Professional Documents
Culture Documents
Klod Levi-Stros - Divlja Misao
Klod Levi-Stros - Divlja Misao
Klod Levi-Stros - Divlja Misao
KLOD LEVI-STROS
SAZVEŽDA
12 DIVLJA
MISAO
UREDNIK DRUGO IZDANJE
MILOŠ STAMBOLIĆ
CLAUDE LÉVI-STRAUSS
LA PENSÉE SAUVAGE
PLON, PARIS, 1962
PREVELI
JELENA i BRANKO JELIĆ
STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA
CL. LÉVI-STRAUSSA
Naučno djelo Cl. Levi-Straussa već je ranije izazva
lo pažnju uže naučne i šire intelektualne javnosti. U prvom
slučaju to je izazvano samom njegovom naučnom koncepci
jom, jer je strukturalizam u mnogim društvenim naukama
danas naglašeni pravac, a u drugom, novim idejama, koje
ruše mnoge predrasude, kao i izvanrednim književnim sti
lom. Ο potonjemu govori dovoljno uvjerljivo širokoj publici
poznato djelo Tužni tropi, koji su i kod nas prevedeni. No
tek je pojava Divlje misli izazvala široku diskusiju ο njego
vim idejama medu etnolozima, lingvistima, filozofima, soci
olozima, kao i među historičarima i književnicima. Može
mo čak reći da su te ideje imale izvjesnog odjeka i u poli
tičkim krugovima, jer je ovaj autor, već ranije poznat po svojim
antirasističkim prilozima u publikacijama Unescoa, ovog pu
ta veoma oštro prekinuo sa jednom tvrdo usađenom, a i „na
učno'" fundiranom, predrasudom ο bitnoj razlici između „pri
mitivnog mentaliteta," koji je obilježje jednog velikog dijela
čovječanstva što obitava prostrane predjele Afrike, Australije,
Južne Amerike ili Azije, i „civiliziranog mentaliteta!'', ko
ji je privilegija nas Evropejaca i drugih civiliziranih naroda.
Dok je ranije ova teza morala opravdati izvjesnu koloni-
jalističku politiku, sad je očito da nova teza ο jedinstvenosti
ljudske misli u svim društvenim formacijama od početka hi
storije, odnosno od prethistorije pa do danas baca ovakva
shvaćanja u nepovrat!
Tako ovo djelo Cl. Levi-Straussa nema samo naučno i
literarno značenje već, kao što vidimo, i političko. Osnovna
10 RUDI SUPEK
STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA 11
prema jednom ili drugom tipu istraživanja, ali koja se među kao stvari — kao predmete društvene proizvodnje, dok je
sobno ne isključuju" (388—389). druga, naprotiv, sklona tome da promatra tehnike i stvari
Očito je da socijalna antropologija gaji ambiciju da na kao posljedicu društvenih odnosa ili vrednota. Jedna i druga
učnu sintezu na području etnologije dovede do one razine bave se istim problemima, ali je njihovo izlazište različito,
koja bi u sebi uključivala podjednako prethistorijska kao i tako da prva u svojim teorijskim konsekvencijama vodi do
historijska društva, zajedno sa suvremenim društvom, to jest tehnicističkog ili ekonomskog materijalizma, dok druga po
da bi obuhvatila i suvremeno visokocivilizirano ili industri- lazeći od društvenih odnosa i vrijednosti, orijentira se pre
jalizovano društvo, što dolazi do izražaja kod mnogih ista ma jednom humanističkom materijalizmu. Sam Cl. Lćvi-
knutih autora, kao što je A. Gehlen u Njemačkoj ili E. - Strauss, koji sebe smatra materijalistom, opredjeljuje se za
Fromm u Americi. Ovakvo shvaćanje socijalne antropologije potonju koncepciju. On kaže izričito:
pokazuje ujedno da ona više nije neka posebna društvena „Socijalna je antropologija rođena pošto je otkriveno
nauka, već da ima, slično historiji ili sociologiji, globalni da svi vidovi društvenog života — ekonomski, tehnički,
karakter, jer se bavi društvom kao takvim u svim historijskim politički, pravni, estetski, religijski — tvore jednu smislenu
i geografskim situacijama. Nema sumnje da se na taj način (signifikantnu) cjelinu, te da je nemoguće shvatiti bilo koji
socijalna antropologija, mada oslanjajući se na konkretno izu od tih vidova izdvojeno od ostalih. Ona teži tome da ide
čavanje društva, približava filozofskoj antropologiji, pa su i od cjeline dijelovima ili, barem, da dade logički prioritet
istraživanja Cl. Levi-Straussa upravo značajna u tom vidu prvoj u odnosu na druge. Jedna tehnika ne posjeduje samo
i kao takva izazvala sadašnje diskusije. To je navelo suvre korisnu vrijednost; ona vrši također i jednu funkciju, a ova,
mene autore da, pored sociologije, navedu socijalnu antropo da bi je razumjeli, uključuje sociološka razmatranja a ne
logiju i socijalnu psihologiju kao fundamentalne nauke za Samo historijska, geografska, mehanička ili fizikalno-kemij-
istraživanje društva u njegovoj bitnoj strukturiranosti. (Vidi ska. Cjelina funkcija, sa svoje strane, nameće jedan drugi
spomenutu Unescovu publikaciju ο klasifikaciji društvenih na pojam — pojam strukture, a znademo kakav značaj je do
uka). bila ideja strukture u suvremenim antropološkim istraži
Zašto pretpostavljamo pojam socijalne antropologije vanjima . . Kad antropologija sebe naziva „socijalnom" ili
pojmu kulturne antropologije, koji se često upotrebljava u „kulturnom , ona uvijek teži tome da spozna totalnog čovjeka,
istom smislu, naročito u američkoj literaturi? Amerikanci kojega promatramo u jednom slučaju polazeći od njegovih
su preuzeli pojam „kulture" onako kako ga je definirao proizvoda, a u drugom slučaju od njegovih predodžaba" (391).
Tylor, koji je pod kulturom shvatio sve ljudsko stvaranje, Pored prva dva stava, naime da antropologija mora biti
sve ono po čemu se čovjek kao homo faber razlikuje od viši stupanj sinteze od etnologije i ujedno jedna globalna
životinje, pa je težište ostalo na tehničkoj proizvodnji — društvena nauka, ovdje se susrećemo sa trećim stavom:
čovjek kao „tool-maker" tako da su se i društvene institucije, antropologija ne polazi od neke organske ili mehaničke cje
običaji i vjerovanja počeli tumačiti samo kao posebne line već od smislene ili signifikantne cjeline koja određuje i
društvene tehnike. Međutim, socijalna antropologija već sa smisao svih ostalih dijelova društvenog života. Društvo je
F. G. Frazerom i, kasnije, A. R. Radchffe-Brownom, stavlja prije svega jedan smisleni totalitet koji dominira svojim
težište naročito na „društvene odnose" i na „društvenu dijelovima, pa nema sumnje da je potrebno ovaj totalitet
strukturu". Težište ispitivanja ne pada na homo fabera već shvatiti dijalektički. Autor se poziva na Marxa i njegovu
na ljudsku grupu i njenu organizaciju, odnosno na sistem dijalektiku u istraživanju društva, ali tumačenje ove dija
komunikacija na kojem počiva život grupe i društvene or lektike upravo je i predmet diskusija koje je njegovo djelo
ganizacije. Prva je sklona da promatra društvene odnose izazvalo. Upozorimo na ovome mjestu da socijalna antropo-
14 RUDI SUPEK
STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA 15
logija preko ideje društvene cjeline dolazi do definicije dru
todu i da upozna prirodu činjenica podvrgnutih njenoj ana
štvenih funkcija i društvene strukture. Da li treba društvenu
lizi."5
cjelinu tretirati kao funkcionalnu cjelinu, kao što smatraju
Na koji je način ovo visoko mišljenje ο lingvističkoj
funkcionalisti u etnologiji ili antropologiji, a od kojih se
metodi moglo poslužiti u etnološkim istraživanijima ? Pola
autor ograđuje, ili je u pitanju jedna svojevrsna struktura,
zeći od de Saussureove podjele govora na funkciju „označa-
koja je istovremeno funkcionalna ali i nešto više, i što bi
vajućeg" (fonološki materijal) i na funkciju „označenoga"
trebalo da istrazi upravo strukturalna antropologija". Uvo
(pojmovi), dakle od svojstva fonološkog i semantičkog plana
deći, nakon Marxa i M. Maussa, ideju „totalnog čovjeka", u govoru, autor se oslanja na metodu koju je razradila pra
osnovna težnja autora ostaje da pomiri ideju društva kao ška škola (Trubeckoj, Jakobson, Marinet). Ona je izu
smislene cjeline, to jest kao sistem određenih predodzaba, čavanju govora pošla od strukture fonologije, dakle zvuč
sa idejom društva kao strukturalne cjeline, to jest objek nog ili glasovnog, a ne od semantičkog vida govora. Svaki
tivnu datu organizaciju u prostoru i vremenu. Čitav prob govor u fonološkom vidu predstavlja praktički jednu neo
lem, sa metodološke kao i teorijske strane, leži u tome: graničenu masu glasovnih kombinacija, ali svaki govor ostva
kako tumačiti stvarne odnose ljudskih predodzaba ili ideja, ruje u toj masi samo neke kombinacije. Ove kombina
s jedne strane, i objektivnih odnosa, ustanova i običaja, cije podliježu nekim pravilima. Međutim, važnije je da i
s druge strane? Težište pada, dakako, na kategoriju same „ideje" ukoliko nisu izražene ili strukturirane glaso
totaliteta i njezinu primjenu u društvenoj nauci. Antropo vima, predstavljaju samo „jednu amorfnu neodređenu masu" (de
logija upravo teži da ujedini „naučnu objektivnost" sa „totali Saussure). Svaki govor istovremeno strukturira jedan dio
tetom" i „smislenošću" društvenih pojava. Način kako će od čitave mase glasova koju možemo izgovoriti, ali ujedno
se riješiti odnos ovih triju dosta fundamentalnih kategorija pred on time stvara i određene rezove u isto tako amorfnoj masi
stavlja jedan čitav naučni program, a strukturalna antropo onoga što se označuje. Aktivna funkcija označavanja određuje
logija Cl. Lévi-Straussa predstavlja jedan takav pokušaj u isti mah opseg označenoga i odnose između označenog.
među ostalima. Samo radi primjera navest ćemo kako danski, njemački i
francuski govori režu na semantičkom planu jednu te istu oblast
* ili ideju:
•
16 STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA 17
RUDI SUPEK
označuju i različite sisteme ili strukture tih odnosa, autor kantijanstva, jer čovjek konstituira svoj svijet smislenih
je sa uspjehom provjerio ovu metodu. No ova je metoda u ili društvenih veza prema nekim osobinama svojeg duha
svojoj primjeni ipak nešto složenija nego što proizlazi iz koje su mu urođene. Ali kao što sam dodaje, u pitanju je
navedenog primjera, pa ćemo upozoriti na njene hitne mo jedno „kantijanstvo bez transcendentalnog predmeta"! Na
mente kao i na način kako je primijenjena u strukturalnoj ime, on ne špekulira ο bilo kakvoj korespondenciji između
antropologiji. prirode i ljudskog duha, već smatra, kao materijalista, da se
Iz gornjeg je primjera razumljivo zašto se autor odlu homo sapiens pojavio u svijetu da prema nekim stalnim
čuje „za sintaksu protiv semantike", kao što sam kaže, bu dispozicijama svojeg duha uspostavlja u njemu smislene veze.
dući da se spomenuta fonološka pozicija sastoji upravo u Naravno da ovo uspostavljanje dobiva jedan autonomni
„otkriću da smisao proizlazi uvijek iz kombinacije eleme karakter tamo gdje čovjek stvara neki novi oblik organi
nata koji nisu sami po sebi značajni (signifikantni)"\s Jedna zacije, koji je upravo njegova vlastita organizacija, ne
riječ, sama po sebi, još ništa ne znači, sve dok nije stav zavisna od vanjskih okolnosti, kao što je organizacija nje
ljena u odnos sa drugom, i dok one ovako kombinirane, gova društva ili organizacija njegovih mitoloških vjerovanja.
ne razgraničuju jedan dio stvarnosti na koji se odnose. No, Jedno i drugo je u arhaičnom društvu nedjeljivo.
način kako ćemo ovu stvarnost razgraničavati nije dat u Ipak valja dodati da je pored ovog stava koji se me
samoj stvarnosti, nego u samom aktu označavanja, jer smi todološki oslanja na fonologiju, stvarna metoda analize
sao nikada nije početni, već uvijek „izvedeni fenomen" \ društvenih pojava nešto složenija. Čitav metodološki pos
Postoji, dakle, očita svojevolja ili proizvoljnost, dakako u tupak možemo opisati u četiri koraka. Prvo, kao što fono-
određenim granicama, u utvrđivanju onog što je smisleno logija polazi od izučavanja svjesnih lingvističkih pojava
a što nije, kad počinjemo nešto označavati ili nazivati. I prema njihovoj nesvjesnoj infrastrukturi, tako i izučavanje
upravo ovaj način dolazi lijepo do izražaja u srodstvenim društvenih pojava mora ispod običaja i naziva, vjerovanja
sistemima koje je Cl. Levi-Strauss prve izučavao, jer su i institucija tražiti jednu dublju strukturu koja će nam tek
tamo odnosi i nazivi dati jednim te istim činom. Odnosi pružiti „ključ" za objašnjenje pravila kojima se rukovode
kao takvi nisu predodređeni nekom prirodom ili već una ove pojave. Na primjer, autor u svojim izučavanjima u djelu
prijed datim smislom rodbinskih veza, jer inače ne znamo Elementarne strukture srodstva (1949) upozorava da
zašto bi na jednom te istom nivou kulturnog razvitka — u se iza dva tako različita porodična sistema kao što su indo-
plemenskoj organizaciji — postojali različiti sistemi rod evropejski i sino-tibetanski nalaze neke posebne strukture
binskih sistema. Različite sisteme nalazimo podjednako u ili sistemi društvenih pojmova do kojih možemo doći tek
načinima kako ove civilizacije klasificiraju prirodne pojave na osnovu naučne indukcije, nakon što smo prikupili sve
(biljke i životinje) kao i u totemizmu. Čovjek jednim ak bogatstvo materijala, izvršili potrebna uspoređenja i pro
tivnim zahvatom u stvarnost, samu po sebi neodređenu i našli način ili metodu mišljenja koja daje jedinstvo ovim
besmislenu, stvara jedan smisleni i organizirani svijet. No sistemima, mada ove strukture ili metode mišljenja ostaju
ova smislenost i organiziranost ne proizlazi iz prirode samih redovito sasvim nesvijesne ovim civilizacijama.
predmeta — zar ne vidimo kako je ova pozicija dijame Drugo, spomenuti lingvistički smjer odbio je da se bavi
tralno suprotna teoriji odražavanja! — već iz prirode ljud analizom termina kao takvih, već je kao osnovu analize
skoga duha. A taj duh je isti kako kod „primitivaca" tako i uzeo odnose među terminima. Tako se i autor ogradio od
kod „civiliziranih". Stoga nam osnovni pristup konstituira svake vrste „atomizma" u analizi društvenih pojava, i opre
nju stvarnosti kod Cl. Levi-Straussa liči na jednu vrstu dijelio se za cjeloviti ili gestaltistički pristup. (Iako se veoma
Iz diskusije održane u časopisu Esprit, novembar 1963.
β
2
18 RUDI SUPEK STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA 19
malo poziva na psihološku literaturu, ipak mu je kao veliki su veoma velik broj srodničkih sistema koji svi počivaju na
uzor u određivanju pojma i funkcije cjeline poslužila gestal- zabrani incesta, ali gdje se pravila egzogamije mogu na vrlo
tistička teorija poznatog psiho-patologa K. Goldsteina). U složene načine primjenjivati u odnosima između srodničkih
društvenoj stvarnosti postoje tri vrste osnovnih odnosa ili grupa. Ova „grupna kombinatorika" toliko je zamršena da
komunikacija među ljudima, a njima odgovaraju i tri os se u njoj jedan Evropejac jedva može snaći. No, u osnovi
novne vrste društvene razmjene — razmjena riječi, razmjena nalazimo uvijek određena pravila, koja pokazuju da ljudi
dobara i razmjena žena. Lingvistika se bavi razmjenom ili svjesnom akcijom grade svoj društveni sistem. Spomenuli
komunikacijom riječi, politička ekonomija se bavi razmje smo da postoje razlike između evropskih i sino-tibetanskih
nom dobara (autor napominje da mu je u metodološkom govora. Ne manje razlike postoje i u srodničkom sistemu, jer
pogledu mnogo služila kao uzor Marxova metoda u analizi mi Evropejci razlikujemo najviše nekoliko tačno individuali-
Kapitala \), a etnologija se bavi razmjenom žena, budući ziranih rođaka (otac, mati, brat, sestra, djed, baka, ujak,
da temelj primitivnog društva predstavlja srodnički sistem nećak, itd.), koji se svi kreću oko nuklearne porodice, dok
koji počiva na razmjeni žena: uvijek jedan muškarac daje Kinezi razlikuju preko stotinu različitih naziva, tako da ne
svoju sestru ili ćerku jednom drugom muškarcu, i tek se ta postoji rođak niti u sedmom koljenu koji ne bi imao svoj na
ko uspostavlja srodnički odnos. To je ujedno i prvobitni ziv, a to znači i svoje tačno određeno mjesto u srodničkom
ili početni akt društvene razmjene. Njime se društvo kon sistemu !
stituira, pa autor, mada protivnik „socijalnog atomizma" Prva etnološka istraživanja Cl. Levi Straussa išla su
smatra ovaj srodnički odnos (muž — žena — dijete — ujak upravo za tim da se utvrdi na kakvim podsvjesnim pravi
ili takozvani avunkularni sistem) osnovnim elementom ili lima ili „ključu" počivaju srodnički sistemi, kojih se „pri
„atomom srodničkog odnosa". Razumije se da se na osnovu mitivci" veoma strogo pridržavaju. Pripadnici arhaičnih dru
ovog elementa, a koji nije, kao što vidimo, zatvorena po štava pridržavaju se ovih pravila sa tolikom preciznošću
rodica, već uvijek odnos medu porodicama, izgrađuju veoma i ingenioznošću kao i mi naših otkrivenih fizikalnih zakona!
različiti i isto tako složeni srodnički sistemi, čija različitost Drugim riječima, njihova inteligencija i „pojmovni sistem"
potvrđuje i inventivnost ljudskog duha u stvaranju prapočet- veoma su razvijeni na jednom području gdje je naš ostao,
tnih pravila u izgradnji društvene zajednice. u usporedbi sa njihovim, zakržljao. Ali to ne znači da nji
Treće, samo izučavanje odnosa, a ne termina, navodi hova pravila počivaju na jednom drugom tipu inteligencije
nas da uvedemo pojam sistema, koji kao takav pretpostavlja ili bitno različitim načinima rasuđivanja, nego da su samo
određenu strukturu. Struktura i nije drugo doli pojmovna u drugom pravcu usmjereni. Na ovu tačku koja prekida sa
apstrakcija iz jednog konkretnog niza odnosa, koji privid tezom ο diskontinuitetu između „primitivne i civilizirane
no daju utisak nepreglednog šarenila ili raznovrsnosti, ali gdje misli" još ćemo se vratiti u zaključku.
analiza otkriva, nakon izvjesnog vremena, određenu po Četvrto, lingvistika nastoji pomoću indukcije otkriti opće
vezanost i pravilnost, što nam i dozvoljava da govorimo zakone koje može također logički deducirati iz novih kombi
ο sistemu. Pojam sistema nužno se nameće upravo zbog mno nacija. Istu ambiciju ima i strukturalna antropologija. Sav
štva pojava ο kojima je riječ, jer kao što kod fonema postoji njezin napor usmjeren je prema otkrivanju takvih općih za
mogućnost neizmjernog broja glasovnih kombinacija, a ipak kona. Njihov značaj je u tome što nam oni, podjednako kao
se u svakom govoru odabiru samo neke kombinacije, tako se i u prirodnim naukama, dozvoljavaju da predviđamo odre
događa i u društvenim odnosima ili organizaciji gdje se đene odnose i mogućnosti. Kao primjer takvog predviđanja
samo određene kombinacije srodničkih odnosa uzimaju kao navodi se da je poznati antropolog Radcliffe-Brozvn pretpo
temelj društvene organizacije. Etnološka istraživanja pokazala stavio, na osnovu određenih pravila srodničke kombinatorike,
2*
20 RUDI SUPEK
STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA 21
da mora postojati jedan posebni srodnički sistem koji dotada
još nije bio poznat u etnologiji. I, zaista, ovaj je sistem ka tova, konfrontirajući ih sa društvom u kojemu se javljaju.
snije otkriven kod nekih australijskih plemena! Struktura Jedan takav poduhvat prelazi mogućnosti jednog jedinog is
lizam dozvoljava da se izvjestan broj grupnih kombinacija traživača i pretpostavlja suradnju više njih" (1945). Lo-
uzme kao i najvjerovatniji, te da se na osnovu ovakvih mogu wie još više ističe potrebu da se proširi baza uspoređivanja,
ćih kombinacija izvode realne kombinacije. Ovakvo predvi kako bi se došlo do valjanih zaključaka putem generalizacije
đanje mora biti moguće naročito onda ako poznajemo samo ili statističke indukcije. Ovaj stav je suprotan Durkheimu,
jedan dio jednog sistema, pa želimo predviđati neke dijelove koji je tvrdio: „Ako je neki zakon dokazan pomoću jednog
koje još nismo upoznali, a koji se moraju pokoravati određe dobro učinjenog eksperimenta, tada je ovaj dokaz univerzalno
nim pravilima „cjeline". Isti je slučaj kad želimo, na osnovu valjan" (1912). Isto tako i K. Goldstein upozorava da
jedne faze u razvoju neke strukture, predvidjeti slijedeću ili izučavanje mnogobrojnih slučajeva ne sprečava da se tek na
prethodnu fazu. Valja reći da mnogi istraživači kulture čine temelju tipičnog slučaja zaključi ο zakonitosti jedne pojave :
ovakve hipoteze ο grupnim kombinacijama ili kulturnim po „. . .prije svega gomilanje činjenica — čak veoma brojnih
javama zaključujući od cjeline na dio ili od dijela na cjelinu, — ne služi ničemu, ako su one utvrđene na nesavršen način,
te da je to veoma razvijen postupak, iako nije uvijek meto jer ne vodi nikada do spoznaje stvari onako kako se one
dološki sproveden na osnovu određenih pravila, već ga mnogi stvarno odvijaju . . Treba odabrati takve slučajeve koji do
istraživači upotrebljavaju više intuitivno. Strukturalizam u zvoljavaju da se donesu odlučni sudovi. Ali tada ono što ćemo
antropologiji, kao i u drugim naukama, želi upravo pokazati utvrditi u jednom slučaju vrijedit će također i za druge."
kakvim se to pravilima rukovodi ljudski duh ne samo u tu Ovaj stav proizlazi iz teorije cjeline, po kojoj postoje struktu
mačenju društvenih pojava nego, isto tako, i u izgradnji re savršeno ili idealno organizirane i druge koje odstupaju u
društvene organizacije. Ljudsku praxis valja tumačiti pola mnogim detaljima. Najsavršenija cjelina je ujedno i najpravil
zeći od nekih osnovnih osobina ljudskog duha, što djeluju nija ili najzakonitija! Ovdje su u pitanju zakonitosti koje
doduše na nesvjesnom nivou, ali koje se nužno očituju u važe za organske oblike, to jest tendencije ili finalističke
određenim pravilima i organizacionim oblicima ljudi u dru zakonitosti. Strukturalizam u socijalnoj antropologiji pokazuje,
štvenom životu. U tom pogledu već su Durkheim i Mauss dakle, određene sličnosti sa organskim strukturalizmom, pa
upozoravali da svjesne predodžbe urođenika zaslužuju vi Cl. Lévi-Strauss voli upozoravati da su ljudske duhovne
še pažnje nego teorije koje ο njima stvaraju etnolozi, jer do sposobnosti, koje određuju pravila organizacije, njegove „pri
zvoljavaju pristup u nesvjesne kategorije urodeničke mi rodne ili hereditarne dispozicije".
sli, ukoliko su one strukturalno vezane sa tim kategorijama. Ovdje se, naravno, odmah nameće pitanje: nije li ova
Cl. Lévi-Strauss žali što ovi autori nisu dovoljno daleko kvo shvaćanje cjelina ili struktura u skladu sa funkcionali-
išli u ovakvom tumačenju urodeničke misli. stičkom teorijom etnologa (Malinovski, Radcliffe-Brown i dru
Kad smo spomenuli induktivni postupak u struktural gi), koji smatraju da su pravila društvene organizacije, na
noj antropologiji, valja napomenuti da Cl. Lévi-Strauss više primjer pravila srodstva, uvjetovana biološkim vezama? Da
teži jednoj indukciji koja počiva na pojmu „idealnog tipa" li ova strukturalistička antropologija ne stoji na gledištu da
nego na statističkoj indukciji na osnovu velikog broja slu postoji „prava i značajna analogija između organskih struk
čajeva. Ovdje se on suprotstavlja komparativnoj metodi Lo- tura i socijalnih struktura" ? Da li se, u skladu sa navede
wiea i Radcliffe-Browna, koji traže, u vezi sa istraživanjem nim shvaćanjem, može pojam „socijalne strukture" svesti na
religije, da „moramo provjeriti naše hipoteze na dovoljno „socijalne odnose", onako kako ih neposredno zamjećujemo
velikom broju različitih religija ili posebnih religijskih kul- u društvenom životu?
23
22 RUDI SUPEK
STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA
rije ο prestabiliranoj harmoniji samih struktura i do stav Sam autor vidi u Divljoj misli logički korak dalje u
ljanja težišta na socijalni red, kao što su to radili organi- njegovim izučavanjima primitivnih društava, ali i ljudske
cisti i funkcionalisti. Lévi-Strauss se od ovog prigovora bra misli uopće. Idući na više intelektualne strukture, kao što
ni pozivajući se na Marxa, i njegov odgovor ovdje nešto su vjerovanja i mitovi, on se ujedno uzdiže i na viši nivo
opširnije navodimo, jer osvjetljava ujedno odnos strukturali teorijskog uopćavanja onih otkrića ο strukturi ljudske prak
zma prema marksizmu: se do kojih je došao ranije. Međutim, kao što sam ističe u
„Ja ne pretpostavljam neku vrstu prestabilirane har Divljoj misli, ona je samo prvi korak ove analize na jed
monije između raznih nivoa strukture. Oni mogu biti — i nom višem teorijskom nivou i zato smatra Divlju misao
oni su to često — u suprotnosti jedni sa drugima, ali načini samo „predgovorom za jednu buduću knjigu" koja mora
njihovog suprotstavljanja pripadaju istoj grupi. To je, do na mnogo razrađeniji način pokazati osnovne postavke i
ista, ono što uči historijski materijalizam kad tvrdi da je uvi otkrića iznesena već u ovoj knjizi.
jek moguće preći, pomoću preobrazbi, od ekonomske struk Kakav je cilj sebi postavio u Divljoj misli? U istraživa
ture ili od društvenih odnosa na strukturu prava, umjetno njima strukture srodstva moglo se činiti da pravila na ko
sti ili religije. Ali Marx nije nikad tvrdio da su ove preo jima ona počivaju ne proizlaze sasvim „iz nutarnje nuž
brazbe istoga tipa, na primjer da ideologija samo odrazuje nosti", to jest da nisu u vezi sa strukturom samog ljudskog
društvene odnose kao neko zrcalo. On misli da su ove preo duha. Moglo se, naime, pretpostaviti da u njima više djeluju
brazbe dijalektičke i, u izvjesnim slučajevima, on se veoma biološki i čisto društveni faktori koji se izvana nameću ljud
trudi da pronađe ove neophodne preobrazbe, koje na prvi skom duhu. Stoga je bilo poželjno da se potraže izvori ovih
pogled izgledaju teške za analizu. pravilnosti u oblasti kao što je mitologija, „gdje izgleda
Ako doista želimo dopustiti, u okvirima Marxove misli, da se duh može slobodnije prepustiti svojoj stvaralačkoj
da infrastrukture i superstrukture sadrže mnogostruke ra spontanosti, i gdje će biti zanimljivo provjeriti da li se po
zine i da postoje razni tipovi preobrazbi kako bi se prešlo korava zakonima. Što se tiče srodstva i pravila ženidbe,
s jedne razine na drugu, tada ćemo shvatiti da je moguće, moglo se još postaviti pitanje da li prisile dolaze izvana ili
u krajnjoj analizi i apstrahovano od sadržaja karakterizi iznutra; sumnja neće više biti moguća kad je u pitanju mi
rati razne tipove društva zakonima preobrazbi : pomoću for tologija : ako je u ovoj oblasti duh svagdje prikovan i od
mula koje označuju broj, snagu, smisao i poredak pregiba ređen u svim svojim operacijama, a fortiori on to mora biti
koje bi trebalo — da tako kažemo — poništiti kako bismo posvuda."4
pronašli tip idealne homologije (logičke a ne moralne) izme Očita je, dakle, namjera autora da upravo u onoj obla
đu raznih strukturiranih razina" (AS, str. 365—366). sti gdje je aktivnost duha najviše oslobođena vanjskih pri
U djelu Elementarne strukture srodstva kao i u Struk sila, pokaže da tvorevine kao totemizam ili mitologija nisu
turalnoj antropologiji autor se bavio pretežno problemom izraz svojevoljne igre ljudske mašte, već da podliježu „te
infrastruktura, dok sa Totemizmom danas i Divljom misli meljnim i obaveznim svojstvima svakoga duha, ma kakav
dolaze u središte njegovih izučavanja upravo superstruk on bio". U ovom „kantizmu bez transcendentalnog pred
ture, što znači u primitivnim društvima pojave totemizma meta" nastoji ukazati na neka stalna svojstva ljudske misli
i mitova. Nema sumnje da na ovoj razini strukturalizam ili, točnije, ljudske prakse, koja mora podjednako važiti
nailazi na nove probleme i poteškoće i da su njegove po za bilo koju misao, zvali je mi „primitivnom" i „totemistič-
stavke upravo na ovoj razini izazvale žive diskusije. kom" ili „naučnom" i „historijsko-materijalističkom".
Pokušajmo, dakle, ukratko izložiti do kakvog rezultata
* je došao s obzirom na ovako postavljen cilj.
9
Iz diskusije u Espritu, br. 11, 1963.
26 RUDI SUPEK STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA 27
Totemizam je, slično kao i ljudski govor, prije svega zacije). Postupci davanja naziva, emblema, totema, zabrana
jedan diferencijalni sistem u određivanju društva, pomoću su bitni te odgovaraju prvobitnom naporu za klasifikacijom
kojega društvena svijest nastoji odrediti stoje društvo, kao i identifikacijom socijalnih grupa, primitivnoj formi „dru
identitet, i što ono nije, kao nešto drugojačije, jer se iden štvenog samoosvješćavanja". „Navodne totemističke klasi
tičnost rađa iz suprotstavljanja nečem drugome. Smisao fikacije, kao i vjerovanja i postupci s njima povezani, samo
nastaje uvijek kombinacijom ili suprotstavljanjem eleme su jedan vid ili način ove opće sistemske aktivnosti."
nata koji su u početnom stanju besmisleni. Specifičnost ove Afektivne veze sa totemom, svi oni procesi „mističke
operacije duha, po kojoj društvo u totemizmu postaje svje participacije" što ih je opisao Levy-Bruhl, ili doživljaj „sve
sno sebe kao grupe, ovdje se vrši posredstvom ideje vrste. tosti", na čemu insistira Durkheim, samo su sekundarni
Vrsta je uvijek jedinstvo i mnogostrukost, jer se kao jedin procesi, koji se nakalemljuju na ovu bivstvenu spoznajnu
stvo razlikuje od drugih vrsta, a istovremeno sadrži u sebi operaciju klasifikatorske prirode. Odnos prema totemu kao
mnoštvo pojedinačnih elemenata koji se sami po sebi razliku nečem „svetom" samo pokazuje zbrku koja postoji između
ju (a koji mogu uzimati u okviru vrste određena mjesta, sentimentalne veze prema klanu i prema njegovom emble-
kao organi u organizmu). Tako „totetn" nalazi svoj uzor mu. Totemizam je, dakle, proizvod jedne opće sposobnosti
za klasifikacije u životinjskim i biljnim vrstama, pa čak i klasificiranju, a nije sposobnost klasificiranju nakalemljena
u neživim tvarima. Totemizam ne izražava, kao što su mi na jedan totemistički ili mistički doživljaj.
slili Tylor i drugi, težnju da se čovjek izjednači sa nekom Da bi opravdao prioritet klasifikatorske funkcije, Rad-
životinjskom vrstom, već bivstveno određeni princip iden cliffe-Brown je ustanovio u Australiji „jedan internacionalni
tifikacije i klasifikacije kojemu je pojam vrste neophodan sistem klasifikacije klanova i njihovih totema po totemskoj
za vlastito određenje. „ Vidimo, dakle, da se životinja, ,totem', raspodjeli", što pokazuje da se totemski sistem ne ograni
ili njegova vrsta, ni u kom slučaju ne može shvatiti kao bio čuje na određivanje mjesta, identiteta i funkcija u vlasti
loški entitet; zato što je ona u isti mah i organizam — to toj društvenoj grupi, već je sposoban da je nadilazi iznad
jest sistem — i emanacija jedne vrste — koja predstavlja plemenskih i geografskih granica. Osnovnu težnju u tuma
član u jednom sistemu —, životinja se ukazuje kao pojmov čenju totemizma dobro karakterizira P. Verstraeten: „Mogli
no oruđe sa mnogobrojnim mogućnostima pomoću koga se bismo shvatiti čitavu knjigu Levi-Straussa kao tematizaciju
može raščlaniti i ponovo složiti u celinu bilo koja oblast jednog kauzaliteta koji nije prosto lanac uzroka i poslje
sinhronije ili dijahronije, konkretnog Ili apstraktnog, pri dica u odnosima mehaničke stvarnosti, već se očituje kao
rode ili kulture."1* stalno prenošenje unutarnje strukture kauzalnog modela
Nediferencijalnu društvenu stvarnost možemo razliko na njegove posljedice. Vidjet ćemo dalje, da je to ono što
vati pomoću jednog kodeksa koji rastavlja nediferencirane istovremeno opravdava originalnost strukturalizma i čuva
11
grupacije na suprotne kategorije: „gore I dolje" ili „nebo I zem ga od mehanističkog tumačenja."
lja" ili još specifične za totemizam kao „orao/medvjed", Durkheim je smatrao da je centralna tačka totemizma
dakle pomoću različitih jezičnih oznaka po kojima grupa obred žrtvovanja, koji uslijed afektivne participacije vodi
dobiva ime. Time ona postaje nešto različno od neke druge do prvog oblika društvene samosvijesti — totem kao sim
grupe (proces detotalizacije), ali istovremeno dobiva i od bol društvene grupe! Međutim, Lévi-Strauss smatra da je
ređeno mjesto u jednom složenom sistemu, koji predviđa obred žrtvovanja sasvim sekundarna pojava i da je prvi akt
gdje će biti grupa „orla" u odnosu na „medvjeda", ili grupa po kojem se društvo konstituira kao svijest ο sebi ili grupi
„zemlje" u odnosu na „nebo" i tako dalje (proces retotali- 11
P. Verstraeten: Lévi-Strauss ili iskušenje niStavila, u aTemps modernes«,
10
Divlja misao, str. 202. br. 207—208, 1963.
28 RUDI SUPEK STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA 29
sam akt uzimanja simbola, određivanja smisla, totemistič- „suvišnoga" u smislu ekonomičnog tumačenja stvarnosti,
kog imenovanja. U nastanku društva totemizam ima iznim kao što udaramo i na njene granice ili nutarnje protivu-
ni značaj, jer stvara simbol koji služi za organiziranje dru rječnosti, uglavnom zbog nesposobnosti da uspostavi kohe
štvenih odnosa između društvenih serija i životinjskih se rentan i smisleni sistem veza i odnosa.
rija, između kulture i prirode. Ove dvije serije ne postoje „Svaku kulturu možemo smatrati cjelinom simboličkih
prethodno, već nastaju samim ovim aktom imenovanja; one sistema, gdje na prvo mjesto dolaze govor, pravila ženidbe,
se sučeljuju i pretvaraju u serije ili nizove. To je susret dve- ekonomski odnosi, umjetnost, nauka, religija. Svi ovi si
ju realnosti koje upravo aktom usporedbe dobijaju i svoju stemi nastoje izraziti izvjesne vidove fizikalne i društvene
strukturu, jer se ovom usporedbom odmah uspostavlja dru stvarnosti i, štaviše, odnose što ih ova dva vida stvarnosti
štvena grupa kao nešto identično i različno u sebi samome. održavaju međusobno, a koje i sami simbolički sistemi odr
Totemizam otkriva istinu društva ο sebi samome, jer po žavaju međusobno. Što u tome ne mogu uspjeti na potpu
sredstvom simbola konstituira i spoznaje kao određenu or no zadovoljavajući način, a posebno ne na adekvatan na
ganizaciju, pa autor vidi u tome bitni momenat društve čin, proizlazi prije svega iz uvjeta funkcioniranja svakog
nog praxisa. Naravno da društvo ovdje sebe spoznaje na od tih sistema: oni ostaju uvijek nesamjerljivi; ali i stoga
simboličan način, a ne putem refleksiji ο sebi, jer je „divlja što historija unosi u ovaj sistem raznorodne elemente, tako
misao . . . misao koja sebe ne misli". Da bi životinjska serija da se jedno društvo kliže prema drugome i dolazi do ne
odgovarala društvenoj seriji, morala je biti najprije osiro jednakosti u razvojnom ritmu svakog posebnog sistema.
mašena (budući da je misao primitivaca neobično konkret Dakle, zbog toga što je jedno društvo uvijek dano u vre
na i bogata detaljima!) u okviru samoga mita, kako bi sa menu i prostoru, a to znači što je podložno utjecajima dru
mo bitni elementi za društvenu strukturu došli do izraža gih društava kao i utjecaju prethodnih stanja svojeg vlasti
ja. Kako je osnovna funkcija mitova u totemizmu da uka tog razvitka; također i zbog činjenice da bi čak i u nekom
zu na razliku koja postoji između jedne grupe ili druge, čisto teorijskom društvu, zamišljenom bez veze sa drugima
to jest da utvrde mogućnost „razlike kao razlike", to su i sa svojom vlastitom prošlošću, različiti sistemi simbola,
oni, po svojem sadržaju, doista veoma siromašni. „Siroma čija cjelina tvori kulturu ili civilizaciju, ostali nesvodljivi
štvo totemskih mitova dolazi otuda što je jedina funkcija jedni na druge (prevođenje jednog sistema u drugi uvjeto
svakoga od njih da zasnuju neku razliku kao razliku : oni vano je uvodenjen konstanti koje ostaju iracionalne vri
su konstitutivne jedinice jednog sistema. Pitanje značenja jednosti), proizlazi da nijedno društvo nije nikada inte
se ne postavlja na nivou svakog mita uzetog za sebe, vec gralno i potpuno simbolično; ili, tačnije, ne uspijeva ni
na nivou sistema čije delove oni predstavljaju."1^ kada da pruži svim svojim članovima do istog stupnja do
Ne ulazeći sada u sve analize i izvode koje nalazimo u voljna sredstva za izgradnju neke simbolične građevine, jer
Divljoj misli, a čiji je cilj upravo da ukaže kako ova misao za normalnu misao je potonja ostvarljiva jedino na planu
13
funkcionira kroz vlastitu društvenu organizaciju, zadovo društvenog života."
ljimo se time što ćemo podvući da je osnovna namjera au Ova misao nalazi, dakle, granice u svojem vlastitom
tora da na što nedvosmisleniji način pokaže kako je bitno funkcioniranju, ali isto toliko i u društvenoj stvarnosti na
svojstvo divlje misli da izrazi ili zahvati u mogućnostima koju se odnosi, a koju autor uspoređuje sa fizikalnim ma
svojeg bivstvovanja, neodvojivo vezanog uz samu društvenu sama, gdje se sve čestice ne pokoravaju kretanju mase. Uvi
praxis, i smisao svojeg razvitka, svojeg daljnjeg napredo jek postoje pojedinci koji „ispadaju" iz sistema ili se na
vanja i razredivanja. Stoga u njoj nalazimo mnogo toga laze između dva ili više nesvodljiva sistema. Društvena
12 Divlja misao, str. 295. 13 Iz predgovora djelu M. Maussa: Sociologie et Anthropologie, str. XIX.
30 31
RUDI SUPEK STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA
misao nastoji, naravno, ispuniti smislom ove „rupe" u si no podređen društvenoj misli koja ga određuje i istovremeno
stemu (pojam „mane" odgovara slučajnosti, nekontrolira.no- transcendira. U tom pogledu se autorovo shvaćanje društ
sti ili praznini) i povjeriti posebne uloge onima koji trebaju venog determinizma mnogo više približava spinocizmu
dotjerati u red (shamani) one koji odstupaju. Društvena nego marksizmu, ma koliko se on inače pozivao na Marxa.
misao ne stvara, prema tome, funkcionalno savršene si U ovoj tački on se i sukobio sa interpretacijom historijske
steme, kao što zamišljaju funkcionalisti u sociologiji, pa je dijalektike kod Sartrea, jer je poznato da Sartre u histo
autor prije sklon tome da društvene sisteme, i pored relativne rijskoj dijalektici daje mnogo veći značaj subjektivitetu,
koherentnosti smislenih simboličkih sistema, tretira više po odnosno pojedincu kao nosiocu stvaralačkog praxisa.
moću statističkih modela. Postoji kod njega očita tenden Jedno čitavo poglavlje pod naslovom Historija i dija-
cija da gestaltizam pomiri sa statističkim istraživanjima, lektika posvetio je autor svojem razmimoilaženju sa Sart-
kakva je razvila suvremena teorija informacija. reom. Što nam se u njegovoj kritici čini opravdano, a što
Kod funkcionalista ( Malinowski, Radcliffe-Brozon, Durk- ne?
heim) svako individualno odstupanje od funkcioniranja Autor priznaje da se u Divljoj misli služio Sartreovim
cjelina znači aberantnu ili patološku pojavu ili, kao kod du terminima iz Kritike dijalektičkog razuma, što znači da mu
ševnih bolesti, neuspjeh socijalizacije pojedinca, pa dru je ona dozvolila da neke odnose u okviru historijskog de
štvo stvara posebne uloge (shamani, vrači, liječnici, sveće terminizma bolje definira. (U pitanju je naročito upotreba
nici, itd.J koje će „dotjerati u red" aberantne ličnosti. Na kategorije totaliteta i dijalektike društvenih totaliteta.) On
suprot tome, strukturalizam Levi-Str aussa pretpostavlja Sartreu prije svega prigovara da suprotstavlja „analitički
totalitete „sa rupama ili prazninama", odnosno sa nutarnjim razum" „dijalektičkom razumu" kao zabludu istini, iako
protivurječnostima, tako da se ovakve aberantne uloge nuž dozvoljava da analitički razum može doći do istih spoznaja
no javljaju u okviru samoga sistema. Društvo je predvid kao i dijalektički, odnosno da oni dolaze raznim putovima
jelo, u ime sistema, posebne postupke prema ovim margi do istih rezultata ili jedinstvene spoznaje. „Iako Marx pred
nalnim ili periferijskim pojavama, koje, dakle, i za autora stavlja polaznu tačku i u Sartreovom i u mom razmišljanju,
ostaju nedostaci ili propusti samog sistema. „Njihov peri čini mi se da marksistička orijentacija dovodi do drugačijeg
ferni položaj u odnosu na lokalni sistem ne sprečava ih da gledišta: suprotnost između ova dva uma je relativna, a ne
ne budu isto što i ovaj integralni dio totalnog sistema. Toč apsolutna; ona odgovara napetosti u čovjekovoj misli, koja,
nije, ako ovi ne bi bili poslušni svjedoci, totalni bi sistem bio možda, stvarno nikada neće iščeznuti, ali koja nije teorijski
izložen opasnosti da se rastvori u lokalne sisteme. Može zasnovana. Za nas je dijalektički um uvijek konstituišući :
mo stoga reći da je u svakom društvu odnos između nor to je stalno produžavan i pojačavan mostić koji analitički
malnog ponašanja i posebnih ponašanja komplementaran." um baca preko provalije čiju drugu ivicu ne vidi iako zna
('ibid., str. XX). Iako u pitanju odnosa „normalnih pona da ona postoji, makar se ona stalno udaljavala. Termin di
šanja", koja su u skladu sa funkcioniranjem cjeline, i „po jalektički um tako obuhvata stalne napore koje analitički
sebnih ponašanja", koja znače odstupanje od funkcioniranja um mora da ulaže da bi otklanjao svoje nedostatke, ako želi
cjeline, autor pokazuje izvjesnu dijalektičku elastičnost, jer da objasni govor, društvo i misao; a distinkcija između ova
ih smatra komplementarnim dijelovima jedne te iste cje dva uma zasniva se, po našem mišljenju, samo na tome što
line, očito je da ni njegov strukturalizam ne može do kraja analitički um, privremeno, još ne omogućava razumijeva
dozvoliti individualnim ponašanjima slobodu odstupanja ko nje života. Analitički um Sartr naziva lenim umom; isti
ja bi značila samostalnu stvaralačku, odnosno totalnu ili um mi nazivamo dijalektičkim, ali onaj hrabri, sav u napo
totalitarizirajuću ulogu, budući da pojedinac ostaje bivstve- nu od napora za prevazilaženjem samog sebe.
DIVLJA MISAO
Uspomeni
Morisa Merlo-Pontija
3*
GLAVA PRVA
NAUKA O KONKRETNOM
»Jedino divljaci, seljaci i palančani te Dugo su naučnici voleli da navode jezike kojima ne
meljno i svestrano proučavaju svoje pos dostaju reci za izražavanje pojmova kao što su pojam dr-
love ; stoga je, kada sa misli pređu na
delo, sve što urade dovedeno do kraja.«. veta ili životinje, iako se u njima sreću sve reci koje su
potrebne za podroban popis vrsta i podvrsta. Ali dok su
H. de BALZAC, Le Cabinet
des antiques. BibJ. de la se oni pozivali na te slučajeve kako bi potkrepili tvrđenje
Pléiade, vol. IV, pp. 400-401. ο tobožnjoj nesposobnosti „primitivaca" da apstraktno mi
sle, zaboravljali su druge primere koji potvrđuju da obilje
apstraktnih reci nije odlika samo jezika civilizovanih na
roda. Tako u činuk jeziku sa severozapada Severne Ame
rike apstraktne reci označavaju mnoga svojstva ili odlike
bića i stvari: „Taj način izražavanja, kaže Boas, češći je
u ovom nego u bilo kom drugom jeziku koji znam".
Rečenica: opaki čovek je ubio jadno dete, na činuk
jeziku glasi : čovekova opakost ubila je detetovu jadnost; a da
bi se kazalo da neka žena upotrebljava odveć malu kotaricu
reći će se: ona stavlja korenje ružičaste biljke u majušnost
kotarice za školjke. (Boas 2, str. 657—658).
U svakom jeziku, uostalom, govor i sintaksa pružaju
sredstva koja su neophodna za popunjavanje praznina u
rečniku. A tendenciozni karakter argumenta pomenutog u
prethodnom stavu jasno se ispoljava kada se obrati pažnja
na to da je obrnuta situacija, to jest situacija u kojoj ter
mini veoma širokog značenja odnose prevagu nad spe
cifičnim nazivima, takode bila korišćena da bi se po
tvrdilo intelektualno siromaštvo divljaka:
sve od reda nazivaju opštim imenom ptica, korov, taura, ili ζ iz sazvežđa Velikog Medveda, itd., uđite u ma-
itd." (Krauze, str. 104). njež, svaki konj tu ima svoje vlastito ime, Sjajni, Obeše-
njak, Besni itd. Uostalom, čak i ako bi doslovno trebalo
Jedan posmatrač iz novijeg doba, kako izgleda, takode shvatiti napomenu (navedenu na početku ove glave) ο je
misli da urođenik daje imena i shvata samo u zavisnosti od zicima koje nazivamo primitivnim, ne može se na osnovu
svojih potreba: nje izvesti zaključak da tim jezicima nedostaju opšti poj
movi: reči hrast, bukva, breza, itd. nisu manje apstraktne
„Još se sećam veselosti koju je kod mojih pri od reči drvo, i od dva jezika od kojih bi u jednom postoja
jatelja sa Markiskih ostrva . . . izazvalo interesovanje la samo ova poslednja, dok drugi ne bi znao za nju iako bi
(u njihovim očima — obična glupost) botaničara iz imao više desetina i stotina reči za označavanje vrsta i
naše 1921. godine izvedene ekspedicije za bezimeni podvrsta, drugi bi, a ne prvi, sa ovoga gledišta bio bogatiji
korov („neupotrebljiv") koji je skupljao i čije je ime pojmovima.
hteo da sazna". (Hendi i Pukui, str. 119, beleška 21). Kao i u jezicima zanata, bogatstvo pojmova odgovara
napregnutijoj pažnji sa kojom se posmatraju svojstva stvar
Ipak, Hendi uporeduje tu ravnodušnost sa ravnodu nog sveta, i budnijem interesovanju za razlikovanja koja
šnošću što je u našoj civilizaciji specijalist ispoljava prema se u njemu mogu izvršiti. Ta glad za objektivnim znanjem
pojavama koje ne spadaju neposredno u oblast u kojoj on predstavlja jedan od najzanemarenijih vidova misli onih
radi. A kada njegova saradnica urođenica podvlači da je koje zovemo „primitivcima". Ako je ona retko kad usme-
na Havajima „svaki botanički, zoološki ili neorganski oblik rena prema stvarnim činjenicama koje se nalaze na istom
za koji se zna da je dobio ime (i bio personalizovan) pred nivou kao i stvarne činjenice kojima se bavi moderna na
stavljao . . . nešto što se koristilo", ona brižljivo dodaje: uka, ona podrazumeva intelektualne postupke i metöde po-
„na ovaj ili onaj način", i precizira da ako „veliki broj smatranja koji se mogu porediti sa onima kojima se nauka
raznovrsnih životinja koje žive u morima i šumama, me služi. U oba slučaja, svet predstavlja predmet mišljenja
teoroloških ili pomorskih pojava nije imao ime", to je bar onoliko koliko i sredstvo za zadovoljavanje potreba.
dolazilo otuda što one nisu bile smatrane „korisnim ili Svaka civilizacija ispoljava težnju da preceni objektiv
. . . vrednim pažnje", što nisu ekvivalentne karakterizacije, nu usmerenost svoje misli, što znači da ta usmerenost
pošto se jedna odnosi na teorijski, a druga na praktični uvek postoji. Kada počinimo grešku misleći da divljakom
plan. Nastavak teksta u kome se ističe drugi plan na upravljaju isključivo njegove organske ili ekonomske po
račun prvog to potvrđuje: „Život se svodio na iskustvo trebe, mi ne vodimo računa ο tome da nam on upućuje isti
sa tačnim i strogo određenim značenjem". (Isto delo, prekor, i da njemu njegova sopstvena želja za sticanjem
str. 119). znanja izgleda uravnoteženija od naše:
Doista, broj i preciznost pojmova drugačiji su u sva
kom jeziku i, kao što je to u XVIII veku vrlo dobro zapazio „Korišćenje prirodnih bogatstava kojima su ra
pisac članka „ime" u Enciklopediji, upotreba više ili manje spolagali urođenici sa Havaja bilo je skoro potpuno i
apstraktnih reči ne zavisi od intelektualnih sposobnosti, mnogo potpunije od njihovog korišćenja u današnjoj
već od različitog stepena interesovanja svake posebne dru komercijalnoj eri, koja nemilice koristi nekoliko proiz
štvene zajednice u sklopu nacionalnog društva: „Popnite voda, trenutno finansijski rentabilnih, zanemarujući i
se na opservatoriju; svaka zvezda tu više nije samo zvezda, uništavajući često sve ostalo." (Hendi i Pukui, str. 213).
nego zvezda β iz sazvežđa Kozoroga, ili γ iz sazvežđa Ken-
40 D I V L J A MISAO NAUKA O KONKRETNOM 41
Svakako, poljoprivreda koja proizvodi za tržište nije morskih i slatkovodnih ljuskara i isto toliko tipova
isto što i botaničarevo znanje. Ali, ignorišući ovo drugo paukova i stonoga . . . Hiljade insekata svrstani su u
i poklanjajući pažnju samo poljoprivredi onda kada uzi 108 kategorija sa posebnim imenima, među kojima
ma u odbranu urodeničku poljoprivredu i ističe njene pre 13 obuhvataju mrave i termite . . . Oni razlikuju više
dnosti, stara havajska plemkinja samo ponavlja grešku koju od 60 klasa morskih i više od 25 vrsta kopnenih i slatko
je Malinovski učinio tvrdeći da jedino krčanje praznog sto vodnih mekušaca . . . 4 tipa pijavica koje sišu krv . . . :
maka podstiče primitivce da se interesuju za totemske ukupno 461 zoološki tip." (Isto delo, str. 67—70).
biljke i životinje.
Sa Tesmanovom napomenom ο Fangima iz Gabona, Jedan biolog ovako govori ο jednoj pigmejskoj popu
u kojoj on beleži (str. 71) „preciznost sa kojom oni zapa- laciji sa Filipina:
žaju najmanje razlike medu vrstama jednog istog roda",
podudara se opaska dva već navođena autora koja se odno „Karakterističnu crtu Negrito urođenika, po kojoj
si na Okeaniju: se oni razlikuju od svojih suseda hrišćana iz ravnica,
predstavlja njihovo izvrsno poznavanje biljnog i živo
„Veoma izoštrena čula urođenika omogućavala su tinjskog sveta. To poznavanje ne podrazumeva samo
im da tačno označe generičke odlike svih vrsta koje tačno određivanje vrste fenomenalnog broja biljaka,
žive na zemlji i u moru, kao i najmanje promené ptica, sisara i insekata, već i poznavanje običaja
u prirodnim pojavama kao što su vetrovi, svetlost načina života svake v r s t e . . . "
i boje određenog tipa vremena, reljef talasa, promené „Negrito urođenik potpuno je srastao sa sredinom
u njihovom snažnom odbijanju, vodena i vazdušna u kojoj živi i, što je" još važnije, on neprekidno
strujanja." (Hendi i Pukui, str. 119). proučava sve što ga okružuje. Često sam viđao jednog
Negrita kako, ne znajući tačno koju biljku ima pred
Kod Hanunoo urođenika sa Filipina tako jednostavan sobom, kuša njen plod, miriše lišće, lomi i ispituje
običaj kao što je žvakanje betela pretpostavlja poznavanje stabljiku, posmatra mesto na kome ona raste. I tek
4 podvrste palminog oraha i 8 surogata, 5 podvrsta betela na osnovu svih tih data, on će izjaviti da poznaje ili
i 5 surogata (Konklin 3). ne poznaje biljku koju ima pred sobom."
„Skoro sve aktivnosti Hanunoo urođenika zahte- Pošto je pokazao da se urođenici interesuju i za bilj
vaju duboko poznavanje lokalne flore i precizno ke od kojih nemaju neposredne koristi, zbog značenjskih
poznavanje botaničkih klasifikacija. Nasuprot mišljenju odnosa kojima su one povezane sa životinjama i insekti-
prema kome društvene zajednice sa naturalnom pri ma, isti pisac nastavlja:
vredom koriste samo mali deo lokalne flore, one je
koriste u razmeri od 9 3 % . " (Konklin, 1, str. 249). „Izoštren posmatrački dar pigmeja, njihovu punu
svest ο vezama između biljnog i životinjskog života . . .
To podjednako važi i za faunu: na upečatljiv način ilustruju njihove diskusije ο načinu
života slepih miševa. Tididin živi pod sparušenim
„Hanunoo urođenici razvrstavaju lokalne oblike palminim lišćem, dikidik pod lišćem divlje banane,
ptičje faune u 75 kategorija . . . oni razlikuju oko 12 litlit u bambusovim šikarama, kolumbôy u šupljinama
vrsta zmija . . . 60 tipova riba . . . više od dvanaestak stabala, konanabâ u gustim šumama, itd."
42 D I V L J A MISAO NAUKA Ο KONKRETNOM 43
„Tako Negrito urođenici iz plemena Pinatubo ziva (Frejk), dok Hanunoo upotrebljavaju blizu 2.000 bo
poznaju i razlikuju način života 15 vrsta slepih miševa. taničkih naziva*. Radeći samo sa jednim informatorom iz
I pored toga, njihova klasifikacija slepih miševa, kao i Gabona, g. Silan je nedavno objavio etno-botanički re-
klasifikacija insekata, ptica, sisara, riba i biljaka, po čnik sa otprilike 8.000 naziva koji pripadaju jezicima ili
čiva poglavito na fizičkim sličnostima i razlikama." dijalektima 12 ili 13 susednih plemena (Voker i Silan). Naj
„Skoro svi muškarci sa najvećom lakoćom na većim delom neobjavljeni rezultati do kojih je u Sudanu
brajaju specifična i opisna imena bar 450 biljaka, 75 došao Marsel Griol sa svojim saradnicima obećavaju da
ptica, skoro svih zmija, riba, insekata i sisara, i čak 20 će biti podjednako zadivljujući.
vrsta mrava* . . . a poznavanje botanike kod mananâ- Najveća prisnost sa biološkom sredinom, strasna pa
mbala, vrača-iscelitelja oba pola, koji stalno koriste žnja sa kojom se ona posmatra i precizna znanja ο njoj
biljke upražnjavajući svoju veštinu, upravo je zapanju često su proizvodili snažan utisak na istraživače, jer su
juće." (R. B. Foks, str. 187—188). ukazivali na stavove i preokupacije po kojima su se urođe
nici razlikovali od svojih belih posetilaca. Kod Teva Indi
Ο jednoj zaostaloj populaciji sa ostrva Riu-Kiu je janaca iz Novog Meksika:
dan istraživač kaže:
„I male razlike se označavaju . . . oni imaju
„Čak i dete često može da prepozna vrstu drveta
imena za sve vrste četinara koji rastu u oblasti u kojoj
na osnovu jednog njegovog komadića, a uz to i njegov
oni žive; međutim, razlike među četinarima teško se
pol (u skladu sa predstavama koje urođenici imaju ο
zapažaju i, među belcima, neuvežbana osoba ne bi
polu biljaka), posmatrajući izgled drveta i kore, njegov
bila u stanju da ih uoči . . . Doista,--nikakve smetnje
miris i tvrdoću, i druge odlike istog tipa. Čitava ne bi bilo da se na jezik Teva Indijanaca prevede
tuceta riba i školjki označavaju se posebnim imenima, udžbenik iz botanike." (Robinz, Herington, Freir-Me-
kao i njihova specifična obeležja, način života i polne reko, str. 9 i 12).
razlike u okviru svakog tipa . . . " (Smit, str. 150).
Nekoliko hiljada Koahuila Indijanaca, stanovnika je U jednom jedva nešto malo romansiranom opisu, E.
dnog pustinjskog kraja na jugu Kalifornije u kome samo Smit Bauen duhovito je naslikala svoju obeshrabrenost ka
nekoliko retkih porodica belaca uspeva danas da se održi, da je, odmah po svome dolasku u jedno afričko pleme, po-
nisu mogli da iscrpe prirodne izvore hrane; oni su živeli želela da najpre nauči njegov jezik: njeni informatori sma
u izobilju. Jer, u tome na izgled oskudnom kraju, oni su trali su kao potpuno prirodno da na početnom stupnju
poznavali ništa manje nego 60 biljaka koje su se mogle nastave skupe velik broj botaničkih uzoraka čija su imena
upotrebiti za ishranu, i 28 drugih biljaka sa narkotičnim, kazivali pokazujući joj ih; ona nije bila u stanju da ih
stimulativnim ili lekovitim svojstvima (Berouz). Samo je raspozna, ne toliko zbog njihove egzotične prirode koliko
dan Informator iz plemena Seminola razlikuje 250 biljnih zato što je nikad nisu zanimali bogatstvo i raznovrsnost
biljnog sveta, dok su urođenici smatrali da se ta vrsta
vrsta i podvrsta (Stertivent). Popisano je 350 biljaka ko
radoznalosti podrazumeva :
je poznaju Hopi Indijanci i više od 500 biljaka za koje
znaju Navaho Indijanci. Botanički jezički fond kod Su- „Ovi ljudi su zemljoradnici: njima su biljke isto to
banuna, koji žive na jugu Filipina, sadrži više od 1.000 na- liko važne i bliske kao i ljudska bića. Ja pak, nikad
* Takode i 45 vrsta jestivih pečuraka (nav. knjiga, str. 231), a na tehnolo- nisam živela na nekoj farmi i nisam baš mnogo sigurna
loškom planu 50 tipova raznih strela (isto delo, str. 265—268). * Ispor. dalje u tekstu na str. 192 i 208.
44 DIVLJA MISAO NAUKA O KONKRETNOM 45
da bih razlikovala begonije od georgina ili petunija. veka i sredine u kojoj on živi ο kome etnolog stalno razmišlja
Biljke, kao i jednačine, imaju opasan običaj da izgleda kada su u pitanju urođenici :
ju slične kada su u stvari različite, ili da izgledaju
različite onda kada su slične. Prema tome, zbunjujem se „U 06.00 časova, po kiši koja je rominjala, Langba
u botanici kao i u matematici. Prvi put u životu na i ja napustismo Parinu i krenusmo prema Binliju . . .
lazim se u ljudskoj zajednici u kojoj desetogodišnjaci U Arasaasu, Langba zatraži od mene da isečem više
nisu jači od mene u matematici, ali i u sredini u kojoj kaiševa kore, dimenzija 10 X 50 cm., drveta anapla kilala
svaka biljka, divlja ili pitoma, ima sasvim određeno ime (Albizia procera /Roxb/ Benth) da bismo se zaštitili od
i upotrebu, u kojoj svaki čovek, svaka žena i svako dete pijavica. Trljajući unutrašnjom stranom kore članke
poznaju stotine vrsta biljaka. Niko od njih nikad neće na nozi i same noge, stvarali smo ružičastu penu koja
pristati da poveruje da sam nesposobna da, čak i ako to je delovala kao izvrsno odbojno sredstvo. Blizu Ajpuda,
budem htela, ο tim biljkama naučim koliko i oni." Langba se iznenada zaustavi na putanji kojom smo išli,
(Smit Bauen, str. 22). zabode spretno svoj štap u ivicu staze i iščupa jednu
travku, tawag kûgun buladlad (Buchnera urticifolia
Potpuno je drugačija reakcija jednog specijaliste, pisca R. Br.), koja će mu, reče, poslužiti kao mamac . . . na
jedne monografije u kojoj se opisuje preko 300 vrsta ili zamki za divlje veprove. Posle nekoliko trenutaka (a
podvrsta lekovitih biljaka koje upotrebljavaju neke popu išli smo brzo), on se opet zaustavi da bi iščupao malu
lacije iz Severne Rodezije : suvozemnu orhideju (koju je bilo teško opaziti pod
rastinjem što ju je skrivalo) zvanu liyamliyam (Epi-
„Uvek me je iznenađivala gotovost sa kojom su pogum roseum) (D. Don. Lindl.), biljku koja se upo
urođenici iz Balovala i susednih pokrajina pristajali da trebljava za magijsko uništavanje insekata koji kao
govore ο svojim lekovima i svojim otrovima. Da li im paraziti žive na usevima. U Binliju, Langba se pobrinuo
je polaskalo interesovanje koje sam pokazivao za nji da ne ošteti nabrane biljke dok je prebirao po svojoj veli
hove metode? Da li su smatrali naše razgovore razme- koj torbi od palminog lišća kako bi pronašao apug, gašeni
nom obaveštenja između kolega? Ili su hteli da se kreč, i tabacu (Nicotiana tabacum L.), koje je hteo da
razmeću svojim znanjem? Bilo kakav da je biorazlogtak- ponudi ljudima iz Binlija u zamenu za druge materije
vog njihovog držanja, nikada se nisu dali moliti. Sećam koje se mogu žvakati. Posle razgovora ο odlikama lokal
se jednog čudnog starog Lušazija, koji je donosio čitave nih podvrsta betel-bibera (Piper betle L.), Langba je
naramke suvog lišća, korenja i stabljika da bi me upu dobio dozvolu da poseče izdanke slatkog krompira
tio u sve načine njihove upotrebe. Da li je bio pre (Ipomoea batatas (L). Poir) koji su pripadali dvama
travar nego vrač? Nikad nisam mogao da rasvetlim tu različitim biljnim oblicima i koje su razlikovali kao
tajnu, ali sa žaljenjem zaključujem da nikad neću kamuti inaswang i katnuti lupam . . . Na krompirištu
raspolagati njegovim poznavanjem psihologije Afrika posekosmo od svake podvrste 25 izdanaka (dugih oko
naca i njegovom spretnošću u lečenju saplemenika: 75 cm), koji su u stvari predstavljali krajeve stabljike, i
kada bi se moje znanje iz medicine i njegova darovitost brižljivo ih umotasmo u velike sveže listove domaćeg
udružili, bio bi to vrlo koristan spoj." (Gilgs, str. 20). pitomog saging saba (Musa sapientum compressa) (Blco.
Teodoro) da bi ostali vlažni do našeg dolaska u Langbino
Navodeći jedan odlomak iz svojih putnih beležnica, selo. Putem smo žvakali stabljike tubu minama, neku vrstu
Konklin je hteo da ilustruje onaj prisni dodir između čo- šećerne trske (Saccharum officinarum, L.), jednom smo
46 DIVLJA MISAO NAUKA O KONKRETNOM 47
se zaustavili da sakupimo nekoliko bunga, opalih kate- vost sa kojom su Indijanci posmatrali i sistematizovali
huovih oraha (Areca catechu L.), a drugi put da bismo naučne činjenice u vezi sa nižim oblicima života kod
brali i jeli plodove, slične divljim trešnjama, sa nekoliko životinja, onda će nam se dopustiti da budemo malo
žbunova bugnaya (Antidesma brunius (L.) Spreng). iznenađeni."
Sredinom popodneva dospesmo do Mararima; najveći „Čitav razred gmizavaca . . . nema nikakvog eko
deo putovanja protekao nam je u razgovorima ο pro- nomskog značaja za te Indijance; oni ne jedu zmijsko
menama u vegetaciji tokom posljednjih decenija." meso ni meso vodozemaca, i ne koriste nijedan deo nji
(Konklin, I, str. 15-17). hove kože, osim u vrlo retkim slučajevima — za sprav-
ljanje napitaka protiv bolesti, ili za vračanje." (Spek,
To poznavanje i jezička sredstva kojima ono raspolaže str. 273).
protežu se i na morfologiju. U teva jeziku upotrebljavaju
se različiti nazivi za skoro svaki deo tela kod ptica i sisara Pa ipak, kao što je Spek pokazao, Indijanci sa severo
(Henderson i Herington, str. 9). Morfološki opis lišća kod istoka Severne Amerike izgradili su pravu herpetologiju,
drveća ili biljaka sadrži 40 naziva, a za razne delove mladice sa posebnim imenima za sve rodove gmizavaca i ostale
kukuruza postoji 15 imena. vrste ili podvrste.
Za opisivanje sastavnih delova i svojstava biljaka Ha- Precizna definicija prirodnih proizvoda koje narodi iz
nunoo urođenici raspolažu sa 150 naziva za kategorije po Sibira upotrebljavaju kao lekove, i specifična vrednost koju
moću kojih identifikuje biljke „i raspravljaju medu sobom im oni pripisuju ilustruju brižljivost, oštroumnost, smisao
ο stotinama obeležja po kojima se one razlikuju, i koja za pojedinost i vođenje računa ο razlikama kod posmatrača
često odgovaraju svojstvima sa određenim, kako lekovitim i teoretičara u društvenim zajednicama toga tipa : tako se kod
tako i prehrambenim značajem." (Konklin, I, str. 97). Itelmena i Jakuta pauci i bele gliste gutaju kao lek protiv ne
Urođenici Pinatubo, kod kojih je popisano više od 600 plodnosti; kod Oseta se loj crnog balegara koristi za lečenje
biljaka sa određenim imenom „ne samo što neverovatno straha od vode, dok se kod Surgutskih Rusa zdrobljena bu-
poznaju te biljke i načine na koje se one mogu koristiti, bašvaba i kokošija žuč koriste za lečenje čira i hernije; Jakuti
već upotrebljavaju blizu 100 reci za opisivanje njihovih koriste u vodi razmekšane crvene gliste za lečenje reumati
delova ili karakterističnih vidova." (R. B. Foks, str. 179). zma, a Burjati štukinu žuč za lečenje očnih bolesti; sibirski
Jasno je da tako sistematski razvijeno znanje ne može Rusi gutaju živog raka i vijuna kao lek od padavice i svih bo
biti uslovljeno samo praktičnom korišću. Pošto je podvukao lesti, dok Jakuti koriste doticanje detlićevim kljunom, detli-
bogatstvo i preciznost znanja iz botanike i biologije kojima ćevom krvlju, uduvavanje praha mumificiranog detlića kroz
raspolažu Naskapi, Mikmak, Malecit i Penobskot Indijan nos i jaje ptice zvane kukša za lečenje zubobolje, škrofula, sa-
ci sa severoistoka Sjedinjenih Država i Kanade, etnolog kagije i tuberkuloze; Ojroti upotrebljavaju jarebičinu krv i
koji ih je najbolje proučio ovako nastavlja: konjski znoj za lečenje hernije i bradavica, a Burjati
golubiju čorbu za lečenje kašlja; osobi koju je ujeo besan
„To bismo mogli očekivati kada je reč ο načinu pas Kazasi daju da popije rastvoreni prah od samlevenih
života krupne divljači od koje se dobijaju hrana i si nožica ptice tilegus, dok kod Rusa sa Altaja od groznice
rovine za domaću radinost. Nije čudno . . . što lovac iz obolela osoba nosi osušenog slepog miša oko vrata; i najzad,
plemena Penobskot iz države Mejn praktično bolje osobama obolelim od neke očne bolesti Ojroti sipaju kap
poznaje način života i karakter kanadskog irvasa nego po kap vodu od istopljenog komada leda koji je prethodno
najstručniji zoolog. Ali kada po zasluzi ocenimo brižlji- bio obešen ispod gnezda ptice remiz. Kada je medved
48 DIVLJA MISAO
Ta težnja za podrobnim posmatranjem i sistematskim opšteg i potpunog determinizma, dok druga pravi razliku
popisivanjem odnosa i veza može, ponekad, da dovede do između nivoa od kojih samo za neke važe izvesni oblici
rezultata neosporne naučne vrednosti : takav je bio slučaj sa determinizma, koji se ne mogu primeniti na druge nivoe.
Indijancima iz plemena Blekfut, koji su predskazivali poče Ali zar se ne bi moglo poći dalje i smatrati da strogost i
tak proleća na osnovu stepena razvijenosti bizonovih za preciznost kojima se odlikuju magijska misao i obredne
metaka izvađenih iz utrobe ženki ubijenih u lovu. Među radnje izražavaju nesvesno shvatanje istinitosti determini
tim, ti uspesi ne mogu se posmatrati odvojeno od tolikih zma kao načina postojanja fenomena koje nauka proučava,
drugih sličnih dovođenja u vezu koje nauka smatra za tako da bi determinizam bio globalno naslućen i odglumljen
iluzorne. Ali zar nije stvar u tome što se magijska misao, pre nego što je otkriven i poštovan ? Magijski obredi i ve-
„ta divovska varijacija na temu načela uzročnosti", kako rovanja bili bi u tom slučaju izraz čina vere u nauku koja
su govorili Iber i Mos (2, str. 61), od nauke razlikuje manje tek treba da se rodi.
po tome što ne zna za determinizam ili ga prezire, no po Ali to nije sve. Zbog svoje prirode, te anticipacije
tome što ga mnogo odlučnije i nepomirljivije zahteva, mogu ponekad da budu ne samo krunisane uspehom,
a taj zahtev nauka može, u krajnjem slučaju, smatrati već mogu i dvostruko da prednjače; u odnosu na samu na
preteranim i preuranjenim? uku, i u odnosu na metode ili rezultate koje će nauka
usvojiti tek u nekom kasnijem stadijumu svoga razvitka,
„Posmatrana kao sistem prirodne filosofije, ona ako je tačno da se čovek najpre uhvatio ukoštac sa onim
{witchcraft) podrazumeva jednu teoriju uzroka; nesreća što je najteže: sistematizacijom na nivou čulnih data, ko
je posledica vradžbina koje deluju zajedno sa prirodnim jima je nauka dugo okretala leda i koje ona tek počinje
silama. Ako nekog čoveka bivo natakne na rogove, ili da uklapa u svoju perspektivu. U istoriji naučne misli
ako mu na glavu padne tavanica čije su potporne grede do takvog anticipiranja došlo je u više mahova; kao što je
razjeli termiti, ili ako dobije zapaljenje kičmene mož Simpson (str. 98) pokazao pomoću primera uzetog iz
dine, urođenici iz plemena Azande tvrdiće da su bivo, biologije XIX veka, ono se objašnjava time što — budući
tavanica ili bolest uzroci koji se udružuju sa vradžbi- da naučno objašnjenje uvek odgovara otkrivanju jednog
nama da bi ubili tog čoveka. Vradžbine nisu odgovorne „ustrojstva" — svaki pokušaj toga tipa, čak i kada se nadah
za bivola, tavanicu i bolest, jer oni postoje sami po se njuje načelima koja nisu naučna, može slučajno da dove
bi; ali one su odgovorne za posebnu okolnost koja ih de do otkrivanja pravih ustrojstava. To se čak može pred-
dovodi u uništavajuću vezu sa izvesnom osobom. Tava videti, ako pođemo od toga da je, po definiciji, broj struk
nica bi se u svakom slučaju srušila, ali vradžbine su tura ograničen: strukturiranje bi onda imalo unutrašnju
bile razlog što je ona pala u određenom trenutku, kada efikasnost, ma kakvi bili načela i metodi kojima se ono
se određena osoba odmarala ispod nje. Od svih tih nadahnjuje.
uzroka, jedino se vradžbine mogu preduprediti, jer je Moderna hernija svodi raznovrsnost ukusa i mirisa na
dino one potiču od neke osobe. Protiv bivola i tavanice spojeve različito združenih ugljenika, vodonika, kiseonika,
ne može se ništa učiniti. Iako se i oni priznaju kao sumpora i azota. Pomoću tabela prisutnosti i odsutnosti
uzroci, takvi uzroci nemaju nikakvog značaja u ravni ovih elemenata i utvrđivanjem njihovih količina i gornjih
društvenih odnosa." (Evenz - Priced, 1, str. 418— granica, ona uspeva da objasni razlike i sličnosti između
419). kvaliteta koje bi nekada kao „sekundarne" isključila iz
oblasti svojih proučavanja. Ali utvrđivanje tih sličnosti i
Sa ovog gledišta, osnovna razlika između magije i razlika ne iznenađuje estetsko osećanje: to utvrđivanje
nauke sastojala bi se, dakle, u tome što jedna polazi od
4*
52 DIVLJA MISAO N A U K A O KONKRETNOM 53
ga pre bogati i osvetljava pružajući podlogu združivanjima je magija stidljivi oblik nauke koja još traži svoj jezik:
koje je estetsko osećanje već naslućivalo, i za koja bolje jer ako bismo magijsku misao hteli da svedemo na jedan
shvatamo zašto bi,· i pod kojim uslovima, istrajno služenje trenutak, ili na jednu etapu tehničke i naučne evolucije,
samom intuicijom već omogućilo njihovo otkrivanje; tako oduzeli bismo sebi svaku mogućnost da je shvatimo. Ona
na primer, dim od duvana može, za logiku oseta, da pred je pre senka što ide ispred tela kome pripada, u izvesnom
stavlja dodirnu tačku dveju grupa: jedne koja obuhvata smislu potpuna kao i ono, isto toliko dovršena i koheren
prženo meso i prepečenu koru hleba (koji su, kao i dim tna u svojoj nematerijalnosti kao i materijalno biće kome
duvana, azotna jedinjenja); i druge, u koju spadaju sir, samo prethodi. Magijska misao ne predstavlja prvi korak,
pivo i med, zbog prisustva dijacetila u njima. Divlja treš početak, skicu, deo neke još neostvarene celine; ona pred
nja, cimet, vanila i kseresko vino obrazuju jednu grupu, stavlja čvrsto povezani sistem, koji je nezavisan od onoga
što se može ne samo osetiti već i shvatiti, jer svi sadrže drugog sistema koji će nauka obrazovati, ako izuzmemo
aldehid, dok se srodni mirisi kanadskog čaja („winter- formalnu sličnost što ih zbližava i zbog koje se prvi sma
green"), lavande i banane objašnjavaju prisustvom estera. tra za metaforički izraz drugog. Stoga bi, umesto da su
Samo bi nas intuicija navela da u istu grupu svrstamo crni protstavljamo magiju nauci, bolje bilo da ih uporedimo
i beli luk, kupus, belu repu, rotkvice i slačicu, iako bota kao dva načina spoznaje, nejednaka po svojim teorijskim
nika razdvaja porodicu ljiljana od porodice krsta i praktičnim rezultatima (jer je, sa ovoga gledišta, tačno
šica. Potvrđujući tačnost čulnih utisaka, hernija poka da nauka ima više uspeha nego magija, iako magija već
zuje da se te dve inače različite porodice dodiruju na dru nagoveštava nauku u tom smislu što i ona ponekad ima
gom planu: one u sebi skrivaju sumpor (K., V.). Primi uspeha), ali jednaka po vrsti duhovnih radnji koje oba
tivni filosof ili pesnik mogao je izvršiti ta pregrupisavanja pretpostavljaju, i koji se manje razlikuju po svojoj pri
nadahnjujući se posmatranjima koja nemaju veze sa herni rodi, a više po tipovima pojava kojima se bave.
jom ili bilo kojim drugim oblikom nauke: etnografska Doista, ti odnosi proističu iz objektivnih uslova u
literatura otkriva velik broj pregrupisavanja čija empi kojima su se javili magijsko saznavanje i naučno saznavanje.
rijska i estetska vrednost nije manja. Ona nisu posledica Istorija ovoga poslednjeg dosta je kratka da bismo ο njoj
samo neobuzdanog združivanja, koje ponekad dovodi do bili dobro obavešteni; ali činjenica da se moderna nauka
nekog rezultata zahvaljujući samoj igri slučaja. Srećnije javila tek pre nekoliko vekova postavlja jedan problem
inspirisan nego u već navedenom odlomku u kome iznosi ο kome etnolozi nisu dovoljno razmislili; ime neolitski
to tumačenje, Simpson je pokazao da je zahtev za organi- paradoks potpuno bi mu odgovaralo.
zovanjem potreba zajednička i umetnosti i nauci, i da, U neolitsko doba učvršćuje se čovekovo vladanje naj
usled toga, „taksonomija, koja predstavlja prevashodno sre značajnijim veštinama zahvaljujući kojima nastaje civili
đivanje, ima i veliku estetsku vrednost." (Naved. delo., str. zacija: grnčarstvom, tkanjem, zemljoradnjom i pripito
4). Stoga će nas manje iznenaditi činjenica da estetsko mljavanjem životinja. Nikome danas ne bi palo na pamet
osećanje može, raspolažući samo svojim sopstvenim sred da te ogromne uspehe objašnjava slučajnim nagomilavanjem
stvima, da otvori put taksonomiji i čak da predvidi neke niza pronalazaka učinjenih nasumce, ili pak zahvaljujući
njene rezultate. pasivno uočenom prizoru nekih prirodnih pojava.*
* * Vršena su ispitivanja da bi se otkrilo šta bi se desilo da je bakarna ruda
slučajno bila pomešana sa zemljom na kojoj se nalazilo ognjište: na osnovu mnogo
brojnih i različitih ogleda utvrđeno je da se ne bi ništa desilo. Po najjednostavnijem
Mi ipak ne prihvatamo zbog toga vulgarnu tezu (ko pronađenom postupku za dobijanje toga metala u tečnom stanju treba intenzivno
ja je, uostalom, prihvatljiva iz neke uže perspektive) da zagrevati sasvim sitan prah malahita u jednoj zemljanoj posudi na koju je kao poklo
pac stavljen lonac okrenut naopako. Već zbog samo ovog rezultata, slučaj se mora
zatvoriti u peć nekog grnčara specijaliste za gleđosanu ilovaču (Koglan).
54 DIVLJA MISAO NAUKA Ο KONKRETNOM 55
Da bi se svaka od pomenutih veština javila, bilo je i ogleda (za koje moramo da pretpostavimo da su najpre
neophodno da ljudi stolećima aktivno i metodično posma- i pre svega bili nadahnuti ljubavlju prema znanju) mo
traju svet u kome su živeli i postavljaju smele hipoteze gao da dovede do praktičnih i odmah primenljivih rezul
čiju su valjanost proveravali neumorno ponavljanim og tata. Uz to još ostavljamo po strani metalurgiju bronze
ledima, kako bi ih napo letku usvojili ili odbacili. Zapažajući i gvozda, metalurgiju skupocenih metala, pa čak i prostu
brzinu sa kojom su urođenici na Filipinima aklimatizovali obradu prirodno čistog bakra kovanjem koja se pojavila
i usvojili biljke iz Novoga sveta, dali im imena i, u velikom nekoliko milenijuma pre metalurgije, i koje sve već zahte-
broju slučajeva, kako izgleda, čak i ponovo otkrili njihovu vaju vrlo visoku tehničku stručnost.
primenu u lečenju, strogo paralelnu sa njihovom tradici Čovek iz neolitskog doba ili iz protoistorije naslednik
onalnom primenom u Meksiku, jedan biolog ovako obja je, dakle, duge naučne tradicije; međutim, da je duh koji
šnjava tu pojavu: je nadahnjivao njega, kao i sve njegove prethodnike, bio
potpuno isti kao i duh modernih ljudi, kako bismo mogli
„Biljke čije lišće ili stabljike imaju gorak ukus da shvatimo činjenicu da se on zaustavio i da nekoliko mi
obično se upotrebljavaju na Filipinima protiv bolova lenija stagnacije razdvaja, kao neko odmorište, neolitsku
u stomaku. Svaka novouvezena biljka sa istom odlikom revoluciju od savremene nauke? Taj paradoks može se re
biće veoma brzo isprobana. Stalno vršeći oglede sa bilj siti samo na jedan način: postoje dva različita načina nauč
kama, većina urođenika sa Filipina brzo nauči, drže nog mišljenja, koji, svakako, nisu funkcije nejednakih sta-
ći se kategorija sopstvene kulture, u koje se svrhe dijuma u razvitku ljudskog duha, već dva strategijska ni
mogu upotrebljavati uvezene biljke." (R. B. Foks, voa na kojima priroda dopušta naučnoj spoznaji da je na
str. 212—213). padne: jedan od njih približno odgovara nivou percepcije
i uobrazilje, dok sa drugim to nije slučaj; kao da se nužni
Da bi se korov preobrazio u kulturu, a divlja životi odnosi koji predstavljaju predmet svake nauke — bila
nja pripitomila, da bi se u jednom ili drugom stvorila ona neolitska ili moderna — mogu otkriti na dva različita
prehrambena ili tehnološka svojstva kojih na početku uop- načina: jednim koji je vrlo blizak čulnoj intuiciji, i dru
šte nije bilo, ili su se jedva mogla naslutiti; da bi se od gim koji joj je manje blizak.
nepostojane ilovače koja se lako trošila, raspadala ili pu Svako razvrstavanje bolje je od nereda; pa čak i raz
cala, napravila čvrsta i nepromočiva grnčarija (ali samo vrstavanje na nivou čulnih svojstava predstavlja etapu na
pod ovim uslovom: da je medu mnogim organskim i ne- putu ka uspostavljanju jednog racionalnog poretka. Ako
organskim materijama prvo bila pronađena materija naj- bi iz gomile raznovrsnih plodova trebalo izdvojiti relativno
podesnija za njeno ispošćavanje, kao i da su bili utvrđeni teže i relativno lakše, bilo bi opravdano da se najpre odvo
odgovarajuće gorivo, temperatura i trajanje pečenja su je kruške od jabuka, iako oblik, boja i ukus nisu u vezi sa
dova, stepen korisnog oksidiranja) ; da bi se izgradile če težinom i veličinom, jer se krupnije jabuke lakše razlikuju
sto spore i složene tehnike koje omogućavaju gajenje bi od sitnijih kada su izdvojene, nego kada su pomešane sa
ljaka bez dovoljno zemlje ili vode, i pretvaranje otrovnog različitim voćem. Već iz ovoga primera vidi se da razvr
semena i korenja u hranu, ili pak korišćenje tog otrova stavanje ima vrednost čak i na nivou estetskog opažanja.
u lovu, ratu, obredu — bili su, bez sumnje, potrebni ui S druge strane, i mada ne postoji nužna veza između
stinu naučni duhovni stav, istrajna i uvek budna radozna čulnih kvaliteta i raznih svojstava, u velikom broju sluča
lost, glad za upoznavanjem jedino radi zadovoljstva koje jeva između njih postoji bar jedan stvarni odnos, i uopšta-
donosi samo poznavanje, jer je sämo mali broj zapažanja vanje toga odnosa, čak i kad nije racionalno zasnovano,
56 DIVLJA MISAO NAUKA O KONKRETNOM 57
sirovine i odgovarajuće, u skladu sa njegovim projektom se se isključivo na sebe same, već mogu da označe i nešto
nabavljene alatke: svet njegovih instrumenata je zatvoren, drugo. Ipak, pojam ima u tom pogledu neograničen kapa
a pravilo njegove igre je da se uvek mora snaći sa „pri citet, dok je kapacitet znaka ograničen. Ta razlika i slič
ručnim sredstvima", to jest uz pomoć u svakom trenutku nost lepo se vide na primeru domaćeg majstora. Pogledaj
ograničene skupine alatki i materijala, koji su uz to još mo kako on radi: iako je ponesen svojim projektom, nje
i heteroklitni, jer sastav te skupine nema nikakve veze sa gova prva praktična radnja je retrospektivna; on mora da
njegovim trenutnim projektom, niti, uostalom, sa bilo se obrati jednoj već postojećoj skupini alatki i materijala;
kakvim posebnim projektom, već predstavlja slučajan re da napravi njen prvi ili ponovni popis; najzad, i naročito,
zultat svih prilika koje su se ukazale za obnavljanje ili da zapodene sa njom neku vrstu razgovora da bi, pre ne
bogaćenje zalihe delova, ili za njeno održavanje pomoću go što izvrši izbor, napravio pregled mogućih odgovora
ostataka od ranijih građenja i rasturanja. Skup sredstava koje ona može da pruži na problem koji je pred nju posta
kojima raspolaže domaći majstor ne može se, dakle, de- vljen. On ispituje sve te heteroklitne predmete iz svoje
finisati polazeći od nekog projekta (što bi, uostalom, bar riznice* da bi shvatio šta bi svaki od njih mogao da „ozna
teorijski podrazumevalo, kao kada je reč ο inženjeru, či", doprinoseći na taj način definisanju celine koju tek
postojanje onolikog broja skupina instrumenata koliki je treba napraviti, a koja će se na kraju razlikovati od instru
broj vrsta projekata); njega određuje samo njegova instru- mentalne skupine samo po unutrašnjem rasporedu delova.
metalnost. Drugim recima, i da se poslužimo upravo je Neka kocka od hrastovine može da bude podmetač za ne
zikom domaćeg majstora, delovi se skupljaju ili čuvaju dovoljno čvrstu jelovu dasku, ili pak postolje, što bi omo
prema načelu „to uvek može da posluži". Ti delovi imaju, gućilo da se istakne struktura i sjaj starog drveta. U pr
dakle, samo upola određenu namenu; ona je, sa jedne vom slučaju ona će predstavljati površinu, a u drugim
strane, dovoljna da domaćem majstoru ne bude potreban materiju. Ali te mogućnosti uvek su ograničene zbog oso-
poseban alat i poznavanje svih zanata, a, sa druge strane, bene istorije svakoga delà i onog što je u njemu unapred
nedovoljna da bi svaki deo imao tačno i strogo određenu određeno kao posledica prvobitne namene ili prilagođa-
namenu. Svaki deo predstavlja skup u isti mah konkre vanja koja su na njemu vršena da bi poslužio u druge
tnih i mogućih odnosa; delovi su operatori, a mogu se svrhe. Delovi koje domaći majstor skuplja i upotrebljava
upotrebiti radi obavljanja bilo kakve radnje u okviru je „prenapregnuti" su kao i sastavni delovi mita, čije su mo
dnog tipa. guće kombinacije ograničene zbog toga što su oni uzeti iz
Na isti način, elementi mitskog mišljenja uvek se na jezika u kome već imaju jedan smisao koji ograničava
laze na pola puta između opažaja i pojmova. Bilo bi ne slobodu rukovanja njima. (Levi-Stros, 5, str. 35). S druge
moguće izdvojiti prve iz konkretne situacije u kojoj su na strane, odluka zavisi od mogućnosti prebacivanja nekog
stali, dok bi pribegavanje drugima zahtevalo da misao bar drugog delà u slobodnu funkciju, tako da će svaki izbor
privremeno može da ostavi po strani svoje projekte. Me povlačiti za sobom potpunu reorganizaciju strukture, koja
đutim, postoji nešto što posreduje između slike i pojma. nikada neće biti kao struktura ο kojoj se neodređeno sa
To je znak, pošto ga uvek možemo definisati (kao što je njarilo, niti kao neka druga koja joj se mogla pretpostaviti.
to Sosir prvi učinio govoreći ο posebnoj kategoriji jezi- Bez sumnje, i inženjer postavlja pitanje svome „sago-
čkih znakova) kao vezu između slike i pojma, koji, u tako vorniku", pošto sredstva, moć i znanja kojima on raspo
ostvarenom spoju, igraju uloge označitelja i označenog. laže nikada nisu neograničeni i pošto, u tom negativnom
Kao i slika, znak je nešto konkretno, ali on je po svo vidu, on nailazi na otpor ο kome mora da vodi računa.
joj moći upućivanja sličan pojmu : i jedan i drugi ne odno- * »Riznice ideja«, kako Iber i Mos magiju divno zovu. (2, str. 136).
60 DIVLJA MISAO NAUKA Ο KONKRETNOM 61
Skoro bi se moglo reći da se on obraća svetu, dok se doma ili fizičar, uvek računa sa onom drugom porukom koja bi
ći majstor obraća zbirci ostataka stvari koje je čovek napra se mogla iznuditi od sagovornika, uprkos njegovom uste
vio, to jest jednoj kulturnoj podskupini. Teorija informa zanju da se izjasni ο pitanjima za koja odgovori nisu una
cija pokazuje, uostalom, kako je moguće, a često i korisno, pred bili ponovljeni. Pojam se tako ukazuje kao sredstvo
svesti fizičareve postupke na neku vrstu dijaloga sa pri za otvaranje skupine sa kojom se radi, a značenje kao
rodom, što bi ublažilo razliku između naučnika i domaćeg sredstvo pomoću koga se vrši njena reorganizacija: ona
majstora koju pokušavamo da odredimo. Ipak, razlika će je ne proširuje i ne obnavlja, nego se ograničava na to da do
uvek postojati, čak i ako se uzme u obzir činjenica da nau bije željenu grupu pomoću njenih transformacija.
čnik nikada ne razgovara sa čistom prirodom, već sa izve- Slika ne može da bude ideja, ali može da igra ulogu zna
snim stanjem odnosa između prirode i kulture, koje se ka ili, tačnije rečeno, da se zajedno sa idejom nalazi u jednom
može odrediti pomoću perioda istorije u kome on živi, znaku; a ako ideja još nije tu, može da ne zauzima njeno
civilizacije njegovoga doba i materijalnih sredstava kojima buduće mesto i da, kao u negativu, pokaže njene obrise.
on raspolaže. Kada se nađe pred određenim zadatkom, Slika je „okamenjena", jednosmisleno vezana za svesni čin
on, kao ni domaći majstor, ne može da učini bilo šta; koji je prati; ali ako su znak i slika koja je stekla moć ozna
i on će najpre morati da napravi pregled jednog unapred čavanja još bez sadržine, to jest nemaju istovremene i
određenog skupa teorijskih i praktičnih znanja i tehničkih teorijski neograničene odnose sa drugim bićima istog tipa
sredstava, koja ograničavaju broj mogućih rešenja. (što je privilegija pojma), oni su već permutabilni, to jest
Razlika, dakle, nije tako apsolutna kao što bismo bili sposobni da uzastopno stupaju u odnose sa drugim bićima,
u iskušenju da pomislimo; ona, međutim, ostaje stvarna iako u određenim granicama, i, kao što smo videli, pod
utoliko što se, suočen sa stegama koje sažeto izražavaju uslovom da uvek obrazuju jedan sistem u kome će se
jedno stanje civilizacije, inženjer uvek trudi da prokrči preinačenje jednog delà samo od sebe odraziti i na sve
put i postavi se sa one njihove strane, dok domaći majstor, druge delove: na tom planu, obim i sadržina ο kojima logi
hteo-ne hteo, ostaje s ove njihove strane. Time, u stva čan govore ne postoje kao dva različita i dopunska vida,
ri, hoćemo da kažemo da prvi operiše pojmovima, a drugi nego kao nešto što je čvrsto povezano. Tako shvatamo
znacima. Na osi suprotnosti između prirode i kulture, kako mitska misao, iako ne može da se oslobodi slika,
skupine kojima se oni služe osetno su razmaknute. Doi može već da uopštava, dakle da ima naučni karakter: i
sta, bar jedan od načina na koji se znak suprotstavlja poj ona se služi analogijama i poređenjima, čak i ako se, kao
mu sastoji se u tome što drugi želi da bude potpuno otvo što je to slučaj u domaćem majstorisanju, njene tvorevine
ren prema stvarnosti, dok prvi prihvata, i čak zahteva, uvek svode na novi raspored delova čija priroda ostaje
da se u tu stvarnost unese i nešto ljudsko. Po snažnim i nepromenjena, bilo da se oni nalaze u sastavu instrumental
teško prevodljivim Persovim recima: „It addresses some ne skupine, ili u napravljenom predmetu (oni, osim u po
body". gledu unutrašnjeg rasporeda, uvek obrazuju isti predmet):
Mogli bismo, dakle, da kažemo da i naučnik i domaći „Reklo bi se da su mitološki svetovi predodređeni da bu
majstor tragaju za porukama. Domaći majstor skuplja u du razgrađeni odmah pošto su stvoreni, da bi od njihovih
neku ruku već prenesene poruke, poput onih trgovačkih delova postali novi svetovi." (Boas, 1, str. 18). U ovoj
priručnika koji, sažimajući dotadašnja iskustva iz te oblasti, dubokoj napomeni Boas gubi, međutim, iz vida da u tome
omogućavaju nalaženje ekonomičnog rešenja za sve nove neprestanom ponovnom građenju pomoću istog materi
situacije (ipak, pod uslovom da one spadaju u istu vrstu jala raniji ciljevi uvek igraju ulogu sredstava: ono što je
kao i nekadašnje situacije); dok čovek od nauke, inženjer bilo označeno pretvara se u označitelja, i obrnuto.
62 DIVLJA MISAO NAUKA Ο KONKRETNOM 63
Pomenutom formulom, koja bi mogla da posluži kao „u pokretu" samim tim što se konstituiše, stvara u vidu doga
definicija domaćeg majstorisanja, objašnjava se zašto u đaja svoja sredstva i rezultate pomoću struktura koje nepre
mitskom mišljenju sva raspoloživa sredstva treba da budu kidno izgrađuje i koje predstavljaju njene hipoteze i teo
implicitno popisana ili zamišljena da bi mogao da se defi- rije. Ali, treba da nam bude jasno da tu nisu u pitanju dva
niše rezultat koji će uvek predstavljati kompromis između stadijuma, ili dve faze evolucije znanja, jer su oba postupka
strukture .instrumentalne skupine i strukture projekta. podjednako valjana. Fizika i hernija već teže da opet postanu
Kada bude ostvaren, projekat će, prema tome, neizbežno kvalitativne, to jest obraćaju pažnju i na sekundarne kvalitete,
odstupati od prvobitne namere (koja je, uostalom, obična she koji će, pošto budu objašnjeni, postati sredstva pomoću
ma), što predstavlja efekat koji su nadrealisti srećno nazvali kojih se objašnjava; a biologija možda tapka u mestu
„objektivna slučajnost". Ali to nije sve: poezija domaćeg očekujući taj događaj da bi i sama mogla da objasni život.
majstorisanja može se objasniti i time što se ono ne ograni Mitska misao nije samo rob događaja i iskustava koje neu
čava samo na ostvarivanje ili izvođenje nekih zamisli; ono, morno raspoređuje i preuređuje da bi im otkrila neki smi
kao što smo pokazali, „govori" ne samo sa stvarima, već i sao; ona je i osloboditeljka, jer ustaje protiv odsustva smi
pomoću stvari, pričajući izborom koji vrši u ograničenom sla, sa kojim se nauka najpre bila pomirila da se nagodi.
broju mogućnosti ο karakteru i životu svoga tvorca. Iako
nikada ne ostvaruje potpuno svoj projekat, domaći majstor *
u njega uvek unosi nešto svoje.
I sa tog stanovišta, mitsko razmišljanje nam se uka U prethodnim razmatranjima dotakli smo više puta
zuje kao intelektualni vid domaćeg majstorisanja. Čitava problem umetnosti, i možda bismo ukratko mogli pokazati
nauka izgrađena je na razlikovanju slučajnog i nužnog, kako se, gledano iz te perspektive, umetnost nalazi na pola
koje je istovetno sa razlikovanjem događaja i strukture. puta između naučne spoznaje i mitske ili magijske misli;
Kvaliteti koje je nauka na svome početku proglašavala jer svima je poznato da umetnik ima sličnosti i sa nauč
predmetom svog zanimanja bili su upravo oni koji su, nikom i sa domaćim majstorom: zanatskim sredstvima on
pošto nisu pripadali proživljenom iskustvu, ostajali izvan izrađuje materijalan predmet koji je u isti mah i predmet
događaja i bili im u neku ruku strani: to je smisao pojma spoznaje. Razliku između naučnika i domaćeg majstora vi-
primarnih kvaliteta. Osobenost mitske misli (i domaćeg deli smo u tome što, kada. su u pitanju sredstva i ciljevi,
majstorisanja, na praktičnom planu) jeste u tome što ona oni dodeljuju obrnute funkcije događaju i strukturi, jer
izgrađuje strukturirane celine, ne neposredno, pomoću jedan stvara događaje (menjanje sveta) pomoću struk
drugih strukturiranih celina*, već služeći se ostacima i tura, a drugi strukture pomoću događaja (ovako uprošćena,
otpacima događaja : „odds and ends", kako bi rekli Englezi, ova formulacija izgleda netačna, ali naša analiza treba da
ili parčadima i ostacima, fosiliziranim svedocima istorije omogući njeno nijansiran)e). Pogledajmo sada ovaj Klueov
nekog pojedinca ili društva. U izvesnom smislu, odnos ženski portret i zapitajmo se koji su razlozi dubokog estet
dijahronije i sinhronije je, prema tome, preokrenut : mitska skog uzbuđenja koje nas, reklo bi se neobjašnjivo, obuzima
misao, taj domaći majstor, izgrađuje strukture sređujući pri pogledu na ovaj čipkasti okovratnik, čija je svaka po
događaje ili, tačnije, ostatke događaja**, dok nauka koja je jedinost predstavljena skrupuloznom tehnikom trompe-
-Voeil-a. (tabla I).
* Mitska misao izgrađuje razne strukturirane celine pomoću jedne struk Nismo slučajno izabrali za primer Kluea; znamo da je
turirane celine — jezika; ali ona do njega ne dolazi na planu strukture: svoje ideo
loške dvorce ona gradi pomoću otpadaka jednog starog društvenog govora. on voleo da slika u umanjenoj razmeri: njegove slike pred
** I domaće majstorisanje služi se sekundarnim kvalitetima; ispor. engleski
izraz »second hand« — iz druge ruke, polovan. stavljaju, dakle, kao i japanski vrtovi, umanjena kola i bro-
64 DIVLJA MISAO NAUKA O KONKRETNOM 65
dovi ugrađeni u boce, ono što se na jeziku domaćeg maj žinu na dlanu i obuhvatiti ga jednim pogledom. Lutka sa
stora zove „umanjeni modeli". Postavlja se pitanje da li kojom se dete igra nije više protivnik, suparnik, ili čak sa-
umanjeni model (a „remek-delo" kalfe koji polaže majstor govornik; u njoj i pomoću nje osoba se menja i postaje
ski ispit jeste umanjeni model) ne predstavlja, uvek i svuda, subjekat. Nasuprot onome što se događa kada se trudimo
obrazac umetničkog delà. Jer, odista izgleda da svaki uma- da upoznamo neku stvar ili biće u njihovoj prirodnoj ve
njeni model ima estetsku vokaciju — a odakle bi on crpao ličini, kod umanjenog modela poznavanje celine prethodi
to stalno svojstvo ako ne iz samih svojih dimenzija? —, poznavanju sastavnih de lova. Pa čak i ako je to samo ilu
i obrnuto, ogromna većina umetničkih delà takode predstav- zija, svrha umanjivanja je da se stvori ili pothranjuje ta
lja umanjene modele. Taj način slikanja mogli bismo obja iluzija, koja inteligenciju i osećajnost daruje zadovoljstvom
sniti, pre svega, kao posledicu težnje za uštedom u materi koje se već samo zbog toga može nazvati estetskim.
jalu i sredstvima, i navesti u prilog ovom objašnjenju delà Dosad smo govorili samo ο razmerama koje, kao što
neosporno umetnička iako monumentalna. Ipak, moramo se smo upravo videli, podrazumevaju postojanje dijalektičkog
sporazumeti u pogledu definicija: slike iz Sikstinske kapele odnosa između veličine — to jest kvantiteta — i kvaliteta.
predstavljaju umanjeni model i pored svojih ogromnih Ali umanjeni model ima još jedno svojstvo: on je naprav
dimenzija, pošto je njihova tema Strašni sud. Ista je stvar ljen, „man made", i štaviše, „ručno". On, dakle, nije obična
i sa kosmičkom simbolikom verskih spomenika. S druge projekcija, pasivni homologon predmeta : on predstavlja pravi
strane, možemo se zapitati da li estetski doživljaj koji ima eksperiment na datom predmetu. Ako je model veštački pro
mo, na primer, gledajući kip konjanika natprirodne veličine izvod, možemo da shvatimo kako je napravljen, i to poima
treba objasniti time što on pokazuje čoveka čiji je rast uve nje načina na koji je on izrađen daje još jednu dimenziju
ćan do razmera kakve stene, ili pak time što on svodi na raz- njegovom biću; osim toga — videli smo to kada smo go
mere čoveka ono što nam je iz daljine izgledalo kao stena. vorili ο domaćem majstorisanju, a primer „manira" kod
Najzad, čak i „prirodna veličina" polazi od umanjenog mo slikara pokazuje da je tako i u umetnosti —, taj problem
dela, jer se pri grafičkom ili plastičnom transponovanju se uvek može resiti na više načina. Kako izbor jednog re-
umetnik mora odreći izvesnih dimenzija predmeta: vo- šenja povlači za sobom preinačavanje rezultata do koga bi
volumena u slikarstvu, a boja, mirisa, i taktilnih utisaka čak dovelo neko drugo rešenje, opšti pregled tih permutacija
i u vajarstvu; obe umetnosti odriču se dimenzije vremena, virtuelno je dat u isti mah kad i posebno rešenje koje se
pošto je celina predstavljenog delà opažena u trenutku. pruža pogledu gledaoca, i tako se on — a da toga nije ni
Kakvu to moć ima umanjivanje, bilo da je reč ο raz- svestan — preobražava u aktivnog činioca. Samim posma-
merama ili ο broju svojstava? Izgleda da je ona rezultat tranjem gledalac otkriva druge moguće modalitete istoga
preokretanja saznajnog procesa: da bismo upoznali stvarni delà i nejasno oseća da se on sa više prava može smatrati
predmet kao celinu, uvek smo skloni da najpre upoznamo njihovim tvorcem nego sam autor, koji ih je zanemario
njegove delove. Otpor koji nam on pruža savlađujemo isključujući ih iz svoga delà; a ti modaliteti predstavljaju
deo po deo. Umanjivanjem razmera dolazi da obrnute nove perspektive iz kojih se može posmatrati stvoreno delo.
situacije: umanjen, čitav predmet izgleda razumljiviji; Drugim recima, bitno svojstvo umanjenog modela je u
kvantitativno umanjen, on nam izgleda i kvalitativno po tome što odsustvo čulnih dimenzija on nadoknađuje inte-
jednostavljen. Tačnije rečeno, zbog kvantitativnog transpo- ligibilnim dimenzijama.
novanja povećava se i postaje raznovrsnija naša moć nad Vratimo se sada čipkastom okovratniku na Klueovoj slici.
predmetom koji je homologan stvarnom predmetu: preko Sve što smo maločas rekli odnosi se na njega jer, da bi
njega, ovaj poslednji možemo uzeti u ruku, izmeriti mu te- se on predstavio kao projekcija u jednom prostoru svoj-
5
66 D I V L J A MISAO NAUKA O KONKRETNOM 67
stava čije su čulne dimenzije manje i malobrojnije od di ume da stvori na svome platnu : on je potpuno uravnotežena
menzija stvarnog predmeta, trebalo je da postupak bude sinteza jedne ili više veštačkih i prirodnih struktura, jednog
obrnuto simetričan onome kojim bi se poslužila nauka da ili više prirodnih i društvenih događaja. Estetsko uzbuđenje
je nameravala (što je njena funkcija) da napravi — umesto da proizlazi iz toga jedinstva koje je u jednom predmetu uspos
predstavi — ne samo novi bod čipke na mestu već postoje tavio čovek, prema tome — virtuelno — i posmatrač koji
ćeg boda, već i pravu čipku umesto naslikane. Nauka bi kroz umetničko delo otkriva mogućnost njegovog postoja
odista radila u prirodnoj veličini, ali na taj način što bi nja između plana strukture i plana događaja.
izumela razboj, dok umetnost radi u umanjenoj razmeri i Ova analiza zahteva više napomena. Na prvom mestu,
njen je cilj da stvori odgovarajuću sliku datog predmeta. ona nam omogućava da bolje shvatimo zašto nam se mi
Priroda prvog postupka je metonimijska, jer on zamenjuje tovi ukazuju u isti mah kao sistemi apstraktnih odnosa i
jedno biće drugim, posledicu njenim uzrokom, dok je pri kao predmet estetske kontemplacije; doista, stvaralački
roda drugog metaforična. čin iz koga nastaje mit obrnuto je simetričan činu iz koga
To nije sve. Jer, ako je tačno da se odnos prvenstva je nastalo umetničko delo. U poslednjem slučaju, polazi
između strukture i događaja ispoljava na obrnuto sime se od skupine koju obrazuju jedan ili više predmeta i jedan
tričan način u nauci i domaćem majstorisanju, jasno je da ili više događaja kojima umetničko stvaralaštvo daje obeležje
se, takođe sa ovog gledišta, umetnost nalazi negde na sre celine time što ističe njihovu zajedničku struKturu. Mit
dini između njih. Čak i ako predstavljanje čipkastog oko- ide istim putem, ali u obrnutom smeru: on se služi je
vratnika u obliku umanjenog modela podrazumeva, kao što dnom strukturom da bi stvorio apsolutan predmet koji
smo to pokazali, unutrašnje poznavanje njegove morfologije će izgledati kao skup događaja (jer svaki mit priča neku
i tehnike njegove izrade (a da je bilo u pitanju predstav istoriju). Umetnost polazi, dakle, od jedne skupine (pred
ljanje čoveka ili životinje rekli bismo: anatomije i položaja met + događaj) i teži otkrivanju njene strukture; mit
tela), ono se ne može svesti na dijagram ili tehnološku ta polazi od jedne strukture pomoću koje preduzima izgra
belu: ono vrši sintezu tih unutrašnjih svojstava, kao i svoj đivanje jedne skupine (predmet + događaj).
stava koja zavise od prostornog i vremenskog konteksta. Ako nas ova prva napomena podstiče da naše tuma
Krajnji rezultat je čipkasti oko vratnik, onakav kakav on čenje primenimo na sve slučajeve, druga bi nas pre nave
apsolutno jeste, ali i takav da u istom trenutku na njegov la na to da ga ograničimo na samo neke slučajeve. Da
izgled utiče perspektiva iz koje ga vidimo, ističući jedne li je tačno da se svako umetničko delo sastoji u integri-
delove a skrivajući druge, čije postojanje ipak i dalje utiče sanju strukture i događaja? Ništa se slično, izgleda, ne
na ono što vidimo: kontrast između njegove beline i boja može reći ο ovom tlingitskom malju od kedrovine koji
drugih delova odeće, odsjaj sedefastog belog vrata koji on se upotrebljava u ribolovu i koji, dok pišem ove redove,
uokviruje i odsjaj nebeskog svoda u jednom trenutku posmatram na jednoj polici svoje biblioteke. (Tabla II).
jednoga dana; takav takođe i po onome što znači kao svaki Umetnik ga je izvajao kao neko morsko čudovište želeći
dašnji ili svečan ukras, nov ili pohaban, tek ispeglan ili izgu da njegov oblik odgovara telu te životinje, drška njenom
žvan, žene iz naroda ili kraljice, čija fizionomija potvrđuje, repu, i da anatomske proporcije koje se propisuju jednoj
opovrgava ili određuje njen položaj u jednoj sredini ili dru izmišljenoj životinji budu takve da taj predmet može da
štvu, nekom kraju sveta, ili periodu istorije. . . Uvek osta bude svirepa životinja što ubija bespomoćne žrtve i da isto
jući na pola puta između sheme i anegdote, genijalnost sli vremeno predstavlja veoma podesno oruđe za ribolov ko
kara sastoji se u tome da on spoji unutrašnje i spoljašnje po jim ribar s lakoćom rukuje i pomoću koga postiže zado
znavanje, jedno biće i jedno postajanje; da izradi svojom voljavajuće rezultate. Prema tome, na ovom oruđu, koje
kičicom predmet koji ne postoji kao predmet, a koji on ipak
5*
68 DIVLJA MISAO NAUKA Ο KONKRETNOM 69
predstavlja i prekrasno umetničko delo, sve izgleda struk toku realizacije: u veličini i obliku komada drveta kojim
turalno: kako njegova mitska simbolika, tako i njegova umetnik raspolaže, u pravcu pružanja njegovih vlakana,
praktična funkcija. Tačnije rečeno, predmet, njegova kvalitetu strukture drveta, u nesavršenosti alatki kojima
funkcija i simbolično značenje kao da se uklapaju jedno se umetnik služi, u otporu koji materija ili projekat pružaju
u drugo i obrazuju zatvoreni sistem u koji događaj u toku rada, i u nepredvidljivim smetnjama. Najzad, slu
nema nikakvog izgleda da ude. Položaj, izgled i izraz čajnost može da bude spoljašnja, kao u prvom slučaju,
čudovišta ništa ne duguju istorijskim okolnostima u ali da dolazi posle stvaralačkog čina (a ne da mu prethodi) :
kojima je umetnik mogao da ga primeti živog, da sanjari to se događa kad god delo ima određenu namenu, pošto
ο njemu ili da ga zamisli. Pre bi se reklo da je nje će tada umetnik izraditi svoje delo u skladu sa modali
govo nepromenljivo biće konačno uobličeno u lignoznoj tetima i mogućnim fazama njegove buduće upotrebe (pa,
materiji čija vrlo fina struktura omogućava izražavanje prema tome, stavljajući se svesno ili nesvesno u položaj
svih njegovih odlika, i vezano za upotrebu za koju ga, njegovog korisnika).
izgleda, predodređuje njegov empirijski oblik. Sve što Prema tome, proces umetničkog stvaranja sastojaće se,
smo upravo rekli ο ovom posebnom predmetu važi i već prema prilici, u traženju dijaloga, u nepromenljivom
za druge proizvode primitivne umetnosti: neki kip iz okviru sučeljavanja strukture i događaja, bilo sa modelom,
Afrike, neku masku iz Melanezije . . . Zar nismo tako bilo sa materijom, bilo sa korisnikom, u zavisnosti od toga
definisali samo jedan istorijski i lokalni oblik umetničkog čiju poruku umetnik pre svega anticipira svojim radom.
stvaralaštva verujući da otkrivamo ne samo njegova bitna U glavnim crtama, svaki od tih slučajeva odgovara jednom
svojstva, već i svojstva pomoću kojih se on može dovesti lako odredljivom tipu umetnosti: prvi, likovnim umetno-
u inteligibilnu vezu sa drugim načinima stvaranja? stima Zapada; drugi, umetnostima koje nazivamo pri
Da bismo savladali ovu teškoću, mislimo da će biti mitivnim ili ranim; i treći, primenjenim umetnostima.
dovoljno da proširimo naše tumačenje. Ono što smo, Ali, doslovno shvatajući te podele, previše bismo uprostili
govoreći ο Klueovoj slici, privremeno definisali kao do stvari. Svaki umetnički oblik sadrži sva ta tri vida, i od osta
gađaj ili skup događaja, sada vidimo iz jednog šireg ugla: lih oblika razlikuje se samo po stepenu u kome su oni
događaj predstavlja samo jedan oblik ispoljavanja slučaj u njemu zastupljeni. Sasvim je izvesno, na primer, da se
nosti čije uklapanje (koje se opaža kao nužno) u jednu čak i slikar koji neguje najčistiji akademizam sukobljava
strukturu izaziva estetsko uzbuđenje, i to bez obzira na sa problemima realizacije, i da sve umetnosti koje nazi
tip umetnosti. U zavisnosti od stila, mesta i epohe, ta vamo primitivnim imaju dvostruko obeležje primenlji-
slučajnost ispoljava se u tri različita vida, ili u tri razna vosti: prvo, zato što mnogi njihovi proizvodi predstavljaju
trenutka umetničkog stvaranja (oni, uostalom, mogu da tehničke predmete; a drugo, zato što čak i ona njihova
budu združeni): ona se javlja na nivou povoda, realiza delà koja izgledaju najudaljenija od praktičnih preokupa
cije ili namene. Jedino u prvom slučaju ona se javlja u cija imaju tačno određenu namenu. Znamo, najzad, da se
obliku događaja, to jest slučajnosti koja prethodi stvara čak i posude u stanu mogu posmatrati nezavisno od nji
lačkom činu i nalazi se izvan njega. Umetnik tu slučajnost hove praktične vrednosti.
uzima iz spoljašnjeg sveta: jedan stav, izraz, jedno osve- Posle ovih ograda, lako možemo ustanoviti da su ta
tljenje ili jedna situacija događaji su čiji čulni i inteligi- tri vida funkcionalno povezana, i da nadmoć jednog ogra
bilni odnos sa strukturom predmeta na koji utiču ti mo ničava ili potpuno oduzima mesto drugima. Takozvano
daliteti on zapaža i unosi u svoje delo. Ali mogućno je i učeno slikarstvo jeste ili veruje da je slobodno, kako u
da slučajnost bude unutrašnje prirode i da se ispolji u pogledu realizacije tako i u pogledu namene. U svojim
'U DIVLJA MISAO NAUKA O KONKRETNOM 71
najboljim ostvarenjima ono pokazuje da je potpuno sa orizuje realizaciju (kojom je ovladala ili veruje da je ovla
vladalo tehničke teškoće (uostalom, može se smatrati da je dala) i namenu (pošto je „umetnost radi umetnosti" sama
njih konačno savladao još Van der Vejden, posle koga pro sebi cilj). Zauzvrat, ona je primorana da eksteriorizuje
blemi koje su slikari rešavali spadaju još skoro samo u povod (koji traži od modela): on tako postaje deo onoga
zanimljivu fiziku). Sve se, u krajnjoj liniji, događa tako što se označava. Nasuprot tome, primitivna umetnost
kao da slikar sa svojim platnom, bojama i četkicama može interiorizuje povod (pošto je realnost natprirodnih bića
da učini baš ono što mu je volja. S druge strane, slikar koja ona rado predstavlja nezavisna od okolnosti i vanvre-
teži da od svoga delà napravi predmet nezavisan od bilo menska), a eksteriorizuje realizaciju i namenu, koje, prema
kakve slučajnosti i vredan po sebi i za sebe; to, uostalom, tome, postaju deo označitelja.
podrazumeva formula slike „sa štafelaja". Oslobođeno od Tako na jednom drugom planu ponovo srećemo onaj
slučajnosti i na planu realizacije i na planu namene, učeno dijalog sa materijom i sredstvima realizacije pomoću koga
slikarstvo može, dakle, da je u potpunosti prenese na po smo bili definisali domaće majstorisanje. Za filosofiju umet
vod; i, ako je naše tumačenje tačno, ono čak ne može bez nosti osnovni problem je da se ustanovi da li materiju i
nje. Ono se, dakle, definiše kao žanr-slikarstvo, pod uslo- sredstva realizacije umetnik priznaje za sagovornike ili ne.
vom da znatno proširimo značenje toga izraza. Jer, gledano Bez sumnje, to svojstvo im se uvek priznaje; u najmanjoj
iz vrlo široke perspektive iz koje ovde posmatramo stvari, meri kada je reč ο odveć učenoj umetnosti, a u najve
napor portretiste — makar to bio i Rembrant — da na ćoj meri u sirovoj ili naivnoj umetnosti koja se graniči sa
svome platnu uhvati najkarakterističniji izraz lica i čak domaćim majstorisanjem, a nauštrb strukture u oba slučaja.
skrivene misli svoga modela iste je vrste kao i napor De- Ipak, nijedan oblik umetnosti ne bi zasluživao to ime kad
taja, na čijim su kompozicijama verno predstavljeni čas bi postao rob spoljašnjih slučajnosti, bilo da je reč ο slu
bitke i borbeni poredak vojski, broj i raspored dugmadi, čajnosti povoda ili slučajnosti namene, jer bi se delo, u
po kojima se prepoznaju uniforme svakog roda vojske. Ako tom slučaju, srozalo na nivo likovnog prikaza (suplemen-
nam je dopušteno da se slobodnije izrazimo, i u jednom tarnog u odnosu na model) ili instrumenta (komplemen
i u drugom slučaju, „prilika čini čoveka lupežom". U pri- tarnog u odnosu na obrađivanu materiju). Čak i najuče-
menjenim umetnostima odnos između ta tri vida je obrnut; nija umetnost, ako nas uzbuđuje, postiže to samo pod
one daju prevagu nameni i realizaciji, čije su slučajnosti, uslovom da na vreme zaustavi to rasipanje slučajnosti u
u uzrocima koje smatramo „najčistijim", približno ura korist povoda i uklopi je u delo, dajući ovom dostojanstvo
vnotežene, i u isti mah isključuju povod. Tako nam pe nezavisnog predmeta. Ako jedino arhaične i primitivne
har, čaša, predmet od pruća ili neka tkanina izgledaju umetnosti i „primitivni" periodi učenih umetnosti ne stare,
savršeni onda kada je njihova praktična vrednost nezavi oni za to treba da zahvale baš stavljanju slučaja u službu
sna od vremena jer u potpunosti odgovara njihovoj name realizacije, dakle korišćenju — koje teže da učine potpu
ni kod ljudi koji ne žive u istom razdoblju ili civilizaciji. nim — sirovih data kao empirijske građe jednog značenja.*
Ako su teškoće pri realizaciji u potpunosti savladane (kao
* Nastavljajući ovu analizu, mogli bismo definisati nengurativno slikarstvo
što se događa onda kada je izrada poverena mašinama), pomoću dva obeležja. Prvo, koje mu je zajedničko sa štafelajskim slikarstvom,
namena može postajati sve preciznija i određenija, i pri- sastoji se u potpunom odbacivanju slučajnosti namene: slika nema neku posebnu
upotrebu. Drugo obeležje, svojstveno samo nefigurativnom slikarstvu, sastoji se u
menjena umetnost tada se preobražava u industrijsku ume- metodičnom korišćenju slučajnosti realizacije, koju umetnik teži da pretvori u izgovor
ili spoljašnji povod za sliku. Nengurativno slikarstvo usvaja »manire« kao »teme*;
tnost; u obrnutom slučaju nazivamo je seljačkom ili ru ono teži da dâ konkretnu predstavu ο uslovima neophodnim za stvaranje svakoga
slikarstva. Otuda paradoksalno proizlazi da nengurativno slikarstvo ne stvara, kao
stičnom umetnošću. Najzad, primitivna umetnost suprotna što to ono veruje, delà koja su isto toliko — ako ne i više — stvarna koliko i predmeti
je učenoj ili akademskoj umetnosti: ova poslednja interi- fizičkog sveta, već realistička podražavanja nepostojećim modelima. To je jedna škola
akademskog slikarstva u kojoj se svaki slikar trudi da predstavi način na koji bi ra
dio svoja platna kada bi ih. slučajno slikao.
72 DIVLJA MISAO NAUKA Ο KONKRETNOM 73
Treba, najzad, da dodamo da je ravnoteža između stru gne potpuna ravnoteža između utakmica koje je svaka od
kture i događaja, nužnosti i slučajnosti, interiornosti i dve strane dobila i izgubila (Rid, str. 429), što znači da
eksteriornosti nesigurna, i u stalnoj opasnosti da bude oni igru smatraju ritualom.
poremećena u ovom ili onom pravcu, u zavisnosti od pro Isto bi se moglo reći i za igre Indijanaca iz plemena
mené mode, stila i opštih društvenih prilika. Sa tog gle Foks, održavane povodom svetkovina usvajanja, čiji je
dišta impresionizam i kubizam ukazuju se manje kao dve cilj bio da se zameni jedan umrli roditelj i tako omogući
uzastopne etape u razvoju slikarstva, a više kao dva sau- konačan odlazak pokojnikove duše.* Pogrebne rituale In
česnička poduhvata — iako oni nisu nastali u istom trenutku dijanaca iz plemena Foks, odista kako izgleda nadahnjuje
— koji deluju u dosluhu da bi pomoću deformacija koje velika briga da se pleme otarasi svojih pomrlih pripadnika,
se dopunjavaju produžili vek jednom načinu izražavanja i da spreči njihovu osvetu živima zbog gorčine i tuge koje
čije je samo postojanje (danas to bolje zapažamo) bilo osećaju što se više ne nalaze među njima. Urođenička
ozbiljno ugroženo. Povremena moda „kolaža", koji su na filosofija, dakle, odlučno staje na stranu živih: Smrt je
stali u trenutku kada je zanatstvo izumiralo, mogla bi da surova; ali je tuga još surovija."
predstavlja samo transponovanje domaćeg majstorisanja na Smrt potiče iz onoga vremena kada su natprirodne
teren kontemplativnih ciljeva. Najzad, naglasak koji se sile uništile mlađeg od dva mitska brata koji igraju ulogu
stavlja na događajni vid može se takođe razdvojiti: tada će kulturnih heroja kod svih Algonkina. Ali ona još nije
se na račun strukture (treba shvatiti: strukture sa istoga bila konačna: stariji brat učinio ju je konačnom odbacu
nivoa, jer nije isključeno da je strukturalni vid vaspo- jući, i pored svoga bola, molbu duha svoga brata koji je
stavljen na drugom mestu i na jednom novom planu) hteo ponovo da zauzme svoje mesto medu živima. Drže
više isticati čas društvena temporalnost (kao, na kraju ći se toga primera, ljudi treba da ispolje čvrstinu prema
XVIII veka, na Grezovim slikama ili u socijalističkom mrtvima: oni će im objasniti da, umrevši, nisu ništa izgu
realizmu), čas prirodna i čak meteorološka temporalnost bili, jer će redovno dobijati poklone u duvanu i hrani;
(u impresionizmu). zauzvrat, od njih se očekuje da, kao naknadu za smrt, na
čiju realnost oni podsećaju žive, i za bol koji im njome
zadaju, jamče živima dug život, odeću i hranu: „Odsad
Ako na spekulativnom planu mitska misao ima ne nam mrtvi donose izobilje", komentariše urođenik Infor
čeg sličnog sa domaćim majstorisanjem na praktičnom mator, „oni (Indijanci) za to treba da ih pridobiju laska
planu, i ako se umetničko stvaranje nalazi na podjedna njem" („coax them"). (Mičelson, I, 369, 407).
kom odstojanju od ta dva vida aktivnosti i nauke, odnosi Međutim, rituale usvajanja, koji su neophodni da bi
između igre i rituala istoga su tipa. pokojnikova duša pristala da konačno ode na onaj svet
Svaka igra definiše se skupom pravila koja omogu gde će preuzeti svoju ulogu duha čuvara, redovno prate
ćavaju praktično neograničen broj partija; ali ritual, koji sportska takmičenja i igre (u kojima odlučuje veština ili
se takođe „igra", pre liči na neku povlašćenu partiju oda sreća) između tabora obrazovanih podelom ad hoc na dve
branu među svim mogućnostima, jer jedino ona dovodi polovine: Tokan sa jedne, a Kiko sa druge strane; i, u
do uspostavljanja ravnoteže izvesnog tipa između dva ta više navrata, izričito se kaže da se u toj igri sukobljavaju
bora. To transponovanje lako se može proveriti na prime- živi i mrtvi, kao da živi, pre nego što se konačno oslobode
ru urođenika Gahuku-Gama sa Nove Gvineje, koji su na pokojnika, žele da mu pruže utehu da odigra još jednu
učili da igraju fudbal, ali koji nekoliko dana uzastopce utakmicu. Ali iz te načelne asimetrije između dva tabora
igraju onoliko utakmica koliko je potrebno da se posti- * Ispor. dalje u tekstu belešku na str. 260.
74 DIVLJA MISAO NAUKA O KONKRETNOM 75
automatski proizlazi da je ishod utakmice unapred odre ista za oba tabora. Do asimetrije, pak, dolazi docnije:
đen: ona neizbežno proizlazi iz slučajnog karaktera događaja,
„Evo šta se događa kada igraju loptom. Ako je čovek bilo da oni zavise od namere, slučaja ili darovitosti. Ka
(pokojnik) zbog koga se obavlja ritual usvajanja iz plemena da je u pitanju ritual, slučaj je obrnut: asimetrija profanog
Tokana, njegovi saplemenici dobijaju utakmicu. Pripadnici i sakralnog, vernika i lica koje vrši obred, mrtvih i živih,
plemena Kiko ne mogu da pobede. A ako se svetkovina posvećenih i neposvećenih, itd., unapred je smišljena i
održava zbog jedne žene iz plemena Kiko, Kikoagi pobe- „igra" se sastoji u tome da se svi učesnici prevedu na po-
đuju, a Tokanagi ne mogu da pobede." (Mičelson, I, bedničku stranu pomoću događaja čija priroda i ustroj
str. 385). stvo imaju pravo strukturalno obeležje. Kao i nauka
A šta se događa u stvarnosti? U velikoj biološkoj i (iako i ovde, bilo na spekulativnom, bilo na praktičnom
društvenoj igri koja se neprekidno odvija između živih planu), igra proizvodi događaje polazeći od jedne struk
i mrtvih, jasno je da su prvi jedini pobednici. Ali — či ture: razumljivo je, prema tome, što takmičarske igre
tava severnoamerička mitologija to može da potvrdi — cvetaju u našim industrijskim društvima; dok rituali i mi
pobediti u igri na simboličan način (koji bezbroj mitova tovi, po ugledu na domaće majstorisanje (koje ta ista indu
slika kao stvaran), znači „ubiti" protivnika. Pošto po pra strijska društva sada trpe samo kao „hobby" ili razono
vilima pobedu uvek odnosi tabor mrtvih, njima se, prema du), rastavljaju i preinačuju skupine događaja (na psihi
tome, daje iluzija da su oni stvarno živi, a da su njihovi pro čkom, društveno-istorijskom ili tehničkom planu) i slu
tivnici mrtvi jer ih oni „ubijaju". Praveći se da igraju že se njima kao nerazorivim delovima za stvaranje struk
sa mrtvima, živi ih, u stvari, izigravaju i tako im vezuju turalnih rasporeda koji naizmenično služe kao ciljevi i
ruke. Formalna struktura te igre, koja bi, na prvi pogled, sredstva.
mogla da liči na neko sportsko takmičenje, potpuno je
slična formalnoj strukturi čistog rituala kakav je Mitavit
ili Midevivin u tim istim algonkinskim plemenima, kad
novoobraćenici dopuštaju da ih simbolično ubiju mrtvi,
čiju ulogu igraju posvećeni, da bi, po cenu odglumljene
smrti, postigli produženje stvarnog života. U oba slučaja,
smrt je zloupotrebljena, ali samo zato da bi bila prevarena.
Prema tome, igra se tu ukazuje kao rastavni faktor :
ona se završava stvaranjem diferencijalnog razmaka izme
đu igrača pojedinaca ili tabora koji, na početku, ni po
čemu nisu izgledali nejednaki. Međutim, na kraju utak
mice, izdvojiće se dve grupe: pobednici i pobeđeni. Na
obrnuto simetričan način, ritual je faktor spajanja, jer on
uspostavlja jedinstvo (ovde se može reći zajednicu), ili,
u svakom slučaju, organsku vezu između dve na početku
razdvojene grupe (koje se, u krajnjoj liniji, stapaju u je
dno: prva sa licem koje vrši obred, a druga sa zajednicom
vernika). U igri je, dakle, simetrija unapred uređena;
ona je strukturalna, jer proističe iz načela da su pravila
LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 77
sastavnim delovima, i pošto je jedina sadržina tih odnosa nadnormalno, neurotično, ili pak mistično ili magij
sâmo ustrojstvo, kome u posmatračevom iskustvu ne sko. Taj osećaj nije „vančulan", jer delimično spa
odgovara nijedan predmet (iako se može dogoditi da tim da u senzibilitet, a delimično je izvan njega. On pri
okolišnim putem posmatrač koji ih još nikada nije video pada normalnoj svesti . . ." (Hendi i Pukui, str. 117).
otkrije izvesne objektivne strukture pre nego njihovu empi
rijsku podlogu, kao, na primer, strukture kristala snega I sami urođenici ponekad živo osećaju „konkretni"
ili izvesnih vrsta radiolarija i dijatomeja). karakter svoga znanja, i oštro ga suprotstavljaju znanju
belaca:
*
„Mi znamo kako se životinje ponašaju, kakve su
Mi, dakle, zamišljamo da je takva konkretna logika mo potrebe dabra, medveda, lososa i drugih stvorova zato
gućna. Ostaje nam da sada definišemo njena svojstva i što su se nekada ljudi ženili njihovim ženkama, i
način na koji se ona ispoljavaju prilikom etnografskog što su to znanje stekli od svojih supruga, to jest od
posmatranja. Ovo posmatranje razlikuje dva njena vida: životinja . . . Belci su kratko živeli u ovom kraju, i
afektivni i intelektualni. ne znaju bog zna šta ο životinjama; a mi smo ovde
Urođenička misao pripisuje neko značenje samo onim već hiljadama godina i odavno su nas same životinje
bićima kod kojih zapaža izvesnu sličnost sa čovekom. naučile. Belci sve beleže u jednu knjigu da ne bi
Urođenici iz plemena Odžibua veruju u postojanje sveta zaboravili; ali naši preci su uzeli životinje za žene,
naseljenog natprirodnim bićima: naučili sve njihove običaje, i prenosili ta znanja sa
naraštaja na naraštaj." (Dženes 3, str. 540).
„ . . . ali, nazivajući ta bića natprirodnim, mi
iskrivljujemo pomalo misao Indijanaca. Ona pripa To znanje, nekoristoljubivo i budno, usrdno i nežno,
daju prirodnom poretku sveta koliko i sâm čovek, sticano i prenošeno u atmosferi supružanske i sinovlje
jer liče na čoveka po tome što su obdarena razumom ljubavi, opisano je u navedenom odlomku sa tako uzviše
i osećanjem. Kao i sâm čovek, i ona su mužjaci ili nom jednostavnošću da izgleda izlišno da tim povodom
ženke, a neka mogu da imaju i porodicu. Poneka pomenemo čudne pretpostavke na koje je filosofe navelo
su vezana za određena mesta, a druga se slobodno odveć teorijsko gledanje na razvoj ljudskih znanja. Ništa
kreću; prema Indijancima su prijateljski ili nepri ovde ne zahteva posredovanje takozvanog „načela par
jateljski raspoložena." (Dženes, str. 29). ticipacije", pa čak ni nekog metafizikom obavljenog
misticizma, koji zapažamo još samo kroz deformišuće
Druga zapažanja potvrđuju da je taj osećaj poistove- soćivo zvaničnih religija.
ćivanja dublji od predstave ο razlikama: Praktične uslove potrebne za postizanje tog konkret
nog poznavanja, sredstva i metode kojima se ono služi
„Osećaj jedinstva koje, kako to urođenik sa Ha- i afektivne vrednosti kojima je prožeto otkrivamo i možemo
vaja oseća, postoji između njega i živog vida lo posmatrati u neposrednoj blizini, među ljudima koji se,
kalnih fenomena, to jest između njega i duhova, zbog svojih sklonosti i životnog poziva, nalaze prema ži
bogova i osoba posmatranih kao duše, ne može se votinjama u onom položaju koji je, mutatis mutandis, ko
ispravno opisati kao neki odnos, a još manje pomoću liko god to naša civilizacija dopušta, blizak položaju svih
takvih reci kao što su simpatija, empatija, anormalno, lovačkih naroda, a to su ljudi koji rade u cirkusima i zoo-
80 D I V L J A MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 81
loškim vrtovima. Posle upravo navedenih svedočanstava padnici plemena Dogon razvrstavaju biljke u 22 glavne
urođenika, ništa u tom pogledu nije poučnije od jednog porodice, od kojih se neke dalje dele na 11 podgrupa.
opisa iz pera direktora zooloških vrtova u Cirihu u kome je Te 22 porodice, pobrojane po odgovarajućem redosledu,
reč ο njegovom prvom susretu — ako se tako može reći — dele se na dve serije. Prva je sastavljena od porodica ne
sa jednim delfinom. Ne propuštajući da zapazi „krajnje parnog reda, a druga od porodica parnog reda. U prvoj,
ljudski pogled, neobični otvor za disanje, glatku i kao koja simbolično predstavlja rađanje jednog potomka, bilj
navoštenu kožu, četiri reda oštrih zuba u ustima u obliku ke muškog i ženskog pola vezuju se za kišni i suvi peri
kljuna", autor ovako opisuje svoje uzbuđenje: od, dok u drugoj, koja simbolično predstavlja rađanje bli
zanaca, postoji isti, samo obrnut odnos. Svaka porodica
„Flipi ni po čemu nije ličio na ribu: a kada bi takođe se razvrstava u jednu od ove tri kategorije: drvo,
sa odstojanja od nepunog metra uperio na vas svoj šibljika, trava*; najzad svaka porodica odgovara nekom
blistavi pogled, kako biste mogli da se ne zapitate je delu tela, nekoj tehnici, društvenoj klasi ili instituciji
li on stvarno životinja? Taj stvor je izazvao toliko (Diterlen, I, 2).
iznenađenja, bio tako neobičan i potpuno tajanstven, Ovakve činjenice izazvale su iznenađenje kada su ih
da ste bili u iskušenju da u njemu vidite neko prvi put opisali istraživači koji su se vratili iz Afrike.
omađijano biće. Ali, avaj! mozak zoologa nije mo Međutim, vrlo slični oblici klasifikacije već odavno su bili
gao da ga odvoji od ledene, i u toj prilici skoro opisani u Americi, i oni su nadahnuli Dirkema i Mosa da
bolne izvesnosti da se, naučno rečeno, pred njim napisu jedan čuveni ogled. Upućujući čitaoca na taj ogled,
nalazi samo Tursiops truncatus . . ." (Hediger, str. 138). dodaćemo nekoliko primera onima koji su već u njemu
navedeni.
Ovakve reci iz pera jednog naučnika bile bi dovoljne Indijanci Navaho, koji sami sebe proglašavaju za „ve
da pokažu, kada bi to bilo potrebno, da teorijsko poznavanje like klasifikatore", dele živa bića na dve kategorije, prema
nije nespojivo sa osećanjem, da znanje može da bude u tome da li ona govore ili ne. U živa bića koja ne govore
isti mah objektivno i subjektivno i, najzad, da konkretni spadaju životinje i biljke. Životinje se dele na tri grupe:
odnosi između čoveka i živih bića boje ponekad svojim životinje „koje trče", „koje lete" ili „koje gmižu"; u sva
afektivnim prelivima (koji i sami izviru iz onog prvo koj grupi dalje se vrši dvostruka podela: na „putnike po
bitnog poistovećivanja u kome je Ruso oštroumno video zemlji" i „putnike po vodi" — sa jedne, i „dnevne putni
opšti uslov za nastajanje svake misli i svake društvene zaje ke" i „noćne putnike" — sa druge strane. Raspored po
dnice) čitav svet naučnog saznavanja, naročito u civiliza „vrstama" dobijen pomoću tog metoda ne poklapa se uvek
cijama čija je nauka u potpunosti „prirodna". Ali ako sa rasporedom po vrstama u zoologiji. Tako se događa da
taksonomija i nežno prijateljsko osećanje mogu lepo da ptice raspoređene u parove na osnovu suprotnosti: mu
se slažu u zoologovoj svesti, nemamo razloga da se pozi žjak/ženka, pripadaju, u stvari, istom polu a različitim
vamo na različita načela da bismo objasnili susret ta dva rodovima, zato što se razvrstavanje vršilo, s jedne strane,
stava u misli naroda koje nazivamo primitivnim. prema njihovoj veličini a, s druge strane, prema mestu
koje one zauzimaju u klasifikaciji boja, i funkciji koju imaju
* U Peula te kategorije su: biljke sa uspravnim stablom, puzavice i povijuše,
a one se dalje dele na biljke sa bodljama ili bez njih, sa korom ili bez nje, sa plodovima
ili bez njih. (Hampate Ba i Diterlen, str. 23). U pogledu trojne klasifikacije istog
tipa na Filipinima (»drvo«, »lijana«, »trava«), ispor. kod Konklina I, na str. 92 94;
Posle Griola, Diterlen i Zaan utvrdili su širinu i a u Brazilu, u plemenu Bororo, (»drveće« = zemlja, »lijanec = vazduh, «močvarne
sistematičnost urođeničkih klasifikacija u Sudanu. Pri- trave« = voda), ispor. kod Kolbakinija, na str. 202.
6
82 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 83
6*
84 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 85
dušnosti i neobrazovanosti „primitivaca" u mnogim slu cikoriju, mandragoru i vrbenu koje se upotrebljavaju u
čajevima nisu sprečile etnologe da se obaveste ο svesnim, vradžbinama; subota — za krucijatu i bokvicu. Čak u
složenim i koherentnim klasifikacionim sistemima, čije im Teofrasta nalazimo sistem korespondencija između biljaka
je postojanje izgledalo nespojivo sa vrlo niskim nivoom i ptica u kome je božur u vezi sa detlićem, različak sa trior-
tehnike i privrede: polazeći od njega, oni su prebrzo iz hisom ili sa sokolom, i crna čemerika sa orlom (Delat).
vlačili zaključak da je i intelektualni nivo urođenika vrlo Sve što obično pripisujemo jednoj filosofiji prirode
nizak. Tek sada počinjemo da shvatamo da davna zapaža koju su dugo izgrađivali specijalisti (i sami naslednici hi-
nja koliko retkih toliko i oštroumnih istraživača — kakav ljadugodišnje tradicije), u potpuno istom obliku srećemo
je bio Kašing — ne opisuju izuzetne slučajeve, već oblike u egzotičnim društvenim zajednicama. Za Omaha Indi
znanja i mišljenja koji su izvanredno rasprostranjeni u jance jedna od glavnih razlika između njih i belaca je u
takozvanim primitivnim društvima. Zbog toga moramo tome što „Indijanci ne beru cveće" (treba razumeti : iz za
promeniti tradicionalnu predstavu ο njima. Nikada i nigde dovoljstva); doista, „biljke imaju sakralne namene za koje
„divljak", izvesno, nije bio biće koje je tek prestalo da živi znaju samo njihovi tajni gospodari". Čak su i sapunjaču
kao životinja i još bilo potpuno potčinjeno svojim potre („soapweed"), koju svi oni upotrebljavaju pri kupanju u pari
bama i nagonima — kako smo ga odveć često rado zami za lečenje zubnih i usnih bolesti i reumatizma, brali kao
šljali —, niti je njegova svest bila utopljena u zbrku da predstavlja neki sveti koren.
i participaciju, i potpuno potčinjena njegovoj afektivnosti.
Primeri koje smo naveli i oni koje smo još mogli navesti „ . . . u rupu u kojoj sa nalazio koren stavljali bi
svedoče ο postojanju jedne misli koja je vična svim spe malo duvana, a ponekad i nož i sitan novac, i berač
kulativnim postupcima i bliska misli naturalista i alhe- bi onda očitao kratku molitvu: uzeo sam ono što si
mičara starog i srednjeg veka: Galijena, Plinija, Hermesa mi dala, a ovo ti ostavljam. Želim dugo da poživim,
Trismegistosa, Alberta Velikog . . . Sa tog stanovišta gle i da nikakvo zlo ne snađe moju porodicu ni mene."
dano, „totemske" klasifikacije verovatno su bliže nego (Fortjun I, str. 175).
što to izgleda biljnom amblematizmu Grka i Rimljana koji
su se izražavali pomoću maslinovih, hrastovih, lovorovih Kada vrač-iscelitelj iz Istočne Kanade skuplja lekovito
i peršunovih venaca, itd. ; ili amblematizmu koji je još korenje, lišće ili koru, on ne zaboravlja da pridobije dušu
bio u upotrebi u srednjovekovnoj crkvi, po čijim je pro biljke koju bere stavljajući nešto duvana u rupu iz koje ju
pisima, u zavisnosti od praznika koji se svetkovao, hor je izvadio; jer on je ubeđen da, bez duše, samo „telo"
bivao posipan senom, trskom, bršljanom ili peskom. biljke ne bi imalo nikakvo dejstvo. (Dženes I, str. 60).
U astrološkim travarnicama razlikovalo se 7 planetarnih Peuli iz Sudana razvrstavaju biljke u nizove od kojih
biljaka, 12 vrsta trava povezivanih sa znacima iz Zodijaka, je svaki u vezi sa jednim danom u nedelji i jednim od osam
36 vrsta biljaka za koje se smatralo da su u vezi sa dekanu- pravaca :
sima i horoskopima. Da bi planetarne biljke bile efikasne,
trebalo je da budu ubrane određenog dana u određeni čas; „Biljke . . . treba brati u zavisnosti od tih klasifi
oni su bili tačno utvrđeni za svaku biljku: nedelja —• za kacija . . . Koru, koren, lišće ili plodove treba skupljati
lesku i maslinu; ponedeljak — za rutvicu, detelinu, božur onoga dana mesečeve mene koji odgovara biljci, pri
i cikoriju; utorak — za vrbenu; sreda — za zimzelen; četvr zivajući lara, „duha čuvara" stada, koji je u vezi sa tim
tak — za vrbenu, zimzelen, božur, zanovet i travu od groz delom mene i zavisi od položaja sunca. Tako će
nice, ako se nameravaju upotrebiti za lečenje; petak — za silatigi, dajući uputstva, reći : „Da bi učinio tu i tu stvar.
86 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 87
uzećeš list bodljikave puzavice bez kore, toga dana, prošlosti) da su negdašnji putnici poklonili poverenje uro-
kada se sunce bude nalazilo u tom položaju, gledajući đeničkim taksonomijama, umesto što su u celosti na brzinu
u tom pravcu, prizivajući toga lara." (Hampate Ba i stvorili druge, što je dovelo do toga da 11 autora naziva
Diterlen, str. 23). istim naučnim imenom Cants azarae 3 različita roda, 8
vrsta i 9 različitih podvrsta, ili daje više imena istom vari
Urodeničke klasifikacije nisu samo metodično izvršene i jetetu iste vrste. Nasuprot tome, Gvarani iz Argentine i Pa
zasnovane na čvrsto organizovanom teorijskom znanju. Doga ragvaja metodično su se služili prostim dvočlanim i tro
đa se da se one i sa formalnog gledišta mogu uporediti sa kla članim izrazima, razlikujući tako, kod mačaka, na primer,
sifikacija kojima se zoologija i botanika i danas služe. oblike krupnog, sitnog i srednjeg rasta: dyagua été je
Ajmara Indijanci sa bolivijske visoravni, koji su verovat- prevashodno krupna mačka, mbarakadya été — takođe
no potomci legendarnih Kola — a ovi su, kako izgleda, prevashodno mala divlja mačka. Mini (mali) među dyagua
stvorili visoku civilizaciju Tijahuanako — vesti su eksperi- (velikim, krupnim) odgovara guasu (velikom) medu chi-
mentatori u oblasti održavanja prehrambenih proizvoda, tako zjz'-ma, mačkama srednjeg rasta:
da je neposrednim oponašanjem njihovih dehidratizacionih
postupaka američka armija, u posljednjem ratu, mogla da „Uopšte uzev, može se reći da imena kod Gua-
svede na veličinu kutije za obuću porcije pirea od krompira rana obrazuju dobro smišljen sistem i — cum grano sa
dovoljne za sto obroka. Oni su bili i agronomi i botaničari koji lis — pokazuju izvesnu sličnost sa našom naučnom no
su razvili, možda više nego ikada do tada, gajenje i taksono- menklaturom. Ti primitivni Indijanci nisu prepuštali
miju vrste Solanum, čiji se značaj za ove Indijance objašnjava slučaju davanje imena svemu što postoji u prirodi, već
time što oni žive na visini od preko 4 000 m., na kojoj kukuruz su sazivali plemenska savetovanja da bi odlučili koja
ne može da sazri. Ima više od 250 varijeteta za koje još imena najbolje odgovaraju odlikama vrsta; i veoma su
postoje imena u urodeničkom jeziku, a njih je svakako bilo tačno razvrstavali grupe i podgrupe . . . Sećati se uro-
više u prošlosti. Ta taksonomija služi se jednim opisnim đeničkih imena za faunu jednog kraja ne predstavlja
nazivom za varijetet, a on se preinačava pomoću jednog pri- samo čin pijeteta i poštenja, već i dužnost naučnika."
deva koji se dodaje za svaki podvarijetet. Tako se varijetet (Denier, str. 234 i 244).
imilla, „devojka", dalje deli, prema boji, na crnu, plavu,
belu, crvenu, zagasito crvenu . . . ; ili, prema drugim odli Na velikom delu poluostrva Jork, u severnoj Australiji,
kama, na travnatu, bezukusnu, jajastu itd. Postoje oko 22 hrana se pomoću dva posebna morfema označava kao „bilj
glavna varijeteta, koji su na taj način dalje podeljeni ; uz to, na" i „životinjska". Vik Munkan, pleme koje živi u dolini
među njima postoji i opšta dihotomija koja razlikuje vari i oko levkastog ušća reke Arčer, na zapadnoj obali Austra
jetete i podvarijetete prema tome da li se mogu jesti odmah lije, čini tu podelu još preciznijom dodajući reč mai kao
posle kuvanja, ili tek posle niza naizmeničnih zamrzavanja prefiks svakom imenu biljke ili hrane koja se od nje do
i previranja. Skoro uvek dvočlana taksonomija polazi bij a, a reč min svakom imenu životinje, komada mesa ili
od kriterijuma kao što su oblik (ravan, debeo, spiralan, hrane životinjskog porekla. Isto tako, reč yukk upotrebljava
u obliku kaktusovog lista, grudvast, jajast, u obliku goveđeg se kao prefiks za svako ime drveta, ili za reč koja označava
jezika, itd.), sastav (brašnast, gumast, lepljiv, itd.); „pol" motku, komad drveta ili predmet izrađen od drveta; pre
(devojka ili mladić) (La Bar). fiks koi — za sve vrste vlakana i užadi; wakk za trave, tukk
Jedan biolog podvlači koliko se grešaka i zabuna moglo za zmije, känpän i wank za kotarice, prema tome da li su
izbeći (a neke od njih bile su ispravljene tek u nedavnoj ispletene od slame ili tankog kanapa. Najzad, isti tip imen-
88 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 89
ske konstrukcije sa prefiksom ark omogućava razlikovanje o Navaho Indijancima može se primeniti ne samo i na Aus-
oblika predela i njihovo dovođenje u vezu sa ovim ili onim tralijance i Sudance, već i na sve ili skoro sve urođenike :
tipom flore ili faune: ark tomp je žalo i ark tomp nintän,
oblast dina iza žala; ark pint'l, priobalna ravnica sa slanim „Kako oni smatraju da je sve što postoji važno
močvarama, itd. : za njihovo blagostanje, prirodna klasifikacija postaje
glavni problem u verskim proučavanjima i zahteva naj
„Urođenici nepogrešivo zapažaju karakteristično veću pažnju sa stanovišta taksonomije. Trebalo bi da
drveće, kao i žbunje i trave koji su specifični za svaku raspolažemo listom sa engleskim, naučnim (latinskim)
„biljnu zajednicu", uzimajući ovaj izraz u njegovom eko i navaho imenima svih biljaka, svih životinja (naročito
loškom smislu. Oni su u stanju da sa najmanjim pojedi ptica, glodara, insekata i crva), ruda i stena, školjki,
nostima i bez ikakvog oklevanja nabroje drveće karak zvezda . . ." (Rajhard I, str. 7)
teristično za svaku zajednicu, vrstu vlakna i smole,
trave i sirovine do kojih u toj zajednici dolaze, kao i Si Zaista, svakoga dana sve više otkrivamo da je za ispravno
sare i ptice koji borave u svakom tipu obitavališta. tumačenje mitova i rituala, pa čak i za njihovo tumače
Njihova su znanja, uistinu, tako precizna i podrobna nje sa strukturalnog stanovišta (pogrešno bi bilo izjednačiti
da oni znaju da kažu i imena prelaznih tipova . . . Moji ga sa običnom formalnom analizom), neophodno precizno
informatori opisivali su ne oklevajući evoluciju faune i identifikovanje biljaka i životinja koje su u njima pome-
izvora hrane u svakoj zajednici u zavisnosti od godi nute, ili neposredno korišćene u obliku delova ili ostataka.
šnjih doba." Navešćemo dva primera, jedan iz botanike, drugi iz zoo
logije.
U oblasti zoologije i botanike, urodenička takso- U čitavoj, ili skoro čitavoj Severnoj Americi biljka
nomija omogućava isticanje razlika među rodovima, vrsta zvana „žalfija" („sage", „sage-brush") igra glavnu ulogu u
ma i varijetetima: mai' watti'yi (Dioscorea transversa) — najrazličitijim ritualima, bilo sama, bilo uz neku drugu
mai ka arra (Dioscorea sativa var. rotunda, Bail.); yukk biljku, ili suprotstavljena drugim biljkama : Solidago, Chry-
putta (Eucalyptus papuana) — yukk pont (Ε. tetrodonta) ; sothamnus, Gutierrezia. Sve to zvuči proizvoljno i liči na
tukk pol (Python spilotes) — tukk oingorpän (P. amethy- anegdotu sve dok se pouzdano ne utvrdi prava priroda
stinus) ; min pänk (Macropus agilis) — min ko'impia (M. američke „žalfije", koja ne spada u usnatice, već u glavo-
ruf us) min lo'along (M. giganteus), itd. Nije, dakle, pre- čike. U stvari, njeno lokalno ime označava više varijeteta
terano kada se kaže, kao što to čini autor ovih zapažanja, pelina (Artemisia) (koje, uostalom, urođeničke nomenklature
da podela biljaka i životinja, kao i hrane i sirovina koje precizno razlikuju pripisujući svakome različitu ritualnu
se iz njih dobijaju, pokazuje izvesnu sličnost sa nekom funkciju). To identifikovanje, dopunjeno anketom ο narodnoj
prostom Lineovom klasifikacijom (Tomson, str. 165—167). farmakopeji, pokazuje da je u Severnoj Americi, kao i u Sta
rom svetu, pelin biljka sa ženskom, mesečevom i noćnom
konotacijom, i da se poglavito upotrebljava za lečenje
poremećaja menstruacionog odliva i pri teškim porođajima.*
Slično istraživanje u vezi sa jednom drugom biljnom
Pred tolikom preciznošću i krajnjom brižljivošću po
* Izgleda da je i u starom Meksiku Artemisia imala žensku konotaciju, pošto
činjemo da žalimo što svaki etnolog nije i mineralog, bo su se žene njome kitile za igru na junskim svečanostima u čast boginje Huikstosi-
taničar i zoolog, pa čak i astronom . . . Rajhardova opaska uatl (Reko, str. 39, 75 ; Anderson i Dibl, str. 88—89). Za sve što je u vezi sa etnobo-
tanikom u Nahuatla, ispor. kod Pasa i Tronkosa.
90 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 91
geografskoj udaljenosti i razlikama u jeziku i kulturi. Jedan Informatori se, izgleda, kolebaju između malog crnog
sistem počinje da se ocrtava na čitavom kontinentu. Naj medveda i žderonje ili karkadžua (engl, „wolverine": Gulo
zad, za komparativistu analogija između položaja Artemisiae luscus). Iako su znali da taj problem postoji, stručnjaci za
u Starom i Novom svetu otkriva novo polje istraživanju urođenike Hidaca: Vilson, Densmor, Bauerz, Bekvit nisu
i razmišljanju, koje je svakako isto toliko prostrano koliko i po mu pripisali izuzetnu važnost; na kraju krajeva, u pitanju
lje koje otkriva uloga Solidago virga aurea ili, drugim recima, su mitske životinje, čije bi se identifikovanje moglo sma
jedne „zlatne grane" u Novom svetu. trati nekorisnim, ako ne i nemogućim. Pa ipak, od tog
Drugi primer odnosi se na rituale koje smo već pome- identifikovanja zavisi čitavo tumačenje ovog rituala. Pret
nuli u prethodnom stavu, to jest na rituale lova na orlove u postavka da je tu u pitanju medved ne bi nimalo dopri-
Hidaca, koji, kao i mnoge druge američke populacije, tome nela tumačenju lova na orlove; sa karkadžuima — to je
poslu pripisuju prevashodno sakralni karakter. Međutim, kanadski oblik jedne indijanske reci koja znači „opak ka
urođenici Hidaca smatraju da su natprirodne životinje na rakter" — stvari drukčije stoje, jer oni u folkloru zauzimaju
učile ljude lovu na orlove izmislivši prvo njegovu tehniku. sasvim posebno mesto; zver u mitologiji Severoistočnih
U mitovima se te životinje dosta neodređeno označavaju Algonkina, karkadžu je životnja koju mrze i koje se plaše
kao „medvedi". kako Eskimi iz Hadzonovog zaliva, tako i Zapadni Atapaskani
i plemena koja žive na obalama Aljaske i Britanske Kolum
bije. Obaveštenja prikupljena proučavanjem svih tih po
pulacija poklapaju se sa objašnjenjem koje je dobio jedan
savremeni geograf iz usta trapera: „Žderonja je skoro
jedini pripadnik porodice lasica koji se ne može uhvatiti
pomoću kljuse. On se zabavlja kradući ne samo plen, već
i kljuse lovaca. Lovac ga se oslobađa samo puškom." (Brujet,
str. 155). Ε sad, pripadnici plemena Hidaca love orla sakriveni
u jamama; orla privuče mamac postavljen iznad jame, i kada
se on spusti da ga ščepa, lovac ga hvata golim rukama. Ta teh
nika lova ima, dakle, paradoksalan karakter : čovek je zamka,
ali da bi odigrao tu ulogu, on treba da side u jamu, to jest da
se nađe u položaju životinje uhvaćene u zamku; on je u isti
mah lovac i divljač. Karkadžu je jedina životinja koja ume
da resi u svoju korist tu protivrečnu situaciju: on se ne
samo nimalo ne boji zamki koje mu postavljaju, već se
takmiči sa postavljačem zamki kradući mu plen, a ponekad
čak i zamke.
Ako je ovaj početak tumačenja tačan, iz njega proiz
lazi da ritualni značaj lova na orlove u Hidaca potiče,
bar delimično, od upotrebe jama, to jest od činjenice da
lovac prihvata neobično nizak položaj (u bukvalnom, a —
kao što smo maločas videli — i prenosnom smislu) da bi
Slika 2. — Solidago virga aurea
(prema Bull. Torrey Botanical Club}
zarobio divljač čiji je položaj najviši, objektivno govoreći
94 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 95
(orao visoko leti), a i sa mitskog stanovišta (po kome se spajanja da ono, najpre, izgleda kao razdvojenost koja se
orao nalazi na vrhu ptičije hijerarhije). ne može drukčije savladati do upravo prolivanjem krvi.
Analiza ovog rituala potvrđuje u svim njenim pojedinos U takvom sistemu menstruacija dobija trostruku po
tima pretpostavku ο dualizmu nebeskog plena i htoničnog zitivnu odredbu: sa strogo formalnog stanovišta, pošto je
lovca, koji podseća i na najveću suprotnost koja se u lovu mo prvi lov obrnut u odnosu na drugi, uloga koja se pripisuje
že zamisliti, to jest suprotnost između visokog i niskog. menstruaciji takođe je obrnuta: kobna u prvom slučaju
Izvanredna složenost rituala obavljanih pre lova na orlove, (zbog preterane sličnosti), ona postaje blagotvorna u dru
za vreme njegovog trajanja i posle njegovog završetka pred gom slučaju (u kome se na njeno metaforično značenje
stavlja, prema tome, pandan izuzetnom položaju lova na nadovezuje i metonimijsko, pošto ona podseća na krvavi
orlove u okviru jedne mitske tipologije, po kojoj on postaje mamac koji truli, i zato što je mamac jedan deo toga siste
konkretan izraz najvećeg rastojanja između lovca i divljači ma). Sa tehničkog stanovišta, zaista, krvavo telo koje će
koja se lovi. uskoro postati mrcina i koje živi lovac drži iznad sebe neko
Samim tim izvesna nejasna mesta u ovom ritualu po liko časova, ili čak nekoliko dana, predstavlja sredstvo za
staju jasna, a naročito važnost i značenje mitova pričanih hvatanje; značajno je da ista urođenička reč označava
za vreme lovačkih pohoda ο herojima sa kulturnom mi ljubavni zagrljaj i zahvatanje mamca od strane ptice. Najzad,
sijom koji mogu da se pretvore u strele, i koji su gospodari na semantičkom planu, prljanje se, bar kako misle severno-
lova strelom: iz tog razloga oni su dvostruko nepodesni američki Indijanci, sastoji u odveć čvrstom spajanju dva
za ulogu mamca u lovu na orlove, s obzirom da se javljaju termina koji su bili određeni da ostanu u „čistom" stanju.
u obliku divlje mačke i rakuna. Doista, lov strelom moguć Ako u lovu sa malog rastojanja uvek postoji opasnost da
je u vazdušnom prostoru koji se nalazi neposredno iznad menstruacija dovede do preteranog spajanja, izazivajući
tla, to jest u atmosferskom ili srednjem vazdušnom sloju: svojom suvišnošću zasićavanje prvobitnog odnosa i neutra-
taj lov spaja lovca i divljač u vazdušnom međuprostoru, dok lišući njegovu dinamičku snagu, u lovu sa velikog rasto
ih lov na orlove razdvaja dodeljujući im suprotne položaje: janja situacija je obrnuta: spajanja nema, i jedini način
lovcu pod zemljom, a divljači na ognjenom nebu. da se otkloni ta njegova slaba strana sastoji se u tome da
Jednu drugu neobičnu stranu lova na orlove predstavlja se u njemu toleriše izvesno prljanje, koje će se ukazati kao
verovanje da na njega blagotvorno utiču žene za vreme periodičnost na osi uzastopnosti, ili kao truljenje na osi
menstruacije, nasuprot praktično opšterasprostranjenim ve- istovremenosti.
rovanjima u naroda lovaca, i u samih Hidaca, u pogledu Kako prva osa odgovara mitologiji zemljoradnje, a
svake druge vrste lova osim lova na orlove. U svetlosti druga mitologiji lova, tim tumačenjem dolazimo do jed
onoga što smo maločas rekli, i ta pojedinost postaje jasna nog globalnog sistema referencija koji omogućava da se
ako se ima u vidu da se u lovu na orlove, zamišljenom uoče homologije među temama između kojih, kada su one
kao smanjivanje maksimalnog rastojanja između lovca i razvijene, na prvi pogled ne postoji nikakva veza. Međutim,
divljači, posredovanje na tehničkom planu vrši preko u lovu na orlove taj rezultat veoma je značajan, jer je taj
mamca, komada mesa ili neke sitne divljači, dakle krva lov rasprostranjen (u različitim oblicima, ali uvek sa izra
vog tela koje će brzo istruleti. Prvi lov (onaj koji obezbe- zito ritualnim karakterom) na skoro čitavom američkom
đuje mamac) uslovljava drugi; jedan je krvav (obavlja kontinentu, i u naroda sa različitim kulturama, od kojih
se pomoću luka i strele), a drugi nije (orlovi će biti udav- su jedni lovci, a drugi zemljoradnici. Skromna ali pozi
ljeni bez prolivanja krvi); jedan, koji se sastoji u bliskom tivna funkcija prljanja u Hidaca, Mandana i Poni Indi
spajanju lovaca i divljači, donosi srednji član tako dalekog janaca (sa varijantama koje se mogu protumačiti odgo-
96 D I V L J A MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 97
varajućom društvenom organizacijom svakog plemena) mo svi mitovi, uprkos znatnim rastojanjima, bili preuzeti od
že se, prema tome, tretirati kao jedan poseban primer neke severne kulture : to bi se pitanje moglo postaviti samo
iz sklopa jedne šire celine, čiji drugi poseban primer pred za Hidaca Indijance, jer se karkadžu izričito pominje u nji
stavlja mit Pueblo Indijanaca ο čoveku koji se verio sa hovim mitovima. U drugim slučajevima, ograničićemo se
devojkom-orlom; taj mit je kod njih vezan za mit ο vere- na to da konstatujemo da se analogne logičke strukture
nici-utvari („corpse girl", „ghost-wife"), u kome prljanje mogu izgraditi pomoću različitih leksičkih sredstava. Nisu
ima veoma značajnu, ali negativnu funkciju (verenica-leš stalni elementi, već samo odnosi.
zamenjuje ženu koja je dobila menstruaciju i prouzrokuje
lovčevu smrt umesto da mu donese uspeh), jer, prema *
Pueblo Indijancima (i kao što to mitovi objašnjavaju),
ne treba proliti krv pitomih zečeva, koji predstavljaju pre- Ova poslednja napomena navodi nas da ispitamo jed
vashodni cilj ritualnog lova, dok Hidaca Indijanci smatraju nu drugu teškoću. Nije dovoljno tačno identifikovati sva
da treba proliti njihovu krv kako bi oni mogli da posluže kao ku životinju, biljku, kamen, nebesko telo ili prirodnu po
sredstvo u prevashodno ritualnom lovu, to jest lovu na orlo javu koji se pominju u mitovima i ritualu (to su mnogo
ve, čija krv ne treba da bude prolivena. I doista, Pueblo struki zadaci za čije je rešavanje etnograf retko pripremljen);
Indijanci hvataju orlove i odgajaju ih, ali ih ne ubijaju, treba znati i kakvu im ulogu svaka kultura pripisuje u
a neke grupe se čak potpuno uzdržavaju od lova na orlo sklopu jednog sistema značenja. Svakako, korisno je ilu-
ve, iz straha da ne zaborave da ih nahrane i tako dovedu strovati raznovrsnost i tananost načina posmatranja kojima
do toga da oni uginu od gladi. se urođenici služe, i opisati njegove metode: stalno bu
Ali vratimo se za trenutak Hidaca Indijancima, u dnu i neumornu pažnju, istrajno uvežbavanje svih čula,
kojih se postavljaju drugi problemi u vezi sa mitskom oštroumnost koja ne uzmiče pred metodičnom analizom
ulogom pripisanom karkadžuu u oblasti koja se graniči izmeta životinja da bi otkrila čime se one hrane, itd. Od
sa većom severnijom oblašću nastanjenom tim životinja svih tih sitnih pojedinosti, strpljivo nagomilavanih tokom
ma.* Podsećamo na to da bismo podvukli da je tačno iden- vekova i verno prenošenih s pokolenja na pokolenje, za
tifikovanje životinje sa mitskom funkcijom — Gulo lus- držane su samo neke na osnovu kojih se određenoj ži
cus-a — uslov za rešavanje istorijskih i geografskih, kao votinji ili biljci određuje funkcija označavanja nečega u
i semantičkih i strukturalnih problema. To identifikovanje jednom sistemu. Međutim, treba znati koje su to pojedi
veoma je značajno i za tumačenje mitova onih populacija nosti, jer i kada je reč ο istoj vrsti, ti odnosi nisu stalni
koje su od karkadžuove postojbine isto toliko udaljene kao u svim društvima.
i Pueblo Indijanci, ili čak urođenici Šerente, iz srca trop Ibani ili primorski Dajaki, koji žive na jugu Bornea,
ske Amerike (centralni Brazil), kod kojih takođe postoji gataju tumačeći pesmu i let više vrsta ptica. Ubrzano kre-
mit ο verenici-utvari. Ali time ne želimo da kažemo da su štanje sojke kreštalice (Platylophus galericulatus, Kivje)
* I po najstarijim predanjima izgleda da su Hidaca Indijanci živeli raštrkani podseća na pucketanje žeravice i stoga predskazuje povo
po čitavoj Severnoj Dakoti. Sto se tiče karkadžua, »to je životinja koja živi u šumama ljan ishod krčenja i ugarivanja; poziv na uzbunu jednog
oko Severnog pola na oba kontinenta. U Severnoj Americi nekada je on živeo od
pojasa do koga dopire šuma na severu do Nove Engleske i države Njujork na jugu, trogona (Harpactes diardi, Temink), koji se poredi sa
do Kolorada u Stenovitim planinama, do Maunt Vitnija u Kaliforniji i, najzad,
u Sijera Nevadi.« (Nelsen, str. 428). Obični karkadžu sretao se na prostoru od Ark krkljanjem zaklane životinje, predskazuje dobar lov, dok
tičkog okeana i Bafinovog zaliva na severu, i od Pacifika do Atlantika, do granične
oblasti na severoistoku Sjedinjenih Država: do Viskonsina, Mičigena, Minesote
za poziv na uzbunu jedne Sasia abnormis (Temink) Dajaki
i Severne Dakote ; a u Stenovitim planinama, do država Jutan i Kolorado.« (Entoni, smatraju da on skida zle duhove što napadaju kulture,
str. l i l i dalje). Verovatno srodne vrste bile su primećene u planinama u Kalifor
niji i u Fort Junionu u Severnoj Dakoti (isto delo). jer podseća na zvuk noža koji nešto struže. Jedan drugi
7
98 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 99
trogon (Harpactes duvauceli, Temink) predskazuje svojim odredi ne boju izdvojenih uzoraka, već unutarnje supro
„smehom" uspeh trgovačkim ekspedicijama, a svojim tnosti uzoraka svrstanih u kontrastne parove. U njih
sjajnim crvenim perjem dočarava ugled koji donose po- je, prema tome, postojao jedan koherentan sistem, ali
bedonosni ratovi i daleka putovanja. on se nije mogao izraziti terminima našeg vlastitog sistema,
Jasno je da su te iste pojedinosti mogle dobiti i druga koji se služi dvema osama: osom valera i osom boje. Sve
čija značenja, i da su se, kod istih ptica, umesto ovih mo dvosmislenosti bile su otklonjene kada je istraživač shva
gle uzeti u obzir druge karakteristične osobine. Tim si tio da u sistemu Hanunoa postoje takođe dve ose, ali dru
stemom gatanja odabira se samo nekoliko distinktivnih gačije definisane. Po tom sistemu boje se dele na relativno
crta kojima se pripisuje jedno proizvoljno značenje; on svetle i relativno zagasite, sa jedne, i boje zelenih i osu
se ograničava na sedam ptica čiji izbor iznenađuje zbog šenih biljaka, sa druge strane: tako urođenici pridružu
njihove beznačajnosti. Ali, ako je proizvoljan u pogledu ju zelenoj boji sjajnokestenjastu boju tek posečenog bam
članova koje uzima, taj sistem postaje koherentan kada se busa, dok bismo je mi pridružili crvenoj boji kad bismo
sagleda kao celina : njime se uzimaju u obzir samo ptice čijem morali da je odredimo pomoću termina koji izražavaju
se načinu života lako može pripisati simbolično antropo- prostu suprotnost između crvene i zelene boje koja se
morfno značenje i koje se lako raspoznaju po odlikama sreće u hanunoo jeziku. (Konklin, 2).
koje se mogu kombinovati radi sastavljanja složenijih po Isto tako u folkloru mogu često da se pojave veoma
ruka (Frimen). slične životinje, ali sa različitim značenjima. Takav je slu
Međutim, s obzirom na bogatstvo i raznovrsnost si čaj sa detlićem i istorodnim pticama. Ako ptica puzavac
rove građe iz koje se tim sistemom odabira samo nekoliko privlači pažnju urođenika u Australiji, to, kao što je poka
od toliko mogućih elemenata, ne može se sumnjati u to zao Redklif-Braun (2), dolazi otuda što ona prebiva u
da bi velik broj sistema istog tipa pokazao istu koherentnost, šupljinama drveća; ali Indijanci koji žive u prerijama
i da nijedan od njih nije predodređen da bude izabran u Severne Amerike obraćaju pažnju na jednu posve druga
svim društvenim zajednicama i civilizacijama. Termini ni čiju pojedinost: oni smatraju da je detlić sa crvenom gla
kada nemaju unutrašnje značenje; njihovo značenje je „po- vom zaštićen od ptica grabljivica jer nikada ne nailaze
ziciono", zavisi od istorije i kulturnog konteksta s jedne, na njegove ostatke (Skulkraft). Poni sa gornjeg Misurija,
i strukture sistema u koji ulaze, s druge strane. koji žive nešto južnije, smatraju (izgleda kao i stari Rimlja
Taj selektivni stav ispoljava se već u ravni rečnika. ni) da postoji veza između detlića i bure i oluje (Flečer 2),
U navaho jeziku divlji ćuran je ptica koja „kljuca klju dok Osedži tu pticu dovode u vezu sa suncem i zvezdama
nom", dok detlić njime „dobuje". Crvi, larve i insekti (La Fleš). Ali Ibani sa Bornea, ο kojima je maločas bilo
obuhvaćeni su jednim generičkim imenom koje označava reci, pripisuju simboličnu ulogu jednoj podvrsti detlića
gmizanje, izbijanje, ključanje i vrenje. Insekti se, prema (Blythipicus rubiginosus, Svenson) zbog njegove „pobed-
tome, zamišljaju pre kao larve nego kao lutke ili odrasli ničke" pesme i krika koji — po njima — ima karakter
insekti. Ševino ime označava njenu dugačku mamuzu, svečanog upozorenja. Tu, svakako, nisu u pitanju potpuno
a na engleskom jeziku perjanu ćubu na njenoj glavi iste ptice, ali taj primer omogućava nam da bolje shvati
(„hornedlark") (Rajhard I, str. 10—11). mo kako bi razne populacije u svojoj simbolici mogle
Kada je Konklin preduzeo da prouči način na koji da upotrebljavaju istu životinju polazeći od odlika koje
urođenici Hanunoo sa Filipina razvrstavaju boje, najpre nisu u međusobnoj vezi: njenog obitavališta, ponašanja u
su ga zbunile prividna zbrka i protivrečnosti; međutim, vezi sa meteorološkim prilikama, „glasa", itd., i od toga da
one bi iščezavale čim bi zamolio svoga informatora da li je ta životinja živa ili uginula. Pa i tada bi se svaka poje-
7*
100 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 101
dinost mogla tumačiti na različite načine. Na jugozapadu izvoljno se rešava slučaj vodenih ptica, koje bi, kao ptice,
Sjedinjenih Država, Indijanci koji žive od zemljoradnje mogle da pripadaju vazduhu pre nego vodi, i nije izvesno
smatraju gavrana pre svega pljačkašem vrtova; dok Indi da bi istraživanje u oblasti ekonomskog života, tehnika,
janci sa severozapadne obale Tihog Okeana, koji se bave mitskih predstava i ritualnih radnji pružilo dovoljno bogat
isključivo lovom i ribolovom, vide u toj istoj ptici leši- etnografski kontekst za donošenje ispravne odluke.
nara, pa prema tome i pticu koja jede i izmet. Semantička Etnografija Algonkina iz centralnog delà SAD i etno-
sadržina imena Corvus različita je u ova dva slučaja: ona grafija njihovih suseda Vinebaga navode na klasifikaciju
upućuje ili na biljno ili na životinjsko carstvo, i ukazuje u pet kategorija koje odgovaraju zemlji, vodi, podvodnom
na rivalstvo sa čovekom u sličnom vladanju, ili antagoni svetu, atmosferskom nebu i ognjenom nebu.* Teškoće
zam u obrnutom vladanju. počinju kada hoćemo da odredimo mesto svakome klanu.
Pčela je totemska životinja kako u Africi tako i u U Menomina je postojalo pedesetak klanova koje bismo
Australiji. Ali u Nuera ona predstavlja sekundarni totem mogli da podelimo na kopnene četvoronošce (vuk, pas,
koji se vezuje za pitona, jer je telo obe te vrste išarano na jelen), četvoronošce koji prebivaju na vlažnim mestima
sličan način. Urođenik čiji je totem piton uzdržava se, (kanadski irvas, los, kuna, dabar), „kopnene" ptice (orao,
prema tome, od ubijanja pčela i trošenja njihovog meda. kobac, gavran, vrana), vodene ptice (roda, čaplja, patka,
Vezivanje istog tipa postoji između crvenog mrava i kobre, vodena kokoš), i najzad htonične životinje. Ali ova kate
jer kobrino ime upravo označava „smeđu boju" (Evenz- gorija je naročito nepogodna, jer bi se mnoge životinje
Pričed, 2, str. 68). koje treba klasirati (medved, kornjača, bodljikavo prase)
Beskrajno je složeniji semantički položaj pčela u onih mogle svrstati i u neku drugu grupu. Teškoće bi bile još
australijskih plemena sa Kimberlija u čijim jezicima po veće za sve preostale životinje.
stoje klase imena. Tako Ngarinuini priznaju tri uzastopne U Australiji nailazimo na probleme istoga tipa. Posle
dvojne podele: najpre podelu stvari i bića na mrtve i ži Frejzera, Dirkem i Mos razmišljali su ο sveobuhvatnim
ve, zatim podelu živih bića na racionalna i iracionalna, klasifikacijama izvesnih plemena kao što je pleme Votjo-
i, najzad, podelu racionalnih bića na mužjake i ženke. baluk, koje sahranjuje svoje umrle pripadnike postavljajući
U jezicima sa šest klasa, klasa koja je namenjena napra ih u pravcu određenom za svaki klan (v. skicu na 102. strani).
vljenim predmetima obuhvata kako med tako i čunove, Pored toga što su ova obaveštenja bez sumnje frag
pošto su pčele „napravile" med kao što su ljudi napravili mentarna, možemo samo da konstatujemo začetke jedne
čunove. Stoga je razumljivo što su jezici koji su izgubili organizacije, koji, uostalom, takvi izgledaju samo u očima
klase prinuđeni da zajedno stavljaju životinje i napravlje posmatrača, jer nam etnografski kontekst — jedini pomo
ne predmete (Kejpel). ću koga bismo ih mogli protumačiti — skoro potpuno ne
Ima slučajeva kada se ο logici klasifikacija mogu iz- dostaje: beli, „dnevni" kakadu nalazi se pored sunca, a
neti hipoteze koje su verovatne, ili za koje se zna da se crni kakadu, koji mu je skoro dijametralno suprotan, na
poklapaju sa tumačenjima urođenika. Irokeški narodi bili lazi se pored gomolja, „htoničnih" biljaka i, u isti mah,
su organizovani po klanovima koji su se i brojno i po na istoj osi na kojoj i pećina, koja je i sama „htonična".
imenima osetno razlikovali. Ipak, dosta lako otkrivamo Zmije se nalaze na jednoj osi, „morska" bića: pelikan,
„glavni plan", koji počiva na osnovnoj trojnoj podeli na more, topli vetar, izgledaju takođe grupisana oko jedne
plemena vode (kornjača, dabar, jegulja, vodena šljuka,
čaplja), plemena zemlje (vuk, jelen, medved) i plemena * U Vinebaga i drugih plemena Sijuksa, kao i u središnih Algonkina, postoji
klasifikacija u pet grupa : to su životinje koje žive na kopnu, nebu, ognjenom nebu,
vazduha (kobac, ? pleva); ali čak i pri takvoj podeli pro- u vodi i pod vodom. U Vinebaga, grom-ptica pripada ognjenom nebu, orao, kobac
i golub atmosferskom nebu; medved i vuk zemlji; ribe vodi; a vodeni duh podvo
dnom svetu.« (Radin, I, str. 186).
102 DIVLJA MISAO
LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 103
ose. Ali, je li taj vetar kopneni ili morski? To ne znamo se često priziva jedna životinja koja nema praktičnu vre-
i, kao što se to često događa, odgovor na neki etnografski dnost: to je kornjača sa repom izreckanim u obliku zu
problem nalazi se u rukama geografa i meteorologa, ako baca testere. Njen značaj zauvek bi ostao nerazumljiv
ne i u rukama botaničara, zoologa ili geologa .. . kad ne bismo znali da broj trinaest ima za Osedže misti
čnu vrednost. Sunce koje se rada baca 13 zrakova pode-
ljenih na grupu od 6 i grupu od 7 zrakova, koje odgova
raju levoj i desnoj strani, zemlji i nebu, letu i zimi. Sma
tra se da na repu kornjače ove vrste ima 6 ili 7 malih
zupčastih izbočina; kornjačine grudi predstavljaju, prema
tome, nebeski svod, a siva linija koja preko njih prelazi,
Mlečni Put. Ne bi bilo lakše predskazati pansimboličnu
funkciju dodeljenu losu, čije telo predstavlja pravu
imago mundi: njegova dlaka predstavlja travu, butine bre
žuljke, bokovi ravnice, hrptenjača reljef, vrat doline, a
rogovi čitavu hidrografsku mrežu . . . (La Fleš, na raznim
mestima u knjizi).
Nekoliko tumačenja samih Osedža može se, prema
tome, rekonstruisati zato što raspolažemo ogromnom doku
mentacijom koja govori ο njima; nju je prikupio La Fleš
(sin jednog poglavice Omaha Indijanaca), koji je gajio
osobito poštovanje prema obilaznim putevima urođeničkog
načina mišljenja. Ali teškoće postaju nepremostive onda
Tačno je ovo : nikada se ne postulira načelo po kome je
kad je u pitanju jedno skoro izumrlo pleme kao što su
izvršena jedna klasifikacija: samo etnografsko ispitivanje,
Krik Indijanci, koji su nekada bili podeljeni na više od
to jest iskustvo, može da ga otkrije a posteriori. Primer
50 matrilinearnih totemskih klanova, i nosili naročito ime
Osedža, koji pripadaju Južnim Sijuksima, vrlo je značajan,
na životinja, ali i imena nekoliko biljaka, meteoroloških
jer njihove klasifikacije, bar na izgled, imaju sistematski
(rosa, vetar), geoloških (sô) ili anatomskih (dlake na pu-
karakter. Osedži dele bića i stvari u tri kategorije koje se
besu) pojava. Ti klanovi bili su grupisani u fratrije, a sela
vezuju za nebo (sunce, zvezda, ždral, nebeska tela, noć,
su takođe bila podeljena na dve grupe, koje možda odgo
sazvežđe Vlašića, itd.), vodu (školjka, kornjača, Typha
varaju životinjama što žive na zemlji i u vazduhu, iako to
latifolia /vrsta trske/, magla, ribe, itd.) i kopno (beli i
ne proizlazi iz njihovih naziva, kao što su: „ljudi koji go
crni medved, puma, bodljikavo prase, jelen, orao, itd.).
vore drugim jezikom" i „beli", ili „beli" i „crveni". Ali zašto
Orlov položaj bio bi nerazumljiv kad ne bismo poznavali
se ovi totemi dele na „ujake" i „sestriće" (kao što Hopi to
način mišljenja Osedža, u kome se orao dovodi u vezu
teme dele na „majčinu braću", s jedne, i „oca", „majku"
sa munjom, munja sa vatrom, vatra sa ugljem, a ugalj
ili „babu", s druge strane*); a naročito, zašto, s obzirom
sa zemljom: orao je, dakle, „kopnena" životinja kao jedan
od „gospodara uglja". Isto tako, i mada to nikada ne bi * Sugerisano je jedno tumačenje analogne podele u jednom afričkom plemenu:
»Bog je otac najvažnijih vazdušnih duhova, a za niže duhove kaže se da su deca nje
smo mogli predvideti, pelikan ima simboličnu ulogu zbog govih sinova, dakle da spadaju u njegovo potomstvo. Za totemske duhove često
toga što dugo živi, a metal zbog svoje tvrdoće. U ritualima se kaže da su deca njegovih ćerki, dakle da ne pripadaju njegovom potomstvu, a to
u Nuera znači da se oni stavljaju na još niže mesto u hijerarhiji duhovnih sila.« (Evenz-
Pričed 2, str. 119).
LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 105
104 DIVLJA MISAO
formalnih tipova veza. Urođenici Luapula iz Severne Ro tome dobra je i za lečenje slične bolesti, ili bolesti koja
dezije dobar su primer za teškoće te vrste. Njihovi klanovi, napada isti organ, itd. (Lejtn, str. 58). U imenima biljaka
koji nose imena životinja, biljaka ili napravljenih predmeta, kojima se služe Hanunoo, diferencijalni termini odnose se
nisu „totemski" u značenju koje se obično pridaje tom na sledeće oblasti: oblik lista, boju, mesto na kome biljka
terminu; ali, kao u urođenika Bemba i Amboa, šaljivi raste, visinu, veličinu, pol, tip rašćenja, uobičajenog gosta,
odnosi vezuju ih, dva i dva, po logici koja je sa našeg sta doba rašćenja, ukus, miris. (Konklin I, str. 131).
novišta podjednako zanimljiva. Doista, kao što smo po Ovi primeri dopunjavaju prethodne i pokazuju da
kazali u jednom svom ranijem delu i kao što nastavljamo takvi logički sistemi istovremeno koriste više osa. Od
da to dokazujemo u ovoj knjizi, takozvani totemizam pred nosi koje oni uspostavljaju medu terminima najčešće se
stavlja samo jedan vid opšteg problema klasifikacija i zasnivaju na kontigvitetu (zmija i gnezdo termita, u Lu
jedan od brojnih primera koji ilustruje ulogu koju termini apula, a i u Toreja iz Južne Indije*), ili na sličnosti (crve
za označavanje vrsta često imaju u izgrađivanju jedne ni mrav i kobra, koji su, po mišljenju Nuera, slični po
društvene klasifikacije. „boji"). Sa toga stanovišta, ti se odnosi u formalnom po
U Luapula se u šaljivom odnosu nalaze sledeći kla gledu ne razlikuju od drugih taksonomija, čak i modernih,
novi: leopard i koza, zato što prvi jede drugu; pečurka i u kojima kontigvitet i sličnost uvek imaju glavnu ulogu:
gnezdo termita, zato što prva niče na drugom; kaša i koza, kontigvitet zato da bi se pronašle stvari koje „sa struktu
zato što se kaša radije jede sa mesom; slon i ilovača, zato ralnog kao i funkcionalnog stanovišta pripadaju . . . istom
što su nekada žene, umesto da prave sudove od ilovače, sistemu"; i sličnost koja ne zahteva pripadanje jednom si
vadile iz zemlje otiske slonovih stopala i upotrebljavale stemu i zasniva se samo na istovremenom prisustvu je
te prirodne oblike kao sudove; gnezdo termita i zmija dne ili više odlika u stvarima koje su sve „ili žute, ili glatke,
ili trava, zato što trava na njemu brzo raste i što se zmije ili sa krilima, ili još visoke 10 stopa." (Simpson, str. 3—4).
u njemu skrivaju; gvožđe i svi klanovi koji nose imena Ali u primerima koje smo ispitali javljaju se i drugi
životinja, zato što ih ono ubija. Rasuđivanja istog tipa tipovi odnosa. Doista, odnosi mogu da budu dostupni
omogućavaju definisanje hijerarhije klanova: leopard je opažanju (šare na telu kod pčele i pitona) ili poimanju
iznad koze, gvožđe iznad životinja, a kiša iznad gvozda, (graditeljska funkcija kao crta zajednička pčeli i drvodelji):
jer ono zbog nje rđa; uostalom, klan kiše je iznad svih ista životinja, pčela, funkcioniše, ako tako možemo da ka
drugih, jer bi bez kiše životinje pocrkale od gladi i žeđi; žemo, u dvema kulturama na raznim nivoima apstraktnosti.
bilo bi nemoguće praviti kašu (ime klana), grnčariju (ime Taj odnos može da bude blizak ili dalek, sinhroničan ili
klana), itd. (Kanison). dijahroničan (odnos veverice i kedra s jedne, i grnčarke i
Navaho Indijanci vrlo opširno obrazlažu vrednost i otiska slonovog stopala, s druge strane), statičan (kaša i
način upotrebe svoga lekovitog bilja: dotična biljka raste koza) ili dinamičan (gvožđe ubija životinje, kiša „ubija"
pored jedne važnije lekovite biljke; jedan njen deo podseća gvožđe; cvetanje jedne biljke znači da je vreme za povratak
na jedan deo čovečijeg tela; njen miris je „kako valja" u selo), itd.
(osećaj koji imamo kada je dodirnemo, ili njen ukus, ta- Verovatno je da broj, priroda i „kvalitet" tih logičkih
kode); ona boji vodu „kako valja"; u vezi je sa jednom osa nisu isti u raznim kulturama, i da bismo kulture mogli
životinjom (kao njena hrana, preko dodira sa njom, ili preko razvrstati u bogatije i siromašnije prema formalnim svoj-
zajedničkog prebivališta); bogovi su je otkrili; neko je
naučio ljude da se njome koriste; bila je ubrana pored * »Pripadnici klana zmije obožavaju mravinjake .. . jer oni zmijama služe
kao obitavalište.« (Terston, tom VII, str. 176). Isto tako, na Novoj Gvinen »smatra
drveta u koje je grom udario; leci izvesnu bolest, prema se da neki tipovi biljaka i životinje i biljke koje na njima žive kao paraziti, pri
padaju istoj mitskoj i totemskoj skupini.« (Vire, tom I I , str. 21).
106 DIVLJA MISAO
LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 107
formalnih tipova veza. Urođenici Luapula iz Severne Ro tome dobra je i za lečenje slične bolesti, ili bolesti koja
dezije dobar su primer za teškoće te vrste. Njihovi klanovi, napada isti organ, itd. (Lejtn, str. 58). U imenima biljaka
koji nose imena životinja, biljaka ili napravljenih predmeta, kojima se služe Hanunoo, diferencijalni termini odnose se
nisu „totemski" u značenju koje se obično pridaje tom na sledeće oblasti: oblik lista, boju, mesto na kome biljka
terminu; ali, kao u urođenika Bemba i Amboa, šaljivi raste, visinu, veličinu, pol, tip rašćenja, uobičajenog gosta,
odnosi vezuju ih, dva i dva, po logici koja je sa našeg sta doba rašćenja, ukus, miris. (Konklin I, str. 131).
novišta podjednako zanimljiva. Doista, kao što smo po Ovi primeri dopunjavaju prethodne i pokazuju da
kazali u jednom svom ranijem delu i kao što nastavljamo takvi logički sistemi istovremeno koriste više osa. Od
da to dokazujemo u ovoj knjizi, takozvani totemizam pred nosi koje oni uspostavljaju među terminima najčešće se
stavlja samo jedan vid opšteg problema klasifikacija i zasnivaju na kontigvitetu (zmija i gnezdo termita, u Lu
jedan od brojnih primera koji ilustruje ulogu koju termini apula, a i u Toreja iz Južne Indije*), ili na sličnosti (crve
za označavanje vrsta često imaju u izgrađivanju jedne ni mrav i kobra, koji su, po mišljenju Nuera, slični po
društvene klasifikacije. „boji"). Sa toga stanovišta, ti se odnosi u formalnom po
U Luapula se u šaljivom odnosu nalaze sledeći kla gledu ne razlikuju od drugih taksonomija, čak i modernih,
novi: leopard i koza, zato što prvi jede drugu; pečurka i u kojima kontigvitet i sličnost uvek imaju glavnu ulogu:
gnezdo termita, zato što prva niče na drugom; kaša i koza, kontigvitet zato da bi se pronašle stvari koje „sa struktu
zato što se kaša radije jede sa mesom; slon i ilovača, zato ralnog kao i funkcionalnog stanovišta pripadaju . . . istom
što su nekada žene, umesto da prave sudove od ilovače, sistemu"; i sličnost koja ne zahteva pripadanje jednom si
vadile iz zemlje otiske slonovih stopala i upotrebljavale stemu i zasniva se samo na istovremenom prisustvu je
te prirodne oblike kao sudove; gnezdo termita i zmija dne ili više odlika u stvarima koje su sve „ili žute, ili glatke,
ili trava, zato što trava na njemu brzo raste i što se zmije ili sa krilima, ili još visoke 10 stopa." (Simpson, str. 3—4).
u njemu skrivaju; gvožde i svi klanovi koji nose imena Ali u primerima koje smo ispitali javljaju se i drugi
životinja, zato što ih ono ubija. Rasuđivanja istog tipa tipovi odnosa. Doista, odnosi mogu da budu dostupni
omogućavaju definisanje hijerarhije klanova: leopard je opažanju (šare na telu kod pčele i pitona) ili poimanju
iznad koze, gvožde iznad životinja, a kiša iznad gvozda, (graditeljska funkcija kao crta zajednička pčeli i drvodelji) :
jer ono zbog nje rđa; uostalom, klan kiše je iznad svih ista životinja, pčela, funkcioniše, ako tako možemo da ka
drugih, jer bi bez kiše životinje pocrkale od gladi i žeđi; žemo, u dvema kulturama na raznim nivoima apstraktnosti.
bilo bi nemoguće praviti kašu (ime klana), grnčariju (ime Taj odnos može da bude blizak ili dalek, sinhroničan ili
klana), itd. (Kanison). dijahroničan (odnos veverice i kedra s jedne, i grnčarke i
Navaho Indijanci vrlo opširno obrazlažu vrednost i otiska slonovog stopala, s druge strane), statičan (kaša i
način upotrebe svoga lekovitog bilja: dotična biljka raste koza) ili dinamičan (gvožde ubija životinje, kiša „ubija"
pored jedne važnije lekovite biljke; jedan njen deo podseća gvožde; cvetanje jedne biljke znači da je vreme za povratak
na jedan deo čovečijeg tela; njen miris je „kako valja" u selo), itd.
(osećaj koji imamo kada je dodirnemo, ili njen ukus, ta- Verovatno je da broj, priroda i „kvalitet" tih logičkih
kođe); ona boji vodu „kako valja"; u vezi je sa jednom osa nisu isti u raznim kulturama, i da bismo kulture mogli
životinjom (kao njena hrana, preko dodira sa njom, ili preko razvrstati u bogatije i siromašnije prema formalnim svoj-
zajedničkog prebivališta); bogovi su je otkrili; neko je
naučio ljude da se njome koriste; bila je ubrana pored * »Pripadnici klana zmije obožavaju mravinjake .. . jer oni zmijama služe
kao obitavalište.« (Terston, tom VII, str. 176). Isto tako, na Novoj Gvineji »smatra
drveta u koje je grom udario; leci izvesnu bolest, prema se da neki tipovi biljaka i životinje i biljke koje na njima žive kao paraziti, pri
padaju istoj mitskoj i totemskoj skupini.« (Vire, tom I I , str. 21).
108 D I V L J A MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 109
stvima sistema referenci)a kojima se one služe kako bi iz Kao primer ponovnog javljanja jedne vrlo jednosta
gradile svoje klasifikacione strukture. Ali čak i kulture koje vne strukture suprotnosti, ali sa obrnutim semantičkim
su u tom pogledu najmanje obdarene operišu logičkim sadržinama, navešćemo i uporedićemo simboliku boja u
sistemima sa više dimenzija, čije bi popisivanje, analizi Luvala iz Rodezije i u izvesnih australijskih plemena sa
ranje i tumačenje zahtevali velik broj etnografskih i opštih severoistoka Južne provincije, gde se pripadnici pokojni
obaveštenja koja nam često nedostaju. kove polovine po majčinoj liniji premazuju crvenim oke-
rom i pristupaju mrtvacu, dok se pripadnici polovine po
*
očevoj liniji premazuju belom ilovačom i ne prilaze mr
Do sada smo ukazali na dva tipa teškoća svojstvenih tvacu. Luvali takode upotrebljavaju crvenu i belu zemlju,
„totemskim" logikama. Pre svega, najčešće ne znamo ta- ali u njih bela ilovača i brašno služe za pripravljanje po
čno ο kojim je biljkama ili životinjama reč; videli smo, klona namenjenih duhovima predaka; crvena ilovača za-
doista, da je neprecizno identifikovanje nedovoljno, jer su menjuje belu ilovaču i brašno u ritualima kojima se pro
zapažanja urođenika tako precizna i tako nijansirana da slavlja polna zrelost, jer je crvena boja boja života i rađanja
mesto svakog termina u sistemu često zavisi od jedne (K.M.N. Vajt, I, str. 46—7*). Ako, dakle, u oba ova slu
morfološke pojedinosti ili od jednog ponašanja koji se mogu čaja bela boja odgovara „neobeleženoj" situaciji, crvena
odrediti samo na nivou varijeteta ili podvarijeteta. Eski boja — hromatski pol suprotnosti — vezuje se bilo za
mi iz Dorsea vajali su likove životinja u komadićima slo smrt, bilo za život. Opet u Australiji, u području Forest
novače veličine glave žižice sa takvom preciznošću da Rivera, pripadnici pokojnikove generacije premazuju se
zoolozi, ispitujući ih pod mikroskopom, mogu da razli belom i crvenom bojom i drže se na odstojanju od mr
kuju varijetete jedne vrste: na primer običnog gnjurca od tvaca, dok se pripadnici drugih generacija ne premazuju
gnjurca sa crvenim vratom (Karpenter). i prilaze mrtvacu. Prema tome, pri jednakoj semantičkoj
Na drugom mestu, svaka vrsta, varijetet ili podvari- sadržini, suprotnost bela/crvena boja zamenjuje supro
jetet sposobni su da vrše velik broj različitih funkcija u tnost bela boja+crna boja/O. Umesto da su, kao u pre
simboličkim sistemima u kojima su im samo izvesne fun thodnom slučaju, vrednosti bele i crvene boje preokre
kcije stvarno dodeljene. Nepoznata nam je gama tih mo nute, vrednost bele boje (ovde vezane za crnu, nehromat-
gućnosti, i da bismo odredili izvršene izbore treba da se sku boju) ostaje stalna, a sadržina suprotnog pola se pre
pomognemo ne samo svim etnografskim datama, već i okreće, prelazeći od crvene boje, koja je „super-boja",
obaveštenjima koja potiču iz drugih izvora: iz zoologije, u potpuno odsustvo boje. Najzad, jedno drugo australij-
botanike, geografije, itd. sko pleme, Bardi, gradi svoj sistem simbola pomoću su
Kada su ta obaveštenja dovoljna — što se retko do protnosti crna/crvena boja. Crna boja je boja žalosti za
gađa — možemo da utvrdimo kako čak i susedne kulture generacije parnog reda (ded, Ego, unuk), bela boja boja ža
grade potpuno različite sisteme pomoću delova koji pri losti za generacije neparnog reda (otac, sin) (Elkin 2, str.
površnom posmatranju izgledaju istovetni, ili vrlo slični. 298—299), to jest one generacije za koje nije vezano sub-
Ako populacije iz Severne Amerike mogu da smatraju jektovo pokolenje. Suprotnost između dva nejednako
sunce, u zavisnosti od slučaja, kao „oca" i dobročinitelja, obeležena termina — smrti i života u Luvala, „njegove"
ili kao čudovište-ljudoždera gladnog ljudskog mesa i krvi, smrti i „moje" smrti u Australiji, — izražava se, dakle, paro
kakvu raznolikost u tumačenjima treba očekivati onda ka vima elemenata uzetih iz istog lanca simbola : odsustvo boje,
da su u pitanju tako osobena bića kao što je neki podva- crna boja, bela boja, crna+bela boja, crvena boja (kao
rijetet biljke ili ptice? vrhunsko prisustvo boje), itd.
* Kao u Kini, u kojoj je bela boja boja žalosti, a crvena boja boja vencanja.
,*
*
I u Foks Indijanaca srećemo istu suprotnost, ali
prebačenu sa plana boja na plan zvuka: dok traje pog
rebni obred, „oni koji sahranjuju umrlog govore medu Posebno treba razmotriti poslednji tip teškoća vezanih
sobom, ali drugi ćute" (Mičelson I, str. 411). Suprotnost upravo za klasifikacije koje nazivamo „totemskim" u širo
između reci i ćutanja, buke i tišine, odgovara, dakle, su kom smislu reci, to jest za one koje su ne samo zami
protnosti između boje i odsustva boje, ili između dva hro- šljene, već i doživljene. Kad god su društvenim
matizma nejednakog stepena. Čini nam se da ova zapa grupama data imena, pojmovni sistem koji ona obrazuju
žanja opovrgavaju sve teorije koje se pozivaju na „arheti kao da je prepušten ćudima demografske evolucije, koja ima
pove" ili „kolektivno nesvesno" ; samo oblici mogu da budu svoje posebne zakone, ali koja je u odnosu na njega slučajna.
zajednički, ali ne i sadržine. Ako postoje zajedničke sadr- Doista, taj sistem je dat u sinhroniji, dok se demografska
žine, razlog za to treba tražiti bilo u objektivnim svojstvi evolucija odvija u dijahroniji; drugim recima, to su dva
ma izvesnih prirodnih ili veštačkih bića, bilo u njihovom ši determinizma koji deluju svaki za sebe i ne vodeći računa
renju i pozajmljivanju, to jest u oba slučaja izvan duha. jedan ο drugom.
Druga teškoća javlja se zbog prirodne zamršenosti kon Taj sukob između sinhronije i dijahronije postoji i
kretnih logika, za koje je sama veza bitnija od prirode na planu jezika: verovatno je da će se strukturalna obe-
veze; na formalnom planu oni se, ako tako možemo da ležja jednoga jezika promeniti ako velik broj stanovnika
kažemo, služe čime stignu. Otuda proizlazi da kada se koji su se njime služili postepeno počne da opada; jasno
nađemo pred dva termina koji su dati u tesnoj vezi, nikada ne je da jezik iščezava sa ljudima koji njime govore. Ipak,
možemo da postuliramo formalnu prirodu te veze. Kao i ter veza između sinhronije i dijahronije nije kruta, prvo zato
minima, i njihovim odnosima treba pristupati posrednim što su, u glavnim crtama, sva govorna lica jednaka (ova
putem i u neku ruku okolišno. Strukturalna lingvistika formula brzo bi postala netačna kad bismo se usudili da
nailazi danas na tu teškoću, iako na drugačijem terenu, bliže odredimo posebne slučajeve), a zatim, i naročito, zato
zato što se i ona oslanja na kvalitativnu logiku: ona uočava što strukturu jezika u izvesnoj meri štiti njegova praktična
parove suprotnosti koje obrazuju fonemi, ali duh svake funkcija koja se sastoji u obezbeđivanju sporazumevanja:
suprotnosti u velikoj meri ostaje hipotetičan; u prethodnom prema tome, demografske promené utiču na jezik samo u
stadijumu teško je izbeći izvestan impresionizam pri njiho izvesnim granicama, zato što njegova funkcija nije dove
vom definisanju, i dugo, postoji mogućnost rešavanja dena u pitanje. Ali pojmovni sistemi koje ovde proučavamo
istoga problema na više načina. Jedna od glavnih teškoća nisu (ili su to tek na drugom mestu) sredstva sporazume
za strukturalnu lingvistiku, koju je ona do sada samo donekle vanja; to su sredstva mišljenja, a uslovi za obavljanje te
savladala, potiče otuda što redukciju koju ona sprovodi po aktivnosti nisu tako strogo određeni; jasni smo ili nismo
moću pojma dvočlane suprotnosti neizbežno prati kvalita jasni kada govorimo, ali mislimo bolje ili gore. Misao pod-
tivna raznovrsnost, neosetno i kao krišom vaspostavljena u razumeva stupnjeve, i sredstvo mišljenja može neosetno da
korist svake suprotnosti: smanjen na jednom, broj dimen se izmetne u sredstvo sećanja. Time se objašnjava zašto
zija raste na drugom planu. Međutim, nije isključeno su sinhronične strukture sistema koje nazivamo totemskim
da se tu, umesto sa jednom metodološkom teškoćom, su krajnje osetljive na delovanje dijahronije: mnemotehničku
kobljavamo sa granicom koja je u samoj prirodi izvesnih sredstvo lakše funkcioniše nego spekulativno sredstvo, koje
intelektualnih operacija, čija bi slaba strana i u isti mah pak ima manje zahteve od sredstva sporazumevanja.
prednost bile u tome da mogu da budu logičke iako su Ilustrujmo ovo jednim skoro istinitim primerom. Uz
čvrsto vezane za svet kvaliteta. mimo jedno pleme, koje je u svoje vreme bilo podeljeno
112 DIVLJA MISAO
LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 113
8
114 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 115
simetrije, ravnoteža u sistemu bila je poremećena, jer su na to da poslanicima poverava staranje ο vođenju
pridošlice bili takođe ratnici, pa je tako bilo 14 klanova javnih poslova. Sa svakom krizom, porazom kao što
s jedne, i 7 s druge strane. Da bi se otklonio taj nedostatak je bio onaj iz 1871. godine, ili ratom koji predugo
i sačuvala ravnoteža između ratnika i pristalica mira, u traje, kao rat u Alžiru, Francuska menja svoj stav,
jednoj ratničkoj grupi broj klanova smanjen je na 5, a u to jest prelazi sa bonapartizma na orleanizam, kao
drugoj na 2. Otada u logorima Osedža, koji su kružnog obli 1871. godine, ili sa orleanizma na bonapartizam, kao
ka i čiji se ulaz nalazi prema istoku, ima 7 miroljubivih kla 13. maja 1958."
nova na severnoj polovini logora, levo od ulaza, i 7 ratnič „Nasuprot tome, ja mislim da je sadašnja pro
kih klanova na južnoj polovini logora, desno od ulaza. mena, iako nije potpuno nezavisna od tih konstanti
(Dž. O. Dorsi, I, 2). Ova legenda se tako poziva na dvojako francuskog političkog temperamenta, vezana za po
postajanje: jedno, čisto strukturalno, koje prelazi iz dua remećaje koje industrijalizacija izaziva u društvu. Jedno
lističkog sistema u sistem trojne podele, a zatim se vraća drugo istorijsko poređenje pada mi na um. Prvoj
na prethodnu dvojnu podelu, i drugo, u isti mah struk industrijskoj revoluciji odgovara državni udar od 2.
turalno i istorijsko, koje se sastoji u potpunom otklanjanju decembra 1851. godine, drugoj industrijskoj revolu
poremećaja u prvobitnoj strukturi, koji je posledica isto- ciji državni udar od 13. maja 1958. Drugim recima,
rijskih događaja, ili tako shvatanih događaja: seoba, ratova, duboke promené uslova proizvodnje i potrošnje iz
saveza. Međutim, društvena organizacija u Osedža, onakva gledaju u istoriji nespojive sa parlamentarnim re
kakva je postojala u XIX veku, u stvari je spajala oba ta vida : žimom, i dovode našu zemlju do onog oblika auto
iako su imale jednak broj klanova, između ratničke i mirolju ritativne vlasti koji odgovara njenom temperamentu,
bive strane nije postojala ravnoteža, pošto je jedna bila samo to jest do lične vlasti." (SEDEIS, str. 20).
„nebo", dok je druga, nazvana i „strana zemlje", obuhvata-
la dve grupe klanova vezanih za kopno i za vodu. Taj Verovatno je da bi ta dva tipa suprotnosti (jedan
sistem je, dakle, istovremeno bio istorijski i Strukturalan, sinhroničan, drugi dijahroničan) poslužila Osedžima kao
dvočlan i tročlan, simetričan i asimetričan, čvrst i nesta polazna tačka; umesto da teže da se opredele za jednu
bilan . . . od njih, oni bi ih prihvatili kao ravnopravne, i u isti mah
Pred teškoćom istog tipa, naši savremenici reaguju bi se trudili da izgrade jedinstvenu shemu koja bi im omo
sasvim drugačije. Kao dokaz navodimo konstatovanje ne gućila da spoje stanovište strukture i stanovište događaja.
slaganja kojim se završio jedan skorašnji diskusioni su Uz pomoć ovakvih razmatranja nesumnjivo bi se na
sret: dosta zadovoljavajući način mogli objasniti zanimljiv od
„G. Bertran de Zuvnel. — Gospodine Prijure, nos divergencija i homologija koji karakteriše društvenu
hoćete li da date zaključak u nekoliko reci?" strukturu pet irokeških plemena i, u širim istorijskim i
„ „G. Rože Prijure. — Izgleda mi da smo se, geografskim razmerama, sličnost i razlike koje se sreću
u stvari, našli pred dvema potpuno oprečnim tezama." kod Algonkina koji žive u istočnim krajevima SAD. U
„Remon Aron preuzima tezu Andre Sigfrida. Po zajednicama sa jednolinijskim i eksogamnim klanovima,
mišljenju Andre Sigfrida postojala su dva osnovna po sistem koji obrazuju imena klanova skoro uvek se nalazi
litička stava Francuske. Naša je zemlja čas bonapar- na pola puta između reda i nereda; to bi se, izgleda, moglo
tistička, čas orleanistička. Kada · kažemo bonaparti- objasniti jedino udruženim delovanjem dveju tendencija:
stička, mislimo na to da prihvata ličnu vlast i čak je jedne čije je poreklo demografsko i koja podstiče na dezor-
priželjkuje, a kada kažemo orleanistička, mislimo ganizaciju, i druge koja ima spekulativnu inspiraciju i
8*
116 DIVLJA MISAO LOGIKA TOTEMSKIH KLASIFIKACIJA 117
ničkih elemenata i sistematskih veza još zadržalo u raznim ruža, koji se međusobno veoma razlikuju; međutim,
lokalnim organizacijama, jer to na spekulativnom planu u okviru pojedinih varijeteta, svi strukovi skoro su jed
ima za pretpostavku strogost i tačnost, upornost i privr naki. Staviše, neke najoriginalnije varijetete gajile su
ženost razlikovanjima i suprotnostima, za koje je, na prak ne samo razne porodice, već i razna plemena u ra
tičnom planu, jedan botaničar prikupio podjednako ubed- znim krajevima. Bila je potrebna fanatična privrže
ljive dokaze: nost jednom idealnom tipu da bi se sačuvao tako čist ob
„U Meksiku sam radio pre svega sa seljacima lik tih varijeteta i pored njihovog prenošenja s porodice
potpuno ili delimično evropskog porekla. Cak i oni na porodicu, sa plemena na pleme. Prema tome, izgleda
koji su izgledali kao urođenici, više su voleli da go netačno tako često tvrđenje da se najnepostojaniji
vore španski i nisu se smatrali Indijancima. Istu vr varijeteti sreću kod najprimitivnijih naroda. Upravo je
stu stanovništva sreo sam u Gvatemali, ali tamo sam obratno. Jer uzrok verovanju da su primitivni narodi
radio i sa Indijancima koji su sačuvali svoj nekada nemarni zemljoradnici leži, pre svega, u činjenici da
šnji jezik i tradicionalnu kulturu i, na moje veliko se najčešće posećuju urođenici koji žive u blizini va
iznenađenje, utvrdio sam da su na njihovim planta žnih saobraćajnica i pored gradova, čija je tradicio
žama strukovi kukuruza bili strože selekcionisani nego nalna kultura najviše propala." (Anderson, str. 218
kod njihovih suseda koji su govorili španski. Nji —219).
hove plantaže ostale su isto onako uzorne kakve su
u Sjedinjenim Državama bile plantaže kukuruza u Anderson ovde na upečatljiv način ilustruje to sta
doba poljoprivrednih takmičenja, kada su se farme ranje ο diferencijalnim razmacima kojim je prožeta prak
ri trudili da pomoću najdovitljivijih postupaka sa tična i spekulativna aktivnost onih koje nazivamo pri
čuvaju jednoobraznost strukova, veoma važnu u tak mitivcima. Formalni karakter tog staranja, kao i činjenica
mičenju. Ta činjenica bila je upadljiva zbog krajnje da ono zahvata najrazličitije sadržine, objašnjavaju kako
nestalnosti gvatemalskog kukuruza uopšte, i njego institucije urođenika, iako i njih nosi struja temporalno-
vog jednostavnog ukrštanja: dovoljno je da vetar pre sti, mogu da se održavaju na stalnom odstojanju od slu
nese malo polena sa jedne plantaže na drugu pa da čajnosti koju sa sobom nosi istorija, i od nepromenljivosti
sav rod bude ukršten. Samo veoma brižljiv izbor jednog plana, i da plove, ako tako možemo da kažemo,
semenih sadnica i čupanje strukova koji se razlikuju strujom inteligibilnosti. Kako one uvek ostaju na razu
od izabranog varijeteta omogućavaju održavanje či mnom odstojanju od Haribde i Seile — dijahronije i sin-
stog varijeteta u takvim okolnostima. Pa ipak, u Mek hronije, događaja i strukture, estetike i logike —, nji
siku, Gvatemali, pa i kod nas na jugozapadu, situ hovu prirodu, razumljivo, nisu mogli da shvate oni koji
acija je jasna: tamo gde su se stare indijanske kulture su hteli da je odrede samo pomoću jednog njenog vida.
najbolje održale, kukuruz je ostao najhomogeniji u Između stava ο suštinskoj besmislenosti urođeničkih obi
granicama varijeteta." čaja i verovanja, koji je Frejzer zastupao, i prividnog pro
„Mnogo kasnije, odgajio sam jednu skupinu ku glašavanja njihove valjanosti na osnovu onoga što je oči
kuruznog semena koju sam dobio od jednog još pri gledno za tobožnji zdrav razum na koji se Malinovski po
mitivnijeg naroda. To su Naga urođenici sa Asama, zivao, ostaje slobodan prostor za čitavu jednu nauku i
koje izvesni etnolozi opisuju kao narod koji još živi u čitavu jednu filosofiju.
kamenom dobu u pogledu svega što se odnosi na sva
kodnevni život. Svako pleme gaji više varijeteta kuku-
SISTEMI TRANSFORMACIJA 121
Ai
Dl = Ά2
Bi = d 2
I
Ci = b2
Al = C2
9
130 DIVLJA MISAO
SISTEMI TRANSFORMACIJA 131
stara, i u toku jednog rituala predaju im taj kultni
totem (a zatim ga, preko njih, predaju i drugima), učinak, jer su prelazni: deca rođena u braku X = Y biće
da ga pojedu, ali otuda ne proizlazi njihova obaveza Z, z, to jest neće pripadati istoj društvenoj grupi kojoj
da se pridržavaju neke zabrane u ishrani. Zauzvrat i njihovi roditelji; nasuprot tome, totemske grupe u
. . . oni strogo vode računa da ne jedu svoj madu, Arabana (koje imaju istu sociološku funkciju, to jest slu
ili društveni totem, u čiju čast, uostalom, ne vrše že za regulisanje brakova) imaju nizak funkcionalni uči
kultne obrede." (Elkin 2, str. 180). nak jer su neprelazne: deca iz braka X = Y biće Y, y, i
reprodukovaće tako samo grupu svoje majke. Prelaznost
Elkin, dakle, zamera Spenserovom i Gilenovom opisu (potpuna ili delimična, prema tome da li usvajamo Spen-
da je hipoteza po kojoj totemski duhovi prolaze kroz pot serovo i Gilenovo, ili Elkinovo tumačenje) sreće se samo
pun ciklus protivrečna, jer ona podrazumeva mešanje dva u zagrobnom životu Arabana, koji, u stvari, odražava sliku
ju oblika totemizma koje on smatra nesvodljivim. Može društva živih u Aranda.
se pretpostaviti samo to da kultni totemi, koji su patrili- Najzad, ista inverzija karakteriše ulogu koju svako
nearni, prelaze iz jedne polovine u drugu u okviru odre pleme pripisuje svome teritorijalnom okviru: Aranda mu
đenog muškog roda. pripisuju stvarnu i apsolutnu vrednost; u njihovom siste
Bez namere da damo konačan sud, ograničićemo se mu to je jedina sadržina koja ima potpunu moć označa
na to da podsetimo na načelne primedbe koje smo na vanja, pošto je od postanka sveta svaki predeo dodeljen
drugom mestu stavili Elkinovim analizama koje idu u su isključivo i zauvek jednoj totemskoj vrsti. U Arabana ta
višno raščlanjavanje; s druge strane, pravo je podvući vrednost je relativna i formalna, jer lokalna sadržina (zbog
da su Spenser i Gilen upoznali još netaknutu kulturu sposobnosti duhova da prođu kroz jedan ciklus) gubi mno
Arabana, koja je, po izjavi samoga Elkina, bila u stanju go od svoje moći označavanja. Totemski predeli pre su
poodmaklog raspadanja u vreme kada ju je on proučavao. „matične luke" nego postojbina predaka . . .
Čak i kad bi se trebalo držati Elkinovog restriktivnog Uporedimo sada društvenu strukturu Aranda sa dru
tumačenja, ipak se ne može pobiti činjenica da u Aranda štvenom strukturom jedne populacije koja živi severno
„kroz ciklus prolaze" živi ljudi, dok je to u njihovih ju od njih. To su Varamunge, koji su takođe patrilinearni.
žnih suseda slučaj sa umrlima. Drugim recima, ono što U njih su totemi vezani za polovine, to jest imaju funkci
se u Aranda ukazuje kao sistem, deli se u Arabana na recept ju obrnutu od one što je vrše u Aranda, a analognu (ali
na jednoj, i teoriju na drugoj strani: jer regulisanje skla na drugi način) funkciji koju imaju u Arabana, čiji je ge
panja brakova putem nabrajanja totemskih nespojivosti ko ografski položaj, u odnosu na središnu grupu, obrnuto
je je Elkin opisao predstavlja čisto empirijski postupak, dok simetričan (te dve grupe su severni i južni susedi Aranda).
ciklus duhova počiva, to se samo po sebi razume, na či Kao i Arabane, Varamunga imaju očeve i majčine toteme,
stoj spekulaciji. Tu razliku između ove dve grupe prate ali za razliku od prvih, kod njih je korišćenje očevih tote
i druge razlike, koje predstavljaju skoro prave inverzije ma za ishranu apsolutno zabranjeno, dok se korišćenje
i ispoljavaju se na svim planovima: između matrilinearno- majčinih totema omogućava posredovanjem naizmenične
sti i patrilinearnosti; između 2 polovine i 8 pododeljaka; polovine (dok, u Arabana, naizmenična polovina može
mehaničkog i statističkog totemizma; najzad, pod pretpo da koristi očeve toteme u ishrani zahvaljujući posredovanju
stavkom da su Spenserove i Gilenove analize iscrpne, kultnih grupa koje pripadaju istoj polovini).
između eksogamnog i neeksogamnog totemizma. Primeti- Uloga koja se pripisuje neizmeničnoj polovini može se,
ćemo i da aranda pododeljci imaju visok funkcionalni doista, analizirati u svetlosti fenomena transformacije. U
ritualima namenjenim povećanju plodnosti ne postoji uza-
9*
132 DIVLJA MISAO SISTEMI TRANSFORMACIJA 133
jamnost na planu polovine. U Aranda svaka kultna grupa grupu), ali oni predstavljaju nedovršena ljudska bića. U
svetkuje svoje rituale onako kako to njoj odgovara, a u tom pogledu, kao što su Spenser i Gilen to pokazali, grupe
korist drugih grupa koje su slobodne da jedu neku hranu koje se nalaze između Aranda i Varamunga — Kakiš i
koje ima više zahvaljujući izvršenom obredu. Nasuprot Unmatjera — predstavljaju jedan prelazni vid, pošto se u
tome, u Varamunga polovina u kojoj su potrošači aktivno njihovim mitovima preci javljaju kao neka vrsta konglo
posreduje kako bi postigla da druga polovina svetkuje merata nedovršenih ljudskih bića i pravih ljudi. Uopšte
obrede iz kojih će ona sama izvući korist. uzevši, u verovanjima i običajima otkrivenim na osi sever-
Ova razlika povlači za sobom druge razlike koje prema jug padaju u oči čas postupno menjanje koje ide od jednog
njoj stoje u odnosu korelacije: u prvom slučaju obredi ekstremnog tipa do njegovog obrnutog oblika, čas ponovno
rašćenja predstavljaju stvar pojedinca; u drugom stvar javljanje istih oblika na oba pola, ali izraženih u tom slu
grupe; s obzirom na to da je u Aranda svetkovanje obre čaju u obrnutom kontekstu: patrilinearnom ili matrili-
da rašćenja prepušteno inicijativi sopstvenika, ono ima nearnom, dok do strukturalnog preokretanja dolazi u sre
statistički karakter; svako svetkuje obred kada hoće, ne dini, to jest u Aranda:
koordinirajući svoju inicijativu sa inicijativom drugih. Ali
u Varamunga postoji kalendar rituala i praznici se smenjuju ARABANE ARANDE KAITlS VARAMUNGE
UNMATJERE
prema utvrđenom redosledu. Ovde, dakle, na planu ritu
Totemski dovršena bića., nedovršena nedovršena dovršena ljud
ala srećemo suprotnost na koju smo već naišli (ali u tom preci pola ljudi, ljudska bića ljudska bića 4- ska bića, pola
slučaju ona se odnosila na urođenike Aranda i Arabana) pola životinje, više njih dovršeni ljudi ljudi, pola živo
samo jedno više njih tinje, samo jedno
između periodične i aperiodične strukture, i koja nam se Društvena nepodudarnost podudarnost
učinila karakteristična za zajednicu živih i zajednicu mr organizacija totema i polo između totema
vina, neekso i polovina
tvih. Ista formalna suprotnost postoji u Aranda, s jedne, i eksogamni gamni totemi eksogamni
u Varamunga i Arabana, s druge strane, ali ovog puta totemizam zam totemizam
Ritual uzajamna isk inicijativu ima recipročnost
ona se ispoljava na drugom planu. Mogli bismo vrlo upro- ljučivost među totemska grupa polovina: inici
šćeno da kažemo da je situacija u Varamunga, sa ovoga polovinama + pomoć naiz- jativu ima naiz-
menićne polo menična polo
dvojakog gledišta, simetrična situaciji koja preovlađuje vine vina
u Arabana, s tom razlikom što je filijacija koja je patrili- Totemski individualna kolektivna
obredi svojina svojina
nearna u jednom slučaju, u drugom slučaju matrilinearna;
dok u Aranda, koji su, kao i Varamunge, patriline-
arni — nasuprot onome što je slučaj u njihovih severnih Prema tome, vidimo da idući, ako tako možemo da
i južnih suseda — postoje rituali sa statističkim prazno- kažemo, od Aranda prema Varamungama, prelazimo sa
vanjem koji odudaraju od rituala sa periodičnim prazno- sistema kolektivističke mitologije (više predaka), ali indi-
vanjem.* vidualizovanog rituala, na obrnut sistem individualizovane
To nije sve. Arabane i Varamunge zamišljaju svoje mitologije, ali kolektivističkog rituala. Isto tako, u Aran
totemske pretke kao jedno lice čiji se upola ljudski upola da tie dobija religiozno obeležje (vezivanjem za razne
životinjski izgled odmah ukazuje kao konačan. Arande, toteme), a u Varamunga društveno (polovine dele terito
pak, smatraju da postoji više predaka (za svaku totemsku rije između sebe). Najzad, idući od juga ka severu zapaža
se postepeno iščezavanje šuringa. Ta pojava skoro se i
* U Aranda, »nema utvrđenog reda...; svaka svetkovina predstavlja svo mogla predvideti na osnovu prethodnih zapažanja, s obzi
jinu određenog pojedinca«; ali, u Varamunga, »svetkovine se odvijaju u određenim
vremenskim razmacima A, B, C, D.« (Spenser i Gilen, str. 193). rom na to da u aranda sredini šuringa funkcioniše kao fak-
134 SISTEMI TRANSFORMACIJA 135
D I V L J A MISAO
svoje dete u naručju. Pre nego što su pošle na put, one Kao što vremenski periodi i vetrovi pripadaju dvema
su, doista, imale rodoskrvan odnos sa muškarcima iz svoje polovinama (kišni period, zapadni i severozapadni vetrovi
polovine. pripadaju polovini Dua; a sušni period i jugoistočni ve
Pošto se mlada porodila, nastavile su svoje putovanje trovi pripadaju polovini Jiritja), tako se i protagonisti ve
i zaustavile se jednog dana pofed jezerceta gde je živela like mitske drame vezuju za kišni period (zmija) i sušni
velika zmija Jurlungur, totem polovine Dua kojoj su one period (sestre Vavilak) : prva predstavlja muški i posvećen
pripadale. Ali starija je zagadila vodu svojom menstru- elemenat, a druge dve ženski i neposvećen elemenat. Da
acionom krvlju; rasrdeni piton je izašao, izazvao straho bi život nastao, potrebno je da sarađuju oba ta elementa:
vitu kišu praćenu opštom poplavom, a zatim progutao obe kao što to mit objašnjava, da sestre Vavilak nisu počinile
žene i njihovu decu. Sve dok je zmija bila uspravljena, rodoskvrnuće i zagadile jezerce zmije Jurlungur, na ze
voda je pokrivala zemlju i rastinje. Ona se povukla po mlji ne bi bilo ni života, ni smrti; ni kopulacije, ni rasplo-
što se zmija opet spustila na dno jezera. đavanja; a ritam godišnjih doba ne bi postojao.
Kao što Vomer to objašnjava, Murngeni svesno vezuju Mitski sistem i njegove predstave služe, dakle, za
zmiju za kišni period koji svake godine izaziva poplavu. uspostavljanje odnosa homologije između prirodnih i dru-
U tom kraju sveta smenjivanje vremenskih perioda tako
je pravilno da se, kako to podvlači jedan geograf, može
predskazati tačno u dan. U periodu od 2—3 meseca, pa-
davine često dostižu količinu od 150 santimetara. Od 5 cm
u oktobru, padavine dostižu nivo od 25 cm u decembru,
a 40 cm u januaru; sušni period nailazi isto tako naglo.
Jedan dijagram padavina u Port Darvinu, za period od
46 godina, mogao bi da predstavlja samu sliku zmije Jur
lungur koja, izronivši iz svoga jezerceta, sa glavom koja
dodiruje nebo, bljuje na zemlju vodu što izaziva poplavu
(si. 6).
Ova podela godine na dva različita perioda, jedan
koji traje sedam meseci i odlikuje se velikom sušom, i
drugi koji traje pet meseci i praćen je provalama oblaka i
velikim plimama što plave priobalnu ravnicu u dubini
od nekoliko desetina kilometara, udara pečat urođeničkoj
aktivnosti i mišljenju. Kišni period primorava Murngene
da se raštrkaju. U malim grupama oni se sklanjaju u nepo-
plavljene oblasti, gde im je život neizvestan, jer im prête
glad i poplava. Ali kada se voda povuče, bujna vegetacija
nikne za nekoliko dana, a životinje se pojavljuju: zajedni
čki život opet počinje i izobilje caruje. Međutim, ništa
od svega toga ne bi bilo moguće da voda nije preplavila
i oplodila ravnicu.
SI. 6. — Srednja visina padavina u Port Darvinu izračunata za period od 46 go
dina. Prema Vorneru, Karta XI, str. 380.
140 SISTEMI TRANSFORMACIJA 141
DIVLJA MISAO
nalno objasniti pomoću prirodnih pojava i njjhovog predstave: na prvi pogled bar, totemizam, ili ono što se
posmatranja." (Helouvel, str. 32). smatra totemizmom prevazilazi okvir jednog običnog go
vora i ne zadovoljava se postavljanjem pravila ο tome
Ako želimo pravilno da protumačimo personifika koji se znaci mogu združivati, a koji ne mogu; propisujući
cije prirodnih pojava, koje su česte medu bogovima ha- ili zabranjujući određene načine vladanja on zasniva jednu
vajskih urođenika, treba, kao što je to Vorner uradio pro etiku; to bar, kako izgleda, proističe iz tako čestog vezivanja
učavajući to pitanje u Australiji, da proučimo meteorološka totemskih predstava za zabrane u ishrani s jedne, i ekso-
obaveštenja. Zaista je nemoguće tačno razlikovati i posta gamna pravila, s druge strane.
viti bogove Kane-hekili (mužjak u obliku kiše koja sipi), Odmah ćemo odgovoriti da to pretpostavljeno vezivanje
Ka-poha-'ka'a (mužjak) = nebo (koji pokreće stene), koji proističe iz jednog petitio principu. Ako smo se sagla-
je istovetan sa Ka'uilanuimakeha (mužjak) = nebo (za- sili da totemizam definišemo istovremenom prisutnošću
slepljujuće munje), itd., ako najpre ne prikupimo izvesne imena životinja ili biljaka, zabrana koje se tiču korišćenja
relevantne podatke: odgovarajućih vrsta u ishrani i zabrane sklapanja braka
između lica koja nose isto ime i poštuju istu zabranu,
„Kiše koje nailaze krajem januara i nastavljaju onda je jasno da veza između tih propisa postavlja pred
da padaju u februaru i martu . . . javljaju se u slede- nas jedan problem. Ali, kao što je odavno primećeno,
ćim meteorološkim vidovima: najpre prekrivaju more svaki od tih propisa može se sresti potpuno sam, ili bilo koja
i više delove kopna niski i tamni kumulusi koji su dva od njih bez onog trećeg.
praćeni nepokretnošću vazduha koja izgleda zloslutna To je naročito jasno u zabranama u ishrani, koje obra
i kao da pritiska ljude; zatim počinje da odjekuje zuju veliku i složenu celinu čiji samo jedan vid predstav
kratka i „odsečna" grmljavina što preteći odzvanja ljaju tzv. totemske zabrane (to jest zabrane koje proističu
iz blizine, ili se čuje kao udaljena kanonada: zatim iz kolektivnog srodstva sa jednom prirodnom vrstom li
počinje sitna i tiha kiša, koja ubrzo postaje sve jača jednom kategorijom pojava ili predmeta). Vrač iz plemena
i pretvara se u pljusak praćen snažnom grmljavinom Ndembu, koji pre svega predskazuje događaje, ne sme da
što se razleže nad višim delovima kopna obavljenim jede meso jednog glavonošca jer je koža te životinje ne
oblacima i kišnim zavesama, odlazeći polako duž pla pravilno išarana pegama; u protivnom, njegova moć predska-
ninskih grebena ili obilazeći planine, da bi često zivanja bila bi izložena opasnosti da zaluta desno i levo, ume-
iščezla u pravcu mora nad kojim potmulo odjekuje sto da se uredsredi na važna pitanja. Iz istih razloga on ne
pre nego što se povrati pravcem suprotnim od onoga sme da jede zebrino meso, meso životinja sa dlakom zaga
kojim se bila uputila duž grebena; tu pojavu izazi site boje (koje bi pomračile njegovu oštrovidnost), meso
vaju minijaturno ciklonsko dejstvo vetrova i konvek- jedne vrste ribe sa oštrim kostima (one bi mogle da izbockaju
cija." (Hendi i Pukui, str. 118, beleška 17). njegovu jetru, koja je organ pomoću koga on predskazuje
budućnost), ni više vrsta spanaća sa „klizavim" lišćem, da
njegova moć ne bi iščezla. (V. V. Terner, 2, str. 47—48).
U periodu posvećivanja dečak iz plemena Luvala
Ako se totemske predstave svode na jedan kôd koji sme da mokri samo uz stablo sledećeg drveća: Pseudolac-
omogućava prelaženje sa jednog sistema na drugi, bilo da hnostylis deckendti, Hymenocardia mollis, Afrormosia ango-
je on sačinjen od termina uzetih iz prirode ili iz kulture, lensis, Vangueriopsis lanciflora, Swartzia madagascariensis,
neko će možda zapitati zašto pravila za akciju prate te a to su vrste tvrdog drveta koje simbolično predstavlja
10
146 DIVLJA MISAO SISTEMI TRANSFORMACIJA 147
penis pri erekciji i čiji plodovi podsećaju na plodnost i Hipotezu ο jednom dijetetskom iskustvu, koju je Te
život. Zabranjeno mu je da jede meso raznih životinja: sman prvi uzeo u obzir, nedavno je ponovo postavio Fišer
Tilapia melanopleura, ribe sa trbuhom crvenim kao krv; povodom verovanja urođenika iz Ponapea da kršenje tabua
Sarcodaces sp. i Hydrocyon sp. sa oštrim zubima, jer one sim u ishrani povlači za sobom fiziološke poremećaje po opisu
bolično predstavljaju bolove koji su posledica obrezivanja; vrlo slične pojavama alergije. Ali ovaj autor pokazuje da je,
Clarias sp., čija lepljiva koža podseća na posekotine što sporo čak i kod nas, poreklo alergijskih poremećaja psihosomat
zarastaju; španskog konja sa dlakom prošaranom pegama, sku: u mnogih osoba oni su posledica kršenja tabua psi
koja je simbol lepre; divljeg zeca sa oštrim sekutićima i lju hološke i moralne prirode. Na izgled prirodan, taj simp
te paprike koje podsećaju na patnje obrezanog dečaka, tom spada u nadležnost dijagnoze na planu kulture.
itd. Posvećene devojke moraju da se pridržavaju paralelnih U Fanga, kod kojih smo naveli samo nekoliko za
zabrana (K. M. N. Vajt, I, 2). brana, uzetih nasumce sa impozantne liste koju je Tesman
Naveli smo ove zabrane jer su specijalizovane, jasno de- sastavio, pre je reč ο religijskim analogijama: tako se ro
finisane, precizno i racionalno obrazložene; u opštoj ka gate životinje vezuju za mesec, dok šimpanzo, svinja, piton
tegoriji zabrana u vezi sa ishranom one se mogu postaviti itd. imaju simboličnu ulogu u izvesnim kultovima. Da te
nasuprot totemskim zabranama, od kojih se lako mogu razli zabrane nisu posledica bitnih svojstava određene životinje,
kovati. Ali Tesman je u Fanga iz Gabona popisao velik već mesta koje im je dato u jednom ili više sistema zna
broj zabrana koje ne predstavljaju samo ekstremne tipove, čenja, jasno proizlazi iz činjenice da je biserkino meso
već i prelazne oblike, čime se objašnjava kako je moglo doći zabranjeno posvećenim ženama iz ženskog kulta Nkang,
do toga da čak i neki pobornici tumačenja pomoću totema dok u muškim kultovima obrnuto pravilo odnosi prevagu:
žučno osporavaju postojanje totemizma u Fanga. meso kultne životinje mogu jesti posvećeni, ali ono je za
Zabrane koje Fangi nazivaju opšitim terminom beki branjeno iskušenicima. (Tesman, str. 58—71).
važe, u zavisnosti od slučaja, za žene i muškarce, posvećene Postoje, dakle, zabrane u ishrani koje su organizovane u
i neposvećene, adolescente i odrasle osobe, bračne parove jedan sistem, iako su vantotemske ili paratotemske. Zauzvrat,
koji očekuju ili ne očekuju dete. S druge strane, one se ukla u mnogim sistemima, po tradiciji smatranim totemskim, po
paju u veoma raznolika semantička polja. Ne treba jesti stoje zabrane koje se ne odnose na ishranu. Jedina za
ono što se nalazi u slonovim kljovama, jer je to meka i brana u ishrani koja je uočena u urođenika Bororo iz središne
gorka supstancija; slonovu surlu, jer od nje mogu da omek oblasti Brazila odnosi se na meso jelena, to jest netotemskih
šaju udovi; ovce i koze, da se od njih ne bi primilo dahtavo vrsta; ali životinje ili biljke koje služe kao eponim klanovima
disanje; trudne žene ne smeju da jedu veveričino meso, jer i podklanovima nisu, izgleda, predmet posebnih zabrana.
je ono uzrok teških porođaja (ispor. s prethodnim tekstom Povlastice i zabrane koje su u vezi sa pripadnošću određenom
na str. 105); devojkama je posebno zabranjeno da jedu mišje klanu ispoljavaju se na drugom planu : reč je ο raznim tehni
meso zato što je miš drzak, krade maniok onda kada se on kama, sirovinama i ukrasima, pošto se svi klanovi, naročito u
pere pa bi zato devojke bile izložene opasnosti da budu isto vreme svetkovina, razlikuju po ukrasima od perja, sedefa i
tako „ukradene"; ali mišje meso je zabranjeno i na jednom drugih materija, kod kojih su ne samo priroda, već i oblik i
širem planu, jer miš živi pokraj naselja i smatra se članom način obrade strogo utvrđeni za svaki klan. (Levi-Stros 2,
porodice . . . Meso izvesnih ptica se ne jede bilo zbog glava XXII).
njihovog neprijatnog kreštanja, bilo zbog njihovog fizičkog I Tlingit Indijanci koji žive na severnoj obali Aljaske
izgleda. Deca ne treba da jedu larve vilinog konjica jer bi imaju svoje klanske grbove i ambleme koje ljubomorno
zbog njih mogla da izgube sposobnost zadržavanja mokraće. čuvaju, ali na njima predstavljene ili dočarane životinje
10*
148 DIVLJA MISAO SISTEMI TRANSFORMACIJA 149
nisu predmet nikakve zabrane, osim ako je ona izrečena u posvećivanje koji se prenose po majčinoj liniji i čije se
podrugljivom obliku: pripadnicima klana vuka zabranjeno meso ne sme jesti. Tjongandji imaju samo klanske toteme
je da odgajaju tu životinju, a pripadnicima klana gavrana po očevoj liniji, za koje ne postoji nikakva zabrana. Oker-
tu pticu koja je njihov eponim; a kažu i da se pripadnici kile se dele na dve grupe, istočnu i zapadnu; u jednoj
klana žaba plaše tih životinja (Meklelen). postoje zabrane, u drugoj ne. Majthakudi se uzdržavaju
U Algonkina iz središnih oblasti SAD nije zabranjeno od trošenja mesa klanskih totema koji su, u njih, matrilinearni
koristiti za ishranu meso životinja čija imena nose klanovi; iako su patrilinearni, Lajerdila se pokoravaju istom pravilu.
klanovi se međusobno razlikuju naročito po šarama na telu, (Šarp, si. 7).
posebnoj odeći i upotrebi specijalne ceremonijalne hrane. Kao što primećuje autor prethodnih zapažanja:
U Foks Indijanaca klanske zabrane ne odnose se nikada ili
gotovo nikada na ishranu, ali su veoma raznovrsne : pripad „Zabrana ubijanja i upotrebe u ishrani totema koji
nicima klana groma zabranjeno je da crtaju na zapadnoj strani se mogu jesti uvek je vezana za majčine kultove i_dru-
stabala, kao i da se nagi umivaju; pripadnici klana štveni totemizam po majčinoj "liniji. Zabrane su razno
ribe ne smeju da pravepregrade za ribolov, a pripadnici klana vrsnije onda kada su u pitanju kultni totemi koji se pre
medveda da se penju na drveće. Pripadnici klana bizona ne nose po očevoj liniji, i onda ih češće srećemo među to
smeju da deru kožu nekog papkara ni da ga gledaju dok temima polovina nego među totemima klanova."
crkava; pripadnici klana vuka ne smeju da sahranjuju svoje (Šarp, str. 70).
mrtve, ni da tuku pse; pripadnici klana ptice ne treba da
nanose zlo pticama; pripadnicima klana orla zabranjeno je Tako je u jednoj posebnoj oblasti potvrđen opšti odnos
da nose pera u kosi. Pripadnici klana „poglavice" nikada između zabrana u ishrani i institucija, koji — kako je to Elkin
ne smeju da govore rdavo ο jednom ljudskom biću, pripad otkrio — važi za čitav australijski kontinent. Kako su dru
nici klana dabra ne smeju da prelaze reku plivajući, a pri štvene institucije uopšte, a u Australiji posebno, delo mu
padnici klana belog vuka nemaju pravo da viču. (Mičel- škaraca, možemo reći da postoji bliska veza između muž
son, 2). jaka i potrošača, i ženke i proizvoda namenjenog potrošnji,
Čak i tamo gde su zabrane u ishrani najočiglednije, i na to ćemo se kasnije vratiti.
iznenađeni smo kada konstatujeno da one retko predstav Najzad,, poznati su i slučajevi u kojima se pojam za
ljaju opšterasprostranjenu crtu. Na jednom tako jasno brane u ishrani potpuno menja: od zabrane ona postaje oba
izdvojenom području kao što je poluostrvo Jork u sever- veza; a ova pogađa ne mene, već drugoga; najzad, ona se
noj Australiji, opisano je i analizirano desetak srodnih kul ne odnosi na totemsku životinju kao hranu, već na hranu
tura (koje obuhvataju stotinak plemena). Sve one imaju te hrane. Ova značajna transformacija bila je zapažena u
jedan ili više oblika totemizma: oblik polovine, odeljka, izvesnim grupama Čipeva Indijanaca, koji dopuštaju da se
klana ili kultne grupe, ali samo u nekima od njih postoje ubije totem i jede njegovo meso, ali ne i da se on vređa. Ako
i zabrane u ishrani. U klanskom totemizmu Kauralaiga, koji se neki urođenik podsmeva životinji koja je eponim jednog
su patrilinearni, postoje i zabrane. Obrnut je slučaj u Ja- drugog urođenika, ili je vređa, ovaj ο tome obaveštava svoj
thaikena, koji su takođe patrilinearni, jer je kod njih u klan koji priprema gozbu, gde se poglavito služi hrana
ishrani zabranjena samo upotreba totema za posvećivanje totemske životinje; tako se, ako je u pitanju medved, služe
koji se prenose po majčinoj liniji. Urođenici Koko Jao ima divlje bobice i semenke. Svečano pozvan, urođenik koji je
ju toteme polovine koji se prenose po majčinoj liniji i čije vređao totem primoran je da jede — „da pukne", kako kažu
se meso ne srne jesti, klanske toteme što se prenose po informatori — sve dok ne prizna totemovu moć. (Ricentha-
očevoj liniji i čije se meso sme jesti i, najzad, toteme za ler).
150 DIVLJA MISAO SISTEMI TRANSFORMACIJA 151
Iz tih činjenica mogu se izvući dva zaključka. Na prvom svojstvima, nego nastojanjem da se napravi razlika između
mestu, razlika između vrste koja se srne i vrste koja se ne „obeležene" (u značenju koje lingvisti daju toj reci) i „neo-
srne jesti objašnjava se manje škodljivošću koja se pripi beležene" vrste. Zabraniti upotrebu izvesnih vrsta za ishranu
suje zabranjenoj vrsti, dakle bitnim fizičkim ili mističkim samo je jedan od mogućih načina da se potvrdi kako one
imaju određeno značenje, i praktično pravilo ukazuje se
ovde kao instrument u službi značenja u jednoj logici koja,
pošto je kvalitativna, može da operiše ponašanjima kao i
slikama. Sa ovoga stanovišta izvesna ranija zapažanja moći
će da izgledaju dostojnija pažnje nego što se to obično mislilo :
opisano je da društvenu organizaciju Vakelbura iz Kvinslenda,
u Istočnoj Australiji, obrazuju četiri strogo eksogamne
klase; ali one su, ako tako možemo da kažemo, „endokulinar-
ske". Ta odlika je još Dirkemu izgledala sumnjiva, i Elkin
podvlači da se ona navodi samo u jednom malom verodos-
stojnom svedočanstvu. On, međutim, primećuje da se u
mitologiji Aranda navodi slična situacija, pošto su se to-
temski preci hranili isključivo svojom posebnom hranom,
dok je danas situacija obrnuta: svaka totemska grupa hrani
se drugim totemima, a ne jede svoje toteme.
Ovo Elkinovo zapažanje značajno je zato što jasno po
kazuje da se hipotetična organizacija u Vakelbura može
transformisati u instituciju Aranda, samo pod jednim uslo-
vom: da se svi termini toga sistema preokrenu: u Aranda to
temi nisu pertinentni u odnosu na sklapanje braka, ali jesu
u odnosu na ishranu: totemska endogamija je moguća, ali
ne i endokuhinja; u Vakelbura, kod kojih je, reklo bi
se, endokuhinja imperativna, izgleda da je totemska endo
gamija bila predmet posebno stroge zabrane. Tu je, bez sum
nje, reč ο jednom odavno izumrlom plemenu ο kome raspo
lažemo protivrečnim obaveštenjima (u tom pogledu treba
uporediti Frejzerovo tumačenje, tom I, str. 423, sa Dirke-
movim tumačenjem, str. 215, beleška 2). Ali upadljivo je
da simetrija sa institucijama Aranda i dalje ostaje, bez
obzira na to koje se tumačenje usvoji: odnos za koji se
pretpostavlja da postoji između pravila ο sklapanju bra
kova i pravila u ishrani ukazuje se samo ili kao suplemen-
taran, ili kao komplementaran. Međutim, primer ženskih ili
SI. 7. — Tipovi totemske organizacije na poluostrvu rta Jork (prema Sarpu).
I. Tip Kauralaig. - I I . Tip Jaithaikeno. - I I I . Tip Koko Jao. - IV. muških kultova u Fanga pokazao nam je da se može „reći
Tip Tjongandji. - V. Tip Jir Joront. VI. - Tip Olkol. - VII. Tip
Okerkila. — VIII. Tip Maithakudi. - IX. Tip Lajerdila. ista stvar" pomoću pravila istovetnih u pogledu oblika, ali
152 DIVLJA MISAO SISTEMI TRANSFORMACIJA 153
obrnutih u pogledu sadržine. U australijskim društvima — tnosti drušva prirodnih vrsta i sveta društvenih grupa;
na primer kada su „obeležene" vrste hrane malobrojne, pa Bušmani polaze od iste formalne ekvivalentnosti, ali izme
čak i onda kada se one svode na jednu jedinu vrstu, kao đu sastavnih delova organizma jedne životinje i funkci
što se to često događa—zabrana predstavlja najefikasniju me onalnih klasa jednoga društva, to jest društva koje je i
todu diferenciranja; ali ako se broj „obeleženih" vrsta hrane samo viđeno kao jedan organizam. I u jednom i u drugom
poveća (što je česta pojava, kao što smo to videli na str. 123, slučaju prirodna podela i društvena podela su homologne;
u onih plemena iz Severne Australije gde se pored vla a izbor jedne podele na jednom planu podrazumeva usva
stitog totema poštuju i totemi majke, oca i majčine majke), janje odgovarajuće podele na drugom planu, bar kao pri-
shvatićemo da, iako pri tom duh institucija ostaje neprome- vilegisane forme.*
njen, specifična obeležja, prirodno, postaju obrnuta, i da, Čitava naredna glava biće posvećena istovetnom tuma
kao kada je fotografija u pitanju, „pozitiv" može da bude čenju odnosa između endogamije i eksogamije, koji se em
čitljiviji od „negativa", mada prenosi istu informaciju. pirijskim putem mogu posmatrati i rezultat su trans
Zabrane i propisi u vezi sa ishranom ukazuju se, formacije u okviru jedne grupe. U ovoj glavi zadovolji-
dakle, kao teorijski ekvivalentna sredstva za „označavanje ćemo se, prema tome, uspostavljanjem veze između tog
značenja" u logičkom sistemu čije delove predstavljaju (u problema i problema koji smo upravo pretresli.
celosti ili delimično) vrste koje se mogu jesti. Ali i sami ti Između pravila ο sklapanju brakova i zabrana u ishrani
sistemi mogu da budu različiti, što nas navodi na jedan postoji najpre jedna stvarna veza. Kako u Tikopija iz
drugi zaključak. Ništa ne ukazuje na postojanje totemizma Okeanije tako i u Nuera iz Afrike, muž ne jede životinje
u Bušmana iz Južne Afrike, koji se, međutim, pridržavaju ili biljke koje njegova žena ne srne da jede, zato što uneta
strogih i zamršenih zabrana u ishrani. Ali taj sistem funk- hrana doprinosi stvaranju sperme: kad bi muž drukčije
cioniše kod njih na jednom drugom planu. postupio, on bi prilikom snošaja uneo zabranjenu hranu u
Zabranjeno je, ςοχα, jesti meso svake divljači ubijene telo svoje žene. (Fert, I, str. 319—329, Evenz-Pričed 2, str.
strelom sve dok poglavica ne pojede jedan njen komad. 86). U svetlosti prethodnih zapažanja zanimljivo je napo
Zabrana se odnosi na jetru, koju lovci jedu na licu mesta, menuti da Fangi obrnuto rasuđuju: jedan od mnogih raz
ali koja u svim okolnostima ostaje ςοχα za žene. Pored tih loga iz kojih je zabranjeno jesti srž koja se nalazi u slono-
opštih pravila, postoje stalne ςοχα za izvesne funkcionalne vim kljovama jeste taj što bi penis mogao da postane isto
i društvene kategorije. Tako, na primer, lovčeva žena može da tako mek kao desni ovoga debelokošca (koje su, izgleda,
jede samo meso ili površinsko salo zadnjih butova životinje, veoma meke). Iz obzira prema svome mužu žena takođe
njenu utrobu i šape. Ti komadi predstavljaju deo određen poštuje tu zabranu, inače bi mogla da ga iscrpe za vreme
za ženu i decu. Mladići imaju pravo na dijafragmu, bubre snošaja (Tesman, str. 70—71).
ge, polne organe i sise, a lovac na plećke i rebra sa jedne Ova poređenja u stvari samo ilustruju na pojedinim
polovine životinje. Poglavičin deo čine debeo komad od slučajevima vrlo duboku analogiju koju, kako izgleda,
svake četvrtine i pečenice, i po jedan kotlet sa obe strane ljudska misao uspostavlja svuda u svetu između polnog
grudi (Furi).
* Doista, u društvima zvanim »totemska društva« takođe se upražnjava ana
Na prvi pogled, ne može se zamisliti stistem koji bi tomska podela, ali ona se koriste njome da bi izvršila sekundarne distinkcije: između
manje ličio na sistem „totemskih" zabrana. Pa ipak, jedna podgrupa i grupa, ili između pojedinaca i grupa. Ne postoji, prema tome, nespojivost iz
među te dve podele ; naprotiv, treba smatrati da mesto koje one zauzimaju u logičkoj
vrlo jednostavna transformacija omogućava prelaženje iz hijerarhiji ima određeno značenje. Ο ovom pitanju ponovo ćemo govoriti na str. 232.
Ako, kao što na to ukazuje Ž. Diterlen (6), Dogoni uspostavljaju korespondenciju
jednog u drugi sistem: dovoljno je zameniti etnozoologiju između svojih totema i delova tela jednog žrtvovanog pretka, oni to čine na taj na
etnoanatomijom. Totemizam polazi od logičke ekvivalen- čin što primenjuju jedan klasifikacioni sistem koji važi i za ostala plemena. Prema
tome, totemske grupacije svakoga plemena, označene prema korespondenciji sa
nazivima delova tela, stvarno već predstavljaju jedinice drugoga reda.
154 SISTEMI TRANSFORMACIJA 155
DIVLJA MISAO
čina i uzimanja hrane, tako da ih vrlo velik broj jezika uzrok te pojave, i njene univerzalnosti? I ovde se na nivo
označava istim imenom.* Na joruba jeziku radnje „jesti" logike dospeva putem semantičkog osiromašavanja : najma
i „oženiti se" izražavaju se istim glagolom, koji ima opšte nji zajednički sadržalac sjedinjavanja između osoba različitog
pola i sjedinjavanja osobe koja jede sa onim što ona jede jeste
značenje „dobiti, steći" : ta je upotreba simetrična upotrebi
u tome što i jedno i drugo dovode do sjedinjavanja pomoću
u francuskom jeziku, koji se služi glagolom „consommer"
komplementarnosti :
kada je reč ο braku i ο obedu. Na jeziku urođenika Koko
Jao sa poluostrva Jork, reč kuta kuta ima dvojako značenje
rodoskvrnuća i ljudožderstva, koji predstavljaju hiperboli „Ono što je nepokretno predstavlja hranu bića koja
čne oblike seksualnog čina i hranjenja; iz istoga razloga, se kreću, životinje bez raskidača služe kao hrana živo
hranjenje totemom i rodoskvrnuće označavaju se istom reč- tinjama sa raskidačima, životinje bez šapa životinjama
ju u Ponapeu ; a kod afričkih urođenika Masona i Matabele, sa šapama, dok bojažljivi postaje plen odvažnoga." (Ma-
reč totem ima takode značenje „sestrina vulva", što pred nuovi zakoni V, 30).
stavlja posrednu potvrdu ekvivalentnosti između seksual
nog opštenja i uzimanja hrane. Ako je, prema ekvivalentnosti koja nam je najbolje
Ako hranjenje totemom predstavlja oblik ljudo poznata i koja je u svetu bez sumnje najrasprostranjenija,
žderstva, onda je razumljivo što stvarno ili simbolično mužjak onaj koji proždire, a ženka ona koja je proždrana,
ljudožderstvo može da predstavlja kaznu namenjenu onima ne treba zaboraviti da je obrnuta formula često data, na
koji, hotimično ili ne, krše zabranu: takva je kazna simbo mitskom planu, u temi vagina dentata, koja je — što je
lično pečenje krivca u peći na ostrvu Samoa. Ali tu ekvi značajno — „kodirana" terminima što se odnose na ishra
valentnost ponovo potvrđuje paralelni običaj Votjobaluka nu, to jest direktnim stilom (potvrđujući tako onaj zakon
iz Australije, koji u svojoj totemskoj grupi stvarno jedu mitske misli po kome se transformacijom metafore dobija
čoveka što je počinio zločin otevši ženu kojom se po ekso- metonimija). Moguće je, uostalom, da tema vagina denta
gamnom zakonu nije mogao oženiti. Ne tražeći primere ta odgovara, ne više obrnutoj, već normalnoj perspektivi
tako daleko i ne pozivajući se na druge egzotične rituale, u seksualnoj filosofiji Dalekog Istoka, gde se, kao što po
navešćemo Tertulijana: „Proždrljivost vodi razvratu". (De kazuju Van Gulikovi radovi (I, 2), za muškarca tehnika
Jejune, I) i sv. Jovana Hrizostoma: „Post je početak čedno polnog opštenja sastoji pre svega u tome da ne dozvoli
sti". (Homilia in Epistolam II ad Thessalonicenses). da žena iscrpe njegovu vitalnu snagu, i u tome da tu opasnost
okrene u svoju korist.
Mogli bismo navesti bezbroj ovakvih poređenja; ona ko
ja smo naveli primera radi pokazuju koliko su uzaludni po To logičko podređivanje sličnosti razlici dobro se vidi
kušaji da se uspostavi odnos prvenstva između zabrana u u složenim stavovima izvesnih naroda koje nazivaju totem-
ishrani i eksogamnih pravila. Veza između njih nije uzročna, skim narodima prema delovima tela životinja čije ime
već metaforična. Seksualna veza i veza u ishrani odmah se oni nose. Tikune sa gornjeg Solimoesa, u kojih postoji
zamišljaju kao slične, čak i danas: da bismo se u to uve- „hipertotemska" eksogamija (pripadnici klana tukana ne
rili, dovoljno je da uzmemo za primer izraze iz argoa kao smeju ni da se žene osobom iz svoga klana, ni da stupaju
što su „faire frire" i „passer à la casserole".** Ali šta je u brak sa pripadnicom nekoga klana koji nosi ptičje ime,
itd.), slobodno jedu meso životinje čije ime nose, ali po
* Ο jednom naročito izrazitom primeru iz Južne Amerike govori Henri štuju i čuvaju jedan sakralni deo, a druge delove upotre
na str. 146.
** Na francuskom glagol FRIRE znači peći, pržiti, a imenica LA CASSEROLE
bljavaju kao ukrase po kojima se razlikuju od drugih uro
Šerpa. Ova dva teško prevodljiva izraza upotrebljavaju se kada je reč ο ženi koju đenika (Alviano). Totemska životinja raščlanjuje se, da-
je napastvovao jedan, ili više muškaraca. — Prim. prev.
156 DIVLJA MISAO SISTEMI TRANSFORMACIJA 157
kle, na deo koji se upotrebljava u ishrani, deo koji se po što se pretpostavlja, pravi cilj zabrane u ishrani jeste da tu
štuje, i amblemski deo. U Elema urođenika sa juga Nove istorodnost porekne. Etnolozi su pogrešili izdvojivši sa
Gvineje postoje vrlo stroge zabrane u vezi sa upotrebom mo drugi vid, jer ih je on doveo do toga da taj odnos iz
njihovih totema u ishrani, ali svaki klan ima isključivo među čoveka i životinje shvate kao jednoznačan, kao od
pravo da kao ukrase upotrebljava kljun, pera iz repa, itd. nos istovetnosti, srodnosti ili participacije. Uistinu, stvari
(Frejzer, knj. I I , str. 41). U oba ova slučaja potvrđuje se, su beskrajno složenije: između kulture i prirode vrši se
dakle, suprotnost između delova koji se mogu, i delova razmena, sličnosti se menjaju za razlike koje se javljaju
koji se ne smeju koristiti u ishrani, suprotnost homologna čas između životinja, s jedne, i ljudi, s druge strane, čas
suprotnosti između kategorija hrane i amblema. U Elema među samim životinjama i ljudima.
na tu suprotnost ukazuje jedna dvojaka isključivost koja Razlike među životinjama koje čovek može da izdvoji
je negativna ili pozitivna: u odnosu na totemsku vrstu iz prirode i prenese u kulturu (bilo opisujući ih u obliku
svaki klan uzdržava se od upotrebe njenog mesa u ishrani, suprotnosti i kontrasta, dakle konceptualizujući ih, bilo
ali zadržava delove koji označavaju njena specifična obe- uzimajući konkretne ali nepropadljive delove: pera, klju
ležja. Tikune su isključivi i u odnosu na karakteristične nove, zube, što takođe predstavlja jedan vid „apstrahova-
delove, ali prema mesu (po kome i različite životinje čije nja") grupe ljudi preuzimaju kao svoj amblem kako bi
se meso može jesti liče jedna na drugu kao hrana) imaju prikrile svoju međusobnu sličnost. Međutim, iste grupe
stav kao i ostali. Ta grupa stavova može se predstaviti na ljudi odbijaju da jedu iste životinje, što znači da se poriče
sledeći način: sličnost između čoveka i životinje koja proističe iz mogu
ćnosti da prvi asimiluje meso druge, ali samo zato što se
SISTEMI TRANSFORMACIJA uviđa da bi obrnut stav podrazumevao da ljudi priznaju
kako oni i životinje imaju zajedničku prirodu. Potrebno
je, prema tome, da meso bilo koje životinje ne može da
asimiluje bilo koja grupa ljudi.
Jasno je da drugi postupak proizlazi iz prvog kao njegova
moguća, ali ne i nužna posledica: totemske klasifikacije
ne povlače uvek za sobom zabrane u ishrani, i one su im
logički podređene. One, prema tome, ne postavljaju jedan
poseban problem. Ako pomoću zabrana u ishrani ljudi
poriču stvarnu animalnost svoje ljudske prirode, oni to
čine zato što su prinuđeni da preuzmu simbolična obele-
žja pomoću kojih razlikuju životinje jednu od druge (i
koja im pružaju prirodan model diferencijacije), da bi
između sebe stvorili razliku.
Krzno, perje, kljun i zubi mogu biti moji, jer oni
predstavljaju ono po čemu se životinja čije ime nosim i
ja razlikujemo: tu razliku čovek uzima kao amblem, a
i zato da bi potvrdio svoju simboličnu vezu sa životinjom;
dok su delovi koji se mogu jesti, pa prema tome i asimilo-
vati, znak stvarne telesne istorodnosti. Ali, nasuprot onome
TOTEM I KASTA 159
GLAVA ČETVRTA
Ipak, znamo da eksogamija nikada nije potpuno od
sutna, jer — s obzirom na to da grupa produžava svoj
TOTEM I KASTA život neminovno preko žena—jedino razmenama žena uvek
odgovara neka stvarna sadržina, čak i ako specifični način
na koji ih svako društvo organizuje, ili na koji ono zamiš
lja njihov mehanizam, omogućava da se u njih unese više
ili manje simbolične sadržine. Pri razmeni hrane stvari
stoje drugačije: žene iz plemena Aranda stvarno rađaju
decu, ali muškarci iz istog plemena zadovoljavaju se time
što pretpostavljaju da su njihovi rituali uzrok razmnoža
vanja totemskih vrsta. U prvom slučaju, reč je pre svega
Razmena žena i razmena hrane predstavljaju načine ο jednom načinu delanja, čak i ako je on opisan pomoću
koji obezbeđuju čvrsto povezivanje društvenih grupa, ili jednog konvencionalnog jezika koji mu, sa svoje strane,
omogućavaju da se ta čvrsta povezanost ispolji. Razumlji nameće određene stege; u drugom slučaju, u pitanju je
vo je dakle što, s obzirom da su tu u pitanju postupci samo jedan način izražavanja.
istoga tipa (koji se, uostalom, obično "zamišljaju kao dva Bilo kako bilo, primeri istovremenog korišćenja oba
vida istog postupka), oni, u zavisnosti od slučaja, mogu ta načina naročito su privukli pažnju, zato što im je po
da budu bilo istovremeno prisutni dejstvujući zajedno (oba navljanje iste sheme na dva različita plana davalo veću
na planu stvarnosti, ili samo jedan na planu stvarnosti, postojanost i doprinosilo da izgledaju jednostavniji. Ti
a drugi na simboličnom planu), bilo naizmenično prisutni razlozi su naročito uticali da se totemizam definiše po
kada samo jednome od njih pada u deo da obavlja tu fun moću paralelizma zabrana u ishrani i pravila eksogamije,
kciju, ili je simbolično predstavlja ako je ona na neki i da se ta suplementarnost običaja proglasi za izuzetnu
drugi način obezbeđena, što takođe može da se dogodi pojavu. Međutim, postoje slučajevi gde odnos između
u odsustvu oba ova postupka: njih nije suplementaran, već komplementaran, pošto tada
ženidbeni običaji i običaji u ishrani stoje u dijalektičkom
„Ako u jednom narodu uporedo postoje ek- odnosu. Očigledno, i taj vid pripada istoj grupi. Međutim,
sogamija i totemizam, uzrok toj pojavi leži u tome humanističke nauke mogu da nadu predmet za svoja izu
što je taj narod smatrao za potrebno da ojača dru čavanja samo na nivou grupe, a ne na nivou ove ili one
štvenu koheziju koju je totemizam već uspostavio proizvoljno izdvojene njene transformacije.
prilagođavajući joj još jedan drugi sistem koji se pri U jednoj od prethodnih glava naveli smo svedo-
družuje prvom na planu fizičkog i društvenog srod čanstvo jednog botaničara koje potvrđuje najveću moguću
stva, a razlikuje se od njega, ne suprotstavljajući čistotu semenih vrsta u poljoprivredi takozvanih primiti
mu se, po tome što isključuje kosmičko srodstvo. vnih naroda, a osobito u Indijanaca koji žive u Gvate
Eksogamija je podobna da igra tu istu ulogu u glo mali. Ali, s druge strane, zna se da u tom području vlada
balnim društvima konstituisanim na drugačijim osno pravi strah od poljoprivrednih razmena: presađena sa
vama, a ne na totemizmu; stoga se geografski ras dnica može da povuče za sobom duh biljke koja će išče
pored ovih dveju institucija poklapa samo na neko znuti iz mesta gde je prvobitno bila gajena. Prema tome,
liko mesta na zemljinoj kugli." (Van Genep, str. može se vršiti razmena žena, ali se zato odbija razmena
351—352). semena. To se često događa u Melaneziji.
160 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 161
Stanovnici ostrva Dobu, koje se nalazi jugoistočno od 4 do 20 susednih sela — smatra se da ženidba, čak i sa
Nove Gvineje, podeljeni su na matrilinearne rodove koji ženom iz nekog drugog obližnjeg sela, prepušta muškar
se zovu sušu. Muž i žena neminovno potiču iz različitih ca na milost i nemilost ubica i vračeva, i muž uvek drži
sušu i donose svako svoje sadnice ignama odgajane u za svoju ženu za potencijalnu vračaru koja je spremna da
sebnim vrtovima, koje nikada ne mešaju. Nema spasa ga prevari sa svojim prijateljima iz detinjstva i da ga uni
onome koji nema svoje seme: žena bez svoga semena ne šti zajedno sa njegovom porodicom (Fortjun, 2). U ovak
bi uspela da se uda i bila bi primorana da lovi ribu, krade vom slučaju endopoljoprivreda jača skrivenu težnju ka
ili prosi; s druge strane, seme koje ne bi poticalo iz sop- endogamiji, osim ako simbolično ne izražava neprijateljstvo
stvenog sušu ne bi niklo, jer je zemljoradnja moguća prema pravilima jedne privremene eksogamije koja se
samo zahvaljujući tome ritualu. Ove mere predostrožno- preko volje poštuje. Ta situacija je obrnuto simetrična
sti i skrupule počivaju na verovanju da su igname ljudska onoj što preovlađuje u Australiji, gde zabrane u is
bića: „One imaju decu, kao i žene . . . " Noću šetaju, pa hrani i eksogamna pravila jačaju jedni druge i, kao što
se čeka da se one vrate da bi se pristupilo branju. Otuda smo videli, na simboličniji i jasno konceptualizovan na
pravilo da ih ne treba vaditi iz zemlje suviše rano izjutra: čin u patrilinearnim društvima (gde su zabrane u ishrani
moglo bi se dogoditi da se igname još nisu vratile. Otuda elastične i izražene prvenstveno terminima koji pripadaju
i ubeđenje da je zemljoradnik kome su igname odlično polovinama, to jest na jednom već apstraktnom planu koji
rodile čarobnjak koji je umeo da nagovori igname svojih je podesan za dvočlano kodiranje pomoću parova suprot
suseda da se presele i nastane u njegovom vrtu. Čoveka nosti), a na bukvalniji i konkretnij i način u matrilinear-
sa bogatom berbom smatraju lopovom koji je imao sreće nim društvima (gde su zabrane stroge i iskazane klanskim
(Fortjun, 2). terminima za koje često možemo da posumnjamo da pri
I u samoj Francuskoj do nedavno su postojala vero- padaju sistematskim skupinama s obzirom na istorijske
vanja istoga tipa: u srednjem veku kažnjavala se smrću i demografske činioce koji su u njihovoj genezi morali
„veštica koja je prljala žita i nanosila im štetu, i koja je, odigrati presudnu ulogu.)
recitujući psalam Super aspidem ambulabis, odnosila žito Osim ovih slučajeva pozitivnog ili negativnog parale
sa njiva i odmah punila svoj ambar tom dobrom pšenicom." lizma, postoje drugi slučajevi u kojima se uzajamnost iz
A još do nedavno je u Kibžaku (Perigor) magijsko prizi među društvenih grupa izražava samo na jednom planu.
vanje obezbedivalo onome ko bi ga izgovorio lepu količinu Pravila za sklapanje brakova u Omaha Indijanaca for-
repe: „Neka repa naših suseda bude velika kao zrno pro mulisana su na sasvim drugačiji način nego u Aranda:
sa, repa naših rođaka kao zrno pšenice, a naša kao glava umesto da, kao kod ovih poslednjih, klasa bračnog druga
vola Fovela!" (Rokal, str. 164—165). bude tačno određena, dopušteno je sklapanje braka sa pri
Međutim, izuzimajući minimalnu eksogamiju koja je padnicima svih klanova koji nisu izričito zabranjeni. Na
posledica zabrane sklapanja brakova između lica koja su planu ishrane, međutim, Omaha imaju rituale vrlo slične
u bliskom srodstvu, evropska seljačka društva sprovodila intišiumi*: sveti kukuruz poveren je na čuvanje izvesnim
su strogu lokalnu endogamiju. A značajno je da na Do klanovima, koji ga svake godine dele drugim klanovima
biju krajnje čistunska endozemljoradnja može da izgleda kako bi oživeli njihovo seme (Flečer i La Fleš). Totemski
kao simbolična kompenzacija za eksogamiju na planu klanovi Nanda iz Ugande nisu eksogamni; ali tu „nefunkci-
plemena i sela, koja se sprovodi sa osećanjem odvratnosti, onalnost" na planu razmene žena nadoknađuje izu
ako ne čak i užasavanja: i pored toga što je endogamija zetno velik broj klanskih zabrana, ne samo na planu is-
obično moguća u lokalnom okviru — koji obuhvata od * Ispor. dalje u tekstu, na str. 290.
11
162 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 163
hrane, već i u sferi tehničke i ekonomske delatnosti, brane (žene iz određenog klana ne mogu da rode muško dete
odevanja i prepreka za sklapanje braka, koje su posledica kraljevske krvi), i nošenje posebnih osobenih imena (Ro-
ove ili one pojedinosti iz ličnog života osobe sa kojom skou).
je zabranjeno stupiti u brak (Holis). Pomoću tih razlika
nemoguće je izgraditi jedan sistem; izgleda da su razlike
između tih grupa pre posledica težnje da se prihvate sva I U ovakvim slučajevima ne znamo više sasvim tačno sa
statistička kolebanja, što u jednom drugom vidu i na je kakvim tipom društva imamo posla: totemski klanovi u
dnom drugom planu predstavlja takode metod kojim se Baganda neosporno predstavljaju i funkcionalne kaste. Na
služe takozvani „Kru-Omaha" sistemi i savremena zapadna prvi pogled, međutim, ništa ne izgleda oprečnije od ove
društva da bi obezbedili opštu ravnotežu u razmenama dve institucionalne forme. Stekli smo naviku da totemske
žena.* grupe vezujemo za „najprimitivnije" civilizacije, dok su u
Ti metodi povezivanja, koji su složeniji od onih koji pro- našim očima kaste proizvod vrlo razvijenih društava koja
ističu samo iz pravila eksogamije ili zabrana u ishrani, ili čak ponekad čak znaju za pismo. Najzad, po jednoj uvreženoj
i iz jednih i drugih zajedno, naročito su upadljivi u Ba- tradiciji, totemske institucije vezuju se za najstrože obli
ganda (bliskih Nandima), jer izgleda da kod njih postoje ke eksogamije; ali kada bismo jednog etnologa pozvali
svi njihovi oblici. Bagande su bile podeljene približno na da definiše pojam kaste, skoro je sasvim izvesno da bi se
40 klanova, kika, od kojih je svaki imao jedan zajednički on najpre pozvao na pravilo ο endogamiji.
totem miziro, čije je korišćenje u ishrani bilo zabranjeno Mogli bismo, dakle, da budemo iznenađeni što su
na osnovu jednog pravila ο racioniranju hrane: time što najraniji posmatrači australijskih društava — otprilike izme
se odrekao totemske hrane, svaki klan doprinosi da je đu 1830. i 1850. godine—često upotrebljavali reč „kasta"
bude više za druge klanove: to je skroman pandan uobra- za označavanje bračnih klasa čiju su funkciju, međutim,
ženju australijskuh urođenika da svaki klan, takođe pod neodređeno naslućivali. (Tomas, str. 34—35). Ne treba
uslovom da se uzdrži od trošenja te hrane, ima moć da nipodaštavati ta naslućivanja u kojima su sačuvane sve-
doprinese njenom umnožavanju. žina i živost jedne još netaknute stvarnosti i jedne vizije
Kao i u Australiji, svaki klan određuje njegove veze koju teorijske spekulacije još nisu bile zamutile. Iako ovde
sa jednim zemljištem koje, u Baganda, obično predstavlja ne želimo da ulazimo u srž ovoga problema, jasno je da
jedno brdo. Najzad, glavnom totemu pridružuje se i jedan se pri površnom posmatranju zapažaju izvesne analogije
sporedni, kabiro. U Baganda svaki klan, prema tome, između australijskih plemena i kastinskih društava: svaka
određuju dva totema: zabrane u ishrani, i zemljište koje grupa vrši u njima jednu specijalizovanu funkciju, koja
mu pripada. Njima treba dodati razne povlastice, kao što je neophodna kolektivu kao celini i komplementarna
su pravo njegovih pripadnika da budu birani za kralja funkcijama drugih grupa.
i dobijaju druga visoka zvanja, da daju supruge kraljevima, To se veoma lepo vidi u onim plemenima čije klanove
izrađuju ili čuvaju kraljevske ambleme ili posuđe; ritualnu ili polovine vezuje pravilo uzajamnosti. U Kaitiša i Unma-
obavezu kao što je isporučivanje izvesne hrane drugim tjera, severnih suseda Aranda, lice koje skuplja divlje
klanovima; tehničke specijalizovanosti: samo klan pe semenke na teritoriji totemske grupe koja nosi njihovo
čurke proizvodi istucanu koru za činjenje koža, svi su ime, mora da traži od poglavice odobrenje ako hoće da
kovači iz klana krave bez repa, itd.; najzad izvesne za- ih pojede. Svaka totemska grupa obavezna je da pribavi
drugim grupama biljku ili životinju ο čijoj se „proizvo
* S razlogom ili ne, Redklif-Braun (3, str. 32—33) raspravlja ο rodbinskom
sistemu u Nanda kao ο jednom Omaha sistemu. dnji" ona naročito stara. Tako, na primer, usamljeni lovac
11*
164 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 165
iz klana emua ne srne ni da takne tu životinju. Ali ako je nas navodi da posumnjamo u radikalni karakter supro
u društvu, on ima pravo, ako ne čak i dužnost, da ga ubi tnosti između endogamnih kasta i eksogamnih totemskih
je i pokloni lovcima koji pripadaju drugim klanovima. grupa: zar između ta dva krajnja tipa ne postoje odnosi
Nasuprot tome, usamljeni lovac iz klana vode ima pravo da čija bi priroda postala jasnija kada bismo mogli da doka
pije ako je žedan, ali kada je u društvu, vodu mora da mu pru žemo postojanje prelaznih oblika?
ži pripadnik naizmenične polovine, prvenstveno šurak( Spen U jednom drugom svom delu (6) naročito smo ista
ser i Gilen, str. 159—160). U Varamunga, svaka totemska kli jedno po našem mišljenju bitno obeležje takozvanih
grupa odgovorna je za razmnožavanje određene biljne ili totemskih institucija: one se ne pozivaju na homologiju
životinjske vrste i njihovu raspodelu drugim grupama: između društvenih grupa i prirodnih vrsta, već na ho
„Pripadnici jedne polovine . . . staraju se . . . ο obredima mologiju između razlika koje se ispoljavaju s jedne strane
druge polovine čiji je cilj da poboljšaju njihovo vlastito na nivou grupe, a sa druge na nivou vrsta. Te institucije
snabdevanje." I u Valpara i u Varamunga sekundarne počivaju, dakle, na postulatu ο homologiji između dva si
totemske zabrane (koje se odnose na majčin totem) opo stema razlika, od kojih jedan pripada prirodi, a drugi kul
zivaju se ako je dotična hrana dobijena posredstvom ne turi. Ako homologne odnose označimo uspravnim crtama,
kog čoveka iz druge polovine. Uopšte uzevši, kada je reč „čisto totemsku strukturu" mogli bismo, prema tome, pred
ο bilo kom totemu, razlikujemo grupe koje ga nikada ne staviti na sledeći način:
jedu (zato što je to njihov totem), grupe koje ga jedu ako P R I R O D A : vrsta 1 Φ vrsta 2 Φ vrsta 3 φ vrsta η
su ga dobile posredstvom neke druge grupe (kao što je
slučaj sa majčinim totemima) i, najzad, grupe koje ga jedu I I I
K U L T U R A : grupa 1 Φ grupa 2 φ grupa 3 Φ grupa η
slobodno i u svakoj prilici. Isti je slučaj i sa svetim izvo
rima: žene nikada ne odlaze na njih, neposvećeni muškar Ova struktura bila bi potpuno poremećena kad bismo
ci odlaze, ali ne piju vodu sa njih, neke grupe odlaze homologiji između odnosa dodali homologije između ter
na njih i piju njihovu vodu pod uslovom da im je pruže mina, ili kad bismo — otišavši korak dalje — opšti sistem
pripadnici drugih grupa koji je sami slobodno piju (Spen homologija pomerili sa odnosa na termine:
ser i Gilen, str. 164). Ta uzajamna zavisnost već je oči
P R I R O D A: vrsta 1 Φ vrsta 2 φ vrsta 3 φ vrsta η
gledna pri sklapanju braka zasnovanom, kao što je Red-
klif-Braun to pokazao na primeru Australije (ali isto K U L T U R A : grupa 1 φ grupa 2 φ grupa 3 φ grupa η
bi se moglo reći za mnoga klanska društva, na primer
za Irokeze), na uzajamnim davanjima biljne (ženske) i U tom slučaju, implicitna sadržina ove strukture neće
životinjske (muške) hrane: u takvim slučajevima porodica više biti da se klan 1 razlikuje od klana 2, kao, na primer,
koju sačinjavaju supružnici ukazuje se kao minijaturno orao od medveda, već da je klan 1 kao medved, a klan 2
društvo sa dvema kastama. kao orao; to jest, priroda klana 1 i klana 2 odvojeno će se
Prema tome, manja je nego što izgleda razlika između razmatrati umesto da se razmatra formalni odnos koji
zajednica koje, kao izvesna australijska plemena, dodeljuju postoji između dva klana.
specifičnu magijsko-ekonomsku funkciju totemskim gru Međutim, transformacija čiju smo teorijsku mogućnost
pama i, na primer, Bororo urođenika iz središne oblasti upravo predvideli može ponekad neposredno da se posma-
Brazila, u kojih istu funkciju „oslobađanja" prehrambenih tra. Stanovnici oblasti oko Toresovog moreuza imaju to
proizvoda — životinjskih ili biljnih — imaju specijalisti temske klanove kojih u Mabuijagu ima oko trideset. Ti
koji je obavljaju za račun čitave grupe (Kolbakini). To eksogamni i patrilinearni klanovi bili su grupisani u dve
166 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 167
polovine koje su obuhvatale životinje koje žive na kopnu svaka za sebe, u odnosu na jednu realnost čija priroda
i u moru. U Tutui i Saibaiju ta podela je, kako izgleda, odgo nije sociološka, onda možemo da predvidimo da će stano
varala teritorijalnoj podeli u samom selu. U trenutku kad vište raznovrsnosti prevladati nad stanovištem jedinstva.
je tamo stigla ekspedicija A. K. Hedona, ta struktura bila Svaka društvena grupa težiće da obrazuje sistem, ne više
se već u velikoj meri raspala. Ipak, urođenici su bili du zajedno sa drugim društvenim grupama, već pomoću iz-
boko svesni fizičke i psihološke srodnosti između muška vesnih diferencijalnih svojstava koja se shvataju kao na-
raca i njihovih totema, i odgovarajuće obaveze svake grupe sledna; zbog tih isključivih obeležja grupa oslabiće njihova
da se uvek drži jednog tipa ponašanja: klanovi kazoara, uzajamna povezanost u okviru društva. U onoj meri u kojoj
krokodila, zmije, ajkule i ribe zvane morski čekić bili su svaka grupa bude nastojala da definiše sebe pomoću pred
ratoborni, dok su klanove raje crnjke i ribe zvane prilepuša stave koju ona ima ο jednom prirodnom obrascu, biće joj sve
nazivali miroljubivim. Ništa se nije moglo tvrditi za klan teže da na društvenom planu i dalje održava veze sa dru
psa, jer psi imaju nepostojan karakter. Muškarce iz klana gim grupama, a naročito da menja sa njima svoje sestre
krokodila smatrali su jakim i nemilosrdnim, a tvrdilo se i ćerke, jer će biti sklona da ih zamišlja kao da pripadaju
da muškarci iz klana kazoara imaju dugačke noge i da nekom posebnom „soju". Dve slike, od kojih je jedna dru
su sjajni trkači. (Frejzer, knj. II, str. 3—9, navod iz Hedona štvena, a druga prirodna, i svaka za sebe celovita, zameniće
i Riverza). Bilo bi zanimljivo saznati da li su ova vero- jedna jedina ali raskomadana društveno-prirodna slika:*
vanja nadživela staru organizaciju kao njeni ostaci, ili su
se razvijala uporedo sa propadanjem pravila ο eksogamiji. PRIRODA: vrsta 1 vrsta 2 vrsta 3 vrsta η
Činjenica je da se slična, iako nejednako razvijena vero- KULTURA: grupa 1 grupa 2 grupa 3 grupa η
vanja zapažaju u Menomini Indijanaca koji žive u oblasti
Velikih Jezera, i severnije, u Čipeva. U ovoj poslednjoj Razume se, utisak da nadradnjama dajemo neku vrstu
grupi verovalo se da ljudi iz klana ribe dugo žive i imaju prvenstva može se steći jedino zato što smo takav na
svilastu ili retku kosu: smatralo se da svi ćelavi muškarci čin zalaganja usvojili kao podesniji, i zato što je ova knjiga
pripadaju tom klanu. Nasuprot tome, muškarci iz klana posvećena ideologiji i nadgradnjama. Mi niukoliko ne želimo
medveda odlikovali su se dugom, crnom i gustom kosom da navedemo čitaoca na zaključak da ideološke transfor
koja nije sedela sa godinama, i koleričnim i borbenim macije dovode do društvenih. Samo je obrnuti redosled ta-
temperamentom. Klanu ždrala pripisivan je kreštav glas, čan : način na koji ljudi zamišljaju odnose između prirode i
i iz njega su poticali najbolji plemenski govornici. kulture zavisi od načina na koji se menjaju njihovi vlastiti
(Kinijec, str. 76—77). društveni odnosi. Ali pošto nam je cilj da u ovoj knjizi
Zaustavimo se za trenutak da bismo razmotrili teorijske u glavnim crtama izložimo jednu teoriju ο nadgradnjama, iz
implikacije ovakvih spekulacija. Kada se priroda i kultura metodoloških razloga njima moramo da poklonimo posebnu
shvataju kao dva sistema razlika među kojima postoji for pažnju i tako ostavimo utisak da ostavljamo po strani
malna analogija, onda u prvi plan dolazi sistemski karakter ili stavljamo na sporedno mesto veoma značajne pojave
koji je svojstven svakoj od te dve oblasti. Pravi se razlika koje se trenutno ne nalaze u našem programu ispitivanja.
između društvenih grupa, ali one ostaju čvrsto povezane kao Međutim, mi ovde proučavamo samo senke koje se ocrtavaju
delovi iste celine, i zakon eksogamije pruža način da se * Prigovoriće nam se, možda, da smo u već navedenom delu (6) osporili
pomiri ta uravnotežena suprotnost između raznovrsnosti i da se totemizam može protumačiti polazeći od neposredne analogije između ljudskih
grupa i prirodnih vrsta. Ali ta je kritika bila uperena protiv jedne teorije koju su
jedinstva. Ali ako se društvene grupe ne posmatraju iz etnolozi formulisali, dok je ovde reč ο jednoj urođeničkoj teoriji (eksplicitnoj ili
ugla njihovih uzajamnih odnosa u društvenom životu, već implicitnoj) koja upravo odgovara institucijama koje bi etnolozi odbili da uvrste
u totemske institucije.
168 D I V L J A MISAO TOTEM I KASTA 169
na pozadini pećine, ne zaboravljajući pri tom da im jedino mičenja—međusobno razlikuju po tipu svog prebivališta i po
pažnja koju im poklanjamo daje privid stvarnosti. svom temperamentu : jedna, ratnička, više je volela slobodne
prostore sa prostranim vidicima; druga, miroljubiva, živela
* je u šumama. Moguće je da je i među polovinama postojala
hijerarhija, jer na takvu pretpostavku navode nazivi kojima
Posle ovog objašnjenja postojaće manja opasnost da se one ponekad označavaju kao „ljudi koji imaju lepe kuće
budemo pogrešno shvaćeni kada prethodne stranice rezimi i „ljudi koji imaju čatrlje". Međutim, te hiherarhijske
ramo kao izlaganje pojmovnih transformacija koje prate razlike, psihičke i funkcionalne, ispoljavale su se naročito
prelaženje sa eksogamije na endogamiju (a to prelaženje na nivou klanova ili njihovih delova, to jest zaselaka. U uro-
je, očigledno, moguće u oba smera). Bar neka od algonkin- đeničkim evokacijama prošlosti kao neki lajtmotiv stalno
skih plemena iz kojih potiču naši poslednji primeri imala se ponavljaju ove formulacije koje se primenjuju na svaki
su hijerarhijsku klansku strukturu, pa možemo slutiti da je klan ili zaselak : „Bili su to veoma neobični ljudi. . . nisu
ona morala predstavljati izvesnu smetnju funkcionisanju bili nalik na druge . . . . imali su navike i običaje koji su
jedne eksogamije koja je podrazumevala ravnopravnost. Ali bili samo njima svojstveni. . ." Te osobenosti bile su veoma
izrazitiji hibridni institucionalni oblici postoje na jugo raznolike: tu su bili u pitanju mesto boravka, ekonomska
istoku Sjedinjenih Država, u plemenima jezičke grupe delatnost, odeća, ishrana, sposobnosti i sklonosti.
muskogi ; oni se nalaze na sredokraći između totemskih grupa Priča se da su se ljudi iz klana rakuna hranili ribom
i kasta, čime se, uostalom, objašnjava nedoumica da li su i divljim plodovima, a da su ljudi iz klana pume živeli u
oni endogamnog ili eksogamnog karaktera. planinama, izbegavali vodu koje su se veoma bojali, i jeli
Čikasaue su možda bile eksogamne na nivou klanova, a najviše meso divljači. Ljudi iz klana divlje mačke spavali
endogamne na nivou polovina. Polovine su se, u svakom su danju, a lovili noću, jer su bili obdareni oštrim vidom;
slučaju, odlikovale isključivošću (što je upadljivo u struk žene su ih slabo zanimale. Ljudi iz klana ptice budili su se
turama ovoga tipa), koja se graničila sa uzajamnim nepri pre svanuća: „Oni su ličili na ptice po tome što nisu sme
jateljstvom: bolest i smrt često su bile pripisivane vradžbi- tali drugima . . . jer, kao što postoji mnogo vrsta ptica, tako
nama ljudi iz suprotne polovine. Svaka polovina izvodila je i među njima bilo mnogo različitih karaktera." Govorilo
je svoje rituale u ljubomorno čuvanoj izdvojenosti; pri se da svaki od njih ima više žena, da ne vole da rade, da
padnici druge polovine koji bi prisustvovali tim ritualima žive dobro i imaju mnogobrojno potomstvo.
mogli su da budu kažnjeni smrću. Isti stav postojao je Ljudi iz klana riđe lisice bili su lopovi od zanata,
u Krika; na nivou grupa on vrlo upadljivo podseća na stav veoma su voleli nezavisnost i živeli su duboko u šumama.
koji je u Aranda preovladivao na nivou totemskih grupa: Skitnice i nehajne u svemu, „Iske lutalice" ipak su bile
svako je izvodio svoje rituale u svom zatvorenom krugu, zdrave kao dren „jer nisu volele da se zamaraju". Išle su
iako je korist od njih bila samo „za druge", što, uzgred budi bezbrižno, ubeđene da je život pred njima; i muškarci i
rečeno, dobro pokazuje da se endopraksa i eksopraksa žene slabo su vodili računa ο svojoj kosi i izgledali su za
nikada ne mogu definisati svaka za sebe i kao potpuno pušteni; živeli su kao prosjaci i lenjivci. Stanovnici za-
nezavisne, već samo kao komplementarni vidovi jednog seoka Nagnuti-hrastov-kolac, koji se nalazio u šumi, bili su
dvosmislenog odnosa sa sobom i sa bližnjim, kao što je nestalnog temperamenta, fizički slabi, potpuno predani
to Morgan pokazao nasuprot Meklenanovim tvrđenjima. igri, uvek nespokojni i brižni; bili su to ranoranioci i ne
Smatralo se da se polovine — koje su verovatno služile spretni ako vici. Stanovnici zaseoka Visoki-ambar-za-kuku-
za obrazovanje suprotnih tabora prilikom sportskih tak- ruz bili su cenjeni i pored svoje oholosti: dobri vrtlari,
170 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 171
veoma vredni ljudi ali slabi lovci, oni su menjali kukuruz kao u Australiji, sa funkcionalnog stanovišta, bilo da, kao
za divljač. Govorilo se za njih da su otvoreni, tvrdoglavi u Americi, ustupe mesto oblicima koji su takođe zamišlje
i majstori u predskazivanju vremena. Kolibe zaseoka Cr- ni po uzoru na totemske grupe, iako oni pre funkcionišu
veni-smrdljivac, pak, bile su sve pod zemljom . . . (Svon- kao kaste.
ton, 2, str. 190—213). Pređimo sada u Indiju, takođe klasičnu postojbinu
Ova obaveštenja bila su prikupljena, u vreme kada su ne totemizma, već kasta. Utvrdićemo da u dodiru sa nji
tradicionalne institucije živele još samo u sećanju starih ma, u institucijama koje važe kao totemske, dolazi do
informatora, i jasno je da jedan njihov deo predstavlja transformacije obrnuto simetrične onoj u Americi: umesto
bapske priče. Nijedno društvo ne bi moglo sebi da dopusti da kaste budu zamišljene prema jednom prirodnom modelu,
da u tom stepenu „glumi prirodu", ili bi se, u tom slučaju, ovde su totemske grupe zamišljene prema jednom kulturnom
raspalo na velik broj nezavisnih i neprijateljskih grupa, od modelu.
kojih bi svaka osporavala ljudsku prirodu drugim grupama. Totemski nazivi koji se sreću u izvesnih plemena u
Svedočanstva koja je Svonton prikupio predstavljaju isto Bengalu većinom su životinjskog ili biljnog porekla. Takav
toliko sociološke mitove koliko i etnografska obaveštenja, je slučaj sa nekih 67 popisanih totema Oraona iz Šota
pa čak i više one prve nego ova druga. Ipak, njihova brojnost, Nagpura, izuzev gvožđa, koje je, pošto zabrana njegove
međusobne sličnosti, zajednička shema od koje polaze, po upotrebe u ishrani nema nikakve svrhe, zabranjeno dodi
stojanje svedočanstava istoga tipa kod susednih grupa •— rivati usnama i jezikom: ta zabrana se, dakle, opet izra
sve to nas navodi na pretpostavku da, čak i ako su stvarne žava terminima koji je čine sličnom zabrani u ishrani. 340
institucije bile mnogo drukčije, tu bar imamo neku vrstu popisanih eksogamnih klanova Munda iz iste oblasti imaju
pojmovnog modela društva Čikasaua, koje je izvanredno pretežno životinjske i biljne toteme, koje je zabranjeno ko
zanimljivo zato što podseća na kastinsko društvo, iako su ristiti u ishrani. Međutim, tu se već zapažaju totemi drugačije
svojstva kasta i njihovi odnosi i njemu označeni pomoću prirode: pun mesec, mesečina, duga, imena meseci, dana,
upućivanja na prirodne vrste, dakle po ugledu na totemske bakarna narukvica, veranda, suncobran, zanimanja ili kaste
grupe. Uostalom, odnosi za koje se pretpostavlja da postoje kao što su kasta pletara i bakljonoša. (Rizli, knj. II, i u
između klanova i životinja čije ime oni nose odgovaraju Dodatku). Dalje prema zapadu, 43 imena klanova kod
odnosima koje srećemo u „totemskim" društvima klasičnog Bhila predstavljaju imena 19 biljaka, 17 životinja i 7 pred
tipa: bilo da klan vodi poreklo od životinje, bilo da se meta: kame, razbijenog lonca, sela, batine sa trnjem, naruk
jedan čovek koji je predak klana u mitska vremena oženio ži vice, kotura oko članka na nozi, komada hleba. (Köpers, str.
votinjom. Međutim, ta društva, koja se bar zamišljaju tako 143—144).
kao da ih sačinjavaju „prirodne" kaste, to jest gde je kul Spuštajući se na jug, zapažamo pre svega preokretanje
tura shvaćena kao projekcija ili odraz prirode, predstavljaju odnosa između prirodnih vrsta i predmeta ili proizvoda.
sponu između društava kojima su se klasici etnologije po U klanovima Devanga, kaste madraskih tkača, ima malo
služili da bi ilustrovali svoje shvatanje totemizma (ravni imena : kiselo mleko, staja, metalni novac, brana, kuća, lek
čarska plemena i plemena sa jugozapada), i društava kao za oči, nož, makaze, čamac, lampa, odelo, ženska odeća,
što su društva Načeza, gde se sreće jedan od retkih pri konopac ο koji se vešaju lonci, stara ralica, manastir, po
mera pravih kasta za koje se zna u Severnoj Americi. grebna lomača, crep. U Kuruba iz Misore ima 67 popi
Tako smo utvrdili da u dvema klasičnim postojbinama sanih eksogamnih klanova, koji nose imena životinja i
takozvanog totemizma institucije koje su bile definisane biljaka, ili se ovako označavaju : kola, pehar za piće, srebro,
pomoću toga varljivog pojma mogu da budu određene, belutak, klube konca, narukvica, zlatna alka, pijuk, obojeni
172 D I V L J A MISAO TOTEM I KASTA 173
porub na odeći, batina, pokrivač, mera, brkovi, razboj, kao da su u Americi totemske klasifikacije zahvatile za
bambusova trska (Terston, knj. II, str. 160 i dalje, knj. IV, četke kasta, dok bi se reklo da su u Indiji ostaci totem-
str. 64). skih grupa pustili da ih prožme simbolika tehnološkog i
Nije isključeno da je pomenuta pojava vezana pre za pe profesionalnog karaktera. Ti „šase-kroaze"* manje će nas
riferne oblasti Indije nego za njen jug, jer smo u iskušenju da iznenaditi ako imamo na umu da postoji način da se au-
povodom te pojave podsetimo na mitsku ulogu koju izvesna stralijske institucije izraze kastinskim jezikom, otmenijim
plemena iz jugoistočne Azije pripisuju izrađenim predmeti i neposrednijim od načina kojim smo se gore poslužili.
ma : sablji, nožu, koplju, igli, stubu, užetu, itd. Bilo kako Mi smo, naime, bili sugerisali da, pošto svaka totemska
bilo, u Indiji se izrađenim predmetima čija imena služe grupa preuzima nadzor nad jednom životinjskom ili bilj
kao imena klanova ukazuje posebno poštovanje, kao i totem- nom vrstom u korist drugih grupa, te funkcionalne spe
skim biljkama i životinjama: bilo da im se odaje pošta cijalizacije podsećaju, u izvesnom smislu, na specijalizacije
prilikom ženidbe, bilo da se poštovanje koje se gaji prema kasta prema profesiji, jer se i one bave jednom specifičnom
njima ispoljava u nekom čudnom i svojevrsnom obliku : tako delatnošću koja je neophodna za život i blagostanje čitave
je, u Bhila, klan razbijenog lonca obavezan da skuplja parčad grupe. Ipak, kasta grnčara doista izrađuje zemljane sudove,
zemljanih sudova određenog tipa i da ih ukopava. Ponekad kasta perača stvarno pere rublje, kasta berbera istinski brije,
se stiče utisak da ima izvesne svežine u invenciji : Arisana dok magijska moć australijskih totemskih grupa predstavlja
gotram, klanska biljka u Karuba, nosi ime indijski šafran; nešto imaginarno; razlika je očigledna, čak i ako u delo-
ali kako bi — kažu — bilo nezgodno lišiti se tako važnog tvornost magijske moći veruju i oni za koje se pretpostavlja
začina, to se u ishrani zabranjuje korišćenje semenke biljke da im ona koristi, i oni koji iskreno tvrde da njome raspo
korra. lažu. S druge strane, veza između vrača i prirodne vrste
* ne može se logički zamisliti po istom obrascu kao i veza
između zanatlije i predmeta koji je on napravio: jedino su
I u drugim delovima sveta postoje heteroklitne liste na se u mitska vremena totemske životinje rađale neposredno iz
ziva klanova; ima ih osobito ( možda je to simptomatično) pretkovog tela. Danas, kenguri rađaju kengure; vrač se za
na severu Australije, oblasti najpodložnijoj stranim utica- dovoljava time što im pri tom pomaže.
jima. U Africi su, kao individualni totemi, zabeleženi žilet Ali ako australijske institucije posmatramo iz šire per
za brijanje i metalni novac: spektive, zapazićemo jednu oblast gde je paralelizam sa ka
„Kada sam zapitao (Dinke) koga treba da prizivam kao stinskim sistemom mnogo jasniji : dovoljno je da radi toga
svoja klanska božanstva, samo upola šaleći se oni su mi usredsredimo pažnju na društvenu organizaciju pre nego
sugerisali Pisaću mašinu, Hartiju i Kamion, jer, zar nisu na religiozna verovanja i obrede. Jer, prvi posmatrači au
baš te stvari uvek pomagale mome narodu, i zar ih Evrop stralijskih društava bili su, u izvesnom smislu, u pravu što
ljani nisu primili od svojih predaka?" (Linhart, str.110). su klase bračnih drugova nazvali kastama: jedan austra-
Ali ta heteroklitnost nigde se ne ispoljava u toli lijski odsečak proizvodi svoje žene za druge odsečke, kao
koj meri kao u Indiji, u kojoj totemski nazivi sadrže ve što kasta ljudi određene profesije proizvodi dobra i uslu
liki broj imena izrađenih predmeta, to jest proizvoda ili ge koje druge kaste dobijaju samo njenim posredstvom . . .
simbola funkcionalnih aktivnosti koje — zato što su oštro Prema tome, površno bismo rasuđivali kad bismo ih prosto
diferencirane u kastinskom sistemu — mogu, u plemenu suprotstavili polazeći od njihove eksogamije i endogamije.
ili samoj kasti, da služe za izražavanje diferencijalnih raz
* Francuska reč kojom se označava korak kojim se parovi ukrštaju u plesu,
maka medu društvenim grupama. Sve se, dakle, odvija tako ili ukrštanje parova u kadrilu. — Prim. prev.
174 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 175
U stvari, prema profesiji stvorene kaste i totemske grupe sa stanovišta prirode to se ne bi moglo reći za specijali
podjednako su „ekso-praktične", prve na planu razmene do zaciju eksogamnih grupa radi proizvodnje žena različitih
bara i usluga, a druge na planu razmene žena. vrsta. Jer, ako zanimanja stvarno predstavljaju posebne
Ali u oba slučaja uvek se može otkriti jedan koeficijenat „društvene vrste", žene rođene u različitim odeljcima ili
„endo-prakse". Te kaste su otvoreno endogamne, ako izu pododeljcima ipak sve pripadaju istoj prirodnoj vrsti.
zmemo slučajeve u kojima postoje prepreke za sklapanje U tome je zamka koju je stvarnost postavila ljudskoj
braka, za koje smo na drugom mestu (1, glava XXV) po uobrazilji; ljudi su pokušali da je izbegnu tražeći na planu
kazali da, zauzvrat, teže da postanu sve brojnije. Austra- prirode stvarnu raznovrsnost, jedini objektivni model koji
lijske grupe su eksogamne, ali najčešće prema formuli ogra (u nedostatku podele rada i profesionalne specijalizacije,
ničene razmene koja predstavlja podražavanje endogamije ako ne znaju za njih) može da ih nadahne da između sebe
u okviru same eksogamije, pošto ograničena razmena ka- uspostave odnose komplementarnosti i saradnje. Dru
rakteriše grupe koje sebe smatraju zatvorenim i čije se gim recima, oni te odnose zamišljaju prema modelu na
unutrašnje razmene vrše u okviru njih samih : tako se unu osnovu koga zamišljaju odnose između prirodnih vrsta (a
trašnja razmena suprotstavlja opštoj razmeni, koja je otvo takođe i polazeći od svojih vlastitih društvenih odnosa).
renija prema spoljašnjoj sredini i koja omogućava uvođe U stvari, postoje samo dva prava modela konkretne razno
nje novih grupa, pri čemu struktura ostaje nepromenjena. vrsnosti: jedan se nalazi na planu prirode — to je model
Te odnose možemo ilustrovati jednim dijagramom: raznovrsnosti vrsta; a drugi na planu kulture — to je model
raznovrsnosti funkcija. Postavljena između ta dva prava mo
dela, razmena žena ima nejasan i dvosmislen karakter:
jer žene su sa gledišta prirode slične, i samo se sa stano
višta kulture mogu smatrati različitim; ali ako preovlađuje
prva perspektiva (a takav je slučaj kada je kao model
raznovrsnosti izabran model iz prirode), sličnost odnosi
na kome se vidi da je ograničena razmena, taj „zatvoreni" prevagu nad razlikom: treba, bez sumnje, vršiti razmenu
oblik eksogamije, logički bliža endogamiji od opšte razmene, žena, jer su one proglašene različitim; ali pretpostavka
koja predstavlja njen „otvoreni "oblik. za tu razmenu je da se one, u stvari, smatraju sličnim. Za
To nije sve. Između razmene žena i razmene dobara ili uzvrat, kada se stvar posmatra iz druge perspektive, i kada
usluga postoji jedna suštinska razlika: prve su biološke se model za raznovrsnost uzme iz kulture, razlika, koja od
jedinke (to jest, prirodni proizvodi) koje su prirodno rodile govara stanovištu kulture, odnosi prevagu nad sličnošću:
druge biološke jedinke; druga, pak, predstavljaju izrađene smatra se da su žene međusobno slične samo u granicama
premete (ili radnje obavljene pomoću određenih tehnika i svojih društvenih grupa, pa se, prema tome, ne srne vršiti
izrađenih predmeta), to jest društvene proizvode koje na planu razmena žena medu kastama. Kaste polaze od toga da su
kulture stvaraju stručna lica; simetrija između kasta stvore žene raznorodne na planu prirode, a totemske grupe od
nih prema profesiji i totemskih grupa jeste obrnuta simetrija. toga da su one raznorodne na planu kulture; najdublji raz
Princip po kome se vrši diferenciranje među njima uzet je log ove razlike između ta dva sistema je u tome što kaste
u jednom slučaju iz kulture, a u drugom iz prirode. doista iskorišćavaju raznovrsnost koja postoji u sferi kulture,
Samo, ta simetrija postoji jedino na ideološkom planu; dok totemske grupe samo imaju iluziju da iskorišćavaju
ona nema konkretnu osnovu. Sa stanovišta kulture profe raznovrsnost koja među ženama postoji na planu prirode.
sionalne specijalnosti zaista su različite i komplementarne;
176 D I V L J A MISAO TOTEM I KASTA 177
Sve što smo upravo kazali može se izraziti na drugi na strukture: s obzirom da je raznovrsnost funkcija stvarna,
čin. Kaste koje se definišu prema jednom modelu iz područ- , komplementarnost se javlja na tom nivou, dok bi funkci
ja kulture odista vrše između sebe razmenu kulturnih dobara, onalnost razmenâ žena — ali između istih društvenih jedini
ali za naknadu za simetriju koju postuliraju između prirode ca — imala obeležje nagomilavanja (ranije smo videli zbog
i kulture, one svoju prirodnu proizvodnju moraju da zamisle čega ono nema praktičnu vrednost, ispor. na str. 158).
prema jednom modelu iz prirode, zato što njih sačinjavaju Nasuprot tome, totemske grupe su homogene u pogledu
biološka bića: njihova proizvodnja jesu žene, koje ta bio funkcije koju vrše, pošto ona nema stvarni efekat i pošto
loška bića proizvode i koje njih same proizvode. Otuda proi se u svim grupama svodi na neprestano ponavljanje iste
zlazi da su žene različite po uzoru na prirodne vrste: sa iluzije; one, prema tome, moraju da budu heterogene u
njima se ne može vrštiti razmena, baš kao što se ni pri pogledu strukture, pošto je prema pravilima svaka određena
rodne vrste ne mogu ukrštati. Totemske grupe plaćaju obr da proizvodi žene različite društvene vrste.
nuto simetričnu cenu. One se definišu prema jednom mo U totemizmu, prema tome, tobožnju uzajamnost obra
delu iz prirode i među sobom vrše razmenu prirodnih pred- zuju ponašanja koja su međusobno homogena i samo napo-
meta, To jest žena koje proizvode i koje njih prirodnim putem redna: svaka grupa na isti način zamišlja da ima magijsku
proizvode. Postulirana simetrija između prirode i kulture moć nad jednom vrstom; ali pošto ta iluzija nema nikakvog
povlači tada za sobom izjednačavanje prirodnih vrsta na osnova, ona postoji samo kao forma bez sadržine, koja je, kao
planu kulture. Kao što su žene, koje su istorodne na planu takva, istovetna sa drugim formama. Prava uzajamnost prois-
prirode, proglašene za raznorodne na planu kulture, tako su tiče iz povezivanja dva procesa: prirodnog procesa, koji se
i prirodne vrste, koje su raznorodne na planu prirode, prog odvija preko žena koje rađaju muškarce i žene; i kulturnog
lašene za istorodne na planu kulture: doista, kultura tvrdi procesa, čiji su protagonisti muškarci koji socijalno određuju
da sve one potpadaju pod isti tip verovanja i običaja, pošto im te žene naporedo sa njihovim rađanjem prirodnim putem.
je, sa njenog stanovišta, zajedničko obeležje da čovek može da U kastinskom sistemu uzajamnost se ispoljava u funk
ih nadzire i doprinosi njihovom umnožavanju. Prema tome, cionalnoj specijalizaciji; ona se, dakle, doživljava na planu
muškarci na planu kulture vrše razmenu žena koje te iste kulture. Prema tome, valencije homogenosti su oslobođene;
muškarce održavaju trajno prisutnim na planu prirode: a postulirana analogija između ljudskih grupa i prirodnih
oni tvrde da na planu kulture održavaju trajno prisutnim vrsta od formalne postaje sadržinska (kao što smo videli
vrste čiju razmenu vrše sub speciae naturae: kao prehram na primeru Čikasaua i već navedene formule Manuovih
benih proizvoda koji se mogu zamenjivati, jer predstavljaju zakona; ispor. na str. 155); endogamija postaje moguća,
hranu, i zato što—a to važi i za žene—muškarac može da se pošto se pravi odnos uzajamnosti uspostavlja na drugi način.
zadovolji izvesnom hranom i odrekne se druge hrane utoliko Ali ta simetrija ima svoje granice. Totemske grupe, bez
što bilo koja žena ili bilo koja hrana mogu da posluže za sumnje, podražavaju svojim stavom funkcionalne usluge:
rađanje dece i održavanje života. pored toga što su te usluge imaginarne, one ne spadaju
u kulturu, pošto se ne vrše na nivou veština u civilizaciji,
* već na nivou prividnog prisvajanja prirodnih sposobnosti
koje nedostaju čoveku kao biološkoj vrsti. Bez sumnje, i u
Tako stižemo do zajedničkih svojstava za koja obrnute kastinskom sistemu opet srećemo nešto što odgovara za
primere predstavljaju prema profesijama stvorene kaste i to branama u ishrani; ali te zabrane se najpre na simptoma-
temske grupe. Kaste su heterogene s obzirom na funkciju ko tičan način izražavaju u obrnutom obliku jedne „endoku-
ju vrše, pa, prema tome, mogu da budu homogene u pogledu hinje", a, s druge strane, ispoljavaju se pre na nivou pri-
12
178 DIVLJA MISAO 179
TOTEM I KASTA
premanja hrane nego na nivou njene proizvodnje, to jest kaste. Međutim, i ova formulacija mora se nijansirati:
na planu kulture: one su precizne i podrobno objašnjene, kaste prividno naturalizuju pravu kulturu, dok totemske
a naročito u pogledu kulinarskih radnji i posuđa. grupe stvarno uklapaju u kulturu jednu tobožnju prirodu.
Najzad, žene su po svojoj prirodi jednake (s obzirom Sa oba ova gledišta treba prihvatiti kao tačnu pretposta
na svoju anatomsku strukturu i fiziološke funkcije), pa u od vku da sistem društvenih funkcija odgovara sistemu prirod
nosu na njih kultura ima odrešene ruke za veliku igru nih vrsta, a svet bića svetu predmeta, te, prema tome, smat
diferenciranja (bilo da se ono shvata kao pozitivno ili ne rati sistem prirodnih vrsta i sistem izrađenih predmeta za
gativno i, prema tome, koristi za ustanovljavanje eksoga- dve posredničke skupine kojima se čovek služi da bi pre-
mije ili endogamije, svejedno); ali hrana se ne može u pot vazišao suprotnost između prirode i kulture i zamislio ih
punosti zamenjivati. U ovoj drugoj oblasti, ta igra brže do kao celinu. Ali postoji i jedan drugi način.
stiže granicu koju nije u stanju da prekorači; ljudi pokazuju U nekoliko plemena lovaca iz Severne Amerike priča
utoliko manju revnost da sve vrste hrane klasiraju kao to- se da su u vreme postanka sveta bizoni bili svirepe živo
temske zato što je, kao što smo to ranije videli, teže lišiti se tinje koje su bile toliko mršave da su izgledale kao „sama
indijskog šafrana nego korra-e. To još pre važi za profesional kost i koža" : ne samo čovek nije mogao jesti njihovo meso,
ne funkcije : zato što su stvarno različite i komplementarne, nego su se oni hranili njegovim mesom. Ljudi su, dakle,
one omogućavaju zasnivanje odnosa uzajamnosti u njego- nekada poslužili kao hrana životinji koja će, kasnije, po
govom najistinitijem obliku. Zauzvrat, one isključuju nega stati njihova prevashodna hrana, ali koja je onda pred
tivni odnos uzajamnosti i tako postavljaju granice logičkoj stavljala suprotnost hrani, jer je bila takva da se nije mogla
harmoniji kastinskog sistema. Svaka kasta ostaje delimično jesti — sama kost. Kako se objašnjava ovako potpun preo
„endofunkcionalna", pošto ne može sama sebi da uskrati, kret?
samim tim što se one smatraju nezamenljivim, specifične Dogodilo se, kaže se dalje u tom mitu, da se jedan bizon
usluge koje ona najpre treba da čini drugim kastama. zaljubio u jednu devojku i da je poželeo da je uzme za ženu.
Da nije uvek tako, ko bi brijao berberina? Ona je bila jedina žena u jednoj muškoj zajednici, kći
Nije, dakle, isto uvesti u jednu jedinu prirodnu vrstu, to čoveka koji ju je začeo pošto se bio ubo na trnovit
jest ljudsku vrstu, raznovrsnost koja doprinosi njenom kon- žbun. Žena se tako ukazuje kao proizvod negativnog spa
stituisanju na planu društva, ili projicirati na društveni plan janja prirode koja je neprijateljski raspoložena prema čo-
prirodno konstituisanu raznovrsnost biljnih i životinjskih vr veku (trnovit žbun) sa ljudskom antiprirodom (trudan mu
sta. Društva sa totemskim grupama i eksogamnim odsečcima škarac). I pored nežne ljubavi koju su gajili prema svojoj
uzalud veruju da sa vrstama, koje su različite, i ženama, koje kćeri i strana koji im je bizon ulivao, pripadnici te zajednice
su istovetne, uspevaju da igraju istu igru. Ona ne prime- smatrali su da je mudro da pristanu na taj brak, i sakupili su
ćuju da, pošto su žene istovetne, zaista zavisi od volje dru poklone od kojih je svaki trebalo da zameni jedan deo bizo-
štva hoće li se one učiniti različitim, dok vrste, s obzi novog tela : kapa od perja postala bi kičma, tobolac od vidrine
rom da su različite, niko ne može učiniti istovetnim, to jest kože zamenio bi kožu na grudima, izatkani pokrivač pred
zavisnim od iste volje : ljudi rađaju druge ljude, a ne nojeve. stavljao bi trbuh, šiljati tobolac želudac, mokasine krsta,
Ipak, onda kada se ova pitanja razmatraju u jednom vrlo luk rebra, itd. Nabrojano je blizu 40 takvih koresponden
širokom okviru, zapaža se ekvivalentnost između ova dva cija (o jednoj drugoj verziji toga mita, ispor. kod Dorsija
velika sistema razlika kojima su se ljudi poslužili da bi i Krebera, broj 81).
konceptualizovali svoje društvene odnose. Moglo bi se Razmena žena funkcioniše, prema tome, kao mehanizam
veoma uprošćeno reći da kaste shvataju sebe kao prirodne koji posreduje između prirode i kulture, za koje se najpre
vrste, dok totemske grupe predstavljaju prirodne vrste kao
12»
180 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 181
smatralo da su razdvojene. Zamenjujući natprirodnu i pri čnih razloga moraju biti endofunkcionalne i, u isti
mitivnu arhitektoniku kulturnom arhitektonikom, taj brak mah, služiti za konstruisanje džinovske sheme od
stvara jednu drugu prirodu koju čovek može da menja, to nosa uzajamnosti. U oba ta slučaja, prema tome,
jest posredovanu prirodu. I, doista, usled tih događaja bi odnos uzajamnosti nije apsolutan: u graničnim zona
zoni, koji su bili „sama kost i koža", postali su „čisto meso", ma on ostaje nekako zamagljen i deformisan. Logi
i od ljudoždera pretvorili se u životinje koje se mogu jesti. čki govoreći, odnos uzajamnosti pri razmeni žena
Isti deo mita ponekad je preokrenut, kao u Nava- predstavlja isto tako nečistu formu, pošto ona ostaje na
ho Indijanaca: njihov mit se završava preobražavanjem sredini između jednog modela iz prirode i jednog modela
jedne žene u mečku-ljudoždera, što je obrnuto simetrično iz kulture. Ali baš taj hibridni karakter omogućava joj da
preobražavanju bizona-ljudoždera u muža. Opisivanje te savršeno funkcioniše. Združena sa jednom ili drugom
metamorfoze nastavlja se pomoću raznih pojedinosti koje su formom, ili potpuno sama, jedino ona može da polaže pra
zapažene među mnogobrojnom vrstama divljih biljaka i živo vo na univerzalnost.
tinja: ljudožderkina vagina postaje jež, njene dojke pretva #
raju se u semenke iz borove šišarke i žir, njen trbuh u
druge semenke („alkali" : Sporobolus cryptandrus, airoides, Iz naše analize najpre proizlazi sledeći zaključak: tote-
Tor.) njen dušnik u lekovitu biljku, njeni bubrezi u mizam koji je prekomerno bio formalizovan „jezikom primi-
pečurke, itd. (Hejl-Vilrajt, str. 83). tiviteta" mogao bi se isto tako formalizovati — pomoću jedne
Ovi mitovi izvrsno pokazuju kako u populacijama u vrlo jednostavne transformacije — jezikom režima kasta, koji
kojima totemske klasifikacije i funkcionalne specijalizacije je sušta suprotnost primitivitetu. Već to pokazuje da nije
imaju vrlo ograničen efekat, ukoliko nisu potpuno odsu u pitanju nezavisna institucija koja se može definisati
tne, razmene žena mogu da posluže kao model koji se pomoću svojih specifičnih svojstava, i koja je tipična za
neposredno može primeniti na posredovanje prirode i izvesne oblasti na svetu i izvesne oblike civilizacije, već
kulture, potvrđujući tako, kao što smo to sugerisali na jedan modus operandi koji se može otkriti čak i u društve
prethodnim stranicama, s jedne strane da „sistem žena" nim strukturama što se po tradiciji definišu kao potpuno
predstavlja srednji član između sistema bića (prirodnih) suprotne totemizmu.
i sistema predmeta (izrađenih), i, s druge strane, da se Na drugom mestu, sada lakše možemo da resimo te
svaki sistem shvata kao transformacija u jednoj grupi. škoću koja nastaje zbog toga što se u institucijama koje
Od ta tri sistema, jedino sistem bića poseduje objek se nazivaju totemskim pravila za akciju sreću pored siste
tivnu realnost izvan čoveka, a jedino sistem funkcija pose ma pojmova na koje se pozivamo. Pokazali smo da zabrane
duje u punoj meri društvenu egzistenciju — u samom u ishrani ne predstavljaju specifičnu crtu totemizma: njih
čoveku, prema tome. Ali punoća koju svaki od ova dva srećemo i u drugim sistemima koje one takođe „obeleža-
sistema ima na jednom planu objašnjava zašto se ni je vaju", i obrnuto, sisteme naziva koji se služe imenima iz
dnim ni drugim ne može lako rukovati na drugom planu: biljnog i životinjskog carstva ne prate uvek zabrane u
hrana koju svi upotrebljavaju ne može se u potpunosti ishrani: oni mogu biti „obeleženi" na razne načine.
„totemizirati", bar ne bez podvale*; a kaste iz simetri- S druge strane, eksogamija i zabrane u ishrani ne
predstavljaju predmete različite od društvene prirode, koje
* Za »klanska božanstva« u Dinka — koje bi stari etnolozi bez oklevanja bi trebalo odvojeno izučavati i među kojima bi se mogao
nazvah' totemima — primećeno je sledeće: »...mali broj njih ima veliki značaj u
ishrani, a kada je to slučaj, poštovanje koje im se ukazuje ne zabranjuje da se oni otkriti uzročan odnos. Kao što to jezik skoro svuda po
jedu.« Tako klan žirafe smatra da srne da jede meso te životinje; jedini je uslov da
njegov pripadnik ne prolije njenu krv. (Linhart, str. 114—115). kazuje, to su dva vida ili načina što služe za konkretno
182 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 183
opisivanje praxisa, koji, kao društvena aktivnost, može ističu iz praxisa. Iako infrastrukturama ne osporavamo ne
da bude okrenut prema spoljašnjem ili unutrašnjem sve pobitno prvenstvo, mislimo da se između praxisa i obi
tu, i u kome su te dve orijentacije uvek prisutne, iako se čaja uvek javlja posrednik u obliku pojmovne sheme. Po
ispoljavaju na različitim planovima i pomoću različitih moću nje se jedna materija i jedna forma, koje ni jedna
kodova. Ako odnos između totemskih institucija i kasta ni druga ne postoje kao nezavisne, ostvaruju kao strukture,
može na prvi pogled delovati kao odnos koji se nimalo ne to jest kao nešto što je u isti mah empirijsko i inteligibil-
razlikuje od odnosa između eksogamije i endogamije (jer no. Toj teoriji superstruktura, koju je Marks postavio
su, videli smo, stvari u suštini složenije), vrste i funkcije, samo u glavnim crtama, mi želimo da damo svoj doprinos,
i, najzad, između modela iz prirode i modela iz kulture, prepuštajući istoriji da zajedno sa demografijom, tehno
tome je razlog što se u svim za empirijsko posmatranje logijom, istorijskom geografijom i etnografijom radi na
pogodnim i prividno heterogenim slučajevima sreće jedna razvijanju proučavanja infrastruktura u užem smislu te
ista shema koja određuje pravi predmet naučnom istraži reci; tim proučavanjima mi se ne možemo poglavito ba
vanju. Sva društva smatraju da postoji analogija između viti, jer je etnologija pre svega jedna vrsta psihologije.
seksualnog odnosa i jedenja; ali, u zavisnosti od slučaja i Prema tome, mi tvrdimo jedino to da smo dosada
nivoa na kojima se misao kreće, čas se muškarac a čas dokazali da se dijalektika superstruktura, kao i dijalekti
žena nalaze u položaju onoga koji jede ili onoga koga jedu. ka jezika, sastoji u postavljanju konstitutivnih elemenata,
A to samo znači da sva društva postavljaju zahtev da se koji tu ulogu mogu da igraju samo pod uslovom da su
uspostavi diferencijalni razmak između termina i da se potpuno jasno definisani, to jest suprotstavljeni u paro
svaki od njih tačno identifikuje. vima, da bi se zatim pomoću tih konstitutivnih elemenata
izgradio jedan sistem, koji će, naposletku, odigrati ulogu
Ni na ovom mestu ne želimo da kažemo da su dru sintetičkog posrednika između ideje i činjenice, preobra
štveni život i odnosi između čoveka i prirode projekcija, žavajući ovu poslednju u znak. Čovekov duh tako ide
ako ne čak i rezultat jednog kruženja pojmova koje bi se od empirijske raznovrsnosti ka pojmovnoj uprošćenosti,
odvijalo u čovekovom duhu. „Ideje se nalaze u nama," a zatim od pojmovne uprošćenosti ka sintezi sa određenim
pisao je Balzak, „kao dovršen sistem, sličan jednom carstvu značenjem.
prirode, kao neka vrsta cvetanja čiju će ikonografiju dati Ovu glavu najprikladnije ćemo završiti ilustru-
jedan genijalan čovek koga će, možda, smatrati za luđaka."* jući ovo shvatanje jednom urođeničkom teorijom. Mit
Ali onome ko bi se toga poduhvatio, bez sumnje bi bilo po urođenika Joruba, koji predstavlja pravi Totem i tabu u
trebno više ludosti nego genijalnosti. Ako tvrdimo da minijaturi, rastavlja deo po deo složenu građevinu naziva
pojmovna shema nameće običaje i određuje ih, činimo to i zabrana.
zato što se oni, kao predmet koji etnolog proučava u vidu Treba objasniti sledeća pravila. Tri dana posle rođe
zasebnih realnosti, lokalizovanih u vremenu i prostoru i nja deteta poziva se sveštenik da mu dâ „njegov orisha
specifičnih za svaki poseban način života i oblik civiliza i njegove ewaw". Prva reč označava biće ili predmet u
cije, ne poklapaju sa praxisom koji — bar u tome se slažemo čiju će čast dete vršiti kultne obrede, i koje povlači za
sa Sartrom (str. 181) — predstavlja za nauke ο čoveku onaj sobom zabranu sklapanja braka sa svakom osobom koja
osnovni totalitet. Marksisti su — ako ne i sâm Marks — ima isti orisha. U tom svojstvu to biće ili predmet postaje
odveć često rasuđivali tako kao da običaji neposredno pro- glavni ewaw te osobe koja ga ostavlja u nasleđe svojim
potomcima do četvrtog kolena. Sin te osobe dobija, kao
* H. de Balzac, Louis Lambert, Oeuvres complètes, Bibl. de la Pléiade,
vol. X, str. 396.
drugi ewaw, životinjski ewaw žene svoga oca, a sin toga
184 DIVLJA MISAO TOTEM I KASTA 185
sina, pak, usvaja biljni i treći po redu ewaw žene svoga Kako stvari nisu dalje mogle da idu tim tokom, bio
oca; najzad, sin sinovljevog sina usvaja četvrti ewaw te je organizovan veliki dogovor i porodice su se složile da
rođake, to jest, jednog pacova, pticu ili zmiju. razmenjuju svoje kćeri i zaduže sveštenike da otkla
Po mišljenju urođenika ta zamršena pravila poči njaju zbrku i nered pomoću pravila po kome će, posle
vaju na prvobitnoj podeli te populacije na šest grupa: na udaje, žena nastaviti da vrši kultne obrede u čast svoga
ribarevu grupu; grupu „predznaka": ribe, zmije i ptice; orisha, ali ga neće ostavljati u nasleđe svojoj deci. Zbog
lovčevu grupu; grupu četvoronožaca; grupu zemljoradnika; toga su orisha označeni slovima BDFHJL na drugom
grupu biljaka. Svaka grupa obuhvata muškarce i žene, mestu s leva odstranjeni u narednom pokolenju, i tako
što znači da ukupno ima dvanaest kategorija. je dobijen sledeći sistem ewaw-a:
Na početku su brakovi bili rodoskvrni u svakoj grupi:
brat se ženio sestrom. U joruba jeziku ista reč istovremeno ADFJ CBHL EHJB GFLD ILBF KJDH
označava brak, obed, posedovanje, vrednost, dobitak, na
bavljenu stvar. Oženiti se i jesti predstavljaju istovetne Ubuduće će ewaw-e svake osobe predstavljati: jedan
činove. Ako brata i sestru iz prve grupe označimo slovima orisha, jedan „predznak", jedna životinja, jedna biljka.
A i B, a brata i sestru iz druge grupe označimo slovima Svaki ewaw ostaće u istom rodu kod četiri pokolenja,
C i D, i tako dalje, početna rodoskvrna situacija moći posle čega će sveštenik dodeliti rodu novi ewaw. Usled
će da se prikaže pomoću sledeće tabele: toga su ACEGIK sada odstranjeni, i potreban je jedan
muški orisha da bi se vaspostavio svaki deo ewawa-a:
1 2 3 4 5 6 osoba čija je oznaka ADJF (grupa broj 1) može da stupi
AB CD EF GH IJ KL u brak sa potomkom grupe broj 2, čiji su svi ewaw-ï ra-
zličiti. Na osnovu tog pravila, A i C mogu se premeštati
Ali ljudima je brzo dosadila jednolična „hrana"; kao Ε i G, I i K:
tako se sin para AB dokopao ženskog proizvoda para CD,
a tako je bilo i sa parovima EF i GH, itd. : DFJC BHLA HJBG FLDE LBFK JDHI
ABD CDB EFH GHF IJL KLJ U narednom pokolenju slova DBHFLJ otpadaju. Gru
pi 1 potrebna je riba te ona uzima B, grupi 2 takođe, i
To nije bilo dovoljno: ribar je zaratio s lovcem, lovac ona uzima D; grupi 3 potrebno je meso te ona uzima F,
sa zemljoradnikom, zemljoradnik sa ribarom, i svaki je grupi 4 takođe, pa uzima H; grupi 5 potrebna je biljna
prisvojio proizvod onoga sa kime je zaratio. Posledica hrana i ona uzima J, grupi 6 takođe, pa uzima I.
toga bila je da je od tada ribar jeo meso, lovac poljopri
vredne proizvode, a zemljoradnik ribu: FJCB HLAD JBGF LDEH BFKJ DHIL
ABDF CDBH EFHJ GHFL IJLB KLJD Sada je došao red na slova FHJLBD da otpadnu. Pošto
su ostale bez mesa, grupe 1 i 2 uzimaju jedna H, a druga
U znaku odmazde, ribar je zatražio od one druge F; pošto im nedostaje biljna hrana, grupe 3 i 4 uzimaju
dvojice da mu ustupe poljoprivredne proizvode, zemljo jedna L, a druga J; pošto nemaju ribe, grupe 5 i 6 uzimaju
radnik meso, a lovac ribu: jedna D, a druga B:
ABDFJ CDBHL EFHJB GHFLD IJLBF KLJDH JCBH LADF BGFL DEHJ FKJD HILB
186 DIVLJA MISAO
između opšteg i specijalnog, s jedne, i prirode i kulture, i stanovišta sadržine: posmatrana izdvojeno, vrsta pred
s druge strane. stavlja zbir jedinki; ali u odnosu na neku drugu vrstu,
Pogreška branilaca totemizma bila je u tome što su ona predstavlja sistem definicija. To nije sve: nijedna
proizvoljno izdvojili jedan nivo klasifikacije — onaj koji od tih jedinki, čiji teorijski neograničen broj obrazuje vr
je dobijen upućivanjem na prirodne vrste — i u njemu stu, ne može se definisati polazeći od obima, pošto ona
počeli da gledaju jednu instituciju. Međutim, kao i svi predstavlja organizam koji je sistem funkcija. Pojam vr
nivoi, i taj nivo predstavlja samo jedan od mnogih, i nema ste ima, dakle, jednu unutrašnju dinamiku: kao skup je
nikakvog razloga da se proglasi važnijim od, recimo, ni dinki koji lebdi između dva sistema, vrsta predstavlja
voa klasifikacije koji se služi apstraktnim kategorijama, operator koji omogućava prelaženje (pa čak i primorava
ili od nivoa koji upotrebljava klase imena. Ono što je tu na njega) sa jedinstva u okviru jedne mnoštvenosti na
značajno nije toliko prisustvo — ili odsustvo — ovog ili raznovrsnost u okviru jednog jedinstva.
onog nivoa, koliko, postojanje klasifikacije sposobne da Bergson je, kao što smo to pokazali na drugom me-
„menja korak": grupi koja je usvoji ona pruža sredstvo stu (6, str. 133), nazreo koliko bi značajnu ulogu pojam
da se, ne menjajući intelektualni instrumenat, savršeno vrste mogao zbog svoje logičke strukture odigrati u kriti
prilagođava svim planovima, od najapstraktnijeg do naj- ci totemizma. Ali potpuno je na mestu strahovanje da bi
konkretnijeg, i od onoga koji je najbliži kulturi do onoga on, da je morao tačno da ga odredi, ograničio svoje tuma
koji je najbliži prirodi. čenje na subjektivni i praktični vid odnosa između čoveka
U studiji koju smo već naveli, Boas je izražavao sum i sveta prirode, onakav kako ga ilustruje slučaj suseda za
nju da se tako česta izrazita naklonost prema klasifikaci stolom u restoranu koji pita „šta danas ima za ručak", i
jama izvršenim po ugledu na jedan model iz prirode može čiju radoznalost potpuno zadovoljava odgovor „teletina".
objasniti „posebnim i individualizovanim karakterom živo Doista, važnost pojma vrste objašnjava se manje sklono
tinjskih vrsta . . . zbog koga bi se uloge u nekoj priči lakše šću praktičnog subjekta da vrstu iz bioloških i utilitarnih
mogle dodeliti njima nego neizdiferenciranim pripadnicima razloga utopi u jedan rod (to bi bilo jednako protezanju
ljudske vrste" (navedena knjiga). Izgleda nam, međutim, na čoveka čuvene formule: „trava obično privlači biljo-
da se Boas tu približio jednoj važnoj istini. Da bi tu isti ždere"),* nego njegovom pretpostavljenom objektivnošću :
nu uočio, dovoljno je bilo da, nasuprot često ispoljavanom raznolikost vrsta pruža čoveku naj intuitivnu u sliku i predsta
stavu, on sâm ne svede bajku ili mit na običnu priču, i vlja najneposredniju, njegovom opažanju dostupnu manifes
pristane da u mitskom načinu kazivanja potraži shemu taciju krajnjeg diskontinuiteta stvarnosti: ona je čulni izraz
sačinjenu od diskontinuiranih suprotnosti koja određuje jednog objektivnog kodiranja.
njegovo ustrojstvo. S druge strane, prirodna „distinkti- Upadljivo je, zaista, da moderna biologija počinje da
vnost" bioloških vrsta ne pruža misli konačni i neposredni koristi za objašnjavanje raznolikosti vrsta sheme koje pod-
model, već pre sredstvo za pristup drugim sistemima za sećaju na sheme teorije komunikacije. Ne možemo se
raspoznavanje, koji, sa svoje strane utiču, na prvi sistem. Naj upuštati u razmatranje problema koji prevazilaze kompe-
zad, ako su zoološke i botaničke tipologije korišćene če
šće i radije nego ostale, tome može da bude razlog samo * Uostalom, ona je isto toliko pogrešna u odnosu na životinje koliko i u odnosu
na čoveka: u Africi se napori koji se čine da se stvore prirodni parkovi za održavanje
njihov srednji položaj, to jest okolnost da se one nalaze ugroženih vrsta sukobljavaju sa teškoćama; čak i ako je njihova površina dovoljna,
životinje se koriste njima samo kao »matičnom lukom« i odlaze veoma daleko izvan
na jednakom logičkom odstojanju od krajnjih vidova kla granica rezervata tražeći travu bogatiju proteinima nego što je trava sa pašnjaka
sifikacije, koji su kategorički i jedinstveni. U pojmu vrste, koje žele da im nametnu navodeći suviše uprošćen razlog da su oni dovoljno prostrani
(Grzimek, str. 20). Za biljoždere, prema tome nije važna trava, već razlika koja postoji
doista, uspostavlja se ravnoteža između stanovišta obima medu njenim vrstama...
190 DIVLJA MISAO KATEGORIJE, ELEMENTI, VRSTE, BROJEVI 191
13
194 DIVLJA MISAO KATEGORIJE, ELEMENTI, VRSTE, BROJEVI 195
između pripadnika klana sagoa i klana igname izražava ka aktivnost, stvaranje/održavanje, stabilnost/kretanje, svet
pomoću dva amblema: amblema nage žene i amblema rom /profan . . . Najzad, u zavisnosti od grupe (ili, u istoj grupi,
ba (ali njega zovu „majka ignama"), i ona takođe odgovara u zavisnosti od okolnosti), u prvi plan stavlja se čas dvo
smeni godišnjih doba i režimu vetrova. Na Trobrijanovim člani, čas tročlani vid; neki ih, kao Vinebago, slažu u peto-
ostrvima u svakom klanu postojala je posebna korespon člani sistem, dok Ponke razlazu dualističku strukturu na
dencija između jedne ptice, jednog sisara, jedne ribe i jedne četvoročlani sistem: zemlju i vodu, vatru i vetar.
biljke. Dvočlani sistemi sa Solomonovih ostrva služe se Isto tako, u Algonkina možemo da pođemo od mno
bilo dvema pticama: divljim petlom i pticom zvanom „no- štva od 40 ili 50 klanova Odžibua koje prividno nema
sorog", bilo dvama insektima: insektom zvanim „živi list" nikakvo značenje, ali koje se već može razvrstati u klanove
i bogomoljkom, bilo dvama božanstvima koja oličavaju sisara, riba i ptica, da bismo stigli do eksplicitnije sheme Mo-
dva suprotna ponašanja : Mudrim gospodarem i Nespretnim hikanaca (u kojih su klanovi bili raspoređeni u tri fratrije : u
gospodarem. (Frejzer, knj. I I , na raznim mestima). prvoj su bili klanovi vuka, medveda, psa i oposuma; u drugoj
Razumljivo je, prema tome, da u zavisnosti od izabra klanovi male kornjače, velike kornjače, kornjače koja živi u
nog koda logička preciznost tih suprotnosti može da ne mulju i jegulje; u trećoj, klanovi ćurana, ždrala i kokoške)
bude podjednako očigledna, a da ipak ne podrazumeva i krajnje uprošćene sheme Delavara čija se logika odmah
razlike u prirodi. Klasifikacione sheme u Sijuksa pružaju vidi, pošto preostaju još samo tri grupe — vuka, kornjače
nam za to dobar primer, jer sve one predstavljaju varija i ćurana — čija je korespondencija sa zemljom, vodom i vaz-
cije na jednu zajedničku temu : menja se jedino semantički duhom jasna.
nivo koji je izabran kao nivo na kome se sistem označava. Obiman korpus opisa rituala u Osedža koje je La Fleš
Sva ova plemena imaju kružne logore koje idealan sakupio i objavio, i na koji smo se već pozvali (str. 103 —104),
prečnik deli na dve polovine. Ali, u nekoliko tih plemena pruža velik broj primera (ponekad prava demonstriranja)
pod tim prividnim dualizmom skriva se začetak trojne uzajamne konvertibilnosti „konkretnih klasifikatora" : životi
podele čija je simbolična sadržina drukčija u svakom nja i biljaka, i „apstraktnih klasifikatora" kao što su brojevi,
plemenu: u Vinebaga klanovi su dva puta brojniji u jed smerovi i orijentacioni pravci. Tako se luk i strele nalaze
noj polovini nego u drugoj (8 prema 4); u Omaha, 10 na listi imena klanova, ali tu nije reč samo ο izrađenim
klanova tačno je podeljeno na dve polovine, ali jedna predmetima. Tekst molitava i prizivanja otkriva da je
polovina ima dve poglavice, a druga samo jednog : u Ose- jedna strela obojena crnom bojom, a druga crvenom, i da
dža u svakoj polovini ina 7 klanova, ali jedna polovina ta suprotnost boja odgovara suprotnosti između dana i
se deli na podpolovine, dok je druga homogena. U sva tri noći; istu simboliku srećemo kod boja luka, koji je crven
slučaja, i ma kakav bio način na koji se suprotnost ostva sa unutrašnje, a crn sa spoljašnje strane. Odapinjati strele
ruje, polovina onoga što se nalazi gore, ili neba, primer je za sa crveno-crnog luka puštajući naizmenično jednu crvenu
prost oblik, a polovina onoga što se nalazi dole, ili zemlje, za i jednu crnu strelu, znači izražavati biće vremena, a samo
složen oblik. vreme meri se smenjivanjem dana i noći. (Ispor. u La
S druge strane, ako se u samom sistemu polovina Fleša 2, na str. 99, i 3, naročito na str. 207, 233, 364—365).
suprotnost gornji/donji uvek podrazumeva u svima grupama, Konkretni klasifikatori ne služe samo za prenošenje
ona nije uvek i suprotnost koja se eksplicitno formuliše. pojmova; u svom čulnom obliku oni mogu i da posve-
Doista, ona se označava na razne načine koji mogu da je doče da je jedan logički problem bio rešen, ili jedna pro-
označe sami, ili uporedo sa drugim načinima: nebo/zemlja, tivrečnost prevaziđena. U Osedža postoji složeni ritual koji
grom/zemlja, dan/noć, leto/zima, desno/levo, zapad/istok, prati izradu mokasina za osobu koja ga izvodi. Ta po-
mužjak/ženka, mir-rat/ policija-lov, verska aktivnost/politič-
13*
196 DIVLJA MISAO K A T E G O R I J E , E L E M E N T I , VRSTE, B R O J E V I 197
sebna pažnja koja se poklanja jednom delu odeće mogla „Tako se kvalitet i jedinstvo ovih dveju velikih
bi da izgleda neobična da analiza tekstova ne otkriva u podela plemena mogu simbolično predstaviti u vidu
mokasinu nešto sasvim različito od njegove utilitarne funk čoveka ili životinje, ali polovina Hon-ga treba uvek da
cije: kao „kulturni predmet" mokasin se suprotstavlja „zloj" predstavlja desnu stranu čoveka ili životinje, a polo
travi koju gazi osoba koja korača; on tako odgovara ratniku vina Tsi'-zhu levu stranu. Taj pojam dvojnosti i je
koji uništava svoje neprijatelje. Međutim, ispostavlja se da dinstva prirode nije se odražavao samo u društvenoj
u društveno-kosmološkoj shemi Osedža ratnička funkcija organizaciji: u stara vremena on se bio utisnuo u duh
konotira polovinu zemlje kojoj je priključena i trava. Po ljudi u vidu ponašanja; tako su, obuvajući se, pripad
sebna simbolika mokasina u protivrečnosti je, dakle, sa nici polovine Hon-ga prvo stavljali desni, a pripadnici
opštom simbolikom, pošto za prvu mokasin predstavlja plemena Tsi'zhu levi mokasin." (La Fleš. 3, str. 115).
„antizemlju", dok za drugu on odgovara zemlji. Minu
cioznost ovog rituala objašnjava se otkrivanjem onoga Otvorimo ovde zagradu kako bismo podvukli da ta vrlo
što bismo rado nazvali logičkom nestabilnošću izrađenog brižljiva tačnost i strogost pri praktičnom primenjivanju
predmeta: tu nestabilnost veoma ritualizovana tehnika iz jedne logičke sheme ne predstavlja izuzetnu pojavu. Na
rade treba upravo da ublaži (ispor. u navedenoj knjizi, 3, Havajima su smrt jednog poglavice pratila neobuzdana
str. 6 1 - 6 7 ) . ispoljavanja žalosti. Učesnici pogrebne svečanosti nosili
Po mišljenju Osedža glavna i najjednostavnija suprot su suknjice vezane oko vrata, a ne, kao obično, oko krsta.
nost, koja ima i najveću logičku snagu, jeste suprotnost To premeštanje odeće sa donjeg na gornje mesto pratila
između dveju polovina : Tsi'-zhu : neba, i Hon'-ga, podeljenog je seksualna razuzdanost (a nema nikakve sumnje da je ono
na Hon'-ga u užem smislu reci : kopna, i Wa-zha'-zhe : vode. i označavalo tu razuzdanost). Velik broj zabrana pokazivao
Polazeći od nje izgrađuje se složena gramatika pomoću je koliko je značajna suprotnost između gornjeg i donjeg:
sistema korespondencija sa oblastima koje su konkretnije ili bilo je zabranjeno poklopiti sud sa hranom bilo kojim
apstraktnije, ali u kojima početna shema, delujući kao predmetom po kome je neko mogao ići ili na kome je neko
katalizator, izaziva kristalizaciju drugih shema: dvočlanih, mogao sedeti, šesti ili staviti noge na uzglavlje, položiti
tročlanih, četvoročlanih, ili shema sa još većim brojem glavu na jastuk, šesti na sud sa hranom; za vreme menstru-
članova. Najpre dolaze orijentacioni pravci, pošto se u ko acije, žene nisu smele da upotrebljavaju, kao tampone,
libi u kojoj se vrši posvećivanje nebo i zemlja suprotstav druge krpe osim onih koje potiču od sukanja ispod pojasa, itd.
ljaju jedno drugom kao sever i jug, a kopno i voda kao
istok i zapad. „Kad sam bila mala, tradicionalisti su često pod-
Na drugom mestu, iz suprotnosti između parnog i ne sećali na onaj užasni običaj belaca da ponekad pro
parnog broja proizlazi jedna mistička numerologija. Kao mené mesto gornjem i donjem čaršavu, kao da ne
što smo to već kazali u jednoj drugoj glavi, broj 6 pripada znaju da ono što spada u gornje (ma luna) treba da
polovini neba, broj 7 polovini zemlje, dok njihov zbir od ostane gore, a ono što pripada donjem (ma lalo)
govara na kosmološkom planu broju zrakova sunca koje treba da ostane dole . . ."
se rađa (to je polusunce), a na društvenom planu, broju „Jednog dana u jednoj hula školi kojom je uprav
podviga koje treba da izvrši savršen ratnik (on je polučovek, ljao moj rođak 'Ilala'-ole-o-Ka'ahu-manu, jedna lako
pošto ratnička funkcija pripada jednoj od dve polovine umna učenica ogrnula je rame svojom haljinom. Upra
čijim spajanjem nastaje pleme).* vitelj hula-e oštro ju je ukorio rekavši joj: „Ono što
* Moramo preuzeti odgovornost za ovo tumačenje koje se ne nalazi u tek spada u gornje treba da ostane gore, a ono što pri-
stovima.
196 D I V L J A MISAO KATEGORIJE, ELEMENTI, VRSTE, BROJEVI 197
sebna pažnja koja se poklanja jednom delu odeće mogla „Tako se kvalitet i jedinstvo ovih dveju velikih
bi da izgleda neobična da analiza tekstova ne otkriva u podela plemena mogu simbolično predstaviti u vidu
mokasinu nešto sasvim različito od njegove utilitarne funk čoveka ili životinje, ali polovina Hon-ga treba uvek da
cije: kao „kulturni predmet" mokasin se suprotstavlja „zloj" predstavlja desnu stranu čoveka ili životinje, a polo
travi koju gazi osoba koja korača; on tako odgovara ratniku vina Tsi'-zhu levu stranu. Taj pojam dvojnosti i je
koji uništava svoje neprijatelje. Međutim, ispostavlja se da dinstva prirode nije se odražavao samo u društvenoj
u društveno-kosmološkoj shemi Osedža ratnička funkcija organizaciji: u stara vremena on se bio utisnuo u duh
konotira polovinu zemlje kojoj je priključena i trava. Po ljudi u vidu ponašanja; tako su, obuvajući se, pripad
sebna simbolika mokasina u protivrečnosti je, dakle, sa nici polovine Hon-ga prvo stavljali desni, a pripadnici
opštom simbolikom, pošto za prvu mokasin predstavlja plemena Tsi'zhu levi mokasin." (La Fleš. 3, str. 115).
„antizemlju", dok za drugu on odgovara zemlji. Minu
cioznost ovog rituala objašnjava se otkrivanjem onoga Otvorimo ovde zagradu kako bismo podvukli da ta vrlo
što bismo rado nazvali logičkom nestabilnošću izrađenog brižljiva tačnost i strogost pri praktičnom primenjivanju
predmeta: tu nestabilnost veoma ritualizovana tehnika iz jedne logičke sheme ne predstavlja izuzetnu pojavu. Na
rade treba upravo da ublaži (ispor. u navedenoj knjizi, 3, Havajima su smrt jednog poglavice pratila neobuzdana
str. 6 1 - 6 7 ) . ispoljavanja žalosti. Učesnici pogrebne svečanosti nosili
Po mišljenju Osedža glavna i najjednostavnija suprot su suknjice vezane oko vrata, a ne, kao obično, oko krsta.
nost, koja ima i najveću logičku snagu, jeste suprotnost To premeštanje odeće sa donjeg na gornje mesto pratila
između dveju polovina : Tsi'-zhu : neba, i Hon'-ga, podeljenog je seksualna razuzdanost (a nema nikakve sumnje da je ono
na Hon'-ga u užem smislu reci : kopna, i Wa-zha'-zhe : vode. i označavalo tu razuzdanost). Velik broj zabrana pokazivao
Polazeći od nje izgrađuje se složena gramatika pomoću je koliko je značajna suprotnost između gornjeg i donjeg:
sistema korespondencija sa oblastima koje su konkretnije ili bilo je zabranjeno poklopiti sud sa hranom bilo kojim
apstraktnije, ali u kojima početna shema, delujući kao predmetom po kome je neko mogao ići ili na kome je neko
katalizator, izaziva kristalizaciju drugih shema: dvočlanih, mogao sedeti, šesti ili staviti noge na uzglavlje, položiti
tročlanih, četvoročlanih, ili shema sa još većim brojem glavu na jastuk, šesti na sud sa hranom; za vreme menstru-
članova. Najpre dolaze orijentacioni pravci, pošto se u ko acije, žene nisu smele da upotrebljavaju, kao tampone,
libi u kojoj se vrši posvećivanje nebo i zemlja suprotstav druge krpe osim onih koje potiču od sukanja ispod pojasa, itd.
ljaju jedno drugom kao sever i jug, a kopno i voda kao
istok i zapad. „Kad sam bila mala, tradicionalisti su često pod-
Na drugom mestu, iz suprotnosti između parnog i ne sećali na onaj užasni običaj belaca da ponekad pro
parnog broja proizlazi jedna mistička numerologija. Kao mené mesto gornjem i donjem čaršavu, kao da ne
što smo to već kazali u jednoj drugoj glavi, broj 6 pripada znaju da ono što spada u gornje (ma luna) treba da
polovini neba, broj 7 polovini zemlje, dok njihov zbir od ostane gore, a ono što pripada donjem (ma lalo)
govara na kosmološkom planu broju zrakova sunca koje treba da ostane dole . . ."
se rađa (to je polusunce), a na društvenom planu, broju „Jednog dana u jednoj hula školi kojom je uprav
podviga koje treba da izvrši savršen ratnik (on je polučovek, ljao moj rođak 'Ilala'-ole-o-Ka'ahu-manu, jedna lako
pošto ratnička funkcija pripada jednoj od dve polovine umna učenica ogrnula je rame svojom haljinom. Upra
čijim spajanjem nastaje pleme).* vitelj hula-e oštro ju je ukorio rekavši joj: „Ono što
* Moramo preuzeti odgovornost za ovo tumačenje koje se ne nalazi u tek
spada u gornje treba da ostane gore, a ono što pri-
stovima.
198 DIVLJA MISAO K A T E G O R I J E , E L E M E N T I , VRSTE, B R O J E V I 199
pada donjem, treba da ostane dole." (Ko luna, no luna pojavljuju druge konkretne specifikacije broja 13 koje se
no ia; ko lalo no lalo no ia.)" (Hendi i Pukui, str. 182 čuvaju za podgrupe iz druge polovine: 13 medvedovih
i str. 11, 12, 157). tragova —• za predstavljanje podviga klana kopna, a 13 vrba
— za podvige klana vode (La Fleš 3, str. 147).
Nedavno objavljene studije (Nidem 3, Bajdelman) Broj 13 izražava, prema tome, dvojak ljudski tota
ukazuju na utančanost sa kojom afrička plemena iz Ke litet: kolektivni, pošto pleme obrazuje dve polovine koje
nije i Tanganjike koriste suprotnost — po njihovim shva- su asimetrične (kvantitativno: jedna je cela, a druga pode-
tanjima ona ima najveću važnost — između desne i levé ljena nadvoje; i kvalitativno: jedna je nadležna za mir, a
strane (izgleda pre kada su u pitanju šake, nego stopala, druga za rat); i individualni, koji je podjednako asimetričan
ali opisali smo posebnu pažnju koju Osedži poklanjaju (desna i leva strana). Celina dobijena spajanjem parnog
donjim ekstremitetima). Za ljubavne gestove muškarac i neparnog, kolektivnog i individualnog, društvenog i organ
Kaguru upotrebljava levu, a žena Kaguru desnu ruku skog, biće razložena pod uticajem tročlane kosmološke
(to jest, ruke koje su nečiste u osoba oba pola). Prvo pla sheme: postojaće jedno „trinaest" za nebo, „trinaest" za
ćanje iscelitelju, pre početka lečenja, vrši se desnom ru zemlju, „trinaest" za vodu. Ovo kodiranje pomoću osno
kom, a poslednje levom, itd. Izgleda da afrički Bororo vnih elemenata dopuniće jedno kodiranje pomoću vrsta
— to su Peul nomadi iz oblasti oko obala Nigera — ve u kome se dve grupe, sastavljene od 7 i 6 „ životinja",
zuju, kao i Kaguru, desnu stranu za čoveka i — na planu dalje dele zbog pojave njihovih protivnika, podižući tako
vremena — za prethodni period, a levu stranu za ženu i na 26 (kao što se moglo predvideti) broj jedinica u sistemu
potonji period;* na simetričan način, muška hijerarhija uzetom na najkonkretnijem planu. Tih 7 životinja i nji
ide od juga prema severu, a ženska od severa prema jugu. hovi protivnici obrazuju sledeću tabelu:
Otuda sleduje da u logoru žena reda tikve od većih ka
manjim, stavljajući najveću na jug, dok čovek vezuje telad životinje protivnici
obrnutim redom (Dipir).
ris - jelen sa povijenim rogovima, mužjak, mlad
Vratimo se sada Osedžima. Videli smo da u njih broj sivi vuk jelen sa sivim rogovima, mužjak, mlad
puma, mužjak jelen sa crnim rogovima, mužjak, odrastao
13 najpre predstavlja zbir obeju društvenih grupa, desne crni medved, mužjak brdašce puno larvi (insekata?)
i levé strane, juga i severa, leta i zime, pa se zato konkret bizon, mužjak
los
litica, bedem
biljka čiji se cvetovi okreću prema suncu
no specificira i logički razvija. U slici sunca na izlasku, u (Silphium laciniatum)
jelen* nema protivnika: njegova je snaga u bežanju
kojoj čovek koji je posmatra poštuje izvor svekolikog ži
vota (kad tako gleda prema istoku, jug mu, doista, dolazi
sa desne, a sever sa levé strane**), broj 13 može simbo Sistem sa 6 životinja manje je jasan. On obuhvata dva
lično da označi spoj dva člana: brojeva 6 i 7, neba i zemlje, varijeteta sove, koji se suprotstavljaju mužjaku rakuna
itd. Ali pošto se odnosi na jedno nebesko telo, sunčeva (jedan mladom, a drugi odraslom), kraljevskog orla koji
simbolika posebno se vezuje za polovinu neba. Otuda se se suprotstavlja ćuranu, najzad, kako izgleda, rečnu školj-
* O jednom analognom prostorno-vremenskom sistemu u istoj oblasti, vidi * Plašljivo držanje jelena dolazi otuda što on nema žučnu kesu. Njegova
u Dajmondovom radu. je uloga dvojaka. On je značajan za ishranu, jer se njegovo meso smatra najredovni-
** Urođenik koji vrši obred premazan je crvenom bojom kako bi izrazio jim izvorom životinjske hrane, pa se sa tog gledišta može uporediti sa biljnom hranom
svoju strasnu želju da sunce njegov život učini korisnim i plodnim, i da ga blago koju daju četiri najvažnije biljke: Nelumbo lutea, Apios apios, Sagittaria latifolia,
slovi dajući mu brojno potomstvo. Pošto je čitavo njegovo telo obojeno crvenom Falcata comosa. Jelen i te četiri biljke predstavljaju samu osnovu života plemena,
bojom, jedna crna linija povlači mu se preko lica: ona se penje sa jednog obraza te je prvi zadatak ratnika da brane teritorije na kojima se oni nalaze (navedena knjiga,
do sredine čela a zatim spušta na drugi obraz. Ta linija predstavlja tamni vidik ze str. 129—130). S druge strane, jelen ima i jednu kulturnu ulogu: iz njegovog tela
mlje i naziva se »zamka« ili ograda u kojoj je sav život zatvoren i zatočen. (La Fleš vade se žile koje žene upotrebljavaju pri šivenju, a muškarci za vezivanje krilca na
3, str. 73). strelama (navedena knjiga, str. 322).
200 D I V L J A MISAO K A T E G O R I J E , E L E M E N T I , VRSTE, B R O J E V I 201
ku (čija ljuska služi za izradu minduša od sedefa koje sobom, zatim svi zajedno, polazeći od iste pertinentne od
simbolično predstavljaju sunce), bizonovu dlaku (?), i malu like, to jest prisustva „garavih" delova, zbog zaštitničke ulo
lulu (?). ge koju Osedži pripisuju vatri i njenom proizvodu, ćumuru,
Jedna logička struktura — koja je na početku pred a sledstveno tome i crnoj boji: „crna stvar", ćumur, pred
stavljala prostu suprotnost — tako se zrakasto razgrana met je posebnog rituala koji ratnici moraju da obave pre
va u dva pravca: jedan je apstraktan i javlja se u vidu jedne nego što podu u borbu. Ako propuste da nagarave lice,
numerologije; a drugi konkretan: najpre se obuhvataju izgubiće pravo da ukratko izlože svoje podvige i zatraže
elementi, a zatim vrste. Na svakom nivou semantički vojničke počasti (La Fleš 3, str. 327 i dalje). Ovde je, dakle,
kratki spojevi omogućavaju neposredno prelaženje na naj već reč ο sistemu sa dve ose, jednom za raznolikost, a dru
udaljenije nivoe. Ali nivo vrste, koji je i najraščlanjeniji gom za sličnosti:
medu razmatranim nivoima, ne predstavlja neku vrstu
granice ili krajnje tačke ovoga sistema: izmičući inerciji,
on i dalje napreduje pomoću novih raščlanjavanja celina
i ponovnih združivanja njihovih delova u nove celine,
koja mogu da se vrše na nekoliko planova.
Svaki klan ima jedan „simbol života" — totem ili bo
žanstvo — čije ime usvaja: pumu, crnog medveda, kraljev
skog orla, mladog jelena, itd. Tako se međusobni odnosi
klanova određuju pomoću jednog diferencijalnog razmaka.
Međutim, ritualni tekstovi zasnivaju svaki distinktivni izbor
na sistemu stalnih odlika, za koji se pretpostavlja da je
zajednički svima vrstama: svaka od njih tvrdi za sebe
samu ono što puma, na primer, izjavljuje ο sebi:
Telesna površina mu je smanjena, nožni palci zgrčeni, koža etus leucocephalus), itd., raznih boja: crvene, bele, šarene,
na člancima naborana, mišići opušteni, trbuh mlitav, rebra itd., i najzad, orlovi različitog životnog doba: mlad, odra
ispala, udovi mlitavi, koža ispod brade opuštena, koža u stao, star, itd. Ta trodimenzionalna matrica (ona je, u
uglovima očiju nabrana, čelo oćelavelo, dlaka proredena. stvari, pravi sistem stvoren pomoću jedne životinje, a ne
On tada ostavlja otiske svojih šapa, to jest simbole ratni sama ta životinja) obrazuje predmet mišljenja i predstavlja
čkih pohoda, 6 s jedne i 7 s druge strane, zatim hitro iz pojmovno oruđe.* Da slika nije tako trivijalna, bili bismo
lazi iz svog skrovišta „da bi stigao u jedan kraj čiji je va- u iskušenju da uporedimo to oruđe sa napravama u obliku
zduh treperio od sunčeve toplote". (La Fleš 3, str. 148 ukrštenih metalnih pločica koje služe za sečenje krompira
—164). na tanke listove, ili na četvrtine: jedna „unapred zamišljena"
Sinhronična struktura ovog plemena, onakva kakva je mrežica upotrebljava se u svim empirijskim situacijama,
izražena u njegovoj podeli na tri osnovne grupe, koje su sa kojima ona ima dovoljno srodnosti da bi u najrazliči-
i same podeljene na klanove s totemskim imenima, pred tijim okolnostima dobijeni delovi sačuvali izvesna opšta
stavlja, uostalom, kao što smo videli,* samo projekciju, svojstva. Broj dobijenih komada nije uvek isti, niti je oblik
na planu simultanosti, jednog vremenskog postajanja koje svakog od njih potpuno istovetan, ali oni koji dolaze iz
mitovi opisuju terminima za izražavanje sukcesivnosti : središta ostaju u središtu, a oni koji dolaze sa periferije
kada su se prvi ljudi pojavili na zemlji (po toj verziji oni ostaju na periferiji.
su došli sa neba, a po jednoj drugoj verziji (Dorsi, 1) iz Kao srednji (pa zbog toga i korisniji i najčešće upo
podzemnog sveta) oni su krenuli na put poštujući redosled trebljavan) klasifikator, nivo vrsta može da se proširi na
kojim su bili došli na zemlju: najpre ljudi iz grupe vode, više, to jest u pravcu elemenata, kategorija i brojeva, ili
zatim ljudi iz grupe zemlje, i najzad ljudi iz grupe neba da se suzi naniže u pravcu osobenih imena. Taj poslednji
(La Fleš 2, str. 59—60); ali kako su zemlju zatekli pre vid biće podrobno razmotren u narednoj glavi. Splet koji
krivenu vodom, oni su najpre zamolili vodenog pauka, nastaje kao rezultat tog dvojakog kretanja zahvata sve
zatim insekta zvanog veslar, potom belu i najzad crnu nivoe, jer postoji velik broj različitih načina za označa
pijavicu da ih povedu tamo gde se može živeti (isto delo, vanje tih nivoa i njihovih ogranaka: takvi su načini nazivi,
str. 162—165). razlike u odevanju, crteži ili tetoviranje po telu, ponaša
Vidimo, dakle, da se životinja, „totem" ili njegova nja i tehnike, povlastice i zabrane. Svaki sistem određuje
vrsta ni u kom slučaju ne može shvatiti kao biološki entti se tako upućivanjem na dve ose, jedne horizontalne i druge
tet; zato što je ona u isti mah i organizam (to jest sistem) vertikalne, koje donekle odgovaraju razlici koju je Sosir
i emanacija jedne vrste (koja predstavlja član u jed napravio između sintagmatskih i asocijativnih odnosa. Ali,
nom sistemu), životinja se ukazuje kao pojmovno oruđe za razliku od govora, „totemskoj", mitskoj i pesničkoj
sa mnogobrojnim mogućnostima pomoću koga se može misli zajedničko je svojstvo (što je Jakobson utvrdio za
raščlaniti i ponovo složiti u celinu bilo koja oblast sinhro- pesničku misao) da se načelo ekvivalentnosti primenjuje
nije ili dijahronije, konkretnog ili apstraktnog, prirode ili na oba plana. Ne preinačavajući sadržinu poruke, društve
kulture. na grupa može da je kodira u vidu suprotnosti iz
Strogo uzevši, Osedži se nikada ne pozivaju na orla, među kategorija: gornji/donji, ili elemenata: nebo/zemlja,
jer su u zavisnosti od okolnosti i trenutka, u pitanju orlovi ili, pak, vrsta: orao/medved, to jest pomoću različitih
različitih vrsta : kraljevski orao (Aquila chrysaëtos, L.), ša
* »Mi ne verujemo«, objašnjavao je jedan Indijanac iz plemena Osedža,
reni orao klokotaš (Aquila clanga, L) orao krstaš (Heliae- »da su, kao što se to kaže u našim predanjima, naši preci stvarno bili četvoronošci,
* Ispor. u prethodnom tekstu na str. 113—114. ptice, itd. To su samo wa-wi'-ki-ska'ye (simboli) nečega višeg.« (Dž. O. Dorsi 1,
str. 396).
204 DIVLJA MISAO K A T E G O R I J E , E L E M E N T I , VRSTE, B R O J E V I 205
leksičkih elemenata. Da bi obezbedila prenošenje poruke, dimenzija, s obzirom da su neki sastavljeni samo od ime
društvena grupa može takođe da bira između nekoliko na životinja, drugi samo od imena biljaka, da se neki služe
sintaksičkih postupaka: naziva, amblema, ponašanja, zab imenima izrađenih predmeta, a drugi, najzad, promenlji-
rana itd., koji se upotrebljavaju sami ili zajedno sa drugi vim brojem dimenzija. Oni mogu da budu prosti (svaki
ma.* klan ima jedno ime ili jedan totem) ili mnogostruki, kao
Kad taj posao ne bi bio ogroman, mogli bismo se u onim melanežanskim plemenima koja svaki klan određuju
poduhvatiti klasifikovanja tih klasifikacija. U tom slučaju pomoću nekoliko totema: ptice, drveta, sisara, ribe. Naj
sisteme bismo razlikovali prema broju kategorija kojima zad, sistemi mogu da budu homogeni kao, na primer, u Ka-
se služe — od dve do više desetina — i prema broju i vrsti virondou, gde liste totema obrazuju elementi istog tipa:
izabranih elemenata i dimenzija. Zatim bismo ih podelili krokodil, hijena, leopard, babuin, kraguj, gavran, piton, mun-
na makroklasifikacije i mikroklasifikacije; prvi tip odli gos, žaba, itd. Međutim, oni mogu da budu i heterogeni,
kovao bi se time što bi, kao toteme, obuhvatio velik broj kao što pokazuju liste totema u Batesoa: ovca, šećerna
životinjskih i biljnih vrsta (Aranda priznaju kao svoj to trska, kost iz kuvanog mesa, pečurka, antilopa (koja je
tem više od 400 životinjskih i biljnih vrsta), a drugi time zajednička nekolikim klanovima), gledanje zabranjene anti
što bi svi njegovi totemi pripadali jednoj istoj vrsti, kao lope, obrijana glava, itd., ili pak liste totema izvesnih pleme
što je u Africi slučaj u Banjora i Bahima, čiji klanovi no na iz severoistočne Australije: seksualna strast, mladalačko
se imena posebnih tipova ili delova krave: prugasta kra doba, razne bolesti, mesta u prirodi koja nose neko ime, pli
va, mrkulja, steona krava, itd.; kravlji jezik, utroba, srce, vanje, kopulacija, izrada koplja, razne boje, razna duševna sta
bubrezi, itd. Sistemi se takođe mogu odrediti po broju nja, vrućina, hladnoća, leš, fantom, razni pomoćni predme
ti za vršenje rituala, razni izrađeni predmeti, san, proliv,
* Posmatrani odvojeno, s obzirom na svoje sastavne delove i odnose sa
bližom okolinom, vila iz nekog predgrađa i utvrđeni zamak predstavljaju dizenterija, itd.*
sintagmatske skupine: njihovi delovi stoje u odnosu kontigviteta: onoga što sadrži Takva klasifikacija klasifikacija potpuno se može za
i onoga što je sadržano, uzroka i posledice, cilja i sredstva, itd. Ono što je g. Vemik
iz Velikih očekivanja preduzeo i ostvario kao domaći majstor (ispor. u prethodnom misliti, ali ona bi se mogla ostvariti samo pod uslovom da
tekstu, na str. 57) sastoji se u uspostavljanju paradigmatičnih odnosa između delova
ta dva lanca: da bi označio svoju kuću, on može da bira između vile i zamka; da se pregledaju tako brojni dokumenti i uzmu u obzir tako
bi označio jezerce, između basena i jendeka sa vodom; da bi označio prilaz, između
trema i pokretnog mosta ; da bi označio svoje loćike, između salata i skladišta namir različite dimenzije da, čak i kad bismo se ograničili na
nica. Kako je u tome uspeo? društva ο kojima imamo dovoljno bogata i precizna oba-
Pre svega, jasno je da njegov zamak predstavlja jedan umanjeni model: ne
stvarni zamak, već zamak označen pomoću prerušavanja i raspoređivanja koji imaju veštenja koja se međusobno mogu uporedivati, ne bismo
funkciju simbola. U stvari, ako zahvaljujući tim transformacijama nije stekao stvar
ni zamak, on je potpuno izgubio stvarnu vilu, pošto mu njegova fantazija nameće
mogli da se lišimo pomoći mašina. Zadovoljimo se, dakle,
mnogostruke mučne obaveze : umesto da živi udobno, njegov domaći život postaje spominjanjem tog programa, čijim će se ostvarivanjem po
niz ritualnih pokreta čije krajnje brižljivo ponavljanje služi da kao jedinu stvarnost
istakne paradigmatske odnose između dva podjednako nestvarna sintagmatska lanca: zabaviti etnologija jednog od budućih vekova, i vratimo
lanca zamka, koji nikad nije postojao, i lanca vile, koja je bila žrtvovana. Prvi vid se osnovim svojstvima onoga što ćemo nazvati (jer nam
»domaćeg majstorisanja« predstavlja, dakle, građenje jednog sistema paradigmi
pomoću delova sintagmatskih lanaca. taj naziv izgleda najpodesniji) totemski operator. Da bi se
Ali, i obrnuto rasuđivanje je isto tako tačno ; jer zamak g. Vemika dobija stvar
nu vrednost zbog gluvoće njegovog starog oca: na svakom utvrđenom zamku nalaze ocenila njegova složenost, biće dovoljno da ga opišemo
se topovi, a taj otac je tako gluv da može da čuje jedino pucanj topa. Zbog očevog
infirmiteta prvobitni sintagmatski lanac, lanac vile iz predgrađa, bio je objektivno
pomoću jednog dijagrama i analize samo jednog malog
prekinut. Stanujući zajedno sami, otac i sin živeli su u njoj jedan pored drugog a delà ćelije (pošto ćemo uzeti kao da ona počinje da nivou
da pri tom nisu mogli uspostaviti nikakvu međusobnu vezu. Dovoljno je da vila
postane zamak da bi top, iz koga se svakog dana u 9 časova ispaljuje jedan hitac, vrste, i pošto ćemo proizvoljno ograničiti na 3 broj vrsta i
uspostavio medu njima jedan oblik efikasnog održavanja veze. Novi sintagmatski
lanac proističe, dakle, iz tog sistema paradigmatskih odnosa. Rešen je jedan prakti
broj delova tela) (slika 8).
čni problem, to jest problem održavanja veze između stanovnika vile, ali po cenu
potpune reorganizacije stvarnog i imaginarnog, u kojoj metafore dobijaju meto- * »Izgleda da ulogu totema može da igra bilo koji postojani deo fizičke ili
nimijsku službu, i obratno. duhovne sredine, bilo da je reč ο entitetu pojmovne prirode ili, još češće, ο klasama
ih' vrstama stvari, aktivnosti, stanja ili kvaliteta, koje se često ponavljaju, pa se stoga
smatraju kao nešto što trajno postoji.« (Šarp, str. 69)
KATEGORIJE, ELEMENTI, VRSTE, BROJEVI 207
14
210 DIVLJA MISAO KATEGORIJE, ELEMENTI, VRSTE, BROJEVI 211
tencijalni totem", primećuje jedan istraživač govoreći ο ple Već odavno lingvisti znaju za taj problem, i Sosir je za
menima iz severozapadne Australije koja među svojim tote njega našao veoma jasno rešenje. Doista, čak i Sosir, koji
mima već imaju bića kao što su „Beli čovek" i „Mornar", je postavio načelo ο proizvoljnosti jezičkih znakova (čija
iako su prvi dodir sa civilizacijom uspostavila u nedavnoj nam očiglednost danas izgleda manje izvesna) dopušta
prošlosti. (Ernandes). da u toj proizvoljnosti postoje stupnjevi, i da znak može
Izvesna plemena sa Grut Ejlanda, istočno od Arnhemove biti relativno motivisan. To je do te mere tačno da jezike
zemlje, podeljena su na 2 polovine, od kojih svaka ima po možemo razvrstavati na osnovu relativne motivisanosti
6 klano va; svaki klan ima jedan ili više heteroklitnih to znakova koje upotrebljavaju: latinska reč inimicus jače je
tema: vetrove, brod, vodu, životinjske ili biljne vrste, ka motivisana nego francuska reč ennemi (u kojoj se ne pre
menje. Totemi „vetrovi" verovatno su vezani za godišnje poznaje lako reč čije je značenje obrnuto značenju reci
posete ostrvljana iz Makasara, a isti je slučaj i sa totemom ami); u svakom jeziku znakovi su takođe nejednako mo-
„čamac", kao što se vidi iz jednog mita u kome se govori tivisani: u francuskom jeziku broj dix-neuf (19) je moti
ο izradi čamaca kod žitelja Makasara, na ostrvu Bikerton. visan, a vingt (20) nije, jer reč dix-neuf „podseća na reci od
Drugi totemi uzeti su od urođenika iz unutrašnjosti ostrva; kojih je sastavljena, i druge reci u koje ulazi". Kad bi iraci
najzad, neke toteme počinju da napuštaju, dok su drugi onalni princip proizvoljnosti jezičkog znaka bio primenjen
nedavno bili usvojeni. bez ograničenja, zavladala bi krajnja zamršenost; ali naš
Prema tome, u izboru i rasporedu totema neoprezno duh uspeva da uvede princip reda i pravilnosti u izvesne
bi bilo, kako zaključuje autor ovih zapažanja, videti poku delove ovog mnoštva znakova, i u tome je uloga onoga
šaj da se prirodna sredina pojmovno organizuje pomoću što je relativno motivisano. U tom smislu možemo da ka
dvojne sheme: „talista. . . pre je rezultat istorijskog pro žemo da su neki jezici više leksikološki, s drugi više gra
cesa proširivanja, nego jednog sistematskog poduhvata". Po matički:
stoje totemske pesme ο poznatim brodovima : „Kora", „Von-
derer", pa čak i ο velikim transportnim avionima tipa „Ne bi se moglo reći da „rečnik" i „proizvoljnost"
„Katalina", jer je za vreme rata na teritoriji jednoga klana s jedne, i „gramatika" i „relativna motivisanost", s dru
bila izgrađena vazduhoplovna baza. Takve činjenice utoliko ge strane, uvek predstavljaju sinonime; ali u njihovom
više navode na pretpostavku da istorijski događaji mogu principu ima nečega zajedničkog. Oni su kao dva pola
da budu uzrok izbora nekih totema, jer na jeziku pomenutih između kojih se čitav sistem kreće, dva oprečna toka
plemena ista reč označava toteme, mitove i svaki lep, kroz koje se jezik razvija: kroz težnju da se upotreb
redak ili zanimljiv predmet — na primer osobito zavodljiv ljava leksikološki instrumenat, nemotivisani znak, i kroz
mladež, ili lepu bočicu nekog leka iz apoteke. Pored događaja, prvenstvo koje se daje gramatičkom instrumentu, to
izgleda da i umetničko nadahnuće i individualna sposobnost jest pravilu konstruisanja/' (Sosir, str. 183).
izmišljanja idu u prilog delovanju slučaja (Versli).
U prvoj glavi ove knjige pokazali smo u nekoliko Za Sosira, prema tome, jezik ide od proizvoljnosti ka
mahova kakvu ulogu ima umetnička uobrazilja u građenju motivisanosti. Zauzvrat, sistemi koje smo do sada ispitali
klasifikacionih sistema; to su već priznali teoretičari tak- idu od motivisanosti ka proizvoljnosti: pojmovne sheme
sonomije, koja, kako kaže Simpson, „predstavlja i jednu (čiji najjednostavniji oblik predstavlja dvočlana suprotnost)
vrstu umetnosti" (str. 227). U tome vidu ovoga problema stalno se proširuju kako bi se u njih uneli na drugom mestu
nema za nas, prema tome, ničega uznemiravajućeg, baš na uzeti elementi, a ta dodavanja — u to ne treba da sum
protiv. Ali šta treba da mislimo ο istorijskim činiocima? njamo — često povlače za sobom preinačavanje sistema.
14*
212
DIVLJA MISAO KATEGORIJE, ELEMENTI, VRSTE, BROJEVI 213
Ponekad ti elementi ne uspevaju da se uklope u shemu, „Kada informatori vaspostavljaju listu totema sva
zbog čega pri funkcionisanju sheme kao sistema dolazi do ke polovine, oni uvek ovako rasuđuju: drveće i ptice
poremećaja ili privremenog zastoja. koje na njemu prave svoja gnezda pripadaju istoj po
Tragičan primer te stalne borbe između istorije i si lovini; drveće što raste pokraj potoka, ili u barama
stema predstavlja oko 900 preživelih pripadnika tridesetak i močvarama, iz iste je polovine kao i voda, ribe,
australijskih plemena koji su svi bili sakupljeni u jedan vodene ptice i biljke: „Kobac, ćuran, sve što leti, za
vladin logor (1934. godine), sastavljen od četrdesetak kuća, jedno radi. Zmija [Python variegatus] („carpet-snake")
odvojene spavaonice (sa nadzornicima) za dečake i devoj- i gušter varan [Varanus Gould?] („ground goanna")
čice, škole, bolnice, zatvora i dućana, u kome su misionari zajedno rade — oni su zajedno putovali u davna vre
(za razliku od urođenika) mogli da uživaju do mile volje: mena . . ." (Keli, str. 465).
za četiri meseca, kroz njega su prodefilovali nekonformisti,
prezbiterijanci, Vojska spasa, anglikanci i rimokatolici. . . Događa se, ponekad, da se ista vrsta sreće u obema
Ove činjenice ne navodimo u nekoj polemičkoj nameri, polovinama, kakav je slučaj sa zmijom Python variegatus
već zato što se na osnovu njih vidi koliko je malo verovatno
(„carpet-snake"); ali urođenici razlikuju, prema šarama na
očuvanje tradicionalnih verovanja i običaja. Međutim,
krljušti, četiri njena varijeteta, i po jedan par tih varije
prvi odgovor urođenika na ovo grupisanje bio je usvajanje
teta ulazi u svaku polovinu. Isti je slučaj sa varijetetima
zajedničke terminologije i pravila korespondencije, radi
kornjače. Sivi kengur pripada polovini Vuturu, riđi polovini
usklađivanja plemenskih struktura koje su u čitavoj toj
oblasti počivale na polovinama i odsečcima. Upitana kome Junguru, ali oni se u borbama izbegavaju. Po mišljenju
odsečku pripada, jedna osoba mogla je tako odgovoriti: jedne druge urođeničke grupe, voda i vatra pripadaju prirod
„Ja sam ovo ili ono na svome dijalektu, prema tome, ovde nim vrstama : oposum, pčela i gušter varan ( Varanus eremius ?
sam Vungo." „sand goanna") „vlasnici su vatre", a Python variegatus
(„carpet snake"), Leipoa ocellata („scrub tukey"), gušter i bod
Izgleda da podela totemskih vrsta između polovina ljikavo prase „vlasnici su vode". Nekada su,odista, preci gru
nije izvršena jednoobrazno, i to nas ne iznenađuje. Ali izne pe ο kojoj je reč bili vlasnici vatre, a ljudi iz šikare vlasnici
nađuje nas strogo poštovanje pravila i sistematičnost koje vode. Prvi su se pridružili drugima, i onda su postali za
informatori pokazuju pri rešavanju svakog problema. Osim jednički sopstvenici vode i vatre. Najzad, svaki totem je
u jednoj oblasti, oposum pripada polovini Vuturu. Na mor u naročitom srodstvu sa jednom vrstom drveta, tako da se
skoj obali slatka voda pripada polovini Janguru, ali u unu u grob pokojnika stavlja grana određenog drveta, u zavi
trašnjosti ona pripada polovini Vuturu. Urođenici kažu: snosti od toga kome je klanu on pripadao. U grob pripadnika
„Skoro uvek hladna koža ide sa polovinom Vuturu, a perje klana emua stavlja se Bursaria sp.7 („box-tree"), u grob
sa polovinom Janguru." Otuda proizlazi da polovini Vuturu pripadnika klana bodljikavog praseta i orla — izvesne vrste
pripadaju voda, gušter, žaba, itd., a polovini Janguru emu, akacije („brigalow), oposuma — jedna druga vrsta akacije
patka i druge ptice. Stavljanje žabe u polovinu naizme- (kidi), Python variegatus-a („carpet-snake") — sandalovo
ničnu polovini u kojoj se nalazi oposum pravda se jed drvo, a guštera varana („sand goanna") — razne Sterculia?
nim drugim načelom suprotnosti: obe životinje kreću se („bottle-tree"). U zapadnim grupama mrtvace su sahra
u skokovima, i ta sličnost dolazi otuda što je žaba „otac" njivali tako da im lice bude okrenuto prema istoku ili za
oposuma; međutim, u jednom matrilinearnom društvu padu, u zavisnosti od polovine kojoj su pripadali (nave
otac i sin pripadaju suprotnim polovinama : dena knjiga, str. 461—466).
214 D I V L J A MISAO KATEGORIJE, ELEMENTI, VRSTE, BROJEVI
Prema tome, i pored toga što je u društvenoj organiza drvo ima stablo i da ono raste uspravno. Donje grane već
ciji nastupio haos zbog novih životnih uslova koji su bili sadrže više proizvoljnosti: iako se može predvideti da će
nametnuti urođenicima, kao i svetovnih i verskih pritisaka njihov broj biti ograničen, on nije unapred utvrđen, kao
koji su vršeni na njih, spekulativni stav kod njih još postoji. ni pravac u kome raste svaka grana ni ugao koji ona za-
Kada dalje objašnjavanje pomoću tradicionalnih tumačenja klapa sa stablom; ali te vidove ipak vezuju razni uzajamni od
postane nemoguće, stvaraju se druga tumačenja, koja, kao nosi, pošto debele grane, uzimajući u obzir njihovu vla
i prva, polaze od motivacija (u Sosirovom smislu) i shema. stitu težinu i druge lisnate grane koje se na njih oslanjaju,
Između društvenih struktura koje su u svoje vreme prosto treba da vrše ravnomeran pritisak na zajedničku tačku
naporedo postojale u prostoru, uspostavlja se veza istovremeno oslonca. Ali sa prelaskom na gornje grane, motivisanost se
kad i između životinjskih i biljnih klasifikacija svojstvenih smanjuje, a proizvoljnost povećava: najviše grane ne mogu
svakom plemenu. U zavisnosti od svoga plemenskog po više da dovedu u pitanje stabilnost drveta, ni da izmene
rekla, informatori zamišljaju tu dvojnu shemu prema mo njegov karakteristični oblik. Njihova brojnost i beznačaj
delu za suprotnost ili za sličnost, i formalno je predstavljaju nost oslobodili su ih početnih stega, i njihov opšti raspo
terminima koji izražavaju bilo srodstvo (otac i sin), bilo ori- red može se objasniti kao posledica niza ponavljanja (u
jentacione pravce (istok i zapad), elemente (zemlja i more, sve manjoj razmeri) jednoga plana koji je ucrtan i u ge
voda i vatra, vazduh i zemlja), ili, najzad, razlike ili sličnosti nima njihovih ćelija, ili kao posledica statističkih fluktua
između prirodnih vrsta. Oni, takođe, postaju svesni tih cija. Na početku inteligibilna, ova struktura, granajući se,
raznih postupaka i trude se da formulišu pravila ekvivalent zapada u neku vrstu inercije ili logičke ravnodušnosti. Ne
nosti. Kada bi se proces propadanja slučajno zaustavio, taj bi protivrečeći svojoj prvobitnoj prirodi, ona će moći da pod
sinkretizam jedno novo društvo izvesno moglo da uzme nese mnoge i raznovrsne događaje, koji dolaze suviše kasno
kao polaznu tačku za građenje jednog globalnog sistema da bi pažljivog posmatrača sprečili da je identifikuje i
čiji bi svi vidovi bili usklađeni. svrsta u jednu vrstu.
Na ovom primeru vidimo kako logički dinamizam —
a on je jedno svojstvo tog sistema — uspeva da savlada
ono što, čak i za Sosira, ne predstavlja antinomiju. Osim
toga što klasifikacioni sistemi mogu, kao i jezici, da budu
u različitom stepenu proizvoljni i motivisani, a da pri tom
motivisanost ne izgubi svoju efikasnost u njima*, njihov diho-
tomni karakter koji smo ustanovili objašnjava kako se
proizvoljni vidovi (ili oni koji nam takvi izgledaju — jer
možemo li ikada da tvrdimo da neki izbor, koji je proizvoljan
zaposmatrača,nije motivisan sa stanovišta urođeničkemisli?)
nakalemljuju na racionalne vidove ne utičući na njihovu
prirodu. Klasifikacione sisteme predstavili smo kao „drve
će", a rast jednog drveta dobar je primer za transformaciju
ο kojoj smo upravo govorili. Niži delovi drveta su, ako tako
možemo da kažemo, snažno motivisani: potrebno je da
* Kao što kažu Lovedu urođenici iz Južne Afrike: »Najbolje će biti da se
vratimo kući, pošto se niko nikada ne vraća u majčinu utrobu... « (Krajg, str. 323).
UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 217
GLAVA ŠESTA pljene. Ta opšta logika može da bude druge vrste; u tom
slučaju, nju će određivati broj i priroda osa kojima se
služi, pravila transformacije koja omogućavaju prelaženje
UNIVERZALIZACIJA sa jedne ose na drugu, i najzad, sama inercija sistema,
I PARTIKULARIZACIJA to jest njegova veća ili manja (već prema slučaju) sposo
bnost da uklopi u sebe nemotivisane činioce.
Tobožnje totemske klasifikacije i verovanja i običaji
koji su sa njima u vezi predstavljaju samo jedan vid, ili
samo jedan način te opšte aktivnosti koja teži da sve si-
stematizuje. Prema tome, mi smo do sada samo razvili
i produbili izvesne Van Genepove napomene:
Antinomija koja, po nekima, postoji između istorije „Svako uređeno društvo bezuslovno mora da raz
i sistema* pojavila bi se u ispitanim primerima samo kad vrsta ne samo ljude koji ga sačinjavaju, već i predmete
bismo prelazili preko dinamičkog odnosa između ta dva i bića iz prirode, čas prema njihovim spoljašnjim obli
vida koji se u njima zapaža. Između njih ima mesta za jed cima, čas prema njihovim glavnim psihičkim osobina
nu dijahroničnu i neproizvoljnu konstrukciju koja bi pred ma, a čas prema njihovoj korisnosti sa gledišta ishrane,
stavljala prelazni oblik. Počev od dvočlane suprotnosti, zemljoradnje, industrije, proizvodnje ili potrošnje . . .
najjednostavnijeg mogućeg primera sistema, ta konstrukcija Ni po čemu ne možemo da zaključimo da je neki sis
stvara se dodavanjem na oba pola novih članova koji su tem razvrstavanja, na primer zoološki sistem u to-
izabrani zato što sa njima stoje u odnosu suprotnosti, temizmu, kosmografski sistem, ili sistem prema profe
korelacije ili analogije; ali otuda ne sleduje da oni treba sijama (kaste) stariji od drugih." (Van Genep, str.
da budu homogeni: svaka „lokalna" logika postoji samo 345—346).
stalno i sastoji se u inteligibilnosti odnosa dva neposredno
spojena člana, a ova nije obavezno ista u svakom beočugu Da je pisac navedenih redova bio potpuno svestan
semantičkog lanca. Ta situacija donekle se može uporediti njihove novatorske smelosti, jasno proizlazi iz beleške koju
sa situacijom u kojoj bi se našli neiskusni igrači koji bi je dodao pri dnu stranice:
redali domine uzimajući u obzir samo vrednosti susednih
polovina, i kojima bi, i pored toga što ne znaju kakvih „Vidi se da ja ne prihvatam gledište E. Dirkema
sve domina ima u jednom kompletu, ipak pošlo za rukom (izraženo u delu Forme, str. 318), koji misli da je ko-
da dosta dugo igraju. smička klasifikacija bića (podrazumevajući tu i ljude)
Prema tome, nije obavezno da se logika sistema u sve i stvari posledica totemizma; ja, naprotiv, tvrdim da
mu podudara sa svim lokalnim logikama koje su u nju uklo- posebna forma kosmičke klasifikacije koju nalazimo u
totemizmu ne predstavlja njegovu nijansu, već nje
* Ali, da bismo se uverili kako ta dva pojma imaju samo vrednost granice, gov sastavni, prvobitni i glavni deo; jer narodi u kojih
dovoljno je da zabeležimo ovo melanholično zapažanje jednoga od najvatrenijih
pobornika čisto istorijske etnologije: »Sadašnji položaj klanova u Zandea i njihovih ne postoji totemizam takode imaju jedan klasifikacioni
totemskih zajednica može se razumeti samo u svetlosti političkog razvoja društva
Zandea, a ona je sasvim nedovoljna. Etnolog koji radi u Africi i proučava stotine
sistem, koji i sâm predstavlja jedan od osnovnih de-
hiljada ljudi različitog etničkog porekla, ponekad potpuno izmešanih, počinje da lova njihovog sistema opšte društvene organizacije i,
sneva ο jednom malom društvu trajno nastanjenom na svom ostrvu, negde u Po
lineziji ili u Melaneziji.« (Evenz-Pričed 3, str. 121). kao takav, utiče na magijsko-verske i svetovne insti-
218 DIVLJA MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 219
tucije — na primer sistem orijentacionih pravaca, čaju, onda kada su u pitanju slučajevi koji se već po tradi
kineski i persijski dualizam, asirsko-vavilonski ko- ciji nazivaju „totemskim", može se zapaziti relativno sna
smografizam, takozvani magijski sistem simpatičkih ko žno širenje klasifikacione sheme na nivou vrsta, pri čemu
respondencija, itd." se priroda i struktura sheme ne menjaju. Pa i tada nikada
nismo sigurni da to širenje predstavlja objektivno svojstvo
Međutim, i pored tako ispravnih pogleda, Van Gene- sheme, a ne posledicu posebnih okolnosti pod kojima je
povo dokazivanje završava se promašajem, jer on uporno ono zapaženo. Iz radova pokojnog Marsela Griola, Ž.
veruje u totemizam kao institucionalnu realnost; ako ne Diterlena, Ž. Kalam-Griola i D. Zaana, koji predstavljaju
pokušava da ga proglasi za sistem iz koga bi proizlazili rezultat dvadesetogodišnjeg ispitivanja obavljenog među
svi drugi sistemi, on nastoji da mu sačuva originalnost urođenicima Dogon i Bambara, vidimo kako „totemske"
kao jednoj vrsti koja se objektivno može identifikovati u kategorije koje su najpre bile izdvojene u skladu sa za-
okviru jednog roda: htevima tradicionalne etnologije, i koje su posmatrači po
stupno morali da povezuju sa činjenicama druge vrste,
„Tako pojam totemskog srodstva obrazuju tri ele sada predstavljaju samo jednu od nekoliko perspektiva
menta : fiziološko srodstvo . . . društveno srodstvo . . . i iz kojih se sagledava jedan sistem sa nekoliko dimenzija.
kosmičko i klasifikaciono srodstvo, koje sve ljude iz Sa pristalicama totemizma možemo se, prema tome,
jedne grupe vezuje za bića ili predmete koji se teorij složiti jedino u tome da pojam vrste posmatrane kao lo
ski nalaze u toj grupi. Totemizam se upravo i odlikuje gički operator ima izuzetnu ulogu. Ali, to otkriće znatno je
. . . naročitim spojem ta tri elementa, kao što i sul starije od prvih spekulacija ο totemizmu, pošto ga je prvi
fat bakra nastaje kao rezultat izvesnog spoja bakra, formulisao Ruso (Levi-Stros 6, str. 142—146), a za njim
sumpora i kiseonika." (Navedena knjiga). Kont, baš povodom pitanja ο kojima se raspravlja u ovoj
knjizi. Ako Kont ponekad upotrebljava pojam tabua, iz
Dospevši tako blizu cilja, Van Genep ostaje, dakle, za gleda da mu je pojam totema ostao tuđ, iako mu je Lon-
robljenik tradicionalne podele u čije je okvire prihvatio da gova knjiga mogla biti poznata. Utoliko je značajnije što
uklopi svoje dokazivanje. Međutim, ni kod njega ni u Kont, raspravljajući ο prelasku sa fetišizma na politeizam
njegovih prethodnika ne bismo mogli naći argumente za (u koji bi on, verovatno, uvrstio totemizam), smatra da je
pomenuto neoprezno poredenje, koje on navodi da bi njime politeizam posledica pojavljivanja pojma vrste:
potkrepio svoju tezu. Ako sulfat bakra predstavlja hemij-
sko jedinjenje, iako nijedan od elemenata koji ulaze u nje „Kada je, na primer, slična vegetacija koju je
gov sastav ne pripada samo njemu, to je zato što iz nji tvorilo različito drveće jedne hrastove šume morala
hovog spoja proističe skup diferencijalnih svojstava (ob najzad dovesti do toga da se u teološkim shvatanjima
lik, boja, ukus, način delovanja na druge supstancije i predstavi ono što je tom drveću zajedničko, to apst-
druga biološka bića) koja su združena samo u njemu. Ni traktno biće nije više bilo posebni fetiš jednog drveta,
šta slično ne može se tvrditi u vezi sa totemizmom, ma kako nego je postalo bog šume. Eto tako se intelektualno
ga definisali; on ne predstavlja jedno jedinjenje iz etno prelaženje sa fetišizma na politeizam svodi, u suštini,
loškog carstva, već se pre svodi na neprecizno doziranje na neizbežnu prevagu specifičnih ideja nad opštim
promenljivih elemenata, čije granice proizvoljno određuje idejama" (52. predavanje, knjiga V, str. 54).
svaki teoretičar i čije prisustvo, odsustvo ili stepen u kome
su zastupljeni nemaju specifično dejstvo. U najboljem slu- Tajlor, osnivač moderne etnologije, dobro je shvatio
šta može da izvuče iz Kontove ideje, koja se, kako on pri-
220 DIVLJA MISAO
UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 221
mećuje, još bolje može primeniti na onu posebnu katego vidri, poremećaje u donjem trbuhu i bešici — krtici, grče
riju božanstava koju predstavljaju obogotvorene vrste: ve — orlu, očne bolesti i sanjivost — sovi, bolesti zglo
bova — zvečarki, itd. (Svonton 2).
„Jednoobraznost svake vrste ne navodi samo na Ista verovanja postoje u Pirna iz Arizone, koji gušo-
misao ο zajedničkom poreklu njenih pripadnika, već bolju pripisuju jazavcu, otoke, glavobolju i groznicu —
i na ideju da je moguće da stvorovi kojima u tom medvedu, bolesti grla i pluća — jelenu, dečje bolesti —
stepenu nedostaje individualna originalnost, i kojima psu i kojotu, bolove u želucu — spermofilu ili prerijskom
su dati tako strogo izmereni kvaliteti — rado bismo pacovu, čireve — jednoj vrsti divljeg zeca („jack-rabbit"),
rekli: kao da su bili izmereni lenjirom i šestarom zatvor — mišu, krvavljenja iz nosa — jednoj vrsti veverice
— ne predstavljaju nezavisne subjekte čije je vladanje („ground-squirrel"), krvoliptanja — kopcu i orlu, gno
proizvoljno, već pre kopije jednog zajedničkog mo jenje na sifilističnoj osnovi — kraguju, dečje groznice
dela, ili oruđa koja su u službi božanstava koja ih — otrovnom gušteru iz roda Heloderma („Gila monster"),
nadziru." (Tajlor, knjiga I I , str. 243). reumatizam — žabolikom gušteru („horned-toad")*, „belu"
groznicu — gušteru, bolesti jetre i želuca — zvečarki,
* čireve i oduzetost — kornjači, unutrašnje bolove — le
ptiru, itd. (Rasel).** U Hopi Indijanaca, koji žive na jedan
Logička moć specifičnog operatora može se ilustrovati dan hoda od Pirna, analogna klasifikacija zasniva se na
i na druge načine. Ona omogućava uklapanje veoma ra organizaciji u verska bratstva, od kojih svako može da
zličitih oblasti u klasifikacionu shemu, pružajući tako kla dosudi kaznu u vidu jedne bolesti: oticanja abdomena,
sifikacijama sredstvo za prevazilaženje njihovih okvira: bilo bolova u ušima, šiljatog otoka na temenu, gluvoće, ekcema
putem univerzalizacije, šireći se na oblasti izvan prvobitne na gornjim delovima tela, uvijanja i grčenja lica i vrata,
skupine; bilo putem partikularizacije, produžavajući po bronhitisa, bola u kolenu. (Vout 2, str. 109, beleška). Ne
stupak klasifikacije preko njegovih prirodnih granica, to ma nikakve sumnje da bi se problemu klasifikacija moglo
jest do individuacije. pristupiti i ovim obilaznim putem, i da bismo tako u gru
Brzo ćemo preći preko prvog slučaja, za koji će biti pama koje žive veoma daleko jedna od druge naišli na
dovoljno da navedemo nekoliko primera. „Specifična" mre zanimljive sličnosti (vezivanje veverice i krvavljenja iz nosa
žica ima toliko malo veze sa sociološkim kategorijama da postoji, izgleda, u velikom broju južnoameričkih populaci
ponekad, kao na primer u Americi, služi za uređivanje ja), koje su znak postojanja logičkih veza čiji bi značaj
tako ograničene oblasti kao što je oblast bolesti i lekova. mogao da bude veoma velik.
Indijanci iz jugoistočnih oblasti Sjedinjenih Država sma Specifične kategorije i mitovi koji su u vezi sa njima
traju da su patološke pojave posledica sukoba između mogu da posluže i za organizovanje prostora, pa prema
ljudi, životinja i biljaka. Pošto su se razljutile na ljude, tome zapažamo teritorijalno i geografsko širenje klasifi-
životinje su im poslale bolesti; biljke, kao saveznici ljudi, kacionog sistema. Totemska geografija plemena Aranda
odgovaraju na to pružajući im lekove. Važan momenat
predstavlja okolnost da je svaka vrsta nosilac posebne bo * U prilog već navedenim zapažanjima (str. 109) napomenućemo da
lesti ili vlasnik specifičnog leka. Tako Čikasaue bolove verovatno isto držanje navodi američke Indijance i Kineze na potpuno različite
asocijacije. Kinezi, doista, pripisuju mesu žabolikog guštera ili vinu u kome je ono
u želucu i nozi pripisuju zmiji, povraćanja — psu, bolove bilo potopljeno svojstva afrodizijaka, zato što mužjak tako snažno stegne ženku za
u vilici — jelenu, bolove u trbuhu — medvedu, dizenteriju vreme kopulacije da je ne pušta kada ga uhvate u tom položaju (Van Gulik 2, str.
286, beleška 2).
— smrdljivcu, krvavljenje iz nosa — veverici, žuticu — ** U pogledu drugih vrlo sličnih ideja u Papago urođenika, ispor. kod Dens-
mora I.
222 DIVLJA MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 223
predstavlja klasičan primer takvog širenja, ali ni druge pojedinaca u grupi i proširivanje grupe van njenog tradi
populacije nisu u tome pokazale manju prefinjenost, ni cionalnog okvira.
postavljale manje zahteve. Nedavno je na teritoriji na kojoj Često je, i ne bez razloga, iznošeno mišljenje da se za
žive Aluridja urođenici otkriven i opisan jedan krševit primitivna društva granice čovečanstva poklapaju sa međa
predeo čiji obim iznosi 8 kilometara i u kome svako uzvi- ma plemenske grupe, izvan koje ona vide samo strance,
šenje odgovara jednoj fazi rituala, tako da taj prirodni to jest prljave i grube podljude, ako ne čak i neljude, to
masiv po mišljenju urođenika ilustruje strukturu njihovih jest opasne zveri ili utvare. To je često tačno, ali pri tom
mitova i program njihovih obreda; njegova severna pa se gubi iz vida da je jedna od osnovnih funkcija totemskih
dina pripada polovini sunca i ritualnom ciklusu Kerun- klasifikacija da razbije tu zatvorenost grupe u sebe samu
gera, a južna padina polovini senke i ritualu Arangulta. i pomogne stvaranju pojma koji približno odgovara pojmu
Duž čitavog oboda tog masiva označeno je i prokomentari- čovečanstva, u kome ne postoje granice između grupa.
sano 38 tačaka (Harni). Ta pojava je otkrivena u svim klasičnim zemljama tako
Severna Amerika, od Aljaske do Kalifornije, kao i na zvane totemske organizacije. U jednoj oblasti zapadne
jugozapadu i severozapadu kontinenta, takođe pruža pri- Australije postoji „međunarodni sistem za razvrstavanje
mere mitske geografije i totemske topografije. Penobskoti klanova i njihovih totema u totemske odsečke". (Redklif-
iz države Mejn predstavljaju, u tom pogledu, primer za -Braun, I, str. 214). To podjednako važi i za druge oblasti
opštu sklonost Severnih Algonkina da sve fiziografske vi na ovom kontinentu:
dove plemenske teritorije tumače putovanjima junaka ci-
vilizatora Gluskabea i pomoću drugih mitskih ličnosti ili „Od ukupno 300 zajedničkih imena totemskih ži
događaja. Izdužena stena predstavlja čun tog junaka, ži votinja, utvrdio sam da u 167 slučajeva (56%) Zapa
la beloga kamena utrobu kanadskog irvasa koga je on ubio, dne Arande i Loritja urođenici upotrebljavaju iste ili
brdo Kineo prevrnuti lonac u kome je on skuvao njegovo slične reci, a poređenje između imena totemskih bi
meso, itd. (Spek, 2, str. 7). ljaka koje oni upotrebljavaju pokazuje da se iste reci
I u Sudanu je otkriven jedan mitsko-geografski si sreću u oba jezika za označavanje 147 od 220 vrsta
stem koji obuhvata čitavu dolinu Nigera; on, prema tome, biljaka čija sam imena popisao (67%)." (K. Strelou,
zahvata oblast koja je veća od teritorije jedne jedine grupe str. 66—67).
i izražava, čak i svojim najsitnijim sponama, jedno u isti
mah dijahronično i sinhronično shvatanje odnosa između Do analognih zapažanja došlo se u Americi, u Sijuksa
različitih kulturnih i jezičkih grupa (Diterlen 4, 5). i Algonkina. Među ovim poslednjim, u Menomina „ . . .
Ovaj poslednji primer pokazuje da klasifikacioni si je opšterasprostranjeno verovanje da postoji zajedni
stem ne omogućava samo da se društveno vreme „meblira", čka veza ne samo između pojedinaca iz istog plemena
ako tako možemo da kažemo, mitovima, a zemljište koji imaju isti totem, već i između svih osoba koje su do
koje pripada plemenu nazivima jedne konceptualizovane bile ime prema istom totemu, čak i ako one pripadaju raz
topografije. Ispunjavanje teritorijalnog okvira prati njegovo nim plemenima, bez obzira na to da li pripadaju istoj ili
proširivanje. Kao što se pomoću operatora koji obuhvata različitoj jezičkoj porodici." (Hofman, str. 43).
vrste, prelaz na logičkom planu vrši s jedne strane prema Isto tako u Čipeva:
konkretnom i individualnom, a s druge prema apstraktnom
i sistemima kategorija, tako na sociološkom planu totemske „Svi oni koji su imali isti totem smatrali su se
klasifikacije omogućavaju istovremeno određivanje statusa rođacima, čak i ako su poticali iz raznih plemena ili
UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 225
224 D I V L J A MISAO
ti druge primere iz strare germanske terminologije za označa razlika ka zamišljenim razlikama za koje se pretpostavlja
vanje srodstva, i iz kosmoloških i anatomskih koresponden da postoje u totemskom načinu oplođavanja. Ali primer
cija Pueblo i Navaho Indijanaca i sudanskih crnaca. Omaha i Osedža pokazuje da postoji korelativna tendencija
Bilo bi, svakako, poučno da se podrobno i na dovolj koja se sastoji u uvođenju simbolično izražene razlike iz
nom broju primera prouči mehanizam te homološke parti- među vrsta u individualnu i empirijsku morfologiju. Doista,
kularizacije čija opšta veza sa oblicima klasifikacije koje deca iz svakog klana nosila su kosu podsečenu na karak
smo dosada sreli jasno proizlazi iz sledećeg izvođenja: terističan način, koji je dočaravao jedan osoben vid ili crtu
Ako životinje ili prirodne pojave koja im je služila kao eponim.
(grupa a) : (grupa b) : : (vrsta medved) : (vrsta orao) (La Fleš, 4, str. 87—89).
onda: Ovo modelisanje individue prema shemama vrsta, ele
(pripadnik χ iz a) : (pripadnik y iz b) : : (pripadnik / vrste me menata ili kategorija ima ne samo fizičke, već i psihološke
dved) : (pripadnik m vrste orao). posledice. Društvo koje određuje svoje odsečke pomoću
Prednost ovih formula je u tome što one ističu problem gornjeg i donjeg, neba i zemlje, dana i noći, može da uklopi
ο kome se u zapadnjačkoj filosofiji po tradiciji raspravlja, u istu strukturu suprotnosti društvena ili moralna pona
ali filosof i su se vrlo retko pitali da li se on u egzotičnim šanja: pomirljivost i agresivnost, mir i rat, pravdu i poli
društvima postavlja ili ne, kao i u kom se obliku postavlja ciju, dobro i zlo, red i nered, itd. Stoga se ono ne ograni
ukoliko se uopšte postavlja. Reč je ο problemu organi- čava na apstraktno posmatranje sistema korespondencija;
cizma. Prethodne jednačine ne bi se mogle zamisliti kad pojedincima pripadnicima tih odsečaka ono pruža izgovor
ne bi bila postulirana jedna dosta opšta korespondencija da se istaknu svojim ponašanjem; a ponekad ih na to i
medu „članovima" ovog društva, i možda čak i medu podstiče. Govoreći ο urođenicima Vinebago, Radin, (I, str.
predikatima jedne prirodne vrste: delovima tela, karak 187) vrlo ispravno podvlači uzajamni uticaj mitskih i ver-
terističnim pojedinostima, ponašanjima ili načinima de- skih predstava ο životinjama, s jedne strane, i političkih
lanja. Indikacije kojima u tom pogledu raspolažemo su- funkcija koje se dodeljuju društvenim jedinicama, s druge
gerišu zaključak da mnogi jezici zamišljaju da postoji ekvi strane.
valentnost između delova tela, bez obzira na raznovrsnost Sauk Indijanci predstavljaju osobito poučan primer
oblasti i porodica, ponekad čak i carstava, i da se taj sistem zbog individualizujućeg pravila po kome se kod njih odre
ekvivalentnosti može veoma proširiti (Herington).* Povrh đivala pripadnost jednoj ili drugoj polovini. One nisu bile
i pored klasifikatora vrsta, dakle, funkcionišu morfološki eksogamne i njihova čisto ceremonijalna uloga ispoljavala
klasifikatori, čiju teoriju tek treba razraditi, ali za koje se naročito prilikom svetkovanja praznika posvećenih hrani;
smo videli da operišu na dva plana: na planu anatomskog sa gledišta koje nas ovde zanima, treba da primetimo da
raščlanjavanja celina na sastavne delove, i na planu njiho su oni bili povezani sa ritualima davanja imena. Pripadnost
vog ponovnog združivanja u organske celine. svakoj polovini određivana je na osnovu pravila naizmenič-
Kao što smo to utvrdili za druge planove, i ovi su među nosti: prvo dete postajalo je pripadnik polovine naizme-
sobno zavisni. Maločas smo podsetili na to da Aranda uro nične sa polovinom njegovoga oca, sledeće dete pripadnik
đenici idu od morfoloških, empirijskim putem utvrđenih očeve polovine, i tako redom. Međutim, ta pripadnost, bar
teorijski, određivala je ponašanja koja bismo mogli na
* Tako su u Americi zabeležene sledeće ekvivalentnosti: papci (četvorono-
šci) = očne peteljke (mekušci) = pipci (zglavkari) ; penis (kičmenjaci) m levak (me zvati ponašanjima u vezi sa karakterom: pripadnici polo
kušci); krv (životinje) — sok (biljke); bale (kod bebe, pljuvačka odrasle osobe) = vine Oskuš („Crni") morali su da završe sve čega bi se po
izlučivanja; fina vlakna kojima se školjka pričvršćuje za podlogu = veza, vrpca,
itd. (Herington). duhvatili, a pripadnici polovine Kiško („Beli") mogli su da
15*
228 DIVLJA MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 229
odustanu od započetog posla. Teorijski, ako ne stvarno, su Tako dolazimo do poslednjeg klasifikacionog nivoa —
protnost u okviru kategorija neposredno je uticala na sva nivoa individuacije, pošto u sistemima koje ovde razma
čiji temperamenat i pozvanje, a institucionalna shema koja tramo pojedinci nisu samo svrstani u klase; njihova za
je taj uticaj činila mogućim potvrđivala je vezu između jednička pripadnost klasi ne isključuje, već podrazumeva
psihološkog vida lične sudbine i njenog društvenog vida da svako u njoj zauzima poseban položaj, i da postoji homo-
koji je bio plod davanja imena svakome pojedincu. logija između sistema pojedinaca u okviru klase i sistema
klasa u okviru viših kategorija. Prema tome, isti tip logič
kih operacija povezuje ne samo sve oblasti u okviru samog
klasifikacionog sistema, već i periferne oblasti za koje smo
mogli da pomislimo da mu one, zbog same svoje prirode, iz
miču : na jednom kraju horizonta (zbog njihovog praktično
neograničenog obima i njihove načelne nevažnosti) fizič-
ko-geografsku podlogu društvenog života i sam taj društveni
život, ali u onom njegovom vidu koji otkriva da je on probio
to ία kalup koji je za sebe bio izdubio, a na drugom kraju (zbog
njenog konkretnog karaktera koji je takođe dat) krajnju raz
nolikost individualnih i kolektivnih bića, za koja je jedan
istraživač tvrdio da su im imena data samo zato što ona nisu
mogla da budu označena (Gardner).
Osobena imena nisu, dakle, običan praktični moda
litet klasifikacionih sistema koji bi bilo dovoljno navesti
posle drugih modaliteta. Ona predstavljaju veći problem
za etnologe nego za lingviste.
Za lingviste taj problem predstavlja problem prirode
osobenih imena i njihovog mesta u jezičkom sistemu. Za
nas problem jeste i u tome, ali u i nečemu drugom, jer se
suočavamo sa dvostrukim paradoksom. Mi treba da doka
žemo da osobena imena predstavljaju sastavni deo sistema
koje tretiramo kao kodove, to jest kao sredstva koja fiksiraju
značenja prebacujući ih u termine drugih značenja. Da li
bismo to mogli da uradimo kada bi se trebalo upravljati
po onom što tvrde logičari i izvesni lingvisti i prihvatiti da
su osobena imena, po Milovoj formulaciji, „meaning
11 12
less", to jest da nemaju značenja? S druge strane, i naro
SI, 9 — Dečje frizure u raznim klanovima Osedž i Omaha Indijanaca i. Losova
glava i rep, — 2. Bizonova glava i rogovi. — 2a. Bizonovi rogovi. — 3. Profil
čito, forme misli koje smo proučili ukazale su nam se u vidu
bizonove kičme koja se ocrtava na nebu. — 4b. Medvedova glava. — 4c. Glava, misli koje teže sveobuhvatnosti; one potpuno apsorbuju
rep i telo malih ptica. — 4d. Kornjačin oklop sa glavom, nogama i repom. —
4e. Orlova glava, rep i krilo. — 5. Strane sveta. — 6. Vukova kosmata slabina. stvarnost pomoću ograničenog broja klasa, i njihovo bitno
— 7. Bizonovi rogovi i rep. 8. Jelenova glava i rep. — Glava, rep i roščići mla svojstvo je u tome što se jedne mogu transformisati u druge.
dog bizona. — 10. Zubi gmizavaca. — 11. Kukuruzov cvet. — 12. Stena okru
žena algama koje lebde (prema La Flešu 4, str. 87 i 89). Kako bi ta kvantifikovana misao, čijim smo svojstvima
230 D I V L J A MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 231
pripisali, na praktičnom planu, velika otkrića neolitske U Južnoj Americi mogu se naći primeri za istu pojavu,
revolucije, mogla sama sebe zadovoljiti — sa teorijskog naročito u urođenika Tupi Kavahib, čiji klanovi imaju
gledišta — i uspešno se boriti sa konkretnim da to kon osobena imena koja su izvedena od eponima. (Levi-Stros 3).
kretno skriva u sebi ostatak neinteligibilnosti, na koju bi Izgleda da su i u Bororoa osobena imena svojina izvesnih kla-
se, u krajnjoj liniji, sama konkretnost svela, i koja bi po nova, ili čak moćnih rodova. Klanovi čije ime zavisi od
svojoj prirodi bila nepodobna da bude nosilac nekog znače dobre volje drugih klanova smatraju se „siromašnim".
nja? Za misao koja se zasniva na dihotomnoj operaciji, načelo (Kruz).
„sve ili ništa" nema samo heurističku vrednost, već izražava Veza između osobenih i totemskih imena postoji u Me-
jedno svojstvo bića: sve ima neki smisao, inače je sve lišeno laneziji:
smisla.*
Nastavimo sa izlaganjem etnografskih činjenica tamo gde „Totemski sistem (u Jatmula) odlikuje se veli
smo bili stali. Skoro sva navedena društva obrazuju svoja kim brojem osobenih imena koja pripadaju zasebnim
osobena imena pomoću klanskih imena. Kažu da su oso- nizovima, tako da svaki urođenik nosi imena totemskih
bena imena Sauka, na koje se odnosio naš poslednji primer, predaka — duhova, ptica, zvezda, sisara, sudova kao
uvek u vezi sa klanskom životinjom: bilo zato što je ona iz što su lonci, alatki, itd. — svoga klana; isto lice može
ričito pominju, bilo zato što dočaravaju neku njenu naviku, imati 30 ili više imena. Svaki klan raspolaže stotinama
svojstvo, karakterističnu odliku (stvarnu ili mitsku), bilo, takvih višesložnih imena predaka, čija etimologija upu
najzad, što se odnose na neku životinju ili predmet koji se ćuje na tajne mitove." (Bejtson, str. 127).
sa njom dovode u vezu. U klanu medveda popisano je 66
imena, u klanu bizona 11, u klanu vuka 33, u klanu ćurana Najzad, izgleda da je i u čitavoj Australiji preovladala
23, u klanu ribe 42, u klanu okeana 37, u klanu groma 48, ista situacija. „Kad bismo dosta dobro znali jezik Aranda
u klanu lisice 14 i u klanu jelena 34. (Skiner, 2). dovoljno bi bilo da proučimo ime jednog urođenika pa da
U Osedža, lista osobenih imena koja su svojina kla- na osnovu njega zaključimo koji je njegov totem." (Pink,
nova i podklanova, iako nepotpuna, toliko je duga da zau str. 176). Sa ovim zapažanjem slaže se jedno drugo zapažanje
zima 42 strane in - 4° u La Flešovom delu, 4 (str. 132—164). koje se odnosi na Murngene sa Arnhemove zemlje: „Sva
Pravila po kojima se ona obrazuju ista su kao u Sauka. Tako imena živih inspirišu se nekim delom totemskog kompleksa i
u klanu crnog medveda srećemo ovakva imena: Oči-koje- odnose se na totem, neposredno ili posredno" (Vomer, 390).
-svetlucaju(medvedove),Tragovi-u-preriji, Ugaženo-tle, Crna Osobena imena u Vik Munkana takođe su izvedena iz imena
mečka, Salo-sa-medvedovih - leđa, itd. Tlingit urođenici sa odgovarajućih totema. Tako urođenici čiji je totem riba
Aljaske imali su imena koja su „sva . .. pripadala jednom baramundi (Osteoglossum), koja se lovi kopljem, imaju ova
određenom klanu, a za izvesna imena tvrdilo se čak da kva imena : Baramundi-pliva-u-vodi-i-vidi-jednog-čoveka,
predstavljaju ličnu svojinu jedne „kuće" ili „roda" (Lagina, Baramundi-mrda-repom-plivajući-oko-svojih-jaja, Baramu-
str. 185)". Mogli bismo navesti dosta ovakvih primera, jer ndi-ima-otvorene-oči, Baramundi-lomi-koplje, Baramundi-
bismo slične slučajeve našli u skoro svim plemenima Algon- -jede-ribu, itd. A žene čiji je totem morski rak imaju sle-
kina, Sijuksa i u plemenima sa severozapadne obale, to jest u deća imena: Rak-ima-jaja, Plima-nosi-rakove, Rak-se-krije-
tri klasična „totemska" područja u Severnoj Americi. -u-rupi, itd. (Mekonel). Osobena imena plemena koja žive
oko reke Drajzdejl izvedena su iz imena klanova: kao što
• Sve, izuzev bića bića, koje nije jedno od njegovih svojstava. Ispor. dalje
u tekstu, na str. 323. je podvučeno u jednoj već navedenoj formulaciji, „sve je
u vezi sa totemom".(Ernandes).
230 DIVLJA MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 231
pripisali, na praktičnom planu, velika otkrića neolitske U Južnoj Americi mogu se naći primeri za istu pojavu,
revolucije, mogla sama sebe zadovoljiti — sa teorijskog naročito u urođenika Tupi Kavahib, čiji klanovi imaju
gledišta — i uspešno se boriti sa konkretnim da to kon osobena imena koja su izvedena od eponima. (Levi-Stros 3).
kretno skriva u sebi ostatak neinteligibilnosti, na koju bi Izgleda da su i u Bororoa osobena imena svojina izvesnih kla-
se, u krajnjoj liniji, sama konkretnost svela, i koja bi po nova, ili čak moćnih rodova. Klanovi čije ime zavisi od
svojoj prirodi bila nepodobna da bude nosilac nekog znače dobre volje drugih klanova smatraju se „siromašnim".
nja? Za misao koja se zasniva na dihotomnoj operaciji, načelo (Kruz).
„sve ili ništa" nema samo heurističku vrednost, već izražava Veza između osobenih i totemskih imena postoji u Me-
jedno svojstvo bića: sve ima neki smisao, inače je sve lišeno laneziji:
smisla.*
Nastavimo sa izlaganjem etnografskih činjenica tamo gde „Totemski sistem (u Jatmula) odlikuje se veli
smo bili stali. Skoro sva navedena društva obrazuju svoja kim brojem osobenih imena koja pripadaju zasebnim
osobena imena pomoću klanskih imena. Kažu da su oso- nizovima, tako da svaki urođenik nosi imena totemskih
bena imena Sauka, na koje se odnosio naš poslednji primer, predaka — duhova, ptica, zvezda, sisara, sudova kao
uvek u vezi sa klanskom životinjom: bilo zato što je ona iz što su lonci, alatki, itd. — svoga klana; isto lice može
ričito pominju, bilo zato što dočaravaju neku njenu naviku, imati 30 ili više imena. Svaki klan raspolaže stotinama
svojstvo, karakterističnu odliku (stvarnu ili mitsku), bilo, takvih višesložnih imena predaka, čija etimologija upu
najzad, što se odnose na neku životinju ili predmet koji se ćuje na tajne mitove." (Bejtson, str. 127).
sa njom dovode u vezu. U klanu medveda popisano je 66
imena, u klanu bizona 11, u klanu vuka 33, u klanu ćurana Najzad, izgleda da je i u čitavoj Australiji preovladala
23, u klanu ribe 42, u klanu okeana 37, u klanu groma 48, ista situacija. „Kad bismo dosta dobro znali jezik Aranda
u klanu lisice 14 i u klanu jelena 34. (Skiner, 2). dovoljno bi bilo da proučimo ime jednog urođenika pa da
U Osedža, lista osobenih imena koja su svojina kla- na osnovu njega zaključimo koji je njegov totem." (Pink,
nova i podklanova, iako nepotpuna, toliko je duga da zau str. 176). Sa ovim zapažanjem slaže se jedno drugo zapažanje
zima 42 strane in - 4° u La Flešovom delu, 4 (str. 132—164). koje se odnosi na Murngene sa Arnhemove zemlje: „Sva
Pravila po kojima se ona obrazuju ista su kao u Sauka. Tako imena živih inspirišu se nekim delom totemskog kompleksa i
u klanu crnog medveda srećemo ovakva imena: Oči-koje- odnose se na totem, neposredno ili posredno" (Vomer, 390).
-svetlucaju(medvedove),Tragovi-u-preriji, Ugaženo-tle, Crna Osobena imena u Vik Munkana takođe su izvedena iz imena
mečka, Salo-sa-medvedovih - leda, itd. Tlingit urođenici sa odgovarajućih totema. Tako urođenici čiji je totem riba
Aljaske imali su imena koja su „sva. . . pripadala jednom baramundi (Osteoglossum), koja se lovi kopljem, imaju ova
određenom klanu, a za izvesna imena tvrdilo se čak da kva imena: Baramundi-pliva-u-vodi-i-vidi-jednog-čoveka,
predstavljaju ličnu svojinu jedne „kuće" ili „roda" (Lagina, Baramundi-mrda-repom-plivajući-oko-svojih-jaja, Baramu-
str. 185)". Mogli bismo navesti dosta ovakvih primera, jer ndi-ima-otvorene-oči, Baramundi-lomi-koplje, Baramundi-
bismo slične slučajeve našli u skoro svim plemenima Algon- -jede-ribu, itd. A žene čiji je totem morski rak imaju sle-
kina, Sijuksa i u plemenima sa severozapadne obale, to jest u deća imena: Rak-ima-jaja, Plima-nosi-rakove, Rak-se-krije-
tri klasična „totemska" područja u Severnoj Americi. -u-rupi, itd. (Mekonel). Osobena imena plemena koja žive
oko reke Drajzdejl izvedena su iz imena klanova: kao što
• Sve, izuzev bića bića, koje nije jedno od njegovih svojstava. Ispor. dalje
u tekstu, na str. 323.
je podvučeno u jednoj već navedenoj formulaciji, „sve je
u vezi sa totemom".(Ernandes).
232 DIVLJA MISAO
UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULABIZACIJA 233
Jasno je da ova individualna imena pripadaju istom
sistemu kao i kolektivna imena koja smo pre njih proučili, „U okviru samih polovina ne postoje nikakve
i pomoću kojih raznim transformacijama možemo preći sa podele. Međutim, za svaku od njih vezana je duga
horizonta individuacije na horizont najopštijih kategorija. lista životinja, biljaka i predmeta. Doista, po urođe-
Doista, svaki klan ili podklan raspolaže izvesnim brojem ničkoj teoriji sve što postoji pripada jednoj ili drugoj
imena koja mogu nositi njegovi pripadnici, i kao što je strani. Svaki pojedinac, to jest pripadnik jedne po
dinka predstavlja deo grupe, tako i lično ime predstavlja lovine, u posebnom je odnosu sa jednom od stvari
„deo" kolektivnog imena : bilo da označava neku životinju kao koje su za nju karakteristične (taj odnos možemo
celinu, a da se lična imena poklapaju sa nazivima njenih smatrati totemskim), ali samo na jedan način: preko
udova ili delova tela i bilo da proizlazi iz ideje ο ovoj živo svog imena. To ime, koje mu je još u detinjstvu na-
tinji zamišljenoj na najopštijem nivou, kada lična imena odgo denuo deda, ili neki drugi rođak, i koje on nosi čitavog
varaju jednoj njenoj predikaciji u vremenu ili prostoru : Pas- života, označava jednu medu totemskim životinjama,
-koji-laje, Razjareni-bizon; bilo, najzad, da je dobijeno pri- ili jedan među totemskim predmetima koji su kara
menom oba ta postupka : Medvedove-oči-koje-sevaju. U tako kteristični za jednu polovinu.
iskazanom odnosu, životinja može da bude subjekat „To nije sve: u najvećem broju slučajeva to ime
ili predikat: fô'èa-mrda-repom, · Flima-nosi-rakove, itd. ne pominje totem, jer je sastavljeno od glagolskih
Bilo kakav da je korišćeni postupak (najčešće ih srećemo osnova ili prideva pomoću kojih se opisuje radnja
združene), osobeno ime izražava samo jedan poseban vid ili položaj koji se isto tako mogu odnositi na druge
entiteta biljke ili životinje, kao što odgovara samo jednom toteme. Tako su pomoću glagola hausu-s stvorena
posebnom vidu individualnog bića — uopšte, a posebno u imena Hausu i Hauchu, od kojih se prvo odnosi na
onim društvima u kojima svako lice dobija novo ime u zevanje medveda koji se budi, a drugo na razjapljenu
svakom značajnom trenutku svoga života. Uostalom, u su- čeljust lososa izvađenog iz vode. Ta imena ne sadrže
sednim društvima upotrebljavaju se iste konstrukcije za ništa što bi moglo ukazati na te životinje, koje čak
obrazovanje bilo osobenih imena (koja nose pojedinci, čla pripadaju suprotnim polovinama. Onda kada su davali
novi jedne klanske grupe), bilo kolektivnih imena (koja ta imena, starci su, svakako, objašnjavali na koje ži
nose družine ili grupe rodova, to jest, podgrupe istog votinje misle, i oni koji su ih dobili, njihovi bliski i
klana). dalji rođaci, njihov bračni drug i prijatelji, svi su
Prema tome, tu smo svedoci dva naporedna raščla- znali ο kojim je životinjama reč. Međutim, Mivok
njavanja : vrste — na delove tela i stavove, a društvenog od- iz drugog distrikta mogao se pitati da li je reč ο
sečka — na pojedince i uloge. Ali kao što smo pomoću zami medvedu, lososu, ili tucetu drugih životinja". (Kreber
šljenog modela mogli da objasnimo kako raščlanjavanje 2, str. 453—454).
pojma vrste na posebne vrste, svake vrste na njene poje
dine članove, i svakog pojedinog člana na delove tela i Ova osobina, izgleda, nije svojstvena samo Mivokima;
organe može da dovede do ponovnog združivanja kon pregledajući liste sa imenima klanova u plemenima Siju-
kretnih delova u apstraktne delove, a apstraktnih delova ksa, srećemo mnogo analognih primera, a Kreberovo za
u konceptualizovanu jedinku, isto tako se raščlanjavanje pažanje poklapa se sa jednom osobinom sistema imena u
tu nastavlja u vidu ponovnog združivanja. U vezi sa oso- Hopi Indijanaca. Tako ime Cakwyamtiwa, čije je bukvalno
benim imenima u Mivoka iz Kalifornije, Kreber iznosi značenje „Pošto se plava (ili zelena) boja pojavila", može,
zapažanja koja dopunjavaju ovde navedene primere i otva u zavisnosti od toga kome klanu pripada onaj koji ga daje,
raju jednu novu perspektivu: da se odnosi na rascvetali cvet duvana ili biljke Delphinium
234 DIVLJA MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 235
scaposum, ili pak na klijanje biljaka uopšte. Ime Loma- Ovaj običaj paralelan je običaju Juroka iz Severne Kali-
hongioma, „Ustani" ili „Podigni-se-ljupko", može iz istog fornije: „Posle Tegisove smrti, zajedničku imenicu tsis,
razloga da označava stabljiku trske, ili leptirova uspravljena koja označava detlićeve ostatke, prestali su da izgovaraju
krila, itd. (Vout 3, str. 68—69). njegovi roditelji ili drugi urođenici u njihovom prisustvu".
Zbog svoje opštosti ovaj fenomen postavlja jedan (Kreber 2, str. 48).* Stanovnici ostrva Dobu zabranjuju
psihološki problem koji se tiče teorije osobenih imena, i izgovaranje ličnih imena osobama koje privremeno ili traj
ο kome ćemo kasnije govoriti. Zadovoljićemo se time da no spaja veza „po vrsti": bilo da su one saputnici, bilo
ovde podvučemo kako ta relativna neodređenost ovoga da jedu za istom trpezom, ili pak dele naklonost iste žene
sistema odgovara, bar virtuelno, fazi ponovnog združivanja: (Bejtson).
osobeno ime stvara se raščlanjavanjem vrste i izdvajanjem Ovakve činjenice interesuju nas iz dva razloga. Prvo
jednog njenog posebnog vida. Ali podvlačeći isključivo zato što postoji neosporna sličnost između njih i zabrana
činjenicu izdvajanja i ne određujući vrstu u kojoj se izdva u ishrani, koje se pogrešno vezuju samo za totemizam.
janje vrši, sugeriše se zaključak da sva uzimanja (pa, prema Kao što na Moti neka biljka ili životinja „kontaminira"
tome, i davanja imena) imaju nešto zajedničko. Unapred neku ženu, usled čega ona rađa dete koje će morati da
se zahteva jedinstvo koje se naslućuje usred same razno poštuje odgovarajuću zabranu, i kao što na Ulavi samrtnik
vrsnosti. I sa ovog stanovišta dinamika osobenih imena „kontaminira" — otelovlj avaj ući se u njoj — jednu biljnu
spada u klasifikacione sheme koje smo analizirali. Nju ili životinjsku vrstu čija će upotreba u ishrani biti zabra
tvore postupci istoga tipa i slične usmerenosti. njena njegovim potomcima, isto tako, zbog homofonije,
Uostalom, upadljivo je da sistemi zabrana imaju iste jedna reč „kontaminira" druge reci, čija upotreba tako
odlike bilo da je reč ο davanju ličnih imena, ili kolektivnih postaje zabranjena. Drugo, ta homofonija određuje klasu
naziva. Jednoj društvenoj grupi ponekad je zabranjeno reci čija je upotreba zabranjena zato što pripadaju istoj
da upotrebljava za ishranu biljku ili životinju čije ime „vrsti", koja time stiče jednu ad hoc realnost koja je slična
nosi, a ponekad i da izgovara ime biljke ili životinje koja realnosti životinjske ili biljne vrste. Te „vrste" reci obuhva
služi kao eponim nekom licu. Međutim, prelaženje sa je ćenih istom zabranom sadrže osobena i zajednička imena,
dnog plana na drugi moguće je u izvesnoj meri: osobena pa nas i to navodi da slutimo kako razlika između ta dva
imena jedinog tipa koji smo dosad razmatrali obično su tipa nije toliko velika kao što smo na početku bili spremni
dobijena idealnim deljenjem tela te životinje, imajući pri da to pretpostavimo.
tom na umu pokrete lovca ili kuvara; ali ona se ne mogu *
dobiti i jezičkim deljenjem. U plemenima koja žive u do
lini reke Drajzdejl, u severnoj Australiji, žensko ime Pun- Razume se, običaji i postupci ο kojima smo upravo
ben stvoreno je od engleske reci „spoon", kašika, pred govorili ne sreću se u svim egzotičnim zajednicama, pa
meta koji se vezuje, kao što se može očekivati, za totem čak ni u svim zajednicama koje označavaju svoje odsečke
„Beli-čovek" (Ernandes). imenima životinja i biljaka. Izgleda da se u Irokeza, koji
Poznato je da i u Australiji i u Americi postoji zabrana spadaju u ovu drugu kategoriju, sistem osobenih imena
upotrebljavanja pokojnikovih imena; sa njih se ona pre potpuno razlikuje od sistema imena klanova. Njihova ime
nosi na sve reci u jeziku koje su fonetski slične tim ime na najčešće obrazuju glagol sa njemu dodatom imenicom,
nima. Urođenici Tivi sa Melvilovih i Baturstovih ostrva ili imenica i pridev: Nasred-neba, On-podiže-nebo, S-one-
istovremeno zabranjuju osobeno ime Mulankina i reč muli- * Drugi primeri mogu se naći u Elmendorfovoj i Kreberovoj knjizi, objavlje
kina, koja znači: „pun", „napunjen!', „dosta" (Hart). noj 1960. godine, do koje još nismo bili došli u času kada smo ove stranice napisali.
236 D I V L J A MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 237
-strane-neba, itd.; Cvet-koji-visi, Lepi-cvet, S-one-strane- Više nas zbunjuje ono što je utvrđeno kod raznih
-cveća; On-donosi-novosti; On-najavljuje-poraz (ili po- afričkih plemena. U Baganda urođenika sva su imena
bedu); Ona-radi-u-kući, Ona-ima-dva-muža, itd.; Tamo- (od kojih je bilo popisano preko 2.000) svojina određenih
-gde-se-dve-reke-sastavljaju, Raskrsnica-puteva, itd. Prema klanova. Kao u brazilskih Bororo urođenika, izvesni nji
tome, u njima se uopšte ne pominje životinja čije ime hovi klanovi su bogati imenima, a drugi siromašni. Ta
klan nosi, već samo — bez obzira na to koji je klan u pi imena ne daju se samo ljudima, već i bregovima, rekama,
tanju — tehnička i ekonomska aktivnost, mir i rat, prirodne stenama, šumama, izvorima, mestima na kojima pristaju
pojave i nebeska tela. Primer Mohavka sa područja Grand čamci, žbunovima i usamljenom drveću. Ali, za razliku
Rivera, u kojih se klanska organizacija raspala brže nego od već razmotrenih slučajeva, ona predstavljaju samo je
u drugim grupama, pokazuje kako su sva ta imena na dnu od mnogih kategorija (Nsimbi), a jedan mnogo dru
početku mogla da budu proizvoljno stvorena. Tako je za gačiji postupak obrazovanja imena još bolje se ukazuje
dete rođeno u vreme otapanja snega stvoreno ime Sante- u drugim plemenima iz iste oblasti:
-leda-koje-voda-nosi, ili, za sina jedne sirote žene, Ona-je-
-u-bedi, (Goldenvajzer str. 366—368).* „Izgleda da lična imena u Nioro urođenika
Ipak, ova situacija ne razlikuje se bitno od one koju najčešće izražavaju ono što bi se moglo opisati kao
smo opisali govoreći ο Mivokima i Hopima, čija imena, „raspoloženje" jednog ili oba roditelja koji detetu da
iako teorijski dočaravaju klansku biljku ili životinju, ne ju ime." (Biti, str. 99—100).
upućuju izričito na nju i zahtevaju da njihov skriveni
smisao bude protumačen. Čak i ako to tumačenje nije Ova pojava bila je pažljivo ispitana u jednom drugom
neophodno, ipak je neosporno da i u Irokeza osobena plemenu iz Ugande, to jest među Lugbarima, gde dete
imena — kojih ima nekoliko stotina ili hiljada — predsta dobija ime od majke, kojoj, ponekad, pomaže svekrva.
vljaju ljubomorno čuvanu svojinu klanova. To je, uostalom, Od 850 imena skupljenih u istom podklanu, tri četvrtine
omogućilo Goldenvajzeru da dokaže kako su klanovi male odnose se na vladanje ili karakter jednog ili drugog ro
i velike kornjače, male i velike šljuke, itd. nastali deljenjem ditelja: U-lenstvovanju, zato što su roditelji leni, U-kri-
jednog klana, jer su im zajednička ista imena. Imena koja gli-piva, zato što je otac pijanica, Ne-daje, zato što dete-
pomenuti autor navodi nisu, bez sumnje, dobijena raš- tova majka slabo hrani svoga muža, itd.; ostala imena po-
članjavanjem klanske životinje. Ali ona sugerišu zaključak minju smrt, skorašnju ili predstojeću (druge dece istih
da su raščlanjeni oni vidovi društvenog života i fizičkog roditelja, samih roditelja, ili drugih pripadnika grupe),
sveta koje sistem imena klanova još nije uhvatio u svoju ili pak detetova svojstva. Primećeno je da je većina njih
mrežu. Prema tome, nije isključeno da se glavna razlika uvredljiva za oca deteta, ili čak za njegovu majku, koja,
između sistema osobenih imena u Irokeza i sistema Mi- međutim, izmišlja to ime. Ta imena ciljaju na nemar,
voka, Hopija, Omaha i Osedža (da se ograničimo na ne amoralnost, društveno ili materijalno srozavanje jednog
koliko primera) sastoji u tome što već započeto raščlanja- ili drugog roditelja, ili oboje njih. Kako, birajući ime svome
vanje osobenih imena ta plemena protežu čak i na imena detetu, jedna žena može da opiše sebe samu kao opaku
klanova, dok se Irokezi služe osobenim imenima da bi vešticu, nevernu suprugu, osobu bez porodice, nevoljnicu
raščlanili nove predmete, ali to raščlanjavanje ostaje istog i jadnicu?
formalnog tipa kao i ono prvo. Lugbare kažu da imena ovog tipa obično ne daje
majka, već baba (po ocu). Skriveni antagonizam između
* U Kukovoj knjizi nalazi se analitička klasifikacija oko 1500 irokeških oso
benih imena. orođenih rodova, koji objašnjava činjenicu da se majka
238 D I V L J A MISAO U N I V E R Z A L I Z A C I J A I PARTIKULARIZACIJA 239
sveti za neprijateljstvo muževljeve porodice prema sebi majka iz plemena Lugbara bira između ta dva metoda
dajući svome sinu ime ponižavajuće za oca, objašnjava davanja imena.
i činjenicu da baba, koju za unuke vezuju vrlo snažna Postoje, uostalom, i prelazni oblici. Svrstavajući imena
osećanja, na simetričan način izražava svoje neprijateljstvo Hopa u prvu kategoriju, privremeno smo ostavili po strani
prema ženi svoga sina (Midlton). Međutim, to tumačenje ni jedan njihov vid po kome se ona približavaju drugoj ka
je zadovoljavajuće jer, kao što primećuje pisac koji ga navodi, tegoriji. Ako obavezno pripadaju jednom objektivnom redu
baba takođe potiče iz jednog drugog roda, i jer se i ona (u datom slučaju redu imena klanova), ona nisu vezana
u prošlosti nalazila u situaciji u kojoj se sada nalazi njena za klan nosioca imena (kao, na primer, u Juma), već za
snaha. Stoga nam se čini da je dublje i koherentnije Bi- klan onoga koji ga daje.* Moje ime, prema tome, ne dočarava
tijevo tumačenje sličnog običaja u urođenika Banjoro. I jedan vid biljke ili životinje koje služe kao eponim moga
u tom plemenu lična imena pominju „smrt, tugu, siroma klana, već jedan vid biljke ili životinje koje predstavljaju
štvo, zlobu komšija". Ali tome je razlog što osoba koja eponim klana moga kuma. Tu objektivnost koju subjektivi-
daje ime zamišlja sebe kao objekat, a ne kao subjekat, kao ra druga osoba i čiji sam ja nosilac, prikriva bez sumnje
žrtvu zavisti i mržnje drugih ljudi. Ta moralna pasivnost neodređenost imena, koja, kao što smo videli, ne pominju
koja na dete prenosi sopstvenu sliku koju su drugi stvori eksplicitno eponim; ali ona je i dvostruko pojačana: zbog
li, ispoljava se u jeziku: „ . . . glagoli „izgubiti" i „zabora obaveze koja nam nalaže da — radi razumevanja ovog imena
viti" u lunjoro jeziku uzimaju zaboravljenu stvar kao su — utvrdimo čak i konkretne društvene okolnosti u kojima
bjekat, a lice koje ju je zaboravilo kao objekat. Lice koje je ono smišljeno i dato, kao i zbog relativne slobode kojom
nešto gubi ili zaboravlja ne deluje na stvari, nego one de- raspolaže osoba što ga daje: ona ga stvara po sopstvenoj
luju na njega .. ." (Biti, str. 104 i beleška 5). zamisli, pod uslovom da poštuje početnu odredbu po kojoj
Koliko god se ovaj način stvaranja ličnih imena raz je potrebno da to ime može da se objasni terminima
likovao od prethodno razmotrenog načina, oba postoje njenog sopstvenog klanskog imena. Mutatis mutandis,
u Banjoroa i Lugbara. Posebna imena daju se deci koja takva je situacija bila i u Mivoka, u kojih se ime, dvo
su se rodila pod naročitim okolnostima. - smisleno i izmišljeno, moralo odnositi na bića ili stvari
Tako se u Lugbara ime Ejua daje blizancu, a Eju- što pripadaju polovini osobe kojoj se ime daje.
rua bliznakinji; Ondia sinu, a Ondinua kćeri žene za koju Prema tome, pred nama su dva naj različiti ja tipa oso-
se pretpostavljalo da je neplodna; Bileni („za grob") prvom benih imena, između kojih postoji čitav niz prelaznih oblika.
detetu koje ostane živo posle niza mrtvorođene dece. Ta U jednom slučaju ime predstavlja znak za raspoznavanje
imena postojala su, prema tome, i pre rođenja lica što će koji potvrđuje, zato što se uzima na osnovu jednog pravila,
ih nositi, i daju im se zbog položaja u kome se ona objekti pripadnost osobe kojoj se ime daje jednoj već raspoređenoj
vno nalaze, ali u kome mogu da se nađu i druga lica, i za klasi (jednoj društvenoj grupi u sistemu grupa, jednom
koji grupa smatra da ima određeno značenje. Ona se, prema rođenjem dobijenom statusu u sistemu raznih statusa); u
tome, potpuno razlikuju od imena koja je slobodno izmis drugom slučaju ono je slobodna kreacija osobe koja ga daje
lila određena osoba za isto tako određenu osobu, i koja
• Ovo pravilo podseća na pravilo australijskih plemena iz Serbura, u po
izražavaju jedno prolazno raspoloženje. Da li možemo krajini Kvinsland. Svaki urođenik ima tri imena, od kojih prvo označava njegov
da kažemo da jedna označavaju klase, a druga pojedin toiemski predeo, a druga dva očev totem, iako se pripadnost totemima nasleđuje
po majčinoj liniji. Tako žena čiji je totem oposum nosi ime Butilbaru, koje označava
ce? Međutim, ta imena su takođe i osobena imena, i u izvesno korito presahlog potoka, i dva imena izvedena iz očevog totema — u ovom
primeru to je emu — čiji je smisao: »Emu pokreće vrat na jednu i drugu stranu«,
dotičnim kulturama ljudi su do te mere toga svesni da sma i: »Stari emu koji se penje i silazi«. Sin čiji je očev totem oposum zovese »Karingo«
traju da jedna mogu da zamene druga: ako se ukaže potreba, (ime jednog malog izvora) rvïindibambu : »Oposum kada su mu grudi rascepljene«
i Minvhagala: »Oposum sa vrha drveta koji je sada sišao«, itd. (Keli, str. 468).
240 DIVLJA MISAO
16
242 DIVLJA MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULAKIZACIJA 243
jiti od jednog složenijeg sistema imena koji obuhvata njegovih atributa, pa prema tome predstavljaju svojinu
srodničke nazive koji se redovno upotrebljavaju pri obra klana. Velika imena odnose se na glavu i gornju polovinu
ćanju, što znači da su profani, i sakralne nazive koji obuh- tela totemske životinje, mala imena na noge, rep ili donji
vataju osobena i klanska imena. Ali i pošto prihvatimo to deo njenog tela. Tako će veliko ime jednog urođenika iz
razlikovanje sakralnog i profanog, ostaje činjenica da oso klana ribe biti: Pämpikän „čovek udara" (glavu), a malo:
bena imena (koja su sakralna) i srodnički nazivi (koji Yänk „noga" (=suženi deo repa); imena žene iz istoga
su profani) predstavljaju, pošto se koriste za oslovljavanje, klana biće: Pämkotjattä i Tippunt, (salo) „iz trbuha".
individualne nazive, dok totemski nazivi (koji su sakralni) Jedino „pupčana" imena mogu da pripadaju drugom
i srodnički nazivi (koji su profani) predstavljaju grupne na klanu, pa čak i njihov pol može da se razlikuje od pola
zive zato što se koriste za upućivanje. Zbog toga su sakralni osobe koja to ime nosi. Čim se dete rodi, ali pre nego što
i profani vid povezani. je posteljica izašla, jedna upućena osoba vuče pupčanu
Druga teškoća je posledica mnogobrojnih zabrana koje vrpcu i u isti mah nabraja najpre muška, a zatim ženska
se odnose na upotrebu osobenih imena. Urođenici Vik imena iz očeve loze, i na kraju samo muška imena iz maj
Munkan zabranjuju bilo kakvo pominjanje jednog ili svih čine loze. Dete će nositi ime koje bude izgovoreno u tre
pokojnikovih imena u toku prve tri godine posle njegove nutku kada posteljica iziđe iz majčinog tela. Bez sumnje,
smrti, sve dok njegov mumificirani leš ne bude spaljen. vrpca se često vuče tako da se obezbedi usvajanje imena koje
Izvesna imena nikada se ne smeju pomenuti: tako se ne se želi (Tomson). Kao i u već navedenim slučajevima, i
sme izgovoriti sestrino i šurakovo ime. Istraživač koji bi ovde, prema tome, imamo postupak obrazovanja imena
bio toliko nesmotren da se raspituje ο njima, umesto tra koji miri zahteve jednog objektivnog reda sa delovanjem
ženih imena čuo bi, kao odgovor, reci čiji je stvarni smi (delimično slobodnim u okvirima toga reda) međuličnih
sao „bez imena", „nema imena" ili „drugo dete po ro odnosa.
đenju". Što se tiče rođenja, ta otvoreno (ali samo prividno)
Poslednja teškoća je u vezi sa velikim brojem katego „probabilistička" tehnika odgovara tehnikama zapaženim
rija imena. U Vik Munkana treba razlikovati: srodničke u drugim australijskim plemenima prilikom nečije smrti,
nazive, nämp kämpan; imena koja označavaju položaj ili koje se ne primenjuju zato da bi se odredilo ime novoro
status; nadimke nämp yann, što bukvalno znači „bez ime đenčeta, već zato da bi se otkrilo ime hipotetičnog ubice.
na", kao „bogalj" ili „levak"; najzad, prava osobena imena, Bardi, Ungarinjini i Varamunge postavljaju leš ubijenog
nämp. Jedino se srodnički nazivi redovno upotrebljavaju između grana na nekom drvetu, ili na nekom ravnom uzdi
za oslovljavanje, osim u periodima žalosti, kada se upo gnutom mestu; odmah ispod njega, oni prave na zemlji
trebljavaju imena koja odgovaraju prirodi žalosti, i čije krug od kamenčića ili redaju štapove: svaki kamenčić ili
je značenje udovac ili udovica, ili „izgubio jednog rođaka", štap predstavlja jednog pripadnika te grupe: krivca će
tačno određujući pri tom da li je u pitanju brat ili sestra odati kamen ili štap prema kome bude potekao eksudat
(stariji ili mlađi), dete, sinovac ili sinovica, sestrić ili sestri- iz lesa. U severozapadnoj Australiji telo se ukopava i na
čina, baba ili deda. Paralelan običaj kasnije ćemo sresti u grob stavlja onoliko kamičaka koliko u grupi ima ljudi ili
plemena koja žive u unutrašnjosti Bornea. osumnjičenih lica. Kamičak koji bude umrljan krvlju po-
Način na koji se obrazuju osobena imena naročito je kazaće ko je ubica. Ili pak, dok se čita lista osumnjiče
zanimljiv. Svaki urođenik ima 3 lična imena: „pupčano" nih lica, vuku se, jedna po jedna, vlasi iz pokojnikove kose:
ili nämp korčn; veliko ime, nämp pi'in, i malo ime, nämp prva iščupana vlas odaje ubicu. (Elkin 4, str. 305—306).
many. Sva velika i mala imena izvedena su iz totema ili
16*
244 D I V L J A MISAO
UNIVERZALIZACIJA I PAHTIKULARIZACIJA
Jasno je da su svi ovi postupci u formalnom pogledu Sada nam je lakše da otkrijemo princip na kome se
istoga tipa i da imaju jedno upadljivo obeležje koje im zasniva sistem imena u Vik Munkana: način na koji oni
je zajedničko sa drugim sistemima osobenih imena u druš obrazuju imena lica analogan je načinu na koji mi stvaramo
tvima sa konačnim klasama. Već smo pokazali da u takvim imena vrsta. Doista, da bi identifikovali jednu osobu,
sistemima — koji, bez sumnje, ilustruju jednu opštu situ oni najpre spajaju dva pokazatelja klase, jedan veći(„veliko"
aciju — imena uvek ukazuju na pripadnost jednoj klasi, ime), a drugi manji („malo" ime). Sama ta skupina ima
postojećoj ili mogućnoj, koja može da bude samo klasa dvojako dejstvo: potvrđuje pripadnost nosioca imena
onog kome se daje ime ili onog koji ga daje, i da se jednoj totemskoj grupi koja je označena obeležjima za koja je
na tu nijansu svodi sva razlika između imena datih opštepoznato da predstavljaju njenu isključivu svojinu, i
primenjivanjem nekog pravila i izmišljenih imena. Napo- tačno određuje položaj tog lica u toj grupi. Spoj velikog
menućemo, uostalom, da ta distinkcija ne odgovara, ili i malog imena ne dovodi sâm po sebi do individuacije;
samo površno odgovara distinkciji koju Gardner pravi on u isti mah određuje međe podskupini kojoj pripada
između „neotelovljenih" i „otelovljenih" imena, jer su prva lice što to ime nosi i drugim podskupinama koje se privre
izabrana iz jedne obavezne i ograničene liste (kao što je meno definišu pomoću istog spoja. Prema tome, individu-
lista svetaca u kalendaru), što znači da ih istovremeno i aciju dovršava „pupčano" ime, ali načelo po kome se ono
uzastopno nosi velik broj lica, dok druga, kao Vercingeto- odabira potpuno je različito. S jedne strane, ono može da
riks i Jugurta, pristaju uz jednu jedinu osobu. Doista, izgleda bude ili „veliko", ili „malo" ime (iz istog, ili iz nekog drugog
nam da je priroda prvih odveć složena da bismo ih mogli klana) ; muško ili žensko ime (bez obzira na pol osobe koja
definisati pomoću jedinog obeležja koje je Gardner zapazio; ga nosi). S druge strane, ono se ne daje u zavisnosti od
ona uvršćuju roditelje (koji su izabrali ime svoje dece) u nekog sistema, već u zavisnosti od jednog događaja, to jest
jednu sredinu, jedno doba i jedan stil; a one koji ih nose vremenskog poklapanja između jednog fiziološkog efekta (te
svrstavaju na više načina: prvo, zato što je čovek koji se orijski nezavisnog od volje ljudi) i određenog trenutka u
zove Žan pripadnik klase Žana; zatim, zato što svako ime, nekom nabrajanju.
bili mi toga svesni ili ne, ima kulturnu konotaciju koja pro Uporedimo sada taj trinom sa trinomima iz naučne
žima sliku prema kojoj drugi zamišljaju onoga što to ime botanike i zoologije. Iz botanike ćemo uzeti trinom Psilo-
nosi i koja preko neuhvatljivih asocijacija može pozitivno cybe mexicana Heim, a iz zoologije: Lutrogale perspicillata
ili negativno da doprinese uobličavanju njegove ličnosti.* maxwelli. Prva dva člana iz oba trinoma svrstavaju posma-
Međutim, sve to utvrdili bismo i u „otelovljenim" imenima trano biće u jednu klasu ili podklasu koje pripadaju jednoj
kad bismo raspolagali etnografskim kontekstom koji nam već uređenoj skupini, dok treći član, koji predstavlja pro-
nedostaje; samo zato što ne poznajemo galsku stvarnost, nalazačevo ime, dovršava taj sistem podsećajući na jedan
izgleda nam da ime Vercingetoriks pristaje jedino pobed- događaj: on je član jedne serije, a ne jedne grupe.
niku sa Gergovije. Prema tome, razlika koju Gardner Tu, bez sumnje, postoji jedna razlika : u naučnim trino
pravi ne odnosi se na dva tipa imena, već na dva polo mima pronalazačevo ime nimalo ne doprinosi identifiko-
žaja u kojima se posmatrač nalazi: prema sistemu imena vanju, jer je ono potpuno još sa prva dva naziva i pred
vlastitog društva, i sistemu imena jednog njemu stranog stavlja izraz poštovanja prema osobi koja ga nosi. Ali to
društva. nije sasvim tačno; statistički član ima i logičku, a ne samo
moralnu funkciju. On upućuje na sistem podele koji je
* »... roditelji biraju imena svojoj deci... a naučnici su često ukazivali po usvojio dati pisac ili neki njegov kolega, pa, prema tome,
čast svojim kolegama dajući njihovo ime raznim otkrićima. Ali taj čin često nije pred
stavljao potpuno proizvoljno biranje. Roditelji su se rukovodili društvenim i ver- omogućava stručnjaku da obavi transformacije koje su ne-
skim tradicijama, a naučnici jednim pravom prvenstva; svojim izborom svako otkriva
karakter svojih preokupacija i granice svoga horizonta.« (Brendal, str. 230).
246 D I V L J A MISAO
UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA 247
ophodne da bi se razrešio problem sinonimije: da sazna, na
primer, da je Juniperus occidentalis Hook ista biljka kao iju- uzimati te položaje posledica je demografskih, psiholoških i
niperus utahensis Engelm, dok bismo, da nema imena pro istorijskih okolnosti, to jest objektivne nedeterminisanosti
nalazača ili onih koji su to ime dali, mogli da zaključimo osobe koja će ih nositi.
kako su to dve različite biljke. U naučnim taksonomijama, Ta nemogućnost da se osobeno ime definiše drugačije
prema tome, funkcija statističkog člana obrnuto je do kao način za dodeljivanje jednog mesta u jednom višedi-
simetrična funkciji koju taj član ima u Vik Munkana; ona menzionalnom sistemu vidi se i na jednom drugom prime-
omogućava asimilaciju, a ne disimilaciju; umesto da sve- ru, koji je uzet iz naših savremenih društava. Za društvenu
doči ο savršenstvu jednog jedinstvenog načina podele, ona grupu uzetu u celosti.. imena kao Žan Dipon i Žan Diran
upućuje na velik broj mogućih podela. označavaju svojim drugim članom klasu, a prvim određenu
* osobu. Žan Dipon najpre pripada klasi Dipona, a u toj klasi
Međutim, slučaj Vik Munkana naročito je izrazit sa
on zauzima određeno mesto kao Žan. U samoj klasi Dipona,
mo zbog neobične tehnike koju su urođenici izmislili; ona
on je Dipon Žan, koji se razlikuje od Dipon Pjera, Dipon
obasjava prodornom svetlošću strukturu toga sistema. Ali
Andrea, itd. Ali ime ο kome je reč toliko je malo „osobe
tu strukturu lako bismo otkrili u društvima iz kojih smo
no" da u jednoj manjoj grupi logički odnos između nje
uzeli sve naše primere — kao, na primer, u Algonkina,
govih članova postaje obrnut. Zamislimo jednu porodicu
u kojih se lično ime sastoji od tri člana*: imena izvede
u kojoj se, kao što je običaj, svi njeni članovi oslovljavaju
nog iz naziva klana, rednog imena (koje označava redo-
imenom, i u kojoj igrom slučaja brat i zet nose isto ime
sled po rođenju u porodici), i jedne vojničke titule, to
Žan. Dvosmislenost će biti odstranjena dodavanjem pat
jest, u ovom slučaju, jednog „mehaničkog" i dva „statisti
ronima imenu radi razlikovanja. Tako, kada jedna oso
čka" člana nejednake efikasnosti. Ima više vojničkih či
ba iz te porodice bude rekla nekoj drugoj: „Žan Dipon
nova nego rednih imena, i verovatnoća da će se isti spoj
je telefonirao", ona se, u stvari, više neće pozvati na isti
pojaviti u dve različite osobe utoliko je manja što će, ako
binom: patronim je postao nadimak. Za članove porodice
prvi član pripada jednoj grupi koja je obavezna kao grupa,
ο kojoj je reč, postoji najpre klasa onih čije je ime Žan,
osoba koja daje ime izvršiti izbor medu svim raspoloživim
u kojoj se pomoću patronima „Dipon" i „Diran" vrši in-
elementima, vodeći, pored ostalog, računa i ο tome da
dividuacija. Prema tome da li ih posmatramo iz perspek
izbegne ponavljanja. Tim povodom istaći ćemo da „me
tive matičarske službe, ili perspektive jedne uže zajednice,
hanički" ili „statistički" karakter nije vezan za neku bit, nego
funkcije članova binoma postaju obrnute.
se određuje u odnosu na ličnost osobe koja daje ime i
osobe kojoj se ono daje. Ime izvedeno iz imena klana Ali ako isti član može tako, jedino u zavisnosti od svog
nedvosmisleno idemifikuje lice koje ga nosi kao pripadnika položaja, da igra ulogu pokazatelja klase ili lične deter-
jednog klana, ali način na koji se ono bira sa jedne liste minativne oznake, onda je zaludno pitati se, kao što su
zavisi od složenih istorijskih uslova: od toga koja su ime to mnogi etnolozi činili, da li imena kojima se služi ovo
na u tom trenutku slobodna, i od ličnosti i namera onoga ili ono društvo stvarno predstavljaju osobena imena.
koji ime daje. Zauzvrat, „statistički" članovi nedvosmisleno Skiner prihvata da je tako u Sauka, ali sumnja da stvari
određuju lični položaj u sistemu statusa stečenih rođenjem, tako stoje u Menomina, čija imena, kako izgleda, predstav
ili u vojnoj hijerarhiji; ali činjenica da će određeno lice za- ljaju pre počasna zvanja : njihov broj je ograničen i jedna
osoba ih dobija u toku čitavoga svoga života, a da pri tom
* Dva člana u Lakandona iz Meksika, koji govore maja jezikom i stvaraju
ne može da ih ostavi u nasleđe svojim potomcima (Skiner
imena pomoću binoma koji sačinjavaju ime jedne životinje i jedno redno ime. (To-
cer, str. 42—43, 46—47).
2, str. 17). Isto tako u Irokeza:
248 DIVLJA MISAO UNIVERZALIZACIJA I PARTIKULARIZACIJA
„Jasno je da se njihovo osobeno ime. . . skoro tra da vode poreklo bilo od riba-svećica (ako imaju male
nikako ne može porediti sa našim osobenim imenom. ruke), bilo od Oncorhynchus kisutch-a („silver salmon"),
U njemu treba videti pre neku vrstu svečane oznake, bilo od Oncorhynchus nerka-e („sockeye salmon"). Dija
a takode i izraz pripadnosti klanu koji je prisniji od pri gnozu postavlja jedan starac, koji se i sâm rodio kao bli-
padnosti koju podrazumeva nošenje imena klana". znac. U prvom slučaju on bliznacu daje ime Čovek-koji-
(Goldenvajzer, str. 367). -zasićuje, a bliznaki Žena-koja-zasićuje. U drugom slučaju
odgovarajuća imena su: Jedinac i Devojka-od-sedefa; a
Što se tiče osobenih imena u Vik Munkana: u trećem: Koji-radi-glavom i Koja-igra-glavom (Boas, 4,
deo I, str. 684—693).
„Iako sam ih nazvao ličnim imenima, to su, Pri davanju osobenih imena Dogoni iz Sudana služe
u stvari, grupna imena koja otkrivaju pripadnost se jednim vrlo preciznim metodom. On se sastoji u tome
jednoj totemskoj grupi i čvrstu povezanost sa njom." da se položaj svake osobe odredi prema jednom gene
(Tomson, str. 159). aloškom i mitskom modelu u kome je svako ime vezano
za jedan pol, lozu, redosled u rađanju i kvalitativnu struk
Ove skrupule su razumljive, zato što je lista imena turu grupe dece istih roditelja u koju je dotična osoba
koja predstavljaju svojinu i privilegiju svakog klana često uključena: i sama bliznac, prvo ili drugo dete rođeno
ograničena, i zato što dve osobe ne mogu istovremeno pre i posle bliznaca; sin rođen posle jedne ili dve ćerke,
da nose isto ime. Irokezi imaju „čuvare" čijem pamćenju ili obrnuto; sin rođen između dve ćerke, ili obrnuto, itd.
poveravaju sva klanska imena; oni u svakom trenutku (Diterlen 3)
znaju koja su imena slobodna. Kada se rodi jedno dete, Najzad, istraživači se često ustežu da u osobena imena
„čuvara" pozivaju da kaže koja su imena „slobodna". svrstaju redna imena koja se sreću u većine Algonkina i
U Juroka iz Kalifornije dete može da ostane bez imena Sijuksa, u Miksa (Radin, 2), Maja (Tocer) i u južnoj Aziji
6 ili 7 godina, sve dok ime nekog rođaka ne postane slo (Benedikt), itd. Navešćemo samo primer Dakota, u kojih
bodno usled smrti onoga koji ga je nosio. Zauzvrat, sa je taj sistem naročito razvijen, sa sledećim imenima koja
pokojnikovog imena tabu se skida posle godinu dana ako odgovaraju redosledu rađanja sedam prvih kćeri i šest
jedan mladi pripadnik njegove loze ponovo pusti to ime u prvih sinova:
opticaj. kćeri sinovi
U još veću zabunu dovode ona imena koja, kao što časke'
1. Wino'ne
je to slučaj u Africi sa imenima bliznaca, ili sa" imenom 2. Ha'pe Hepo*
prvog deteta koje je ostalo živo posle niza mrtvorođene 3. Ha'psti Hepi'
dece, dodeljuju izvesnim osobama mesto u jednom krutom 4. Viha'ki Vatca'to
5. Hapo'nA Hake'
i uskom taksonomskom sistemu. Nueri zadržavaju za bli
6. HapstinA Tatco'
znace imena ptica koje nespretno lete: biserke, leštarke, 7. Wihake da
itd. Doista, oni bliznace smatraju, kao i ptice, bićima (Valis, str. 39.)
natprirodnog porekla (Evenz-Pričed 2, diskusija u delu
Levi-Strosa 6), a Kvakjutli iz Britanske Kolumbije izra U istu kategoriju možemo svrstati nazive koji zame-
žavaju analogno verovanje vezujući bliznace za ribe. Tako njuju osobena imena u raznim etapama posvećivanja. Au-
su imena Lososova-glava i Lososov-rep namenjena deci stralijska plemena sa severa Dampirove zemlje imaju se
rođenoj pre, ili odmah posle bliznaca. Za bliznace se sma- riju od 9 imena koja daju iskušenicima pre vađenja zu-
'*.:,
ba, pre obrezivanja, pre ritualnog puštanja krvi, itd. Tivi GLAVA SEDMA
sa Melvilovih i Baturstovih ostrva, koja se nalaze severno
od Australije, daju iskušenicima posebna imena prema stu
pnju na kome se nalaze; ima 7 imena za muškarce, za JEDINKA KAO VRSTA
period od 15. do 26. godine, i 7 imena za žene, za period
od 10. do 21. godine (Hart, str. 286—287).
Međutim, problemi koji se postavljaju u sličnim slu
čajevima ne^ razlikuju se od problema koji u našim savre-
menim društvima postavlja poznat običaj davanja imena
dede po ocu prvom sinu. „Dedino ime" može se smatrati
i kao titula čije je nošenje u isti mah obavezno i namenjeno
samo prvom sinu. Prema tome, postoji neosetan prelaz
sa imena na titulu, koji nije u vezi ni sa kakvim unutrašnjim Sistem imena u Penan urođenika, koji žive kao no
svojstvom posmatranih članova, već sa strukturalnom ulo madi u unutrašnjosti Bornea, omogućava nam da tačno
gom koju oni igraju u jednom klasifikacionom sistemu iz odredimo odnos između članova kojima bismo bili skloni
koga bi uzaludno bilo težiti da ih izdvojimo. da pripišemo odlike osobenih imena i reci čija bi pri
roda, na prvi pogled, mogla izgledati drukčija. Prema
svojim godinama i porodičnoj situaciji, Penan, doista,
može nositi tri različita imena: bilo osobeno ime, bilo
teknonim („otac toga i toga", „majka toga i toga"), ili,
najzad, ono što bismo nazvali nekronim, to jest ime koje
izražava rodbinski odnos nekog preminulog rođaka sa
ovim subjektom: „otac preminuo", „nećaka preminula",
itd. Zapadni Penani imaju bar 26 različitih nekronima
koji odgovaraju stepenu srodstva, pokojnikovim godinama,
polu i redosledu rađanja dece sve do devetog deteta.
Pravila po kojima se ta imena upotrebljavaju iznena
đuju svojom složenošću. Veoma uprošćavajući stvari, mo
žemo da kažemo da dete nosi svoje osobeno ime do smrti
nekog svog pretka. Ako mu je umro deda, dete otada zovu
Tipu. Ako je umro brat njegovog oca, onda ga zovu Hun
i tako će ga zvati sve do smrti nekog drugog rođaka, kada
će dobiti drugo ime. Pre nego što se oženi i dobije decu,
Penan može da promeni čitav niz od 6 ili 7, pa čak i više
nekronima.
Kada se rodi prvo dete, njegovi roditelji uzimaju jedan
teknon m koji izražava njihov odnos prema detetu koje ima
svoje ime, kao na primer Tama Aving, Tinen Aving,
„otac (ili majka) Avingova". Ako bi dete umrlo, teknonim
bi bio zamenjen nekronimom: „prvenac umro". Po rođenju
252 DIVLJA MISAO
J E D I N K A KAO VRSTA 253
drugog deteta novi teknonim doći će na mesto nekronima,
i tako dalje. U isti mah možemo iz nje da izvučemo prvi zaključak:
autonim, koji bez dvoumljenja smatramo za osobeno ime,
Ovu situaciju čine još zamršenijom posebna pravila
i nekronim, koji ima odlike običnog pokazatelja klase,
koja preovladuju kod braće i sestara. Dete ima svoje ime
u stvari pripadaju istoj grupi. Sa jednog na drugi prelazi
ako su sva njegova braća i sestre živi. Kada jedno od njih
se pomoću jedne transformacije.
umre, dete uzima nekronim. „stariji (ili mladi) brat (se
stra) umro", ali čim mu se rodi drugi brat ili sestra, ono Vratimo se sada na teknonim. Kakav odnos postoji
odbacuje nekronim i ponovo uzima svoje ime. (Nidem I, 4). između njega i druga dva tipa imena, i kakav je, pre svega,
U ovom opisu mnoga mesta ostaju nejasna; nije nam njegov odnos prema nekronimu? Skoro bismo bili u isku
jasno kako ova pravila utiču jedna na druga, iako izgledaju šenju da kažemo kako teknonim označava dolazak u život
funkcionalno povezana. U glavnim crtama taj sistem se jednog drugog ja, a nekronim odlazak jednog drugog ja
može definisati pomoću tri tipa periodičnosti; u odnosu u smrt, ali taj odnos nije tako jednostavan, jer se pomoću
na svoje pretke, jedna osoba menja nekronime jedan za ovakvog tumačenja ne bi moglo objasniti da teknonim
drugim; u odnosu na braću i sestre, autonim (podesan označava ja nekog drugog (pošto jedan autonim ulazi
termin kojim se u takvom sistemu mogu označiti osobena u njegov sastav), dok se nekronim svodi na negaciju dru
imena) zamenjuje nekronimom; a u odnosu na svoju decu, gačijeg odnosa ne upućujući pri tom na jedno ja. Između
ona zamenjuje teknonim nekronimom. Ali kakav je logički ova dva tipa ne postoji, prema tome, formalna simetrija.
odnos između ta tri tipa naziva i ta tri tipa periodičnosti? U studiji od koje smo pošli u ovoj našoj analizi Nidem
Teknonim i nekronim upućuju na rodbinsku vezu; prema daje vrlo zanimljivu opasku:
tome, to su nazivi koji označavaju odnose. Autonim nema
to svojstvo i sa tog gledišta suprotan je prethodnim obli „Nešto što neodređeno podseća na ime pokojnika
cima: on određuje samo jedno „ja" nasuprot drugim „ja". javlja se u nekadašnjoj upotrebi engleske reci „widow",
Ova suprotnost (koja se podrazumeva kod autonima) izme kao titule . . . , u savremenoj upotrebi reci veuve* u
đu „ja" i drugog omogućava nam, zauzvrat, da razlikujemo Francuskoj i Belgiji, i drugim sličnim upotrebama u
teknonim od nekronima. Za prvi, u koji ulazi jedno oso- više oblasti u Evropi. Ali sve to je skoro u svakom po
beno ime (ali ne subjektovo), možemo reći da izražava gledu isuviše različito od imena pokojnika da bi moglo
jedan odnos prema nekom drugačijem ja. Nekronim, u koji da nas navede na neko tumačenje". (Nidem, I, str. 426).
ne ulazi nikakvo osobeno ime, izražava rodbinski odnos ne
kog drugog lica, koje se ne imenuje, sa jednim ja koje Nidem je u ovom slučaju suviše brzo klonuo duhom.
takođe nije imenovano. Tu vezu možemo, prema tome, Da bi uvideo koliko je ova njegova opaska dalekosežna,
odrediti kao jedan drugačiji odnos. Ona je, najzad, i nega trebalo je samo da u navedenim primerima uoči vezu
tivna, pošto je nekronim pominje samo zato da bi objavio između prava na nekronim i prethodnog nošenja naziva
da ona više ne postoji. koji se potpuno može uporediti sa teknonimom. Po tra
dicionalnom francuskom običaju reč „udova" dodaje se
Iz ove analize jasno proizlazi kakav je odnos između osobenom imenu, dok se reci „udovac" i „siroče" ne dodaju.
autonima i nekronima. To je obrnuto simetričan odnos: Čemu ta isključivost? Deca imaju puno pravo na patronim;
možemo da kažemo da u našim društvima on predstavlja
autonim nekronim
veza postoji ( + ) klasifikatora porodice. Odnos između dece i patronima
veza ne postoji ( - ) :
+ ne menja se posle smrti roditelja. To utoliko pre važi za
Suprotnost između „ja" ( + )
* Na francuskom: udova. — Prim. prev.
i drugog ( = ) : + -
254 DIVLJA MISAO JEDINKA KAO VRSTA 255
čoveka čiji odnos prema patronimu ostaje nepromenjen, ču smrti"), zadovoljavaju jedinom mogućnošću koja im
bilo da je on neoženjen, oženjen ili udovac. preostaje: nošenjem sopstvenog imena koje je i njihovo
Sa ženom stvari drugačije stoje. Ako posle smrti osobeno ime, ali, podvucimo to, u nedostatku drugačijih
svoga muža ona postaje „udovica toga i toga", to je po- veza, od kojih su jedne zauzete zato što se upotrebljavaju
sledica okolnosti da je za vreme njegova života bila „žena u drugu svrhu, a druge nepertinentne, jer se znak sistema
toga i toga", drugim recima, ona je već bila odbacila svoj promenio.
autonim i zamenila ga rečju koja izražava njen odnos sa Pošto smo objasnili ovu teškoću, ostaje nam da resimo
jednim drugačijim ja, a to je definicija koju smo prihvatili samo još dva problema: upotrebu teknonima kod rodite
za teknonim. Ta reč bi, bez sumnje, bila neprikladna u ovom lja, i odsustvo osobenog imena u nekronimu, na čemu
slučaju; da bismo sačuvali postojeći paralelizam između njih, smo maločas bili zapeli. Iako, na izgled, prvi problem
mogli bismo da stvorimo reč andronim (grčki ανήρ suprug), postavlja pitanje suštine, a drugi pitanje forme, u stvari
ali to nije potrebno, pošto se identičnost strukture odmah je reč ο samo jednom problemu za koji postoji isto rešenje.
može zapaziti i bez kovanja nove reci. U francuskim obi Ime umrlih ne srne se izgovarati, i to je dovoljno za objaš
čajima, prema tome, pravo na nekronim predstavlja njenje strukture nekronima. Što se tiče teknonima, zaklju
funkciju ranijeg nošenja naziva analognog teknonimu : zato čak je jasan: ako je posle rođenja deteta zabranjeno zvati
što je moje ja određeno mojim qdnosom prema nekom roditelje njihovim imenom, to dolazi otuda što su oni
drugačijem ja, moj identitet se posle smrti te osobe može „mrtvi" i što se rađanje ne shvata kao pridruživanje jednog
sačuvati samo pomoću tog odnosa čija forma ostaje ista, novog bića roditeljima, već kao njegovo dolaženje na nji
ali koji ubuduće ima negativno obeležje. „Udova Dimon" hovo mesto.
je žena nekog Dimona koji nije potpuno iščezao, ali koji Tako, uostalom, i treba razumeti običaj urođenika
sada postoji samo u vezi sa tim drugim licem koje određuje. Tivi, koji zabranjuju upotrebu osobenih imena za vreme
Prigovoriće nam se da su, u ovom primeru, oba naziva posvećivanja i prilikom porođaja:
napravljena na isti način dodavanjem reci koja označava
srodnički odnos patronimskom determinativu, dok u Pe „Rođenje deteta predstavlja za urođenika vrlo ta
nana, kao što smo već naglasili, osobeno ime ne ulazi u janstven događaj, jer on veruje da trudna žena održava
nekronim. Pre nego što resimo tu teškoću, pozabavimo prisne odnose sa svetom duhova. Zato se i njenom
se problemom braće i sestara koji naizmenično uzimaju imenu, koje je sastavni deo nje same, pripisuju fan
autonime i nekronime. Zašto se uzima autonim, a ne tomske odlike, što se ogleda u ponašanju čitavog ple
reč analogna teknonimu, recimo „fratronim" tipa „brat mena prema njenom mužu. Ono se prema njemu po
(ili sestra) toga i toga"? Odgovor je lako dati: osobeno ime naša kao da ona ne postoji, kao da je stvarno mrtva i
deteta koje se upravo rodilo (i tako oslobodilo svoju braću kao da trenutno- nije njegova žena. Ona je u vezi sa
i sestre nošenja nekronima) upotrebljava se na drugoj duhovima i zahvaljujući tome njen muž će dobiti
strani: ono služi za stvaranje teknonima njegovih roditelja, dete." (Hart, str. 288—289).
koji su ga tako reći zaplenili da bi ga uneli u posebni si
stem koji njih određuje. Ime poslednjeg deteta odvaja Jedno Nidemovo zapažanje u vezi sa Penanima na
se od serije imena njegove braće i sestara, koji se, pošto vodi nas na tumačenje istog tipa: teknonim, kaže on,
ne mogu biti definisani ni pomoću njega, ni pomoću imena nije počasno ime, i niko se ne stidi da ostane bez potom
svog umrlog brata ili sestre (jer se, ako tako možemo da stva: „Nije vaša krivica ako nemate dece, kažu njihovi in-
kažemo, sada nalazimo u „ključu života", a ne više u „klju- formatori. Vi ćete žaliti što ih nemate, jer nema nikoga
256 D I V L J A MISAO 257
JEDINKA KAO VRSTA
da vas zameni, nikog da vas se seti. Ali vi se ne stidite. čeka) za jedno mesto u tom sistemu za koji se, prema
A i zašto biste se stideli?" (Navedeno delo, str. 417). tome, može smatrati da je na svom najopštijem nivou sa
Isto objašnjenje važi i za kuvadu, jer bi bilo pogre stavljen od odvojenih i kvantifikovanih klasa. Osobeno
šno reći da se muž, u tom slučaju, stavlja na mesto poro- ime predstavlja naličje nekronima, a sâm teknonim obrnu
dilje. Muž i žena se čas podvrgavaju istim merama pre- tu sliku nekronima. Slučaj Penana na izgled je suprotan
dostrožnosti, jer se stavljaju u položaj svoga deteta koje slučaju Algonkina, Irokeza i Jurok Indijanaca; u prvih,
je, nedeljama ili mesecima po rođenju, izloženo ozbiljnim čovek treba da čeka smrt nekog rođaka da bi se oslobodio
opasnostima; a čas, kao što je to često slučaj u Južnoj imena koje nosi; u drugih, često mora da čeka smrt nekog
Americi, muž mora biti još predostrožniji od žene, pošto rođaka da bi stekao pravo na ime koje je on nosio. U stva
se, po urodeničkim teorijama ο začeću i trudnoći, upravo ri, u oba slučaja logička devalorizacija je ista:
on poistovećuje sa detetom. Ni u jednom ni u drugom
slučaju otac ne igra ulogu majke: on igra ulogu deteta. „Osobeno ime rođaka nikada se ne upotrebljava
Retki su etnolozi koji su se prevarili u pogledu ovoga pr kada se ο njima govori, ili pri obraćanju njima; u
vog, ali su još redi oni koji su razumeli ovo drugo. oba slučaja, uzima se reč' koja označava stepen srod
Iz naše analize proizlaze tri zaključka. Prvi je zaključak stva. Osobeno ime retko se upotrebljava, čak i pri
da osobena imena ne samo ne predstavljaju posebnu kate obraćanju osobi koja nije rođak, jer se radije uzima
goriju, već obrazuju grupu sa drugim nazivima koji se od reč koja označava srodstvo u zavisnosti od životnog
njih razlikuju, iako ih sa njima spajaju strukturalni odnosi. doba onog što govori i onog kome se on obraća. Je
I sami Penani shvataju te nazive kao pokazatelje klase: dino kada se u razgovoru pominju osobe koje nisu
oni kažu da „ulaze" u neki nekronim, a ne da ga uzimaju rođaci, obično se upotrebljava njihovo osobeno ime,
ili dobijaju. ali čak i u tom slučaju ono će se izbeći ako se prema
Drugi je zaključak da u tom složenom sistemu oso kontekstu može zaključiti ο kome je reč." (Golden-
bena imena zauzimaju podređeno mesto. U stvari, jedino vajzer, str. 367).
deca javno nose svoje ime, pošto su suviše mlada da bi
porodični i društveni sistem odredili njihovu strukturu, Prema tome, i uprkos razlici ο kojoj smo malopre
ili zato što se sredstvo za to određivanje privremeno upo govorili, u Irokeza se jedinka stavlja „izvan klase" samo
trebljava u korist njihovih roditelja. Osobeno ime se usled onda kada se ne može drukčije postupiti.*
toga ukazuje kao ime koje je u logičkom pogledu stvarno
bezvredno. Ono je obeležje onih koji su „izvan klase", * Da bi izbegli upotrebu osobenih imena, Jurok Indijanci iz Kalifornije
stvorili su sistem imena koja se sastoje od osnove koja odgovara mestu stanovanja
ili znak privremene obaveze kandidata za ulazak u klasu — selu ili kući — i sufiksa, različitog za muškarce i žene, koji označavaju njihov bra
čni status. Imena muževa obrazuju se prema mestu ženinog rođenja, a imena žena
da sami sebe odrede kao osobe izvan klase (kao što je to prema mestu muževljevog rođenja. Po sufiksu se vidi da li je reč ο jednom patri-
slučaj sa braćom i sestrama koji ponovo uzimaju svoj lokalnom braku sklopljenom posle kupovine žene, ili pak, matrilokalnom, ili divljem
braku, kao i da li se brak raspao zbog smrti jednog bračnog druga ili zbog razvoda,
autonim), ili odnosom prema nekome koji je izvan nje itd. Drugi dodaci koji ulaze u imena dece i neženja odnose se na mesto rođenja žive
ili preminule majke, ili preminulog oca. Jedina imena koja se upotrebljavaju pri
(kao što to čine roditelji uzimajući teknonim). Ali čim zbog padaju, dakle, jednom od sledećih tipova: »Oženjen ženom iz ; Udata
nečije smrti nastane praznina u društvenom tkivu, jedin za čoveka iz ; »Upola« udata u svojoj kući u ; »Upola«
oženjen ženom iz ; Udovac koji pripada ; Razveden
ka je u neku ruku odmah uvučena u nju. Zahvaljujući (a) od žene vod muškarca) iz ; Žena iz koja dopušta
jednom muškarcu da živi sa njom, ima ljubavnika ili nezakonitu decu; Njegov otac
nekronimu, koji ima apsolutno logičko prvenstvo nad dru je bio iz „; Njegova pokojna majka bila je ? Neženja
gim oblicima imena, ona zamenjuje svoje osobeno ime (neudata) iz , itd. (Voterman, str. 214—218; kreber in: Elmendorf
and Kroeber, str. 372—374, br. I).
(koje predstavlja samo običan broj u redu u kome ona
17
258 DIVLJA MISAO
JEDINKA KAO VRSTA 259
Da bi se objasnila tako česta zabrana upotrebe imena Poslednje jedinice tog sistema nisu više klase sa samo je
mrtvih, navođene su sve vrste verovanja. Ta su verovanja dnim imenom, kroz koje jedan za drugim prolaze njihovi
stvarna i pouzdano dokazana, ali pitanje je da li je taj običaj živi vlasnici, već klasirani odnosi između stvarnih ili čak
nastao iz njih, ili ona predstavljaju jedan od činilaca koji su mogućih mrtvaca (roditelja koji se definišu kao mrtvi zbog
doprineli njegovom jačanju, čak i ako on nije njihova posle- kontrasta sa životom koji su stvorili), i stvarnih ili čak
dica. Ukoliko su naša tumačenja tačna, zabrana upotrebe mogućih živih ljudskih bića (novorođene dece koja imaju
imena mrtvih predstavlja obeležje strukture izvesnih sistema osobeno ime kako bi omogućila roditeljima da sebe defi
za označavanje. Osobena imena su već ili klasni operatori, nišu polazeći od njih, sve dok im stvarna smrt nekog pre
ili predstavljaju privremeno rešenje u očekivanju klasi tka ne omogući da i sebe same definišu polazeći od njega).
fikacije: ona, znači, uvek predstavljaju klasu na najskro U tim sistemima, dakle, klase obrazuju različiti tipovi di
mnijem nivou. U krajnjem slučaju, kao u Penana, ona namičkih odnosa između ulazaka u njih i izlazaka iz njih,
predstavlja samo sredstva, koja su privremeno izvan klase, za dok se u Irokeza i u drugim društvima istoga tipa one za
obrazovanje klasa, ili menice čije pokriće predstavlja logička snivaju na popisu statičkih mesta, koja mogu biti slobodna
„platežnost" tog sistema, to jest njegova sposobnost — sa ili zauzeta.*
kojom se unapred računa — da u potrebnom roku obe- Prema tome, zabrana davanja imena mrtvih ne pred
zbedi poveriocu jednu klasu. Jedino pridošlice, tj. deca stavlja poseban problem za etnologiju: pokojnik gubi svoje
koja se rađaju, predstavljaju problem : ona su tu. Međutim, ime iz istog razloga iz koga u Penana živ čovek, ulazeći
svaki sistem koji sa individuacijom postupa kao sa jednom u sistem, gubi svoje ime i uzima nekronim, to jest postaje
klasifikacijom (a videli smo da je uvek tako) dolazi u opasnost član u jednom odnosu čiji drugi član — pošto je mrtav
da dovede u pitanje svoju strukturu prilikom primanja — postoji još samo u odnosu koji definiše živog čoveka
svakog novog člana. prema njemu samome; iz istog razloga, najzad, iz koga i
Za ovaj problem postoje dva tipa rešenja, između otac i majka gube svoje ime uzimajući teknonim, rešavaju-
kojih, uostalom, postoje prelazni oblici. Ako posmatrani ći na taj način (sve do smrti jednog svog deteta) teškoću
sistem sačinjavaju klase mesta, dovoljno će biti da on ra koju tom sistemu zadaje rođenje jednog prekobrojnog
spolaže dovoljnom zalihom slobodnih mesta za smeštanje člana. Ovaj će morati da čeka „pred vratima", u svojstvu
dece koja se rađaju. Pošto broj slobodnih mesta uvek osobe koja je dobila ime, sve dok izlazak jedne osobe ne
premaša broj živih ljudi, sinhroniji ne mogu naškoditi ćudi omogući njegov ulazak, i dok se ta dva bića, od kojih je
dijahronije, barem teorijski govoreći; takvo rešenje srećemo * Iz toga proizilazi da su, za razliku od sistema mesta čija ie diskontinui
rana priroda očigledna, sistemi odnosa pre kontinuirani. Jedan drugi običaj Pena
u Irokeza. Jurok Indijanci bili su znatno skromniji: u na to jasno pokazuje, iako Nidem (2), koji je takode naveo njihov primer, odbacuje
njih deca moraju da čekaju. Ali pošto je ipak izvesno da tumačenje koje nam izgleda vrlo verovatno. Kod članova iste uže porodice uzajamno
oslovljavanje sa »deda« (ili »baba«) i »unuk« (ili »unuka«) zamenjuje uobičajena i pri
će ih posle nekoliko godina klasirati, ona privremeno mogu snija oslovljavanja onda kada jednom članu toga para umre neko najbliži. Nije li
tome razlog verovanje da se osoba koja je pretrpela taj gubitak malo primakla smrti,
da ostanu nerazvrstana očekujući mesto u jednoj klasi a time, znači, i udaljila od svojih najbližih? Reklo bi se da zbog smrti popuštaju ka
koje im obezbeđuje struktura toga sistema. rike u lancu rodbinskih odnosa. Nidem to ne želi da prizna, jer vidi više problema
tamo gde postoji samo jedan problem: osoba koja je izgubila nekoga najbližeg zove
Kada sistem obrazuju klase odnosa, sve se menja. »unukom« sina, kćerku, nećaka ili nećaku, ili njihove bračne drugove, ne zato što
i njih, posredno ili neposredno, pogađa isti smrtni slučaj, već prosto po načelu reci
Umesto da jedna osoba iščezne i druga je zameni na mestu prociteta. To potvrđuju svi primeri koje je Nidem naveo, osim primera malog deteta
koje je postalo žrtva neke manje nevolje (pada, dobijenog udarca, krađe hrane od
obeleženom pomoću jednog osobenog imena koje ostaje strane nekog psa) i koje se, u tom slučaju, oslovljava nekronimom obično namenje-
posle svačije smrti, da bi ovaj odnos i sâm postao član nim onima što su izgubili babu ili dedu. Ali naše tumačenje se odnosi i na taj slučaj
zato što je dete metaforički u žalosti zbog pretrpljene štete, i pošto je, baš zato što
klase potrebno je izbrisati osobena imena koja su članove, je tako malo, i najmanja povreda njegovog sadašnjeg (pad) ili virtuelnog (gubitak
hrane) integriteta dovoljna da ga, makar i sasvim neznatno, približi smrti.
vezane određenim odnosom, postavljala kao različita bića.
17*
260 DIVLJA MISAO JEDINKA KAO VRSTA 261
jedno prethodno bilo izvan sistema, a drugo ga sada napu učavanja tih 3.300 imena ne mogu se naći ni dva koja
šta, ne sjedine u jednoj od klasa odnosa od kojih je taj bi bila ista." (Hart, str. 281).
sistem sačinjen.
U izvesnim društvima imena se ljubomorno čuvaju i To povećavanje broja imena podstiču još i mnogo
neguju, i tako, praktično, stalno ostaju u upotrebi. U dru brojne i raznovrsne zabrane koje se na njih odnose. One
gim, ona se upropašćuju i uništavaju posle smrti svakog se primenjuju u dva pravca: kao što smo pokazali navodeći
pojedinog njihovog nosioca; a onda ih se ta društva oslo jedan primer*, one se pre svega odnose na sve obične reci
bađaju pomoću zabrana i zamenjuju ih drugim. Ali, ovi koje fonetski podsećaju na pokojnikova imena, a takode
prividno protivurečni stavovi u stvari predstavljaju dva i na sva imena koja je sâm pokojnik dao drugim osobama,
vida stalnog svojstva klasifikacionih sistema: oni su ko bilo da su u pitanju njegova ili tuđa deca. Malo dete koje
načni i oblik im se ne može menjati. Svojim pravilima i bi imalo samo jedno ime, nadenuto od strane njegovog
običajima svako društvo u stvari postavlja jednu krutu oca, ostalo bi bez njega u slučaju očeve smrti i bilo bi bez
i isprekidanu mrežu pred neprekidni tok generacija, kome imena sve dok ga ne bi dobilo s neke druge strane. (Nave
tako nameće jednu strukturu. Da bi preovladao jedan ili deno delo, str. 282). I zaista, kad god se neka žena ponovo
drugi stav, dovoljna je i najmanja intervencija logike: bilo uda, njen novi muž daje nova imena ne samo deci svoga
da sistem osobenih imena služi kao najfinije sito tog prethodnika, već svoj deci koju je njegova žena izrodila,
filtera sa kojim je, prema tome, čvrsto povezan; bilo da se bez obzira na to ko im je bio otac. Kako u Tivi urođenika
on ne uklapa u njega, ali mu se onda ipak stavlja u zada postoji mnogoženstvo, poglavito u korist staraca, muška
tak da vrši individuaciju u okvir kontinuuma i tako, for rac ne može da očekuje da će se oženili pre nego što na
malnim putem, unosi red u diskontinuiranost, u čemu vrši 35 godina, a žene menjaju muževe zbog razlike u go
se onda vidi uslov koji treba da bude ispunjen kako bi se dinama, usled koje je vrlo verovatno da će muževi umreti
klasiranje moglo izvršiti. U oba ova slučaja mrtvi, od kojih pre svojih žena. Niko se, dakle, ne može pohvaliti da je
se mreža stalno udaljava, gube svoja imena: bilo zato što pre smrti svoje majke stekao konačno ime. (Isto delo,
im ih uzimaju živi, kao simbole mesta koja uvek treba da str. 283).
budu zauzeta,* bilo da ona nestaju zbog onog istog kre Ovako neobičan sistem ostao bi nerazumljiv da nam
tanja što na drugom kraju briše imena živih. jedna hipoteza ne pokazuje kako ga treba objasniti. U
U Tivija, sistem imena ο kome smo više puta govorili njemu su odnosi i mesta ravnopravni. Zato nestajanje sva
nalazi se na sredini. Pre svega, ime svakog čoveka pripada kog odnosa povlači i nestajanje osobenih imena koja su
samo njemu: od njega zavisila, bilo na društvenom planu (imena koja
je pokojnik nadenuo) ili na planu jezika (reci koje liče na
„Nemoguće je da dve osobe imaju isto ime . . . pokojnikova imena). A svako stvaranje novog odnosa po
Iako danas ima 1.100, ili skoro toliko Tivija, od kojih vlači za sobom ponovno davanje imena u oblasti tog odnosa.
svaki ima prosečno 3 imena, i pored podrobnog pro-
*
* U mitu Foks Indijanaca ο poreklu smrti, čoveku kome je neko umro kaže
se: »Evo šta ti sada treba da radiš; ipak ćete (ti i pokojnik) morati da se oprostite
Problemu osobenih imena neki etnografi su prišli iz
(pomoću svetkovine usvajanja). Tada će pokojnikova duža otići daleko, sigurno i
brzo. Treba da usvojiš nekoga i da prema njemu gajiš ista osećanja kakva si gajio
ugla rodbinskih naziva:
prema umrlom rođaku, i u tom slučaju će između tebe i usvojenika postojati potpu
no isti rodbinski odnos. To je jedini način da se duša tvoga rođaka sigurno i brzo
udalji.« (Mičelson, 1, str. 411). Tekst rečito pokazuje da, i u ovom slučaju, živi čo- „Sa logičkog gledišta, rodbinski nazivi mogu se
vek tera pokojnika. staviti između osobenih imena i zamenica. Njihovo
* Str. 235.
262 DIVLJA MISAO JEDINKA KAO VRSTA 263
je mesto na sredini između njih i trebalo bi ih zvati ovo su lepi primer ci Brassica-e rapa-e. Tako govoreći,
individualizovane zamenice, ili uopštena lična imena." mi se pozivamo na ime bilo kojeg pojedinog primerka
(Turnvalt, str. 357). ovoga tipa, dok se, kada govorimo ο nekoj biljci, na
primer o repi, pozivamo na njenu sličnost sa drugim
Ali ako je i taj prelaz moguć, razlog leži u tome što iz biljkama iste vrste. Razlika u stavu svodi se na planu
etnološke perspektive osobena imena uvek izgledaju kao jezika na jednu nijansu, ali je stvarna. U jednom
uopšteni nazivi, ili kao nazivi sa sklonošću ka uopštavanju. slučaju zvuk reci koji obično opisujemo kao „samu
U tom pogledu ona se u osnovi ne razlikuju od imena vr tu reč" više dolazi do izražaja nego u drugom." (Gar
sta; to potvrđuje i tendencija narodskog govora da svakoj dner, str. 52).
vrsti ptica daje imena ljudi. Na francuskom jeziku ljudi
iz naroda zovu vrapca Pjero, papagaja Žako, svraku Margo, Ovo tumačenje ilustruje glavnu tezu navedenog au
zebu Gijom, carića Bertran ili Rober, petlovana Žerar- tora, po kome „osobena imena predstavljaju znake za ra
din, malu sovu Klod, veliku sovu Iber, gavrana Kola, spoznavanje koje ne prepoznajemo intelektom, već čulima".
labuda Godar .. . Poslednje ime se odnosilo i na jedan (Navedeno delo, str. 41). Međutim, mi smo sami pružili
položaj sa određenim društvenim značenjem, jer su ga, osnov za izjednačavanje botaničkih i zooloških termina
u XVII veku, davali muževima čije su žene bile na poro sa osobenim imenima pokazujući da se u vrlo velikom
đaju. (Vitkovski, str. 501—502).* A zar i imena vrsta
nemaju izvesna obeležja osobenih imenica? Posle Bren-
dala**, to mišljenje prihvata i Gardner onda kada je
reč ο izrazima iz naučne zoologije i botanike:
slučajevima gde je jasno da ona igraju ulogu pokazatelja klase, Izgleda da su Navaho Indijanci imali dosta jasnu
dakle kada pripadaju jednom sistemu koji služi za ozna predstavu ο ovim problemima. Jedan njihov mit unapred
čavanje. Nasuprot tome, Gardner želi da objasni istu ana odbacuje Gardnerovo tumačenje:
logiju odsustvom značenja u naučnim terminima koje, kao
i osobena imena, svodi samo na distinktivne skupine gla „Jednog dana Miš srete Medveda i upita ga da
sova. Da je to tačno, došlo bi do čudnog paradoksa: za li je njegovo ime „Kek". Medved' se razgnevi i htede
neupućenog čoveka koji ne zna latinski i botaniku, Bra da udari Miša, koji se sakri iza njegovih leda i isko
ssica rapa se, zaista, svodi samo na distinktivni skup gla risti priliku da mu zapali krzno. Ne mogavši sâm da
sova, ali on ne zna šta taj skup označava; bez nekih ugasi vatru, Medved obeća Mišu da će mu kazati
drugih obaveštenja on ne bi mogao da shvati tu reč kao četiri magijske reci ako mu pritekne u pomoć. Otada
osobeno ime, već samo kao reč nepoznatog značenja, pa je za zaštitu od medveda dovoljno imati nekoliko
čak i kao flatus vocis. Uostalom, to se i događa u nekim mišjih dlaka." (Hejl-Vilrajt, str.46).
australijskim plemenima, u kojima totemske vrste dobi-
jaju imena koja potiču iz sakralnog govora; kod neupu Ovaj mit na šaljiv način ističe razliku između imena
ćenih ona ne izazivaju nikakve asocijacije na biljke ili vrste i distinktivnog skupa glasova. Po Navaho Indijan
životinje. Brassica rapa, prema tome, može imati karakter cima, jedan od razloga te razlike sastoji se u tome što je
osobenog imena samo za botaničara; on jedini može da ime vrste, bar delimično, osobeno ime. U priči koju smo
kaže: „Evo lepih primeraka Brassica rapa". Međutim, za upravo pročitali, Miš vređa Medveda zovući ga pogrešno
botaničara tu nije u pitanju distinktivni skup glasova, već i upotrebljavajući smešno ime. Botanički termini Navaho
nešto sasvim drugo, pošto on zna i smisao latinskih reci Indijanaca (njihov zoološki rečnik manje je proučen) pred
i pravila taksonomije. stavljaju uglavnom trinom, u kome prvi član predstavlja
Tako bi Gardnerovo tumačenje važilo samo za upola pravo ime, drugi označava upotrebu biljke, a treći je opi
upućenu osobu, koja bi u reci Brassica rapa prepoznala suje. Izgleda da većina Navahoa poznaje samo opisni ter
ime jedne botaničke vrste, ne znajući ο kojoj je biljci reč. min. Što se tiče „pravog imena", to je reč koja služi za
Njime se on, uprkos svojim poricanjima (str. 51), pri oslovljavanje i nju upotrebljavaju sveštenici obraćajući se
družuje nastranoj ideji Vandrijesa (str. 222), koji smatra biljci: ono, prema tome, predstavlja osobeno ime, i od
da ime ptice postaje osobeno ime onda kada nismo u stanju najveće je važnosti da se dobro zna i pravilno izgovara.
da odredimo njenu vrstu. Ali iz svega što smo dosad (Vajmen i Heris; Lejtn).
rekli proizlazi da veza između osobenog imena i imena Mi se ne služimo naučnom nomenklaturom onda ka
vrste nije slučajna. Ona se zasniva na činjenici da je izraz da stupamo u razgovor sa biljkama i životinjama. Međutim,
tipa Brassica rapa dvostruko „izvan govora": zato što pri mi životinjama rado dajemo svoja imena, a od biljaka uzi
pada naučnoj terminologiji, i zato što je sastavljen od latin mamo neka imena koja se upotrebljavaju za oslovljavanje
skih reci. On se, dakle, teško uklapa u sintagmatski lanac, medu ljudima: naše kćeri često se zovu Roz ili Violet*, i
pa njegova paradigmatska priroda tako dolazi u prvi plan. obrnuto, više životinjskih vrsta nose uobičajena imena
Isto tako, zbog paradigmatske uloge osobenih imena u ljudi ili žena. Ali zašto se, kao što smo već zapazili, ova
sistemu znakova koji ne ulazi u jezički sistem, njihovo širokogrudost u davanju imena ljudi životinjama naročito
umetanje u sintagmatski lanac vidno razbija njegov konti ispoljava u odnosu na ptice? Po svojoj anatomskoj struk-
nuitet: u francuskom jeziku to se ogleda u činjenici da se
* Ovim francuskim ženskim imenima odgovaraju naäa ženska imena Ruža
ona upotrebljavaju bez člana i pišu velikim slovom. i Ljubica. — Prim. prev.
266 DIVLJA MISAO J E D I N K A K A O VRSTA 267
turi, fiziologiji i načinu života, one se više razlikuju od predstavljaju svojinu ljudi, i odnos između imena ptica
čoveka nego psi, kojima se ne može dati ime čoveka a da i ljudskih imena predstavlja odnos jednog delà prema
se pri tom ne izazove osećanje nelagodnosti, pa čak i mali celini.
skandal. Izgleda nam da ovo zapažanje već sadrži i obja Ova situacija je obrnuto simetrična kada je reč ο psi
šnjenje. ma. Oni ne samo da ne obrazuju nezavisno društvo, već
Ako se, prema vrsti kojoj one pripadaju, pticama lakše kao „domaće" životinje predstavljaju deo ljudskog društva
daju imena ljudi nego drugim zoološkim klasama, to do u kome zauzimaju tako skromno mesto da ne bismo ni
lazi otuda što im se može dopustiti da liče na čoveka baš pomislili da im, kao što to rade neka plemena Australija-
zato što se one od njega upravo razlikuju. Ptice imaju perje, naca i američkih Indijanaca, dajemo imena ljudi, bilo da
krila, oviparne su i fizički su odvojene od ljudi vazduhom u je reč ο osobenim imenima ili rodbinskim nazivima.* Baš
kome se kreću. Prema tome, one obrazuju zajednicu naprotiv, za njih imamo čitav nih posebnih imena: Azor,
nezavisnu od naše, ali nam ona baš zbog te nezavisnosti Medor, Sultan, Fido, Dijana (ovo poslednje je, svakako,
izgleda kao neko drugo društvo, koje je homologno ono žensko ime, ali se najpre shvata kao mitološko), itd., a to
me u kome živimo: ptica je zaljubljena u slobodu; ona su skoro sve imena iz pozorišta koja obrazuju seriju para
gradi gnezdo u kome živi porodičnim životom i hrani svoje lelnu imenima iz običnog života, drugim recima to su metafo-
mlade, često održava društvene odnose sa ostalim članovima rička imena. Prema tome, kada se odnos vrsta (ljudi i živo
svoje vrste i sporazumeva se sa njima pomoću zvukova tinja) u društvenom pogledu zamišlja kao metaforički, od
koji podsećaju na artikulisani govor. nos njihovih sistema imena dobija metonimijski karakter; a
Prema tome, postoje svi objektivni uslovi da svet ptica kada se odnos vrsta zamišlja kao metonimijski, sistemi
shvatimo kao jedno metaforičko ljudsko društvo : uostalom, imena dobijaju metaforički karakter.
zar ono nije i u bukvalnom smislu te reci paralelno sa njim Razmotrimo sada slučaj stoke, čiji je društveni položaj
na jednom drugom nivou? Bezbroj primera iz mitologije metonimijski (ona pripada našem tehno-ekonomskom si
i folklora svedoče ο tome koliko je čest taj način predstav stemu), ali se razlikuje od položaja pasa jer se prema
ljanja: setimo se da Čikasaue porede (o čemu smo već go stoci otvorenije odnosimo kao prema objektu, dok se pre
vorili) društvo ptica i jednu ljudsku zajednicu.* ma psu ponašamo kao prema subjektu (što pokazuje ko
Taj za išljeni metaforički odnos između društva ptica lektivno ime kojim označavamo stoku, sa jedne strane, i
i ljudskor društva prati i davanje imena metonimijskog zabrana korišćenja psećeg mesa za ishranu u našoj kulturi,
karaktera (u ovom delu ne smatramo se obaveznim da se sa druge strane; situacija je drukčija u afričkih pastira,
pridržavamo suptilnih podela gramatičara, pa sinegdohu koji se prema stoci odnose onako kao što se mi odnosimo
— „vrstu metonimije", kako kaže Litre — nećemo smatrati prema psima). Međutim, imena koja dajemo stoci ne pri
posebnim tropom): kada se vrstama ptica daju imena padaju istom redu kao i imena ptica ili pasa; to su uglavnom
Pjero, Margo ili Žako, ona se uzimaju iz grupe imena koja opisni nazivi kojima se pominje boja krzna, držanje i na
rav životinja: Rustaud, Rousset, Blanchette, Douce**. (Ispor.
* Isporedi u prethodnom tekstu na str. 169.
Naše tumačenje potvrđuje, a contrario, slučaj životinja kojima se daju ljud Levi-Stros 2, str. 280). Ova imena često su metaforička,
ska imena, iako nisu ptice: Zec Zan, Ovan Roben, Magarac Bernar (ili Marten), ali se razlikuju od imena pasa po tome što su ona u stvari
Lisica Pjer (ili Alen), Medved Marten, itd. (Sebijo II, str. 97, I I I , str. 19—20). Ove
životinje, odista, ne obrazuju jednu prirodnu seriju: jedne su domaće, a druge di epiteti koji potiču iz sintagmatskog lanca, dok imena pasa
vlje; jedne su biljožderi, a druge mesožderi; jedne ljudi vole (ili preziru), a drugih
se plaše... Ovde je, prema tome, reč ο jednom veštačkom sistemu (čiju osnovu
predstavljaju karakteristične suprotnosti između temperamenata i načina ^ života) * Ispor. u prethodnom tekstu na str. 223 - 224 ; a još manje — kao što to rade
koji teži da u okviru životinjskog carstva metaforički rekonstruiše model ljudskog Dajaci — da po njima ljudima dajemo imena: otac (ili majka) tog i tog psa... (Gedis).
društva u malom. Karakterističan primer za ovaj postupak daje nam Roman ο Liscu. ** Na našem jeziku odgovarajuća imena bi bila: Gedža, Ridonja, Belka i
Blagulja. — Prim. prev.
268 DIVLJA MISAO JEDINKA KAO VRSTA 269
potiču iz paradigmatske serije; jedna, dakle, više spadaju u podimenima, jer u ovoj drugoj oblasti vlada najveća pro
pojedinačni govorni čin, a druga u jezički sistem. izvoljnost.
Pogledajmo, najzad, imena koja se daju konjima. Ne Jednom reci, ptice i psi su pertinentni u odnosu na
mislimo da govorimo ο običnim konjima koji se, prema ljudsko društvo, bilo da ga evociraju sopstvenim društve
klasi kojoj pripada njihov sopstvenik i njegovom zanima nim životom (koji ljudi shvataju kao podražavanje svog
nju, mogu staviti uz stoku ili pse, ili nešto dalje od njih, društvenog života), bilo da se, nemajući svoj društveni
i čije je mesto, zbog brzih tehničkih transformacija koje život, uklapaju u naš.
su udarile pečat našoj eposi, postalo još nesigurnije; želi Kao i psi, i stoka pripada ljudskom društvu; ali ona
mo da govorimo ο trkačkim konjima čiji je sociološki po mu, ako tako možemo da kažemo, pripada na socijalan na
ložaj jasno određen u odnosu na slučajeve koje smo već čin, zato što je skoro na granici predmeta. Najzad, trkački
proučili. Ali, pre svega, kako da odredimo taj položaj ? Ne konji obrazuju, kao i ptice, seriju odvojenu od ljudske za
možemo da kažemo da trkački konji obrazuju nezavisno jednice, ali ona je, kao što je slučaj sa stokom, lišena pra
društvo kao i ptice, pošto su oni proizvod ljudske umešnosti ve društvenosti.
i pošto se rađaju i žive kao usamljene jedinke, jedan pored Ako su dakle ptice metaforićka ljudska bića, a psi
drugoga, u za njih osnovanim ergelama. Ne može se reći metonimijska ljudska bića, stoka predstavlja metonimijsko
ni da pripadaju ljudskom društvu, bilo kao subjekti ili kao neljudsko biće, a trkački konji metaforićka ljudska bića:
objekti; pre bi se moglo reći da oni predstavljaju nedrušt stoka je u odnosu kontigviteta samo u nedostatku sličnosti,
veni uslov postojanja jednog posebnog društva, onoga koje a trkački konji su slični samo u nedostatku kontigviteta.
živi od hipodroma, ili koje redovno na njih ide. Tim raz Svaka od ove dve kategorije predstavlja „izdubljenu" sliku
likama odgovara jedna druga razlika u sistemu imena, jedne od drugih dveju kategorija, koje, pak, stoje u obr
iako ovo poredenje zahteva ovde dve ograde: imena koja nuto simetričnom odnosu.
se daju trkačkim konjima biraju se po posebnim pravilima, Na planu imena nailazimo na jezički ekvivalenat ovo
različitim za punokrvna i polukrvna grla; ta imena svedoče me sistemu psiho-socioloških razlika. Imena ptica i pasa
ο eklekticizmu koji pre spada u naučnu literaturu, nego u pripadaju jezičkom sistemu. Ali i pored toga što imaju isti,
usmenu tradiciju. S druge strane, nema sumnje da između paradigmatski karakter, ona se međusobno razlikuju, jer
imena trkačkih konja i imena ptica, pasa ili stoke, postoji prva predstavljaju stvarna, a druga konvencionalna imena.
značajna razlika. Ona su strogo individualna pošto je, kao Imena ptica su uzeta iz grupe običnih ljuskih imena, čiji
i u Tivi urođenika, isključeno da dva konja nose isto ime; su ona deo, dok imena pasa virtuelnoreprodukuju jednu sku
pa iako se i kod njih, kao i kod stoke, imena obrazuju uzi pinu imena koja, sa formalnog gledišta, liče na imena ljudi,
manjem iz sintagmatskog lanca: Okean, Azimut, Opera, iako ih ljudi retko nose.
Noćurak, Telegraf, Svitac, Orvijetan, Vikend, Lazurit, Imena stoke i konja više pripadaju pojedinačnom govor
itd., ipak se ona razlikuju po tome što kod njih nema opis nom činu, jer su i jedna i druga izvučena iz sintagmatskog
ne konotacije: ona se potpuno slobodno obrazuju, pod lanca. Ali imena stoke ostaju najbliže ovom lancu, jer se za
uslovom da se poštuju zahtevi precizne individuacije, kao njih, kao opisne nazive, jedva može reći da predstavljaju
i posebna pravila ο kojima smo govorili. Prema tome, dok osobena imena. Ime „Blagulja" dajemo kravi za koju se obič
se stoci daju opisna imena koja se stvaraju pomoću raznih no kaže da je „pitoma". Imena koja se daju stoci zadržala su
reci iz govora, kao imena trkačkih konja služe reci iz tog istog se kao svedoci jednog iščezlog govora, i u svakom trenutku
govora koje ih ne opisuju, ili to bar retko čine. Ako imena mogu da preuzmu u govoru svoju funkciju atributa: čak i ka
prvoga tipa liče na nadimke, druga bismo mogli nazvati da se govori stoci, zato što se u njoj vidi predmet, ona uvek
270 DIVLJA MISAO
J E D I N K A KAO V R S T A 271
može biti samo ono ο čemu se govori. Imena trkačkih ko Najzad, treba dodati i dve dijagonalne ose, pošto se
nja prisutna su „u govoru" na drugi način: ona nisu „još imena ptica i stoke obrazuju pomoću metonimijskog uzi
u govoru", već su „napravljena pomoću govora". Da bismo manja reci (bilo iz neke paradigmatske skupine, ili iz sin-
našli imena za te konje, potrebno je da raskinemo sintag- tagmatskog lanca), dok imena pasa i konja nastaju meta-
matski lanac i njegove diskretne jedinice preobrazimo u foričkim reprodukovanjem (bilo neke paradigmatske sku
osobena imena čija će upotreba u govoru biti moguća samo pine, ili sintagmatskog lanca). Pred sobom, znači, imamo
ukoliko kontekst otklanja svaku dvosmislenost. Razlika po jedan koherentan sistem.
tiče otuda što stoka pripada neljudskom delu ljudskoga
društva, dok trkački konji (koji objektivno spadaju u istu *
kategoriju) pružaju pre svega sliku jednog antidruštva
jednom uskom društvu koje postoji samo zahvaljujući nji Značaj koji po našem mišljenju imaju ovi običaji nije
ma. Od svih sistema imenovanja, sistem koji se primenjuje na posledica samo sistemskih odnosa koji ih povezuju.*
njih nečovečan je na najotvoreniji način, a isto tako je i naj- Iako uzeti iz naše civilizacije, u kojoj zauzimaju skromno
varvarskija ona tehnika rušenja jezika koja je upotrebljena mesto, oni nam omogućavaju da potpuno shvatimo razli
da bi se on izgradio. čite običaje kojima društva što ih se pridržavaju pripisuju
Na kraju se dobija jedan sistem sa tri dimenzije: ogroman značaj. Pažnja poklonjena izvesnim vidovima na
ših običaja, koje će neki smatrati beznačajnim, ima dakle
dvostruko opravdanje: pre svega, nadamo se da ćemo na
taj način doći do opštije i jasnije ideje ο prirodi osobenih
imena; zatim, što je osobito važno, to nas navodi da se za
pitamo koji su skriveni razlozi radoznalosti etnografa: zar
opčinjavajuća moć nekih običaja, koji su prividno vrlo raz
ličiti od naših, i naša protivrečna osećanja u vezi sa njima
— čas nam se čine bliski, a čas neobični — nisu posle
dica toga što su ti običaji mnogo bliži nego što to izgleda
Na horizontalnom planu, gornja linija odgovara meta-
našim sopstvenim običajima, čiju nam zagonetnu sliku oni
foričkom odnosu, koji može biti pozitivan ili negativan:
pružaju, sliku koju tek treba odgonetnuti? U svakom slu
odnosu između ljudskog i životinjskog (ptičjeg) društva,
čaju, to potvrđuje poređenje upravo analiziranih činjenica
, ili između ljudskog društva i antidruštva konja; donja li
sa nekim vidovima sistema imena u Tivija, koji smo pri
nija odgovara metonimijskom odnosu između ljudskog dru
vremeno bili ostavili po strani.
štva, s jedne strane, i pasa i stoke — koji su, kao subjekti
ili objekti, njegovi članovi —, s druge strane. Sećamo se da Tivi upotrebljavaju ogroman broj
osobenih imena: pre svega zato što svaka osoba ima više
Na vertikalnom planu, leva kolona povezuje ptice i
imena; zatim zato što sva ta imena moraju biti razli
pse, koji su prema društvenom životu bilo u metaforičkom,
čita; i najzad, zato što svako preudavanje (a videli smo
bilo u metonimijskom odnosu. Desna kolona povezuje konje
da su ona česta) povlači za sobom davanje novih imena
i stoku, koji nemaju nikakve veze sa društvenim životom,
iako stoka predstavlja njegov deo (metonimija), a trkački * Ova knjiga je već bila napisana kada nam je g. M. Ui ljubazno skrenuo
konji pokazuju u odnosu na njega negativnu sličnost (me pažnju na rad V. Laroka. Iako se njime nismo poslužili, pošto je pisan iz perspek
tive dosta različite od naše, izgledalo bi nam nepravedno da ne odamo priznanje,
tafora). makar samo pomenuvši ga, tom prvom pokušaju tumačenja osobenih imena sa
etnološkog stanovišta.
272 JEDINKA KAO VRSTA 273
DIVLJA MISAO
ekvivalentni postupci primenjuju se na nivoima različite sve su to primerci jednog varijeteta ili podvarijeteta; isto
opštosti. Ljudska imena koja se daju pticama označavaju tako, svi pripadnici vrste Homo sapiens mogu se logički
bilo koju jedinku određene vrste: sve svrake se zovu Margo. uporediti sa pripadnicima bilo koje životinjske ili biljne
Ali imena cveća kao što su Kvin-Elizabet, Carica-Evgenija, vrste. Međutim, društveni život dovodi do neobične trans
itd. označavaju samo određeni varijetet ili podvarijetet. formacije u tom sistemu, jer podstiče svaku biološku je
Još ograničenija je primena imena koja se daju psima i dinku da razvije svoju ličnost, a to je pojam koji više ne
stoci: za njihove sopstvenike ona označavaju samo jednu živo upućuje na određeni primerak u okviru varijeteta, već pre
tinju, iako, u stvari, više njih može imati isto ime: ne zove se na tip varijeteta ili vrste koji verovatno ne postoji u pri
samo jedan pas Medor. Jedino trkački konji i druge rasne rodi (iako tropska sredina, ponekad, pokazuje težnju da
životinje imaju apsolutno individualizovana imena: za 26 ga nagovesti), i koji bi se mogao nazvati „monoindividual-
godina, koliko traje alfabetski ciklus, posle konja koji je nim". Sa smrću neke ugledne ličnosti iščezava jedna sinteza
dobio ime Orviétan I I I , nijedan drugi nije imao, nema i ideja i ponašanja, isto tako jedinstvena i nezamenljiva kao i
neće imati isto ime. sinteza koju neka biljna vrsta vrši polazeći od elemenata
Već to je, po našem mišljenju, najasniji dokaz koji koje koriste sve biljne vrste. Gubitak bliskog srodnika
bi se mogao poželeti u prilog tvrđenju da, pošto osobena ili ličnosti poznate u javnosti — političara, pisca ili umet-
imena i imena vrsta spadaju u istu grupu, ne postoji ni nika — isto toliko je nenadoknadiv onda kada nas lično
kakva bitna razlika između ta dva tipa imena. Tačnije re pogađa, kao i gubitak koji bismo osetili lišavajući se zauvek
čeno, uzrok te razlike nije u njihovoj jezičkoj prirodi, već jednog mirisa, kao kad bi, na primer, Rosa centifolia iščezla.
u načinu na koji svaka kultura razlaže stvarnost, i u pro- Sa tog gledišta, ne bi bilo pogrešno reći da se izvesni oblici
menljivim granicama što ih ona, u zavisnosti od prob razvrstavanja, koji su proizvoljno izdvojeni pod etiketom to-
lema koje postavlja (a oni mogu biti različiti u svakoj temizma, svuda upotrebljavaju : kod nas se taj „totemizam"
društvenoj zajednici u okviru društvene grupe), određuje samo humanizovao. Sve se događa tako kao da u našoj civi
poduhvatu klasifikacije. To znači da na osnovu neke spolja- lizaciji totem svakog pojedinca predstavlja njegova vlastita
šnje determinisanosti izvestan nivo klasifikacije zahteva nazi ličnost: ona je označitelj njegovog označenog bića.
ve koji mogu biti zajednička ili osobena imena, već prema Pošto pripadaju paradigmatskoj* skupini, osobena
slučaju. Ali mi zbog toga ne prihvatamo Dirkemovu tezu ο imena predstavljaju, dakle, rese jednog opšteg klasifikacionog
društvenom poreklu logičke misli. Iako nesumnjivo postoji sistema, jer su u isto vreme i njegov produžetak i njegova
dijalektički odnos između društvene strukture i sistema granica. Kad ona izađu na pozornicu, zavesa se diže i po
kategorija, ipak ovaj drugi nije samo posledica ili rezultat one činje poslednji čin logičke predstave. Ali trajanje komada
prve: i jedno i drugo izražavaju, po cenu napornih uzajam i broj činova su civilizacijske, a ne jezičke činjenice. Više ili
nih usklađivanja, neke istorijske i lokalne modalitete odnosa manje „osoben" karakter imena ne može se odrediti njiho
između čoveka i sveta, koji predstavljaju njihov zajednički vim unutrašnjim svojstvima, niti samo njihovim poređe-
supstrat. njem sa drugim recima u jeziku: on zavisi od trenutka u
Ove pojedinosti bile su neophodne da bismo na osnovu kome svako društvo izjavi da je klasifikovanje privelo kraju.
njih, ne izlažući se opasnosti da budemo pogrešno shvaćeni,
* Čak i Vercingetoriks, koji za Gardners predstavlja izvanredan primer
istakli u isti mah sociološki i relativni karakter pojma vrste i »inkarniranog« imena. Ne praveći pretpostavke ο mestu imena Vercingetoriks u gal
pojma jedinke. Sa biološkog stanovišta, ljudi iste rase (pret skom sistemu imena, jasno je da, za nas, ono označava onoga ratnika iz davnih vre
mena čije je ime jedinstveno i tako neobično zvuči, i koji nije ni Atila, niti Geiserih,
postavimo da ta reč ima precizno značenje) mogu se uporediti ni Jugurta, ni Džingis Kan... Što se tiče imena Popokatepetl, drugog Gardnero-
vog omiljenog primera, svaki gimnazijalac, čak i ako ne zna geografiju, zna da ono
sa cvetovima koji pupe, cvetaju i venu na istom drvetu: pripada istoj klasi kao i Titikaka. Svrstava se kako se zna, ali se ipak svrstava.
278 DIVLJA MISAO
Reći da se jedna reč oseća kao osobeno ime, znači reći da se GLAVA OSMA
ona nalazi na nivou iz koga se ne zahteva nikakva kla
sifikacija, ne apsolutno, već u okviru određenog kulturnog PRONAĐENO VREME
sistema. Osobeno ime uvek ostaje na onoj strani na kojoj
se vrši klasifikacija.
U svakom sistemu, prema tome, osobena imena pred
stavljaju kvanta značenja, ispod kojih se još samo poka
zuje. Tako dolazimo do samog korena paralelnih grešaka
koje su Pers i Rasel počinili, prvi — definišu'ći osobeno ime
kao „indeks", a drugi verujući da je otkrio logički model
osobenog imena u pokaznoj zamenici. To, zaista, znači pret
postavljati da se sâm čin imenovanja vrši u jednom konti
nuumu u kome bi se neosetno vršio prelaz sa čina ozna Kada bacimo opšti pogled na sve načine i postupke čiji
čavanja na čin pokazivanja. Mi se, pak, nadamo da smo smo pregled pre svega dosad hteli da damo, najpre nam
dokazali da je taj prelaz diskontinuiran, iako svaka kul pada u oči sistematski karakter odnosa koji ih spajaju.
tura drukčije utvrđuje njihove granice. Prirodne nauke Osim toga, taj sistem odmah pokazuje dve odlike: unu
postavljaju svoje granice na nivo vrste, varijeteta ili pod- trašnju koherentnost i moć širenja, koja je praktično bez
granična.
varijeteta, već prema slučaju. One će, prema tome, reci
različite opštosti uvek shvatati kao osobena imena. Ali mu Kao što su pokazali svi naši primeri, ta struktura u
drac kod urođenika — a ponekad i naučnik — koji se ta- svim slučajevima počiva na jednoj osi (podesno je zami
kođe služi tim načinima klasifikacije, proširuje pomoću sliti je kao vertikalnu). Ona spaja opšte sa posebnim,
njih iste mentalne operacije čak na pojedinačne članove apstraktno sa konkretnim; ali, bilo u jednom, bilo u dru
društvene grupe, ili, tačnije rečeno, na posebna mesta koja gom pravcu, klasifikovanje se uvek može sprovesti do nje
jedinke — od kojih svaka obrazuje jedan podrazred — nog kraja. Kraj se određuje na osnovu jedne implicitne aksio-
mogu zauzimati istovremeno, ili jedna za drugom. Sa for matike, po kojoj se svako razvrstavanje vrši pomoću pa
malnog gledišta, ne postoji suštinska razlika između zoo rova suprotnosti: razvrstavanje prestaje tek onda kada više
loga botaničara koji nedavno pronađenoj biljci daju mesto nije moguće suprotstavljati. Taj sistem, prema tome, dos
Elephantopus spicatus Aubl., koje joj je čuvao ovaj sistem lovno ne zna za neuspehe. Njegova unutrašnja dinamika
(ipak, ona nije bila unapred u njega uvršćena), i sveštenika slabi uporedo sa odmicanjem klasifikacije duž njene ose, bi
u Omaha Indijanaca koji određuje društvene paradigme lo u jednom, bilo u drugom pravcu. A kada on prestane da
jednog novog člana grupe dajući mu slobodno ime: Is- se širi, tome nije razlog neka nepredviđena prepreka ko
trošeno-kopito-starog bizona. I u jednom i u drugom slučaju ja proizlazi iz empirijskih svojstava bića ili stvari, ni zau
oni znaju šta rade. stavljanje njegovog mehanizma: on je prešao put koji
je imao da pređe, i potpuno obavio svoj zadatak.
Kada je namera za klasifikovanjem usmerena, ako tako
možemo da kažemo, nagore, to jest u pravcu najveće op
štosti i krajnje apstraktnosti, nikakva raznovrsnost neće je
omesti u primeni jedne sheme koja će podvrgnuti stvarnost
nizu postepenih prečišćavanja, i koja će na kraju dovesti, u
280 DIVLJA MISAO
PRONAĐENO VEEME 281
posmatra od trenutka u kome se tumači, kao što ni mi zameniti taj eponim: nikada se jedna životinja ne može
sagovornikove znake ne registrujemo najpre posmatrajući uzeti umesto druge. Ako pripadam klanu medveda, ne
ih, da bismo zatim pokušali da ih shvatimo: on govori i mogu pripadati klanu orla, pošto, kao što smo videli, je
izgovoreni glasovi donose sa sobom svoje značenje. Artiku- dinu realnost tog sistema predstavlja splet diferencijalnih
lisani govor razlaže se na delove od kojih svaki ne pred razlika između termina, za koje se uzima da su diskonti
stavlja jedan znak, već sredstvo jednoga znaka, to jest nuirani. Kod obreda žrtvovanja slučaj je obrnut: iako se
distinktivnu jedinicu koju ne može zameniti neka druga različite stvari često namenjuju prvenstveno izvesnim bo
jedinica a da se pri tom značenje ne promeni; ona sama, žanstvima ili izvesnim oblicima tog obreda, osnovni prin
pak, može da nema svojstva tog značenja, koje izražava cip jeste princip zamenjivanja: u nedostatku propisane
pridružujući se ili suprotstavljajući se drugim jedinicama. stvari, bilo koja druga stvar može je zameniti samo ako
Ovo shvatanje klasifikacionih sistema kao sistema zna je i dalje prisutna namera, koja je jedino važna, i mada
čenja još bolje će se ispoljiti ako nam se dopusti da ukra sama revnost može da se menja. Obred žrtvovanja, dakle,
tko podsetimo na dva tradicionalna problema: na problem spada u carstvo kontinuiteta:
odnosa između takozvanog totemizma i obreda žrtvovanja,
i problem koji postavlja međusobna sličnost mitova po „Kada žrtvu zamenjuje jedan krastavac, Nueri go
moću kojih se objašnjava poreklo klanskih imena u čita vore ο njemu kao da je on vô i, izražavajući se na
vom svetu. taj način, idu malo dalje od prostog tvrđenja da kra
Posle toliko godina, i danas izaziva čuđenje činjenica stavac zamenjuje vola. Naravno, oni ne tvrde da su
da su istoričari religija mogli da smatraju da obred krastavci volovi, i kada se pozivaju kao na vola na
žrtvovanja vodi poreklo od totemizma. Čak i kad bismo određeni krastavac koji treba da bude prinesen na
pristali da totemizmu priznamo neku realnost kako bismo žrtvu, oni samo kažu da se u tom posebnom kontek
poduprli pomenuto tumačenje, te dve institucije izgle stu on može izjednačiti sa volom; oni i postupaju
dale bi, posle toga, još više različite i nespojive, što je sledstveno tome, obavljajući svaki ritual prinošenja na
Mos, ne bez oklevanja i žaljenja, često bio primoran da žrtvu, koliko god je to moguće, onako kao kad je
potvrdi. žrtva koja se prinosi vô. Ta sličnost je pojmovna, a
Mi ne tvrdimo da segmentarna društva, čiji klano vi ne perceptivna; reč „je" zasniva se na jednoj kvali
nose imena životinja ili biljaka, nisu mogla da primenju- tativnoj analogiji koja ne izražava simetriju: jedan
ju izvesne oblike obreda žrtvovanja: da bismo se uverili krastavac je vô, ali jedan vô nije krastavac." (Evenz-
u suprotno, dovoljno je navesti prinošenje psa na žrtvu -Pričed 2, str. 128).
u Irokeza. Ali u njih pas ne služi kao eponim nijednom
klanu, pa je, prema tome, žrtveni sistem nezavisan od Prema tome, postoje dve bitne razlike između si
sistema klanskih srodnosti. Međutim, postoji drugi razlog stema totemizma i sistema prinošenja na žrtvu: prvi je
zbog koga se ta dva sistema uzajamno isključuju: ako se kvantifikovan, dok drugi sistem dopušta neprekidno pre
prihvati da se u oba slučaja prećutno ili otvoreno priz laženje sa jednog svog člana na drugi: kao žrtva koja se
naje srodnost između jednog čoveka ili jedne grupe ljudi, prinosi, krastavac je ravan jajetu, jaje piletu, pile kokoški,
s jedne, i jedne životinje ili biljke, s druge strane (bilo kokoška kozi, koza volu; s druge strane, ta gradacija vrši
u svojstvu eponima jedne grupe ljudi, bilo u svojstvu se u određenom smeru: kad nema vola, na žrtvu se pri
žrtvovane stvari koja zamenjuje čoveka), jasno je da u nosi krastavac, ali obrnut slučaj bio bi besmislen. Nasu
totemizmu nijedna druga vrsta ili prirodna pojava ne može prot tome, u totemizmu ili u onome što se tako naziva,
288 DIVLJA MISAO PRONAĐENO VREME 289
odnosi su uvek reversibilni : u jednom sistemu klanskih To nije sve. Pošto je putem sakralizacije žrtve uspo
imena u kome bi se obojica nalazili, vo bi zaista imao istu stavljen odnos između čoveka i božanstva, prinošenjem
vrednost kao i krastavac u tom smislu što ih je nemoguće na žrtvu on se raskida, jer se ta ista žrtva uništava. Tako
pobrkati, i što su oni podjednako podesni da izraze dife čovek dovodi do prekida tog odnosa, a kako je on prethodno
rencijalni razmak između dveju grupa koje označavaju. bio uspostavio vezu između ljudskog i božanskog rezer
Ali tu ulogu oni mogu da igraju samo zato što ih totemi- voara, ovaj poslednji moraće automatski da popuni tu
zam (nasuprot prinošenju na žrtvu) proglašava različitim, prazninu, oslobađajući očekivano dobročinstvo. Shema obre
što znači da jedan drugoga ne mogu zamenjivati. da žrtvovanja izgleda ovako: jedna ireversibilna operacija
Ako sada želimo da otkrijemo dublji razlog tih razlika, (uništavanje žtrve) treba da izazove na jednom drugom planu
naći ćemo ga u posebnim ulogama koje svaki sistem do- jednu takođe ireversibilnu operaciju (darivanje božanske
deljuje prirodnim vrstama. Totemizam počiva na postu- milosti) do koje mora doći zbog prethodnog spajanja dva
liranoj homologiji između dveju paralelnih serija — se „suda" na različitom nivou.
rije prirodnih vrsta i serije društvenih grupa — čiji paro Vidimo, dakle, da je obred žrtvovanja apsolutni ili
vi odgovarajućih članova (to ne treba da gubimo iz vida) ekstremni čin koji se vrši nad predmetom koji služi
nisu međusobno slični; samo je opšti odnos između tih kao posrednik. Sa ovoga stanovišta, on podseća (iako im
serija homomorfan, to jest on predstavlja formalnu kore se u isti mah i suprotstavlja) na rituale nazvane „obesve-
laciju između dva sistema razlika od kojih svaki obrazuje ćujućim", kao što su rodoskvrnjenje, skotološtvo, itd., a to
jedan pol suprotnosti. U obredu žrtvovanja serija priro su u stvari posrednički činovi koji se obavljaju nad naj
dnih vrsta (koja je sada kontinuirana, a ne diskontinui udaljenijim predmetima; to smo dokazali u jednoj od
rana, usmerena, a ne reversibilna) igra ulogu posrednika prethodnih glava povodom jednog lakšeg obesvećenja: po
između dva člana koji se nalaze na suprotnim polovima, javljivanja žene sa menstruacijom za vreme trajanja rituala
od kojih je jedan onaj što prinosi žrtvu, a drugi božan lova na orlove u Indijanaca Hidaca.* Obredom žrtvo
stvo, i između kojih na početku ne postoji homologija, vanja teži se uspostaviti željena tesna veza između dve
pa čak ni bilo kakav odnos: jer cilj obreda žrtvovanja oblasti koje su, na početku, bile razdvojene: kao što sama ta
upravo i jeste uspostavljanje odnosa ne sličnosti, već reč vrlo dobro kaže, cilj prinošenja na žrtvu je da po
kontigviteta pomoću serije uzastopnih izjednačavanja koja stigne da jedno daleko božanstvo ispuni ljudske želje. Ve-
mogu da se vrše u oba smera, u zavisnosti od toga ruje se da će mu to poći za rukom na taj način što će naj-
da li obred žrtvovanja predstavlja čin ispaštanja, ili ritual pre povezati te dve oblasti pomoću sakralizovane žrtve
sjedinjavanja bilo onoga koji prinosi žrtvu sa žrecom, (ona predstavlja neodređen predmet koji sadrži nešto i iz
žreca sa žrtvom, i sakralizovane žrtve sa božanstvom; prve i iz druge oblasti), a zatim ukinuti član pomoću koga
bilo u obrnutom smeru. se uspostavlja veza: obred žrtvovanja prouzrokuje tako
odsustvo kontigviteta i, intencionalnošću molitve, dovo
di (ili veruje da dovodi) do pojavljivanja kontinuiteta koji
služi kao naknada za njega na planu na kome je prvobitna
praznina (koju je osećala osoba što prinosi žrtvu) unapred i
kao isprekidanim crticama označavala božanstvu put kojim
treba da ide.
19
290 DIVLJA MISAO P R O N A Đ E N O VREME 291
19«
292 DIVLJA MISAO PRONAĐENO VREME 293
smo videli da je zamišlja kao kontinuiranu. Prema tome, ji je bio pola čovek pola životinja: mit beleži da se taj
da bismo izrazili nepodudarnost između totemizma i pri predak pojavio na određenom mestu, da je prevalio određeni
nošenja na žrtvu nije dovoljno reći da prvi predstavlja put, izvršio ovde-onde neke radnje što ga prikazuju kao tvor
sistem referencija, a drugi sistem raznih operacija; da jedan ca neravnina na dotičnom zemljištu, koje se još mogu videti,
izgrađuje jednu shemu tumačenja, dok drugi predlaže (ili najzad, da se zaustavio ili da je iščezao na jednom od
misli da predlaže) jednu tehniku za postizanje izvesnih rezul ređenom mestu. Prema tome, taj mit se, strogo uzevši,
tata: jedan je stvaran, a drugi lažan. Tačnije rečeno, klasifi- svodi na opis jedne maršrute i ne dodaje ništa, ili skoro
kacioni sistemi operišu na nivou jezika: to su uspešnije ili ništa, značajnim pojavama koje se na njemu zasnivaju, to jest
manje uspešno sačinjeni kodovi čiji je zadatak da uvek iz činjenici da jedan put, izvori, šumarci ili stene duž njega imaju
ražavaju razna značenja, dok sistem žrtvenog obreda pred za jednu grupu ljudi sakralnu vrednost i da ta grupa progla
stavlja naročiti govor, koji je lišen zdravog razuma, iako se šava svoju srodnost sa ovom ili onom prirodnom vrstom:
često izgovara. gusenicom, nojem ili kengurom.
* Bez sumnje, isključivo služenje pidgin-omdugo je primo
ravalo ispitivače da se, kao što je to istakao T. Dž. H. Strelou,
U jednom drugom delu ukratko smo se osvrnuli na zadovoljavaju verzijama mitova koje su bile koliko kratke
mitove ο poreklu institucija koje nazivamo totemskim, i toliko i besmislene. Ali, pored toga što danas raspolažemo
pokazali da se, čak i onda kada su oni nastali u udaljenim mnogobrojnim tekstovima sa naporednim prevodima i adap
oblastima, i uprkos različitim temama, iz njih mogu izvući tacijama koje su izvršili stručnjaci, u drugim oblastima
isti zaključci, to jest: 1. da te institucije počivaju na jednoj sveta, gde su jezičke prepreke bile brže savladane, naila
globalnoj korespondenciji između dve serije, a ne na po zimo na mitove potpuno istoga tipa. Ovde ćemo se ogra
sebnim korespondencijama njihovih članova; 2. da je ta ko ničiti na tri primera, sva tri iz Amerike, od kojih prva dva
respondencija metaforička, a ne metonimijska; 3. najzad, da potiču iz Sjedinjenih Država (prvi sa severa, a drugi sa
ona postaje očigledna tek pošto se svaka serija prethodno juga), a treći iz središnog delà Brazila.
osiromaši izostavljanjem izvesnih njenih delova, tako da se Da bi objasnili poreklo svojih klanskih imena, Meno-
njihov unutrašnji diskontinuitet jasno zapaža. (Levi-Stros mini kažu da se medved, kada je dobio ljudski lik, nastanio
6, str. 27—8, i 36—7). sa svojom ženom nedaleko od ušća reke Menomini, gde su
Svojom preciznošću i bogatstvom (koji su utoliko upe- njih dvoje lovili jesetru, jedinu svoju hranu (klanovi medveda
čatljiviji što poznajemo samo skraćene i osakaćene verzije i jesetre pripadaju istoj fratriji). Jednoga dana tri grom-
analiziranih mitova*), ova pouka oštro odudara od bez -ptice sletele su na greben na jezeru Vinebago, na mestu
načajnih mitova koji objašnjavaju nastanak imena svoj zvanom Dno-Jezera. Pošto su se pretvorile u ljude, one su
stvenih svakom klanu. Svuda u svetu oni su slični, a naro otišle u posetu medvedima i složile se sa njima da pozovu
čito po svojoj oskudnosti. U Australiji, svakako, postoje više životinja čije se mesto rođenja ili boravka tačno na
složeni mitovi na koje se može primeniti semantička analiza vodi u mitu. Svi su krenuli na put. Kad su dospeli do
koja bi pošla od analize koju smo primenili na mitove iz dru Grin Beja, na jezeru Mičigen, jedan predusretljivi talas
gih oblasti (Stener 2). Međutim, stručnjaci za taj kontinent preneo je na drugu obalu vuka koji nije znao da pliva. U
navikli su da skupljaju mitove u kojima se na osnovu obič znak zahvalnosti on je uzeo talas kao jedan od totema svoga
nog konstatovanja totemskoj grupi pripisuje predak ko- klana. Sličan događaj za koji se kaže da se desio blizu
Mekinoa, takođe na jezeru Mičigen, doveo je do udruživanja
* Fert (2) je upravo objavio potpunije verzije mita Tikopija.
294 DIVLJA MISAO
PRONAĐENO VREME 295
mrkog medveda i golovratog orla. Takođe zbog slučajnih Svi ovi mitovi ο poreklu klanskih imena toliko su
susreta i učinjenih usluga bile su uspostavljene veze iz slični da je nepotrebno navoditi primere iz drugih oblasti
među drugih klanova: severnog jelena, ždrala, psa, jelena, na svetu, iz Afrike, na primer, u kojoj ih takođe' ima ve
dabra, itd. (Hofman, Skiner I). oma mnogo. Koja su, onda, njihova zajednička obeležja?
Ako klan divlje slačice u Hopi Indijanaca nosi to Prvo, sažetost koja ne ostavlja ni najmanje mesta privid
ime, i u isti mah imena hrasta, divljeg petla i ratnika, to nim digresijama, koje su često bogate skrivenim smislom.
dolazi otuda što su oni u toku jedne legendarne seobe po Priča svedena na osnovne obrise ne krije u sebi, za onoga ko
kušali da zaustave plakanje jednog deteta, pruživši mu je analizira, nikakvo iznenađenje. Drugo, ti mitovi su privid
lišće slačice i jednu hrastovu granu koje su, putujući, no etiološki (pod pretpostavkom da jedan mit može stvarno
bili ubrali i posekli; posle toga naišli su na petla, a zatim da bude etiološki), zato što se tumačenje koje oni daju
na ratnika. Klan jazavca i leptira nazvan je tako zato što svodi na jedva nešto izmenjeno izlaganje prvobitne situ
su njegovi preci poveli sa sobom jednog čoveka-jazavca acije; sa tog stanovišta oni izgledaju izlišni. Njihova ulo
koga su upoznali malo pre nego što su uhvatili jednog lep ga se, izgleda, sastoji pre u razgraničavanju nego u ob
tira da bi zabavili jedno dete; ali to dete bilo je bolesno jašnjavanju: oni ne objašnjavaju stvarno neko poreklo
i Jazavac ga je izlečio lekovitim travama. Preci klana pito i ne označavaju neki uzrok, ali se pozivaju na neko poreklo
mog zeca i duvana našli su tu biljku i sreli tu životinju, ili neki uzrok (koji, sami po sebi, nemaju nikakvo značenje) da
a preci klana Patki uzeli su, sećajući se teškoća na pu bi istakli neku pojedinost, ili „obeležili" neku vrstu. Ta poje
tu, imena jezera, oblaka, kiše, snega i magle. Negde iz dinost i ta vrsta dobijaju diferencijalnu vrednost, ne zbog
među današnjeg Feniksa (Arizona) i Malog Kolorada preci naročitog porekla koje im se pripisuje, već prosto zato što
klana medveda otkrili su kostur jednog medveda, i otuda imaju neko poreklo, dok ga druge pojedinosti ili vrste ne
potiče njihovo ime; ali jedna druga grupa našla je njegovu maju. Istorija se potajno uvlači u strukturu u skrom
kožu sa koje su sitni glodari bili skinuli dlaku da bi je nom i skoro negativnom vidu: ona ne objašnjava sadašnjost,
upotrebili kao prostirku u svojoj jazbini. Od te kože oni su ali vrši odbir među elementima te stvarnosti, dodeljujući
napravili remenove, i otada su klan medveda i klan reme- samo nekima od njih privilegiju da imaju prošlost. Prema
nova udruženi; treća grupa uzela je ime glodara i udružila tome, siromaštvo totemskih mitova dolazi otuda što je
se sa prethodnim klanovima. (Vout 4, Parsonz). jedina funkcija svakoga od njih da zasnuju neku razliku
Pređimo sada na Južnu Ameriku. Urođenici Bororo pri kao razliku: oni su konstitutivne jedinice jednog sistema.
čaju da sunce i mesec pripadaju klanu Badedgeba iz polo Pitanje značenja se ne postavlja na nivou svakog mita uze
vine Cera zbog svađe između oca i sina koji su hteli da tog za sebe, već na nivou sistema čije delove oni pred
prisvoje imena tih nebeskih tela. Nađeno je poravnanje posle stavljaju.
koga je otac zadržao imena Sunce i Put-Sunca. Duvan Ovde opet nailazimo na paradoks ο kome smo već
pripada klanu Paive, zato što je jedan Indijanac iz toga raspravljali u jednoj drugoj glavi*: sistemi ο kojima ovde
klana slučajno otkrio njegove listove u trbuhu jedne ribe govorimo teško se mogu „mitologizirati" kao sistemi, jer
koju je čistio pre nego što će je ispržiti. Poglavica klana se njihovo virtuelno sinhronično biće nalazi u stalnom
„crni" Badedgeba imao je nekada izvesne ptice crne (Phi- sukobu sa dijahronijom: po hipotezi od koje se polazi delovi
mosus infuscatus) i crvene (Ibis rubra) boje, ali njegov sistema su s ove strane mita, ali po svojoj nameni celina je uvek
kolega, „crveni" Badedgeba, ukrao mu ih je, pa je valjalo s one njegove strane; reklo bi se da mit trči za njom da bi
pristati na deobu prema boji (Kolbakini). joj se pridružio. To mu samo izuzetno polazi za rukom, za-
* Isporedi s prethodnim tekstom na str. 111—117.
PRONAĐENO VREME 297
296 DIVLJA MISAO
se izvedena serija, umesto da reprodukuje prvobitnu se reći automatski odstrane mogućno dejstvo istorijskih či
riju, stapa sa njom da bi obrazovala jednu jedinu seriju nilaca na njihovu ravnotežu i kontinuitet; a druga od
čiji je svaki član izveden u odnosu na onaj koji mu pret lučno interiorizuju istorijsko postojanje da bi ga pretvorila
hodi, a prvobitan u odnosu na onaj koji za njim dolazi. u pokretača svoga razvitka (Šarbonje, str. 35—47; Levi-
Umesto jednom zauvek date homologije između dve serije -Stros 4, str. 41—43). Pa i u njima treba razlikovati više
koje su, svaka za sebe, konačne i diskontinuirane, postu- tipova istorijskih nizova. I pored toga što postoje u vre
lira se neprekidna evolucija u okviru samo jedne serije u menu, izvesni od njih imaju povratan karakter, kao ciklus
koju ulazi neograničen broj članova. godišnjih doba, životni ciklus jedne osobe, ili ciklus raz-
Izvesne grupe mitova iz Polinezije nalaze se u onoj mene dobara i usluga u jednoj društvenoj grupi. Ti ni
kritičnoj tački u kojoj dijahronija konačno odnosi prevagu zovi ne zadaju teškoće, jer se periodično ponavljaju u vre
nad sinhronijom omogućavajući tumačenje ljudskog po menu, a da pri tom njihova struktura ne mora neminovno
retka kao nepromenljive projekcije prirodnog poretka, pošto da bude narušena; cilj „hladnih" društava jeste da posti
prirodni poredak stvara ljudski poredak, koji ga nastavlja gnu da vremenski redosled što je moguće manje utiče
umesto da ga odražava: na sadržinu svakog od njih. To im, bez sumnje, samo do
nekle polazi za rukom; ali to je norma koju ona sebi po
„Vatra i Voda se uzeše i iz njihovog braka rodiše stavljaju. Pored toga što su postupci kojima se ona služe
se zemlja, stene, drveće i sve ostalo. Voda se boraše efikasniji nego što to hoće da priznaju izvesni savremeni
sa vatrom i bi potučena. Vatra se boraše sa stenama etnolozi (Vout), pravi problem nije u tome da saznamo ka
i one pobediše. Veliko kamenje boraše se sa malim kve stvarne rezultate ona postižu, već kojom se trajnom
i bi pobedeno. Malo kamenje boraše se sa travom i namerom rukovode, jer slika koju ο sebi stvaraju pred
trava odnese pobedu. Trava se boraše sa drvećem, bi stavlja izvanredno važan deo njihove realnosti.
potučena i drveće odnese pobedu. Drveće se boraše U tom pogledu isto toliko je dosadno koliko i neko
sa lijanama, bi potučeno i lijane ostadoše kao pobednik. risno gomilati argumente kako bi se dokazalo da svako
Lijane istruliše, crvi se u njima namnožiše i preobra- društvo živi u istoriji i da se menja: ništa nije očiglednije
ziše u ljude." (Dž. Terner, str. 6—7). od toga. Ali uporno se baveći nepotrebnim dokazivanjem
mogli bismo prenebregnuti činjenicu da ljudska društva
Ovaj evolucionizam isključuje bilo kakvu sintezu to- veoma različito reaguju na taj zajednički položaj: neka
temskog tipa, jer bića i stvari iz prirode ne predstavljaju ga prihvataju rado ili nerado, i zbog načina na koji ga shva-
statički model isto tako statičke raznovrsnosti između taju ogromno preuveličavaju njegove posledice (za sebe
ljudskih grupa: oni se povezuju kao geneza jednog čove same i za druga društva); druga (koja iz tog razloga nazi
čanstva čije pojavljivanje pripremaju. Ali i u vezi sa ovom vamo primitivnim) žele da ga ignorišu i pokušavaju, sa
nespojivošću postavlja se jedan problem: ako ona postoji, umešnošću koju mi potcenjujemo, da učine koliko je god
kako klasifikacioni sistemi uspevaju bilo da eliminišu moguće trajnijim stanja koja ona smatraju „prvim" u svom
istoriju, bilo, kada to nije moguće, da je obuhvate? razvitku.
Na jednom drugom mestu sugerisali smo da bi ne Da bi im to pošlo za rukom, nije dovoljno da njihove
spretnu podelu čovečanstva na „narode bez istorije" i institucije deluju kao regulator nizova što se ponavljaju
ostale narode korisno mogla zameniti podela na ono što ograničavajući uticaj demografskih faktora, ublažavajući su
smo, u tu svrhu, nazivali „hladnim" i „toplim" društvima: protnosti koje se javljaju u grupi ili između grupa i, naj
jedna teže da pomoću institucija koje stvaraju tako zad, održavajući nepromenjen okvir u kome se odvijaju
300 DIVLJA MISAO PRONAĐENO VREME 301
individualne i kolektivne aktivnosti*; potrebno je i da ti i pravi različita oruđa. Sve te aktivnosti započeli su
lanci događaja koji se ne ponavljaju i čija se dejstva sabi- totemski preci; i u ovoj oblasti urođenik slepo poštuje
raju da bi dovela do velikih ekonomskih i društvenih pro predanje: on ostaje veran primitivnom oružju koje
mena, budu raskinuti odmah pošto su se obrazovali, ili su upotrebljavali njegovi daleki preci i nikada mu ne
da društvo raspolaže efikasnim postupkom za predupre- bi palo na pamet da ga usavršava." (T. Dž. H. Stre-
đivanje njihovog stvaranja. Taj postupak je poznat i on lou, str. 34—35).
se ne sastoji u tome da se pokrene istorijsko postajanje,
već u tome da se ono prizna kao forma bez sadržine : stvar Ovo svedočanstvo pretpostavljamo svim drugim sve-
no postoji jedno „pre" i jedno „posle", ali njihovo jedino dočanstvima koja potiču iz drugih oblasti u svetu, i koja
značenje jeste u tome da se jedno u drugome ogledaju. smo mogli navesti u istom smislu, zato što ono potiče od
Tako u Severnih Aranda sve aktivnosti predstavljaju pro etnologa koji je rođen i odgajen među urođenicima, tečno
dužavanje aktivnosti kojima se, kako se smatra, njihovi govori njihov jezik i duboko im je i dan-danas privržen.
preci još i sada bave: Od njega se, prema tome, ne može očekivati ni nerazume-
vanje, ni zlonamernost. Razume se, teško nam je (kao i
„Predak gurra lovi, ubija i jede jazavce torbare njemu, ako se oslonimo na ono što on dalje kaže u svom
(„bandicoot"), i njegovi sinovi nastavljaju isto traganje. tekstu) da ne ocenimo nepovoljno jedan stav koji tako oči
Ljudi-larve „witchetty" iz Lukare provode svaki dan gledno protivreči pohlepnoj potrebi za pramenom koja je
svoga života u vađenju larvi iz korenja akacija. . . svojstvena našoj civilizaciji. Međutim, tvrdoglava vernost
Predak ragia (divlja šljiva) hrani se tim bobicama, jednoj prošlosti koja se zamišlja pre kao vanvremenski
koje stalno skuplja u jedan veliki drveni sud. Predak model nego kao jedna etapa postajanja, ne otkriva nika
rak još podiže branu za branom kroz talase čije kre kav moralni ili intelektualni nedostatak: ona izražava je
tanje sledi ; on nikada neće prestati da hvata ribe.. . dan svesno ili nesvesno zauzet stav ο čijem sistemskom
(ali i obrnuto) . . . ako se mitovi Severnih Aranda karakteru svedoči, na čitavoj zemljinoj kugli, neumorno
uzmu kao celina, u njima će se naći podroban opis pravdanje svake tehnike, svakoga pravila i svakoga običaja
svih vrsta aktivnosti kojima se još bave urođenici iz jednim jedinim argumentom: preci su nas tome naučili.
Srednje Australije. Kroz sve te mitove otkrivamo uro Kao što je kod nas, do nedavno, bio slučaj u drugim obla
đenika na njegovom svakodnevnom poslu: kako lovi stima, starina i kontinuitet predstavljaju temelj legiti
divljač i ribu, skuplja divlje biljke, sprema hranu mnosti. Ali ta starina je postavljena apsolutno, pošto se
proteže sve do nastanka sveta, a taj kontinuitet ne dopušta
* Na početku jedne nedavno objavljene studije, Ž. Balandje bučno obja ni usmerenost, ni stepene.
vljuje da je za nauku ο društvu krajnje vreme »da shvati društvo kroz sam njegov
život i njegovo nastajanje.« Posle toga on opisuje, na vrlo prikladan način, uostalom, Prema tome, mitska istorija je paradoksalna zato što
institucije čiji je cilj, prema njegovim sopstvenim recima, da »ponovo združuju« je u isti mah odvojena od sadašnjosti i vezana za nju. Od
rodove kojima preti opasnost od raspadanja, da »ublažavaju« njihovo osipanje, da
»podsećaju« na njihovu solidarnost, da »uspostavljaju« vezu sa njihovim precima, vojena je zato što je priroda prvih predaka bila drukčija
da »sprečavaju da razdvojeni članovi klana postanu tuđi jedni drugima«, da pred
stavljaju »sredstvo za zaštitu od sukoba«, da »kontrolišu« i »suzbijaju« trvenja i po od prirode današnjih ljudi: prvi su bili stvaraoci, a drugi
remećaje pomoću »vrlo brižljivo utvrđenog rituala« koji predstavlja »činioca pomo
ću koga se jačaju društvene i političke strukture«. Lako ćemo se složiti sa njim, iako
su podražavaoci ; a vezana zato što se, otkako su se preci
sumnjamo da se on sam slaže sa svojim premisama, kako bismo priznali da insti pojavili, nije dogodilo ništa osim događaja čiju osobenost
tucije (a on je najpre osporavao da se one zasnivaju na »logičkim odnosima« i »ut
vrđenim strukturama«) (str. 23) stvarno dokazuje »nadmoćnost tradicionalne dru povremeno briše njihovo ponavljanje. Treba još da poka
štvene logike« (str. 33) i da »klasični sistem tako, u toku jednog vrlo dugog perioda,
pokazuje iznenađujuću moć asimilacije« (str. 34). U svemu ovome »iznenađujuće«
žemo kako divlja misao uspeva ne samo da savlada tu dvo
je samo iznenađenje ovoga pisca. struku protivrečnost, već i da se njome posluži za izgradi-
302 DIVLJA MISAO PRONAĐENO VREME 303
vanje jednog koherentnog sistema u kome u neku ruku smera, ali ne pružaju dokaz za to. Oni se izjašnjavaju ο
ukroćena dijahronija sarađuje sa sinhronijom, bez opasno dijahroniji, ali to opet čine terminima sinhronije, pošto
sti da će između njih izbiti novi sukobi. već sama činjenica da se oni svetkuju znači isto što i pret
Pomoću rituala „odvojena" prošlost mita povezuje se, varanje prošlosti u sadašnjost. Stoga je razumljivo da su
s jedne strane, sa biološkom periodičnošću i periodičnošću se izvesne grupe trudile da u opipljivoj formi dokažu
godišnjih doba, a sa druge sa „uzastopnom" prošlošću prisustvo dijahroničnog bića dijahronije u samoj sinhro-
koja sjedinjuje mrtve i žive iz svih pokolenja. Ovaj sin- niji. Sa ovog stanovišta značajno je da šuringa imaju naro
hro-dijahronični sistem dobro je analizirao Šarp (str. 71), čito veliku važnost u Zapadnih i Severnih Aranda, i da se,
koji rituale australijskih plemena sa poluostrva Jork svr idući prema severu, ona smanjuje dok najzad potpuno ne
stava u tri kategorije. Kontrolni rituali su pozitivni ili ne iščezne. Doista, u tim grupama Aranda problem odnosa
gativni; njihov je cilj da povećaju ili smanje broj totemskih
vrsta ili pojava, čas u korist, a čas na uštrb zajednice, ŽIVOT
stalnost i periodičnost
utvrđujući broj duhova ili količinu duhovne supstancije kontrolni rituali (H )
čije će se oslobađanje dopustiti u totemskim središtima SINHRONIJA
koje su preci osnovali na raznim mestima plemenske teri
torije. Istorijski ili komemorativni rituali vaspostavljaju
sakralnu i blagotvornu atmosferu iz mitskih vremena —
doba „sna", kako kažu Australijanci — čije protagoniste
i njihova junačka delà oni odražavaju kao u nekom ogle-
dalu. Pogrebni rituali odgovaraju obrnutom postupku : ume-
sto da živima povere zadatak da personifikuju daleke pre-
tke, oni omogućavaju preobraćanje ljudi koji su umrli u
pretke. Vidimo, prema tome, da sistem ovog rituala ima
zadatak da savlada tri suprotnosti i uklopi ih u sebe: iz
među dijahronije i sinhronije, periodičnih ili aperiodičnih
obeležja koja obe mogu da imaju, i najzad, između rever- SAN SMRT
sadašnjost —> prošlost
prošlost —>- sadašnjost
sibilnog i ireversibilnog vremena u okviru same dijahronije, istorijski rituali pogrebni rituali
zato što, iako su sadašnjost i prošlost teorijski različiti, isto (+) DIJAHRONIJA (-)
rijski rituali prenose prošlost u sadašnjost, a pogrebni rituali
sadašnjost u prošlost, i stoga što ta dva postupka nisu između dijahronije i sinhronije još je teži zbog toga što
ekvivalentna: za mitske heroje zaista se može reći da se totemske pretke one ne zamišljaju kao individualne heroje
vraćaju, jer je sva njihova realnost u njihovoj personifika čiji bi svi direktni potomci bili pripadnici te totemske
ciji; ali ljudi odista umiru. grupe, kakav je slučaj u Arabana i Varamunga (Spenser
U srednjem delu Australije, ovaj sistem dopunjava i Gilen, str. 161—162), već kao nerazgovetno mnoštvo,
ili učvršćuje upotreba šuringa ili tjurunga, koja je bila po koje bi u načelu moralo da isključi čak i pojam genealoškog
vod mnogim spekulacijama u daljoj i bližoj prošlosti, a kontinuiteta. U stvari, kao što smo videli u jednoj drugoj
djonekle se može objasniti na osnovu prethodnih razmatra glavi*, u tih Aranda sve se, u izvesnom smislu, događa
nja. Komemorativni i pogrebni rituali postuliraju da je tako kao da pojedinac, pre nego što se rodi, kockom izvla-
između prošlosti i sadašnjosti prelaženje moguće u oba * Ispor. s prethodnim tekstom, na str. 127.
304 DIVLJA MISAO
PRONAĐENO VREME 305
či bezimenog pretka koji će se u njemu ponovo ovaplo-
titi. Bez sumnje, zbog rafiniranosti njihove društvene orga sveti predmeti zato što nose totemski znak, urezan ili
nizacije, koja sinhroniji poklanja sve što se postiže jasnim nacrtan. Ali, pre svega, danas znamo da to nije uvek slu
razlikovanjima i preciznim definicijama, čak i odnos iz čaj: T. Dž. H. Strelou ističe u Severnih Aranda šuringe
među prošlosti i sadašnjosti ukazuje im se u terminima od kamena koji su dragoceniji od drugih, i opisuje ih kao
sinhronije. Uloga šuringa sastojala bi se u tome da pruža „grube i beznačajne predmete, koji su grubo uglačani
ju naknadu za korelativno osiromašavanje dijahronićne di zato što su ih trljali jedan ο drugi u toku svetkovina" (str.
menzije: oni predstavljaju materijalno prisutnu prošlost 54); u Južnih Aranda on je video šuringe koji su bili „obi
i pružaju način za izmirenje empirijske individuacije i čni komadi drveta .. . bez ikakvog znaka, premazani de
u mitovima uočljive nerazgovetnosti. belim slojem crvenog okera pomešanog sa salom" (str. 73).
Znamo da su šuringa predmeti od kamena ili drveta, Šuringa može da bude čak i uglačani oblutak, prirodna
približno ovalnog oblika, sa šiljastim ili zaobljenim kraje stena, ili drvo (str. 95). S druge strane, a to je upravo i
vima, i da su na njima često urezani simbolični znaci; bila Dirkemova namera, njegovo tumačenje šuringa tre
ponekad to mogu da budu i obični neobrađeni komadi balo je da potvrdi jednu od njegovih osnovnih teza: tezu
drveta ili neuglačani obluci. Bez obzira na svoj izgled, ο amblemskom karakteru totemizma. Pošto su šuringe
svaki šuringa predstavlja telo određenog pretka i svečano najsvetije stvari za koje Arande znaju, trebalo je objasniti
se predaje, s kolena na koleno, onome urođeniku za koga njihovu svetost kao posledicu predstavljanja totema u
se veruje da je taj ponovo ovaploćeni predak. Šuringa vidu amblema, kako bi se dokazalo da je predstavljeni
se slažu i kriju u prirodnim skloništima, daleko od promet totem svetiji od stvarnog totema. Ali, kao što smo već
nih staza. Povremeno se vade da bi se pregledali i svaki rekli, ne postoji stvarni totem*: posebna životinja igra
put se glačaju, mažu i boje, pri čemu im se upućuju mo ulogu označitelja, i svetost se ne pripisuje njoj ili njenom
litve i inkarnacije. Zbog svoje uloge i načina na koji se sa likovnom prikazu, već onome što se označava i što i jedna
njima postupa, oni pokazuju upadljivu sličnost sa arhiv i druga podjednako mogu da zamenjuju. Najzad, jedan
skim dokumentima koje stavljamo na dno kovčega ili dokumenat ne postaje svet samo zato što na njemu stoji
poveravamo beležnicima na čuvanje, pregledajući ih s neki pečat koji uživa naročit ugled, na primer pečat Na
vremena na vreme sa pažnjom koja se duguje svetim cionalnog Arhiva; on taj pečat nosi zato što je prvo bio
stvarima, da bismo ih — ako je potrebno — popravili, ili priznat kao svet; on bi to ostao i bez pečata.
da bismo ih stavili u otmenije kartonske kutije za doku Ako se držimo jednog drugog tumačenja koje Dir
menta. U takvim prilikama i mi rado pričamo uzvišene kem, uostalom, svodi na prethodno, za šuringu ne možemo
mitove na koje nas sećaju te iscepane i požutele stranice: reći ni da je telo dotičnog pretka. Ovu formulaciju Aran
mitove ο znamenitim delima naših predaka, i ο istoriji da, koju je K. Strelou zabeležio, treba uzeti u njenom
naših kuća otkako su one bile sagrađene ili prvi put prodate. metaforičkom smislu. Doista, predak ne gubi svoje telo
Prema tome, nepotrebno je tražiti tako daleko, kao
* Ispor. s prethodnim tekstom na str. 202.
što je Dirkem to radio, razlog svetosti šuringa: kada nas »Kod ljudi ne postoji samo jedan poglavica koji zapoveda čitavim plemenom,
jedan egzotičan običaj očara i pored (ili zbog) svoje pri već ima onoliko poglavica koliko i grupa; isto tako, životinjske i biljne vrste nemaju
samo jednog gospodara : postoje razni gospodari za svako mesto. Oni su uvek krup
vidne neobičnosti, to najčešće dolazi otuda što nam, po niji od drugih životinja i biljaka iste vrste, a u ptica, riba i četvoronožaca uvek su
put kakvog krivog ogledala, pokazuje poznat lik koji ne bele boje. S vremena na vreme događa se da ih Indijanci opaze i ubiju, ali najčešće
oni ostaju izvan domašaja čovekovog oka. Kao što je isticao jedan stari Indijanac,
jasno prepoznajemo, mada još ne uspevamo da ga identi- oni liče na vladu u Otavi . Nikada obični Indijanac nije mogao da vidi »vladu« .ša
lju ga iz kancelarije u kancelariju, od činovnika do činovnika, i svaki od njih često
fikujemo. Dirkem (str. 167—174) je smatrao da su šuringa tvrdi da je on »šef«; ali prava vlada nikad se ne viđa, jer se stara da ostane skrivena.«
(Dženes, str 161).
20
306 PRONAĐENO VREME 307
DIVLJA MISAO
označavanja dijahronije koju jedino oni obezbeđuju u jed događaj u velikoj meri proizlazi iz podele koju vrši istori-
nom sistemu što se, zato što služi za klasifikovanje, pot čar. Čak i ako je mitska istorija lažna, ona i pored toga
puno prostire u sinhroniji koja čak uspeva da uklopi u pokazuje u čistom stanju i najizrazitijem obliku (utoliko
sebe trajanje. Šuringe su opipljivi svedoci mitskog peri više, mogli bismo reći, ukoliko je lažna) osobena svojstva
oda, tog alšeringa koji bismo bez njih još mogli zamisliti, istorijskog događaja, koja su, s jedne strane, posledica
ali za koji više ne bi postojalo materijalno svedočanstvo. njegove slučajnosti: predak se pojavio na tom mestu:
Isto tako, kad bi nam arhive propale, naša prošlost zbog išao je tamo, a zatim onamo; napravio je taj i taj po
toga ne bi iščezla: ona bi bila lišena onoga što bismo bili kret . . . ; a sa druge strane, njegove moći da izaziva snažna
u iskušenju da nazovemo njenim dijahroničnim ukusom. i raznovrsna uzbuđenja:
Ona bi još postojala kao prošlost, ali kao prošlost koja je
sačuvana samo u raznim savremenim ili skorašnjim repro „Severni Aranda vezan je za svoj zavičaj svim ni
dukcijama, knjigama, institucijama, pa čak i u nekoj situa tima svoga bića. Ο svom „rodnom mestu" on uvek go
ciji. Prema tome, i ona bi bila raspoređena u sinhroniji. vori s ljubavlju i poštovanjem. I danas mu suze naviru
Arhivska dokumenta imaju moć da nas dovode u ve na oči kada pomene zavičaj svojih predaka koji je beli
zu sa čistom istoričnošću. Kao što smo već rekli za mitove čovek, ponekad i nehotice, oskrnavio . . . Ljubav prema
ο poreklu totemskih naziva, njihova vrednost ne potiče od zavičaju i čežnja za njim stalno se pojavljuju i u mi
unutrašnjeg značenja opisanih događaja: događaji mogu da tovima koji se odnose na totemske pretke." (T. Dž.
budu potpuno beznačajni, ili ih čak i ne mora biti ako H. Strelou, str. 30—31).
je u pitanju autograf od nekoliko redova, ili potpis bez
konteksta. Međutim, kakvu bi vrednost imao potpis Jo- Razlog te strasne privrženosti zavičajnom tlu postaje
hana Sebastijana Baha za onoga ko ne može da čuje tri jasan naročito iz jedne istorijske perspektive.
njegova takta a da mu pri tom srce ne zaigra od uzbuđenja!
Što se tiče samih događaja, rekli smo da su oni potvrđeni „Planine, potoci, izvori i bare nisu za njega (uro
na drugi način, a ne autentičnim aktima, i obično su tako đenika) samo lepi ili pažnje dostojni vidovi jednoga
bolje potvrđeni. Arhivska dokumenta, prema tome, donose predela . . . Svaki od njih stvorio je jedan predak čiji
nešto drugo : s jedne strane, ona konstituišu događaj u nje je on potomak. U predelu koji ga okružava on čita
govoj radikalnoj slučajnosti (pošto ga jedino tumačenje istoriju znamenitih delà besmrtnih bića koja duboko
— a ono nije njegov sastavni deo — može racionalno za poštuje; bića koja samo još za trenutak mogu da se
snovati); s druge strane, ona obezbeđuju fizičko postoja pojave u ljudskom obliku; bića od kojih mnoga po
nje istoriji, jer je samo u njima savladana protivrečnost znaje iz ličnog iskustva kao očeve, dede, braću, majke
između minule prošlosti i sadašnjosti u kojoj je ona još i sestre. Čitav ovaj kraj je za njega kao jedno staro i
prisutna. Arhivska dokumenta su otelovljeno biće doga- još živo genealoško stablo. Svaki urođenik zamišlja isto
đajnosti. riju svoga totemskog pretka kao priču ο svojim sopst-
venim delima u vreme postanka sveta i u samu zoru
Ovim okolišnim putem u samoj divljoj misli ponovo
života, kada je svet, onakav kakvog ga danas pozna
nailazimo na tu čistu istoriju sa kojom smo se već bili
jemo, još bio u svemoćnim rukama koje su ga uobliča-
suočili u totemskim mitovima. Nije isključeno da je neki
vale i stvarale." (Isto delo, str. 30—31).
od događaja ο kojima oni pričaju stvaran, čak i ako je nje
gova slika u mitovima simbolična i iskrivljena (Elkin 4, str.
210). Ipak, problem nije u tome, pošto svaki istorijski Ako obratimo pažnju na to da se simbolični sistemi
kojima su prethodne glave bile posvećene služe tim istim
310 DIVLJA MISAO
Ko se odmah smesti u ono što je tobož očigledno za naše blizak Sartru kad god ovaj filosof prione da sa neuporedivom
ja, iz toga više ne izlazi. Upoznavanje ljudi izgleda pone tananošću shvati jedno današnje ili nekadašnje, ali u našu
kad lakše onima koji uleću u klopku ličnog identiteta. kulturu uklopljeno društveno iskustvo u njegovom di
Ali oni na taj način zatvaraju sebi vrata koja vode upoz jalektičkom kretanju. On se onda ponaša kao i svaki etno
navanju čoveka: polazna tačka svakog etnografskog istra log kad se suoči sa raznim kulturama: stavlja se na mesto
živanja nalazi se u pisanim ili nepriznatim „ispovesti- ljudi koji u njima žive, pokušava da shvati njihovu na-
ma". U stvari, Sartr postaje zarobljenik svoga Cogita: meru pomoću načela od koga ona polazi i njenog ritma,
Dekartov Cogito omogućavao je da se dopre do univerzal da sagleda jedno doba ili jednu kulturu kao celinu sa
nog, ali pod uslovom da ostane psihološki i individua određenim značenjem. U tom pogledu iz njegovih delà
lan; sociologizujući Cogito, Sartr samo prelazi iz jedne
često možemo da izvučemo pouku, ali ona ima praktičan,
tamnice u drugu. Njemu će, ubuduće, grupa kojoj svaki
a ne teorijski karakter. Mogućno je da za izvesne istori-
subjekat pripada i doba u kome on živi zamenjivati vanvre-
čare, sociologe i psihologe zahtev za totalizacijom predstav
mensku svest. Tako se i ugao iz koga Sartr vidi svet i
lja veliku novinu. Za etnologe, on se podrazumeva još od
čoveka odlikuje onom uskošću po kojoj se obično prepo
znaju društva zatvorenog tipa. Njegovo nastojanje da po Malinovskog, koji im je ukazao na njega. Ali nedostaci
moću mnogih proizvoljnih kontrasta povuče razliku izme radova Malinovskog pokazali su nam i to da se objašnjavanje
đu primitivnog i civilizovanog čoveka odražava u nešto time ne završava : ono počinje tek pošto smo uspeli da konsti-
nijansiranijoj formi osnovnu suprotnost koju on postulira tuišemo predmet našeg proučavanja. Uloga dijalektičkog
između ja i drugoga. Pa ipak, u Sartrovom delu ta suprot uma je u tome da humanističkim naukama pruži jednu real
nost je formulisana na način koji se ne razlikuje mnogo od nost koju je samo on u stanju da im pruži; naučni rad u
načina na koji bi je formulisao melanežanski divljak, dok se pravom smislu te reci, međutim, sastoji se u razlaganju te
njegova analiza praktično inertnog stvarno služi jezikom realnosti i u njenom ponovnom slaganju prema jednom
animizma*. drugom planu. Iako odajemo priznanje Sartrovoj fenome
nologiji, očekujemo da u njoj nađemo samo polaznu tačku,
Dekart je želeo da zasnuje jednu fiziku, pa je stoga od a ne krajnju tačku do koje se stiglo u ovoj oblasti.
vajao Čoveka od Društva. Sartr, koji namerava da zasnuje To nije sve. Dijalektički um ne srne da izgubi kontrolu
jednu antropologiju, odvaja društvo svoga vremena od osta nad sobom, a ni postupak koji nam omogućava razume-
lih društava. Zatvorivši se u individualizam i empirizam, vanje jedne drugačije realnosti ne treba da joj pripisuje,
jedan Cogito — koji želi da bude spontan i sirov — mora pored njenih vlastitih dijalektičkih obeležja, i obeležja koja
da zaluta u ćorsokake društvene psihologije. Jer upadlji pripadaju pre samom postupku nego predmetu: iz činjenice
vo je da situacije na osnovu kojih Sartr teži da otkrije for da je svako saznanje drugoga dijalektičko, ne sleduje
malne uslove društvene stvarnosti, to jest štrajk, boks-meč, da je totalitet drugoga potpuno dijalektički. Zbog toga
fudbalska utakmica, red na autobuskoj stanici, predstavlja što analitički um pretvara u nešto što je suprotno razume-
ju sporedne vidove društvenog života: pomoću njih se, pre vanju, Sartr je često primoran da mu porekne svaku real
ma tome, ne mogu pokazati njegove osnove. nost kao sastavnom delu predmeta razumevanja. Ovaj para-
Ova aksiomatika, tako daleka od njegove sopstvene, logizam već se zapaža u načinu na koji se on poziva na isto-
utoliko više razočarava etnologa što on oseća da je vrlo riju, za koju nam je teško da otkrijemo je li to istorija koju
stvaraju ljudi ne budući toga svesni, ili istorija ljudi kakvu
* Baš zato Sto i u Satrovoj filosofiji nalazimo sve te vidove divlje misli, izgle
da nam da ona nije sposobna da sudi ο divljoj misli: već samim tim što predstavlja istoričari svesno prave ; ili, najzad, filosofovo tumačenje istorije
njen ekvivalenat, ona je isključuje. Za etnologa, naprotiv, ta filosonja predstavlja
(kao i sve druge) etnografski dokumenat prvoga reda, koji moramo proučiti ako ljudi ili istorije istoričara. Ali teškoća postaje još veća onda
želimo da shvatimo mitologiju našega vremena.
318 DIVLJA MISAO ISTORIJA I DIJALEKTIKA 319
kada Sartr pokušava da objasni kako žive i misle ne sa tokom poslednjih dvadeset godina može izvući neka po
dašnji ili nekadašnji pripadnici njegovog sopstvenog dru uka, to je pouka da je taj drugi vid mnogo značajniji
štva, već pripadnici egzotičnih društava. nego što su to posmatrači — žrtve iste iluzije kao i Sartr
On je u pravu kada veruje da njegov napor za razume- obično bili naslutili. Treba, dakle, kao što to Sartr
vanjem ima izgleda da uspe samo ukoliko je dijalektički; preporučuje, da se poslužimo dijalektičkim umom za saz
ali greši kada zaključuje da je odnos između njegovog navanje naših i ostalih društava, ali pri tom ne treba da
znanja ο urodeničkoj misli i same urodeničke misli odnos gubimo iz vida da analitički um zauzima značajno mesto
između konstituišuće i konstituisane dijalektike, jer tako u svim lim društvima i da, pošto on u njima postoji, po
jednim nepredviđenim zaokretom prihvata sve iluzije teo stupak koji smo izabrali treba da omogući da ga u njima
retičara primitivnog mentaliteta. Pretpostavka da divljak i otkrijemo.
ima „složena znanja" i da je sposoban da vrši analizu i do Ali čak i kad on u njima ne bi postojao, Sartrov stav
kazuje, njemu izgleda još nepodnošljivija nego Levi- zbog toga ne bi bio prihvatljiviji, jer bi nas u tom slučaju
-Brilu. Ο urođeniku iz Ambrima, koga je proslavilo Diko- egzotična društva suočila samo na širem planu sa jednom
novo delo i koji je, crtajući dijagram na pesku, znao da nesvesnom teleologijom koja, iako je istorijska, potpuno iz
pokaže istraživaču način funkcionisanja pravila ο sklapanju miče ljudskoj istoriji, to jest onom teleologijom čije nam
brakova (kojih se on pridržava) i svoga rodbinskog sistema neke vidove otkrivaju lingvistika i psihoanaliza, i koja po
(ta sposobnost nikako nije izuzetna, pošto etnografska lite čiva na združenom dejstvu bioloških (struktura mozga, po
ratura sadrži mnogo sličnih zapažanja), Sartr tvrdi sledeće: vrede, unutrašnja lučenja) i psiholoških mehanizama. Čini
„Samo se po sebi razume da ta konstrukcija ne predstavlja nam se da se tu nalazi „kost" — da se poslužimo jednim
rezultat misli: u pitanju je manuelni rad koji je izveden Sartrovim izrazom — koju njegova kritika ne uspeva da
pod nadzorom jednog sintetičkog znanja koje on ne iz slomi. Uostalom, ona za to i ne haje, i to je najteži prekor
ražava." (str. 505). Neka je tako: ali onda bi to isto trebalo koji možemo da joj uputimo. Jer jezički sistem ne počiva
reći i za profesora na politehničkoj školi koji izvodi dokaz na ni u analitičkom umu starih gramatičara, ni u konstitu-
tabli, jer je svaki etnograf koji je sposoban da dijalektički isanoj dijalektici strukturalne lingvistike, ni u konstitu-
shvata stvari intimno ubeđen da je u oba slučaja situacija išućoj dijalektici individualnog praxis-a sučeljenog sa prak-
potpupno istovetna. Prema tome, mora se priznati da je tično-inertnim, pošto ga sve troje pretpostavljaju. Ling
svaki um dijalektički — što smo mi spremni da prihvatimo, vistika nas suočava sa jednim dijalektičkim i totalizujućim
pošto dijalektički um vidimo kao dinamičan analitički um; bićem, ali ono se nalazi izvan (ili ispod) svesti i volje. Kao
ali razlikovanje te dve forme, koje predstavlja osnovu Sart- nerefleksivna totalizacija, jezik je jedan ljudski um koji
rovog poduhvata, izgubiće svaki smisao. ima svoje razloge, i koji čovek ne poznaje. A ako nam se
Danas to moramo da priznamo: ne želeći i ne pred stavi prigovor da je on takav samo za subjekta koji ga inte-
viđajući to, mi smo pružili osnov za ta pogrešna tumače riorizuje polazeći od teorije ο jeziku, odgovorićemo da od
nja suviše često ostavljajući utisak, u Osnovnim struktura tog subjekta, koji je jedno govorno lice, takav izgovor ne
ma srodstva, da tragamo za nesvesnom genezom razmene treba prihvatiti; jer ista očiglednost koja mu otkriva pri
žena. Trebalo je više istaći razliku između razmene, onakve rodu jezika, otkriva mu i to da je ona bila takva i onda
kakva se ona spontano i neodoljivo izražava u praxis-u grupa, kada je on nije poznavao (jer se pomoću jezika već spora-
i svesnih i unapred smišljenih pravila kojima se te iste zumevao sa drugima), i da će takva ostati i sutra a da on
grupe — ili njihovi filosofi — služe da je kodifikuju i kon- toga neće biti svestan, pošto njegov govor nikada nije bio
trolišu. Ako se iz etnografskih anketa koje su izvršene i neće biti rezultat svesne totalizacije jezičkih zakona. Ali
320 DIVLJA MISAO ISTORIJA I DIJALEKTIKA 321
ako kao govorno lice čovek može da smatra svoje iskustvo postavlja analitičkom umu jedan nezaobilazan zahtev: da
apodiktičkim u jednoj drukčijoj totalizaciji, onda ne vi objasni i sâm dijalektički um. Taj stalni zahtev obavezuje
dimo više zbog čega bi mu kao živom subjektu isto isku analitički um da neprekidno proširuje svoj program i
stvo bilo nepristupačno u drugim bićima, ne obavezno preobražava svoju aksiomatiku. Dijalektički um, pak, ne
ljudskim, ali živim. može da objasni sâm sebe, niti analitički um.
Taj metod mogao bi polagati pravo da se zove i „pro- Prigovoriće nam se da je to proširivanje iluzorno,
gresivno-regresivni"; u stvari, metod koji Sartr opisuje zato što ga uvek prati prelaženje na uži smisao. Reklo bi
pod tim imenom nije ništa drugo do etnološki metod kak se da mi ispuštamo plen da bismo uhvatili senku, ono što
vim se etnolozi još odavno služe. Ali Sartr ga ograničava je jasno radi onog što je nejasno, ono što je očigledno radi
na postupak koji mu prethodi. Jer, naš metod nije prosto onog što je hipotetično, istinu radi naučne fantastike.
progresivno-regresivan : on je dvostruko progresivan-regre- (Sartr, str. 129). Pa i kad bi bilo tako, trebalo bi da Sartr
sivan. U prvoj etapi posmatramo doživljenu empirijsku može da dokaže kako se pred njega samog ne postavlja ta
stvarnost, analiziramo je u sadašnjosti, trudimo se da otkri dilema, koja je neodvojiva od svakog pokušaja da se nešto
jemo ono što joj je u istoriji prethodilo ponirući što može obja?ni. Pravo pitanje nije u tome da saznamo da li, trudeći
mo dublje u prošlost, a zatim iznosimo na površinu sve se da nešto shvatimo, dolazimo do više smisla ili gubimo
te činjenice da bismo ih uklopili u jedan totalitet sa nekim od njega, već u tome da li smisao koji zadržavamo vredi
značenjem. Onda počinje druga etapa koja predstavlja po više od onoga koga smo se mudro odrekli. U tom pogledu,
navljanje prve etape na jednom drugom planu i nivou : izgleda nam da je od pouke koju su nam Marks i Frojd
ta interiorizovana ljudska stvar, koju smo se potrudili zajedno dali Sartr usvojio samo njenu polovinu. Njih
da snabdemo svim njenim bogatstvom i svom njenom dvojica naučili su nas tome da čovek ima smisla samo uko
originalnošću, samo određuje analitičkom umu rastojanje liko se stavi na stanovište smisla; dovde se slažemo sa Sar-
koje on treba da pređe i zalet koji treba da uzme da bi trom. Ali, treba dodati da taj smisao nikad nije onaj pravi:
prebrodio jaz između uvek nepredviđene složenosti tog nadgradnje su omaške koje su „uspele" na društvenom
novog predmeta i intelektualnih sredstava kojima on sam planu. Uzaludno je, dakle, tražiti najtačniji smisao od
raspolaže. Potrebno je, dakle, da se on, kao i dijalektički istorijske svesti. Ono što Sartr naziva dijalektičkim umom
um, transformiše u nadi da će, kada postane gipkiji, obu- samo je rekonstrukcija hipotetičnih postupaka, izvedena
hvatniji i snažniji, svesti taj nepredviđeni predmet na pomoću onoga što on naziva analitičkim umom. Nemogu
neke druge i uklopiti taj originalni totalitet u druge tota će je znati — osim kada je reč ο licu koje ih obavlja ne
litete, i da će dijalektički um, izdižući se tako malo-pomalo analizirajući ih — da li su oni u ma kakvoj vezi sa onim
na mnoštvu predmeta koje je analitički um osvojio, ugledati što nam on ο njima kaže, a u slučaju da jesu, oni bi se
druge horizonte i druge predmete. Taj postupak bi nesum mogli definisati samo terminima kojima se analitički um
njivo pošao pogrešnim putem kad u svakoj etapi, a naro služi. Tako dolazimo do paradoksa koji predstavlja sistem
čito onda kada veruje da je ona završena, ne bi bio u stanju koji se poziva na kriterijum istorijske svesti da bi razliko
da se vrati natrag i pozabavi sobom kako bi ostao u vezi vao „primitivce" od „civilizovanih" ljudi, ali koji je — na
sa doživljenim totalitetom, koji mu u isti mah služi kao suprot onome što tvrdi — i sam antiistoričan : on nam ne
sredstvo i kao cilj. U tom vraćanju na sebe, u kome Sartr pruža konkretnu sliku istorije, već apstraktnu shemu lju
vidi jedno dokazivanje, mi pre vidimo jedno proveravanje, di koji stvaraju takvu istoriju da ona može da se ispolji
pošto po našem mišljenju biće-svesno bića postavlja pro u njihovom postajanju u vidu sinhroničnog totaliteta. On
blem koji ono samo ne može da resi. Otkriće dijalektike se, dakle, odnosi prema istoriji kao primitivci prema več-
21
322 DIVLJA MISAO ISTORIJA I DIJALEKTIKA 323
noj prošlosti: u Sartrovom sistemu istorija igra upravo pak, koji se sklonio u Sen-Žermen, u prvi mah izgleda
ulogu jednog mita. kao stranka parazita koji životare od dobijenih povlastica
I doista, problem koji postavlja Kritika dijalektičkog i izdržavaju se od globljenja i zelenašenja na račun zajed
uma može se svesti na sledeći problem: pod kojim je uslo- nice. Nije tako: on ipak ima jednu funkciju, pošto ras
vima mogućan mit ο francuskoj revoluciji? Mi sami sprem polaže vojnom silom; on vodi borbu protiv stranaca, onih
ni smo da prihvatimo da savremeni čovek treba da ve- Španaca kojima se fronderi ne ustručavaju da upute poziv
ruje u taj mit kako bi mogao u punoj meri da igra ulogu na osvajanje Francuske, kako bi oni sami nametnuli svoje
pokretača istorije, i da je u Sartrovoj analizi divno izdvojen prohteve tom istom Dvoru koji brani domovinu. Ali tera-
skup formalnih uslova koji su neophodni za postizanje zije opet pretežu na drugu stranu: fronderi i Španci zaje
tog rezultata. Ali iz toga ne treba zaključiti da je taj smi dno predstavljaju stranku mira: princ od Kondea i Dvor
sao, zato što je najbogatiji (pa, prema tome, i najsposobniji stalno traže ratničke avanture. Mi smo pacifisti i stoga
da podstakne na praktičnu akciju), ujedno i najistinitiji. smo opet za Frondu. Pa ipak, zar vojni poduhvati Dvora
Ovde se dijalektika okreće protiv sebe same: ta istina je i Mazarena ne proširuju Francusku do njenih današnjih
neodvojiva od jedne situacije, te ako se od nje udaljimo granica, udarajući tako temelj državi i naciji? Da njih nije
— kao što naučnik to treba da uradi —, ono što je izgledalo bilo, ne bismo bili ono što smo. Evo opet prelazimo na
kao doživljena istina najpre će se zamagliti i na kraju išče drugu stranu.
znuti. Čovek za koga se kaže da je levičar još se grčevito Dovoljno je, dakle, da se istorija udalji od nas u vre
drži jednog perioda savremene istorije koji mu je pružao menu, ili da se mi od nje udaljimo u mislima, pa da njeno
preimućstvo saglasnosti između imperativa praktične akci interiorizovanje postane nemoguće i da ona izgubi svoju
je i shema tumačenja. Možda je to zlatno doba istorijske inteligibilnost, koja je u stvari iluzija koja prati njenu
svesti već prošlo; a sama činjenica da možemo bar da privremenu interiorizovanost. Ali time nismo rekli da
zamislimo tu mogućnost dokazuje da je u pitanju samo jedna čovek može ili treba da se oslobodi te interiornosti. Nije
slučajna situacija, kao što bi moglo da bude slučajno po u njegovoj moći da to učini, te se za njega mudrost sastoji
dešavanje jednog optičkog instrumenta čiji bi se objektiv u tome da posmatra sebe kako je doživljava, mada zna da
i žiža nalazili u relativnom kretanju jedno u odnosu na je to što on tako potpuno i snažno doživljava mit koji će
drugo. Još jasno vidimo francusku revoluciju; ali jasno se kao takav ukazati ljudima nekog budućeg veka, a njemu
bismo videli i Frondu da smo ranije živeli. Prva će, kao samom možda kroz nekoliko godina, i koji će ostati pot
što je to već slučaj sa drugom, ubrzo prestati da nam pruža puno nepoznat ljudima nekog budućeg milenijuma. Svaki
jednu koherentnu sliku prema kojoj bi naša akcija mogla smisao zavisi od nekog užeg smisla koji mu daje njegov
da se upravlja. Onda kada čitamo de Reca, nameće nam najviši smisao; i ako to vraćanje unazad dovodi na kraju
se zaključak ο nemoći misli da otkrije jednu shemu do priznavanja „jednog slučajnog zakona ο kome se može
tumačenja polazeći od udaljenih događaja. reći samo: stvari stoje tako, a ne drukčije" (Sartr, str. 128),
Na prvi pogled, reklo bi se da nema mesta kolebanju: u toj perspektivi nema ničega uznemirujućeg za misao
na jednoj strani su povlašćeni, na drugoj siromašni i eks- koju ne muči potreba ni za kakvom transcendencijom,
ploatisani; kako bismo onda mogli da se kolebamo? Mi smo pa makar i u skrivenom vidu. Jer čovek bi postigao sve što
za Frondu. Međutim, narod u Parizu vode ugledne plemićke razumno može da poželi — samo pod uslovom da se pomi
kuće, čiji je jedini cilj da svrše svoje poslove sa Vlašću, i ri sa tim slučajnim zakonom — da je uspeo da odredi njegov
jedna polovina kraljevske porodice, koja bi želela da istisne praktični oblik, a- sve ostalo postavi u jednu inteligibilnu
onu drugu. Sad smo već samo upola za Frondu. Dvor, sredinu.
21*
324 DIVLJA MISAO ISTORIJA I DIJALEKTIKA 325
grupe i pojedince u tim grupama, i da ih kao diskontinu dica odsustva jednog kôda, koje je prividno, već njegove
irane figure izdvaja iz jednog kontinuuma koji, u najboljem posebne prirode: taj kôd sačinjava hronologija. Nema
slučaju, može da posluži kao pozadina slike. Jedna zaista istorije bez datuma; da bismo se u to uverili dovoljno je
sveobuhvatna istorija sama bi sebe neutralizovala: rezul da posmatramo kako učenik uspeva da nauči istoriju: on
tat koji bi postigla bio bi ravan nuli. Ono što istoriju je svodi na telo bez mesa čiji skelet obrazuju datumi. Usta
čini mogućom jeste to što se pokazuje da jedna podskupi lo se, ne bez razloga, protiv tog metoda koji istoriju čini
na događaja iz jednog određenog perioda ima približno šturom, ali se pritom često padalo u suprotnu krajnost.
isto značenje za grupe pojedinaca koji nisu obavezno do- Ako datumi ne predstavljaju svu istoriju, ni ono što je
živeli te događaje, i koji čak mogu da ih posmatraju sa najzanimljivije u njoj, oni su elemenat čije bi odsustvo
odstojanja od više vekova. Istorija, dakle, nije nikada isto dovelo do tog da sama istorija iščezne, pošto se sva njena
rija, već istorija-za.* Pristrasna čak i onda kada tvrdi originalnost i specifičnost sastoje u razumevanju odnosa
da nije takva, ona neizbežno ostaje parcijalna, što opet između onoga što je postojalo i onoga što je došlo za njim,
predstavlja jedan vid pristrasnosti. Čim nameravamo da a taj odnos bi bio osuđen da nestane kada, bar virtuelno,
pišemo istoriju francuske revolucije, znamo (ili bi trebalo njegovi krajnji članovi ne bi mogli da budu datirani.
da znamo) da to neće moći da bude u isti mah i podjed Međutim, prava priroda hronološkog kodiranja mnogo
nako istorija kako ju je doživeo jakobinac, i istorija kako je složenija nego što se to misli onda kada se istorijski
ju je plemić doživeo. Pretpostavka je da su totalizacija datumi zamišljaju u vidu jedne proste linearne serije.
i jednog i drugog (od kojih je svaka antisimetrična u odno Na prvom mestu, datum označava jedan trenutak u nekom
su na drugu) podjednako istinite. Treba, dakle, izabrati sledovanju: d2 dolazi posle dl, a pre d3 ,· sa tog stanovišta,
između dve odluke: bilo usvojiti jednu od njih, ili neku datumi samo zamenjuju redni broj. Ali svaki datum je
treću (jer ih ima bezbroj), i odreći se toga da se u istoriji i prost broj, i kao takav on izražava neko odstojanje u odno
vidi opšta totalizacija parcijalnih totalizacija; bilo prizna su na najbliže datume. Da bismo kodirali izvesne istorij-
ti svima podjednako realnost: ali u tom slučaju otkrićemo ske periode, upotrebljavamo mnogo, a za druge periode
samo to da francuska revolucija, onakva kako se ο njoj manje datuma. Ta promenljiva količina datuma kojima
govori, nije postojala. se označavaju jednaki vremenski periodi pokazuje ono što
Istorija, prema tome, ne može da izbegne tu obavezu, bi se moglo nazvati pritiskom istorije: ima „toplih" hro
koja je zajednička svakom vidu saznavanja, da upotrebljava nologija; to su hronologije epoha u kojima brojni doga
jedan kôd za analizu predmeta kojim se bavi, čak (i naročito), đaji imaju, po mišljenju istoričara, karakter diferencijalnih
ako se tome predmetu pripisuje jedna kontinuirana real elemenata. Nasuprot tome, ima i takvih u kojima se za
nost.* Distinktivne odlike istorijskog saznavanja nisu posle- njega (ako ne, razume se, i za ljude koji su u njima živeli)
* Razume se, reći će Sartrove pristalice. Ali čitav njegov poduhvat potvrđuje dogodilo vrlo malo stvari, a ponekad i ništa nije dogodilo.
da ako subjektivnost istorije-za-mene može da ustupi mesto objektivnosti Na trećem mestu, i naročito, datum je član u jednoj klasi.
istorije-za-nas, nama, međutim, polazi za rukom da ja preobratimo u mi jedino
osuđujući to mi da bude samo jedno ja na drugi stepen, i sâmo hermetički zatvoreno Te klase datuma određuje svojstvo svakog datuma da u
u odnosu na druga mi. Cena kojom se plaća iluzija ο savlađivanju nerešive antinomije
(nerešive u takvom sistemu) između ja i drugog, sastoji se u tome što istorijska svest okviru svoje klase ima određeno značenje u odnosu na da
dodeljuje Papuancima metafizičku funkciju Drugog. Svodeći ih na sredstva koja
su taman toliko dobra da zadovolje njegov prohtev za filosofiranjem, istorijski um
tume koji takođe njoj pripadaju, i odsustvo tog značenja
odaje se jednoj vrsti intelektualnog ljudožderstva koje je po mišljenju etnologa mnogo u odnosu na datume koji pripadaju nekoj drugoj klasi.
odvratnije od onog drugog.
** I u ovom smislu može se govoriti ο jednoj antinomiji istorijskog saznavanja: Tako datum 1685. pripada klasi u koju ulaze i brojevi 1610,
ako teži da dopre do kontinuiranog, ono nije moguće, jer je osuđeno na beskrajno 1648, 1715; ali on ništa ne znači u odnosu na klasu koju
vraćanje unatrag; ali, da bismo ga omogućili, treba kvantifikovati događaje, posle
čega se temporalnost ukida kao povlašćena dimenzija istorijskog saznavanja, jer obrazuju datumi: prvi, drugi, treći, četvrti milenijum, kao
sa svakim događajem, čim je kvantifikovan, može da se postupa, kad god se ukaže
potreba, kao da je on rezultat izbora među prethodnim mogućnostima.
328 DIVLJA MISAO ISTORIJA I DIJALEKTIKA 329
ni u odnosu na klasu datuma: 23. januar, 17. avgust, 30. ili po danima u okviru jedne godine, ako ne i po časovima u
septembar, itd. okviru jednog dana. Svi ti datumi ne obrazuju jednu seriju :
Pošto smo to utvrdili, da vidimo od čega se sastoji oni pripadaju različitim vrstama. Da se zadržimo samo na
kôd istoričara. Svakako ne od datuma, pošto se oni ne po jednom primeru: način kodiranja kojim se služimo u
navljaju. Pomoću brojeva se mogu kodirati promené preistoriji ne uvodi u način kodiranja koji nam služi za
temperature, jer čitanje jedne brojke na skali termometra modernu i savremenu istoriju: svaki kôd upućuje na jedan
podseća na vraćanje jedne prethodne situacije: kad god sistem značenja koji se, teorijski bar, može primeniti na
pročitam 0°, znam da je mraz i oblačim svoj najtopliji virtuelni totalitet ljudske istorije. Događaji koji imaju neko
kaput. Ali, posmatran izdvojeno, neki istorijski datum bio značenje za jedan kôd, nemaju to značenje za drugi kôd.
bi lišen smisla, jer ne bi upućivao na nešto drugo sem na Kodirane u sistemu preistorije, najčuvenije epizode moderne
samoga sebe : ako ništa ne znam ο novom veku, datum i savremene istorije prestaju da budu pertinentne, osim
1643. ništa mi ne kaže. Kôd se, dakle, može obrazovati možda (pa i to je potpuno neizvesno) izvesnih vidova naglog
samo pomoću klasa datuma, u kojima svaki datum ima demografskog razvoja posmatranog na nivou čitave zemljine
neko značenje zato što sa drugim datumima stoji u slo kugle, pronalaska parne mašine, elektriciteta i atomske
ženim odnosima korelacije ili opozicije. Svaku klasu od energije.
ređuje neka učestalost, i ona pripada onome što bi se moglo Ako se opšti kôd ne sastoji od datuma koji se mogu
nazvati jednim predmetom ili jednom oblašću istorije. Isto- poredati u linearnu seriju, već od klasa datuma od kojih
rijsko saznavanje operiše, dakle, na isti način kao i aparat svaka predstavlja samostalan sistem referencija, diskonti
sa moduliranom frekvencijom: kao živac, ono ubacuje u nuirani i klasifikatorski karakter istorijskog saznavanja jasno
kodove jednu kontinuiranu — i, kao takvu, asimboličnu — se pokazuje. Ono se služi jednom pravougaonom matricom:
količinu događaja pomoću frekvencija impulsa koje su sraz-
merne njenim variranjima. Što se tiče same istorije, ona se ne
-može predstavtiti u vidu aperiodične serije čiji bismo samo
jedan deo poznavali. Istorija je jedna diskontinuirana sku
pina koju obrazuju razne oblasti istorije; svaku oblast odre
đuje posebna frekvencija i diferencijalno kodiranje onoga što
je postojalo i onoga što je došlo za njim. Prelaženje sa
datuma koji sačinjavaju jednu oblast na datume iz druge
oblasti isto toliko je nemoguće kao i prelaženje sa realnih u kojoj svaki red predstavlja klase datuma koje, shemati-
na iracionalne brojeve. Tačnije rečeno, datumi koji pripa zacije radi, možemo nazvati klasama časova, dana, godina,
daju jednoj klasi iracionalni su u odnosu na sve datume vekova, milenijuma, itd., i koje zajedno obrazuju jednu
iz drugih klasa. diskontinuiranu skupinu. U sistemu ovakvog tipa tobožnji
Nije, dakle, samo iluzorno, već i protivrečno zamišljati istorijski kontinuitet postiže se samo pribegavajući neosno
istorijsko postajanje kao neprekidni tok koji poči vanim i prokrijumčarenim povezivanjima.
nje preistorijom, kodiranom u desetinama ili stotinama To nije sve. Ako se unutrašnje praznine u svakoj klasi
milenijuma, produžava se po milenijumima počev od četvrtog ne mogu popuniti datumima iz drugih klasa, ipak svaka
ili trećeg milenijuma pre nove ere, i zatim nastavlja u vidu klasa, uzeta u celini, uvek upućuje na jednu drugu klasu,
istorije po vekovima, prošarane, po ukusu svakog au koja sadrži razlog jedne inteligibilnosti na koju prva ne
tora, slojevima istorije po godinama u okviru jednog stoleća, može da polaže pravo. Istorija XVII veka je istorija „po
godinama", ali XVII vek, kao oblast istorije, pripada
330 DIVLJA MISAO ISTORIJA I DIJALEKTIKA 331
jednoj drugoj klasi koja ga kodira u odnosu na prošle istorije koja više objašnjava a manje saopštava. A ako, pak,
i potonje vekove; ta oblast novog veka postaje sada deo želi da izbegne tu dilemu, preostaje mu jedino da izađe iz
jedne klase u kojoj se ona ukazuje u odnosu korelacije istorije : bilo na njenom donjem kraju, ako ga traganje za
i suprotnosti sa drugim „vremenima": srednjim vekom, obaveštenjima odvuče od posmatranja grupa po· matranju
starim vekom, savremenom epohom, itd. A te razne ob pojedinaca, a zatim njihovih motivacija, koje zavise od nji
lasti odgovaraju istorijama nejednake moći. hove lične istorije i temperamenta, tj. jedne infraistorijske
Biografska i anegdotska istorija nalazi se sasvim na oblasti u kojoj gospodare psihologija i fiziologija; bilo na
dnu lestvice i predstavlja onu slabu istoriju, koja ne sadrži u njenom gornjem kraju, ako ga potreba za razumevanjem
samoj sebi svoju sopstvenu inteligibilnost; ona je stiče tek podstakne da istoriju uklopi u , preistoriju, a preistori-
kada je kao celinu uklopimo u jednu od nje jaču istoriju; ju u opštu evoluciju organizovanih bića koja se, pak, mo
ova istorija, opet, stoji u istom odnosu sa jednom klasom že objasniti samo biološkim, geološkim i, najzad, kosmo-
višeg reda. Međutim, bili bismo u zabludi kada bismo mis loškim terminima.
lili da se tim uklapanjima postepeno vaspostavlja potpuna Ali postoji i drugi način da se izbegne ta dilema a
istorija; jer ono što se dobija na jednoj, gubi se na drugoj da se pri tom istorija ne uništi. Dovoljno je da se pri
strani. Biografska i anegdotska istorija najmanje objaš zna kako je istorija metod koji ne poseduje neki svoj po
njava; ali ona je najbogatija sa stanovišta obaveštavanja, sebni predmet, i da se, prema tome, ne prizna ekvivalentnost
jer posmatra osobenost pojedinaca i potanko izlaže nijanse pojma istorije i pojma čovečanstva koju neki žele da nam
u njihovom karakteru, zaobilazne načine ispoljavanja njihovih nametnu sa potajnom namerom da istoričnost pretvore
motiva, faze odlučivanja. To obaveštavanje se shematizuje, u poslednje utočište jednog transcendentalnog humanizma:
zatim povlači u drugi plan i na kraju iščezava kada se kao da jedino odričući se svojih suviše nepostojanih ja
prede na sve „jače" istorije.* Prema tome, u zavisnosti ljudi mogu ponovo da steknu, na planu mi, iluziju slobode.
od nivoa na koji se postavlja, istoričar gubi od obavešte- U stvari, istorija nije vezana za čoveka, niti za bilo
nosti onoliko koliko dobija u razumevanju, ili obrnuto, kao koji poseban predmet. Ona je sva u svome metodu, koji
da logika konkretnog želi da podseti na svoju logičku pri je, kako iskustvo dokazuje, neophodan za popisivanje svih
rodu praveći u ilovači postajanja nejasnu skicu Gedelove elemenata bilo kakve strukture, ljudske ili neljudske.
teoreme. U odnosu na svaku oblast istorije koju žrtvuje, Prema tome, ne samo da traganje za inteligibilnošću ne
relativni izbor istoričara uvek se kreće samo između jedne dovodi do istorije kao nečega što se nalazi na njegovom kraju,
istorije koja više saopštava a manje objašnjava, i jedne nego istorija služi kao polazište svakom takvom traganju.
Kao što se kaže za izvesne pozive, istorija otvara sva vrata,
* Svaka oblast istorije obuhvata susednu nižu oblast, a ulazi u susednu višu pod uslovom da se iz nje izađe.
oblast. Tada utvrđujemo da je svaka slaba istorija jedne obuhvaćene oblasti kom
plementarna u odnosu na jaku istoriju oblasti u koju ulazi, a protivrečna u odnosu
na slabu istoriju te iste oblasti (utoliko što i ona sama predstavlja jednu obuhvaćenu
oblast). Svaku istoriju prati, dakle, neodređeni broj antiistorija, od kojih je svaka *
komplementarna u odnosu na ostale: istorija reda 1 odgovara istoriji reda 2, itd.
Razvoj znanja i stvaranje novih nauka postižu se stvaranjem antiistorija, koje po
kazuju da izvestan poredak, jedino moguć na jednom planu, prestaje to da bude Ta druga stvar, na koju upućuje istorija kojoj nedostaju
na drugom planu. Antiistorija francuske revolucije koju je Gobino zamislio protiv
rečna je na planu na kome je Revolucija bila shvatana pre njega; ona postaje logi
referencije, dokazuje da istorijsko saznavanje, bilo kakva da
čki zamisliva (što ne znači da je istinita) ako se postavimo na jedan novi plan, koji je njegova vrednost (koju ne pomišljamo da osporavamo),
je, uostalom, Gobino nespretno izabrao, to jest pod uslovom da pređemo sa istorije
»po godinama« ili »po vekovima« (a takode i sa političke, društvene i ideološke isto ne zaslužuje da se suprotstavlja drugim oblicima saznavanja
rije) na istoriju »po milenijima« ili »višemilenijsku« istoriju (a takode i na kulturnu
i antropološku istoriju); ovaj postupak nije pronašao Gobino, i on bi se mogao na
kao apsolutno povlašćen oblik. Ranije* smo kazali da nju
zvati »Bulenviljeova transformacija«. • Str. 308—310.
332 DIVLJA MISAO ISTORIJA I DIJALEKTIKA 333
otkrivamo već ukorenjenu u divljoj misli, a sada shvatamo gove odnose sa svetom i ljudima. Ali da bi praxis mogao
zašto se ona u njoj ne rascvetava. Osobenost divlje misli je da se doživi kao misao, potrebno je najpre (u logičkom, a
u tome što je ona vanvremenska; ona želi da obuhvati svet u ne istorijskom smislu) da misao postoji, to jest da su dati
isti mah kao sinhronični i dijahronični totalitet, i znanje koje početni uslovi za njeno postojanje u vidu objektivne struk
ona u njemu stiče liči na sliku sobe koju dobijamo pomoću ture psihizma i mozga bez koje ne bi bilo ni praxis-a, ni
na suprotnim zidovima pričvršćenih ogledala koja jedno misli.
drugo reflektuju (kao i predmete u prostoru što ih raz Prema tome, onda kada divlju misao opisujemo kao
dvaja) a pri tom nisu strogo paralelna. Tom prilikom sistem pojmova koji su „zarobljeni" u raznim slikama, mi
istovremeno se obrazuje mnoštvo slika, i nijedna od njih se nimalo ne približavamo robinzonijadama (Sartr, str.
nije potpuno ista; prema tome, svaka slika nas samo deli- 642—643) konstituišuće dijalektike: svaki konstituišući um
mično upoznaje sa dekoracijom i nameštajem, ali sve za pretpostavlja postojanje jednog konstituisanog uma. Ali čak
jedno karakterišu nepromenljiva svojstva koja izražavaju i ako prihvatimo kružno kretanje na koje se Sartr poziva da bi
jednu istinu. Divlja misao produbljuje svoje poznavanje odstranio ono što je „podozrivo" u prvim etapama njegove
pomoću raznih imagines mundi. Ona gradi duhovna zdanja sinteze, ovoga puta on nam predlaže upravo robinzonijade
koja joj olakšavaju razumevanje sveta zato što liče na umesto opisa fenomena kada tvrdi da vaspostavlja smisao
njega. U tom smislu bilo je moguće definisati je kao misao razmene žena, potlača*, ili dokazivanja pravila ο sklapanju
zasnovanu na analogiji. brakova u njegovom plemenu koje vrši jedan melanežanski
Ali, u tom istom smislu, ona se razlikuje od pripitom divljak. Sartr se tada poziva na proživljeno razumevanje u
ljene misli, čiji jedan vid predstavlja istorijsko saznavanje. praxis-u organizatora, što predstavlja neobičnu formulu kojoj
Staranje za uspostavljanjem kontinuiteta koje nadahnjuje ništa ne odgovara u stvarnosti, osim možda neprozirnost ko
istorijsko saznavanje ukazuje se, doista, kao ispoljavanje na jom se svako strano društvo odupire onome što ga spolja
planu vremena, ne više saznavanja diskontinuiranog i po posmatra i koja ga navodi da u njega projektuje, u obliku
analogiji, već intersticijalnog i objedinjavajućeg saznavanja: pozitivnih svojstava, praznine iz svoga sopstvenog posmatra-
umesto da udvaja predmete pomoću shema koje dobijaju nja. Dva primera pomoći će nam da bliže odredimo svoju
ulogu naknadno dodatih predmeta, ono se trudi da pre- misao.
vazide prvobitnu diskontinuiranost povezujući međusobno Svakom etnologu mora da padne u oči činjenica da u či
predmete. Baš se taj um, koji se potpuno posvećuje sma tavom svetu naj različiti ja društva na isti način konceptuali-
njivanju razmaka i uklanjanju razlika, s pravom može zuju svoje obrede posvećivanja. U Africi ili u Americi, u
nazvati „analitičkim". Zbog jednog nedavno podvučenog Australiji ili u Melaneziji, ti obredi vrše se prema istoj shemi:
paradoksa, za modernu misao „kontinuiranost, promenlji- najpre se simbolično „ubijaju" iskušenici koji su otrgnuti od
vost, relativnost i determinizam idu zajedno." (Ože, str. svojih porodica, a zatim ih drže sakrivene u šumi ili šibljaku,
475). gde su podvrgnuti mučenjima iz zagrobnog života; posle toga
Tu analitičku i apstraktnu kontinuiranost neki će, bez oni se „ponovo rađaju" kao članovi društva. Kada ih vrate
sumnje, suprotstaviti praxis-u onakvom kakvog ga doživlja njihovim pravim roditeljima, ovi glume sve faze novog
vaju konkretna lica. Ali pokazuje se da je ova kontinuiranost
izvedena kao i ona prva, pošto je ona samo način svesnog opa * Potlač je ritual indijanskog porekla koji se sastoji u sledećem: jedno ple
žanja psiholoških i fizioloških procesa koji su, zauzvrat, diskon me skupi svu hranu kojom raspolaže, i ako je potrebno ono će se i zadužiti da bi
pozvalo neko susedno pleme na što je moguće raskošniju gozbu. Ovo drugo pleme
tinuirani. Mi ne osporavamo da se um razvija i preobražava mora da uzvrati poziv i prvom plemenu priredi podjednako raskošnu gozbu. Ako
u tome ne uspe, ono gubi svoj ugled i njegovi pripadnici moraju da priznaju prven
u praktičnoj sferi: način na koji čovek misli odražava nje- stvo onima koje nisu uspeli da dostignu u raskoši. — Prim. prev.
334 DIVLJA MISAO
ISTORIJA I DIJALEKTIKA 335
porođaja i pristupaju prevaspitavanju tih dečaka koje obuh psihološke računice, prema trećem — zaštita protiv na
vata čak i osnovne pokrete pri uzimanju hrane i oblačenju. gonskih težnji, i prema četvrtom — proizvod asocijacije
Bilo bi primamljivo protumačiti taj skup pojava kao dokaz da po kontîgvitetu. Međutim, pomenuti autor još nije zadovoljan,
je u tom stadijumu misao u potpunosti stopljena sa pra- pošto po njegovom mišljenju za tabu tasta postoji peto tu
xis-om. Ali to bi značilo videti stvari naopačke, pošto je, na mačenje: tast je poverilac čoveka kome je dao svoju ćerku,
protiv, baš naučni praxis u nas odstranio iz pojmova smr i zet oseća da se pred njim nalazi u podređenom položaju.
ti i rođenja sve što u njima nije odgovaralo pukim fizio (Elkin 4, str. 66—67, 117—120).
loškim procesima, učinivši ih tako nepodobnim da pre Zadovoljićemo se poslednjim tumačenjem, koje pot
nose i neka druga značenja. U društvima u kojima po puno obuhvata sve razmotrene slučajeve i čini izlišnim
stoje obredi posvećivanja, rođenje i smrt pružaju mate ostala tumačenja time što podvlači njihovu naivnost. Ali
rijal za bogato i raznovrsno konceptualizovanje, zato što zašto je te običaje toliko teško postaviti na njihovo pravo
jedno postizanje praktičnog efekta usmereno na naučno mesto? Izgleda nam da se to može ovako objasniti: oni obi
poznavanje — koje njima nedostaje — nije oduzelo tim čaji našeg vlastitog društva koje bismo mogli uporediti sa nji
pojmovima (i tolikim drugim) glavni deo jednoga smisla ma, i u kojima bismo našli znak za raspoznavanje pomoću
koji prevazilazi razlikovanje između stvarnog i imaginarnog: koga bismo mogli da ih otkrijemo, kod nas su razdvojeni,
to je potpuni smisao čije samo priviđenje još umemo da dok se u tim egzotičnim društvima oni javljaju združeni,
dočaramo na maloj sceni figurativnog jezika. Prema tome, zbog čega ne možemo da ih prepoznamo.
ono što nam izgleda kao nekakva stopljenost jeste obeležje Kod nas je poznat tabu ženinih roditelja, ili bar neš
misli koja prosto - naprosto ozbiljno shvata reci kojima se to što njemu približno odgovara, to jest tabu koji nam zabra
služi, dok mi u sličnim prilikama vidimo samo „igre" njuje da se obraćamo šefovima država i suverenima, i na
reci. ređuje da im ostavljamo slobodan prolaz. Svaki protokol
Tabu tasta i tašte i svekra i svekrve pruža materijal potvrđuje taj tabu : ne smemo se prvi obratiti Predsedniku
za priču koja drugim putem dovodi do istog zaključka. Republike ili engleskoj kraljici: a ostajemo podjednako
Česta zabrana svakog fizičkog ili govornog dodira iz uzdržani i onda kada nepredviđene okolnosti stvore, iz
među bliskih srodnika učinila se tako čudna etnolozima među neke visoke ličnosti i nas samih, uslove za dodir
da su se oni, da bi je objasnili, dovili na taj način što su neposredniji od onog koji bi dopustila postojeća društvena
povećali broj hipoteza, ne proveravajući uvek da li one distancija. Ε sad, u većini društava položaj onog ko daje ženu
jedna drugu ne čine izlišnom. Tako, na primer, retku poja podrazumeva društvenu (ponekad i ekonomsku) nadmoćnost,
vu ženidbe sestrom od strica ili tetke po očevoj strani u a položaj onog ko uzima ženu — podređenost i zavisnost.
Australiji Elkin objašnjava pomoću pravila da će se muška Ta nejednakost lica koja su se orodila može se objektivno
rac, s obzirom da mora da izbegava svaki dodir sa svojom izraziti u institucijama, u vidu nepostojane ili čvrste hi
taštom, dosetiti da izabere ženu među onim ženama koje jerarhije; ili se, pak, ona subjektivno izražava u sistemu
su potpuno strane njegovoj sopstvenoj lokalnoj grupi (kojoj meduličnih odnosa pomoću povlastica i zabrana. Prema
pripadaju sestre njegovoga oca). Samo to pravilo imalo bi tome, nikakva se tajna ne krije u običajima čiju nam unu
svrhu da spreči otimanje majke i ćerke ο ljubav istoga čo- trašnju stranu otkriva doživljeno iskustvo. Nas samo zbu
veka; najzad, izgleda da je ono bilo protegnuto na ženine njuju uslovi u kojima su se oni konstituisali, jer su različiti
babu i dedu. Prema tome, imamo četiri oprečna tumačenja u svakom pojedinom slučaju. Oni su kod nas jasno odvojeni
jedne jedine pojave; prema prvom — ona je funkcija od drugih običaja i vezani za jedan nedvosmislen kontekst.
jednog tipa braka, prema drugom — rezultat jedne Zauzvrat, u egzotičnim društvima isti običaji i isti kontekst
336 DIVLJA MISAO ISTORIJA I DIJALEKTIKA 337
kao da su srasli sa drugim običajima i sa jednim drugim kon zemlji koračalo i živelo u jedom narodu bogova", i koje
tekstom: kontekstom porodičnih veza sa kojim nam oni izgle pesnik evocira samo zato da bi upitao treba li žaliti za njim ili
daju nespojivi. Mi teško možemo da zamislimo da, u pri ne. To vreme danas nam je vraćeno zahvaljujući otkriću
vatnom životu, zet Predsednika Republike vidi u njemu pre sveta informacije u kome opet vladaju zakoni divlje misli:
šefa države nego tasta; a ako se suprug engleske kraljice vraćeno nam je i nebo koje korača po zemlji u jednom na
javno vlada kao njen prvi podanik, imamo jake razloge rodu odašiljača i primalaca čije poruke, dok god kruže,
da pretpostavimo da se on, kada ostanu nasamo, ponaša predstavljaju predmete fizičkog sveta i mogu da budu shva
prosto-naprosto kao njen muž. Prema takvoj ličnosti ta ćene u isti mah spolja i iznutra.
osoba ponaša se na jedan ili drugi način. Površno gledan, Misao da se svet primitivaca (ili tobožnjih primiti-
tabu ženinih roditelja izgleda čudan otuda što oni u isti mah vaca) sastoji poglavito od poruka nije nova. Ali do nedavno
imaju i jedan drugi status. je pripisivana negativna vrednost onome što je pogrešno
Prema tome, kao što smo to već utvrdili za intelektualne smatrano jednom distinktivnom odlikom, kao da ta raz
operacije, taj sistem ideja i stavova ukazuje se ovde samo lika između sveta primitivaca i našeg sveta sadrži objaš
otelovljen. Sam po sebi, on ne sadrži ništa što bi etnologa njenje za njihovu duhovnu i tehnološku podređenost, dok
moglo da zbuni: moj odnos sa Predsednikom Republike ih ona pre stavlja na ravnu nogu sa modernim teoretiča
sastoji se isključivo u poštovanju negativnih pravila s moje rima dokumentacije.* Trebalo je da fizika otkrije da jedan
strane, pošto u nedostatku drugih veza naše mogućne od semantički svet ima sva obeležja jednog apsolutnog pred
nose potpuno određuje pravilo da mu se ja neću obratiti, meta da bi se priznalo da je način na koji primitivci kon-
osim ako me on sâm na to ne navede, i da ću se držati ceptualizuju svoj svet ne samo koherentan, već baš onaj
na odstojanju punom poštovanja. Ali dovoljno bi bilo način koji se nameće kada je u pitanju predmet čija osnovna
da taj apstraktni odnos bude obuhvaćen jednim kon struktura pruža sliku jedne diskontinuirane složenosti.
kretnim odnosom, i da se povezu stavovi svojstveni svakom U isti mah bila je prebrođena prividna antinomija
od tih odnosa pa da u svojoj porodici budem sputan kao i između logičkog i predlogičkog mentaliteta. Divlja misao
neki australijski urođenik. Ono što nam izgleda kao veća je logična u istom smislu i na isti način kao i naša, ali samo
jednostavnost u društvenim odnosima i veća intelektualna kao ona naša misao koja se trudi sa upozna jedan svet
pokretljivost, potiče otuda što mi radije upotrebljavamo de- kome istovremeno priznaje fizička i značenjska svojstva.
love, ako ne čak i „sitninu jednoga delà", dok je urođenik I kad otklonimo taj nesporazum, ipak ostaje nepobitno
logički štediša; on neprekidno vezuje konce, neumorno slaže da se, nasuprot onome što je Levi-Bril mislio, ta
i povezuje sve vidove stvarnosti, bili oni fizički, društveni misao služi putevima razuma, a ne afektivnosti; razlikova
ili duhovni. Mi špekulišemo sa svojim idejama; a za njega njima i suprotstavljanjima, a ne mešanjem i participacijom.
su one pravo blago. Divlja misao praktično primenjuje Iako taj izraz još nije bio ušao u upotrebu, brojni Dirkemovi
jednu filosofiju konačnosti. i Mosovi tekstovi pokazuju da su oni bili shvatili da je tako
I to je jedan od razloga probuđenog interesovanja koje zvana primitivna misao u stvari jedna kvantifikovana misao.
ona izaziva. Taj jezik sa ograničenim rečnikom, koji ume
* Dokumentalist ne odbacuje i ne razmatra sadržinu delà koja analizira
da izrazi bilo kakvu poruku spojevima suprotnosti iz zato da bi iz njih izvukao sastavne jedinice za svoj kôd, ili zato da bi ih prilagodio
među sastavnih delova, ta sadržinska logika za koju su sadr- bilo kombinujući ih međusobno, bilo rastavljajući ih na još sitnije jedinice ako je
to potrebno. On, prema tome, postupa sa autorima kao da su oni bogovi, čija bi
žine neodvojive od forme, ta sistematika konačnih klasa, otkrovenja bila ispisana na hartiji umesto u živim bićima i stvarima i, u isti mah,
imala istu sakralnu vrednost zbog svog u najvećem stepenu značenjskog karaktera
taj svet sačinjen od značenja, ne ukazuju nam se više kao koji bilo iz metodoloških, bilo iz etnoloških razloga ne možemo — takva je pret
postavka — a da ne priznamo u oba slučaja.
retrospektivni svedoci vremena „ . . . u kome je nebo po
22
338 DIVLJA MISAO 339
ISTORIJA I DIJALEKTIKA
Prigovoriće nam se da između misli primitivaca i na Svakako, svojstva koja su dostupna divljoj misli nisu
še misli postoji jedna bitna razlika: teorija informacija svojstva koja privlače pažnju naučnika. U zavisnosti od
interesuje se za poruke koje to stvarno jesu, dok primi svakog posebnog slučaja, fizičkom svetu pristupa se sa dva
tivci pogrešno smatraju porukama obična ispoljavanja suprotna kraja : jednog koji je krajnje konkretan, i drugog koji
fizičkog determinizma. Ali ima dva razloga koji potiru vred- je krajnje apstraktan; i iz dva ugla, bilo ugla čulnih kvaliteta,
nost ovog argumenta. Na prvom mestu, teorija informacija bilo ugla formalnih svojstava. Ali činjenica da je trebalo, te
bila je primenjivana na sve slučajeve i ona obuhvata i feno orijski bar (i da se nisu odigrale nagle promené u perspektivi),
mene koji nemaju karakter poruka, to jest biološke feno da se ta dva pristupa spoje, objašnjava što su i jedan i dru
mene; iluzije totemizma imale su bar tu dobru stranu što gi, međusobno nezavisno u vremenu i prostoru, dove
su istakle da fenomenima toga reda pripada najvažnije li do dva različita, iako podjednako pozitivna tipa zna
mesto u ekonomiji klasifikacionih sistema. Postupajući sa nja: do znanja koje počiva na jednoj teoriji čulnog i koje
čulnim svojstvima životinjskog i biljnog carstva kao da su i dalje zadovoljava naše osnovne potrebe pomoću ve-
ona delovi jedne poruke, i otkrivajući u njima „signature" — ština zahvaljujući kojima je nastala civilizacija, to jest pomoću
dakle znake —, ljudi su počinili greške u određivanju: deo zemljoradnje, stočarstva, grnčarstva, tkanja, čuvanja i pri
koji ima neko značenje nije uvek bio onaj koji su oni sma premanja hrane, itd., čiji procvat počinje u neolitsko doba, i
trali takvim. Ali u nedostatku savršenih instrumenata znanja koje se odmah postavlja na plan inteligibilnog, i iz
koji bi im omogućili da ga traže tamo gde se on najčešće koga je proizašla savremena nauka.
nalazi, to jest na nivou onog što se vidi pod mikroskopom, Bilo je, začelo, potrebno čekati do polovine ovoga veka
oni su već nazirali, „kao kroz neku koprenu", principe tu da bi se ukrstili putevi koji su dugo bili odvojeni : put koji
mačenja; da bi se otkrila njihova heuristička vrednost i zaobilazno, preko komunikacije, vodi fizičkom svetu, i put
saglasnost sa stvarnošću, bila su potrebna najnovija otkrića za koji od nedavno znamo da preko fizike vodi svetu ko
— telekomunikacije, elektronske mašine za računanje i munikacije. Čitav proces ljudskog saznavanja dobija tako
elektronski mikroskop. karakter jednog zatvorenog sistema. Priznati da je naučni
Pre svega, iz činjenice da poruke (za vreme njihovog duh u svom najmodernijem vidu, zahvaljujući susretu koji je
prenošenja, kada one objektivno postoje izvan svesti odaši samo divlja misao umela da predvidi, začelo doprineo pot
ljača i primalaca) pokazuju svojstva koja su im zajednička vrđivanju njenih principa i vaspostavljanju njenih prava,
sa fizičkim svetom, proizlazi da su ljudi, varajući se u po znači ostati i dalje veran njenom nadahnuću.
gledu fizičkih fenomena (ne apsolutno, već u odnosu na
nivo na kome su ih opažali), i tumačeći ih kao da su po 12. jun — 16. oktobar 1961.
ruke, ipak mogli da otkriju neka njihova svojstva. Da bi
teorija informacija mogla da bude izgrađena, bilo je, bez
sumnje, neophodno da se otkrije da svet informacija pred
stavlja deo, ili jedan vid sveta prirode. Ali pošto je do
kazana valjanost prelaženja sa zakona prirode na zakone
informacija, ona podrazumeva i valjanost obrnutog pre
laženja: onoga koje već hiljadama godina omogućava lju
dima da se putevima informacija približe zakonima pri
rode.
22*
DODATAK 341
Memoirs of the American Folklore Society, vol. 32, New York, Conklin, H. C. :
1938. (1) The relation of Hanunoo Culture to the Plant World. Doctoral
Benedickt, P. K. : Dissert., Yale, 1954 (microfilm).
»Chinese and Thai Kin numeratives«. Journal of the Ameri- (2) »Hanunoo Color Categories«. Southwestern Journal of Anthro-
can Oriental Society, vol. 65, 1945. pology, vol. 11, n° 4, Albuquerque, 1955.
Beidelman, T. O. : (3) Betel Chewing among the Hanunoo. Proceedings of the 4th Far-
»Right and Left Hand among the Kaguru: A note on Symbolic eastern Prehistoric Congress, Paper n° 56, Quezon City
Classification«. Africa, vol. 31, n° 3, London, 1961. (Nat. Res. Council of the Philippines), 1958.
Bergson, H. : (4) Lexicographical Treatment of Folk Taxonomies, mimeogr., 1960.
Les Deux Sources de la morale et de la religion, 88 e éd., Paris, 1958. Cooke, Ch. A. :
Beth, Ε. W. : »Iroquois Personal Names-Their Classification«, Proceedings
Les Fondements logiques des mathématiques, Paris, 1955. of the American Philosophical Society, vol. 96, fasc. 4, Phi-
Boas, F. : kdelphia, 1952.
(1) Introduction t o : James Teit, »Traditions od the Thompson Cruz, M. :
River Indians of British Columbia«. Memoirs of the Ameri- »Dos nomes entre os Bororos«. Revista do Institute Histo-
can Folklore Society, vol. 6, 1898. rico e Geografico Brasileiro, vol. 175 (1940), 1941.
(2) »Handbook of American Indian Languages«, Part 1. Bulletin Cunnison, L G . :
40, Bureau of American Ethnology, Washington, D. C, 1911. The Luapula Peoples of Northern Rhodesia, Manchester, 1959.
(3) »The Origin of Totemism«,/Imenazrc Antropologist, vol. 18, 1916. Delatte, A. :
(4) »Ethnology of the kwakiutl«, 35th Annual Report, Bureau of »Herbarius: Recherches sur le cérémonial usité chez les anci-
American Ethnology, 2 vol, (1913-1914), Washington, D. C, ens pour la cueillette des simples et des plantes magiques«.
1921. Bibl. de la Fac. de Phil, et Let. Univ. de Liège, fasc. L X X X I ,
(5) »Mythology and Folk-Tales of the North America Indians«. Liège-Paris, 1938.
Reprinted in: Race, Language and Culture. New York, 1940. Dennett, R. E. :
Bochet, G. : Nigerian Studies, London, 1910.
»Le Poro des Dieli«. Bulletin de l'Institut Français d'Afri- Dennler, J. G. :
que noire, vol. 2 1 , n o s 1-2, Dakar, 1959. »Los nombres indigenas en guarani«. Physis n° 16, Buenos
Bowers, A. W. : Aires, 1939.
Mandan Social and Ceremonial Organization, Chicago, 1950. Densmore, F. :
Bröndal, V. : (1) »Papago Music«. Bulletin 90, Bureau of American Ethnology,
Les Parties du discours, Copenhague, 1928. Washington, D. C, 1929.
Brouillette, B. : (2) »Mandan and Hidatsa Music«. Bulletin 80, Bureau of Ameri-
La Chasse des animaux à fourrure au Canada, Paris, 1934. can Ethnology, Washington, D. C, 1923.
Capell, A. : Diamond, S. :
»Language and World View in the Northern Kimberley, »Anaguta Cosmography: T h e Linguistic and Behavioral Im-
W. Australia«. Southwestern Journal of Anthropology, vol. plications«. Anthropological Linguistics, vol. 2, n° 2, 1960.
16, a° 1, Albuquerque, 1960. Dickens, Ch. :
Carpenter, E. : Great Expectations, Complete Works, 30 vol., New York
(Communication personnelle, 26-10-61.) and London, s. d.
Charbonnier, G. : Dieterlen, G. :
»Entretiens avec Claude Lévi-Strauss«, Les Lettres Nouvelles (1) »Les Correspondances cosmo-biologiques chez les Soudanais«.
10, Paris, 1961. Journal de Psychologie normale et pathologique, 43 e année,
Coghlan, H. H. : n° 3, Paris, 1950.
«Prehistoric Copper and some Experiments in Smelting». (2) »Classification des végétaux chez les Dogon«. Journal de la
Transactions of the Newcomen Society, 1940. Société des Africanistes, tome X X I I , Paris, 1952.
Colbacchini, P. A. et Albisetti, P. C. : (3) »Parenté et Mariage chez les Dogon (Soudan français)«. Africa,
vol. 26, n° 2, London, April 1956.
Os Bororos Orientais, Saô Paulo-Rio de Janeiro, 1942.
(4) »Mythe et organisation sociale au Soudan français«. Journal
Comte, A. :
de la Société des Africanistes, tome XXV, fasc. I et I I , 1955.
Cours de philosophie positive, 6 vol., Paris, n. éd., 1908.
346 DIVLJA MISAO
BIBLIOGRAFIJA 347
(5) »Mythe et organisation sociale en Afrique occidentale«. Jour-
nal de la Société des Africanistes, tome XXIX, fasc. I, Paris, (2) »The Hako: A Pawnee Ceremony«, 22 nd Annual Report,
1959. Bureau of American Ethnology (1900-1901), Washington,
(6) »Note sur le totémisme Dogon«, L'Homme, II, 1, Paris, 1962. D. C , 1904.
Dorsey, G. A. and Kroeber, A. L. : Fletcher, A. C. and La Flesche, F. :
»Traditions of the Arapaho«. Field Columbian Museum, Publ. »The Omaha Tribe«, 27 th Annual Report, Bureau of Ame
81, Anthropological Series, vol. 5, Chicago, 1903. rican Ethnology (1905-1906), Washington, D. C, 1911.
Dorsey, J. O. : Fortune, R. F. :
(1) »Osage Traditions«. 6th Annual Report, Bureau of American (1) »Omaha Secret Societies«. Columbia University Contributions
Ethnology (1884-1885), Washington, D. C, 1888. to Anthropology, vol. 14, New York, 1932.
(2) »Siouan Sociology«. 15th Annual Report, Bureau of American (2) Sorcerers of Dobu, New York, 1932.
£iW/đ£y(1893-1894), Washington,D. C, 1897. Fourie, L. :
Dupire, M. : »Preliminary Notes on Certain Customs of the Hei-/om Bush
»Situation de la femme dans une société pastorale (Peul no- men«. Journal of the Southwest Africa Society, vol. I, 1925-1926.
mades du Niger)« in: D. Paulme éd., Femmes d'Afrique No- Fox, C. E. :
ire, Paris-La Haye, 1960. The Threshold of the Pacific, London, 1924.
Durkheim, Ε. : Fox, R. B. :
Les Formes élémentaires de la vie religieuse, 2e éd., Paris, 1925. »The Pinatubo Negritos : their useful plants and material
Durkheim, E. et Mauss, M.: culture«.
os
The Philippine Journal of Science, vol. 81 (1952),
»Essai sur quelques formes primitives de classification« n 3-4, Manila, 1953.
L'Année Sociologique, vol. 6, 1901-1902. Frake, Ch. O. :
Elkin, A. P. : »The Diagnosis of Disease among the Subanun of Mindanao«.
(1) »Studies in Australian Totemism. Sub-Section, Section and American Anthropologist, vol. 63, n° I, 1961.
Moiety Totemism«. Oceania, vol. 4, n° 1, 1933-1934. Frazer, J. G. :
(2) »Studies in Australian Totemism. The Nature of Australian Totemism and Exogamy, 4 vol., Londres, 1910.
Totemism«. Oceania, vol. 4, n° 2, 1933-1934. Freeman, J. D. :
(3) »Kinship in South Australia«. Oceania, vol. 8,e 9, 10, 1937-1940. »Iban Augury«. Bijdragen tot de Taal-, Land- en Volkenkunde,
(4) The Australian Aborigines, Sydney-London, 3 éd., 1961. Deel 117, Ie Afl., 'S-Gravenhage, 1961.
Elmendorf, W. W. and Kroeber, A. L. : Freud, S. :
»The Structure of Twana Culture«. Research Studies, Mo- Totem et Tabou. Trad, française, Paris, 1924.
nographic Supplement n° 2, Pullman, Washington, 1960. Gardiner, A. H. :
Elmore, F. H. : The Theory of Proper Names. A Controversial Essay, London,
»Ethnobotany of the Navaio«. The University of New Mexi- 2nd ed., 1954.
co Bulletin, Monograph Series, vol. 1, n° 7, Albuquerque, Geddes, W. R. :
1943. The Land Dayaks of Sarawak, Colonial Office. London, 1954.
Evans-Pritchard, Ε. Ε. : Gilges, W. :
(1) »Witchcraft«. Africa, vol. 8, n° 4, London, 1955. »Some African Poison Plants and Medicines of Northern
(2) tiNuer Religion«. Oxford, 1956. Rhodesia«. Occasional Papers, Rhodes-Livingstone Museum,
(3) »Zande Clans and Totems«. Man, vol. 61, art. n° 147, Lon n° 11, 1955.
don, 1961. Goldenweiser, A. A. :
Firth, R. : »On Iroquois Work«. Summary Report of the Geological Sur-
(1) »Totemism in Polynesia«. Oceania, vol. 1, n o s 3 et 4, 1930-1931. vey of Canada. Ottawa, .Department of Mines, 1913.
(2) History and Traditions of Tikopia, Wellington, 1961. Grzimek, B. :
Fischer, J. L., Fischer, Α., and Mahony, F.: »The Last Great Herds of Africa«. Natural History, vol. 70,
»Totemism and Allergy«. The International Journal of So n° 1. New York, 1961.
cial Psychiatry, vol. 5, n° 1, 1959. Haile, Father B. :
Fletcher, A. C. : Origin Legend of the Navaho Flintway, Chicago 1943. Ha-
(1) »A Pawnee Ritual used when changing a Man's name.« Ame ile, Father B. and Wheelwright, M.C. :
rican Anthropologist, vol. 1, 1899. Emergence Myth according to the Hanelthnayhe, Upward-Reach-
ing Rite. Navajo Religion Series, vol. 3, Santa Fe, 1949.
348 D I V L J A MISAO BIBLIOGRAFIJA 349
Hallowell, Α. Ι. : Jenness, D. :
»Ojibwa Ontology, Behavior and World View«, in: S. Dia (1) »The Indian's Interpretation od Man and Nature«. Transac-
mond, ed., Culture in History. Essays in Honor of Paul Ra tions, Royal Society of Canada, Section II, 1930.
din, New York, 1960. (2) »The Ojibwa Indians od Parry Island. Their Social and Religi-
Hampate Ba, A. et Dieterlen, G. : ous Life«. Bulletins of the Canada Department of Mines,
»Koumen. Texte initiatique des Pasteurs Peul«. Cahiers National Museum of Canada, n° 78, Ottawa, 1935.
de l'Homme, nouvelle série I, Paris-La Haye, 1961. (3) »The Carrier Indians of the Bulkley River«. Bulletin n° 133,
Handy, Ε. S. Craighill and Pukui, M. Kawena : Bureau of American Ethnology, Washington, D. C, 1943.
»The Polynesian Family System in Ka-'u, Hawai'i«. The Jensen, B. :
Polynesian Society, Wellington, Ν. Z., 1958. »Folkways of Greenland Dog-Keeping«. Folk, vol. 3, Copen-
Harney, W. E. : hague, 1961.
»Ritual and Behaviour at Ayers Rock«. Oceania, vol. 31, n° 1, Κ., W. :
Sydney, 1960. »How Foods Derive their Flavor« (compte rendu d'une commu
»Mollusca among the American Indians«. Acta Americana, nication de Ε. C. Crocker à la Eastern New York Section of
vol. 3, n° 4, 1945. American Chemical Society). The New York Times, May 2,
Hart, C. W. M. : 1948.
»Personal Names among the Tiwi«. Oceania, vol. 1, n° 3, 1930. Kelly, C. Tennant :
Hediger, H. : »Tribes on Cherburg Settlement, Oueensland«. Oceania, vol.
Studies of the Psychology and Behaviour of Captive Animals 5, n° 4, 1935.
in Zoos and Circus (transi, from German), London, 1955. Kinietz, W. V. :
Henderson, J. and Harrington, J. Ρ : »Chippéwa Village. The Story of Katikitegon«. Bulletin n°
»Ethnozoology of the Tewa Indians«. Bulletin n° 56, Bureau 25, Cranbrook Institute of Science, Detroit, 1947.
of American Ethnology, Washington, D. C, 1914. Koppers, W. :
Henry, J. : Die Bhïl in Zentralindien. Wien, 1948.
Jungle People. A Kaingäng Tribe of the Highlands of Brazil, Krause, A. :
New York, 1941. The Tlingit Indians. Transi, by E. Günther, Seattle, 1956.
Hernandez, Th. : Krige, Ε. J. and J. D. :
»Social Organization of the Drysdale River Tribes, North- The Realm of a Rain Queen, Oxford, 1943.
west Australia«. Oceania, vol. 2, 1940-41. Kroeber, A. L. :
Heyting, A. : (1) »Zuni Kin and Clan«, Anthropological Papers of the American
Les Fondements des Mathématiques, Paris, 1955. Museum of Natural History, vol. 18, part II, New York, 1917.
Hoffman, W. J. : (2) »Handbook of the Indians of California«, Bulletin 78, Bureau
»The Menomini Indians«. 14 th Annual Report. Bureau of of American Ethnology, Washington, D. C., 1925.
American Ethnology, part 1 (1892-93), Washington, D. C, Krott, P. :
1896. »Ways of the Wolverine«. Natural History, vol. 69, n° 2, New
Hollis, A. C. : York, 1960.
The Nandi, their Language and Folklore, Oxford, 1909. La Barre, W. :
Hubert, R. et Mauss, M. : »Potato Taxonomy among the Aymara Indians of Bolivia«.
(1) Mélanges d'histoire des religions, 2e éd., 1929. Acta Americana, vol. 5, n o s 1-2, 1947.
(2) »Esquisse d'une théorie générale de la magie«. L'Année Socio- La Flesche, F. :
logique, tome VII, 1902-03, in : Mauss, M. Sociologie et Ant- (1) »Right and Left in Osage Ceremonies«. Holmes Anniversary
hropologie, Paris, 1950. Volume, Washington, D. C, 1916.
Ivens, W. G. : (2) »The Osage Tribe. Rites of the Chiefs: Sayings of the Ancient
Melanesians of the South-East Solomon Islands, London. 1927. Men«. 36 th Annual Report, Bureau of American Ethnology
Jakobson, R. : {1914-1915), Washington, D. C, 1921.
»Concluding Statement : Linguistics and Poetics,« in : Thomas (3) »The Osage Tribe. The Rite of Vigil«. 39 th Annual Report,
A. Sebeok, ed. Style in Language, New York-London, 1960. Bureau of American Ethnology (1917-1918), Washington,
Jakobson, R. and Halle, M. :
Fundamentals of Language, 'S-Gravenhage, 1956. D. C , 1925.
350 DIVLJA MISAO BIBLIOGRAFIJA 351
(4) »The Osage Tribe. Child Naming Rite«. 43 rd Annual Report, Marsh, G. H. and Laughlin, W. S. :
Bureau of American Ethnology (1925-1926), Washington, »Human Anatomic Knowledge among the Aleutian Islanders«.
D . C , 1928. Southwestern Journal of Anthropology, vol. 12, n° 1, Albu-
(5) »The Osage Tribe. Rite of the Wa-Xo'-Be«. 45 th Annual querque, 1956.
Report, Bureau of American Ethnology (1927-1928), Was- Mauss, M. :
hington, D . C , 1930. (Cf. aussi Hubert et Mauss, Durkheim et Mauss.) »L'âme
Laguna, F. de: et le prénom«, Bulletin de la Société française de Philosophie,
»Tlingit Ideals about the Individual«. Southwestern Journal Séance du 1 e r juin 1929 (29 e année).
of Anthropology, vol. 10, n° 2, Albuquerques, 1954. Meggitt, M. J. :
Larock, V. : »The Bindibu and Others«. Man, vol. 61, art. n° 172, London,
Essai sur la valeur sacrée et la valeur sociale des noms de person- 1961.
nes dans les sociétés inférieures, Paris, 1932. Michelson, T. :
Leighton, A. H. and D.C. : (1) »Notes on Fox Mortuary Customs and Beliefs«. 40 th Annual
»Gregorio, the Hand-Trembler, A Psychobiological Perso- Report, Bureau of American Ethnology, (1918-1919), Washin-
nality Study of a Navaho Indian«. Papers of the Peabody Mu- gton. D . C , 1925.
seum, Harvard University, vol. 40, n° 1, Cambridge, Mass., (2) »Fox Miscellany«, Bulletin 144, Bureau of American Ethnology,
1949. Washington, D . C , 1937
Lévi-Strauss, C. : Middleton, J. :
(1) Les Structures élémentaires de la parenté, Paris, 1949. »The Social Significance of Lugbara Personal Names«. The
(2) Tristes Tropiques, Paris, 1955. Uganda Journal, vol. 25, n° 1, Kampala, 1961.
(3) »Documents Tupi-Kawahib«, i n : Miscellanea Paul Rivet, Mooney, J. :
Octogenario Dicata, Mexico, 1958. »The Sacred Formulas of the Cherokee«. 7 th Annual Report,
(4) Collège de France, chaire d'Anthropologie sociale. Leçon ina- Bureau of American Ethnology, Washington, D. C, 1886.
ugurale faite le mardi 5 janvier 1960. Paris, 1960. Needham, R. :
(5) »La Structure et la forme, réflexions sur un ouvrage de Vladimir (1) »The System of Teknonyms and Death-Names of the Penan«.
Propp«. Cahiers de ΓIinstitut de Science économique appliquée Southwestern Journal of Anthropology, vol. 10, n° 4, Albu-
(Recherches et dialogues philosophiques et économiques, 7), querque, 1954.
n° 99, Paris, 1960. (2) »A Penan Mourning-Usage«. Bijdragen tot de Taal-, Land- en
(6) Le totémisme aujourd'hui, Paris, 1962. Volkenkunde, Deel 110, 3 e Afl., 'S-Gravenhage, 1954.
Lienhardt, G. : (3) »The Left Hand of the Mugwe : An Analytical Note on the
Divinity and Experience. The Religion of the Dinka, London, Structure of Meru Symbolism«. Africa, vol. 30, n° 1, London,
1962. 1960.
Loeb, Ε. Μ. : (4) »Mourning Terms«, Bijdragen tot de Taal-, Land- en Vol-
»Kuanyama Ambo Magic«, Journal of American Folklore, kenkunde, Deel 115, l r e Afl., 'S-Gravenhage, 1959.
vol. 69, 1956. Nelsen, E. W. :
Long, J. K. : Wild Animals of North America, Washington, D. C, 1918.
Voyages and Travels of an Indian Interpreter and Trader Nsimbi, N. B. :
(1791), Chicago, 1922. »Baganda Traditional Personal Names«. The Uganda Journal,
vol 14, n° 2, Kampala, 1950.
Manu (The Laws of) : Parsons, E. C. :
The Sacred Books of the East, ed. by F. Max Müller, vol. »Hopi and Zuni Ceremonialism«. Memoirs of the American
25,Oxford, 1886. Anthropological Association, n° 39, Menasha, 1933.
McClellan, C. : Paso y Troncoso, F. del :
»The Interrelations of Social Structure with Northern Tlingit »La Botânica entre los Nahuas«, Anales Mus. Nac. Mexic,
Ceremonialism«. Southwestern Journal of Anthropology, vol. tome I I I , Mexico, 1886.
Peirce, Ch. S. :
10, n° 1, Albuquerque, 1954. »Logic as Semiotic : the Theory of Signs«, i n : J. Buchler,
McConnel, U. : ed. The Philosophy of Peirce: Selected Writings, London,
»The Wik-Munkan Tribe of Cape York Peninsula«. Oceania, 3 rd ed., 1956.
vol. 1, n o s 1 and 2, 1930-31.
352 DIVLJA MISAO
BIBLIOGRAFIJA 353
Pink, Ο. : (2) Flore populaire de la France. T o m e I I , Paris, 1899.
»Spirit Ancestors in a Northern Aranda Horde Country«. Roscoe, J. :
Oceania, vol. 4, n° 2, Sydney, 1933-34. The Baganda : An Account of their Native Customs and Beli-
Radcliffe-Brown, A. R. : efs, London, 1911.
(1) »The Social Organization of Australian Tribes«. Oceania, Rousseau, J. J. :
vol. 1, n ° 2 , 1930-31. (1) Discours sur l'origine et les fondements de l'inégalité parmi
(2) »The Comparative Method in Social Anthropology«. Huxley les hommes. Œuvres mêlées, Tome I I . Nouvelle éd., Londres,
Memorial Lecture for 1951. Journal of the Royal Anthropological 1776.
Institute, vol. 81, parts I and I I , 1951 (Published 1952). Re (2) Essai sur l'origine des langues. Œuvres posthumes. T o m e I I ,
publié dans: Method in Social Anthropology, Chicago, 1958, Londres, 1783.
ch. v. Russell, B. :
(3) »Introduction« in : A. R. Radcliffe-Brown and Daryll Forde, »The Philosophy of Logical Atomism«. The Monist, 1918.
eds. African Systems of Kinship and Manage, Oxford, 1950. Russell, F. :
Radin, P. : »The Pima Indians«, 26 th Annual Report, Bureau of American
(1) »The Winnebago Tribe«, .37th Annual Report, Bureau of Ame- Ethnology (1904-1905), Washington, D. C, 1908.
rican Ethnology (1915-1916), Washington D. C, 1923. Sartre, J. P. :
(2) »Mexican Kinship Terms«. University of California Publi- Critique de la raison dialectique, Paris, 1960.
cation in American Archaeology and Ethnology, vol. 31, Ber- Saussure, F. de :
keley, 1931. Cours de Linguistique générale, 2e éd., Paris, 1922.
Rasmussen, K. : Schoolcraft, H. R. :
»Intellectual Culture of the Copper Eskimos«, Report of the Cf. Williams.
Fifth Thule Expedition, vol. 9, Copenhague, 1932. Sedeis (Société d'Études et de Documentation Économiques, I n -
Read, K. E. : dustrielles et Sociales) :
»Leadership and Consensus in a New Guinea Society«. Ame- Bulletin n° 796, supplément »Futuribles«, n° 2, Paris, 1961.
rican Anthropologist, vol. 61, n° 3, 1959.
Reichard, G. A. : Sharp, R. Lauriston :
(1) Navajo Classification od Natural Objects«. Plateau, vol. 2 1 , »Notes on Northeast Australian Totemism«, in .· Studies
Flagstaff, 1948. in the Anthropology of Oceania and Asia, Papers of the Peabo-
(2) Navaho Religion. A Study of Symbolism, 2 vol. Bollingen dy Myseum, Harvard University, vol. 20, Cambridge, Mass.,
Series X V I I I , New York, 1950. 1943.
Reko, B. P. : Sebillot, P. :
Mitobotanica Zapoteca, Tacubaya, 1945. Le Folklore de France. T o m e I I I , »La Faune et la flore«, Pa-
Retz, Cardinal de : ris, 1906.
Mémoires. Bibliothèque de la Pléiade, Paris, 1949. Simpson, G. G. :
Risley, H. H. : Principles of Animal Taxonomy, New York, 1961.
Tribes and Castes of Bengal, 4 vol., Calcuta, 1891. Skinner, A. :
Ritzenhaler, R. : (1) »Social Life and Ceremonial Bundles of the Menomini I n -
»Totemic Insult among the Wisconsin Chippewa«. American dians«, anthropological Papers of the American Museum of
Anthropologist, vol. 47, 1945. Natural History, vol 13, part 1. Ney York, 1913.
Rivers W. H. R. : (2) »Observations on the Ethnology of the Sauk Indians«. Bulletins
»Island-Names in Melanesia«. The Geographical Journal, of the Public Museum of the City of Milwaukee, vol. 5, n° 1,
London, May, 1912.
Robbins, W. W., Harrington, J. P., and Freire-Marreco, B. : 1923-25.
»Ethnobotany of the Tewa Indians«. Bulletin n" 55, Bureau (3) »Ethnology of the Ioway Indians«. Bulletins of the Public Mu-
of American Ethnology, Washington, D. C, 1916. seum of the City of Milwaukee, vol 5, n° 4, 1926.
Rocal, G. : Smith. A, H. :
Le Vieux Périgord, 3 e éd., Paris, 1928. »The Culture of Kabira, Southern Ryükyü Islands«. Proceedings
Rolland, E. : of the American Philosophical Society, vol. 104, n° 2, Philadel-
(1) Faune populaire de la France. T o m e I I , »Les Oiseaux sauvages«, phia, 1960.
Paris, 1879.
23
354 D I V L J A MISAO BIBLIOGRAFIJA 355
\
356 DIVLJA MISAO
Warner, W. Lloyd. :
A Black Civilization. Revised edition, New York, 1958. INDEKS
Waterman, T. T. :
»Yurok Geography«. University of California Publications
in American Archaeology and Ethnology, vol. 16, n° 5, Ber
keley, 1920.
White, C. N. M. :
(1) Elements in Luvale Beliefs and Rituals«. The Rhodes-Living
stone Paper, n° 32, Manchester, 1961.
(2) (J. Chinjavata and L. E. Mukwato.) »Comparative Aspects of
Luvale Puberty Ritual«. African Studies, Johannesburg, 1958.
White, L. A. :
»New Material from Acoma«, in: Bulletin 136, Bureau of
American Ethnology, Washington, D. C, 1943.
Whiting, A. F. :
»Ethnobotany of the Hopi«. Bulletin n° 14, Museum of North
ern Arizona, Flagstaff, 1950. Afektivnost 78—80. Aron, R. (R. Aron) 114.
Williams, M. L. W. : Ajmara 86. Arunta. Videti pod Aranda.
Schoolcraft's Indian Legends, Michigan U. P., 1956. Ajovaji 224. Ashanti 186 bel.
Wilson, G. L. : Ajvenz, V. Dž. (W. G. Ivens) Asmati 104.
»Hidatsa Eagle Trapping«. Anthropological Papers of the 124 bel. Astrologija 84—85.
American Museum of Natural History, vol. 30, part IV, New Akvareli Arandâ 136, 310. Atapaskani 93.
York, 1928. Albert Veliki 84. Aurora 121—126.
Wirz, P. : Albizeti, P. C. (P. C. Albisetti). Azande 50, 216 bel.
Die Marind-Anim von Holländisch-Süd-Neu-Guinea. I Band, Videti pod Kolbakini.
Teil II, 1922. Alergija 147. Baganda 162, 163, 237.
Witkowski, G. J. : Algonkini 73, 74, 93, 101, 115, Bah, J.-S. (J.-S. Bach) 308.
Histoire des accouchements chez tous les peuples, Paris, 1887. 148, 168, 195, 222, 223, 230, Bahima 204.
Woensdregt, J. : 246, 249, 257. Bajdelman, T. O. (T. O. Bei-
»Mythen en Sagen der Berg-Toradja's van Midden-Celebes«. Aluridja 222. delman) 198.
Verhandelingen van het Bataviaasch Genootshap van Künsten Alvijano, F. de (F. de Alvi- Balandje, Ž. (G. Balandier) 300
en Wetenschappen, vol. 65, n° 3, Batavia, 1925. ano) 155. bel.
Worsley, P. : Ambo 106, Balovali 44.
»Totemism in a Changing Society«. American Anthropologist, Analitički um 311—339. Balzak, O. de (H. de Balzac)
vol. 57, n° 1955. Anderson, A. Dž. Ο. (Α. J. O. 36, 182 bel.
Wyman, L. C. et Harris, S. K. : Anderson) 89 bel. Bambara 219.
»Navaho Ethnobotany«. University of New Mexico, Bulletin Anderson, E. (Ε. Anderson) 119. Banjoro 204, 237, 238.
n° 366, Anthropological Series, vol. 3, n° 4, Albuquerque, Animizam 316. Bardi 109, 243.
1941. Apstraktno, apstrahovanje, ap- Bateso 205.
Zahan, D. : straktnost 37—39, 157, 187— Bauerz, Α. V. (A. W. Bowers)
Sociétés d'initiation Bambara, Paris-La Haye, 1960. 215, 219, 222, 232, 244, 279— 93.
Zegwaard, G. A. : 282, 336, 339. Bejtson Dž. (G. Bateson) 231,
»Headhunting Practices of the Asmat of Netherlands New Arabana 127, 129—133, 303. 235.
Guinea«. American Anthropologist, vol. 61, n° 6, 1959. Aranda 127—134, 151, 159, 161, Bekvit M. V. (M. W. Beck-
Zelenine, D. : 163, 168, 204, 221, 223, 225, with) 93.
Le culte des idoles en Sibérie. Trad, française, Paris, 1952. 226, 231, 280, 300, 303, 305, Bemba 106.
306, 307, 309. Benedikt, P. K. (P. K. Be-
Arhetipovi 110. nedict) 249.
Bergson, A. (H. Bergson) 189.
Arhive 304—308.
358 DIVLJA MISAO INDEKS 359
Berouz, D. P. ( D . P. Barrows) Delavari 195. Elkin, A. P. (A. P. Elkin) 109, Gahuku-Gama 72.
42. Demografija 112—117,160—161, 127, 129, 131, 149, 151, 243, Galijen 84.
Bet, Ε. V. (Ε. W. Beth) 314 209,247, 272, 297—299, 329. 280, 308, 335. Gardner, A. H. (A. H. Gar
bel. Denet, R. E. (R. E. Den Elmendorf, V. V. (W. W. El- diner) 229, 244, 262, 263,
Biti, Dž. H. M. (J. H. M. Be nett) 186. mendorf) 235, 257. 274, 277 bel.
anie) 237, 238. Denier, Dž. Dž. Q. G. Denn- Elmor, F. H. (F. H. Elmore) Gedel, K. (K. Godel) 330.
Blekfut 50. ler) 87. 82. Gedis, V. R. (W. R. Geddes)
Bliznaci 238, 248. Densmor, F. (F. Densmore) Endogamija 160—186; eksoga- 267 bel.
Boas, F. ( F . Boas) 37, 187, 93, 221 bel. mija 123—186, 296. Geografski determinizam 141
188, 249. Desna i leva strana 194, 197 Endopraksa 168, 174. —144.
— 198. Eskimi 82, 93, 108. Gete, V. (W. Goethe) 310.
Boje 83, 109, 110.
Detaj, E. (E. Détaille) 70. Evenz-Pričed, Ε. Ε. (Ε. Ε. Gilbo, 2 . T . (G. T h . Guilbaud)
Bolesti 47, 192, 193, 221.
Devanga 171. Evans-Pritchard) 50, 100, 103 129 bel.
Bororo (afrički) 198. bel., 153, 216 bel., 248, 287. Gilen, F. D ž . ( F . J. Gillen)
Dibl, C E . (C. E . Dibble) 8 9
Bororo (brazilski) 81 bel., 147,
bel. 127, 129—134, 164, 303.
164, 231, 294. Fangi 40, 105, 146, 147, 151,
Dijahronija 95, 107, 111—119, Gilgs, V. (W. Gilges) 44.
Bose, Ž. (G. Bochet) 209. 153.
Brak (pravila ο sklapanju) 134, 201, 202, 222, 258, 291, Fert, R. (R. Firth) 153, 292 Gobino, grof 2. A. de (Comte
128—130, 133, 151—155, 295—310, 324. bel. J. A. de Gobineau) 330 bel.
Dijalektički um 311—339. Fišer, A. (A. Fischer) 147. Gog, V. van (V. van Gogh)
160—186, 209, 310, 334, 335.
Dikens, C. (Ch. Dickens) 57, Fišer, Dž. L. (J. L. Fischer) 310.
Brassica rapa 262—264, 274, 204. 147. Goldenvajzer, A. A. (A. A.
275. Dikon, B. (B. Deakon) 318. Flečer, A. K. (A. C. Fletcher) Goldenweiser) 236, 248, 257.
Brendal, V. (V. Bröndal) 244 Dinka 172, 180 bel. 49, 99, 161. Gramatika. Videti pod Reč-
bel., 262. Dipir, M. (M. Dupire) 198. Foks Indijanci 73, 110, 148, nik.
Brujet, Β. (Β. Brouillette) 93. Dirkem, E. (E. Durkheim) 81, 260 bel. Grez, Z.-B. (J.-B. Greuze) 72.
Bulenvilje, grof A. de (com 82, 101, 121, 151, 217, 276, Foks, K. E. (C. E. Fox) 124 Griol, M. (M. Griaule) 43,
te H. de Boulainvilliers) 330. 304—306, 337. bel. 80, 219, 296.
Burjati 47. Foks, R. B. (R. B. Fox) 42, Grut Ejland 210.
Diterlen, 2. (G. Dieterlen) 80,
Burkhart, J. (J. Burckhardt) 46, 54. Gvarani 87.
81, 86, 153, 219, 222, 249.
310. Forest River 109. Grzimek, Β. (Β. Grzimek) 189
Divlja misao 281, 282, 311,
Bušmanil52. Fort jun, R. F. (R. F. Fortu
316 bel., 332, 333, 336, 337. bel.
ne) 85, 105, 161.
Cveće (njegova imena) 274—277. D o b u 160, 235. Francuska 114, 115, 160, 323, Hajm, R. (R. Heim) 245.
Dogoni 81, 153 bel., 219, 249. 326, 330 bel. Hampate Ba, A. (A. H a m -
Cikasaua 168, 170,177, 220, 226. Domaće majstorisanje 57—75, Francuska revolucija 322, 323, pate Ba) 81 bel., 86.
Činuki 37. 204 bel. 326, 330 bel. Hanunoo 40, 43, 46, 98, 107,
Čipeva 149, 166, 223. Dorsi, D ž . A. ( G . A. Dorsey) Freir-Mereko, Β. (Β. Freire- 192, 208.
179. Marreco) 43. Harni, V. E. (W. E. Harney)
Ćutanje 110 Frejk, Č. O. (Ch. O. Frake) 222.
Dorsi, Dž. O. (J. O. Dorsey) 43, 193. Hart, ' Κ. V. M. (C. W. M.
114, 202. Frejzer, Dž. Dž. (J. G. Fra- Hart) 234, 250, 255, 261,
Dajaki 97, 267 bel. Drvo 214, 215.
Dajmond, S. (S. Diamond) 198 zer) 101, 119, 121, 123—126, 272, 274.
bel. Dženes, D. ( D . Jenness) 79, 151, 156, 194, 296. Havaji 38, 39, 78, 197.
Dakota 249. 85, 104, 291 bel., 305 bel. Frimen, Dž. D. (J. D. Free Hediger, H. ( H . Hediger) 80.
Daninoć 340—342. man) 98. Hedon, A. K. (A. C. Had-
Datumi 327—331. Egan, F. ( F . Eggan) 116. Frojd, S. (S. Freud) 321. don) 166.
Dekart, R. (R. Descartes) 316. Eksopraksa 168. Fronda 322, 323. Hejl, Fader B. (Father B. Ha-
Delat, A. (A. Delatte) 85. Elema 156. Furi, L. (L. Fourie) 152. ile) 82, 180, 265.
360 D I V L J A MISAO
INDEKS 361
Hejting, A. (A. Heyting) 314 Jezik 37—39, 100, 111, 154,
bel. 181, 183, 211—215, 229—278, Koglan, H. H. (H. H. Cog- Lejtn, A. H. (A. H. Leighton)
Helouvel, A. I. (A. I. Hal- 292, 293, 319, 320, 334—336. hlan) 53 bel. 107, 265.
lowell) 144. Joruba 154, 183—186. Koko Jao 148, 154. Lejtn, D. K. ( D . C. Leighton)
Henderson, Dž. (J. Hender- Juma 239. Kola 86. 107, 265.
son) 46. Jurlungur (zmija) 138—139. Kolbakini, P. A. (P. A. Col- Lenotr, G. (G. Lenotre) 310.
Hendi, E. S. K. (E. S. C. Han- Juroki 225, 235, 248, 257, 258. bacchini) 81 bel., 164, 294. Levi-Bril, L. (L. Lévy-Bruhl)
dy) 38, 39, 40, 79, 144, 198. Kolektivno nesvesno 110. 318—337.
Henri, Dž. (J. Henry) 154 K. V. (W. K.) 52. Konklin, H. K. (H. C. Con- Ličnost 277.
bel. Kaguru 198. klin) 40, 44, 46, 81 bel., Lifu 123—125.
Hermes Trismegistos 84. Kakiš 127, 133, 163. 98, 99, 107, 192, 208. Lingvistika 110 151, 211—215,
Herington, Dž. P. (J. P. Har- Kalam-Griol, Ž. (G. Calame- Kont, O. (A. Comte) 219, 229—278, 293, 319, 320.
rington) 43, 46, 226. -Griaule) 80, 219. 281—283. Linhart, G. (G. Lienhardt) 172,
Heris, S. K. (S. K. Harris) Kalari 48. Kontinuirano i diskontinuirano 180 bei.
8 1 , 265. Kaleidoskop 77. 189—193, 255—261, 277, Litre, E. (E. Littré) 266.
Ernandes, T. (Th. Hernandez) Kanela 82. 278, 287—292 298, 299, 324 Loflin, V. S. (W. S. Laughlin)
210, 225, 231, 234. Kanison, I. Dž. (I. G. Cun- —332, 337. 207.
Hidaca 9 1 , 92, 93, 96, 97, 289. nison) 106. Konji (njihova imena) 268—271, Logika, logička misao 7 6 —
Hofman, V. Dž. (W. J. Hoff- Kapa, ženska 136. 276. 119, 120, 121, 151, 152, 155,
man) 223, 294. Karadjeri 134. Köpers, V. (W. Koppers) 171. 178,181, 187—215, 216—250,
Hol is, A. K. (A. C. Hollis) Karkadžu (Gulo buscus) 93—97. Krajg, Dž. D. (J. D. Krige) 251—278, 330, 336, 337 i na
162. Karpenter, E. (E. Carpinter) 108. 214 bel. drugim mestima u knjizi.
Hopi 42, 82, 9 1 , 104, 105, 116, Karuba 172. Krajg, E. Dž. (E. J. Krige) Long, Dž. K. (J. K. Long)
117, 221, 233, 239, 294. Kasta 163—182, 217. 214 bel. 219.
Kašing, F. H. (F. H. Cus- Krauze, A. (A. Krause) 38. Loritja. Videti pod Aluridja.
Ibani 97, 99. Lov na orlove 92—96, 289.
Iber, R. (R. Hubert) 50, 59. hing) 84. Kreber, Α. L. (Α. L. Kroe-
Kavirondo 205. ber) 116, 117, 179, 2 3 3 — Lovedu 214 bel.
Igo, V. (V. Hugo) 310. Luapula 106, 107.
Igra 72—75, 178—181. Kazasi 47. 235, 257.
Lugbara 237, 238, 239.
Ime, redno 239, 246, 248— Kejpel, A. (A. Capell) 100. Krik Indijanci 103, 104, 168.
Lušazi 44.
250,251—258. Keli, K. Tenent (C. Tenannt Kruz, M. ( M . Cruz) 231.
Luvali 109, 145.
Imena, osobena 163, 203, 225, Kelly) 213, 239, bel. Kuk, Č. A. (Ch. A. Cooke)
227—278. Keresi 116, 291 bel. 236 bel. Ljudožderstvo 123, 154, 326 bel.
Infrastrukture 137—144, 183, Kina, Kinezi 109, 155, 221 bel. Kukuruz 105, 118, 119.
Kinijec, V. V. (W. V. Kinietz) Kuruba 171. Mabuijag 165.
276.
166, 224. Kuvada 256. Magija i religija 283—292.
Intišijuma 290, 291. Kivaji 193. Kvakjutli 248. Maja Indijanci 246 bel., 249.
Irokezi 100, 115, 164, 235, 236, Klasifikacija 80—119, 187—216, Majthakudi 149.
248, 257—259, 286. 217—285,296—310,327—331, La Bar, V. (W. La Barre) 86. Malaita 123—125.
337. La Fleš, F. ( F . La Flesche) Maleciti 46.
Istorija 111—119, 209—215, 246,
Klue, F. ( F . Clouet) 63, 65, 99, 103, 105, 161, 195, 196, Malinovski, B. (B. Malinow-
295—310, 315, 317, 319, 321 198—202, 227, 230. ski) 40, 119, 137, 317.
—333. 68. La Forsa, vojvoda od (duc Mandana 95.
Itelmeni 47. de la Force) 310.
Kôd 137—144, 155, 161, 189— Manhart, V. (W. Mannhardt)
Jakobson, R. (R. Jakobson) 203. 192, 203, 229, 292, 326, 327. Lagina, F. de ( F . de Lagu 142.
Jakuti, 47. Koahuila 42. na) 104, 230. Manuovi zakoni 155, 177.
Jathaikeno 148.
Kodrington, R. H. (R. H. Lajerdila 149. Marks, K. (K. Marx) 183,
Codrington) 121, 123. Lakadon 246 bei. 312, 321.
Jatmuli 231. Kogito 316. Larok, V. (V. Larock) 271 bei. Marš, Dž. H. (G. H. Marsh)
L e b , E. M. (E. M. Loeb) 48. 207.
362 DIVLJA MISAO INDEKS 363
Masona 154. Načezi 170. Partikularizacija 224—278. Rasel, B. (B. Russell) 278.
Matabela 154. Nagradnje 167, 183, 321. Paso-i-Tronkoso F. del. (F. del Rasel, F. (F. Russell) 221.
Matematičke nauke 314 bel. Nadrealisti 62. Paso y Tronkoso) 89 bel. Rasmusen, Κ. (Κ. Rasmus-
Megit, M. Dž. ( M . J. Meggit) Naga urođenici 118. Pelin {Artemisia) 89—92. sen) 82.
284. Nandi 161. Penani 251, 254, 255, 256, 257, Razlaganje na delove i njihovo
Meklelen, K. (C. McClellan) 148. Naskapi 46. 258, 259 bel. ponovno združivanje 200—203,
Meklenan, Dž. F. (J. F. Me Navaho 42, 81, 82, 89, 106, 180, Penobskoti 46, 222. 207, 232, 233, 236, 316—331.
Lennan) 168, 296. 226, 265. Pers, Č. S. (Ch. S. Peirce) Rečnik 193, 204, 209—215,
Mekonel, A. (U. Me Connel) Ndembu urođenici 145. 60, 278. 297, 298.
231. Negrito 41—42. Peuli 81 bel., 85, 198.
Rečnik iz Trevua 262 bel.
Melijes, Z. (G. Méliès) 57. Nelzen, Ε. V. (Ε. W. Nelsen) Pigmeji 41.
Redklif-Braun, A. R. (A. R.
Pima 221.
Menomini 101, 166, 223, 247, 96 bel. Radcliffe-Brown) 99, 154 bel.,
Pinatubo 42, 46.
293. Neolitsko doba 53—55, 230, 164, 223.
Pink, O. (O. Pink) 231.
Menstruacija 89, 94—96, 138, 339. Plinije 84. Reko Β. Ρ. (Β. Ρ. Reko) 89 bel.
197, 289. Ngarinjini. Videti pod U n - Poezija 203. Religija. Videti pod Magija i
Metafora 95, 154, 155, 184—205 garinjini. Pojam, pojmovni 37—39, 5 8 — religija.
Nidem, R. (R. Needham) 198, Rembrant 70.
bek, 266—271, 273—275, 288 142, 168, 170, 181—183, 187
252, 253, 255, 259 bel. Rec, Kardinal de (Cardinal de
—291. —215, 287, 333, 334. i na
Nsimbi, N. B. (N. B. Nsim- Retz) 322.
Meteorologija 137—144. drugim mestima u knjizi.
bi) 237. Ricenthaler, R. (R. Ritzent
Metonimija 95, 155, 203, 204, Ponape 147, 154.
haler) 149.
266—271, 273—275, 288— Nueri 100, 103 bel., 107, 153, Poni 49, 95, 99, 193.
Rid, Κ. Ε. (Κ. Ε. Read) 73.
292. 248, 287. Ponka 195.
Mičelson, T. ( T . Michelson) 73, Posmatranje 40—46, 281—285. Rituali, ritualni 72—74, 8 2 —
74, 110, 148. Numerologija 196—202. 86, 89—97, 120—186, 193—
Praxis 182, 183, 318, 319, 333,
Midlton, Dž. (J. Middleton) 238. Obim 61, 188, 205. 334. 198, 200, 208, 272, 283—292,
Mikmaki 46. Odžibua 78, 104, 143, 195. Predznaci 97, 98, 184—186. 296, 302—310, 334, 335.
Miksi 249. Ogled 54, 55, 118—119, 282— Prijure, R. (R. Priourét) 114 i na drugim mestima u knjizi.
Mil, Dž. S. (J. S. Mili) 229. 285. —115. Riu-Kiu (ostrva) 42.
Mivoki 232, 233, 236, 239. Ojroti 47. Primitivni mentalitet 80, 318, Riverz, V. H. R. (W. H. R.
Mirisi 51—:52. Okerkila 149. 338. Rivers) 121, 123, 166.
Mit, mitska misao 56, 57—68, Omaha 85, 103, 105, 161, 162, Proizvoljnost. Videti pod Moti Rizli H. H. ( H . H. Risley) 171.
74, 75, 94, 95, 96, 97, 113, 194, 227, 236, 278. visanost. Robertson Smit, V. (W. R o
114, 137—142, 179, 183—186, Oraon 171. Psi (njihova imena) 224 bel., bertson Smith) 296.
187, 188, 203, 222, 225, 280, Organicizam 226. 240, 241, 246, 267—271, 276. Robinz, V. V. (W. W. Rob-
286, 292—310, 322, 323 i na Organizam 153, 189, 202, 207, Psihoanaliza 319—321. bins) 43.
drugim mestima u knjizi. 225—227, 232, 233. Ptice 97—101, 104, 143, 202, Rođenje 89—91, 105, 121—126,
Mohavki 236. Osedži 99, 102, 105, 114, 115, 248; grom-ptica 143, 293. 183, 225, 243—261, 333.
Mohikanci 195. 194—196, 198, 201, 202, 227, Ptice (njihova imena) 262, Rokal, Ž. (G. Rocal) 160.
Mokasin 195. 230, 236. 266—271, 276. Rolan, E. (E. Rolland) 262
Oseti 47. Pueblo 82, 96, 116, 226, 291 bel., 274 bel., 342.
Morfologija 46.
Ože, P. (P. Auger) 332. bel. Roman o Liscu 266 bel.
Mos, M. (M. Mauss) 50, 81,
Pukui 38, 39, 40, 79, 144, 198. Roskou, Dž. (J. Roscoe) 163.
82, 101, 286, 337.
Papago 221 bel. Rusi
Mota 121—125, 214.
Papuanci 326 bel. altajski 47;
Motivisanost 209—215.
Paradigmatski. Videti pod Sin- Rajhard, Dž. A. (G. A. Reich- sibirski 4 7 ;
Motlav 123—125. surgutski 47.
tagmatski. ard) 82, 88, 98.
M u n d a 171. Ruso, Z.-Ž. (J.-J. Rousseau) 80,
Parsonz, E. K. (E. C. Par Radin, P. (P. Radin) 101 bel.,
Murngeni 137—143. 219, 313.
sons) 294. 227, 249.
Muskogi 168.
364 D I V L J A MISAO INDEKS 365
Sadržina 61, 189, 207, 336. Spenser, Β. (Β. Spencer) 127, Terner, V. V. (V. W. Turner) Valpari 164.
Saibai 166. 130, 133, 134, 164, 303. 145. Van Genep, A. (A. van Gen-
Samoa 154. Statistika (raspored) 126, 129, Terston, Ε. (Ε. Thurston) nep) 158, 217, 218.
Sartr, Ž. - P. (J.-P. Sartre) 130, 132, 162, 215, 245—246, 107 bel., 172. Van Gulik, R. H. (R. H. van
182, 311, 312, 313, 315—322, 297. Tertulijan 154. Gulik) 155, 221 bei.
323, 326 bel., 333. Stener, V. Ε. Η. (W. Ε. Η. Tesman, G. (G. Tessmann) Vancolini, P. E. (P. E. Van-
Sauki 227, 230, 247. Stanner) 141, 292. 40, 105 bel., 146, 147, 153. zolini) 82 bei.
Sebijo, P. (P. Sebillot) 266 bel. Stertivent, V. Κ. (W. C. Teva 43, 46.
Vandrijes, Ž. (J. Vendryès)
S E D E I S (Društvo za ekonom Sturtevant) 42, 241. Tikopia 153, 292 bel.
264.
ska, industrijska i društvena Stivn, A. M. (A. M. Stephen) Tikuna 156.
Varamunga 127, 131, 133, 164,
proučavanja) 115. 104. Tivi 234, 250, 255, 260, 268,
243, 303.
Seljačka društva 137, 159, 160. Stoka (njena imena) 267—271, 271—274, 275 bel. Vavilak, sestre 137—139.
Seminola 42, 241. 276. Tjogandji 149. Vejden, R. van der (R. van
Strelou, Κ. (C. Strehlow) 223, Tlingiti 104, 147, 230.
Senufo 208. der Weyden) 70.
225, 305. Tocer, A. M. (A. M. Tozzer)
Sigfrid, A. (A. Siegfried) 114. Vensdret, Dž. (J. Woensdregt)
Silan, P. (P. Sillans) 43. Strelou, T . Dž. H . ( T . G . H . 246 bel.
225.
Sijuksi 101 bel., 102, 194, 223, Strehlow) 293, 301, 305, 306, Tomas, Ν. V. (Ν. W. T h o Verslij P. (P. Worsley) 210.
230, 233, 249. 309. mas) 163. Vestl, P. A. (P. A. Vestal)
Simpson, D ž . D ž . ( G . G. Sim Subanuni 42, 192. Tomson, D . F . ( D . F . T h o m 82, 91.
Sveti Jovan Hrizostom 154. son) 88, 224, 224, bel., 241,
pson) 49, 51, 52, 107. 243, 248.
Vik Munkani 87, 224 bei., 231,
Sinhronija 95, 107, 111—119, Svonton, Dž. R. (J. R. Swan- 241, 242, 245, 246, 248, 274.
Toradja 225.
202, 209, 222, 258, 291, 2 9 5 — ton) 104, Ό , 221. Torej 107.
Vilrajt, M. K. (M. C. Wheel-
311, 321, 324, 332. wright) 180, 265.
Šarbonje, Ž. (G. Charbonnier) Totem, totemizam — na raz Vilson, Dž. L. (G. L. Vilson)
Sintagmatski, paradigmatski 204 299. nim mestima u knjizi. 9 1 , 93.
bel., 264, 266—271, 273—277. Šarp, R. Loriston (R. Lau- Trobrijanova ostrva 194. Vinebago 101, 194, 195, 224,
Skiner, A. (A. Skinner) 224, riston Sharp) 134, 149, 205 T u p i Kavahib 231. 227.
230, 247, 294. bel., 224, 302. Turnvalt, R. (R. Thurnwald) Vire, P. (P. Wirz) 107 bel.
Skulkraft, H. R. (H. R. Šerbur 239 bel. 262. Vitkovski, Dž. Dž. (J. J. Wit-
Schoolcraft). Videti pod Šerente 96. T u t u 166. kowski) 262.
Vilijamz, M. L. V. Ševal, Poštar (Le Facteur Cheval) Voliš, V. D. (W. D. Wallis)
Slikarstvo 63, 64. 57. Ui, M. ( M . Houis) 271 bel. 249.
Slučaj 54, 243, 246, 282. Sota Nagpur 171. Ukusi 51, 52. Volker, A. Raponda (A. Ra-
Smisao 230, 272, 273, 315, 321, Spengler, O. (O. Spengler) Ulava 123, 125, 235. ponda Walker) 43.
323. 310. Umanjeni model 63—66. Vomer, V. Lojd (W. Loyd War-
Smit, Α. Η. (Α. Η. Smith) 42. Šuringa 134, 303, 310. Umetnost 63—72, 210—241. ner) 137, 138, 140, 144, 231.
Smit Bauen, Ε. (Ε. Smith Ungarinjini 243. Vatjobaluki 101, 154.
Bowen) 44. Tabu tasta i tašte 334. Univerzalizacija 220—224. Voterman, T. T. ( T . T. Wa-
Smrt, 73, 74, 101, 123—126, Tajlor, Ε. Β. (Ε Β. Tylor) Unmatjera 133, 163. terman) 225, 257 bel.
197, 213, 234, 235, 237, 238, 208, 219. Vout, Ε. Ζ. (Ε. Ζ. Vogt) 299.
242, 243, 248, 251—261, 272, Taksonomija 48—52, 56, 80 Vagina dentata 155. Vout, Η. R. ( Η . R. Voth)
302—310, 334. — 8 8 , 190—193, 208, 246, Vajmen, L. K. (L. C. Wyman) 91, 104, 105, 221, 234.
Solidago 89—92. 248, 264, 296. 82, 265. Vrsta (pojam) 187—227, 232,
Solomonska ostrva 194. Tanoani 116. Vajt, K . M . N . (C. M . N . 235, 245, 246, 262—278, 286
Sosir, F. de ( F . de Saussure) Teleologija 319. White) 109, 146. —292.
58, 211, 214. Teorija informacija 207, 337, Vajt, L. A. (L. A. White) 291 Zabrane
Spek, F. Dž. (F. G. Speck) 47, 338. bei. u ishrani 105, 123—126, 144—
222. Terner, Dž. (G. Turner) 298. Vakelbura 151. 186, 234, 235, 267, 290.
366 DIVLJA MISAO
Predgovor η
Glava prva
Nauka ο konkretnom 37
Glava druga
Logika totemskih klasifikacija 76
Glava treća
Sistemi transformacija 120
Glava četvrta
Totem i kasta 158
Glava peta
Kategorije, elementi, vrste, brojevi 187
Glava šesta
Univerzalizacija i partikularizacija 216
Glava sedma
Jedinka kao vrsta 251
Glava osma
Pronađeno vreme 279
Glava deveta
Istorija i dijalektika 311
Dodatak 340
Bibliografija 343
Indeks 357