediciji također je od velikog
značaja jer je uvelike pridonijela njegovom uspjehu. Na svojoj zadnjoj ekspediciji ostvario je
prvi kontakt s domorodcima Brazila, te je ne samo uspio izbjeći oružani sukob već je stvorio i
dobre odnose s njima što je uvelike pomoglo Cabralovoj ekspediciji. Njegov brat Diogo
također je ostvario značajne pothvate, istraživši istočni dio Afričke obale (tražeći Cabralovu
flotu).
Dugoročni utjecaj
Bartolomeu Diazu može se pripisati barem djelomična zasluga za velik broj važnih povijesnih
događaja i procesa. Otkriće Amerika, sporazum u Tordesillasu, da Gamin i Cabralov pothvat
samo su neki od već navedenih primjera. No možemo vidjeti posljedice njegovih djela i u
dugoročnijim procesima. Trgovina zlatom i robovima preko utvrde Elmina (još zvana i
Robovska tvrđava Elmina), portugalski ratovi u Indiji, pokrštavanje domorodaca, globalizacija,
jačanje i bogaćenje Portugala zahvaljujući pomorskoj trgovini, slabljenje Osmanskog Carstva
i gradova Apeninskog poluotoka zbog promjene centra trgovine... Ostavštinu Diazovih djela
vidimo i u današnjoj, jezičnoj podjeli Južne Amerike u kojoj Brazilci pričaju portugalskim, a
ostatak kontinenta (kao i neke države Sjeverne Amerike) pričaju španjolskim jezikom. Iako
danas Diaz možda i nije poznat kao neki drugi istraživači tog doba, neupitan je njegov utjecaj
na europsku i svjetsku povijest.

Spomenik Bartolomeju Dijazu u Cape Townu, Južna Afrika

Izvori
https://www.britannica.com/biography/Bartolomeu-Dias

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=14951

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bartolomeu_Dias

https://www.history.com/topics/exploration/bartolomeu-dias

https://en.wikipedia.org/wiki/Portuguese_discoveries

https://www.loc.gov/rr/hispanic/portam/role.html

https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Tangier_(1437)

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=25028

https://en.wikipedia.org/wiki/Diogo_Dias

https://en.wikipedia.org/wiki/Treaty_of_Tordesillas

https://www.britannica.com/biography/Vasco-da-Gama

https://www.britannica.com/biography/Pedro-Alvares-Cabral

https://en.wikipedia.org/wiki/Elmina_Castle

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kristofor_Kolumbo

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28104

Udžbenik povijesti ˝Svijet prije nas 2˝, Meridijani