Professional Documents
Culture Documents
Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika
Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika
Metodologija sprovođenja postupka procene rizika definiše algoritam, alate i način sprovođenja
postupka procene, a procedura sprovođenja postupka procene rizika definiše standardizovani niz koraka
koje obezbeđuje sprovođenje postupka u skladu sa preporukama odgovarajućih zakona, propisa, kao i
preporuka dobre prakse.
Procena rizika je prevashodno empirijski proces donošenja inženjerskih odluka na osnovu znanja i
iskustva u cilju povišenja bezbednosti i zdravlja na radu koristeći izabrane i do sada poznate i priznate
metode. U svetu postoji veliki broj priznatih metoda za procenu rizika formiranih od strane različitih
udruženja i asocijacija. Nijedna metoda za procenu rizika ne propisuje izbor preventivnih mera za sma-
njenje, otklanjanje ili sprečavanje rizika.
Pravilni izbor metode za procenu rizika omogućiće adekvatnu primenu mera, kojima bi se
ostvarilo bezbednije radno mesto i radna okolina i manja verovatnoća da će doći do profesionalnih
oboljenja i povreda zaposlenih.
U zavisnosti od kriterijuma za procenu rizika sve metode koje se primenjuju u oblasti
bezbednosti i zdravlja na radu možemo podeliti na:
1. kvalitativne,
2. polukvantitativne (kombinovane) i
3. kvantitativne.
Tipične kvalitativne metode za procenu rizika predstavljene su sledećim matricama za procenu rizika:
• matrica rizika 4x6 (MIL-STD-882C),
• matrica rizika 5x5 (AS/NZS 4360: 2004) i
• matrica rizika 3x3 (OHSAS standard).
Američki vojni standard (American Military Standard) preporučuje upotrebu matrica procene rizika:
• 4x6 (MIL-STD-882C),
• 5x5 (MIL-STD-882B) i
• 4x5 (MIL- STD-882D).
Matrica 4x6 (MIL-STD-882C) sadrži četiri nivoa (I, II, III i IV), odnosno kvalitativna opisa
posledice, koji se odnosi na profesionalna oboljenja/povrede, gubitak opreme i radnog vremena i uticaj
na životnu sredinu. Kvalitativni opis i definicija verovatnoće nastanka neželjenog događaja predstavljen
je sa šest nivoa (A, B, C, D, E i F).
Pri korišćenju ove matrice prepoznaju se tri kvalitativna opisa nivoa rizika (povećan, srednji i
mali rizik). Rizik se smatra neprihvatljivim ako je procenjen kao povećan, a prihvatljivim ako pripada
oblasti srednjeg ili malog rizika.
Interpretacija matrice za procenu riziku MIL-STD-882C prikazana je na slici 35.
Slika br. 35: Matrica rizika prema AS/NZS 4360:2004 , [Ristić, D., Stanković, M., Savić, S.; Matrice za
procenu rizika, 11th Interna-tional Conference Dependability and Quality Management, ICDQM-2008,
Zbornik radova, str. 580-587, Istraţivački centar DQM, Beograd, 2008.]
Matrica rizika 3x3 (OHSAS standard)
Polukvantitativne (kombinovane) metode za procenu rizika imaju u praksi široku primenu, jer
često nije moguće proceniti verovatnoću nastanka neželjenog događaja (pogotovo za retke događaje) i
veličinu posledice (različite posledice za različite uslove).
Procenjivanje i rangiranje ovih veličina zasniva se na iskustvu i znanju učesnika u timu za
procenu rizika.
Kvalitativne skale sa određenim brojem kvalitativnih opisa za verovatnoću i posledicu su osnov
za procenu mere rizika, koja se najčešće određuje kao proizvod nivoa rangiranja verovatnoće i
potencijalnih štetnih efekata. Svakoj određenoj kvantitativnoj meri rizika pridružuje se kvalitativno
tumačenje, odnosno kvalitativni opis i odgovarajući rang, [Kiš, D.: Znastveni pristup analizi rizika
radnog mjesta u procjeni opasnosti, Rad Sigur. ,6, 2002,3, str. 235-253, ISSN 0352-3675. ].
Zajedničko za sve polukvantitativne metode za procenu rizika je da za premeštanje kvalitativnih u
kvantitativne ocene pojedinih faktora rizika koriste pristup rangiranja. Svakom stepenu kvalitativne ocene
pridodajemo rang - neku uslovnu numeričku vrednost. Pristup rangiranjem se odlikuje jednostavnošću, ali
i nemogućnošću uočavanja neznatnih razlika ili nedostataka, [Gušina, L., Vasiljkov, J.; Metode
izračunavanja rizika u sustavima menadž-menta sigurnosti.
http://www.kvalis.info/dmdocuments/7_225.pdf].
Izbor metode koja će se primeniti za procenu rizika nije ograničen ali je bitno ispuniti sve uslove
za praćenje realizacije procene. Za procenu rizika pretežno se koriste polukvantitativne (kombinovane)
metode.
Postoje tri pristupa procene rizika kod polukvantitativnih metoda i to:
• matrična metoda procene rizika (zasnovana je na kombinaciji formiranja matrica i tabela),
• tabelarna metoda procene rizika (zasnovana je na formiranju tabela (obrazaca) od svih
elemenata za procenu rizika, kao i samog rizika) i
• grafička metoda procene rizika.
Matrica rizika predstavlja kvalitativnu metodu. Ukoliko se preciznije odrede podaci, koji se koriste u
njoj, može predstavljati polukvantitativnu metodu. Elementi za procenu rizika kao i sam rizik izraženi su
nivoima, numeričkim vrednostima, kvalitativnim opisom i kvantitativnim rangiranjem.
Prvi pristup procene rizika prema polukvantitativnoj metodi zasniva se na formiranju matrice na
osnovu kombinacije tabela i podmatrice, za procenu rizika kao proizvoda verovatnoće nastanka
neželjenog događaja i njegove posledice.
Jedna od priznatih polukvantitativnih metoda za procenu rizika je matrica 5x5 zasnovana na
priznatim i poznatim metodama AUVA (Allegemeine Unfall Versicherungs Anstalt - metoda austrijskog
udruženja proizvođača celuloze i papira) i BG (Berufs Genossenschaften - metoda nemačkih strukovnih
inženjera). Potrebno je učiniti više koraka da bi se uspostavila matrica 5x5 za procenu rizika.
Prvi korak predstavlja formiranje podmatrice - verovatnoće nastanka neželjenog događaja (tabela
7.4). Za uspostavljanje ove matrice potrebno je obuhvatiti razmatranje sledećih faktora, [Stanković, M.,
Savić, S.; AUVA metod za procenu profesionalnog rizika: teorija i praksa, 11th International Conference
Dependability and Quality Management, ICDQM-2008, Zbornik radova, str. 83-92, Istraţivači centar
DQM, Beogard, 2008.]:
izloženost zaposlenih opasnostima/štetnostima predstavlja trajanje i učestalost ili njihovu
kombinaciju, a iskazuje se kao vreme trajanja ili učestalost pojavljivanja. Za faktor izloženosti
opasnosti/štetnosti u tabeli br.39 dati su kvalitativni opisi, kvantitativni rangovi i procenti
izloženosti opasnostima/štetnostima tokom celog radnog dana, radnog vremena jedne smene ili
celokupnog vremena rada u tehnološkom procesu i
ispunjenost zahteva bezbednosti i zdravlja na radu (stanje bezbednosti i zdravlja na radu).
Za određivanje postojećeg stanja bezbednosti i zdravlja na radnom mestu i u radnoj okolini koristi
se ček-lista (tabela br.40), koja obuhvata pitanja vezana za zahteve bezbednosti i zdravlja na radu. Odgovori
DA/NE se daju na osnovu nivoa usklađenosti za zahtevima bezbednosti i zdravlja na radu definisanim u
zakonima, pravilnicima, standardima, propisima i normama.
Tabela br.41: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - ispunjenost zahteva bezbednosti i zdravlja na radu
Tabela br.42: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - matrica verovatnoće nastanka neželjenog događaja
Tabela br.43: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - rang matrice verovatnoće nastanka neželjenog
događaja
1,2 Zanemarljiva 1
3, 4, 5 Mala 2
6, 8, 9 Srednja 3
10, 12,15, 16 Velika 4
20, 25 Izrazito velika 5
Drugi korak za procenu rizika obuhvata analizu mogućih posledica od opasnosti i štetnosti, koje
se iskazuju kao povrede, profesionalna oboljenja ili oboljenje u vezi sa radom. Na osnovu opisa posledice
i kvalitativnog opisa težine posledice u tabeli br.44 je prikazan kvantitativni rang težine moguće
posledice.
Tabela br.44: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - rang težine moguće posledice
Kvalitativni Kvantitativni
Opis posledice opis težine rang težine
posledice posledice
Nema opasnosti za život. Beznačajno oštećenje organa.
Funkcija održana. Radna sposobnost održana – ogrebotine i Vrlo laka 1
manje modrice
Nema opasnosti za život. Lako oštećenje organa. Privremeno
oštećenje funkcija. Radna nesposobnost kratkotrajna – Laka 2
modrice, nagnječenja, posekotine.
Potencijalna opasnost za život. Značajno oštećenje organa ali
bez komplikacija. Privremeno bitno smanjenje funkcija. Srednje
3
Privremena nesposobnost za rad – rane, ubodi, razderotine, teška
veća nagnječenja, iščašenja i prelomi.
Stvarna opasnost za život. Trajno oštećenje ili uništenje Teška 4
organa. Trajna radna nesposobnost. Amputacija, nagnječenje
organa, višestruke povrede i oštećenje nerava.
Smrtna ili
Smrt ili kolektivna povreda 5
kolektivna
Krajnji rezultat prvog pristupa procene rizika je uspostavljanje matrice rizika. Primenom matrice
rizike određuje se rang rizika kao proizvod nivoa rangiranja verovatnoće nastanka neželjenog događaja i
nivoa rangiranja težine mogućih posledica. U matrici rizika prikazan je način ocenjivanja rizika koji se
sastoji od dva faktora.
Brojčana
Kvalitativni Kvantitativni Način i mere za otklanjanje,
vrednost
opis rizika rang rizik smanjenje ili sprečavanje rizika
rizika
Optimalni uslovi rada (optimalna zaštita
1, 2 Beznačajan 1
zaposlenih).
Zadovoljavajući uslovi rada (poboljšanjem radne
3, 4, 5 Mali 2 discipline zaposlenih i unutrašnjeg nadzora rizik
se može dovesti na rang 1).
Uslovi rada u kojima, pod određenim uslovima,
može doći do realizacije potencijalne
6, 8, 9 Srednji 3
opasnosti/štetnosti i postoji preostali rizik koji se
mora staviti pod kontrolu.
Rad se odvija u otežanim uslovima uz veliku
mogućnost nastanka povrede ili oštećenja
10, 12, 15,
Visok 4 zdravlja zaposlenih preduzeti dodatne mere
16
zaštite na bazi analize povređivanja i bolesti
zaposlenih.
Vrlo teški uslovi rada uz stalnu izloženost
zaposlenih opasnostima/štetnostima tokom
20, 25 Ekstremni 5
obavljanja radnih aktivnosti / neophodna zabrana
rada.
Očigledno je da je rizik 5 manji od rizika 25, ali da li je stvarno pet puta manji ? Vrednosti 7, 11, 13, 14, 17,
18, 19, 21, 22, 23 i 24 uopšte nije moguće dobiti primenom ove matrice rizika, odnosno zbog formalnosti
uvođenja kvantitativnih nivoa rangiranja, brojčane ocene izlaze kao nejednake. Proizilazi da rizik kod ovakve
ocene ima diskretnu skalu, odnosno da se može pojaviti samo jedna od unapred određenih i poznatih vrednosti
rizika, što ograničava mogućnost upravljanja rizikom. Zato se kod ovakvog pristupa predlaže da se konačne
vrednosti rizika vrate u kvalitativni opis rizika. Npr. beznačajan rizik (1...2), mali rizik (3...5), srednji rizik
(6...9), visok rizik (10...16) i ekstremni rizik (20...25), [Gušina, L., Vasiljkov, J.; Metode izračunavanja
rizika u sustavima menadž-menta sigurnosti. http://www.kvalis.info/dmdocuments/7_225.pdf ].
Kvantitativni rang rizika se mora odrediti za svaku identifikovanu, odnosno moguću
opasnost/štetnost na radnom mestu i u radnoj okolini. Radna mesta sa rangovima rizika 1 i 2 smatraju se
radnim mestima sa prihvatljivim rizikom, a sa povećanim rizikom su radna mesta sa rangovima 3, 4 i 5.
Drugi pristup procene rizika koristi već postojeće metode sa formiranim tabelama, koje sadrže
kvalitativne opise i kvantitativne, numeričke vrednosti svih faktora rizika potrebnih za procenu rizika.
Za dati scenario opasnosti, izračunate vrednosti rizika nikada ne upadaju u neprihvatljivi nivo rizika
(500+) čak i kada postoji šansa da 51 osoba bude usmrćena. Ocena nivoa u ovom sistemu stoga izgleda loše
zamišljena. Ovo znatno smanjuje vrednost života. Ipak, ovaj sistem ocenjivanja rizika neprekidno se
promoviše, [55].
Kod metoda KINNEY i PILZ se za prepoznavanje opasnosti/štetnosti koristi spisak
opasnosti/štetnosti iz standarda EN ISO 14121 - 1:2007 [15] i EN ISO 14121 - 2:2007 [EN ISO 14121-
2:2007, Safety of machinery – Risk assessment, Part 2: Principles guidance and examples of methods.], a
kod nas Pravilnik o proceni rizika na radnom mestu i u radnoj okolini.
KINNEY metoda
Faktor rizika U - učestalost i vreme izlaganja opasnostima/štetnostima koristi skalu sa 5 nivoa rangiranja
(tabela br.48).
Tabela br.48: Metoda KINNEY - učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima
Definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja prikazano je
skalom sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.49).
Za definisanje nivoa rizika (R) koristi se skala sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.50).
PILZ metoda
Za definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja koristi se skala
sa 7 nivoa rangiranja (tabela br.53).
Definisanje nivoa rizika (R) koristi skalu sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.55).
Svako radno mesto koje ima visok ili neprihvatljiv rizik (numerička vrednost preko 250) utvrđuje se kao
radno mesto sa povećanim rizikom, [Grupa autora: Bezbednost i zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1,
TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009.].
Na primeru prikazanom u tabeli br. 56 ocenjene su neke verovatnoće dešavanja, učestalost
izlaganja i težina moguće povrede. Ocene se razlikuju u zavisnosti od broja izloženih osoba.
GUARDMASTER metoda
Jedan od osnovnih obrazaca za procenu rizika je metoda preporučena od strane
GUARDMASTER, britanskog snabdevača sistema bezbednosti (kao što su zaštitnici i svetlosne zaštitne
zavese). Metoda GUARDMASTER kao i PILZ metoda naglašava da je namenjena da se podstakne
metodičan i dokumentovan način procene rizika.
Metodom GUARDMASTER rizik se računa, prema obrascu
R=V+U+P
kao zbir sledećih faktora rizika, [Grupa autora: Bezbednost i zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1,
TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009. , Macdonald,
D.: Practical Machinery Safety, Integra Software Services Pvt. Ltd, Pondicherry, India, 2004.]:
verovatnoća povređivanja (V),
učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima (U) i
posledica odnosno težina moguće povrede ili oboljenja (P).
Za definisanje faktora rizika V - verovatnoća povređivanja usled nastanka neželjenog događaja
koristi se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.57).
1 1,0 Mala
2 2,0 Moguća
3 4,0 Verovatna
4 6,0 Sigurna
Za definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težine moguće povrede ili oboljenja koristi
se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.59).
Primenom ove metode rizik, koji se definiše kao zbir numeričkih vrednosti verovatnoće povređivanja,
učestalosti izlaganja opasnostima/štetnostima i težine posledice, kategoriše se na skali od 3 do 20 pri čemu
najmanji rizik nosi ocenu „3" (1+1+1) a maksimalni ocenu „20" (6+4+10), [Grupa autora: Bezbednost i
zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1, TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u
Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009.].
Sledeći korak u primeni ovog obrasca predstavlja eventualna korekcija proce- njenih vrednosti,
ukoliko se utvrdi neki od faktora navedenih u tabeli br.60, [Allen Bradley SafeBook 3, , Guardmaster].
Tabela br. 60: Metoda Guardmaster - korekcioni faktori prilikom procene rizika
Red.
Karakteristični faktori Korekcije
broj
Pomnožiti faktor P – težina povrede sa brojem
1 Opasnostima je izloženo više od jedne osobe
ugroženih osoba
2 Rukovalac mašinom je neiskusan i neobučen Dodati 2 poena na ukupnu ocenu rizika
Veoma dugačak interval (duži od godinu dana) Dodati poene tako da faktor U – učestalost
3
između dva izlaganja izlaganja bude maksimalan
Produženo vreme zadržavanja u opasnoj zoni bez Ukoliko je vreme duže od 15 minuta po izlaganju
4
potpunog isključivanja mašine sa energije napajanja dodati 1 poen na faktor U – učestalost izlaganja
Za definisanje nivoa rizika (R) koristi se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.61).
Svako radno mesto koje ima visok rizik (numerička vrednost preko 15) utvrđuje se kao radno
mesto sa povećanim rizikom.
FINE metoda
Metoda FINE se koristi kao predloženi metod za donošenje odluke da li je trošak za korigovanje
rizika opravdan i koliko brzo bi rizici mogli biti korigovani. Ideja da se rizici izračunaju i efektivno
kvantifikuju nije nova. Vilijam Fajn (William T. Fine) je 1971. godine, kada je bio na funkciji šefa
Odeljenja za bezbednost u Vojno-pomorskoj laboratoriji u Silver Springu u Merilendu, SAD, napisao
izveštaj pod naslovom „Matematičke procene za kontrolu opasnosti". Prema FINE metodi rizik se računa,
korišćenjem obrasca
R=PxExC
kao proizvod sledećih faktora rizika, [ Brauer, L.R.; Safety and Health for Engineers, Wiley-interscience,
pages 654-655, New Jersey, USA, 2006, ISBN-13: 978-0-471-29189-3.1]:
verovatnoća povređivanja/oboljenja (P),
učestalost dešavanja opasnog dogaĎaja (E) i
posledica moguće povrede ili oboljenja (C).
Faktor rizika C - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja koristi za definisanje skalu sa 6
nivoa rangiranja (tabela br.64).
Svako radno mesto koje ima procenjeni rizik sa numeričkom vrednošću preko 89 utvrđuje se kao
radno mesto sa povećanim rizikom.
Rezultat rizika može da se primenjuje za donošenje odluke koliko brzo treba da se deluje da bi se
korigovale opasnosti.
Vrednost troškova opravdanosti (J) može da se izračuna iz sledeće formule:
Definisanje faktora troškova (CF) prikazano je skalom sa 7 nivoa rangiranja (tabela br.66).
Tabela br.66: Metoda FINE - faktor troškova
Za definisanje stepena korigovane vrednosti (DC) - koristi se skala sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.67).
Numeričke vrednosti za sve faktore koji figurišu u formuli za vrednost troškova opravdanosti (J)
usvajaju se iz tabela 7.24-7.29.
Metoda FINE predlaže da je trošak opravdan ukoliko je izračunato da je J > 10, a ukoliko je J <
10 trošak je neopravdan.
Fajnov izveštaj pokazuje da su vrednosti koje se dodeljuju u određenim faktorima empirijske i da
se izvode iz njegove najbolje procene.
Kada se razmatraju procene i/ili troškovi prema metodi FINE treba imati u vidu da je Izveštaj
napisan 1971. godine.
G. F. Kinney i A. D. Wiruth su, 1976. godine u Weapons centru za pomorska naoružanja u China
Lake, California, napisali izveštaj pod naslovom „Praktična analiza rizika za upravljanje bezbednošću"
(„Practical Risk Analysis for Safety Management").
Autori se pozivaju na Fajnov raniji rad i kažu da su mnoge njihove procene zasnovane na
Fajnovom izveštaju. Autori su takođe razvili brojčanu ocenu rizika razmatrajući verovatnoću, učesta-lost
izlaganju i posledice, pri čemu su korišćene termine drugačije definisali u odnosu na Fajna.
Osim toga, numeričke vrednosti date za klasifikaciju za svaku različitu kategoriju su takođe
drugačije.
Osim matrične i tabelarne metode, od kojih su neki primeri prikazani u prethodnom tekstu, za
procenu rizika može se koristi i grafička metoda.
Kinney i Wiruth su razvili grafičku metodu sa ciljem da se analiziraju rizici i opravdanost
troškova primenjenih korektivnih mera. Ova grafička metoda se sastoji iz dva formirana nomograma,
[39,49]:
o Zаnemаrljiv h<5
o Nizаk аli znаčаjаn 5 ≤ x < 50
o Visok 50 ≤ x < 500
o Neprihvаtljiv x ≤ 500
R= V*F*Š*B
n 1 2 3 4 5 6 7 8
V 0,033 1 1,5 2 5 8 10 15
ekstremnim okolnostimаmoguće sаmo podSkoro nemoguće –
sigurno će se desitiIzvesno –
trebа očekujivаtiVerovаtno –
nije iznenаđenjeVerovаtno –
аli nije uobičаjenoMoguće –
50% moguće