.

UVOD U
PSIHOPATOLOGIJU
Slajdovi, bilješke s predavanja i iz knjige

1
 .

ŠTO JE PSIHOPATOLOGIJA

KARL JASPERS
- Utemeljio psihopatologiju
- deskriptivna psihologija 1912.
- Paranoidnost → strah da nam netko želi nanijeti zlo, štetu
- Panika → strah od smrti, traje 10 do 20 minuta
- Agorafobija → strah od velikog prostora

PSIHOPATOLOGIJA
znanost o psihopatološkim fenomenima
- znanost koja proučava psihičke simptome
- grč. Psyche – duh, duša; pathos – bol, patnja; logos – riječ, znanost
- proučavanje svakog psihičkog poremećaja polazi od proučavanja simptoma
- temeljna disciplina u istraživanju duševnih bolesti te je poveznica sa drugim disciplinama
koje se bave psihičkim poremećajima (psihijatrija i klinička psihologija).

Razlika između psihologije i psihopatologije (psihijatrije):

psihologija psihopatologija (psihijatrija)

 za zdrave procese, normalne situacije koje u  ekstremnija odstupanja u
jednom dijelu mogu odstupati psihopatološkom odstupanju
 sve vrste tretmana osim propisivanja lijekova  80% tretmana lijekovima

psihijatrija  disciplina koja proučava etiologiju, epidemiologiju,

(grč. Psyche – duša; iatrea – liječenje) klasifikaciju, kliničku sliku, dijagnozu,
diferencijalnu dijagnozu, terapiju i prognozu
psihičkih poremećaja.
psihologija  općenito se bavi psihičkim funkcijama, procesima,
(grč. Psyche – duša; logos – znanost) osobitostima.
klinička psihologija  grana je primijenjene psihologije koja se bavi
istraživanjem, prevencijom, dijagnostikom i tretmanom
neprilagođenog ponašanja (onog koje odstupa od
“normale”)
psihijatar  liječnik koji je nakon medicinskog studija završio i
specijalizaciju iz psihijatrije.
specijalist kliničke psihologije  bavi se dijagnostikom i terapijom psihičkih
poremećaja.

2
 .

RAZLIKA PSIHIJATRA I KLINIČKOG PSIHOLOGA

- posao je psihijatra i kliničkog psihologa sličan i donekle istovjetan (no ne i koeficijenti za
plaću)
- osnovna je razlika u tome što se psihijatar kao liječnik, u zdravstvenom sustavu, koristi
različitim dijagnostičkim i terapijskim postupcima koju obavlja doktor medicine.
- propisivanje lijekova je differentia specifica
- psihijatar u okviru bolničke skrbi obavlja prijem, liječenje, otpust bolesnika iz bolnice; može
učiniti prisilnu hospitalizaciju bolesnika
- klinički psiholog opisuje i klasificira odstupajuće (aberantno) ponašanje, previđa i prati
učinke liječenja, primjenjuje različite psihoterapijske tehnike i metode za koje je dodatno
educiran.
- specifičnost je psihologa da može primjenjivati i interpretirati psihologijske testove.

TKO JE PSIHOPATOLOG?
- osoba koja se bavi psihopatologijom jest psihopatolog
- psihopatologija nije zanimanje već područje djelovanja onoga tko proučava psihičke
simptome (poremećaje)
- on može biti psihijatar, psiholog, ali i bilo koji drugi stručnjak srodnih disciplina koje se
bave psihičkim poremećajima.

KOJA JE ZADAĆA PSIHOPATOLOGIJE?

- jedan od glavnih zadataka psihopatologije je objektivizacija odnosa prema psihičkoj tegobi
- psihopatologija promatra, otkriva, opisuje, proučava i dovodi u međusobnu vezu simptome
psihičkog poremećaja

PREDMET (OBJEKT) PSIHOPATOLOGIJE

- promijenjeno čovjekovo duševno stanje
- ono se očituje promijenjenim ponašanjem, opažanjem, raspoloženjem, mišljenjem, htijenjem
i djelovanjem

SVRHA (CILJA PSIHOPATOLOGIJE)

- otkrivanje psihičkog simptoma (ali i duševnog poremećaja ako on postoji)
- praćenje simptoma radi postavljanja dijagnoze, odabira liječenja, davanja prognoze i
procjene uspješnosti terapije

PODJELE PSIHOPATOLOGIJE
- najčešća je ona na opću i specijalnu psihopatologiju
o opća psihopatologija proučava simptome psihičkih poremećaja
o specijalna psihopatologija bavi se izdvojenim kliničkim entitetima, odnosno
psihičkim (psihijatrijskim) poremećajima
 ona proučava uzrok, klinička i druga obilježja te tijek psihičkog poremećaja,
ali i utjecaj liječenja na kliničku sliku konkretnog poremećaja
- podjela na psihopatologiju u užem i širem smislu
o ta se podjela samo donekle razlikuje od prethodne
o tako je psihopatologija u širem smislu znanost o simptomima psihičkih poremećaja
 ona ih prepoznaje, opisuje, dovodi u međusobnu vezu, proučava njihov
nastanak i razvitak
- psihopatologija u užem smislu disciplina je primijenjena na određena područja
o razdobljima psihičkog života (psihopatologija dječje i adolescentne dobi,
psihopatologija starije životne dobi)

3
 .

o nekim dijelovima populacije (psihopatologija koja proučava psihičke poremećaje

specifične za žene, psihopatologija osoba s intelektualnim teškoćama, vojna
psihopatologija)
o posebnim područjima (forenzička psihopatologija, eksperimentalna
psihopatologija, psihopatologija seksualnosti i sl.)
- podjela po osobina psihopatologije
1. deskriptivna (opisuje psihičke simptome)
2. fenomenološka (otkrva, opisuje i klasificira psihičke smetnje)
3. procesna (proučava biološke, psihološke i socijalne procese koji uzrokuju i oblikuju
psihopatološke fenomene)
4. razvojna (proučava razvitak psihičkih smetnji).

ŠTO JE PSIHIČKI SIMPTOM?

Odstupanje od uobičajenog duševnog stanja ili ponašanja pojavljuje se kao psihički simptom,
psihički poremećaj ili psihička bolest.

simptom  obično subjektivna tegoba koju osjeća (doživljaj, opaža) pojedinac, npr.
netko se boji otvorenih prostora ili se osjeća tužno.
znak  objektivna smetnja koju zamjećuje okolina.
sindrom  skup više međusobno povezanih simptoma
 pojavljuje se u obliku poremećaja ili bolesti
Psihički  odstupanje je u jednoj ili u manjem broju psihičkih funkcija. u odnosu na
poremećaj bolest on manje oštećuje ukupno funkcioniranje osobe.
Psihička  dugotrajno narušeno emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje
bolest

Promjene bolesti
 poboljšanje zdravstvenog stanja (remisija)
 povratak bolesti; ne mora biti pogoršano (relaps ili recidiv)
 pogoršanje u odnosu na prethodno stanje (egzacerbacija)
 bolest ili stanje koja se pojavljuje naglo i kratko traje (akutni oblik)
 perzistentna bolest ili stanje (kronični oblik)
 neki simptomi mogu ostati trajno (rezidualni oblik).

 prognostički je ishod bolesti nepovoljniji nego kod poremećaja

 bolest može, ali ne mora biti povezana sa strukturnim promjena mozga.
 psihičko odstupanje (bez obzira je li riječ o bolesti, poremećaju ili simptomu) predmet je
interesa psihopatologije
 zadatak psihopatologije je utvrditi kada je to odstupanje postalo patološko, odnosno
kada je neko ponašanje iz normalnog prešlo u patološko (npr. vegetarijanstvo).

OSNOVNA TERMINOLOGIJA U PSIHOPATOLOGIJI

- primarni uzrok = za kojeg se pretpostavlja da je izazvao bolest
- predisponirajući faktori = pogoduju pojavi bolesti i čine sklonost za razvitak te bolesti
- percipitirajući faktori = trigger faktori koji se pojavljuju neposredno prije pojave
poremećaja te omogućuju i olakšavaju nastup bolesti (tjelesni, psihički i socijalni)
- podržavajući faktori = potpomažu održavanje bolesti (najviše vezani za okolinu)
- ponavljajući faktori = dovode do ponovne pojave simptoma
- komorbiditet = istovremeno pojavljivanje dvije ili više bolesti

4
 .

- jatrogeni = pod utjecajem lijekova

5
 .

NORMALNO I ABNORMALNO U PSIHIJATRIJI

Što je normalno?
- psihički normalno sastoji se od četiriju dijelova (Offer i Sabshin, 1984)
o normalno kao zdravlje
o normalno kao utopija
o normalno kao prosjek
o normalno kao proces
- važna značajka psihičke normalnosti jest subjektivni osjećaj koji ima pojedinac o sebi
okolina o njemu
- zajedničko svim definicijama je sposobnost vlastite prilagodbe na zahtjeve drugih osoba
i na okolinu te sposobnost za djelovanje
- neke definicije spominju i osjećaj sreće (teško je definirati ovo stanje)

Što nije normalno?

- pojam patološko ponašanje često se zamjenjuje jednim od ovih pojmova
o abnormalno
o nenormalno
o iracionalno
o bolesno
o morbidno
o odstupajuće
o aberantno
o promijenjeno
- najčešća ponašanja koja određuju abnormalno ponašanje su
o rijetko pojavljivanje
o nepridržavanje normi
o osobna patnja
o pomanjkanje uvida
o opasnost (za sebe ili druge)
o poremećaj funkcioniranja
o iznenadnost u pojavljivanju
o nepostojanje izbora (hoće li se bolest pojaviti ili neće)

ODREĐIVANJE POJMA ABNORMALNOSTI

- Rosenhan (1972. – 1973.) provodi slavni eksperiment
o diljem SAD-a uputio je dobrovoljce (i sam je bio uključen) u psihijatrijske ustanove
o simulirali su slušne halucinacije
o svi hospitalizirani, zatim su izjavili da su sve izmislili i ponašali se normalno
o nitko nije pušten, čak niti kada su tvrdili da je riječ o eksperimentu
o prosjek hospitaliziranog vremena 19 dana
o s njima osoblje malo razgovaralo
o svima dijagnosticiran psihijatrijski poremećaj (11 shizofrenija, 1 manično-depresivna
psihoza)
- kritika – bolnice se trebalo obavijestiti o dolasku lažnih bolesnika
- Rosenhan najavio jednoj ustanovi dolazak „bolesnika“ iduća tri mjeseca
o bolnica izjavila da je prepoznala 41 simulanta
o Rosenhan uzvratio komentarom da nije nikoga poslao

- Otvara se pitanje validnosti dijagnostičkih kriterija

6
 .

- Kriteriji psihičkog zdravlja i bolesti

- Različiti ljudi (društva, kulture, civilizacije) različito definiraju psihičku abnormalnost

Razlika između normalnog i abnormalnog

- u somatskoj medicini jasnija
- u psihijatriji i psihologiji → moraju biti prisutna barem dva kriterija od više njih

ODREDNICE ABNORMALNOSTI
1. rijetko pojavljivanje
- abnormalno se mora rijetko pojavljivati
- problemi:
o rijetka ponašanja koja su normalna (nepijenje alkohola, celibati)
o česta ponašanja koja su abnormalna (anksioznost, depresivnost)

2. nepridržavanje normi
- svatko tko krši određene norme (društvene, vjerske i sl.) pokazuje abnormalno ponašanje
- problemi:
o kršenje normi ne predstavlja abnormalno ponašanje uvijek (inače bi adolescentska
populacija bila trajno zatvorena)
o sukob različitih normi unutar jednog društva

3. osobna patnja
- značajna odrednica, analogna tjelesnoj boli
- problemi:
o neki poremećaji ne zahtijevaju osobnu patnju (maničan bolesnik će reći da je dobro,
vrlo dobro, hajde da se rukujemo, sada ću ti objasniti kako ćemo postati šefovi
federacije europskih bolnica, eliminirati ćemo glad…)
o što je s patnjom okoline bolesnika? (shizofrenija)
o subjektivnost – različitim ljudima razlikuju se stupnjevi patnje

4. Uvid
- kritičnost bolesnika prema svojim tegobama i bolesti
- ispunjen ako bolesnik shvaća da je njegovo stanje promijenjeno, odstupajuće i patološko
- problemi:
o djelomičan uvid
o disimulacija (svjesno prikrivanje – skrivanje i umanjivanje) simptoma
o bez uvida (manični, shizofreni)

5. Opasnost
- osoba s duševnom bolešću je opasna za sebe ili okolinu
- opasnost obično prolazi iz agresivnosti, tj. agresivnog ponašanja, a ono može biti
autoagresivno ili heteroagresivno
o autoagresivnost
 suicidalnost (misli i/ili pokušaji)
 samoozljeđivanje (mutiliranje)
 može biti neovisna o poremećajima
o heteroagresivnost
 može biti rezultat psihičkog odstupanja
 najčešće nije posljedica psihičkih problema
- problemi

7
 .

o većina psihičkih bolesnika nije agresivna

o pitanje eutanazije
 dopustiti je psihijatrijskim bolesnicima?

6. poremećaj funkcioniranja
- poremećaj funkcioniranja je obilježje abnormalnog ponašanja koje sve više služi kao i
dijagnostički kriterij
- smanjeno funkcioniranje može se pojaviti u različitim područjima života i zahvatiti jedno ili
više područja
o razlike u intenzitetu – od oslabljenog funkcioniranja do potpune onesposobljenosti za
funkcioniranje
- određujući čimbenik za težinu i prognostičkih ishod samog poremećaja
o najbolje se vidi po ponovnom funkcioniranju u području koje je bilo najviše
zahvaćeno poremećajem
- problemi:
o smetnje ne moraju biti uzrokovane psihijatrijskim entitetima
o poremećaji ne moraju uzrokovati smetnje funkcioniranja
o ovisnici, podvojene ličnosti

7. iznenadnost
- iznenadna promjena ponašanja („iz čistog mira“)
- problemi:
o nije znak psihopatološkog odstupanja već reakcija na situacije, stanja ili tjelesna
oštećenja
o simptomi se postupno i polagano poajvljuju
- u shizofreniji pojava poremećaja katkad spora, postupna i bez većih oscilacija
(„sporošuljajući proces“)
o povezano s težinom bolesti i lošijom prognozom
o shizofrenija simplex

8. nepostojanje utjecaja na pojavljivanje bolesti

- duševni poremećaj nije slobodno izabran; ne može kontrolirati njegovu pojavu
- kriterij najvažniji u liječenju
- tako se odgovornost i „krivnja“ otklanjaju od samog bolesnika i njegove okoline
o primjer prozivanje roditelja autistične djece

NORMALNO – ABNORMALNO, ZDRAVO - BOLESNO

- čovjek je bolestan ukoliko ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene
dijagnostičke kriterije (klasifikacijske)
- somatska medicina govori o zdravom i bolesnom
- zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego potpuno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje
- nedostaci:
o kategorijalan pristup koji je u području mentalnog zdravlja nedovoljno osjetljiv;
o atipični oblici bolesti, prijelazna stanja, početak same bolesti
o potpuno odbacivanje utjecaja okoline;
o odbacivanje svake odgovornosti pojedinca za stanje u kojem se našao, ali i za borbu
s tim stanjem;
- definicija mentalnog zdravlja putem negativne definicije je preuska

8
 .

- dijagnostičkim kategorija se gube razlike među pojedincima i ne opisuje se stvarnost

9
 .

Specifični problemi razlikovanja bolesnog i zdravog u psihijatriji

1. patološko se ne razlikuje od normalnog numeričkim kriterijima; ono se opisuje i izdvaja
2. znakovi i simptomi su rjeđi i manje uočljivi nego u somatskoj medicini
3. oboljeli mogu pokazivati pomanjkanje uvida u svoje stanje ili ga disimulirati
o psihotičnim bolesnicima disimulacija je ugrađena u kliničku sliku svoje bolesti
o suicidalni bolesnici skrivaju misli o samoubojstvu
- ako su barem 2 kriterija zadovoljena, možemo govoriti o psihopatološkom fenomenu
- individualne i interindividualne razlike
o što je s ljudima koji čitav život spavaju manje od 6 sati
o različite reakcije nakon konzumiranja alkohola
- veliki utjecaj ima i dinamika vremena
o mnogoženstvo, preljub, homoseksualnost, eutanazija, korida, nošenje krzna, hidžabi
- glavni zadatak psihopatologije je dogovoriti kriterije i granice psihički zdravog od
abnormalnog
o radi postavljanja točne dijagnoze (Rosenhanov eksperiment)

H. J. Eysenck (1975.)
- opisao kategorije normalno – abnormalno – patološko
- «pravi» psihijatrijski poremećaji imaju karakteristike bolesti (endogene psihoze,
psihoorganski sindromi), iza kojih slijede «bihevioralni poremećaji» (neuroze, karakterni
poremećaji i sl.) koji nemaju atribute bolesti te stoga ne spadaju u domenu medicine nego
psihologije
o bihevioralni poremećaji sasvim sigurno su abnormalno ponašanje
o oštra granica (uz implicitnu pretpostavku o postojanju kvalitativnih razlika) postoji
između psihičke bolesti i bihevioralnih poremećaja
- za bihevioralne poremećaje trebala bi biti zadužena psihologija, a za patološke promjene
(bolesti) mjerodavna je psihijatrija

S PREDAVANJA:
→ razlika disocirano/disocijativno:

Disocirano Disocijativno
Nepovezan tok asocijacija Neprepoznavanje, ponašanje kod histerije (fuga, amnezija)
Shizofrenija Somatoformni poremećaj

10
 .

1. statistički kriterij
- normalno je ono čega ima najviše; oslanja se na normalnu distribuciju
- nedostaci:
o čestina ne znači normalnost
 interindividualne razlike
 odstupanje od prosjeka može biti dobro
o nije univerzalan
o pretjerano dimenzionalan (ne može se biti malo
shizofren)
o ne vodi računa o individualnim razlikama
- koliko je u populaciji nekog poremećaja
- koliko ljudi smatra da je to ponašanje u redu u njihovoj
populaciji
- MKB → međunarodna klasifikacija svih bolesti i poremećaja (dio isti kao u DSM, a dio
različit)
- DSM → dijagnostičko statistički postupak, klasifikacija svih psihičkih poremećaja

2. socijalni kriterij
- psihičko zdravlje podrazumijeva prilagodljivost osobe na zahtjeve okoline i prihvaćanje
socijalnih normi
- Nedostaci:
o nije univerzalan ni opće prihvatljiv
▪ reakcije na životne događaje
▪ uzroci osim psihičkih bolesti
o nestabilan u vremenu
o ne uzima u obzir interindividualne razlike
o etička opravdanost ovog kriterija u ekstremnim društvima
▪ ritualni kanibalizam (Papua Nova Gvineja), obrezivanje djevojčica (Afrika)

3. subjektivni kriterij
- normalno je ono što pojedinac prema vlastitom sudu smatra kod sebe ili kod drugih da je
normalno
- vrlo često sama osoba primjeti odstupajuće ponašanje
- važno u tretmanskom smislu i prognostičkom smislu
o nedostaci:
▪ subjektivnost
▪ nema referentne skupine
▪ smanjeni uvid
▪ preuveličavanje postojećih simptoma - agravacija
▪ nema znanstvenu vrijednost

4. medicinski kriterij
- čovjek je bolestan ukoliko ima simptome psihičke bolesti koji zadovoljavaju određene
dijagnostičke kriterije (klasifikacijske)
- zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego potpuno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje
(SZO)

11
 .

- nedostaci:
o kategorijalan pristup koji je u području mentalnog zdravlja nedovoljno osjetljiv
o potpuno odbacivanje utjecaja okoline;
o odbacivanje svake odgovornosti pojedinca za stanje u kojem se našao, ali i za borbu
s tim stanjem;
o definicija mentalnog zdravlja putem negativne definicije je preuska;
o dijagnostičkim kategorija se gube razlike među pojedincima i ne opisuje se stvarnost
o zanemaruju se sva individualna obilježja
▪ stajalište antipsihijatrijskog pokreta

5. Ostali kriteriji
- kršenje normi, neočekivanost u pojavljivanju, osobna patnja, teškoće u funkcioniranju
- problemi:
o nisu globalni ni jedinstveni
- ako su barem 2 kriterija zadovoljena, možemo govoriti o psihopatološkom fenomenu
- ne postoji jedan jedinstveni kriterij za razlikovanje psihički normalnog od abnormalnog
- razliku treba shvatiti individualno i holistički (primjena svih kriterija na konkretnu osobu)
- problem prepoznavanja duševnog poremećaja zbog njegovih različitih i brojnih kategorija
o shizofrenija može biti krivo prepoznata i dijagnozirana kao depresija, iscrpljenost,
anksioznost, nesanica, intelektualne poteškoće ili čak kao pretpostavka da je osoba
jednostavno ima djetinjastu crtu ličnosti
- veliki utjecaj ima i dinamika vremena
- abnormalno ponašanje je ono koje odstupa od statističkih i socijalnih normi, maladaptivno
je, te se u njemu doživljavaju jaki stres i uznemirenost što prati pogoršanje stanja (Davey,
2008)
- psihopatološke simtpome treba otkriti, opisati (deskriptivna psihopatologija), objasniti
(dinamska ili procesna psihopatologija)
- dinamska psihopatologija usmjerena je na biološke, psihološke i socijalne procese koji
uzrokuju i oblikuju simptome koje treba korigirati prikaldnim terapijskim metodama
- problemi
o različiti simptomi istog entiteta
▪ depresivna osoba koja ne izlazi iz kreveta, ne jede, ne može razgovarati s
drugima,
▪ učenik koji ne izvršava obveze, ne razgovara s drugima, napustio je sve
hobije, zanemaruje higijenu
▪ iritabilni radnik koji ne može spavati, lako plane, nepovjerljiv prema obitelji
o kliničke manifestacije mogu biti iste u različitih entiteta
▪ depresija u tugovanja nakon smrti
▪ faza bipolarnog poremećaja
▪ postporođajna (postpartum) depresija
▪ shizoafektivni poremećaj

12
 .

POVIJEST PSIHOPATOLOGIJE

PRAPOVIJESNO DOBA
- duševnoj se bolesti pridavalo magijsko i mitsko značenje
o posljedica je duhovnih sila te je u oboljelog ušao „zao duh“
o mučenje, izgladnjivanje i kažnjavanje prva je „terapija“ psihički oboljelih pojedinaca
- Traje do 18.st. i može se podijeliti na tri faze:
o Animizam → vjerovanje da je život stvorila nematerijalna sila, duh ili duša te da sve
stvari imaju duh (dušu) i da u čovjeku postoje dobri i loši duhovi.
 U duševnih bolesnika prevladavaju loši duhovi
o Mitološka faza → sve je u životu prožeto božanskim silama i svaki simptom je
uzrokovan njima
 Ako se božanske sile omalovažavaju, ako se zanemaruju ili im se izruguje
nastupa bolest
o Demonska faza → mitska božanstva zamijenjena formalnim teološkim dogmama
 Postoje dvije sile: kreativna, pozitivna (bog) i destruktivna,negativna
(demon)
• U bolesnika prevladavaju demoni i njih treba istjerati

STAROKINESKA, STAROINDIJSKA, STAROEGIPATSKA I BABILONSKA MEDICINA

- Vjerovanja o postojanju stalnih sukoba između različitih duhova i bogova u međusobnom
nadvladavanju
o U konačnici ti sukobi dovode do psihičkih poremećaja
- Drevna Kina → postrojbina prvih „liječnika“ koji se bave psihičkim bolesnicima
o Najraniji opisi duševnih bolesti
o Prirodne su sile važnije od natprirodnih u uzrokovanju duševnih bolesti
o Koncept suprotstavljenih snaga, jin i jang, primijenjen na ljudsko tijelo znači da je
ono podijeljeno na pozitivne i negativne snage
 One su međusobno sukladne i suprotstavljene
 Njihova ravnoteža označuje tjelesno i psihičko zdravlje
 Rezultat narušene ravnoteže je bolest
 Zhang Zhongjing – smatrao da je organska patologija uzrok i tjelesnih i
duševnih poremećaja
- Hindusi → jake emocije mogu dovesti do slabosti i tjelesne bolesti, a njezinu liječenju treba
pristupiti psihološki
o Predvidjeli postojanje temperamenta i urođene naravi
o Susruta – tri emocionalne značajke čovjeka
 Mudra i prosvijećena dobrota
 Žestoka, nagla i nepromišljena strast – izvor zadovoljstva, ali i boli
 Surova nezrelost i neznanje – temelj životinjskih nagona
- Babilon → svakoj bolesti su pridružili određenog demona
o Duševna bolest je uzrokovana zlim duhom Idta
o Istjerivanje duhova obavljalo se lijekovima, ispovijedanjem i drugim metodama koje
su kontrolirale i udobrovoljavale nadnaravne sile
- Egipćani → duševnoj bolesti pridavali magijsko značenje
o Terapeuti su bili svećenici koji se koriste obredima protiv magijskih sila
o Postupno iz sfere religijskog ulaze u sferu realističnog
 Vjerske rituale zamjenjuju proučavanjem astronomskih fenomena
13
 .

 U njima su vidjeli uzroke bolesti

 Prvobitno su pretpostavljali da je srce središte mentalne energije, a poslije su
počeli proučavati mozak kao izvor mentalne aktivnosti i sijelo duševnih
poremećaja
STAROGRČKA MEDICINA
- Područje zdravlja i bolesti nastavlja se premještati od religijskog kulta prema filozofiji i
medicini
- Herodotova pisma → duševna bolesti je pripisivana božjoj kazni, osveti demona, pojačanom
pijenju i tjelesnoj bolesti
- Tales → među prvima koji je proučavao duševnu bolest
o Bolest prepoznaje kao prirodni događaj
o Traži fizikalne zakonitosti u nastajanju bolesti i uvodi geometrijsku proporciju kao
temelj zdravlja
o Vanjske sile na psihu nemaju značajan utjecaj, a veći dio patoloških zbivanja je
urođen
- Pitagora → mozak je središte ljudskog intelekta i izvorište duševnih proemećaja
o Smatra da je svemir najvažnija kategorija, božanski je sveobuhvatan i vječan, a
ljudska se duša treba osloboditi smrtnog tijela i ujediniti sa svemirom
o Prihvatio teoriju o tjelesnim tekućinama i poremećaj njihove ravnoteže smatra
odgovornim za nastanak duševne bolesti
o Vjeruje u besmrtnost duše koja se može seliti
 Sastavljena je od razuma, inteligencije i impulsa
- Alkmeon → utemeljitelj fiziologije
o Središnji živčani sustav je izvot mentalne energije, a metabolizam mozga se temelji
na tokovima i strujanjima tjelesnih tekućina
o Metaboličku harmoniju naziva isonomia i ona je znak zdravlja
o Otkrio da senzorni živci ulaze u mozak
- Empedoklo → navodi osnovne elemente života koji su u vezi s dva principa –ljubav i svađa
o Ljubav je odgovorna za harmoniju i zdravlje, a svađa za osobni slom ili socijalnu
dezintegraciju
o Začetnik evolucionističkog stajališta
 Kaže da će neko biće preživjeti ako je mješavina u krvi, po slučajnoj
kombinaciji, prikladna i primjerena
 Ako je ona problematična, biće će oboljeti, slabjeti i umrijeti
- Demokrit → materija je stvorena od brojnih nevidljivih dijelova (atoma)
o Ako su oni u svom međuodnosu promijenjeni, tada nastupa bolest
- Hipokrat → predložio kliničku opservaciju i zaključivanje po metodi indukcije
o Tvrdi da duševna bolest nije sveta nego da je uzrokovana promjenama mozga
 Zagovornik somatogeneze – koncept koji smatra da se nešto događa s tijelom
i to uzrokuje psihičke poremećaje
o Stvorio podjelu temperamenata
 Za osnovne tjelesne tekućine vezuje temperamente (sangvinik, kolerik,
melankolik i flegmatik)
 Izmjena tjelesnih tekućina dovodi do psihičkog pogoršanja
o Opisao i klasificirao epilepsije, konvulzije, migrenu, fobije, maniju, depresiju,
delirij, paranoju, postpartalnu psihozu, histeriju
o Predlaže puštanje krvi, ali i kirurško liječenje kod težih poremećaja
- Platon → dijeli dušu na tri dijela: racionalnu, nagonsku i duhovnu
o Duševna bolest nastaje kada racionalna duša gubi utjecaj nad nagonskom
o Smatra kako su ideje jedina prava zbilja, a osjeti su samo slika svijeta ideja

14
 .

o Čovjek po duši pripada svijetu ideja, a po tijelu materiji, duša postoji prije i poslije
tijela, a spoznaja je tek sjećanje
o Duševni poremećaj je rezultat iracionalnog praznovjerja i pogrešnih vjerovanja
 Preteča kognitivne paradigme
o Predlaže tretman koji uključuje razgovor s filozofom ili liječnikom
o Prvi se zalagao za to da se obitelj brine o duševnom bolesniku, da ga čuva i njeguje
- Aristotel → utemeljio formalno mišljenje i od apstrakcije ide prema realističnom tumačenju
o Zalaže se sa empiriju i indukciju, smatra kako je mišljenje nadređeno osjetnom
području
o San je odraz aktivnosti prethodnog dana i kao takav je bitan za zdravlje
o Prvi opisao „poremećaje“ žudnje, ljutnje, straha, hrabrosti, veselja, mržnje i
sažaljenja koje su ekvivalent današnjim poremećajima ličnosti
- Teofrastus → opisao različita psihička obilježja nazvavši ih karakterom
o Laskavost, brbljavost, mrzovoljnost, netaktičnost, prostačenje
 Oni odgovaraju današnjim crtama ličnosti
- Grci su shvaćali bolest uglavnom kao psihičku, kao tjelesnu ili kao kombinaciju psihičkog i
somatskog
- Razvili su tri specifična pristupa u liječenju:
o Induciranje spavanja i sanjanja
o Interpretacija sadržaja sna
o Razgovor kojim se hrabri, tješi i stječe znanje o bolesti
o Temelj današnjih psiholoških tretmana i psihoterapije

STARORIMSKA MEDICINA
- Prihvaćaju da je uzrok duševne bolesti smješten u mozgu, polaze od mehanicističkog
stajališta da je širenje ili smanjivanje šupljina u mozgu uzrok duševnih smetnju
- Dijele psihičke poremećaje na tri stanja
o Laxum obuhvaća apatiju, strah i depresivno raspoloženje
o Strictum čini ekscitirano, agresivno i delirantno ponašanje
o Mixtum sadržava elemente oba prethodna stanja
- Celsus → napisao prvi medicinsku enciklopediju
o Za sve psihičke p. upotrebljava termin insania ili paranoia
o Njih dijeli na fremit parafreniae (današnji delirij), melankolije (depresije) i kronična
stanja (odg. psihozama)
- Aretej → opisao izmjenu maničnih i depresivnih stanja, oštećenje izazvan oalkoholom i
drugim otrovnim tvarima (današnju demenciju)
o Za depresiju je tvrdio da nastaje zbog psihičkih razloga, a ne humoralnih uzroka
o U peilepsiji je opisao auru koja prethosi epileptičnom napadaju
o Uvodi pojam pneuma – prirodni ili životinjski duh, fizičko utjelovljenje duše
o Smatra se tvorcem psihogeneze – emocionalna stanja mogu utjecati na humoralni
metabolizam i tjelesno stanje
o Kao temelj razmatranja svkog poremećaja postavio je tijek bolesti i njezine
posljedice
- Galen →podijelio dušu na tri dijela:
o Razum i intelekt
o Hrabrost i ljutnja
o Spolna žudnja i nagon
o Tjelesne tekućine postoje u normalnom i abnormalnom obliku te njihove 4 kvalitete
određuju ljudski temperament
o Bolesti su uzrokovane vanjskim utjecajima ili nekim predispozicijama

15
 .

o Uviđa da psihički p. uzrokuju tjelesne p. i obrnuto

o Podijelio pneumu na dva dijela:
 Jedan kontrolira senzornu percepciju i čije oštećenje uzrokuje neurološke
simptome
 Drugi ima funkcije koordinacije, zamišljanja, razuma i pamćenja i njegovo
oštećenje uzrokuje psihičke simptome
o Opisao katatoniju i katatoni stupor te depresiju
o Za liječenje predlaže dobru njegu, utopljavanje ili hlađenje, ali i puštanje krvi
ARAPSKA MEDICINA
- Pridonjeli poboljšanju skrbi za psihičke bolesnike
- Osnovali prve psihijatrijske ustanove – bolnice u Bagdadu 705.g. i Kairu 800.g.
- U Europi osnovali psihijatrijsku bolnicu u Valenciji 1407.g.
- Avicena → prikupio i sustavno obradio dotadašnja medicinska znanja
o Uviđa vezu između intenzivnih emocija i tjelesnog stanja te potvrđuje postojanje
tjelesnih tekućina
o Pretpostavlja da je intelektualni deficit zapravo defekt mozga
o Frontalni dio mozga povezuje s osjetnim sustavom i razumom
o Preporučuje terapiju pjesmom, razgovorom i radom

SREDNJI VIJEK
- Briga o duševnom bolesnik stagnira gotovo tisuću godina
- Razdoblje u kojem su osobe s psihičkim p. bile zlostavljane i proganjane
- Smatralo se da je psihička bolest kazna, a psihički bolesnici manje vrijedni
- Uvodi se demonološki princip
o U bolesnika je ušao zao duh, demon, vrag kojeg teba istjerati iz tijela
o Fizičko zlostavljanje, kažnjavanje, zatvaranje u tamnice, kaveze, sputavanje lancima
– uobičajene terapijeske metode
- Objašnjenje za promijenjeno ponašanje neke osobe je da je ona vještac/ica koja svojim
čarolijama sotonizira okolinu
o Inkvizicija – propisan postupak koji se primijenjuje za dobivanje priznanja, a ono je
značilo smrt
o Vještice su žene koje pokazuju histerične ili psihotične simptome
o Pojava masovnih histerija
- Martin Luther → ljudi mogu biti obuzeti od vraga na dva načina: tjelesno i spiritualno
o Tjelesno obuzeti su mahniti i imaju Božje dopuštenje za srdito, uznemireno i
uzbuđeno ponašanje
o Duhovno obuzeti su oni od čarolija i vraga
- Johan Weyer → postoje dvije vrste vještica:
o One koje su to postale rado i svojom voljom
o One koje nisu odgovorne za taj čin – njima treba pomoć liječnika
- Tereza Avilska → tvrdila je da histerične žene nisu opsjednute nego da izgledaju kao da su
bolesne
o Kod histerije nije rijče samo o tjelesnoj bolesti – kao što zahvaća tijelo, ona može
zahvatiti i dušu, tj. um
- Praksa mučenja i ubijanja psihičkih bolesnika postupno nestaje pojavom reformacije i
renesanse
o U ovom razdobju se pojavljuju mislioci i liječnici koji drugačije promišljaju o
duševnoj bolesti
- Teofrastus Paracelsus → vjerovao da su bolest rezultat odnosa između svemira i čovjeka
koji je svemir u malom

16
 .

o Odnos između makro i mikrokozmosa temelj je razumijevanja svih bolesti

o Upotrijebio pojam nesvjesno opisavši masovnu histeriju u pojavi plesa sv. Vida
 Smatra da postoji dinamična ravnoteža između nesvjesnog i svjesnog duha
o Teoriji o četirima elementima dodaje peti
 On je najvažniji za odnos između zdravlja i bolesti
 Tu teoriju zamijenjuje teorijom o trima principima: sumpor, živa i sol
• Na osnovi njih nastaju i održavaju se bolesti
o Kasnije uvodi nove principe:
 Stvaralački – podržava zdravlje
 Izopačeni – vodi u bolest
16. STOLJEĆE
- Tada nastaje pojam psihologija
o Kao tvorac se navodi Rudolf Gockel, ali postoje dokazi da ga je prvi upotrijebio
Marko Marulić
- Girolamo Fracastoro → opisuje epidemiju odvratne i teške bolesti koja uzrokuje
demenciju i dovodi do smrti
o Zaključuje da se bolest prenosti spolnim kontaktom – nazvao ju sifilis
- Pojavljuje se fiziognomika
o Učenje koje čivjekove psihološke značajke interpretira na temelju njegovih tjelesnih
obilježja (prije svega lica)
o Unutrašnji sjećaji pokazuju se u facijalnoj mimici, grimasama pa i glasu
o Tvorac koncepta je Giambattista Porta
- Felix Platter → klasificira sve poznate psihičke bolesti i zalaže se za odvajanje psihološkog
od fiziologije i teologije

17. STOLJEĆE
- Robert Burton → piše „Anatomiju melankolije“, klinički analizu melankolije
o Ona može nastati iz glave, tijela ili utrobe
o Izvore melankolije vidi u neumjerenoj ljubavi, zaokupljenosti religioznim temama i
pretjeranoj umnoj aktivnosti
o Odvaja ju od ludila
o Psihičke p. klasificira na bolesti koje izbijaju iz tijela, bolesti glave te ludilo (maniju)
i melankoliju
- Paolo Zacchia → duševne bolesnike i njihove postupke treba prosuđivati liječnim, a ne
odvjetnik
o Začetak forenzičke psihijatrije
- Thomas Willis → tvorac pojma neurologija
o Za nju kaže da istražuje bolesti mozga, dok psihologija istražuje tzv. tjelesnu dušu
o Razlikuje simptome koji prate velike bolesti mozga i bolesti u kojima je mozak
intaktan
o Uočio razvitak rane demencije i odbacio ideju o putovanju maternice u histeriji
- Thomas Sydenham → opisao mnogobrojne simptome histerije (paraliza, bol)
o Uviđa da se ona pojavljuje i kod muškaraca
o Smatra da uzroci bolesti mogu biti daleki, neposredni i prethodni
o Zalaže se za otkrivanje prethodnih emoc. stanja koja mogu biti važna za razvitak
poremećaja – današnji percipitirajući čimbenici
o Uočio vezu između emocija i socijalnog pritiska
- Bedlam → opća bolnica u Londonu koja se pretvorila u mjesto iživljavanja na psihičkim
bolesnicima

17
 .

18. STOLJEĆE
- Suvages → klasificirao sve bolesti u razrede, redove, rodove, vrste i podveste
o Organizirao duševne bolesti po uzroku
o Demenciju dijeli na ekstracerebralnu, instinktivnu, intelektualnu i iregularnu
o Vrste melankolije su religiozna, zamišljena, zanesena, neuravnotežena, žalosna i
lutalačka
- Cullen → stvorio klasifikaciju psihičkih poremećaja
o Začetnik neuropatologije – tvrdio da je većina patoloških psihičkih stanja povezana s
bolestima mozga
o Uvodi pojam neurosis – tu prije svega misli na neurološke p.

18
 .

- Haslam → prepoznao stanja uzbuđenja i depresivnosti koja se izmjenjuju u istog bolesnika i

opisao oscilacije raspoloženja
o Opisao bolesnike s psihotičnim simptomima te one s paranoidnim obilježjima
- 1773. → prva psihijatrijska bolnica u Americi
- Lavatar → ravzija fiziognomiju i upozorava na povezanost tjelesnog izgleda i karaktera
- Gall → smatrao da su sve psihičke funkcije locirane u različitim dijelovima mozga
o Topografija mozga, ali i izgled lubanje odražava te funkcije
o Mozak ima organe (njih 27) koji određuju psihičke funkcije
o Promatrao lubanje zatvorenika i duševnih bolesnika i pronalazio zakonitosti u
pjavljivanju određenih psihičkih smetnju – organologija ili kranioskopija
- Spurzheim → nastavlja Gallova mjerenja i ovu disciplinu naziva frenologija
- Mesmer → uvodi tezu o animalnom magnetizmu kao pokretaču duševnih bolesti
o Istraživao hipnozu kao metodu liječenja
- Pinel → reformirao psihijatriju oslobodivši psihijatrijske bolesnike s lanaca 1792.g.
o Klasificirao duševne bolesti u maniju, melankoliju, idiotiju i demenciju povezujući
ih s karakterističnim (patognomoničnim) simptomia
o Detaljno opisao manično-depresivnu psihozu
o Predlagao da psihijatrija, kao medicinska struka o duševnim bolestima, bude
ravnopravna disciplina u medicinskoj nastavi te je ustrojio prve katedre psihijatrije
na sveučilištima
o S njim započinje ZNANSTVENO RAZDOBLJE U PSIHIJATRIJI

19. STOLJEĆE
- Johann Christian Reil → uveo 1808.g. pojam psihijatrija
- Esquirol → stvorio francusku psihijatrijsku školu
o Zaslužan za usvajanje zakona koji štiti duševnog bolesnika i njihova prava
 Prvi upotrijebio pojam halucinacije koje razlikuje od iluzija
 Prepoznao OKP kao zaseban entitet
 Opisao razliku između oligofrenije (rođeni sa siromašnim intelektom) i
demencije (rođeni bogatim intelektom, a poslije osiromaše)
- Dorotea Dix → započela pokret mentalne higijene
o Zalagala se za humani pristup duševnim bolesnicima i utjecala na promjenu javnog
mišljenja o duševnoj bolesti
o Omogućila izgradnju novih azila u Sj. Americi i drugim zemljama
- Griesinger → shvaćao psihijatriju kao medicinsko-empirijsku znanost
o Zalagao se za suradnju neuropatologije i psihologije
o Zastupao tezu o jedinstvenoj psihozi – različiti uzroci dovode do istog poremećaja
o Razne faze su samo faze u tijeku jednog procesa koji završav apatičnom demencijom
- Maudsley → smatrao da su mentalni p. u osnovi neurološki, samo su psihički simptomi
dominantni
o Upozorava na hereditarno opterećenje duševnih bolesnika te na djelovanje različitih
etioloških čimbenika istodobno
- Briquet → opisao p. pri kojem postoje mnogobrojni tjelesni simptomi koji nemaju organsku
podlogu
- Broca → opisao motornu afaziju i pripadajuću leziju u lijevom frontalnom režnju
o Uveo naziv limbički sustav
- Wernicke → opisao drugu vrstu afazije (senzornu) i povezao je s oštećenjima gornjeg
temporalnog režnja dominantne moždane polutke

19
 .

- Morel → opisao bolesnika s halucinacijama i sumanutim mislima koji već u mladosti

intelektualno propada
o Ovo stanje je nazvao demencija prekoks
o Postavlja tezu o progresivnoj degeneraciji koja pokazuje kako se transgeneracijski
pojavljuju sve teže bolesti
- Down → opisao posebnu vrstu mentalne retardacije
- Harlow → prvi opisao stanje nakon oštećenja frontalnog režnja – kasnije dobilo ime moria
- Hecker → opisao psihozu koju je nazvao hebefrenija
- Kahlbaum → opisao psihozu katatonog tipa
o Umjesto dotadašnjeg naziva vesania katatonica uvodi pojam katatonija
o Tvorac termina ciklotimija i distimija
- Lombroso → razvija teoriju o rođenom čivjeku zločincu
o Misli da se kriminalno ponašanje može nasljeđivati i prepoznati po nekim tjelesnim
značajkama
- Kraft-Ebing → prihvaća koncept degeneracije i smatra kako je ona uzrok duševnih p.,
kriminaliteta, ali i seksualne patologije
o Uveo pojmove mazohizam i sadizam za koje smatra da se pojavljuju i na psihičkoj
razini
o Začetnik seksologije
- Wundt → smatra se utemeljiteljem znanstvene psihologije
o Stvorio psihologiju temeljenu na iskustvu, dokazima i fiziologiji
- Kraepelin → eksperimentalnu i empirijsku psihologiju uveo u istraživanje duševnih bolesti
o Stvorio klasifikaciju duševnih poremećaja koje dijeli na dvije velike skupine
o Prva obuhvaća različite vrste manično-depresivne psihoze (cirkularna psihoza,
današnji bipolarno afektivni poremećaj)
 Ovamo svrstava maniju, melankoliju, ciklotimiju (obuhvaća hipomaniju,
depresiju, razdražljivi tip i emocionalnu labilnost)
o Drugu skupinu čine psihoze koje naziva demencija prekoks
 Tu spadaju heberenija, katatonija i demencija paranoja
o Parafreniju odvaja od ostalih psihoza, odvaja ličnost od temepremaenta i opisuje
autistični temperament
o Stvorio poredbenu psihijatriju – utvrdio da se svi psihijatrijski p. javljaju u
različitim geografskim područjima i u svim rasama
- Tourette → opisao bolesnika s mnogobrojnim tikovima
- Charcot → dokazao da se u multiploj sklerozi pojavljuje demijelinizacijski proces
- Bernheim → utvrdio da se mogu hipnotizirati osobe s različitim poremećajima
o Uočio da su sve hipnotizirane osobe sugestibilne te da se razlikuju u stupnju
sugestibilnosti
o Uveo pojam psihoneuroza
- Janet → razvio koncept psihastenije (slabost živč. sustava)u kojoj se može javiti disocijacija
o Taj fenomen izazivaju misli i osjećaji koje osoba ne može podnijeti
o Dolazi do odvajanja jednog dijela svijesti, a nesvjesni procesi ostaju nepromijenjeni
o U liječenje neuroza uveo katarzu
 Smatrao da traumatska iskustva uzrokuju histeriju
 Ako se u hipnozi sjećanja na njih ožive dolazi do burnog, žestokog reagiranja
(katarze), a simptomi histerije se povlače
- Breuer → koristio se hipnozom i katarzom u liječenju histerije, ali i drugih neuroza
o Neugodni doživljaji i psihotraume su pohranjeni u nesvjesno
o Ta se neugodna iskustva ponovno javljaju, zaobilazeći svjesno sjećanje, u obliku
simptoma histerije

20
 .

- Freud → otac psihoanalize koji je držao kako se hipnoza kože koristiti u dijagnostici i
liječenju takvih stanja
o Zajedno s Breuerom primjenjivao hipnozu i liječenju
 Koriste se katarzom koju nazivaju psihokatarktičkim liječenjem
o Uvodi metodu slobodnih asocijacija koju naziva psihoanalizom
 Ona sadržava osnovne terapijske aktivnosti: konfrontaciju, klarifikaciju,
interpretaciju i proradu
 Jedan od puteva do nesvjesnog
o Drugi put u nesvjesno jest analiza snova
 Razliku manifestni i latentni sadržaj sna
o Psihički aparat dijeli na ego, superego i id
 Na temelju toga opisuje karaktere
 Erotski tip – njegovim životom upravlja instinktivni id
 Narcistički – određen dominantnim egom
 Kompulzivni – određen strogošću superega
o Neuroze dijeli na histeriju, fobije, prisilnu neurozu s karakterološkim promjenama
o Proučava anksiozne fenomene koje razlikuje od straha
 Postavio nekoliko teorija o anksioznosti
 Teorija o transformaciji libida u strah
 Signalna teorija straha – anksioznost se javlja kao odgovor ega na nesvjesne
impulse iz ida
o Individualni psihoseksualni razvitak dijeli na oralnu, analnu, uretralnu, falusnu fazu,
fazu Edipova konflikta, fazu latencije i adolescenciju
o Tvrdi da sve pokreću dva glavna nagona – Eros i Thanatos
o Njegova se psihologija naziva dubinskom
- Witmer → smatra se ocem kliničke psihologije
o Osnovao prvu psihološku klinku namijenjenu djeci i njihovim problemima u školi
- Korsakov → opisao simptome alkoholne psihoze koji se javljaju s degenerativnim živčanim
promjenama (Korsakovljeva psihoza i sindrom)

20. STOLJEĆE
- Spearman → prvi primijenio faktorsku analizu u psihologiji te stvorio dvofaktorsku teoriju
inteligencije
- Binet → razvio testove za ispitivanje inteligencije i prvi upotrijebio pojam erotski fetišizam
- Stern → stvorio koncept kvocijenta inteligencije, IQ
- Terman → razvio Stanford – Binet IQ test za ispitivanje inteligencije
- Alzheimer → opisao bolesnicu s progresivnom demencijom i psihotičnim simptomima
o Na obdukciji je pronašao degenerativne promjene mozga i specif. plakove
- Heller → opisao dječji dezintegrativni poremećaj i nazvao ga dječja demencija
- E. Bleuler → uvodi pojam shizofrenija za koju je smatrao da je čine skupina različitih p.
o Uz dotad poznate oblike (paranoidnu, katatonui hebefrenu SH) opisao je i
shizofreniju simplex
 Ona označuje entitet koji postupno nastaje, bez sumanutih misli i
halucinacija, s povlačenjem, osamljivanjem, smetnjama afekta i konačnim
propadanjem ličnosti
o Uveo koncept „4 a“ simptoma koje mora imati shizofreni bolesnik:
 Autizam
 Ambivalencija

21
 .

 Poremećaj afekta (kratkotrajnog raspoloženja)

 Poremećaj asocijacija
o Kanije uveo još 2a – anhormiju i poremećaj pozornosti
o Mišljenje SH bolesnika je nazvao dereističkim
o Stvoriopojam sinestezija
o Opisao shizoidnu ličnost koja se može razviti u SH
- M. Bleuler →tvorac koncepta endokrini psihosindrom koji hormonalne promjene smatra
odgovornima za nastanak duševnih poremećaja
- Meyer → duševna bolest je psihobiološka reakcija na promijenjene uvjete funkcioniranja
koji su uzrokovani vanjskim ili tjelesnim promjenama
o Smatra da se kod većine bolesti (osim neuroza) vidi organska podloga, tj oštećenje
mozga
o Sva mentalna aktivnost ima patofiziološku podlogu i anatomski supstrat
o Podijelio psihičke bolesti na p. funkcije moždanog tkiva, neuroze te prenatalne i
postnatalne defekte
- Kretschmer → povezao psihičke značajke s tjelesnom konstitucijom (astenički,piknički tip)
o Smatra da je ova biotipologija značajna i za prognostički ishod bolesti
- Jaspers → stvorio deskriptivnu/fenomenološku psihopatologiju
o Smatra da je katatonija bliža afektivnim p. nego SH
o Misli kako je pogrešna potraga za genima i karakterističnim endofenotipom u SH ili
genima i patofiziologiji u mentalnoj retardaciji
o opisao sve psihijatrijske fenomene i klasificirao ih
- Watson → smatra da je psihologija objektivna eksprimentalna disciplina, a introspekcija ne
čini temelj njezinih metoda
o Žarište interea s mišljenja premješta na učenje – osnova za biheviorizam
- Pavlov → otkrio zakonitosti klasičnog uvjetovanja
o Tvorac teorije o uvjetnim refleksima
- Noguchi → otkrio uzročnik sifilisa (bakteriju) u mozgu bolesnika koji su umrli pod lsikom
progresivne paralize
- Wagnet-Jauregg → liječio progresivnu paralizu unoseći uzročnika malarije u organizam
- Loewi → otkrio prvi neurotransmiter – acetilkolin
- Berger → uveo elektroencefalografiju u kliničku primjenu
- Schultz → započeo primjenu autogenog treninga – nove psihoterapijske metode
- Stroop → stvorio test kojim se promatra vrijeme reakcije pri gledanju riječi koje su
napisane različitim bojama
- Papez → povezao limbički sustav s emocijama
o Opisao neuronski sklop koji ide od hipokampusa preko forniksa do prednjeg
talamusa zatim do cingularnog korteksa i natrag do hipokampusa (Papezov krug)
o Taj krug određuje emocionalno doživljavanje i ponašanje
- Adler → stvorio individualnu psihologiju koja se temelji na fenomenologiji pojedinca
o Za razvitak neuroza je važnija težnja za moći i superiornošću nego seksualnost
o Smatra da svaki neurotski simptom ima neku svrhu
o Utjecaj društva ns simptome
- Jung → stvorio analitičku psihologiju
o Vjerovao da nesvjesno upravlja psihičkim životom, djeluje samostalno, ima vlastiti
oblik znanja i mišljenja
o Uvodi pojmove kompleks i arhetip
o Opisuje dva tipa ličnosti: ekstravert i introvert
o Stvorio test asocijacija

22
 .

- Karen Horney → smatra da je neuroza uzrokovana i društvenim utjecajima, a biološki i

interpersonalni utjecaji imaju manje značenje
o Opisala tri tipa karaktera: popustljiv, nezainteresiran i agresivan
- Kanner → postavio temelj dječje psihijatrije
o Opisao rani dječji autizam i nazvao ga infantilnim autizam
- Asperger → opisao posebnu vrstu autizma koju naziva autističnom psihopatijom
- Melanie Klein i Anna Freud → razvile različite koncepte primjene psihoanalize u dječjoj
dobi
o Klein – teorija objektnih odnosa; koncept paranoidno-shizoidne i depresivne pozicije
u vrlo male djece
o Freud – proširila ego psihologiju objasnivši ego obrane
- Sullivan → stvorio interpersonalnu teoruju koja kaže da se impulsi, težnje i simptomi ne
mogu promatrati bez shvaćanja interpersonalnih odnosa
- Fromm → smanjio ulogu nagona u psihodinamskom tumačenju poremećaja, a važnost daje
specif. ljudskim potrebama – potreba za udruživanjem, stvaralaštvom, osjećajem identiteta
te nalaženjem mjesta u društvu
o Potpuno ili djelomično zadovoljenje ovih potreba uzrokuje psihičke smetnje
- Moniz → razvija psihokirurgiju
o Kod teških oblika OKP-a i kronične SH primijenjuje prefrontalnu leukotomiju ili
lobotomiju
- Hathaway i McKinley → stvorili instrument MMPI radi procjenjivanja i dijagnosticiranja
osoba s mentalnim poremećajima
- Skinner → zalagao se za primjenu pristupa operantnog uvjetovanja u obrazovajnu, liječenju
psihičkih smetnji, ali i društvu u cjelini
- Cattell → proučava model integrativnog učenja, uveo pojam osobine ličnosti te je opisao,
koristeći se FA, 16 izvornih osobina ličnosti
- Wolpe → razvio tehniku sustavne desenzibilizacije te uveo bihevioralnu terapiju kao
metodu liječenja
- Eysenck → upotrebljava naziv bihevioralna terapija za sve psihoterapijske metode koje se
temelje na suvremenoj teoriji učenja
o Istraživao nasljeđivanje osobina ličnosti
o Opisao 4 hijerarhijski orhanizirane razine ličnosti – pojedinačne reakcije, uobičajena
habitualna ponašanja, osobine ličnosti i tiovi ličnosti
o Uveo model ličnosti koji se sastoji od triju dimenzija (ekstr, neurot, psihoticizam)
- Bandura → istraživao učenje modeliranjem
- Mowrer → uveo dvofaktorsku teoriju anksioznosti
o Po njoj osoba klasičnim uvjetovanjem reagira na prethodno neutralni podražaj, koji
sada postaje uvjetovani podražaj
o Osoba s pomoću operantnog uvjetovanja nauči kako izbjeći taj uvjetovani podražaj
- Ellis → iznio teoriju kako objektivne događaje osoba opaža i tumači, a onda se kod nekih
pojedinaca jave psihopatološke reakcije
o Uveo ABC shemu
- Beck → smatra kako su negativne automatske misli, bazična vjerovanja i kogn. iskrivljenja
odgovorni za nastanak psihičkih smetnji
o Utvrdio da brojne depresivne p. izazivaju negativna vjerovanja o sebi, okolini i
budućnosti – negativna kogntivina trijada
- Seligman → postavio teoriju naučene bespomoćnosti
- Frankl → tvorac egzistencijalnih terapija (logoterapija i egzist. Analiza)
- Erikson → razvio koncept psihosocijalnog razvitka koji se sastoji od osam faza
o Uvodi pojam odraslog identiteta, razasutog i kriznog identiteta
- Winnicott → umjesto važnosti nagona isticao objektne veze

23
 .

o Opaža prijelazne fenomene i objekte

o Objasnio važnost ranog odnosa između majke i djeteta
- Moreno → uvodi psihodramu kao novu terapijsku tehniku
- Berne → utemeljio transakcijsku analizu
- M. Erickson → razvija hipnoterapiju
- Perls → stvorio geštalt psihologiju
o Aktivnim tehnikama kroz proces otkrivanja razjašnjava se proživljeno iskustvo
- Schneider → dijeli simptome SH na one I. i II. Reda
o Simptomi I. reda: ozvučenje vlastitih misli, glasovi u dijalogu, glasovi koji
komentiraju bolesnikove postupke, cenestetičke halucinacije, oduzimanje ili
nametanje misli, doživljaj da drugi znaju bolesnikove misli, sumanuto opažanje,
nametnuti ili kontrolirani osjećaji, nagoni i volja
o Simptomi II. Reda: ostali halucinatorni fenomeni, osjećaj afektivne praznine,
socijalno povlačenje, anhedonija, hipobulija
o Depresiju dijeli na endogenu i reaktivnu te ih razlikuje i fenomenološki
o Opisuje deset tipova ličnosti
- Thomas, Chess i Birch → opisuju devet tipova temperamenta u djece te kako rane značajke
ličnosti utječu na kasniji psihički razvitak
- Socijalna psihijatrija → razvija se kroz premisu o lječidbenom utjecaju grupe, ali i šire
zajednice na psihički promijenjenog pojedinca
- Maslow → začetnik humanističke psihologije koja zastupa postojanje slobodne volje,
samoaktualizaciju i odgovornost za vlastite postupke
- Rogers → stvorio psihoterapiju usmjerenu na klijenta
o Uvodi pojam fenomenološko polje, organizam te vlastito i idealno ja kojima opisuje
ličnost i nastanak psihičkih smetnji
- Razvitak klasifikacijskih sustava započinje 1948.g. kada nastaje MKB
o Prvi DSM pod okriljem APA-e nastaje 1952.g.
- Era psihofarmakoterapije započinje primjenom klorpromazina
- Delay i Deniker → pokazali kako klorpromazin pomaže u smirivanju SH bolesnika
o Za lijek ovakvog djelovanja je uveden naziv neuroleptik (današnji antipsihotik)
- Cade → koristio se litijem u liječenju maničnih bolesnika
- Alexander → jedan od utemeljitelja psihosomatske medicine
o Navodi 7 bolesti koje su psihosomatskog karaktera te razvija psihoanalitičku
kriminologiju
- Glasser → utemeljio realitetnu psihijatriju nazvavši je realitetnom terapijom
- Rett → opisao autistični poremećaj u djevojčica
- Holmes i Rahe → upozorili na važnost životnih događaja u nastanku i pogoršavanju
psihičkih p. te stvorili ljestvicu stresnih događaja
- Cooper i Laing → započeli antipsihijatrijski pokret u kojem su se suprotstavili tadašnjoj
psihijatrijskoj doktrini, kritizirali proces postavljanja dijagnoze te mislili da je psihoza
rezultat društvenih promjena
- Leighton → utvrdio veze između duševnih p. i sociokulturnih procesa
- Rosenhan → doveo u pitanje postojeće dijagnostičke postupke
- Engel → stvorio biopsihosocijalni model bolesti koji se odnosi i na duševnu bolest
o Međuodnos bioloških, psiholoških te socijalnih utjecaja objašnjava nastanak
psihičkih poremećaja
- 1979.g. → prva udruga oboljelih od SH i članova njihovi obitelji, NAMI
- Plutchik → u okviru teorije emocija stvara test ličnosti PIE (Indeks profila emocija)
- Crow → dije SH na sshizofreni sindrom tipa I i tipa II
- Andreasen → razrađuje koncept pozitivne i negativne SH

24
 .

- Barker → počeo primjenjivati transkranijalnu magnetnu stimulaciju koja se danas koristi u

liječenju anksioznih i depresivnih p.
- Costa i McCrae → petodimenzionlni model ličnosti te stovrili NEO-PI inventar ličnosti
- Cloninger → tri dimenzije ličnosti koje su neurobiološki utemeljene i stvorio upitnik za
njihovo mjerenje, TPQ
- Shapiro → razvila metodu EMDR koja se koristi u liječenju PTSP-a i svih drugih oblika
psihotraume

21. STOLJEĆE
- Prozvano „stoljećem uma“
o Zamah u daljnjem razvitku neuroznanosti, istraživanja mozga, psihičkih funkcija,
psihičkih p. i novih metoda liječenja
- Otkriven genetski kod čovjeka što je osnova za pronalaženje gena i genskih promjena
koji su odgovorni za bolesti
- Istražuje se učinkovitost psihoterapije i dokazuje da su promjene koje ona izaziva u
mozgu istovjetne promjenama što ih izazivaju psihofarmaci
- Razvijaju se farmakogenetika (traži promjene u jednom genu koje utječu na
metabolizam lijeka) i farmakogenomika (proučava kako genotip utječe na odgovor na
neki lijek)

25
 .

DIJAGNOZA I KLASIFIKACIJA PSIHIJATRIJSKIH POREMEĆAJA

DIJAGNOZA U PSIHIJATRIJI
- Postavljanje dijagnoze slijedi klasični medicinski model (najbliži biološkoj paradigmi)
- Sastoji se od nekoliko faza:
o opis simptoma (anamneza, heteroanamneza)
o razmatranje etiologije (mogućeg uzroka bolesti)
o diferencijalnodijagnostičko razmišljanje
o postavljanje dijagnoze (obično prema nekoj klasifikaciji)
o izbor liječenja
o procjena uspješnosti liječenja
o predviđanje ishoda
- Upotrebljavaju se opisne dijagnoze ili one koje su kategorijalno postavljene
- Koriste se različite laboratorijske, elektrofiziološke, neuroradiološke metode i tehnike kako
bi se potvrdile ili isključile organske podloge duševnim smetnjama
o Također se utvrđuje stupanj organskog ili funkcionalnog oštećenja koje psihički
poremećaj može uzrokovati ili koji ga prati
- Obrada bolesnika na kraju obično uključuje i psihologijsko testiranje
o Za cilj utvrditi razinu intelektualnog funkcioniranja, postojanje organske podloge,
značajke ličnosti, mogućnost prilagodbe, sposobnost za psihoterapijski angažman...
- Pouzdanost dijagnoze → stupanj u kojem dijagnostički sustav u svakoj primjeni daje
uvijek isti rezultat (dijagnozu)
- Valjanost dijagnoze → obilježje dijagnostičkog instrumenta da odredi i mjeri ono za što je
namijenjen
o Etiološka – postoje isti etiološki čimbenici u svih bolesnika koji imaju određeni p.
o Konsenzualna – kada se mišljenje dijagnostičara uspoređuje s nekim drugim
o Kongruentna – označuje obilježje koje se može dokazati i na druge načine
o Konkurentna – znači da poremećaj sadržava i druge simptome koji nisu
karakteristični za njega
o Prediktivna – znači da će se bolesnici s nekim p. slično ponašati u budućnosti ili da
će bolest imati određeni tijek i ishod
- Diferencijalna dijagnoza → postupak razlikovanja poremećaja od njemu, više ili manje,
sličnih
o U tom se postupku međusobno razlikuju svi entiteti koji mogu doći u obzir kao
moguća dijagnoza
o Uključuje srodne entitete, međusobno udaljene poremećaje te pitanje organske
podloge

Odnos psiha – soma

- Komorbiditet → istodobno pojavljivanje dviju ili više bolesti
- Psihosomatske bolesti → pojava tjelesnog oboljenja koje je nastalo zbog nekih
karakteristika ličnosti (koronarne bolesti kod tipa A ličnosti, ulkusna i ulcerozna bolest,
arterijska hipertenzija, šećerna bolest, psorijaza, srčane bolesti, astma…)
- Somatopsihički koncept → psihička reakcija na ozbiljnu tjelesnu bolest (obrnuto od
psihosomatike)
- Tjelesne bolesti koje imitiraju sliku psihičkog poremećaja → riječ je o tjelesnim
bolestima koje nekim (početnim) simptomima sliče psihičkim bolestima
o npr. hiperfunkcije štitnjače i koronarne bolesti dovode do anksioznosti; hipofunkcija
štitnjače dovodi do depresije

26
 .

o moria → simptom frontalnog režnja kod kojeg osoba postaje naglo sklona crnom
humoru (dobro je raspoložena, ali na morbidan način)

27
 .

KLASIFIKACIJA DUŠEVNIH POREMEĆAJA

- Raspoređivanje predmeta, pojava i pojmova po klasama, odjelima, razredima s obzirom na
njihove opće značajke
o Taksonomija – znanost o ossnovama takvog raspoređivanja
o Nozologija – općenito znanost o bolestima
- Temelji se na različitim disciplinama i uvijek je pokušaj sveobuhvatnog i sustavnog
taksativnog nabrajanja onoga što je predmet klasifikacije
- Klasifikacija je primjena određenog dijagnostičkog sustava na patološka zbivanja
- Potrebna je da bismo znali o čemu govorimo, da bismo se međusobno sporazumijevali,
mogli uspoređivati različite osobe s istom dijagnostičkom kategorijom i da bismo te
kategorije učinili jednoznačnima i jedinstvenima

1. MKB – 10 (1992.g.)
- Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema klasifikacija je koja
obuhvaća sve bolesti, srodna stanja, ozljede i uzroke smrti
- Obuhvaća svu tjelesnu i psihijatrijsku psihopatologiju, a primjenjuje se u 90 % zemalja
svijeta
o Svaka skupina bolesti opisana je po karakterističnim simptomima
- Kategorijalna klasifikacija: postoji li neki entitet ili ne (da – ne pristup)
o Glavna mana ovog sustava
o Poremećaji koji se javljaju dimenzionalno teško se mogu prikazati u potpunosti svoje
pojave
- Duševni (psihijatrijski) poremećaji su pod šifrom F 00 – 99
o F 00 – F 09 Organski duševni poremećaji
o F 10 – F 19 Uzrokovani psihoaktivnim tvarima
o F 20 – F 29 Shizofrenija, shizotipni i sumanuti poremećaji
o F 30 – F 39 Poremećaji raspoloženja (afekta)
o F 40 – F 48 Neurotski, vezani uz stres, somatoformni
o F 50 – F 59 Bihevioralni sindromi vezani uz fiziološke poremećaje i fizičke
čimbenike
o F 60 – F 69 Poremećaji ličnosti
o F 70 – F 79 Duševna zaostalost
o F 80 – F 89 Poremećaji psihološkog razvoja
o F 90 – F 98 Poremećaji ponašanja i emocionalni poremećaji koji obično počinju u
ranom djetinjstvu i adolescenciji
o F 99 Neoznačeni duševni poremećaj
- Shizofrenija F-20
o F 20.0 Paranoidna
o F 20.1 Hebefrena (Haeckel- naglo javljanje između 15. – 20. god., brzi raspad
ličnosti)
o F 20.2 Katatona
o F 20.3 Nediferencirana
o F 20.4 Postshizofrena depresija
o F 20.5 Rezidualna
o F 20.6 Shizofrenija simplex
o F 20.8 Ostale shizofrenije
o F 20.9 Shizofrenija, nespecificirana
- manje brojke kreću od najučestalijih, tipičnih oblika

28
.

29
 .

2. DSM – IV (1994; revidirana DSM-IV-TR 2004)

- Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje APA-e
o Primijenjuje se u SAD-u, dok se u Europi rabi u istraživačke svrhe
- Odnosi se samo na duševne poremećaje, kategorijalna je, ali i značajnim dijelom
dimenzionalna (manje ili više izraženi simptomi, npr. manja ili veća depresivna epizoda)
- Višeosna klasifikacija: svaka se osoba procjenjuje na 5 odvojenih dimenzija ili osi (kad bi
dijagnosticirali po MKB-u onda bi rekli npr. F 20, a u DSM-u nakon što kažemo šifru
opisujemo bolesnika po svakoj osi)

OS I
- Čine poremećaji koji se dijagnosticiraju u dojenačkoj dobi, djetinjstvu ili adolescenciji
- Obuhvaća većinu entiteta
- Obuhvaća i bihevioralne poremećaje koji imaju fiziološku podlogu (npr. poremećaj
hranjenja, spavanja...)
- Delirij, demencija, amnestički i drugi kognitivni poremećaji
- Poremećaji vezani uz psihoaktivne tvari
- Shizofrenija i drugi psihotični poremećaji
- Poremećaji raspoloženja
- Anksiozni poremećaji
- Somatoformni poremećaji
- Umišljeni poremećaji
- Disocijativni poremećaji
- Seksualni poremećaji i poremećaji spolnog identiteta
- Poremećaji hranjenja
- Poremećaji spavanja
- Poremećaji kontrole poriva
- Poremećaji prilagodbe

OS II
- Čine ju poremećaji ličnosti i duševna zaostalost (intelektualne teškoće)

OS III
- Obuhvaća opće zdravstveno stanje, tj. bilo koje opće medicinsko stanje za koje se
pretpostavlja da je važno za duševni poremećaj

OS IV
- Opisuje psihosocijalne probleme i probleme s fizičkom okolinom, tj. probleme u obitelji, na
poslu, probleme stanovanja, ekonomske probleme i probleme sa zakonom

OS V
- Sadržava stupanj (ne)funkcioniranja
- Opisuje trenutačnu razinu adaptivnog funkcioniranja, socijalne odnose, funkcioniranje na
poslu, korištenje slobodnog vremena
- Ovo se izražava ljestvicom opće procjene funkcioniranja (Global Assessment of
Functioning, GAF) od 0 do 100
o 0 = neadekvatna informacija o funkcioniranju
o 10 = trajna opasnost od ozbiljnog ozljeđivanja sebe ili drugih; ozbiljan pokušaj
samoubojstva; trajna nesposobnost održavanja minimalne osobne higijene
o 20 = postoji opasnost od ozljeđivanja sebe ili drugih
o 30 = ponašanje pod priličnim utjecajem sumanutosti ili halucinacija
o 40 = teškoće u poimanju realiteta

30
 .

o 50 = ozbiljni simptomi; ozbiljno oštećenje socijalnog, radnog ili funkcioniranja u

školi
o 60 = umjereni simptomi; umjerene teškoće u socijalnom funkcioniranju
o 70 = blagi simptomi; neke teškoće u socijalnom, radnom ili funkcioniranju u školi
o 80 = simptomi su prolazni i očekivana su reakcija na psihosocijalne stresore
o 90 = simptoma nema ili su minimalni, prisutni samo svakodnevni problemi, brige,
povremene svađe
o 100 = odlično funkcioniranje na širokom području funkcioniranja
- Uspoređivanje sadašnjeg s prijašnjim funkcioniranjem (ako imamo kvalitetne informacije)

Primjeri:

1. Os I – alkoholizam
Os II – asocijalni poremećaj ličnosti (pravi alkoholičari najčešće piju sami, ali ne mora uvijek biti
poremećaj ličnosti već je moguća i depresija)
Os III – pankreatitis, dijabetes (upala gušterače koju često prati dijabetes)
Os IV – žena ga izbacila iz kuće
Os V – funkcionira vrlo loše

2. Os I – zlouporaba kokaina (nije među prva tri ovisnička sredstva, a najčešće ga se počinje
uzimati za aktivaciju i relaksaciju kao npr. pisci)
Os II – narcistički poremećaj ličnosti
Os III – (nema tjelesnih poremećaja)
Os IV – odlično
Os V – 100 (počinje predstavljati problem ako netko postane kritičan i sam želi promijeniti
ponašanje, ali češće okolina reagira jer npr. osoba zadnji novac daje na kokain)

Slavna podjela životinja koju je Borges našao u starim kineskim spisima

- one koje pripadaju Caru
- preparirane
- ukroćene
- male svinje
- sirene
- čudovišta
- psi lutalice
- one koje su uključene u ovu klasifikaciju
- koje se tresu kao lude
- bezbrojne
- nacrtane tankim kistom od devine dlake
- et caetera
- koje su razbile vrč
- koje iz daljine liče na muhe

- svaka klasifikacija je nedostatna u potpunom smislu (sadrži one poremećaje pod šifrom F 99
koji nisu uključeni u klasifikaciju) i slijedi ciljeve vlastitog autora
- homoseksualizam nije više klasificiran kao psihijatrijski poremećaj
o sve veći broj ljudi u populaciji (manifestni i latentni homoseksualci)
o veća društvena tolerancija
o homoseksualci nemaju češće maniju, depresiju, shizofreniju i ostale poremećaje
u odnosu na heteroseksualce, osim što pubertetski/adolescentni homoseksualci
imaju 2 do 3 puta veću stopu pokušaja samoubojstava od heteroseksualaca

31
 .

- vegetarijanstvo je patologija u tri slučaja

o osoba ne funkcionira, postaje agresivna, samo o tome razgovara, čak i u
neadekvatnim situacijama
o socijalno funkcioniranje ne valja
o medicinsko stanje je loše, ali osoba nastavlja s tom prehranom (npr. muškarac koji je
počeo s opsesivnim vegetarijanstvom, a kasnije se dijagnosticirala shizofrenija)

LJUDI MOGU PATITI OD ISTIH SMETNJI I DOBITI RAZLIČITU DIJAGNOZU.

Nesretno alkoholičar shizofrena

zaljubljena bolesnica
plavuša
- sve tri osobe pate od depresivnih simptoma, ali imaju različitu dijagnozu:
1. depresija kao reakcija na nesretnu ljubavnu vezu
2. razvoj alkoholizma radi antidepresivnog djelovanja alkohola
3. shizofrenija u sklopu koje se javlja depresija

RAZLIČITE KLINIČKE SLIKE KOJE MOGU DOBITI ISTU DIJAGNOZU

1. negativna shizofrenija: sporo razvijanje bolesti, osoba se povlači i izolira, ali nije depresivna i
suicidalna- sličnija depresivnom poremećaju
2. pozitivna shizofrenija: vrlo heterogeni entiteti koji će se s vremenom zasebno dijagnosticirati i
liječiti (danas nema antipsihotika za svaki entitet)- sličnija maniji

-kako shizofrena osoba stari tako ima sve više depresivnih i maničnih simptoma
-ishod shizofrenije je trojak:

1 potpuni oporavak: najbolji ishod nakon pogoršanja (šuba), a s današnjim atipičnim

antipsihoticima učestalost ovog ishoda je 30-40 %
2. srednji ishod: osoba se nakon pogoršanja vrati na jednu razinu funkcioniranja, ali ne i na drugu
(npr. vrati se na intimnu razinu, ali ne na profesionalnu)
3. najlošiji ishod: kronični tok od samog početka gdje se osoba nakon prvog šuba ne vrati ni na
emocionalnu, ni profesionalnu ni socijalnu razinu (npr. hebefrena shizofrenija), a učestalost je bitno
smanjena na 10-15 % dok je prije ere atipičnih antipsihotika (zadnjih 10-ak godina) bila znatno
veća

- kod prave shizofrenije sljedeći šub je neimenovan

- shizofrenija se uvijek liječi antipsihoticima- imaju dobar učinak, omogućavaju bolju
prognozu, funkcioniranje te resocijalizaciju (funkcioniraju na bazi blokiranja
dopaminergičkih receptora)

32
 .

PSIHOPATOLOŠKA PROCJENA

- Cilj je utvrditi je li u pojedinca riječ o psihičkom poremećaju, razlučiti o kojem i kakvom,

predvidjeti mogući ishod poremećaja te predložiti odabir najboljega dostupnog tretmana za tu osobu
- Čini ju nekoliko postupaka:
o Klinički intervju, klinička opservacija, primjena psihologijskih testova i primjena
psihologijskih metoda pretraga

KLINIČKI INTERVJU
- U širem smislu → najznačajniji dio psihopatološke procjene
o Razgovor intervjuera i klijenta u koji mogu biti uključene i druge, bolesniku bliske, osobe
koje o njemu daju informacije
o Sastoji se od razgovora s bolesnikom (to je klinički intervju u užem smislu ili
autoanamneza), razgovora s osobom iz bolesnikove okoline (heteroanamneza), sastavljanja
psihičkog profila i somatskog pregleda
o Može završiti dijagnostičkim dojmom, tj postavljanjem dijagnoze psihičkog poremećaja
- U intervjuu se saznaju osnovni podaci o bolesniku, njegovoj bolesti, emocionalnom i
svakom drugom okruženju važnom za stanje u kojem se on nalazi
- Ako ga obavlja psihijatar onda predstavlja prvi psihijatrijski pregled
o Ima tri osnovne funkcije:
 Određivanje prirode psihičkog problema
 Uspostavljanje i razvijanje terapijskog odnosa
 Komuniciranje koje će dovesti do uvođenja terapijskog plana
- Nestrukturirani → kada se bolesniku daje da govori spontano, o čemu želi, na način koji
izabere, bez znatnog vremenskog ograničenja
o Vidimo bolesnikovo viđenje problema i njegovo objašnjenje kako je on nastao
o No klijent može prešutjeti određene informacije jer ih smatra nebitnim ili to čini namjerno
- Strukturirani → intervjuer postavlja niz pitanja kako bi dobio brojne i detaljne podatke
o Nedostatak je gubitak spontanosti te mehanički pristup
- Polustrukturirani → usmjeren na određena specifična područja ili vezan na posebne
zahtjeve koji se odnose na svrhu intervjua
o Kombinacija nestrukturiranog i strukturiranog intervjua

- Ako bolesnik odbija razgovor s jednim intervjuerom, možda će prihvatiti razgovor s drugim
- Ako uopće ne želi razgovarati, možda će komunicirati s pismom
- Mutističan → onaj bolesnik koji ne želi govoriti
- Negativističan → onaj koji odbija komunikaciju
- Autističan → bolesnik se povlači iz okoline

- Čimbenici vezani za intervju → svrha provođenja kliničkog intervjua, mjesto održavanja

intervjua, raspoloživo vrijeme
- Čimbenici vezani za klijenta → psihopatološki fenomeni koje ima, kritičnost prema njima,
suradljivost
- Čimbenici vezani za intervjuera → njegovo iskustvo, znanje, paradigma kojoj pripada,
motiviranost
o Za uspješno zaključivanje znanje je važnije od iskustva

33
 .

Dijelovi kliničkog intervjua

- Sastoji se od više područja čiji redoslijed nije kruto određen
- Započinje se s predstavljanjem sugovorniku (preporučuje se i rukovanje)
- Upoznavanje uključuje identifikaciju bolesnika
- Na početku se pita o razlogu dolaska klijenta na razgovor – je li samostalno došao ili na
nagovor drugih
- Zatim treba pitati o naslijeđu kako bi se saznalo o hereditarnoj opterećenosti
o Pita se za konkretne bolesti u familiji, je li netko psihijatrijski liječen, te je li itko od članova
obitelji pokazivao iste ili slične simptome kao i bolesnik
- Pita se o dosadašnjoj životnoj anamnezi (od majčine trudnoće, preko mogućih teškoća u
razvoju, školi, studiju; o odnosima u obitelji, s prijateljima, s partnerom, djecom; o radnom mjestu,
planovima za budućnost, sadašnjoj općoj situaciju, zadovoljstvu vlastitim životom)
o Bitno je saznati kako je bolesnik reagirao u nekim prethodnim kriznim situacijama
- Pita ga se o sadašnjem tjelesnom stanju, tegobama, funkcijama, navikama
- Slijedi pitanje o sadašnjoj bolesti, tj o sadašnjim tegobama
o Što detaljnije osoba treba opisati nastanak tih simptoma, njihovu moguću povezanost s
nekim situacijama, jesu li se ti simptomi možda mijenjali s vremenom
o Je li već bio u kontaktu s nekim doktorom, kako je liječio te tegobe i sl
- Važno je pitati o suicidalnosti, o suicidalnim mislima
o Pita se za sadašnju situaciju, ali i za prijašnje razdoblje
o Na osnovu ovih odgovora ocjenjujemo suicidalni rizik i težinu poremećaja
o Ovisno o tom riziku radimo trijažu bolesnika prema stupnju nužnosti i hitnosti psihijatrijske
pomoći
- Ako se sumnja da psihotični proces, treba se postaviti pitanje o postojanju halucinatornih
doživljavanja
o Može potvrditi postojanje psihotičnosti te odrediti vrstu psihotičnih simptoma
- Tijekom cijelog intervjua se procjenjuju sugovornikove različite psihičke funkcije i
eventualna odstupanja te stanje njegove svijesti, orijentiranosti i suradljivosti
o Promatraju se emoc. ekspresija i rezonancija
o Iz govora se traga za formalnim i sadržajnim p. mišljenja
o Procjenjuju se kognitivno funkcioniranje, pažnja, pamćenje
o Saznaje se o nagonskom funkcioniranju
o Promatra se njegov odnos prema simptomu i bolesti
- U procjeni kognitivnih sposobnosti se ne treba zadržati samo na podatku o obrazovnom
statusu i dobi
o Za pouzdaniju procjenu tih sposobnosti poslužit će testovi inteligencije
- Što se tiče funkcija pamćenja, treba procijeniti je li ono oštećeno te ako jest, radi li se o
slabijem sjećanju starijih i/ili novijih informacija

KLINIČKA OPSERVACIJA
- Nastavlja se na prvi kontakt i razgovor s klijentom i označuje izravno opažanje bolesnikova
ponašanja
- Osim se postupkom skupljaju važne kliničke informacije o bolesniku
- ABC shema → obuhvaća događaje koji prethode sadašnjem stanju (antecedents), ponašanje
(behaviour) i posljedice (consequences)

34
 .

PSIHIJATRIJSKA POVIJEST BOLESTI (ambulantna ili bolnička)

sastoji se od:
1. HETEROANAMNEZA – dobivanje podataka o bolesniku od njemu bliske osobe
o Uzimaju se prije ili nakon razgovora s bolesnikom
o Što opširnija, sa što više strana, što objektivnija
o Preporuča se da završi s nekom vrstom procjene samog davatelja podataka tako da se pokuša
prepoznati mogućnost preuveličavanja ili smanjivanja bolesnikovih simptoma
2. AUTOANAMNEZA – intervju ili razgovor s osobom za koju postoji pretpostavka da ima neke psihičke
smetnje (prenošenje njegovih izjava bez stručnog komentara, tj upotrebljavanja stručnih naziva)
3. PSIHIČKI PROFIL – opis bolesnikovih psihičkih funkcija, na osnovi autoanamneze i heteroanamneze
o sažetak svih dobivenih podataka prema posebnoj shemi oblikovan stručnom terminologijom
o slika psihičkog funkcioniranja u tom trenutku, a već u sljedećem razgovoru on može biti drukčiji
4. SOMATSKI ILI SOMATONEUROLOŠKI PREGLED – obavlja se radi isključivanja organske podloge
psihičkih smetnji i utvrđivanja mogućeg komorbiditeta

1. HETEROANAMNEZA

1. obiteljska – podaci o ascedentima (roditelji, bake, djedi), descedentima (djeca, unuci), kolateralnim
srodnicima (braća i sestre, bratići, tetke, ujaci, stričevi) te i težim tjelesnim i psihičkim bolestima i stanjima
Hereditet: Psihoze, napadne ličnosti (čudaci, osobenjaci), suicid, alkoholizam, mentalna retardacija. Razlike
herediteta i kongenitalnosti

2. osobna: Porod, rani psihomotorni razvitak, preboljele bolesti. Kod žena posebno generativna životna faza
(graviditet, partus, puerperij, laktacija, menarche, menstruacija, menopauza). Prilagodba u predškolsko doba, u
školi, vojsci, zvanju, obitelji.

3. premorbidni profil: Introverzija, ekstraverzija, emocionalna labilnost, nestabilnost, nezrelost, doživljene

psihičke traume, načini reagiranja na različite situacije.

4. sadašnja bolest: Najraniji, prvi simptomi (važnost za terapiju i prognozu), razvitak bolesti, remisije,
egzacerbacije, eventualna prethodna psihička trauma kao uzročni ili percipitirajući faktor.

- subjektivna procjena- dobivamo info od osoba koje su bliske pacijentu (obitelj, prijatelji, susjedi...) (za 1/5
pacijenata njihovi bliski ni ne pitaju za njih)
- bliski ga znaju procijeniti bolesnijim ( primarna renta- želi riješiti ostavštinu, osiguranje, sekundarna renta-
mirovinu, tercijarna renta- izbjeći sud, zatvor..)
- bliski ga mogu i zdravijim prikazati (roditelji koji minoriziraju probleme djeteta)
- davatelje heteroanamneze se pita kako je pacijent reagirao na važne stresne životne događaje (npr. odlazak u
vojsku, porod, gubitak djeteta...), a zatim ih se pita o sadašnjem stanju pacijenta te o eventualnim prijašnjim
terapijama i rezultatima

2. AUTOANAMNEZA (intervju ili psihički status)

Razgovor s bolesnikom voditi elastično i fleksibilno, adaptirano prema stanju psihičkog poremećaja, kao i na
intelektualnoj razini. Razgovara se o istim pitanjima kao i u heteroanamnezi, samo manje usiljeno i shematski,
nego više slobodan razgovor. Treba osvijetliti sve elemente psihopatologije, kako bi se u psihičkom profilu
moglo obuhvatiti cjelokupnu ličnost bolesnika.

- razgovor s pacijentom o svim stvarima koje (ni)smo saznali u heteroanamnezi

35
 .

- 95 % prvo odgovori da su članovi obitelji zdravi da bi se potpitanjima ustanovilo da su neki umrli od

ozbiljnih bolesti ili imaju povijest psihopatologije- hereditet određuje diferencijalnu dijagnostičku sliku
- pitati što pacijent zna o svom APGAR-u: većina će reći, ako je čula za to, da im je majka rekla kako je
APGAR bio uredan (APGAR je grubi indikator budućih psihosomatskih poremećaja)
- pitati o ranom psihomotornom razvoju te prolasku kroz obrazovni sustav, razgovarati o važnim životnim
događajima te pitati da li je pacijent došao sam na liječenje, na preporuku, nagovor...
* ovo nam pomaže u razlikovanju psihoza i neuroza, kod psihoze se javljaju:
a) depersonalizacija: osoba jedina 'vidi' promjene na sebi (npr. u ogledalu vidi da joj se dijelovi lica
mijenjaju)
b) derealizacija: osoba 'vidi' promjene na drugoj osobi ili predmetu

- uvijek treba pitati 2 stvari:

a) pitanje suicidalnosti- o tome ovisi trijaža
b) negativni ili pozitivni simptomi (da li čuje glasove- indikator psihoze)

- duljina razgovora ovisi o karakteristikama bolesnika i entiteta (ako ga uopće ima)

- treba biti pasivan i dopustiti pacijentu da govori, ali da daje adekvatne informacije
- depresivne bolesnike treba više poticati na razgovor
o Treba biti strpljiv i slušati ga pozorno, biti uporan u njegovu „otvaranju“
o Intervjuer treba pokazati da razumije da mu je teško i da je sputan
o Treba slušati, suosjećati i predložiti postupke koji će omogućiti da dođe do promjena
- manične, koji logično preskaču teme, treba vraćati na početne teme i usmjeravati
o Intervjuer treba odslušati svaku priču, čekati motoričke pokrete
o Treba ga zamoliti da sjedne i da sasluša intervjuerovo pitanje, usporavati ga u razgovou, pričekati
da završi jednu temu pa se vratiti na prije prekinutu temu
- shizofreni (mogu biti kao prethodna dva) ako imaju a) disocirani misaoni duktus, vrlo je teško razgovarati
s njima jer nelogično preskaču teme (ali svijest je očuvana- prepoznaju okolinu)
- b) inkoherentni misaoni duktus: javlja se kod organskih poremećaja i poremećaja svijesti (dezorijentirane
osobe koje ne prepoznaju okolinu)- osoba govori u delirantnoj epizodi (npr. alkoholna, zbog trauma, infekcija
poput encefalitisa itd.)
- kod oba duktusa se javljaju dva tipa ponavljanja riječi:
a) verbigeracija- ponavljanje riječi/rečenica u disociranom misaonom duktusu (kod Sch)
b) perseveracija- ponavljanje riječi/rečenica u inherentnom misaonom duktusu (kod psihoorganskih
promjena- delirantnih ili nekih drugih)
o Treba ih pustiti da govore kako bi se otkrili formalni poremećaji mišljenja
o Treba ciljano pitati za psihotične fenomene, otkrivati ih u bolesnikovim odgovorima
o Kada utvrdimo prisutnost sumanutih misli, a bolesnik je uporan i rigidan u njihovu tumačenju, ne
treba im se suprotstavljati i konfrontirati
- anksiozni – potrebno uspostaviti empatijski odnos
o Treba razumjeti njegov panični napadaj ili fobiju i shvatiti zašto zbog njih ne funkcionira
o Treba pitati što više detalja o tim napadajima i/ili fobijama

- ljudi mogu preopširno odgovarati na pitanja

- viskozivni misaoni duktus- što god da se bolesnika pita, on logički dođe do osnovne (prve) teme (npr. prvo
odgovara o svom stanju, pitamo ga o obitelji, a on opet dođe do teme o sebi)
- logorea- više od 150 riječi/min (jedan od pokazatelja manije)
- u prvom razgovoru se ne pita o intimnim stvarima (emocionalni odnosi, spolnost...) jedino ako pacijent sam
ne počne i tome pričati

36
 .

3. PSIHIČKI PROFIL

1. držanje i ponašanje: Svi elementi socijalnog ponašanja – kontakt, odijevanje, uzimanje hrane, stav prema
radu, prilagodba vanjskoj i bolničkoj sredini.

2. smetnje svijesti i orijentacije: Orijentacija vremenska, prostorna, prema osobama i prema sebi.
Smetnje svijesti na razni bistrine (budnosti):
a) kvantitativne: Somnolencija, sopor, koma. San. Hipnoza. (EEG)
b) kvalitativne: Delirantno zamućenje, stanje sužene svijesti ili sumračno stanje (epilepsija, patološko
opito stanje, histerija)
- B.O : «bez osobitosti» → sve dobro, ali svejedno treba nešto napisati

3. psihomotorika: motorna aktivnost u najširem smislu, mimika i gestikulacija.

Kočenje (psihomotorno usporenje): Svi stupnjevi kočenja do stupora, fleksibilitas cerea,
Katalepsija, negativizam, mutiuzam, depresivno i katatono kočenje.
Uzbuđenje (otkočenje, psihomotorno povišenje, agitarnost): Katatono uzbuđenje, mahnitanje,
Impulzivne radnje.

4. Afekti (emocije, osjećajna stanja, raspoloženje):

Kočeni (depresivni): neraspoloženje, žalost, tuga, očaj. Distimija, ciklotimija, depresija. Apatija.
Strah i svi stupnjevi (briga, uznemirenost, tjeskoba, plašnja, strah, fobija, panika).
Otkočeni (manični): svi stupnjevi hiperetimije. Organski otkočeni (euforija, morija).
Shizofreni afekti: Udaljenost, hladnoća, bljedoća, nedostatak afektivne rezonancije, nemogućnost moduliranja,
nijansiranja. Emocionalna neadekvatnost (paratimija, paramimija).
Ostali poremećaji: razdražljivost, disforija, ambivalencija, labilnost, inkontinencija…

5. Mišljenje:
Formalni poremećaji: Kočenje (usporenje), ubrzanje (otkočenje) misli, logorea. Opširnost, okolišavost,
ljepljivost. Disocirano, inkoherentno mišljenje.
Sadržajni poremećaji: prisilne misli (opsesije) i prisilno ponašanje (kompulzije). Precijenjene misli i granica
prema normalnim odnosno sumanutim mislima. Sumanutosti. Sintimne i katatimne sumanute misli.
Depresivne sumanutosti, ideje veličine, visokog porijekla, bogatstva, pronalazaštva. Ideje odnosa, paranoidne
sumanutosti (progonstvene, persekutorne). Religiozne, pseudofilozofske, erotomanske.

6. Smetnje ličnosti: Smetnje vlastitog identiteta, derealizacija, depersonalizacija, proširenje misli, oduzimanje
misli, nametanje misli, doživljaji tuđeg utjecaja.

7. Obmane osjetila: Iluzije, halucinacije, pseudohalucinacije.

8. Smetnje pamćenja: Zapamćivanje, pamćenje, sjećanje. Hipermnezija, hipomnezija, amnezija (retrogradna,

kongradna, anterogradna). Amnestički i Korsakovljev sindrom.

9. Pažnja: Tenacitet (usmjerenost, usredotočenost); vigilitet (budnost, gipkost, otklonjivost).

10. Smetnje voljnih funkcija: Hiperbulia, hipobulia, abulia.

11. Inteligencija: Shvaćanje, rasuđivanje, kritičnost. Apstraktnost, konkretnost, generalizacija, shvaćanje

uzročno posljedičnih veza…(narodne poslovice, izrazi, zagonetke). Značenje psihologijskih testova za
ispitivanje inteligencije (osnovno o testovima).

37
 .

12. Smetnje nagona i socijalnog ponašanja: Osjećaj bolesti, bez osjećaja bolesti (uvid, kritičnost). Vitalni
nagoni: za samoodržanjem (nagon za hranjenje, spavanje) i održanjem vrste (seksualni i roditeljski). Socijalni
nagon.

- treba sustano napisati psihopatološki profil

- B.O. (= bez osobitosti)- znači da je sve OK (u somatskoj medicini)
- u psihijatriji je izraz psihomotorno neupadan (ali to ne znači da je zaista sve OK, već trebamo čuti
heteroanamnezu koja može ukazati na vrišteći problem)
- trebao bi završiti radnom dijagnozom- nakon prvog susreta ju formiramo, ali korigiramo kroz susrete s
bolesnikom
- diferencijalna dijagnoza se temelji na razmatranju različitih simptoma kroz vrijeme i zaključivanje o tome
što je najvjerojatnije (npr. prvo mislimo da je depresija, zatim neki poremećaj ličnosti, zatim ovisnost...)

4. SOMATSKI I NEUROLOŠKI NALAZ.

Kompletno pregledati bolesnika, osobito pomno neurološki, zbog mogućeg somatski uvjetovanog psihičkog
poremećaja. Psihosomatika, somatopsihika, somatski uvjetovani psihički poremećaj.
- paroksizam- sve što se javlja naglo i kratko traje (npr. migrena, šum u uhu, trnjenje dijela tijela...)- takvim
pitanjima otvaramo mogućnost organskih problema i daljnjih testiranja- znak neuroloških zbivanja (npr.
ukršteno rukovanje kao pokazatelj problema s lateralizacijom)

S PREDAVANJA:
PRVI INTERVJU
- intervju psihologa i psihijatra dosta se razlikuju
- neka pitanja: kada su tegobe počele, koliko traju, koliko ih je osoba rješavala)
- 2 važna pitanja na intervjuu:
1. pitanje suicidalnosti
- je li osoba htjela ili trenutno hoće dignuti ruku na sebe (ima li oporuku, oproštajno pismo)
- heteroanamneza → anamneza nekog drugog člana obitelji, prijatelja
- mi trebamo odlučiti da li smjestiti osobu u ustanovu, razgovarati…
- trijažiramo ga → svrstavamo ga po hitnosti (brzi oblik tretmana)
- možemo ga ventilirati → razgovarati, razuvjeravati
- možemo učiniti nekoliko stvari da spriječimo suicid: antisuicidalni ugovor; grijeh je ubiti
se» (vjernici se pokolebaju); reći da djeca 5 – 7 puta češće dižu ruku na sebe u adolescenciji
ako znaju da im je roditelj pokušao sucid
- tentamen = pokušaj suicida
- pitanje suicidalnosti treba odmah riješiti!
2. sumnja na psihozu
- najčešće kod shizofrenih bolesnika
- osoba ne testira realitet (živi u svom svijetu)
- okolina vidi bolest
- bolesnik potpuno nekritičan (ne vidi svoje tegobe, za sve krivi druge)
- dokaz za psihozu: pozitivni simptomi (sumanute misli, halucinacije, čuju zvukove iz
nepoznatog izvora kad su sami u prostoriji – čak i 2 glasa koja ga vrijeđaju)

38
 .

DRŽANJE, PONAŠANJE, VANJSKI IZGLED

DRŽANJE I PONAŠANJE

- spontano (neupadno)-prva vanjska manifestacija (može biti povezano s psihopatologijom)

- sapeto, tjeskobno, uplašeno
- drsko, nadmeno, agresivno (shizofreni nisu nužno agresivni, ali paranoidni jesu)
- teatralno, namješteno- netko se namješta u svakoj pozi (npr. pije čaj i namješta ruku)
- bizarno- izvitopereno (npr. osoba s OKP-om mora lupiti s kišobranom određeni broj puta prije
nego uđe u tramvaj)- stepenica ozbiljnije od teatralnog
- submisivno- osoba stalno podilazi (stalno smatra da je liječnik u pravu i prihvaća sve
prijedloge)
- ukočeno- katatonija = forma shizofrenije gdje je jedan dio muskulature ukočen
- najteži slučaj je kad osoba ima karakteristike sva tri oblika (istovremeno ili se mijenjaju kroz
vrijeme)
- obratiti pažnju na to kako bolesnik ulazi u sobu, kako pozdravlja, kako sjeda…
- depresivni bolesnik: sputan, nespontan, ukočen
- manični bolesnik: nesputan (nedistanciran), teatralan, važan
- shizofreni bolesnik: teatralan, bizaran, sputan
- manični bolesnik nije bizaran kao shizofreni, on je teatralan (npr. naklon, ljubim ruke...)

VANJSKI IZGLED
- uredan (ne znači odsustvo psihičke bolesti)
- zapušten (depresija, shizofrenija, bolesti ovisnosti) (npr. osjeti se smrad, neugodan zadah...)
- izuzetno dotjeran, neprimjereno situaciji (shizofrenija, narcistički poremećaj ličnosti)
- upadljivo, neukusno obučen, s mnogo nepotrebnih detalja, napadno našminkan (manija)

KONSTITUCIJA
-skup prirođenih osobina ljudskog organizma, koje se očituju u građi, obliku, načinu reagiranja, sklonosti
prema bolestima
- započeo Morel, a dovršio Kretchner
a) leptoastenička
b) piknička- veća šansa za depresiju- bipolarni poremećaj
c) atletska
d) displastička- povezana s neuralnim poremećajima (anomalije u rastu i razvitku)
- prve dvije su povezane s psihijatrijskim poremećajima

SOCIJALNO PONAŠANJE

- kontakt s ispitivačem, pratnjom, subolesnicima- na temelju toga možemo posredno zaključivati o

psihopatološkim entitetima:
- ako netko uspije prevariti liječnike da su shizofreni iz nekih rentnih razloga, pravi shizofreni bolesnici se
distanciraju od njih dok s drugim pravim shizofrenima ugodno komuniciraju i surađuju na zadacima (makar
naravno nisu emocionalno vezani uz njih)
- PTSP-ovci prvi prepoznaju i budu agresivni prema lažnima

- uzimanje hrane, održavanje higijene, stav prema radu, prilagodba vanjskoj i bolničkoj sredini,
(ne)prihvaćanje liječenja

39
 .

SMETNJE SVIJESTI I ORIJENTACIJE

SVIJEST
- Sveukupno psihičko doživljavanje (sveukupno opažanje, mišljenje, osjećanje, htijenje i
djelovanje).
- Svjesno (budno) – znak normalnog funkcioniranja; ciklički se izmjenjuje sa spavanjem
- Nesvjesno – duboko potisnuti sadržaji koji se teško mogu dovesti u svijest
o Ne poznaje vremenska i prostorna ograničenja
o Očuvana svijest
- Predsvjesno – bliže svjesti i lako ih je dovesti u svijest
- Nesvijest – sinonim za komu, najdublji poremećaj svijesti, tj gubitak svijesti
- Prisebnost – kvaliteta jasne svijesti; nepomućena svijest
o Osoba djeluje racionalno i smisleno, a ne nagonski i refleksno
o Svijest može biti očuvana, a da je prisebnost smanjena ili odsutna, ali ne i obrnuto
- Neurobiološka podjela svijesti:
o Temeljna svijest – osjet samog sebe u jednom trenutku i na jednom mjestu
o Proširena – složeni i razrađeni osjetm tj. doživljaj samog sebe
 Cjeloviti identitet osobe; isključivo ljudska značajka

POREMEĆAJI SVIJESTI

1. kvantitativni
a) Somnolencija
→ Stanje blažeg poremećaja svijesti
→ Osoba reagira na vanjske podražaje i na sugestiju može učiniti neke radnje
→ Vremenska i prostorna dezorijentacija
→ Poremećena pažnja
→ Nastaje jatrogeno (nuspojave sedirajućih psihofarmaka), kod intoksikacija, pri trovanju
ugljičnim monoksidom, u prisutnosti umora i nakon dugotrajne nesanice

b) Sopor (= toror; ≠ stupor)

→ Stanje dubljeg poremećaja svijesti
→ Osoba reagira na intenzivne podražaje, ali ne i na blaže
→ Osobu možemo dozvati u budno stanje, no učim podražaji nestanu, ponovno se vraća u
besvjesno stanje
→ Prisutna dezorijentacija
→ Nakon prestanka dolazi do amnezije za razdoblje provedeno u stanju sopora
→ Pojavljuje se u svim stanjima koja uzrokuju somnolenciju, pri ozljedama mozga te u
stanjima koja dovode do povećanja intrakranijalnog tlaka

c) Koma
→ najdublji poremećaj svijesti
→ Ne reagira na podražaje
→ Zjenice ukočene, refleksi odsutni, ali mogu biti prisutni patološki refleksi (npr. Babinski)
→ Amnezija nakon
→ Uzroci su povećan intrakranijalni tlak, kraniocerebralne ozljede, oštećenje bubrega koje
dovodi do uremije, osštećenje jetrene funkcije (hepatalna koma), šećerna bolest
(hipo/hiperglikemička koma)

40
 .

2. kvalitativne (bitnije za psihijatriju)

a) Oneroidno stanje
→ nesigurna orijentacija
→ Smetenost, zbunjenost
→ Često lutanje, traganje
→ Nesigurnost, sugestibilnost
→ Ne može se jasno pojmiti stvarnost
→ Mogu se javiti ideje odnosa, labilni afekt. strah
→ Uzroci su organski promjene SŽS-a te teška psihotrauma

b) Delirantno stanje (delirij)

→ praćeno inkoherentnim mišljenjem, obmanama osjetila, sumanutim idejama, afektivnim
uzbuđenjem, strahom, motoričkom hiperaktivnošću
→ traje od nekoliko sati do nekoliko dana, zatim izlazak iz stanja delirija i spavanje više od
24 sata (delirium tremens)
→ Amnezija nakon
→ Organski uzrokovano (ovisnosti, upalne bolesti, intoksikacije)
→ Tipičan primjer je alkoholni delirij
• Predelirij – lakša dezorijentacija, poremećen ciklus budnost – spavanje
• Delirantna epizoda – dezorijentacija, halucinacije, strah, povišena psihomotorika s
izraženim tremorom; prisutna sugestibilnost te nekritičnost

c) Sumračno stanje
→ naglo nastaje, kratko traje i naglo prestaje
→ Postoji sinteza psihičkih funkcija (opažanje, mišljenje, djelovanje) za razliku od delirija
→ Postoji predmetna svijest (za razliku od delirija koji nema predmetnu svijest)
• Osoba percipira predmete i može obavljati neke aktivnosti
→ Gubi se svijest o vlastitom ja
→ Prisutni su dezorijentiranost, obmane osjetila, poremećeno rasuđivanje, sumanute misli,
agresivni i impulzivni postupci
→ Amnezija nakon izlaska iz ovog stanja
→ javlja se kod epilepsije, ozljeda i tumora moozga, upalnih procesa SŽS-a, alkoholizma te
disocijativnih stanja
→ Orijentirano sumračno stanje – očuvana orijentacija
→ Dezorijentirano ili delirantno s.s. – prisutni dezorijentiranost, vidne halucinacije,
psihomotorna agitacija i agresivnost
→ Histerično s.s. – u osoba s disocijativnim poremećajima
→ Epileptično s.s. – u bolesnika s epilepsijom
• Agitirano – psihomotorni nemir i agresivnost
• Sređeno – najčešće fuga
→ Sanovno bunilo – vrsta sumračnog stanja koje nastaje kod naglog prekida spavanja kad je
osoba jako umorna, alkoholizirana ili ustrašena
• Sužena svijest, buđenje otežano, dezorijentacija, psihomotorno uzbuđenje

d) Pijana stanja
→ Obično pijano stanje – prosječna rekacija na veću količinu alkohola
• Euforija s motornim povišenjem, a zatim slabljenje motoričkih funkcija
• Ovo je normalno pijano stanje

41
 .

→ Patološka p.s. – psihomotorna povišenost i uzbuđenost zajedno s poremećenom svijesti

• Sumračno p.s. – dezorijentacija, obmane osjetila, poremećaj rasuđivanja, sumanosti,
agresivno ponašanje
• Delirantno p.s. – oblik alkoholnog delirija

e) Fuga (poriomanija)
→ neodoljivi nagon za putovanjem koje bolesnik poduzima bez cilja
→ javlja se kod epilepsije i histerije, ali ne nužno!
→ Amnezija za to razdoblje
→ Histerična fuga
• Može se preuzeti novi identitet, a zaboravlja se stari
• Traje nekoliko dana, nakon čega se vraća stari, osnovni identitet

f) Hodanje u spavanjeu ili somnabulizam

→ nepotpuno budno stanje kada je svijest kao u snu, a motorika je „uključena“ kao u
budnosti

ORIJENTACIJA
- Snalaženje u vremenu, prostoru, prema sebi i drugima
- Vremenska, prostorna, autopsihička i alopsihička orijentacija
- Normalna ako osoba zna tko je, tko su ljudi oko nje, gdje je i koje je vrijeme
- Poremećaji orijentacije koji ne moraju biti znak psihopatološkog odstupanja
o Deja vu → osjećaj da je nešto već viđeno
o Deja vecu – osjećaj ranije doživljene situacije
o Jamais vu i vecu → nešto je već viđeno ili doživljeno,a sada se doživljava kao novo
1) Poremećaji orijentacije prema vrsti
- Dezorijentacija u vremenu
o Osoba ne zna koje je doba dana i koji je dan u tjednu, griješi u datumu za
nekoliko dana
 Blaži oblik vremenske dezor.
 Može biti posljedica umora ili nezainteresiranosti
o Osoba griješi u datumu za više dana, ne zna koji je mjesec, godišnje doba,
godina, koji su blagdani i sl.
 Potpuna vremenska dezor.
o Najčešća i susreće se kod psihoorganskih promjena, psihotičnih stanja,
poremećaja raspoloženja i disocijativnih fenomena
- Dezorijentacija u prostoru
o Osoba ne zna gdje je, na kojem mjestu, u kojoj bolnici
o Obično prati vremensku dezor.
o Kod psihoorg poremećaja, SH, disocijacije
- Dezorijentacija prema osobama
o Osoba ne zna tko su ljudi u njezinom okruženju, ne zna prepoznati sebi bliske
osobe
o U kvalitetnim poremećajima svijesti, kod kroničnih psihoorg sindroma, u
disocijativnim stanjima
- Dezorijentacija prema sebi
o Bolesnik ne zna tko je
o Najteži poremećaj orijentacije i kronološki obično nastaje zadnji

42
 .

o Kod poremećaja svijesti, podvojene ličnosti i disocijativnih fenomena

2) Prema intenzitetu
- Blaži oblici poremećene orijentacije
o Vremenska (eventualno i prostorna) dezorijentacija
- Srednje teški oblici
o Uz vremensku dezor. osoba ne prepoznaje prostor, situaciju, okolinu i ljude
koji ju okružuju
- Najteži oblik
o Uz vremensku, prostornu i neorijentiranost prema osobama, na postoji ni
orijentacija prema sebi

3) Dezorijentacije prema povezanosti s psihičkim poremećajima

- Amnestička – vezana uz psihičke poremećaje koje imaju smetnje zapamćivanja
- Sumanuta – u psihotičnih bolesnika koji imaju sumanute misli
- Apatična – u bolesnika s apatičnim i depresivnim poremećajima
- Dezorijentacija kod poremećene svijesti – kod svih kvantitativnih i kvalitativnih
poremećaja svijesti

- Stendhalov sindrom
- Poseban oblik dezor.
- Prije svega prostorna dezorijentacija
o Očituje se zbunjenošću, vrloglavicom, nesvjesticom, halucinatornim
doživljavanjima
- Pojavljuje se pri susretu s nekim umjetničkim djelom koje se intenzivno doživljava

43
.

44
 .

POREMEĆAJI LIČNOSTI

LIČNOST
Dinamična organizacija psihofizičkih sustava unutar pojedinca koji određuju njegove
jedinstvene prilagodbe okruženju u kojem se nalazi
Integracija osobina pojedinca u relativno stabilnu i jedinstvenu organizaciju koja determinira
njegovu aktivnost u promjenjivoj okolini, a oblikuje se i mijenja pod utjecajem te aktivnosti
Ličnost pojedinca se izražava kroz njegovo ponašanje, odnos prema drugim ljudima, mogućnost
da na njih utječe, ali i da se sam mijenja
Najznačajnije su psihoanalitička, bihevioralna, kognitivna, fenomenološka i faktorska teorija
ličnosti
FENOMENOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI
- Teoriju postavio C.R. Rogers
- Čovjek je po svojoj prirodi pozitivno biće, a temelj njegova djelovanja je dobrota
o Treba omogućiti da se razvija na temelju vlastitih urođenih mogućnosti
- Veće značenje pridaje svjesnom dijelu ličnosti
- Tri dijela ličnosti:
o Organizam – sjedište iskustva pojedinca
• Cjelokupno iskustvo jest sve ono što je dostupno svijesti, a odigrava se unutar
organizma
o Fenomenološko ili pojavno polje – doživljavanje vanjske stvarnosti zajedno s
doživljavanjem unutar organizma
• Ima svjesni i nesvjesni dio
o Vlastito ja – obuhvaća opažanja samog sebe, o samom sebi i odnosa samog sebe
prema drugima
• Značajni koncepti pojam o sebi: svijest o postojanju („ja jesam“) i svijest o
funkciji („ja mogu“)
• Sve to čini realno ja, za razliku od konstrukta idealno ja
o Ako postoji nesklad između organizma (iskustva) i vlastitog ja (pojma o sebi) mogu
nastati psihički poremećaji
FAKTORSKA TEORIJA LIČNOSTI
- Obuhvaća više različitih faktorsko-analitičkih teorija ličnosti
- Ljudska se ličnost u svojoj složenosti promatra i objašnjava kroz manji broj njezinih dijelova
o To su ekstrahirane latentne dimenzije kojima se opisuje ličnost
- Teorija ličnosti prema Cattellu
o Osnovne sastavnice ličnosti naziva osobinama ličnocsti
o Dvije vrste strukturnih osobina ličnosti
 Površinske – vezane uz specifično ponašanje u specif. situacijama
• Kako se mijenjaju ponašanja mijenjaju se i ove osobine lič.
 Izvorne – nisu povezane sa situacijom
• Trajnije i bitne za određenje pojedine lič. i njezino ponašanje u
budućnosti
o Okolinske – povezane sa okolinom i uvjetovane njome
o Konstitucijske – određene naslijeđem
o Dinamičke – potiču na aktivnost
o Osobine temperamenta – oblikuju emocionalne načine reagiranja
o Postoji 16 strukturnih sastavnica ličnosti, tj. izvornih osobina koje opisuju lič.
o Ličnost se razvija međuodnosom naslijeđa i procesa učenja

45
 .

o Poremećaji lič. nastaju u naslijeđenim sklonostima za doživljavanje psihičkih trauma

i sukoba
- Teorija ličnosti prema Eysencku
o Pronalazi sastavnice ličnosti koje su općenitog karaktera, čine temeljne dimenzije
ličnosti, a prisutne su u najvećem broju pojedinaca
o Četiri razine ličnosti:
 Specif. pojedinačne reakcije
 Uobičajena (habitualna) ponašanja – ponavljaju se u određenim situacijama
 Osobine ličnosti – interkorelacije između dvaju ili više habitualnih ponašanja
 Tipovi ličnosti – interkorelacije između osobina ličnosti
o Tri dimenzije ličnosti
 Ekstraverzija – introverzija
 Neuroticizam – emoc. stabilnost
 Psihoticizam
o U nastanku lič. naslijeđe je samo temelj, a konačnu ulogu u tome koji će tip lič.
nastati ima okolina
 Važno mjesto imaju učenje i socijalizacija
- Petodimenzionalni model ličnosti
o Costa i McCrae – petofaktorski model za opis i procjenu ličnosti
 Tzv. Big five konstrukt
 Pet velikih faktora:
• Neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost, ugodnost i savjesnost
o Na osnovi ovog koncepta je stvoren test ličnosti NEO-PI
- Dimenzije ličnosti po Cloningeru
o Tri obilježja ličnosti koja su određena genetsko-neurobiološkom podlogom
 Traganje za novim – povezano s niskom dopaminergičkom aktivnošću
 Ovisnost o nagradi – povezano s niskom noradrenergičkom aktivnošću
 Izbjegavanje štete – povezano s povećanom serotoninergičkom aktivnošću
o Kombinacija ovih obilježja dovodi do specif. poremećaja ličnosti
o Dodao i četvrtu dimenziju – upornost
o Obilježja lič. svrstao u temperamente te je uveo tri dimenzije karaktera
 Samovođenje, suradnja i nadilaženje samoga sebe

POREMEĆAJI LIČNOSTI
- Pojavljuju se kao p. doživljavanja vlastite ličnosti i kao p. ličnosti u užem smislu
A. Poremećaji doživljavanja vlastite ličnosti
- To su simptomi u sklopu nekog drugog poremećaja
- Podvojena ličnost → stanje u kojem postoji dvostruka svijest
o Izmijenjuju se svijest i identitet sa sviješću neke druge osobe
o Postoji osnovni (domaći) i drugi (alter) identitet
 Alter identitet može znati nešto o osnovnoj lič, ali ne i obrnuto
o Vrlo je rijetko i pojavljuje se kao disocijativni p. (rijetko u epilepsiji i SH)
- Depersonalizacija → osoba drugačije doživljava sebe, svoj izgled, svoje tijelo
o Osoba vidi promjene koje ne postoje
o Bolesnik gubi svoj identitet jer sebe osjeća i doživljava kao drugu osobu
Derealizacija → nestvarno doživljavanje okoline, stvarnosti, predmeta i ljudi
o Primarno nije p. vlastite ličnosti nego doživljavanja okoline
o Obično je udružen s depersonalizacijom

46
 .

o Depers. i dereal. se osim kod disocijativnih p. pojavljuju i u SH, a rjeđe u depresiji

- Transformacija → depersonalizacija pri kojoj se osnovni identitet izgubio, a osoba je
poprimila novi
o Stalno se ponaša kao neka druga osoba

47
 .

- Tranzitivizam → pripisivanje svojih doživljaja nekom drugom

o Transf. i tranz. se pojavljuju u SH
- Autizam → p. doživljavanja vlastite lič. i vanjskog svijeta
o Osoba se povlači u sebe, doživljava se potpuno odvojeno od svijeta oko sebe, „sama
je sebi dovoljna“
o Shizofreni simptom, no u blažem se obliku može pojaviti kod p. ličnosti
- Raspad ličnosti → potpuna disociranost u misaonom, afektivnom, nagonskom, opažajnom i
kognitivnom smislu
o U SH – ne pomaže terapija, ne može se zaustaviti
B. Poremećaji ličnosti u užem smislu
- Ti p. se mogu dijagnosticirati kao zasebni entiteti
- Riječ je o dominaciji određenih crta ličnosti koje „prekrivaju“ ostale značajke te osobe
o Ovisno o dominirajućem simptomu p. dobivaju ime (anksiozni, narcistički...)
- Da bi neka značajka lič. svojim intenzitetom i kvalitetom postala p. ličnosti trebaju biti
zadovoljeni određeni uvjeti:
o Ponašanje treba biti patološko (odstupajuće od očekivanog)
o Perzistirajuće (često prisutno tijekom razdoblja od najmanje 5 godina)
o Pervazivno (jasno uočljivo u različitim situacijama
- Dijele se na anksiozne, ekscentrične i dramatične p. ličnosti
- Ovdje se mogu svrstati i trajne promjene ličnosti
1. Ekscentrični poremećaji ličnosti (Klaster A)
- Paranoidni → nepovjerenje u okolinu, strah i opasnost od drugih ljudi i situacija te
njihovo izbjegavanje
o Stalna anksioznost, osjetljivost na nepravdu, zapostavljanje i zanemarivanje
o Neopraštanje, nezaboravljanje uvreda, sumnjičavost, nepovjerljivost
o Tumačenje neutralnih ili prijateljskih postupaka kao neprijateljskih
o Borbeno zastupanje svojih prava
o Pretpostavljaju da će ih netko iskoristiti i nauditit im
o Pronalaze skrivena značenja, stalno nešto nekomu zamjeraju
o Može se javiti s drugim poremećajima (shizoidni, shizotipni, izbjegavajući p.)
- Shizoidni → introvertiranost, povlačenje od uzbuđenja i distanciranost od društva
o Osobe su povučene, suzdržane., šutljive
o Emocionalno hladne i udaljenje, rezervirane u kontaktima, nezainteresirane za
okolna zbivanja, otuđuju se od drugih
o Zaokupljene vlastitim mislim, sanjarenju, maštanju
o Žive u svom izoliranom svijetu
o Minimalni raspon izražavanja emocija
o Ne pokazuju odstupanja u percepciji, mišljenju i doživljavanju
o Najčešće se pojavljuje zajedno s izbjegavajućim i shizotipnim p. ličnosti
o Veći dio osoba s ovim p. cijeli život pokazuje ovakvo ponašanje
o U 30-40% njih se javlja SH
- Shizotipni → čudno, neobično, ekscentrično ponašanje; „čudaci“
o Socijalni i interpersonalni deficiti
o Smanjen kapacitet za bliske osobe
o Iskrivljeno perceptivno i kognitivno funkcioniranje
o Najveći dio osoba s ovim p. radno funkcionira i može imati obitelj
o U nekih osoba će se razviti SH, a neki počine samoubojstvo
o Najčešće se pojavljuje sa shizoidnim p. ličnosti
o Moguća pojava paranoidnog p., p. ličnosti, graničnog p. lič. i depresivnih p.

48
 .

2. Dramatični poremećaji ličnosti (Klaster B)

- Disocijalni → odgovara antisocijalnom p. ličnosti iz DSM-a, tj. starijem nazivu
sociopatski ili psihopatski poremećaj
o Zanemarivanje i nepoštivanje prava drugih ljudi
o Nemaju grižnju savjest da su učinili nešto loše
o Brze reakcije, impulzivnost, nebriga o osjećajima drugih, neodgovornost
o Nepošteni, prevaranti, prebacuju krivnju na druge
o Zahtjevni i manipulativni
o Najranije se pojavljuje (prije 15 godine), ali da bi se dijagnosticirao osoba mora
imati 18 god.
- Granični (borderline) → nestabilan osjećaj osobnog identiteta
o Brze izmjene raspoloženja, osjećaj praznine, nestabilnost emoc. veza
o Nepovjerenje (crno-bijelo gledanje, tzv. splitting)
o Impulzivno i autodestruktivno ponašanje (suicidalni)
o Poteškoće u kontroli ljutnje (dominantna emocija) i drugih osjećaja
o Najčešće neuspješna terapija
o Uz ovaj p. se najčešće javljaju p. raspoloženja (velika depresivna epizoda,
bipolarni afektivni p.)
 44% ljudi s graničnim p. ima i bipolarni afektivni p.
- Histrionski → izrazita egocentričnost, površna i labilna afektivnost, preuveličano
izražavanje osjećaja, teatralnost i dramatičnost, emocionalan osjetljivost i traženje pažnje
o Preokupirani spolnošću i seksualnošću
o Manipulativno ponašanje
o Nisu sposobni za dublje i dulje emocionalne veze
o Nedosljedni, odgovornost za neuspjeh pripisuju drugima
o Obično se pojavljuje uz somatizacijske p. ibolesti ovisnosti, a od p. ličnosti uz
borderline strukturu
o Kod nekih bolesnika se javljaju i spolne disfunkcije, a mogu se javiti i anksiozni
te depresivni p.
- Narcistički → pretjerani osjećaj važnosti i jedinstvenosti te traženje pažnje
o Javlja se potreba za divljenjem od strane drugih, ali i potpuni gubitak
razumijevanja za njih
o Precjenjuju svoje sposobnosti i preuveličavaju svoja postignuća
o Teško ostvaruju i održavaju emoc. odnose jer zanemaruju partnerove osjećaje i
potrebe
o Preosjetljivost na neuspjeh, nemaju empatiju za druge
o Sklonost eksploatiranju u interpersonalnim odnosima
o Mogu se žaliti na brojne somatske tegobe

49
 .

3. Anksiozni poremećaji ličnosti (Klaster C)

- Anankastični ili opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti → obilježavaju ga
ekstremni perfekcionizam, oprez, osjećaj sumnje, provjeravanje, zaokupiranost detaljima,
krutost u mišljenju, tvrdoglavost i neodlučnost
o Zaokupljenost detaljima, redom i organizacijom do mjere da gube bit aktivnosti
o Javljaj se s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, drugim anksioznim p. i p.
ličnosti (paranoidnim, graničnim, izbjegavajućim, narcističkim)
o U nekih osoba će se razviti SH ili depresivni p.
- Izbjegavajući poremećaj ličnosti → napetost, nesigurnost, strah i osjećaj manje
vrijednosti
o Nisko samopoštovanje, ne vole biti sami, ne iskazuju neslaganje s drugima
o Osjetljivost na kritiku, neprihvaćanje i odbacivanje
o Žele se družiti, al pod uvjetom da su apsolutno prihvaćeni
o Može doći do socijalne izolacije
o Najčešće se javlja sa shizoidnim p. ličnosti (oko 50% osoba)
o Pojavljuje se i s drugim anksioznim p. i p. ličnosti
- Ovisna ličnost → nedostatak odlučnosti, osjećaj bespomoćnosti i nesposobnosti,
vjerovanje i pasivno prepuštanje drugima
o Sve odluke se moraju savjetovati s drugima, a velike odluke prepuštaju drugima
o Pouzdaju se u tuđe odluke i nikada ne iskazuju neslaganje s njima
o Ne vole biti sami, niskog samopoštovanja, osjećaj nekompetentnosti, strah od
napuštanja
o Od shizodinih se razlikuju po tome što ne vole svoju usamljenost
o Može se javiti sa shizoidnim , shizotipnim te izbjegavajućim p. ličnosti, ali i
nekim anksioznim p.

50
 .

POREMEĆAJI PSIHOMOTORIKE

PSIHOMOTORIKA
- Motorički izražaj psihičkog stanja.
- Motorička aktivnost u najširem smislu: pokreti tijela i ekstremiteta, mimika i gestikulacija.
- Poremećaji psihomotorike nisu posljedica organskog oštećenja, već su izraz poremećenog
psihičkog stanja.

Snižena (kočena) psihomotorika

- Snižena motorička aktivnost, obuhvaća sve prijelaze od lagano usporenih kretnji, preko
tromosti do potpunog gubitka aktivnog i spontanog kretanja – stupor.
- Stupor
- Katalepsija i voštana savitljivost
- Negativizam
- Mutizam
- Manirizam
- Stereotipija
- Automatizam (ehomimija, ehopraksija, eholalija)

Povišena (otkočena) psihomotorika

- Povišena motorička aktivnost, obuhvaća sve prijelaze od blago povišenih kretnji, preko
ubrzanih pokreta, nemira i uznemirenosti do agitiranog stanja.
- Psihomotorno uzbuđenje (manija, intoksikacija, sindrom frontalnog režnja, delirij)
- Katatono uzbuđenje
- Impulzivne radnje

Wernickeova podjela psihomotoričkih poremećaja:

1) Poremećaji govora
- Disfazija – djelomični gubitak sposobnosti govora
- Afazija – potpuni gubitak govora
o Motorna – oštećenje Brocine zone za govor
 Bolesnik razumije govor, ali sam teško i nerazumljivo govori ili uopće ne
može govoriti
o Senzorna – Oštećena Wernickeova područja za govor
 Omogućuje govor, ali on nije smislen jer bolesnik ne razumije ni svoj, a ni
tuđi govor
 Moguća upotreba neologizama (novostvorenih riječi)
o Senzomotorna – oštećeno razumijevanje govora i sam govor
o Nominalna – izgubljeni su jezični simboli
 Bolesnik ne može imenovati predmete, stvari i pojave
- Mutizam – prekid verbalne komunikacije
o Bolesnik komunicira neverbalno
o Shizofreni simptom
- Negativizam – potpuni prekid komunikacije s okolinom
- Logoreja – brzo govorenje
o U maniji, pri intoksikaciji i psihoorg. smetnjama
o Poremećaj govora, ali i mišljenja
- Bradilalija – ekstremno spori govor

51
 .

o U depresiji i psihoorg. oštećenjima

52
 .

- Koprolalija – ponavljanje prostih i opscenih riječi ili fraza

o Može biti i kompulzivni fenomen
o U poremećajima ličnosti, sindromu frontalnog režnja, kompulzivnim poremećajima i
shizofreniji
- Palilalija – ponavljanje vlastite zadnje riječi ili dijela rečenice
o Povezana sa Tourettovim sindromom
- Eholalija – ponavljanje riječi ili rečenica koje su zadnje izgovorene
o U SH, kod intelektualnih teškoća i Tourettovog sindroma
- Dislalija – neispravan izgovor glasova, smetnje u artikulaciji riječi, tepanje

2) Poremećaji pokreta
- Apraksija – nemogućnost izvođenja voljnih pokreta
- Akatizija – subjektivni osjećaj da se ne može biti na jednom mjestu
o Može biti posljedica antipsihotične ili druge medikacije
- Akinezija – prestanak motoričke aktivnosti
o U katatonoj SH i kao nuspojava antipsihotika
- Bradikinezija – spora motorička aktivnost sa smanjenim spontanim pokretima
o U teškim depresivnim epizodama
- Hipokinezija – hipoaktivnost motoričke funkcije (siromaštvo pokreta)
o U depresiji, organskim poremećajima, intoksikacijama
- Hiperkinezija – povećanje motoričke aktivnosti (hiperaktivnost)
o U dječjem autizmu, sindromu ADHD, maniji, delirantnom stanju, oštećenju mozga
- Parakinezija – kvalitativni poremećaj pokreta
o Pokreti su abnormalni, obilježeni gubitkom harmonije i lakoće pokreta
 U katatonoj SH
- Automatska poslušnost – podrvgavanje tuđoj volji
o Osoba ispunjava zahtjeve drugih
o Ovaj poremećaj i njegova suprotnost (negativizam) pojavljuju se u SH
- Negativizam – odbijanje suradnje, motoričke i bilo koje druge
o Mutizam – ako osoba odbija verbalnu suradnju
o Može biti aktivan (postupa suprotno od traženog) i pasivan (odbija postupiti po
zahtjevu)
- Manirizam – bizarni i nepotrebni pokreti
o Preuveličani, iskrivljeni, izvještačeni pokreti
o Obuhvaćaju mimiku, gestikulaciju, kretnje
o Vide se u SH
- Stereotipija – stalno ponavljanje besmislenih pokreta
o U katatonoj SH
- Ehomimija – ponavljanje tuđih izraza lca
- Ehopraksija – ponavljanje tuđih pokreta
o Kod SH, osoba s intelektualnim teškoćama, Tourettovu sindromu
- Kopropraksija – ponavljanje opscenih pokreta
- Katatoni simptomi – napeti, nategnuti
o Kod SH
- Katapleksija – nagli, kratki gubitak mišićnog tonusa
o Kod SH i narkolepsije
- Katalepsija – ukočeno držanje
o Bolesnik zauzima neobičan položaj tijela i dugo ostaje u njemu
- Voštana savitljivost – postavljanje udova, glave i tijela, bez bolesnikova otpora, u određeni
položaj, koji bolesnik dulje zadržava

53
 .

- Stupor – stanje bez imalo motoričke aktivnosti

o Bolesnik ne izvodi pokrete i ne reagira na podražaje
o Katatoni – izgleda kao da je osoba potpuno pomućene svijesti
 No osoba kada izađe iz stupora može opisati što se oko njega u tom stanju
događalo
o Depresivni
o Organski – kod organskh oštećenja mozga
o Histerični, psihogeni – kod disocijativnih stanja
- Katatona uzbuđenja – stanja psihomotorne povišenosti u katatonoj SH
o Katatoni nemir – oblik blaže uznemirenosti
o K. pomama – silna, nagla uzbuđenost
o Motorikom i stanjem svijesti slična sumračnom stanju
- Psihomotorna uzbuđenja – stanje izrazito povišene motoričke aktivnosti
o Kod manije, delirija, intoksikacije i sindroma frontalnog režnja

3) Poremećaji radnji (djelovanja)

- Impulzivne radnje – nagle promjene motoričkog ponašanja koje nisu u skladu s događanjem
u okolini
o U bolesnika rastu napetost i osjećaj unutarnjeg nemira koji se nakon impulzivne
radnje povlače te osoba doživljava olakšanje i neku vrstu zadovoljstva
- Automatske – obavljaju se bez želje da se učine, nisu motivirane ni opravdane
o U SH i disocijativnim stanjime
- Reaktivne – reakcije su na događanje
o Osoba reagira promptno, bez razmišljanja, obično u obrambenoj funkciji, ali katkad i
besmisleno
 Kod kompulzivnih poremećaja, p. svijesti, SH
- Prisilne – to su prisile (kompulzije)
o Obično su to brojanje, provjeravanje, čišćenje
o Osoba ima silnu potrebu da ih napravi, a nakon toga se ne osjeća zadovoljstvo, nego
se rađa potreba za novom prisilnom radnjom
o Dovode do smanjenja anksioznosti
o Mogu ih pratiti prisilne misli (opsesije)
- Nagonske – služe zadovoljenju osnovnih životnih nagona
o Mogu se javiti kao jedan simptom (tada su to poremećaji nagona) ili jedan od
simptopma (u p. ličnosti, svijesti, SH, p. raspoloženja)
o Dipsomanija – nagon za povremenim pijenjem alkoholnih pića do opijanja
o Piromanija – poriv za paljenjem vatre
o Kleptomanija – poriv za krađom
o Oniomanija – nagon za pretjeranim kupovanjem
o Poriomanija – nagon za putovanjem (pojavljuje se u obliku fuga)

54
.

55
 .

POREMEĆAJI VOLJE

VOLJA
- Svjesni i smišljeni izbor između više ciljeva i poriva
- Najprije nastaje pobuda zatim se kroz incijativu i motivaciju oblikuje odluka o aktivnosti,
koja se zatim planira, a nakraju i učini
- Sugestija → osobina pojedinca da prihvaća tuđe mišljenje
- Sugestibilnost → stupanj prihvaćanja tuđih sugestija
o Ona može biti smanjena (u SH i depr. bolesnika te u osoba s intelektualnim
teškoćama), povećana (u maniji, ovisnici, osobe s IT) ili patološka
o Patološka sugestibilnost → bolesna sklonost za sugestivnu reakciju i povodljivo
ponašanje
 Inducirana psihoza – poseban oblik patološke sugestibilnosti
• Nastaje kod osoba koje svakodnevno kontaktiraju s psihotičnim
bolesnikom
• Kod njih se mogu pojaviti isti ili slični simptomi koje ima i bolesnik
• Najčešće paranoidnog tipa, a može biti individualna i masovna

POREMEĆAJI VOLJE
- To su samostalni poremećaji volje
- Hipobulija → slabost volje
o Voljni impulsi su sniženi u različitom intenzitetu
- Abulija → nedostaju pobuda, impulsi i inicijativa
o Pojavljuje se sputanost, psihomotorno usporenje
o Ekstremni oblik ovakvog stanja jest stupor
o Hipobulija i abulija se javljaju u depresiji, SH, organskim oštećenjima SŽS-a, IT, p.
ličnosti i stanjima psihofizičke iscrpljenosti
- Hiperbulija → pojačana voljna aktivnost
o Osoba je puna inicijative, pretjerano sugestibilna, ima volju za sve
o U hipomaniji, maniji, maniformnoj psihozi
- Parabulija → potpuno blokiranje jednog voljnog impulsa i njegova zamjena suprotnim
o U SH
- Pseudobulija → prividno jaka volja kod koje je osoba ipak povodljiva za drugom osobom
o Kod depr. p., anksioznih p., p. ličnosti, bolesti ovisnosti
- Metabulija → nepostojana i promjenjiva volja koja se viđa u kolebljivih osoba
o P. ličnosti, anks. p., IT
- Diplobulija ili ambitendencija → dvostrukost voljnih ili nagonskih dinamizama
o Bolesnik istodobno ima pobude različitih (često i suprotnih motiva)
o On nešto želi i ne želi, hoće i neće
o Razlikovati od ambivalencije – dvostrukost afekata (npr. istodobna ljubav i mržnja)
o Javljaju se u SH
- U širem smislu u p. volje se ubrajaju i autizam, mutizam, negativizam, automatska
poslušnost i zapovijedni mehanizmi (eho fenomeni)

56
 .

POREMEĆAJI AFEKTIVNOSTI (≠ raspoloženje)

AFEKTIVNOST
- Osjećajna strana duševnog života
- Složena psihička funkcija subjektivnog doživljavanja vlastite osobe i njezine okoline
- Normalna afektivnost je eutimična
o Adekvatna je situaciji i može se mijenjati u skladu s promjenama u njoj koje pred
pojedinca postavljaju određene adaptivne zahtjeve
- U afektivna stanja se svrstavaju i anksioznosti
o Fiziološka anksioznost – u funkciji je podražaja i vezana je za opasnost
 Rekacija borbe ili bijega
o Patološka – remeti funkcioniranje osobe, a javlja se dugo vremena nakon prestanka
realne opasnosti ili kad opasnosti uopćce nema

1) OSJEĆAJ
- Subjektivno doživljavanje svijeta i sebe.
- Osjećaji su (uz intelektualno i voljno područje) najvažniji dio našeg duševnog života.
- Oni prate naše opažanje, mišljenje, svijest, pažnju, pamćenje, psihomotoriku, volju i nagone
- Mogu biti ugodni i neugodni
a) Tjelesni osjećaj
o Vezani za tjelesne podražaje
 Bol, svježina, umor, vrućina, hladnoća, glad, žeđ, mučnina, seksualna ugoda,
seksualna napetost...
b) Duševni osjećaji
o To su emocije, a javljaju se kao osjećaji doživljavanja (vezani za vanjske doživljaje)
i osjećaji vlastitog ja (vezani za unutrašnje doživljavanje)
 Ljubav, radost, veselje, žalost, tuga, briga, bijes, ljutnja, srdžba, mržnja, strah

AFEKT
- Intenzivna, kratkotrajna, nagla, obično reaktivno izazvana emocija praćena uzbuđenjem
- Simptomi: subjektivni doživljaj («Ja sam tužan»)
- Znak: Afekte zamjećuje okolina (objektivna situacija).
- Ekscitirani = povišeni (mržnja, bijes, veselje) i depresivni = sniženi (tjeskoba, strah, žalost,
briga).

RASPOLOŽENJE
- Osjećajno stanje duljeg trajanja,ne zamjećuje ga okolina nego ga osjeća pojedinac(simptom)
a) Osnovno
- Temeljno osjećajno stanje, karakteristično za određenu
b) Promjenjivo
- Pod utjecajem unutrašnjeg proživljavanja, tjelesnih promjena, vanjskih zbivanja,
vremenskih mijena raspoloženje se mijenja

57
 .

KVANTITATIVNI POREMEĆAJI AFEKTIVITETA

- Poremećaji sniženog (kočenog) ili povišenog (otkočenog) afektivnog stanja
- češći i benigniji
- Depresivno raspoloženje → Negativno obojeno afektivno stanje koje obilježava sniženo
raspoloženje, osjećaj tuge i potištenosti
o Ovo stanje se zove i hipotimija
o Atimija – stanje „bez raspoloženja“ koje se javlja u teških oblika depresije
o Osoba slabije emocionalno, socijalno i profesionalno funkcionira
o Govor je usporen i tih, malo pričaju i rijetko spontano
o Može biti praćeno i psihotičnim simptomima
 To su sumanute misli depresivnog karaktera, fenomeni depersonalizacije i
halucinatorna doživljavanja
o Tuga je dominirajući simptom; suicidalnost ne prati svaku depresiju
o Težinu depresivnosti određuju:
 Intenzitet i duljina simptoma
 Stupanj disfunkcionalnosti bolesnika
 Prisutnost psihotičnih simptoma i suicidalnih razmišljanja
o Javlja se u depresivnim poremećajima, depresivnim fazama bipolarnih afektivnih p.,
p. ličnosti, anksioznim i p. prilagodbe, različitim epizodama bolesti ovisnosti,
psihoorg. oštećenjima, shizoafektivnim psihozama i u SH
o Može biti i endokrinološki uvjetovano
 Uzrokuju ga fiziološke i patološke hormonalne oscilacije
o Može bit u komorbiditetu s anksioznim p., bolestima ovisnosti i tjelesnim kroničnim
bolestima
- Apatija → to je bezosjećajnost
o Obilježavaju ju ravnodušnost, nereagiranje na uobičajene podražaje i neaktivnost
o Slično osnovnom depresivnom raspoloženju, ali nedostaje tuga
- Bespomoćnost → nastaje kada su osobe bez energije, umorna, nesposobne se brinuti o sebi,
niskog samopoštovanja i podčinjene u odnosu s drugima
o Uvjet je za razvijanje PTSP-a
- Beznađe → depresivni osjećaj u kojem prevladava pesimizam glede budućnosti
o Mogu se javiti ideje propasti, besperspektivnosti, izgubljenosti
- Osjećaj gubitka životne energije → smanjenje ili gubitak energije, snage, živosti
o Stalni umor, slabost, tjelesna neugoda
- Osjećaj neadekvatnosti → praćen nepsihotičnom doživljajem vlastite nesposobnosti,
nespretnosti, neodlučnosti, neukosti
- Osjećaj krivnje → pretjerano sažaljenje nad prošlim ponašanjem, mislima i željama, a koji
su protivni moralnim i religioznim načelima
o osoba se želi vratiti u prošlost kako bi ispravno postupila
- Osjećaj osiromašenja → nesumanuto vjerovanje kako osba neće moći održati svoju
egzistenciju i neće se moći izdržavatu
- Osjećaj unutrašnjeg nemira → osoba se žali na nemir, uznemirenost, napetost
- Prekrasna ravnodušnost →gubitak emocija vezan za postojeće simptome,tj nebriga za njih
- Distimija → blaža forma depresivnog raspoloženja (subdepresija); na nivou ličnosti
o Trajno sniženje raspoloženja
o Osoba je stalno sniženog raspoloženja, bezvoljna, nezainteresirana

58
 .

- Ciklotimija → blaže odstupanje; trajna osobina ličnosti

o Oscilacija raspoloženja, tj. izmjena blažih depresivnih i blažih maničnih stanja
o Nisu dnevne, već mjesečne u sklopu odstupanja
o Nema nikakvog događaja koji to uzrokuje (proizlazi iz same osobe)
o Izraženiji oblik je bipolarni poremećaj (izmjena snažnih epizoda depresije i manije)
o Ljudi se uglavnom ne javljaju za pomoć, ali ako osoba osjeti da ju to smeta, može je
se liječiti psihoterapijom ili lijekovima
- Hipomanija → blaže povišeno raspoloženje
o Osoba je vesela, vedra, poletna
- Manično raspoloženje → pretjerana veselost, polet, osjećaj sreće
o Emocije su intenzivnije nego u hipomaniji
o Prisutni su poremećaji svih psihičkih funkcija:
 Pojačana psihomotorika
 Ubrzani govor
 Hipervigilnost pažnje
 Smetnje nagona
 Simanute misli – zbog njih se manija svrstava u psihoze
- Morija → sindrom frontalnog režnja
o Povišeno raspoloženje, radost, neozbiljnost, s morbidnim i lascivnim šalama i
komentarima
o Osoba je bezrazložno vesela, bez ozbiljne mogućnosti planiranja, povišene
psihomotorike
- Euforija → povišeno raspoloženje u kojem prevladavaju povišeni osjećaji blagostanja,
sreće, veličine, ushita i ekstaze
- Ekstaza → stanje intenzivnog zanosa i velike sreće
- Disforija → turobno, sumorno, nezadovoljno, zlovoljno, tvrdoglavo raspoloženje i
ponašanje neugodno za okolinu
- Patološka razdražljivost → na mali povod se javlja burna psihološka, ali i fizička reakcija
(letting out); kod ljudi koji imaju nizak prag tolerancije
o Ljutito i afresivno ponašanje naizgled mirne osobe
- Emocionalna labilnost → lakša promjena osnovnog raspoloženja
o Održava se kratko vrijeme i mijenja se na beznačajne povode ili spontano
- Emocionalna inkontinencija → najteži oblik emocionalne labilnosti
o Gubitak ili smanjenje emocionalne kontrole
o Osoba ne može dulje zadržati jedno raspoloženje i na vanjske minimalne doživljaje
(ali i bez njih) dolazi do brze promjene afekta
o Rekacije poput plača ili smijeha

KVALITATIVNI POREMEĆAJI AFEKTIVITETA

- ozbiljniji i teži; znak dublje psihopatologije
- karakteristični kod većine shizofrenih bolesnika i nekih poremećaja ličnosti
o mogu se javiti i kod bolesti ovisnosti, psihoorg. p. i p. raspoloženja
- Afektivna krutost → Smanjenje ili izostanak emocionalne mofulacije
o Bolesnik ne može prenijeti svoje ni primiti tuđe osjećaje
o Shizofrena osoba jedan afekt zadržava dulje vrijeme bez obzira na promjenu
situacije (lice kao maska)
- Afektivna bljedoća → izostanak emoc. reakcije u svom nekadašnjem intenzitetu
o Osoba na emocije drugih reagira „blijedo“
- Afektivna udaljenost → potpuni izostanak emoc. reakcije; gubitak emoc. topline
o Bolesnik nema emoc. odgovor na okolinu

59
 .

- Patagonični poremećaji afektiviteta (javljaju se samo kod shizofrenih bolesnika)

1. Paratimija → raspoloženje ne odgovara misaonom sadržaju (adekvatno misli o
situaciji, a neadekvatno se osjeća)
o Bolesnik razmišlja o tužnim događajima, a pri tome ne osjeća tugu nego
radost
 npr. na sprovodu (ima primjeren, tužan izraz lica, a sretan je)
o Okolina to ne vidi (ne znam da se osoba tako osjeća dok im ne kaže)
2. Paraminija → raspoloženje prati misaoni sadržaj, ali ne odgovara vanjskoj
ekspresiji (mimici)
o Bolesnik shvaća tužni događaj, osjeća žalost, ali se smije
→ u akutnoj fazi shizofreni nisu toga svjesni, ali uz prikladnu terapiju postaju kritičniji
- Anhedonija → nemogućnost da se doživi zadovoljnstvo
- Aleksitimija → nemogućnost prepoznavanja i opisivanja (izražavanja) vlastitih emocija
- Ambivalencija → dvostrukost emocija
o Istodobno su prisutni različiti osjećaji (npr. ljubav i mržnja)
o Simptom SH

FIZIOLOŠKE SMETNJE POVEZANE S POREMEĆAJEM RASPOLOŽENJA

- Uz poremećaj raspoloženja mogu se javiti i p. tjelesnih funkcija, vezani uz vegetativni
živčani sustav
o Vegetativni znakovi promijenjenog raspoloženja
o Obično se javljaju uz depresivno raspoloženje
- Umor → javlja se s pospanošću i razdražljivošću, spontano ili nakon tjelesne/psihičke
aktivnosti
- Hiperfagija → pojačani unos hrane
- Konstipacija → poremećaj probave s teškim dugotrajnim zatvorom
- Insomnija → jedan od najčešćih simptoma depresivnog stanja
- Hipersomnija → pretjerana pospanost
- Poremećaji spolnog nagona → smanjenje libida
o Smanjen spolni interes, želja, postoje smetnje u spolnom činu
- Lažna trudnoća → pojavljuju se neki znakovi kod trudnoće kod žene koja nije trudna
o Kod SH, atipične depresije ili konverzivnog poremećaja
o Ako se samostalno javlja → Couvade sindrom

OBLICI PATOLOŠKE ANKSIOZNOSTI

- Anksioznost → stanje u kojem je objekt nepoznat, opasnost i prijetnja dolaze iz
unutrašnjosti, trajanje je dugo i često kronično
o Osjećaj vezan za budućnost
- Strah → situacija kad je objekt poznat, opasnost i prijetnja dolaze iz okoline, trajanje je
kratko, a tijek akutan
o Strah je vezan za sadašnjost
- Fobija → stanje vrlo intenzivnog straha od određene situacije, predmeta, događaja
o Socijalna fobija – strah od ljudi i socijalnih situacija, tj socijalnog izlaganja u kojem
bi osoba mogla doživjeti neugodnost
 Teškoće u socijalnom funkcioniranju
o Specifične fobije – jednostavne (izolirane) fobije u kojima postoji vrlo jak strah od
specifičnih situacija i objekata
 Bolesnik prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman,al „on je jači od svega“

60
 .

 Postoji i strah od fobija i strah od svega

61
 .

- Panika → napadaj intenzivnog straha

o Počinje naglo, uz osjećaj užasa i nadolazeće opasnosti
o Strah je obično jali kad se osoba nalazi na otvorenom prostoru te kad je prisutno
mnoštvo ljudi
o Panični napadaj javlja se samostalno ili u okviru paničnog poremećaja, koji može
biti s agorafobijom ili bez nje

S PREDAVANJA:
VRSTE DOGAĐAJA KOJI UZROKUJU PSIHIČKE POREMEĆAJE
1. dnevni događaji
- ponavljaju se više puta na dan
- niz dnevnih situacija koje kod normalne osobe ne izazivaju promjenu raspoloženja
- kod shizofrenih bolesnika uzrokuju promjene raspoloženja
2. životni događaji
- ima ih preko 70
- dovode do kriznih situacija kod nekih ljudi
- poredak po stresnosti (od najstresnijeg prema najmanje stresnom):
1.) gubitak djeteta (ne nužno smrt)
2.) bolest djeteta
3.) bolest bliske osobe
4.) vlastita bolest
…
3. traumatski događaji
- ekstremni događaji u životu
- kod nekih ljudi uzrokuju PTSP

62
 .

POREMEĆAJI MIŠLJENJA

MIŠLJENJE
- najsloženiji psihički proces koji obuhvaća obradu ideja, predodžbi, simbola, slika i pojmova
- otkriva veze i odnose između predmeta i pojava
- Predodžba – u svijesti reproduciran opažajni sadržaj
- Sjećanje – predodžba nepromijenjenog reproduciranog opažaja
- Mašta – kombiniranje postojećih predodžbi u nove
- Misao – doživljajni aspekt o nečemu
- Pojam – misao o općim i bitnim obilježjima neke skupine predmeta ili pojava sličnih
osobina
- Sud – konačno produkt mišljenja kojim se o nekom predmetu ili pojavi nešto tvrdi
- Postoje:
o Apstraktno mišljenje – temelji se na pojmovima
o Konkretno – barata opažanjima i predodžbama
o Kreativno – pronalazi nova rješenja i spoznaje
o Imaginarno – kreativno mišljenje koje se koristi maštom za stvaranje planova i
rješavanje problema
o Logično – utemeljeno na razumno objašnjenim pojavama i događajima
o Nelogično – zasniva se na nejasnim pojmovima, a zaključci su pogrešni
o Dereistično – potpuno odvojeno od realiteta
- Normalno mišljenje odražava cilju usmjeren misaoni tok (duktus)
o U tom protoku ideja izmjenjuju se i nadovezuju elementi mišljenja
o Važno je stvaranje asocijacija koje slijede ideju vodilju koja povezuje asocijacije do
konačnog cilja misaonog procesa
o Misaoni tok se ne mijenja tijekom vermena, ali se mijenja u različitim psihičkim
sindromima i bolestima

POREMEĆAJI MIŠLJENJA
FORMALNI POREMEĆAJI MIŠLJENJA → gubitak normalnog toka misli
- Inhibirano mišljenje → subjektivni doživljaj bolesnika o nepravilnom, sporom ili
zaustavljenom procesu obrade misli
o Intenzivni i dugotrajni pokušaji bolesnika da se inhibicija smanje ne dovode do
uspjeha
o Osoba sa strane ne uviđa promjenu u obilježjima mišljenja bolesnika
o Najčešće simptom SH
- Usporeni misaoni tok → sporo odvijanje misaonog toka
o Stalno kašnjenje u izražavanju misli
o Osoba govori sporo
o U depresivnim poremećajima i u početku psihoorg. p.
- Okolišno mišljenje → nemogućnost razlikovanja važnog od nevažnog u mišljenju te se
bolesnik gubi u nevažnim detaljima
o Kad govori teško ga se može slijediti u njegovoj ideji vodilji
o Način govora kod kojeg osoba počne govoriti s puno detalja, na dugačko i široko
o U poremećajima ličnosti, hipomaniji, opsesivnim stanjima, psihoorg. smetnjama s
oštećenim aprstraktnim načinom mišljenja
- Ljepljivo (viskozno) mišljenje → pretjerano vezano uz neku temu
o Ruminiranje – osoba se teško odvaja od te teme i stalno se na nju vraća
o Javlja se kou p. ličnosti, epilepsiji, depresiji

63
 .

o Ako je izolirano, radi se o predznaku psihijatrijskih ili neuroloških poremećaja

- Stereotipno mišljenje → ponavljanje riječi, fraza i rečenica do te mjere da oni gube svoje
značenje
o Perseveracija – eketremni oblik takvog besmislenog ponavljanja
o Stalno ponavljanje riječi koju je bolesnik upravo čuo ili sam izgovorio
o U psihoorg. p., uz inkoherentni misaoni duktus
- Ubrzano mišljenje → nenormalno povećana brzina misaonog duktusa
o Bolesnik misli brže nego što je to činio prije
o U maniji, hipomaniji, različitim intoksikacijama
o Često povezan s logorejom i bijegom misli
- Logoreja → brzi misaoni duktrus i poremećaj govorne motorike
o Osoba je govorljiva, priča brzo i ponekad nerazumljivo
o Kada se govori više od 150 riječi u minuti
o U maniji
- Bijeg misli ili ideja → velik broj ideja se javljaju jedna za drugom
o Dovodi do labavljenja veza između misli ili do nedostizanja konačnog cilja izlaganja
o Mišljenje je stalno prekidano novim asocijacijama
- LOGOREA I USPORENI MISAONI DUCTUS
o radi se o govoru kao reflektiranju misaonog sadržaja! (ne sama brzina govora)
o Ukoliko ne postoji nikakva druga psihopatologija (npr. depresija, SH), tada se ne radi o
psihopatološkom fenomenu
- Inkoherentno mišljenje → rascijepano je na dijelove koji sami po sebi još mogu imati neku
smisao, ali u cjelini ju nemaju
o Misli su općenito nerazumljive i narušena je logična i/ili gramatička struktura pa su
rečenice fragmentirane
o Svijest je poremećena (bilo kvantitativno bilo kvalitativno), a podloga tome nije SH
nego neki psihoorg. poremećaj (npr. hipoksija, visoka temperatura, visoki intrakranijalni
tlak, hematom i sl.)
- Paralogija → blaži oblik inkoherentnog duktusa kada je sintaksa očuvana
- Paragramatizam → najteži oblik rascijepanog mišljenja kada su riječi besmislena mješavina
slogova
- Disocirano mišljenje → slijed asocijacija je nelogičan
o Potpuno nepovezano, nema determinirajuće tendencije, tj. misli vodilje (nama, ali
bolesnicima ima)
o Javlja se kod SH kad je svijest potpuno očuvana i kod niti jednog drugog poremećaja
→ PATOGNOMONIČNO, tj. specifično za SH
o Najblaži oblik – bolesnik govori nekoliko rečenica potpuno povezano i logično, a
zatim napravi prijelaz na neko drugo područje o kojem opet razumljivo priča
 Prijelazi između tema su nelogični i besmisleni
o Srednji oblik (shizofrena paralogija) – izgovara jednu rečenicu, pa drugu koja već
nema veze s prvom
 Struktura rečenice je očuvana
o Najteži oblik - veze između riječi unutar jedne rečenice ne postoje, a uz to stvaraju i
neologizme (nove riječi; ponekad potpuno neizgovorljive)
 Ne postoji logična veza između riječi
o Salata od riječi – krajnji oblik disociranog duktusa
 Potpuna zbrka misli i nerazumljivost riječi
o U disociranom duktusu se mogu javiti i sljedeći fenomeni:

64
 .

 Kontaminacija – spajanje dvijeu ili više nepovezanih dijelova mišljenja

 Kondenzacija - spajanje više različitih i nepovezanih ideja u jednu
 Supstitucija – zamjena poznatih pojmova neobičnim, ali sličnim
 Verbigeracija - stalno ponavljanje specifičnih riječi ili fraza
o SHIZOFRENIJA:
 Neće svaki bolesnik imati disocirani ductus
 1/3 bolesnika ima disocirani ductus od samog početka bolesti
 1/3 bolesnika ima disocirani ductus na početku bolesti, ali se tek trajanjem
bolesti javi kao dominirajući simptom
 1/3 bolesnika NIKAD nema disocirani ductus
 ako se disocirani ductus javi, jedina dijagnoza je SH (patognomonično)
Disocijativno mišljenje → javlja se kod neurotskih, tj. somatoformnih poremećaja
o Kada se osoba izgubi (tzv. disocijativna fuga) ili se ne sjeća (disocijativna amnezija) → zbog nekog
vanjskog događaja osoba ulazi u to kratkotrajno stanje
- Blok misli → nagli prekid u toku misli bez očita razloga
o Bolesnik zastane usred rečenice i ne može više nastaviti izlaganje na tom mjestu ni
nakon podsjećanja iz okoline
o Karakteristično za SH
- Neologizam → nova riječ koju bolesnik stvara obično kombinirajući slogove iz drugih riječi
o U SH, ali i u stanjima senzorne afazije
- Glosolalija → upotreba zvukova koji su nalik na jezik,ali se razlikuju od svih poznatih jezika
o U SH, maniji i neurološkim oštećenjima

SADRŽAJNI POREMEĆAJI MIŠLJENJA

- Pogrešna tumačenja značenja misaonog sadržaja
- Javljaju se neovisno o formalnim poremećajima
- Shizofreni bolesnici (SH) imaju očuvano apstraktno mišljenje, dok je konkretno mišljenje,
prije ili kasnije, narušeno.
- Shizofreni bolesnici nakon duljeg trajanja bolesti odustaju od realitetne logike i preuzimaju
sumanut način mišljenja
- PRELOGIČNO (primitivno, magično, arhajsko, autistično) mišljenje je oblik mišljenja u
uznapredovaloj shizofreniji.
- DEREISTIČKO = derealizacijsko, depersonizacijsko mišljenje → SH imaju osjećaj da se
nešto mijenja u svijetu oko njega i na njemu samom
- Precijenjena misao → samostalna misao koja snažno angažira psihički život
o Osoba na svoj način tumači neku pojavu ili događaj
o Jedna se misao izvlači iz konteksta i daje joj se općenito i dominantno značenje
o Obično je vezano za neke profesije (npr. kada ekonomist gravitaciju objašnjava
ekonomskim principima)
o Radi se o zabludama koje su dostupne objašnjenju (npr. ako idemo na ispit uvijek
istim putem; međutim to može biti i prisilna misao)
o Kod precijenjenih misli osobe nisu svjesne da nešto rade, kada ih okolina upozori,
uspiju se vratiti; kada se radi o prisilnim mislima, kada okolina upozori, osobe se ne
uspiju vratiti u normalu
- Prisilna misao → misao koja dolazi neovisno o volji pojedinca, ona ga opsjeda i obuzima
o Osoba shvaća da su te misli bezrazložne i nepotrebne, ali im se ne može oduprijeti
o Ometaju uobičajeni tok drugih misli

65
 .

 Izaziva anksioznost, a može i omesti funkcioniranje osobe

o Kada osoba izvrši prisilnu radnju, nije joj lakše, već se ponovno generira prisila
o Može se raditi o samo jednoj misli, ali io više njih → osoba stalno priča o njima
o Prisilne misli su uvijek patologija, a mogu biti vezane za blažu psihopatologiju, ali se
mogu javiti i kod SH
o Najblaža psihopatologija - karakteristika ličnosti (npr. osoba dva puta provjeri je li
zaključala vrata pri izlasku iz stana)
 Osoba je svjesna toga – normalno dok okolina ne zapazi o čemu se radi
o Ako prijeđe granicu (trajno je prisutno), radi se o poremećaju ličnosti
 Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti - manji intenzitet, traje dugo
razdoblje te okolina vidi da je to problem
o Ako je ekstremno prisutno, toliko da i sama osoba vidi da to nije u redu
 O-K poremećaj (osoba radi samo tu jednu stvar, npr. pere se)
• Obično se naglo pojavljuje
o Nekada prisilne misli mogu biti PRODROM (1. simptom) SH
→ postoji gradacija; sve spada u psihopatologiju osim osobina ličnosti
- Sumanute misli ili deluzije → zabluda je nastala na bolesnoj osnovi i nedostupna korekciji
o Osoba čvrsto vjeruje u sumanutu misao i nikakvim razgovorima i logičnim
objašnjenjima ne može se osobu razuvjeriti
o Uvijek su znak patološkog doživljavanja
o Primarne sumanute misli – javljaju se naglo, potpuno su oblikovane, bez prethodnih
psihopatoloških odstupanja
o Sekundarne – posljedica su drugih psihopatoloških zbivanja
o Sintimne - izviru iz primarno promijenjenog afekta
o Depresivne sumanute misli ili manične sumanute ideje veličine
o Depresivne sumanutosti: osoba je odgovorna za sve loše što se događa na
svijetu (ratovi, bolesti, nesreće i sl.)
o Manične sumanutosti: osoba vjeruje da ima vezu s Templarima, kraljem
Tomislavom, da je visokog podrijetla i sl.
o Katatimne → neovisne su o afektu
o Paranoidne sumanutosti: npr. osoba misli da mu netko želi nauditi
o Persekutorne sumanutosti: npr. osoba misli da ga CIA prati
o Sumanuto raspoloženje → specifičan doživljaj praćen izrazitim strahom, osjećajem
tajanstvenosti, slutnjom kako će se nešto strašno dgoditit
o Sumanuto sjećanje → lažno sjećanje pod utjecajem sumanutih misli
o Sumanuto opažanje → bolesnik točno opaža određenu situaciju, ali joj daje
neprimjereno sumanuto značenje

- VRSTE SUMANUTIH MISLI

o Ideje odnosa i interpretacije → najčešće sumanutosti
 U idejama odnosa bolesnik ima dojam da sve što se događa se odnosi na
njega
 Kod interpretativnih sumanosti dolazi do bolesne oterpretacije pojava i
zbivanja u okolini
 npr. SH misli da je sve oko njega povezano s njim, a to može biti i pozitivno i
negativno → iz negativnih konotativnih ideja odnosa izlaze paranoidne
sumanutosti koje imaju opasno značenje
o Ideje veličine → fanatična uvjerenja o vlastitim sposobnostima, moćima i položaju

66
 .

 Pojavljuju se samostalno ili su povezane s paranoidnim sumanutostima

o Religiozne sumanutosti → svrstavaju se u ideje veličine
 Bolesnik iskrivljeno, na sumanuti način obrađuje uobičajena religiozna
uvjerenja ili iznosi nova bizarna vjerovanja
 Mesijanske – u svetoj je misji na Zemlji

67
 .

o Pseudofilozofske sumanutosti → podvrsta su ideja veličine

 Preokupacije filozofskim temam, zdravim stilovima života, načinima
rješavanja osobnih i globalnih problema
 Bolesnik stvara svoju originalnu „filozofiju“ koju nudi drugima
o Depresivne → ideje propasti, nihilističke, ideje krivice i samooptuživanja
o Ideje propasti → misli o tome kako je sve izgubljeno, propalo
o Nihilističke ideje → ništa nema smisla, svijet je ništavan, ne postoji, bliži se kraju
 Cotardov sindrom – negira se vlastito ili tuđe postojanje
o Ideje krivice → praćene osjećajem krivnje za situacije i događaje u kojima bolesnici
nisu sudjelovali
o Ideje samooptuživanja → bolesnici sami sebe optužuju za sve što su ranije učinili
o Progonstvene (paranoidne, persekutorne) → misli da ga netko prati, progoni i želi
mu nauditi
o Nekad mogu započeti s idejama ljubomore (npr. osoba bez razloga vjeruje da je
partner vara), ali nisu sastavni dio njih
o Kod alkoholičara (muškaraca) se često javljaju ideje ljubomore.
o Paranoidne sumanutosti su posebno potencijalno opasne
o Ako se liječnik suprostavi (pokuša osobu razuvjeriti), osoba
odmah postaje agresivna
o Ako liječnik 'povjeruje' osobi, tada ona s vremenom liječnika
počinje percipirati kao 'jednog od njih' i postane agresivna prema njemu
o Kod paranoidne sumanutosti osoba je heteroagresivna, i potencijalno i
manifestno; sklona je najtežim oblicima agresije (paranoidna psihoza)
o Zato bi trebalo paranoidne slučajeve uvijek hospitalizirati, ako je
moguće
o Parnička deluzija → poseban oblik progonstvenih misli gdje se bolesnik bori za
pravdu jer misli kako mu je nanesena pravna šteta
o Počinje vjerovati da su se protiv njega urotili odvjetnici i sud
o Sumanute ideje ljubomore → oblik progonstvenih misli u kojima je bolesnik uvjeren
kako ga je partner emocionalno izdao ili seksualno prevario
 Mogu biti usmjerene i na neku drugu blisku osobu, a ne na partnera
 Ako se javlja zasebno – Othellov sindrom
 U SH, shizoafektivnim i paranoidnim psihozama te alkoholizmu
o Erotomanija → uvjerenje da je u bolesnika zaljubljena neka osoba, obično poznata i
značajna
o Češće se pojavljuje kod žena
o Pojavljuje se u Sh, ali i kao zaseban p. (de Clerambaultov sindrom)
o Ideje kontrole → vjerovanja kako su bolesnikove misli kontrolirani izvana od nekog
drugog
o Misli emitiranja → iskustva da neka misao nije isključivo vlastita, nego se dijeli s
drugima
 Bolesnik ima osjećaj da njegove misli čuju drugi ljudi
o Misli ozvučenja → bolesnik svoje misli čuje kao da su izgovorene naglas
 Ima osjećaj da netko izgovara njegove misli
o Misli oduzimanja → iskustvo da se neka misao oduzima iz bolesnika
 Ona se izdvaja iz bolesnikova uma protiv njegove volje
 Osjećaj „krađe“ misli se kombinira s prekidom toka misli
o Misli nametanja → vjerovanja da druga osoba svoje misli nameće bolesniku
 On gubi svoje ja, a ima tuđe

68
 .

o Folie a deux, folie a trois (inducirana psihoza) → proširivanje sumanutih misli na

osobe koje su u bliskom kontaktu s bolesnikom
o Fenomen dvojnika → uvjerenje da je osoba iz okoline zamijenjena dvojnikom

- Sumanutosti se uvijek liječe antipsihoticima (obavezna terapija!); međutim, oni ne djeluju na

sve bolesnike.
o Postoji 3 tipa lijekova:
1. antidepresivi
2. antipsihotici/neuroleptici
3. anksiolitici

- Sumanutost je UVIJEK znak psihoze, tj. psihotičnosti!

o Psihoza se može javiti bez halucinacija, bez derealizacije, bez depersonalizacije, ali
UVIJEK mora biti prisutna sumanutost
o psihoza-sumanutost su jednoznačni, a ne kao odnos SH-disocirani ductus

69
 .

POREMEĆAJI PAMĆENJA

- Pamćenje je kognitivna funkcija (uz opažanje, pažnju, inteligenciju i mišljenje).

- Složeni proces zadržavanja informacija stečenih iskustvom (sjećanje) ili aktivnim učenjem
- Učenje je proces stjecanja novih informacija, znanja, navika, vještina i ponašanja
- Sastoji se od pohranjivanja inf. (registracija), zadržavanja zapamćenog materijala (retencija) i
njihova ponovnog pronalaženja (reprodukcija)

Podjela pamćenja po trajanju:

1. Neposredno – kratko zadržavanje zamapćenog (1-2 sekunde)
2. Kratkotrajno (radno) – ograničena je kapaciteta i trajanja (nekoliko desetaka sekundi)
3. Dugoročno – omogućuje pamćenje tijekom više desetaka godina, a nekih inf i cijeli život

POREMEĆAJI PAMĆENJA
- U širem smisli dijele se na poremećaje zapamćivanja, p. zadržavanja pamćenja i p. pamćenja
u užem smislu
- P. pamćenja u užem smislu su poremećaji sjećanja, a dijele se na kvantitativne i kvalitativne

1) POREMEĆAJI ZAPAMĆIVANJA:
- Poremećeno je pamćenje svježih informacija i utisaka
- Pamćenje starijih informacija i sadržaja je očuvano
- Prolazni → vezani za sva stanaj s poremećenom svijesti, za disocijativne fenomene, za
depresivna stanja i stanja s psihoorg. promjenama, za stanja umora i iscrpljenosti,
nezainteresiranosti te poremećaja volje i pažnje
- Trajni → pri oštećenjima SŽS-a zbog upalnih procesa, ozljeda, tumora, cerebrovaskularne
bolesti, kod amnestičkog sindroma, degenerativnih promjena SŽS-a i demencija
o Mogu se pojaviti kod bolesti ovisnosti, depresivnih i disocijativnih stanja
- MS - demijelinizacijska bolest, nema tipične slike, simptomi se stalno javljaju i gube,
mijenjaju lokalitet, tj. organsku skupinu
- KORSAKOV - stanje demencije vidljivo kod dugogodišnjeg alkoholizma
Razlika između Korsakovljeva sindroma i Korsakovljeve psihoze:

KORSAKOVLJEVA PSIHOZA KORSAKOVLJEV SINDROM

- psihotično -može i psihotično i nepsihotično
- ako nema ništa od tjelesnog propadanja -prisutna i demencija i tjelesno propadanje
(jetra je u redu, nema oštećenja perifernog
živčanog sustava, nema pankreatitis i sl.),
jedini vidljivi simptom je demencija

2) POREMEĆAJI ZADRŽAVANJA PAMĆENJA

- Otežano zadržavanje zapamćenog materijala
- U podlozi ovih smetnji su organska oštećenja mozga
- Obično je riječ o lezijama medijalnih dijelova temporalnih režnjeva
- Ta oštećenja su najčešće uzrokovana dementnim sindromima, tumorima i ozljedama mozga
te poremećajima cerebralne cirkulacije

70
 .

POREMEĆAJI PAMĆENJA/SJEĆANJA
a) Kvantitativni
- Hipermnezija → pojačana sposobnost sjećanja određenih događaja, informacija, sadržaja
vezanih za neko razdoblje
o Javlja se fiziološki
o Može biti simptom kada se javlja nakon završetka stanja sužene svijesti u
stresogenim reakcijama, maniji, intoksikacijama, febrilnim stanjima, epileptičnoj
auri
o Može biti i individualna osobina koja prati idiot-savante
 Ljudi s intelektualnim teškoćama koji iznadprosječno funkcioniraju u jednom
intelektualnom području
 sve pamte jer ne mogu klasificirati informacije po važnosti
- Hipomnezija → slabost sjećanja, tj- smanjena mogućnost prisjećanja za određeno razdoblje
o Organski uvjetovana – u psihoorg. sindromima, intelektualnim teškoćama, SH,
depresiji, anksioznim stanjima, ali i u umoru i iscrpljenosti bolestima
o Postoji i psihogena hipomnezija
- Amnezija → gubitak sjećanja
o Praznina u sjećanju koja se odnosi na određeni sadržaj ili češće na neko razdoblje
 Sustavna – ograničena na sadržaj
 Lokalizirana – vezana za razdoblje
o S obzirom na obuhvatnost sadržaja:
 Lakunarna (djelomična)
• Rupa, tj. praznina oštro ograničena vremenskim odnosima
 Totalna - npr. kada se osoba probudi iz kome
• rijetko kada amnezija bude totalna (znači da ne zna tko je, kako se
zove i sl.)
o S obzirom na duljinu trajanja:
 Tranzitorne (prolazne)
 Perzistentne (trajne)
o S obzirom na vremenske odnose pojavljivanja amnezije i događaja koji ju je izazvao:
 Kongradna – prisutna u vrijeme štetnog događaja
• Ne sjećanje za razdoblje kada osoba nije bila pri svijesti ili
intoksicirana
• 100% prisutna kod sumračnih, delirantnih i nesvjesnih stanja
 Retrogradna – vezana za razdoblje prije djelovanja tog događaja
• Osoba ne pamti sve ono prije traume (intoksikacija, gubitak svijesti,
udarac u glavu)
• Prisutna je kod preko 90% bolesnika
• Obično zahvaća kratko razdoblje - između par sati i par dana
 Anterogradna – nakon prestanka djelovanja štetnog događaja
• Ne sjećanje za sve ono što se dogodilo poslije traume
• Prisutna je kod 3-4% bolesnika
• Obično zahvaća kratko razdoblje - od par sati do par dana
o Psihogena – disocijativni fenomen bez organske podloge
o Disnomija – oblik amnezije u kojem postoje teškoće u prisjećanju imena
o Točno se zna kad je počela i kad je završila → može biti oštro ograničena
o Amnezija je samo simptom, a ne dijagnoza!
o Može pratiti depresiju, SH, PTSP, svaki ozbiljniji poremećaj svijesti, disocijativne
amnezije (kod neurotskih dekompenzacija)
71
 .

o Uzrokuju je nesvijest, stanje sužene svijesti, ozljeda glave, intoksikacija, stanje

praćeno povišenom tjelesnom temperaturom...
b) Kvalitativni
- Oni su ozbiljniji (osim iluzija)
- Vezani su uz veću patologiju i traju dulje vrijeme
- Ti se poremećaji zovu i paramnezije
- Alomnezija (iluzija) → iskrivljeno sjećanje
o Pojavljuje se samostalno ili prati hipomneziju
o Nalazi se u depresiji, maniji, SH
o Pseudoreminiscencija – kada je prisutna u psihički zdravih ljudi
 Fiziološka - kada 2 osobe o istoj stvari ili događaju imaju različito sjećanje
- Pseudomnezija (halucinacija) → netočno sjećanje
o Sjećanjima nedostaje realni događaj, a osoba ga se „sjeća“
o osoba potpuno mijenja sjećanje, tj. izmišlja
o Uvijek je psihopatološki fenomen
o U epilepsiji, SH, intelektualnim teškoćama
- Konfabulacija → vrsta pseudoamnezije u kojoj se najprije pojavljuje praznina u sjećanju
(amnezija) koja se ispunjava izmišljenim sadržajima
o Nije isto što i halucinacija jer kod halucinacija ne postoje rupe u sjećanju, a za
konfabulaciju su one nužne
o Jedan od prvih znakova Korsakovljeve psihoze/sindroma.
- Kriptomnezija → stanje u kojem sjećanja izgledaju kao vlastite misaone tvorevine
o Osoba čuje neku inf., primjedbu, pretpostavku i kasnije ih se sjeća kao da su vlastite
o Osoba usvaja tuđi misaoni sadržaj kao vlastiti nakon nekog vremena
- Ekmnezija → poremećaj dosjećanja vremenskog slijeda
o Prošlost se doživljava kao sadašnjost
o U disocijativnim stanjima, demenciji, pod djelovanjem halucinogena i hipnozi
- Sumanuta sjećanja → falsificirana sjećanja pod utjecajem sumanutih misli
o Bolesnik sjećanja iskrivljuje i izmišlja pod utjecajem umanutih misli
- Patološka lažljivost (pseudologija) → poremećaj pamćenja i mišljenja kada osoba govori
neistine i vjeruje u njih
o Mitomanija – sklonost pretjeranom opisivanju stvarnih događaja ili izmišljanju
događaja pri čemu osobe sebe prikazuju u povoljnije smislu
o U psihotičnim stanjima ili izolirano u Munchausenovu sindromu
 Bolesnik lažući mijenja i uljepšava vlastitu prošlost, izmišlja simptome
različlitih bolesti sa željom da bude primljen u bolnicu
o Bolnička zloupotreba – bolesnik simulira vlastitu ili bolest djeteta
 Munchausenov sindrom by proxy – bolesnik laže i izaziva simptome bolesti
u djeteta
- U paramnezije se svrstavaju i fenomeni:
o Deja vu – osjećaj da su nova osoba, mjesto, situacija prije viđeni
o Deja vecu – osjećaj da se nepoznata situacija doživljava kao već doživljena
 Javljaju se češće od jamais vu i vecu
o Deja entendu - iluzija u kojoj se nešto čuje prvi put, a doživljava kao već slušano
o Deja pense – iluzija u kojoj se nova misao doživljava kao poznata misao iz vlastita
iskustva
o Jamais vu – neprepoznavanje osobe koja je već viđena

72
 .

o Jamais vecu - situacija koja se prije dogodila se sada doživljava kao nova, tj kao da
se prvi put zbiva.
o Ovo su normalne pojave, ali može se raditi i o psihopatologiji
o Nije psihopatologija ako se javljaju izolirano i ako ne ometa osobu u funkcioniranju
o Javljaju se kod neurotskih poremećaja, epileptičnih fenomena, multiple skleroze,
predznak su psihotičnog događanja kog SH

73
 .

POREMEĆAJI INTELIGENCIJE

INTELIGENCIJA
- Složena mentalna aktivnost koja pripada kogniciji
- Sposobnost samostalnog i svrsishodnog rješavanja životnih zadataka uz upotrebu znanja i
iskustva
- Skup osobina i predispozicija koje omogućuju uspješno prilagođavanje.

Tipovi i vrste inteligencije

- Ima puno podjela
- Npr: generalni i specifični faktor; kristalizirana i fluidna inteligencija; lingvistička,
spacijalna, logičko matematička, muzička, tjelesno kinestetička, interpersonalna i
intrapersonalna, ekološka, emocionalna…
- O inteligenciji ovisi stupanj obrazovnih i profesionalnih postignuća, ali obrnuto ne vrijedi
o To da IQ odgovara dobi i obrazovanju je dijagnostički termin koji je čista pogreška
(npr. čovjek može biti nepismen, a da mu je IQ preko 140).

POREMEĆAJI INTELIGENCIJE

PROLAZNI POREMEĆAJI INTELIGENCIJE

- Vezani uz organske uzroke (upale SŽS-a, ozljede mozga, intoksikacije, nuspojave lijekova),
za psihijatrijske entitete (SH, depresija, manija) te za stanja koja određuju nagonska
uzbuđenja i snažni afekti

1) TRAJNI POREMEĆAJI INTELIGENCIJE

- Urođeni – to su oligofrenije (intelektualne teškoće)
- Kasnije nastali – demencije
a) Intelektualne teškoće ili oligofrenije
- Oblici mentalne zaostalosti, duševna zaostalost, mentalna retardacija, intelektualna
defektnost
- Stanje smanjenih intelektualnih sposobnosti u toj mjeri da utječe na socijalno, školsko, radno
i svako drugo funkcioniranje
- Osim kognitivnih oštećenja javljaju se i smetnje u adaptivnom ponašanju, a sve se to događa
prije 18. godine života
- Urođeni → genetski, upalni, traumatski, porođajni
o Genske anomalije su najčešći poznati uzroci IT
o Downov sindrom, sindrom fragilnog X, Retrov sindrom...
- Rano stečeni → upale, traume, intoksikacije, metabolički poremećaji
o Do 4.-5. Godine
- Osobe s lakim IT (IQ 50-70) → mogu završiti posebne školske programe i uključiti se u
određene radne aktivnosti
o Debili - mogu samostalno skrbiti o sebi, priučiti se nekom poslu, postoje
škole/edukacije za njih
- Osobe s umjerenim (IQ 35-50) i teškim IT (IQ 20-35)
o Imbecili - ne mogu samostalno funkcionirati, traže trajnu brigu
o Ne mogu se školovati
- Osobe s dubokim stupnjem IT (IQ < 20)
o Ne nauče govoriti, samostalno jesti i štititi se od opasnosti
o Potrebna stalna pomoć i nadzor drugih osoba

74
 .

o Idioti - imaju skraćeni životni vijek, imaju i niz drugih anomalija (srčane anomalije,
neplodni su, psihomotorno agitirani - opasni su za okolinu i za sebe)
b) Demencija ili kronični moždani sindrom
- Kasnije stečeni oblik intelektualnog deficita
- Progresivna i ireverzibilna bolest s degenerativnim promjenama SŽS-a.
- Dolazi do nepovratnog pada intelektualnih sposobnosti, a od poremećaja pamćenja najčešći
su amnezija, pseudoamnezija, konfabulacija, ekmnezija
- Dijele se na vaskularne demencije, demencije tipa Alzheimerova tipa te demencije kod
drugih neurodegenerativnih procesa
- Podjela s obzirom na lokalizaciju oštećenja
o Kortikalne – Alzheimerova
o Supkortikalne – Parkinsonova, Huntingtonova, Wilsonova
o Mješovite forme s kortikalno – supkortikalnim oštećenjima – vaskularna demencija
- Prisutni i specifični simptomi ovisno o lokalizaciji oštećenja SŽS-a
o Afazija – potpuni gubitak sposobnosti govora
 Motorna, senzorna, senzomotorna i nominalna
o Disfazija – djelomični gubitak sposobnosti govora
o Agnozija – nesposobnost prepoznavanja i shvaćanja vidnih, slušnih, taktilnih i
drugih podražaja koji su bili prije poznati
 Vidna – osoba gleda u predmet, ali ne može reći o čemu je riječ sve dok ga ne
dodirne
 Slušna – osoba po glasu ne može prepoznati njoj poznatu osobu sve dok je ne
vidi
 Taktilna – bolesnik ne gledajći dodiruje predmet i ne zna što je
 Asimbolija – potpuna agnozija u kojoj osoba ne prepoznaje vidne, slušne ni
taktilne sadržaje
o Anozognozija – negiranje, tj neprepoznavanje postojanja tjelesnog oštećenja
 Antonov sindrom – bolesnik nije svjestan svoje sljepoće
 Prosopagnozija – nemogućnost prepoznavanja lica osobe koja je poznaje
 Somatopagnozija – negiranje postojanja vlastitog tijela
• Bolesnik ne prepoznaje dio tijela kao svoj
o Agrafija – gubitak sposobnosti pisanja
o Disgrafija – smanjena sposobnost pisanja
o Akalkulija – gubitak sposobnosti računanja
o Diskalkulija – smanjena sposobnost računjanja
o Aleksija – nesposobnost čitanja
o Disleksija – teškoća čitanja
o Apraksija – gubitak sposobnosti izvođenja voljnih pokreta
 Motorna – nesposobnost obavljanja uobičajenih radnji
 Ideamotorna – poremećaj planiranja pokreta i njihova izvođenja pravilnim
redoslijedom
 Ideomotorna – teškoće u izvođenju složenih voljnih motoričkih radnji, zbog
problema u odabiru i prostornoj orijentaciji pojedinačnih pokreta

- Alzheimerova demencija:
o Faktori rizika: Ženski spol, srodstvo s oboljelim od ove demencije, povreda glave
o Obično nakon 60. godine; uvodni period može trajati i do 10-tak godina
o Brzi i spori oblik bolesti
o Mislilo se da je poremećaj acetilkolina

75
 .

 Ali primjena inhibitora kolinesteraze je neučinkovita - eventualno može

usporiti te procese i to samo u početku bolesti i ako se ne radi o brzim
oblicima bolesti

76
 .

o Terapija - simptomatska
 ciljanje psihofarmaka na simptom: ako je alzheimer pacijent anksiozan daje
mu se anksiolitik, a ako je depresivan antidepresiv
 ne djelujemo etiološki jer lijek ne postoji
 Inhibitori kolinesteraze i MAO, vitamin E

- Vaskularna demencija
- Faktori rizika: muški spol, pušenje, hipertenzija, nekretanje, debljina → stil života
- Obično između 60. i 70. godine
- Nastaje zbog vaskularne bolesti SŽS-a (infarkt mozga, CVI-cerebrovaskularni insult (npr.
napuknuće žile, natopljeno krvlju, tz. Vlažni CVI)→prekid dotoka kisika)
- Terapija – simptomatska
o liječenje hipertenzije i hiperlipidemije

c) Pseudodemencija
- stanje slično demenciji, ali bez organske podloge
- vidi se u depresiji te u disocijativnim i reaktivnim stanjima
- Ganserov sindrom – pseudodementno stanje koje se javlja u zatvorenika
o Bolesnik se ponaša kao da je intelektualno trajno oštećen

77
 .

POREMEĆAJI PAŽNJE

PAŽNJA
- sposobnost svjesnog i željenog usmjeravanja (tenacitet) mentalne energije na jednu aktivnost
i mogućnost preusmjeravanja (vigilnost) na drugu
- Tenacitet (usredotočenost) → usmjerenost pažnje na jedan objekt, sugovornika, aktivnost
- Vigilnost (preusmjeravanje) → sposobnost premještanja pažnje na drugu temu, sugovornika,
aktivnost
- Vigilancija (pozornost) → visoki stupanj trajnije usmjerenosti osobe prema nekom izvoru
očekivanog signala ili podražaja
- Aspekti pažnje:
o Selektivnost – selektivno usmjeravanje pažnje na sadržaje ili podražaje koji imaju
određeno značenje za neku osobu
o Spontana ili nenamjerna – pažnja potaknuta vanjskim podražajima
o Aktivna ili namjerna – rezultat voljnog i namjernog usmjeravanja
o Habitualna – određena trajnijom usmjerenošću prema određenim podražajima
o Distribucija – istodobna usmjerenost pažnje prema različitim sadržajima
o Fluktuacija – periodičke promjene vigilnosti i tenaciteta što se očituje u promijeni
opažanja nekog podražaja
o Opseg – broj odvojenih podražajnih elemenata koji se može zamijetiti tijekom
kratkog vremena
o Fokus – dio nekog kompleksnog opažajnog doživljaja ili onaj dio vanjske situacije ili
naših unutarnjih doživaljavanja na koji smo posebno usmjereni ili koncentrirani

POREMEĆAJI PAŽNJE
- Hipotenacitet → smanjena sposobnost usmjeravanja oažnje na određeni predmet, aktivnost
o U hipomanij, maniji, anksioznosti, organskim promjenama SŽS-a
- Hipertenacitet → pretjerana usmjerenost pažnje na određenu aktivnost
o Depresija, shizofrenija, anksiozni poremećaji
o Uz hipertenacitet, kod depresije i SH imamo i poremećaj mišljenja formalnog tipa
(ljepljivi ili disocirani misaoni ductus)
- Hipovigilnost → nemogućnost brze promjene cilja pažnje
o Osoba sporo prelazi s jednog sugovornika na drugi, s jedne aktivnosti na drugu
o Kod depresije i psihoorg. stanja
- Hipervigilnost → brza izmjena pažnje
o Bolesnik prebrzo mijenja teme, sugovornike, djelovanja
o Manija, anksioznost, intoksikacija
- Rasijanost (aproseksija) → može se očitovati kao pojačani tenacitet uz oslabljenu vigilnost
ili kao pojačanu vigilnost uz smanjen tenacitet

- U jednom čovjeku je najčešće kombinacija hipotenacitet-hipervigilitet ili hipertenacitet-

hipovigilitet.
- Kombinacija hipertenacitet-hipervigilitet NE MOŽE biti prisutna istovremeno u jednoj
osobi jer jedno isključuje drugo.
- Kombinacija hipotenacitet-hipovigilitet može, ali se javlja vrlo rijetko i to kod teških
depresivnih pacijenata (teške endogene psihoze).

78
 .

POREMEĆAJI OPAŽANJA

OPAŽANJE
- Odnosi se na percepciju, a ne na pažnju
- Proces pretvaranja fizičkih podražaja u psihološku informaciju
- To nije samo doživljaj osjeta, već i doživljaj stvarnosti uopće

POREMEĆAJI OPAŽANJA
- Uzrokovani oštećenjem osjetnih organa, živčanih putova i središta za obradu osjetnih inf.
o Oštećenja su posljedica različitih neuroloških zbivanja, a klinički se očituju kao
agnozija
- Postoje p. opažanja pridruženi psihijatrijskim poremećajima
o oni su vezani uz smetnje svijesti, pažnje, afektivna i reaktivna stanja, psihoze, IT
o dijele se na kvantitativne i kvalitativne

1) Kvantitativni
- Povećana je, smanjena ili odsutna osjetljivost određenog osjetnog područja
o Promjene su psihološki uzrokovane
- Hiperestezija → psihološki povećana osjetljivost na neki podražaj
o U disocijativnim stanjima, SH, depresiji, epilepsiji
o Hiperalgezija – povećana osjetljivost na bol
- Hipoestezija → psihološki smanjena osjetljivost na određeni podražaj
o U podlozi nisu neurološki ili psihijatrijski razlozi, već neki organitet (npr. upala uha)
o Dolazi u stanjima intenzivnog afekta, uzbuđenja i straha
o Hipalgezija – smanjena osjetljivost na osjet boli
- Anestezija → potpuna neosjetljivost na podražaj
o Kod disocijativnih stanja, depresije, SH, stupora, organskih oštećenja mozga s p.
svijesti
o Analgezija – potpuna neosjetljivost na bol

2) Kvalitativni
- Djelomično su osnovi neurološki razlozi (npr. agnozija), a djelomično psihijatrijski razlozi
(npr. iluzije i halucinacije)
- Iluzije → kriva prepoznavanja
o Obmane osjetila u kojima podražaj postoji, ali se doživljava na pogrešan način
o Fiziološke – u zdravih ljudi kada su umorni, nezainteresirani, uplašeni (tipfeleri)
 Ako se događaju rijetko, samostalno i ne ometaju funkcioniranje osobe
 Ako se iluzija javlja izolirano, gotovo sigurno je da nije psihopatološka
o Patološke – kada remete ponašanje i funkcioniranje osobe
o Javljaju se i u različitim psihijatrijskim entitetima
 Stanja sužene svijesti, depresija, SH, psihoorg. poremećaji
o Pareidolija – stanje realnih podražaja koji se iskrivljeno doživljavaju
 U njemu razni ljudi „vide“ različite stvari (oblici oblaka)
o Dizosmija – ulizija vezana uz osjet mirisa
 Krivo prepoznavanje mirisa kada se obični mirisi doživljavaju kao neugodni
 Kod bolesti gornjeg dišnog sustava, u nekim neurološkim p. i depresiji

79
 .

PATOLOŠKA ILUZIJA FIZIOLOŠKE ILUZIJE

1. one iluzije koje ovise o broju i kvaliteti
1. kada su učestale;
receptora (najbolji primjer su taktilna
2. kada je generalno funkcioniranje osobe
osjetilna tjelešca-najviše ih je na
promijenjeno ili poremećeno
jagodicama na prstima, isti podražaj na
3.kada postoje i neki drugi poremećaji
leđima i prstu-postoji razlika)
opažanja ili neka druga ozbiljnija
2. ljudi koji su više vizualni ili slušni tip-
psihopatologija (tj. iluzija se ne javlja
više reagiraju na taj tip podražaja, a nije
izolirano)→ovaj uvjet je najvažniji;
hiperestezija
4. sam bolesnik nije kritičan prema
3. fiziološke iluzije se javljaju i uslijed
iluzijama (ovaj uvjet nije ključan)
hipoksije ili umora (npr. neprospavana noć)

- Halucinacije → uvijek su patološki doživljaj

o Varke ili obmane osjetila gdje podražaja nema, a bolesnik se ponaša kao da podražaj
postoji
o Imaju jasnoću i osjećaj konkretnosti
o Pojavljuju se pri očuvanoj (SH, manija, depresija) i pri poremećenoj svijesti (delirij,
sumraćno stanje)
o Mogu biti osnovne i složene
o Refleksne – podražaj jednog osjetnog područja izaziva doživljaj drugog područja
 Nazivaju se i sinestezijama
o Funkcionalne – dok je proces opažanja održan
 Prestaju kada bolesnik spriječi opažanje (npr. začepi uši)
o Negativne – podražaj postoji, a osoba ga ne percipira, tj ponaša se kao da ga nema
o Slušne – najčešće halucinacije
 Jednostavne (akoazmi) – halucinacije tona, zvuka, šuma, pucketanja
 Složene (fonemi) – halucinacije glasa, glazbe, buke
 Pacijenti koji imaju slušne halucinacije u akutnoj fazi, ne skrivaju ih
(priznaju da ih imaju)
 Jedino ako su paranoidni prema drugima, tada skrivaju da imaju halucinacije
o Imperativne – naređuju bolesniku da nešto napravi
 Može biti protivno bolesnikovoj želji, može se sukobljavati s normama, može
biti naredba da učini nešto zlo
o Teleološke – glasovi koji daju savjete i upozorenje
o Vidne
 Jednostavne (fotomi) – u obliku iskre, svjetla, boje
 Složene (vizije) – pojavljuju se slike predmeta, ljudi, situacija i događaja
 U SH, stanjima sužene svijesti, prije svega u deliriju i drugim akutnim
moždanim sindromima
o Eidetičke – bolesnik svoja sjećanja doživljava kao stvarnost
o Ekstrakampine – bolesnik „vidi“ što se događa izvan njegova vidnog polja
o Autoskopse - halucinacije sebe samog pri čemu bolesnik ima osjećaj odvojenosti od
vlastita tijela
o Mikrohalucinacije – doživljaj malih ljudi, životinja kukaca
 Mikropsija – predmeti se doživljavaju kao umanjeni
 Makropsija – doživljaj da su predmeti povećani
o Dismegalopsija – predmeti izgledaju promijenjenog oblika ili veličine

80
 .

 Sindom Alise u zemlji čudesa – dismegalopsija promijenjene veličine

predmeta i/ili dijelova vlastita tijela
o Poropsija – iluzija u kojoj je čini da se predmet udaljuje, tj. ne može se odrediti
udaljenost od njega pri čemu se njegova veličina doživljava realno
o Okusne – doživljaji nekog okusa
 U epilepsiji, paranoidnoj psihozi, SH, različitim tjelesnim bolestima
o Njušne ili halucinacije mirisa – doživljaji neugodnog ili ugodnog mirisa
 Simptom epilepsije, tumora mozga, i u paranoidnim stanjima
o Taktilne ili halucijnacije dodira – doživljaji različitih vrsta dodira: dodirivanje, trnci,
svrbež, ubod, bol, pritisak
 Kod SH, epilepsije, psihoorg. stanja
o Formikacija – podvrsta taktilne halucinacije s osjećajem kako bube i pauci gmižu po
koži i izazivaju trnce
 Karakteristično za alkoholni delirij
o Cenestetičke – rijetka i zastrašujuća doživljavanja kao da netko dodiruje, premješta,
oštećuje bolesnikove unutrašnje organe
 Obično u SH
o Vestibularne – bolesnik ima osjećaj da se okreće on ili svijet oko njega
 U SH i moždanim sindromima
o Halucinoza – javljaju se brojna halucinatorna doživljavanja koja straše bolesnika
 Alkoholna – stanje u kojem prevladavaju većinom slušne halucinacije, a
svijest je očuvana
• Treba razlikovati od alkoholnog delirija
o Prevladavaju vidne halucinacije, formikacije i
mikrohalucinacije, a svijest je sužena
o Pri postavljanju dijagnoze, psihijatar traga za njima-postavlja bolesniku direktno
pitanje
o Pacijenti češće negiraju u subakutnoj (kasnija faza bolesti) ili kroničnoj fazi
 Tada već shvate da ih drugi stigmatiziraju ili izbjegavaju zbog halucinacija, a
osim što skrivaju postojanje halucinacija, još i retrospektivno ublažavaju ili
niječu (tj. da na početku bolesti nisu imali halucinacije ili da su javljale vrlo
rijetko)
o Na osnovi halucinacija svrstavamo kliničku sliku psihoze u pozitivnu (produktivnu)
ili negativnu sliku

- Pseudohalucinacije → živahne dvodimenzionalne predodžbe koje nastaju pri očuvanoj

svijesti, a neovisno o volji osobe
o Nisu patološki fenomen – lažne halucinacije
o Nemaju osjećaj tjelesnosti i realnosti
o Pojavljuju se pri umoru, jednoličnom radu i zamaranju jednog osjetila
o Hipnagogne – javljaju se pred san
o Hipnopompne – prije konačnog buđenja
o Obje su psihogeno uvjetovane i povezuju se s događajima koji su osobu
emocionalno okupirali

3) Poremećaji opažanja koji se pojavljuju s kognitivnim i tjelesnim oštećenjima

- Agnozija → nesposobnost prepoznavanja i shvaćanja vidnih, slušnih, taktilnih ili drugih
sadržaja
o U osnovi neurološki fenomen

81
 .

o Simultagnozija – nemogućnost shvaćanja više od jednog dijela neke vizualne scene

istodobno ili povezivanja tih dijelova u cjellinu
 Može se javiti samostalno ili u Balintovu sindromu
o Amuzija – nemogućnost prepoznavanja, tj. stvaranja glazbe
o Akinetopsija – nemogućnost opažanja pokreta

- Sumanuta opažanja → opažanja događaja tako da im se pridaje abnormalno značenje koje

oni ne posjeduju
o Kombinacija su halucinacije i sumnutosti
- Aura → upozoravajuća senzacija koja prethodi epileptičnom ili napadaju migrene
- Palinakuzija → fenomen opažanja nekog slušnog podražaja nakon što je on prestao
- Palinopsija → trajanje vidnog doživljaja nakon što je podražaj koji ga je uzrokovao prestao
- Adiadohokinezija → nemogućnost izvođenja brzih i/ili izmjenjujućih pokreta
o Posljedica poremećaja psihomotorike, ali i opažanja
o Uz njega se može javiti i apraksija

4) Poremećaji opažanja koji se pojavljuju u disocijativnim/konverzivnim stanjima

- Ovdje se svrstava disocijacija te mikropsija, depersonalizacija, derealizacija, fuga i histerična
anestezija
- Disocijacija → nesvjesni obrambeni mehanizam koji uključuje izdvajanje nekih mentalnih i
ponašajnih procesa iz cjelokupnog psihičkog života
o Događa se zbog nemogućnosti da osoba neka traumatska sjećanja uključi u svoje
iskustvo te ih pohranjuje „izdvojeno“ od drugih sjećanja

82
 .

POREMEĆAJI NAGONA

NAGONI
- Nagon je u najširem smislu energija ili sila koja organizam nagoni na neku aktivnost
- Prirođena potreba organizma koja se temelji na naslijeđenim automatizmima
- Teže zadovoljenju što dovodi do ugode, a nezadovoljenje nagona izaziva zadovoljstvo,
napetost i uznemirenost
- Dijele se na:
o Vitalne (primarne) – nagon za samoodržanjem, hranom, vodom, spavanjem,
izbjegavanjem boli i održavanjem vrste
 Mogu biti kvantitativni (povećani i smanjeni) i kvalitativni
o Socijalne (sekundarne, stečene)

1. NAGON ZA SAMOODRŽANJEM
- Filogenetski i ontogenetski najstariji
- Omogućuje življenje i zadovoljavanje svih drugih nagona i potreba
- Pojačani nagon za samoodržavanjem se ne smatra psihijatrijskim entitetom
o Stanje u kojem osoba preživljava ili opstaje u opasnim, teškim i na prvi pogled
bezazlenim situacijama
- Smanjenje ovog nagona se očituje u razmišljanjima o samoubojstvu, njaegovim pokušajima i
izvršenom samoubojstvu
o Suicidalnost → kod različitih psihijatrijskih entiteta (depr, SH), kod tjelesnih
bolesti, ali i u psihički zdravih ljudi koji se nalaze u kriznim situacijama
 I kod ljudi koji ne pokazuju nikakve smetnje ili to okolina ne primjećuje
o Demonstrativni pokušaj samoubojstva → ne sadržava želju da se osoba ubije nego
da s tim činom skrene pažnju na sebe, neki problem, situaciju
 Manje psihopatološki utemeljeni jer se obično ne radi o psihijatrijskoj bolesti

2. NAGON ZA HRANJENJEM
- Dnevna potreba za hranom za zadovoljenje bazalnog metabolizma je oko 1500 kalorija za
žene i 2300 kalorija za muškarce
- Kao mjera uhranjenosti rabi se indeks tjelesne mase (ITM ili BMI)
o Omjer težine i kvadrata visine
- Nema stroge definicije postaje li dijeta poremećajem i kada on nastupa
o Vjerojatno onda kada osoba izgubi kontrolu nad dijetom, kada nastaju brza i velika
kolebanja u tjelesnoj težini, kada se pojavljuju druga tjelesna oštećenja i/ili psihičke
smetnje kao posljedica dijete

- KVANTITATIVNI POREMEĆAJI:
- Jedenje manje ili više se javlja kod gotovo svakog psihijatrijskog entiteta (češće je jedenje
manje); međutim, kod anoreksije i bulimije se to javlja izolirano
- Anoreksija i bulimija su 2 različita poremećaja (oko toga se slaže većina autora, iako
psihodinamsko gledište naglašava kako se radi o jednom poremećaju a različitim
manifestacijama)
- Jedina sličnost između anoreksije i bulimije jest to da im nije poznata etiologija
o postoje pokušaji objašnjenja etiologije anoreksije i bulimije poput otpora prema
autoritetu, odrastanju, roditeljima, partneru i sl.
 To se javlja kod 2/3 oboljelih
 1/3 oboljelih dolazi iz normalnih obiteljskih ili partnerskih okruženja
- Danas je sve češći oblik kombinacije anoreksije i bulimije
- TERAPIJA - vrlo složena i teška, nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima

83
 .

- SMRTNOST - anoreksija 5% bolesnika umire; bulimija u promilima (znači tisućinkama)

- Anoreksija → smanjenje uzimanja hrane i izbjegavanje neke hrane prije svega zbog želje da
se bude mršav
o Pri tome dolazi do pada tjelesne težine i različitih metaboličkih, hormonalnih i
drugih promjena
o Obično je simptom nekog drugog poremećaja
o Kad se javlja kao samostalni poremećaj – anorexia nervosa
o Javlja se obično između 15. i 25. Godine
o U 80-90% slučajeva pogađa žene
o Kad jednom završi anoreksična epizoda, kasnije osoba ima veću vjerojatnost razviti
ponovno anoreksiju ili neki drugi poremećaj
- Bulimija → povećanje nagona za hranjenjem
o Promjene u težini te niz metaboličkih promjena i oštećenja
o U intelektualnim teškoćama, psihoorganskim poremećajima, atipičnoj depresiji,
maniji, temporalnoj epilepsiji
o Kao samostalni entitet – bulimia nervosa
o Omjer oboljelih po spolu je Ž:M=2:1
o Prognoza je bolje nego kod anoreksije, poremećaj se može javiti i u kasnijoj dobi
kod žena (oko 40.)

- KVALITATIVNI POREMEĆAJI:
- Pika → jedenje nejestivih tvari ili one hrane koja nije primjerena podneblju, godišnjem dobu,
toj osobi
o Fiziološka pika – javlja se u trudnica
o Patološka – u duševnih bolesnika
 Jedenje metala i mentalnih predmeta, stakla, škroba, leda, kose ili vune,
fecesa (koprofagija), mesa leša (nekrofagija)
 Kanibalizam (antropofagija) – ubojstvo nakon kojeg se jedu dijelovi tijela
ubijenog
 Koprofagija, nekrofagija i antropofagija - uvijek se javljaju uz SH i
predstavljaju teške poremećaje
- Vegetarijanstvo → nejedenje mesa i hrane životinjskog podrijetla
o Samo vegetarijanstvo ako je izolirano nije psihopatološki poremećaj
o Ekstremno – psihopatološki p. u kojem je osoba u zastupanju vegetarijanstva
agresivna prema okolini, te kada postoje neki drugi psihički simptomi
 Osoba može imati i sumanute misli o zdravom načinu života

3. NAGON ZA SPAVANJEM
- Spavanje je fiziološka manifestacija u kojoj je motorička aktivnost snižena, a stanje svijesti
promijenjeno pri čemu je opažanje vanjske situacije bitno smanjeno
o Osnovno objašnjenje uloge spavanja je u oporavku organizma
o Mišljenje o spavnju kao adaptivnom ponašanju
- Ciklus budnost – spavanje – osnovni cirkadijurni ritam
o Jezgra SC N usklađuje soavanje i budno stanje s noći i danom
o Mijenja se tijekom života – spavanje se skraćuje
- Ortodoksno spavanje (non-REM)
o Faze 1 i 2 – faze površnog i plitkog spavanja
o Faze 3 i 4 – faze fubokog spavanja
- Paradoksno spavanje je REM faza

84
 .

o Brzi očni pokreti, uz paralizu voljnih mišića i promjenu mišićnog tonusa

o Ovdje se događa sanjanje

85
 .

- Deprivacija plićih faza spavanja (1. i 2. faze) se bolje podnosi

o Na početku se ne vise značajne posljedice
o Poslije se javljaju umor, slabija koncentracija, otežana koordinacija pokreta
- Deprivacija dubokih faza i REM faza spavanja se teže podnosi
o Već nakon nekoliko dana dolazi do konfuznosti, neorijentiranosti, psihotičnih
fenomena te niza tjelesnih promjena poput povišenja krvnog tlaka, glavobolje,
tremora, nistagmusa
- Dugotrajna deprivacija može dovesti do smrtnog ishoda
o To se vidi u fatalnoj obiteljskoj nesanici – rijetka, autosomno nasljedna prionska
bolest gdje se javlja demencija koja završava smrću

- KVANTITATIVNI POREMEĆAJI ILI DIZSOMNIJE

- Insomnija → nesanica koja se može javiti kao smetnja usnivanja i/ili prosnivanja pri čemu je
smanjena kvaliteta spavanja
o Javlja se i dnevna pospanost
o Jedna od najčešćih simptoma u medicini
o Primarne – bez povezanosti s psihičkim/tjelesnim bolestima
 Psihofiziološke – uzrokovane su uvjetnim podražajima (npr.emoc. uzbuđenje)
 Situacijske – traju kratko, a javljaju se prije ili nakon životnih događaja
odnosno stresogenih situacija (kod smjenskog rada i jet laga)
 Obiteljske – nastaju kao česti poremećaji usnivanja i/ili prosnivanja u nekim
obiteljima
 Idiopatske – nepoznatog uzroka, a ne mogu se svrstati ni u jednu drugu
skupinu nesanica
o Sekundarne – u tjelesnim i psihijatrijskim poremećajima te zbog primjene određenih
lijekova
 Bolni sindromi, bolesti s oslabljenom cerebralnom cirkulacijom i
metaboličke bolesti
o Nesanica se javlja praktički kod svih psihijatrijskih bolesti
 Depresija, manija, SH, psihoorg sindromi, ovisnosti, p. prilagodbe, anksiozna
stanja, OKP
 Može biti uzrokovana lijekovima, zlouporabom kofeina, nikotina ili alkohola
o Nesanice koje se javljaju s drugim p. spavanja
 Apneja u spavanju – prestanak disanja u snu dulji od 10 sekundi
• može biti sentralnog, opsrtuktivnog ili mješovitog tipa
• opstruktivni je najčešći i obično se javlja kod muškaraca, pretilih, sa
zahvaćenim anatomskim strukturama koje zatvaraju dišni put
• ovo stanje prati i hrkanje
 Sindrom nemirnih nogu – pojava malih pokreta nogu koji se javljaju portiv
bolesnikove želje
• Potreba se pojačava navešer što ometa usnivanje
 Hipersomnija – pretjerana dnevna pospanost
• Osoba spava dugo i ako je probudimo reći će da je umorna i da želi
spavati i dalje
• Može biti situacijska, vezana za tjelesne bolesti, psihijatrijske p.,
može biti posljedica uzimanja različitih lijekova, obično psihofarmaka
te se javlja u stanjima intoksiciranosti

86
 .

• Primarna – produljenje noćnog sna uz dnevnu pospanost

o Ovdje se ne javlja katapleksija
• Periodična – pretjerana pospanost se javlja u epizodama koje traju od
nekoliko dana do nekoliko tjedana te ih prati povećan apetit i povišen
spolni nagon
• Hipersomnija u užem smislu
o Npr. osoba uobičajeno spava 6-8h i u jednom trenutku počinje
spavati više od 10h
• Nije poremećaj ako netko ima bioritam spavanja duljeg od 10h
 Narkolepsija – (neurološka) bolest koju obilježava povećana potreba za
spavanjem u obliku napadaja spavanja
• Pospanost nastupa tijekom monotonih radnji, ali i za vrijeme složenih
• Karakteristična četiri simptoma: napadaji spavanja, katapleksija
(trenutačna slabost mišićnog tonusa), paraliza spavanja (osjećaj
potpune oduzetosti tijekom noćnih buđenja) i hipnagogne halucinacije
o Nesanice u užem smislu
 3-4% nesanica
 Radi se o nesanici ako osobi treba dulje od 45 minuta da zaspi, ako se budi
više od 4 puta tijekom jedne noći, ako je duljina spavanja kraća od 4 sata i
ako se sve to ponavlja barem 4 puta na tjedan i ukupno traje dulje od mjesec
dana
o TERAPIJA:
 Jedino nesanice u užem smislu liječe lijekovima za spavanje (hipnotici)
 Nesanica koja za podlogu ima somatske bolesti treba liječiti lijekom za tu
somatsku bolest (tj. liječi se somatska bolest, a ne nesanica)
 Nesanica čija je podloga psihijatrijska treba liječiti odgovarajućim
psihofarmakom (za onaj poremećaj koji je u podlozi)
 Situacijske nesanice, npr. zbog jet laga, se liječe melatoninom
- Rebound fenomen - javlja se kod svake vrste deprivacije
o Ukoliko osoba neko vrijeme ne spava (npr. ispitni rokovi) i nakon toga produlji
vrijeme spavanja radi se o rebound fenomenu koji je normalan, a ne poremećaj

- KVALITATIVNI POREMEĆAJI ILI PARASOMNIJE

- Hodanje u spavanju → kratkotrajno djelomično buđenje s automatizmom motorike kao u
budnom stanju
o Svijest je pomućena, a osoba poslije pokazuje amneziju za ovo razdoblje
o Katkad se javlja nakon umora, neprospavane noći i češće u nekim obiteljima
o Osim kao zaseban poremećaj, može se javiti kao ssimptom epilepsije i fuge
- Noćni strah → naglo buđenje praćeno jakim strahom
o Obično u prvoj polovini spavanja, iz dubokih non-REM faza
o Prisutni su vegetativni znakovi (lupanje srca, ubrzano disanje, drhtanje), a mogu se
javiti i krik, vrištanje, plač, osoba ustane i ushoda se
o Svijest na početku nije potpuno bistra, ali vrlo brzo to postane
o Obično je prisutna amnezija za ovo razdoblje – osoba se ujutro nejasno sjeća ili se ne
sjeća ove epizode
o Javlja se samostalno ili u p. prilagodbe, reaktivnim stanjima, p. raspoloženja
- Noćna mora → buđenje u drugoj polovini spavanja, vezano uz REM fazu
o Osoba uz intenzivan strah ima neugodne sadržaje sna
o Vegetativni simptomi su rjeđi

87
 .

o Može biti samostalni entitet, a javlja se i u depresiji, p. prilagodbe, p. ličnosti, SH

88
 .

- Noćno mokrenje ili enureza→ nastaje u vrijeme dubokih faza spavanja

o Idiopatsku treba razlikovati od simptomatske kada je mokrenje posljedica nekog
organskog zbivanja
o Idiopatska može biti:
 Primarna – kada dijete ne stekne kontrolu mokrenja (u dobi 2-4 godine)
 Sekundarna – kada osoba, nakon što stekne kontrolu noćnog mokrenja, ju
privremeno gubi
- Bruksizam → škripanje zubima u spavanju
- Paraliza spavanja → iznenadna nesposobnost pomicanja nakon usnivanja ili buđenja
- Govorenje u snu, kimanje glavom u snu, kronična paroksizmalna glavobolja, sindrom
gutanja, povrata želučanog sadržaja i kardiološki simptomi povezani sa spavanjem

4. SPOLNI NAGON
- Ostvaruje se kroz četiri faze:
o Želja → obilježavaju ju seksualne fantazije i sama želja za seksualnim kontaktom
o Uzbuđenje → subjektivni osjećaj seksualnog zadovoljstva, koji prate promjene na
spolnim organima
o Orgazam → vrhunac spolnog zadovoljstva
o Smirenje → opće opuštanje,popuštanje mišićne napetosti i osjećaj općeg blagostanja
- U prve tri faze javljaju se kvantitativni poremećaji spolnog nagona (specifične spolne
disfunkcije)
- U četvrtoj fazi se ne pojavljuju karakteristični poremećaji spolnog nagona
o Ovdje, ali i u ostalim fazama se mogu pojaviti bolni sindromi (dispareunija,
vaginizam)

- KVANTITATIVNI POREMEĆAJI
- Povećanje spolnog nagona → kada je izolirani fenomen (najrjeđe), to je oblik
kompulzivnog obavljanja spolne aktivnosti
o Nimfomanija – seksualna ovisnost u žena
o Satirijaza – seksualna ovisnost u muškaraca
o Javlja se i u maniji, kroničnim psihoorg. p., pod utjecajem različitih psihostimulansa
o Terapija je psihoterapija
- Smanjenje spolnog nagona → javlja se u SH, depresiji, p. ličnosti ili kao samostalni entitet
o Frigidnost - kod žena
 U užem smislu – nemogućnost doživljavanja orgazma u žena
o Impotencija - kod muškaraca
 U užem smislu – obuhvaća smetnje u postizanju i održanju erekcije
o Javlja se u različitim oblicima – od p. želje za spolnim činom i averzije prema
spolnom odnosu, preko p. spolnog uzbuđenja i genitalnog odgovora u samom
koitusu, do p. doživljavanja orgazma, doživljavanja boli pri spolnom odnosu i
vaginizma
- Poremećaj spolne želje → prisutan kada je ta želja smanjena ili odsutna
o Riječ je o trajnom ili povremenom smanjenju ili izostanku seksualnih fantazija i
želje za seksualnom aktivnošću
o Može se javiti samostalno (spolna disfunkcija), a kao i posljedica kroničnog stresa,
anksioznosti ili depresivnosti
- Averzija prema spolnom činu → izbjegavanje spolnog kontakta
o Osoba izbjegava genitalni kontakt sa spolnim partnerom

89
 .

o Obično partneri emocioonalno uredno funkcioniraju, ali u jednog od njih

približavanje spolnom odnosu izaziva uznemirenost i strah do te mjere da se odnos
izbjegava ili osoba ulazi u spolni čin, ali nedostaje spolni užitak

90
 .

- Poremećaj spolnog uzbuđenja → nazivaju se i p. spolnog odgovora

o P. spolnog uzbuđenja u žena – smetnje lubrikacije
 Nemogućnost da se primjereno spolno uzbuđenje postigne ili održi do kraja
spolne aktivnosti
 Javljaju se kao spolna disfunkcija ili su vezane za psihičke smetnje
(anksioznost, strah, depresivnost, krivnja)
 Mogu biti povezane s hormonalnim oscilacijama te s nuspojavama lijekova
o P. spolnog uzbuđenja u muškaraca – smetnje erekcije
 Nemogućnost da se postigne ili održi erekcija za obavljanje spolnog čina
 Može bit trajno, stečeno ili situacijsko stanje
 Samostalni poremećaj ili prati tjelesne bolesti ili psihijatrijske entitete
 Uzroci su psihološki, organski ili mješoviti
• Te smetnje se javljaju i kao nuspojava niza lijekova
- Poremećaji doživljavanja orgazma u žena ili anorgazmija → inhibirani orgazam,
frigidnost u užem smislu, označuje povremeni ili stalni izostanak (ili kašnjenje) orgazma, a
nakon normalnog spolnog uzbuđenja, u koitusu ili masturbaciji
o Mogu biti trajne, stečene ili situacijske
o Uzroci mogu biti organski, ali i različiti psihološki čimbenici (pshijatrijski p.,
anksiozni osjećaji i osjećaji krivnje, strah od trudnoće ili gubitka kontrole)
- Poremećaji doživljavanja orgazma u muškaraca → inhibirani orgazam, zakašnjela
ejakulacija i izostala ejakulacija
o Stalni ili povremeni izostanak orgazma nakon primjerena spolnog uzbuđenja
o Mogu biti trajni, stečeni ili situacijski
o Uzroci su organski i psihički
o Javljaju se i u psihijatrijskim entitetima (depresija, SH, OKP, ADHD p. odrasle dobi)
- Prijevremena ejakulacija → prerana ejakulacija u odnosu na onu željenu
o Stanje u kojem se stalno ili povremeno postižu orgazam i ejakulacija prije nego što
bi to muškarac želio
o Ejakuliranje koje se događa prije ili odmah nakon penetracije
o Poneka uzrokovana organskim razlozima, a može se javiti i u psihijatrijskim p.
- Dispareunija → genitalna bol prije, za vrijeme ili nakon koitusa
o Češća u žena i obično se javlja u obliku vulvodinije (bol vanjskih sp. organa)
o Može biti pvozeana sa smetnjama lubrikacije i vaginizmom
o Bol ometa spolni odnos, a može biti toliko izražena da osoba uzbjegava sp. kontakt
o Organski je i psihološki uvjetovana
- Vaginizam → grč muskulature dna zdjelice
o Nenamjerni spazam koji onemogućuje koitus ili je on bolan

- KVALITATIVNI POREMEĆAJI
- Poremećaji seksualne sklonosti, seksualni poremećaji ili parafilije
- Radi se o seksualnim p. ako su ta ponašanja snažna i prevladavajuća i ako osoba samo
njihovim prakticiranjem ostvaruje spolno uzbuđenje i zadovoljstvo
- Perverziteti → blaži kvalitativni p. spolnog nagon
o Voajerizam, ekshibicionizam, transvestizam, fetišizam, froterizam
- Voajerizam → ponavljano zamišljanje ili promatranje drugih ljudi radi postizanja sp.
uzbuđenja
o Voajer najčešće ne ostvaruje seksualni kontakt s promatranom osobom
o Masturbacija do orgazma prati čin promatranja ili ga neposredno slijedi
o Češće se javlja u muškaraca

91
 .

- Ekshibicionizam → ponavljano izlaganje vlastita golog tijela obično nepoznatim osobama, a

radi postizanja spolnog uzbuđenja
o Orgazam se postiže masturbacijom za vrijeme ili nakon izlaganja
- Transvestizam → oblačenje u odjeću suprotnog spola da bi se postiglo spolno zadovoljstvo
o Obično u muškaraca heteroseksualne orijentacije
- Fetišizam → upotreba predmeta da bi se ostvarilo sp. zadovoljstvo
o Obično se radi o predmetima kojima fetišist pridaje posebno značenje intimno ih
povezujući s ljudskim tijelom
- Froterizam → trljanje penisa o stražnjicu ili neki drugi dio ženskog tijela kako bi se postigao
orgazam
o Događa se u prostorima gdje ima mnogo ljudi ili vozilima javnog prijevoza
- Perverzije → teži kvalitativni poremećaji spolnog nagona
- Spolni sadizam → izazivanje fizičke i/ili psihičke boli spolnom partneru, a u svrhu
postizanja sp. uzbuđenja
o Dijagnosticira se ako traje najmanje 6mj i ako postoje jake seksualne fantazije i
aktivnosti kojima se nanosi patnja žrtvi
o Udaranje, vezivanje, bičevanje, vješanje, silovanje
o Većinom kod muškaraca
o Osim kao samostalni entitet, mogu ga uzrokovati hormonalne smetnje, a može biti i
simptom psihijatrijskih p. i bolesti (p. ličnosti i SH)
- Spolni mazohizam → označuje doživljavanje psihičke i fizičke patnje radi postizanja
spolnog uzbuđenja
o Osoba pristaje na vlastito ponižavanje i podčinjavanje
o Prihvaća udaranje, mučenje, vezivanje, čak i situacije u kojoj joj je ugrožen život
o Češće kod muškaraca
o Javlja se kao izolirani fenomen ili u p. ličnosti, SH; depresiji
- Pedofilija → spolna aktivnost muškaraca s djecom pretpubertetske dobi s kojom ti muškarci
obično nisu u srodstvu
o Gledanje, dodirivanje, genitalni kontakt
o Može biti heteroseksualna, homoseks. i biseks.
o Podjela na one koji ne mogu spolno općiti s odraslom osobom (funkcioniraju samo s
djecom) i na one koji sp. funkcioniraju sa odraslim osobama
o Javlja se u stanju intoksikacije, pri različitim psihijatrijskim p. ili neovisno o njima
o NEMA U KNJIZI, PITAO NA USMENOM:
 Gerontofilija → sklonost seksualnoj aktivnosti sa osobama starije životne
dobi (najčešće mlađe žene sa stariji muškarcima)
- Zoofilija ili sodomija→ zadovoljenje spolne želje u sp. općenju sa životinjama
o U širem smislu označuje analni odnos, a u još širem spolnu nastranost, izopačenost,
parafiliju
- Nekrofilija → zadovoljenje spolnog nagona s mrtvim tijelom
- Akrotomofilija → seksualni je interes usmjeren prema partneru kojem nedostaje jedan ili
više udova
- Koprofilija → zadovoljenje spolne želje pri defeciranju na partnera ili kada partner to čini
osobi s ovim poremećajem
o Koprofagija – jedenje fecesa
o Klizmafilija – upotreba klizme kao dijela seksualne stimulacije
- Urofilija → postizanje spolnog uzbuđenja i zadovoljstva uriniranjem (na partnera ili kada to
ovaj čini)
o Kod oba spola

92
 .

o Može biti povezana s masturbacijom u kojoj se različiti predmeti guraju u otvor

mokraćne cijevi
- Skatologija → sklonost opscenom i lascivnom izražavanju, opisu spolnog čina, upotrebi
prostih i vulgarnih riječi, upotrebi zvukova koji podsjećaju na sp. aktivnost, a sve radi
postizanja sp. uzbuđenja
o Bolesnik se na ovaj način obraća najčešće nepoznatim ljudima

93
 .

- Parcijalizam → kada se osoba u svojoj sp. aktivnosti usmjeri samo na jedan dio partnerova
tijela
o Obično se naziva i oralizam jer je najčešće radi o oralnom kontaktu s različitim
dijelovima tijela
o Obično usmjeren prema ženskom spolovilu, penisu ili anusu
o Osoba spolno funkcionira samo na ovaj način
- Triolizam → varijanta seksualne aktivnosti u kojoj troje ljudi redovito spolno funkcionira
o Svi partneri su emocionalno i seksulano povezani, a moguće su sve kombinacije
partnera
- Infantilizam → stanje u kojem se osoba u spolnom činu ponaša kao dijete ili sebe zamišlja
kao dijete
- Hipoksifilija → želja da se spolno uzbuđenje postigne ili pojača doživljavanje orgazma
putem hipoksije (smanjene opskrbe mozga kisikom)
o Ostvaruje se upotrebom nekih lijekova, tvari ili gušenjem
o Autoerotska asfiksija – osoba se pri masturbaciji na različite načine guši ili smanjuje
udisanje zraka
- Višestruki poremećaj seksualne sklonosti → kada jedna osoba pokazuje dvije ili više
parafilija, odvojeno ili istodobno
o Najčešće u kombinaciji fetišizam/transvestizam, ekshibicionizam/voajerizam i
sadizam/mazohizam
- Silovanje → u širem smislu poremećaj spolnog nagona
o Označuje nasilni spolni odnos, a u širem smislu je silovanje svaki spolni kontakt
nastao nadvladavanjem
o Rjeđe se javlja kao p. spolnog nagona povezan sa sadizmom
 Tada silovatelj žrtvu prisiljava na sp. odnos radi postizanja ili pojačanja
spolne želje i uzbuđenosti
o Češće je čin agresije u kojem silovatelj ne doživljava pojačano sp. uzbuđenje
 Silovanje je kazna, osveta, pokazivanje moći
 Pri ovakvom silovanju, silovatelj najčešće ima neki p. ličnosti
- Incest → spolni odnos bliskih srodnika
o Najčešće je između brata i sestre, a zatim između oca i kćeri
o Ako osoba sp. uzbuđenje postiže ili ga pojačava samo sa svojim srodnikom, tada se
radi o poremećaju spolnog nagona

- POREMEĆAJI SPOLNE ULOGE ILI IDENTITETA

- Transseksualnost → snažna i jaka spolna (rodna) identifikacija koja uključuje nelagodu
prema svojem biološkom spolu i želju da se steknu tjelesna obilježja suprotnog bio. spola
o Osoba se osjeća zarobljenom u bio. spolu, ne prihvaća ga, želi njegovu promjenu u
suprotni spol
o Može se javiti neovisno o nekom psihijatrijskom p. i tada se ne smatra
psihopatološkim odstupanjem
o Rijetko se javlja sa SH
o Za prihvaćanje u javnosti odgovorni plastični kirurzi
o Prije je to bila kategorija podvojenog identiteta ili shizofrenije
o Uzrok je u razini testosterona
o Može se javiti zbog kromosomske aberacije, ali ovdje se uglavnom radi o urednoj
genetici bez psihičkih poremećaja

94
 .

- POREMEĆAJI SEKSUALNE ORIJENTACIJE

- Homoseksualnost i biseksualnost su „poremećaji“ spolne orijentacije
o Oblici sp. orijentacije, a ne psihički p.
o Spolna orijentacija se odnosi na sp. odgovor prema drugim osobama istog ili drugog
spola
 Čine ju želja, ponašanje i identitet
 Želju i ponašanje (izbor) treba odvojiti od seksualnog identiteta (osjećaj sebe
kao spolnog subjekta)
- Homoseksualnost → erotska povezanost s partnerom istoga spola, koja obuhvaća maštanje,
želje i aktivnost.
o Poremećaj samo ako je egodistona (neprihvaćena)
 Tada sp. orijentacije dovodi do raznih teškoća i osoba ju ne može prihvatiti i
obično je želi promijeniti
o Postoje latentna homoseksualnost (oko 50% populacije koja prihvaća
homoseksualnost) i manifestna homoseksualnost (oni koji jesu homoseksualci)
- Biseksualnost → označuje prisutnost spolne orijentacije prema oba spola
o Ni ova sp. orijentacija se ne smatra psihijatrijskim poremećajem, osim u slučaju
egodistone biseksualnosti
- Terapija: psihodinamska, ali dugo traje i daje slabe rezultate (lakše je preorijentirati
biseksualca nego homoseksualca)
-

95
 .

SHIZOFRENIJA I DRUGI SUMANUTI POREMEĆAJI

- Ovu skupinu čine psihoze, tj. psihotični poremećaji kojima je zajedničko obilježje pojava
psihotičnih simptoma
o Pozitivni simptomi: sumanute misli, halucinacije, smetnje doživljavanja vlastite
ličnosti (depersonalizacija i derealizacija) te poz. simptomi dezorganiziranog
mišljenja (disocirani misaoni duktus, verbigeracije, blok misli)
o Negativni: alogija, p. afektivnosti, autizam, anhedonija i avolicija
- Ove osobe žive u „svojoj“ stvarnosti, izmijenjenoj i drugačijoj od okolnog realiteta

SHIZOFRENIJA
- Postoji ideoafektivna disocijacija → stanje u kojem su misli i osjećaji često neusklađeni
o Oni nisu sukladni ni s vanjskim svijetom – zato su oni u nekom svojem svijetu
 Taj svijet je izvan uobičajene stvarnosti, ali je za bolesnika stvaran
o Osnovna značajka SH – bolesnik „ne testira realitet“ (živi u svijetu koji je drugačiji
od okolinskog)
 Ovo nije patognomonično (strogo specifično) za SH
 Odnosi se općenito na psihoze
 Znak je psihotičnog funkcioniranja
- Unatoč sumanuto-halucinatornim produkcijama bolesnik može zadržati značajne oblike
svakodnevnog funkcioniranja
a) Zablude vezane za SH
1. To je jedna bolest → nije jedna bolest već skupina različitih poremećaja koji imaju neka
zajednička obilježja (glavno je psihotičnost)
o Njezini su simptomi mnogobrojni, no nema svaki SH bolesnik sve simptome te
bolesti te se praktički sve moguće promijenjene psihičke funkcije mogu javiti u SH
 Ne postoje dvije iste SH
o Najznačajniji simptomi: poremećeno mišljenje (i govor), sumanutosti, poremećena
afektivnost, promjene u ponašanju i međuljudskim odnosima, p. pažnje i opažanja,
volje i psihomotorike
2. Riječ je o podvojenoj ličnosti → podvojena ličnost je iznimno rijedak poremećaj koji se prije
svega javlja u disocijativnim stanjima, a ne u SH
3. Kronična (doživotna) i najteža duševna bolest → najčešće je kroničnog tijeka, a težina bolesti
određuje prognostički ishod koji ovisi o simptomima bolesti i nizu različitih čimbenika vezanih uz
bolesnika i njegovu obitelj
o Dio bolesnika ima lošu prognozu – SH tada ima kroničan tijek i to su najteži oblici
o Ima i akutnih shizofrenih psihoza kod ljudi s dobrom prognozom jer nemaju
svakodnevni kronicitet
o Neki anksiozni poremećaji ili OKP mogu biti teži za okolinu
4. Za njezin nastanak odgovorna je okolina i sam bolesnik → bolesnik nije odgovoran niti kriv
zato što je obolio, a nema ni dokaza da je SH nastala zbog „neadekvatnog“ odgoja
o Okolina može biti suodgovorna kao trigger (ako je obitelj prehladna ili pretopla te u
slučaju overprotektivne majke, ali to ne uzrokuje shizofreniju jer bolesnici mogu
imati normalne majke)
5. Ne zna se uzrok shizofrenije → SH je multifaktorijalno uzrokovana, tj. riječ je o višestrukim
čimbenicima
o Biološki, socijalni i psihološki faktori koji se vežu za nastanak bolesti i oblikovanje
kliničke slike

96
 .

6. Nema prave terapije (lijeka) → farmakoterapija je najvažnija u liječenju

o Antipsihotici daju najbolje rezultate u tretmanu SH
o Postoje lijekovi koji uzrokuju povlačenje ili bitno smanjenje simptoma SH i dovode
do emoc. stabilnosti te kognitivne i socijalne rehabilitacije
o Još se koriste i elektrokonvulzivna terapija, neuroregenerativna, neuromodulatorna i
druge terapije te socioterapijski i psihoterapijski pristup i psihoedukacija
7. Shizofreni bolesnik opasan je za sebe i okolinu → suicidalnost i heteroagresivnost se ne
pojavljuju u svih SH bolesnika, a kad se pojave obično nisu dugotrajan simptom
o Suicidalna razmišljanja se obično jave izvan faze akutnog pogoršanja bolesti (oni
koji su u remisiji i ne žele ponovno javljanje simptoma)
o Opasnost za druge ugl. kod paranoidne SH
o Najbolja je prevencija tretman koji uključuje biopsihosocijalni pristup
8. Bolesnik nije svjestan svojih postupaka i nije odgovoran za njih pa mu treba oduzeti
poslovnu sposobnost i odrediti staratelja →osoba je svjesna svojih postupaka, ali katkad nije
prisebna
o Uklanjanje odgovornosti za brigu o sebi i svojoj bolesti je za SH bolesnika loše i
kontraučinkovito
o Cilj liječenja je i rehabilitacija
o No neki bolesnici se nisu sposobni brinuti o sebi u svim aspektima života pa im treba
pomoć druge osobe u pravnom i ekonomskom smislu
o Ali veliki broj bolesnika ne treba staratelja – prisebni su i mogu odlučivati o sebi i za
sebe

b) Povijest koncepta SH
- Morel → 1860.g. opisao bolesnika koji je u mladosti počeo intelektualno propadati, imao je
halucinacije i sumanute misli
o Bolest nazvao demencija prekoks
- Hecker → 1871.g. opisao psihozu koju je nazvao hebefrenija
- Kahlbaum → 1874.g. opisao psihozu katatonog tipa
o Uvodi pojam katatonia
- Fink → 1881.g. opisao kombiniranu formu katatonije i hebefrenije
- Kraepelin → 1896.g. stvorio klasifikaciju duševnih poremećaja
o Podijelio ih je na dvije velike skupine
 Manično- depresivne psihoze
 Psihoze koje nazina demencija prekoks
• Ovu skupinu čine: hebefrenija, katatonija i demencija paranoja
• Zajednička obilježja su zakočeni misaoni tok, emocionalna tupost i
gubitak energije
o Shizofrene simptome podijelio na floridne i deficitarne
- E. Bleuler → skupini SH pridodao još jednu psihozu – jednostavnu ili SH simplex
o Ovdje nema produktivnih simptoma, osoba se povlači, sama je sebi dovoljna,
postupno zakazuje u funkcioniranju i svim emoc./soc. relacijama
o Smatrao je kako se ove bolesti ne pojavljuju samo u mladosti te kako ne trebaju
završiti u demenciji, tj. deterioraciji (raspadu ličnosti)
o Kod njih nije riječ o intelektualnom propadanju nego o rascjepu misli od osjećaja
o Za ove psihoze uveo naziv grupa shizofrenija
o Uveo koncept „4 a“ simptoma koje mora imati shizofreni bolesnik:
 Autizam – povlačenje iz društva, prijateljskih, partnerskih, rodbinskih
odnosa
 Ambivalencija – dvostrukost emocija

97
 .

• U jednom trenutku voli i mrzi

98
 .

 Poremećaj afekta (kratkotrajnog raspoloženja)

• Dolazi u obliku kvalitativno promijenjenog afekta
• Bolesnik je emoc. hladan, udaljen, krut
 Poremećaj asocijacija – formalni poremećaj mišljenja u kojem bolesnik ima
svoj slijed asocijacija koji je neobičan i neshvatljiv okolini
o Kanije uveo još „2a“ simptoma:
 Poremećaj pažnje
 Anhormija – odsutnost vitalnih i nagonskih dinamizama
o Po njemu su „a“ simptomi primarni
 Bez njih se ne mže postaviti dijagnoza SH
o Postoje i akcesorni simptomi
 Prije svega p. opažanja (halucinacije) i sadržajni p. mišljenja (sumanute
misli)
o Opisao i shizoidnu ličnost koja se može razviti u SH
o Mišljenje SH bolesnika je nazvao autističkim (njegov sin to nazvao dereističkim)
- Meyer → smatrao da nije riječ o bolesti nego o odgovoru na životne stresne situacije
o Uveo pojam sindrom shizofrene reakcije
o Nije inzistirao na postojanju specif. simptoma, niti na deterioraciji
- Kretschmer → povezao SH s asteničkom konstitucijom
- Schneider → podijelio simptome SH u one prvog i drugog reda
o Simptomi I. reda: slušne halucinacije, fenomen oduzimanja ili nametanja misli,
nametanje ili kontroliranje volje, cenestetičke halucinacije
 Specif. za SH i bez njih se ona ne može dijagnosticirati
o Simptomi II. reda: drugi p. opažanja, socijalno povlačenje, smetenost, depresivne i
euforične promjene raspoloženja, anhedoniju, hipobuliju, osjećaj afektivne praznine,
tj. socijalnog osiromašenja
- Carpenter → uvodi pojam deficitarnih i nedeficitarnih simptoma SH
o Deficitarni su simptomi primarni ili sekundarni (posljedica produktivnih simptoma)
- Strauss → smatra produktivne simptome direktnom posljedicom oštećenja SŽS-a, a
deficitarne (negativne) simptome odsutstvom normalnih funkcija
- Crow → SH podijelio na dva sindroma
o SH sindrom tip I – naglo počinje, ima pozitivne simtpome, dobro reagira na
farmakoterapiju i ima povoljnu prognozu
o SH sindrom tip II – počinje postupno, s neg. simptoima, slabije reagira na terapiju,
ima lošiju prognozu
- Andreasen – klasificirala SH razmatrajući njihov početak i tijek, prognozu, konstrukt SH
kao proces ili reakciju
o Stvorila koncept pozitivne i negativne SH
o Pozitivna SH – ima poz.,tj produktivne simptome (sumanute misli, formalni p.
mišljenja, halucinatorna doživljavanja, fenomeni depersonalizacije i deralizacije)
o Negativna – odsutni su produktivni simptomi, a prisutni negativni (deficitarni)
 Socijalno ponašanje, p. afekta, andehonija, anhormija, život u svojem,
izoliranom svijetu
 Forma slična SH simpleks i u prosjeku ima lošiju prognozu od poz. SH
- Dvodimenzionalni model SH → pozitivna i negativna
- Trodimenzionalni → SH čine psihomotorne promjene, deorganizirano ponašanje i
„distorzija realiteta“
- Četverodimenzionalni → uključuje poz. simptome, neg. simptome, uzbuđenost i
depresivnost

99
 .

- Petodimenzionalni → integrira poz. simptome, neg. simptome, uzbuđenost, afektivne

simptome (depresivnost i/ili anksioznost) i kognitivne smetnje

100
 .

c) Epidemiologija
- SH je bolest univerzalna u prostoru i vremenu
- Postoje geografske razlike u učestalosti SH
o U nekim zemljama je učestalija (Irska, Švedska)
o Kod nas je češća u Istri i Primorju
- Učestalija u gradovima nego u seoskim područjima
o Oboljeli češće žive u središnjim zonama gradova
 Tu su odvojeni od bliskog kontakta s drugima
- Češće obolijevaju osobe nižeg SES-a
o Ne zna se je li niži SES uzrok ili posljedica SH
- Veća pojvanost u etnički manjinskim skupinama
- Životna prevalencija se kreće od 0,5 do 2%, prosječni rizik za obolijevanje je 1%, a
incidencija (broj novooboljelih) 10 do 40 na 100 000 ljudi u jednoj godini
- U svijetu oko 24 milijuna SH bolesnika, a u Hrvatskoj oko 19 tisuća
- Obično se javlja između 15. i 40. godine života
o Rijetko nastane prije 10. i nakon 50.g.
o U više od 50% bolesnika SH se javlja između 15. i 25.g.
o U više od 80% između 15. i 35.g.
- Nema spolnih razlika, no neka istraživanja pokazuju češću pojavu SH u muškaraca
o Češće konzumiranje droga kod M (?)
o Rijeđe kod Ž zbog upotrebe kontraceptivnih sredstava koja sadržavaju estrogenn
koji ima dopamin blokirajući učinak (?)
o Ranija pojava kod M – najčešće od 15-24.g.
o Kod žena – 20.-29.g.
o Žene u odnosu na M pokazuju bolje premorbidno funkcioniranje i imaju više
afektivnih i pozitivnih, a manje neg. simptoma
- SH bolesnici su češće rođni zimi i u rano proljeće nego u druga doba godine
o Povezuje se s virusnom teorijom o nastanku SH

d) Etiologija
- uzrok SH još uvijek nije poznat
- bolest uzrokovana multifaktorski
o u njezinu nastanku, razvitku i oblikovanju kliničke slike sudjeluju biološki,
psihološki i socijalni čimbenici u složenom međuodnosu
- Genetika SH → naslijeđe kao mogući uzrok ove bolesti
o Rizik za obolijevanje od SH se povećava s blizinom i brojem srodnika koji imaju SH
o Bolesni brat ili sestra – u drugog brata ili sestre je rizik oko 7%
o Jedan roditelj – rizik za dijete oko 6%
o Bolesni brat ili sestra i jedan roditelj – rizik raste na 17%
o Oba roditelja – rizik za dijete je oko 40%
o Veća konkordantnost (zajedničko pojavljivanje) u jednojajčanih blizanaca (40-50%)
nego kod dvojajčanih (10-15%)
o Istraživanja s usvojenom djecom pokazuju veći utjecaj naslijeđa od okolinskih
čimbenika
o Opaženo da među srodnicima SH bolesnika ima više oboljelih ne samo od SH nego i
od p. iz shizofrenog spektra (paranoidni, shizoidni i shizotipni p. ličnosti), graničnih
p. ličnosti te neshizofrenih psihoza
o Studije genske povezanosti otkrivaju genske lokuse koji se nasljeđuju kao i SH
 SH spada u skupinu složenih genski p. – poligenetski prijenos

101
 .

- Strukturne i funkcionalne promjene mozga

o Smanjenje volumena mozga, proširenje moždanih komora, atrofija korteksa
o Promjene u limbičkom sustavu i u području bazalnih ganglija
 Smanjenje hipokampusa i amigdala
o Nađeno smanjenje regionalnog protoka krvi i usporenje metabolizma u
prefrontalnom korteksu
 Hipofrontalitet – smanjenje funkcija frontalnog režnja
• Smanjena dopaminergička aktivnost u tom području
• Ove promjene se smatraju specif. za SH te se povezuju s neg.
simptomima SH
o Promjene temporalnog režnja i limbičkog područja povezane su s poz. simptoima
SH
- Neurotransmiteri u SH
o Dopaminergička hipoteza → najznačajnija u objašnjenju nastanka SH
 Smatra se da je aktivnost dopaminergičkog sustava povećana
 Veći broj dopaminergičkih receptora i njihova veća osjetljivosti u
mezolimbičkom području
 Povećana koncentracija homovanilične kiseline (metabolit dopamina) u SŽS-
u i plazmi
• Povezana s produktivnom simptomatikom SH i boljim odgovorom na
farmakoterapiju
 Smanjena dopaminergička aktivnost zabilježena u prefrontalnom korteksu se
dovodi u vezu s negativnim simptomima
o Serotonin → promjene serotoninergičkog sustava suprotnog su predznaka od
dopamina u istim područjima SŽS-a
 Smanjenje aktivnosti serotonina u mezolimbičkom sustavu, a povećanje u
prefrontalnom i frontalnom korteksu
o Noradrenalin → dulja primjena antipsihotika dovodi do smanjenja aktivnosti
noradrenergičkog sustava
o Glutamat → fenciklidin (antagonist glutamata) izaziva psihotilne simptome, slične
onima u akutnoj SH
o GABA → smanjena aktivnost GABA-e povezana sa SH
- Virusna teorija → polazi od spoznaje da su SH bolesnici češće rođeni zimi i u rano
proljeće nego u druga doba godine
o Pojedinci čije su majke u trudnoći preboljele gripu ili su oni sami preboljeli gripu u
dobi do 6mj imaju veću vjerojatnost kasnijeg razvijanja SH
o Objašnjenje se temelji na infekciji retrovirusom čiji se antigen inkorporira u genom
zaražene osobe
 Njegova promjena dovodi do kasnijeg javljanja SH
o Drugo je objašnjenje da virus djeluje posredno
 U osoba koje imaju genetsku predispoziciju za razvitak SH smanjene su
imunološke obrambene mogućnosti pa će češće nastati virusne infekcije
- Endokrinološka hipoteza → promjene hormonalne funkcije u SH zabilježene su u svim
sustavima – najčešće je riječ o hormonima nadbubrežne žlijezde i štitnjače
- Elektrofiziološka istraživanja
o EEG pokazao dizritmičnost, paroksizmalna izbijanja, promjenu visine amplitude
 Ove promjene se nalaze u 5-80% SH bolesnika

102
 .

- Psihoanalitička paradigma → SH tumači regresijom na najraniju fazu psihoseksualnog

razvitka, fazu primarnog narcizma
o Riječ je o prvih 6mj života kada se ego još nije odvojio od ida
o Ta regresija je praćena povlačenjem iz stvarnog u psihotični svijet te predstavlja
obranu od anksioznosti i osjećaja krivice
 Njome bolesnik izbjegava svijest o neugodnim sadržajima, a sumanute misli
su oblik komunikacije s okolinom
- Bihevioralni model → u razvitku SH važnu ulogu imaju učenje i kondicioniranje
o Uključuje poremećene obiteljske odnose, ali i teškoće usmjeravanja pažnje (pažnju
im zaokupljaju nevažne stvari)
- Kognitivni model → promijenjeni kogn. procesi
o Poremećaj konceptualnog mišljenja
 uključuje sposobnost planiranja, pretraživanja, apstraktno mišljenje i
korištenje povratnih inf u postizanju cilja svrsishodnog ponašanja)
o P. pažnje - nesposobnost povezivanja značajnih događaja i situacija te u stvaranju
veza između nebitnih događaja
 Pažnju odvraćaju potpuno nevažne stvari i događaji što otežava
uspostavljanje i održavanje kontakta s drugima
o P. procesa atribucije – bolesnik je pristran i pridaje nerealna značenja i pretjeranu
važnost nekom događaju
 Najčešće prisutno u paranoidnim interpretacijama kada bolesnik neg.
događaje objašnjava vanjskim uzrocima
o P. shvaćanja mentalnog stanja i nakana drugih – nemogućnost shvaćanja
mišljenja drugih
- Socijalne teorije → upućuju na važnost obiteljskih i drugih okolinskih čimbenika te
društveni i kulturološki utjecaj na nastanak bolesti
o Koncept shizofrenogene majke – majka svojim osobinama ličnosti, stavom i
odgojem utječe na pojavljivanje SH, prije svega u sina (kontrolirajuća je)
o Koncept dvostrukih poruka – označuje da je komunikacija u obitelji dvoznačna
 Dijete je podvrgnuto proturječnim porukama od voljenih osoba
o Izražavanje emocija – pretjerano iskazivanje emocija je povezano s pogoršanjem
kliničke slike SH
 Ovo izražavanje emocija se može izraziti kao EE indeks koji se određuje
brojem sati kojim se član obitelji emoc. skrbi o bolesniku ili je u bliskom
kontaktu s njim
• Što veći EE indeks, prije dolazi do pogoršanja
o Patogenost bračne zajednice – ako je bračna zajednica narušena, dolazi do
posljedica za dijete pa i moguće pojave SH
 Dovodi do nemogućnosti da dijete ostvari svoj identitet, da prihvati
seksualnost, da stvori povjerenje u sebe i druge
- Životni događaji → zbivanja koja pred pojedinca postavljaju zahtjev za promjenom u
funkcioniranju i ponašanju
o Događaji koji izazivaju emoc. reakcije kod većine ljudi, a obično uključuju opasnost
od značajne promjene zdravlja, soc. statusa, načina života ili najavljuju te promjene
o Percipitirajući životni događaj – ako se pojavio 12mj prije pojave psihičkog p.
o Predisponirajući – onaj koji se dogodio ranije u životu, a njegova jačina i obilježja ga
čine važnima za pojedinca u kojem izaziva dugotrajne emoc. reakcije
o Prihvaćaju se kao percipitirajući ili trigger čimbenici u javljanju SH ili kao značajni
etiološki čimbenici u predisponiranih osoba

103
 .

 Oko 70% SH bolesnika izvještava o nekom životnom događaju u razdoblju

do godine dana prije pojave bolesti

104
 .

- Dijateza-stres model → nadređen drugim modelima

o Ujedinjuje različite modele i čimbenike
o Polazi od pretpostavke da neki pojedinci pokazuju osjetljivost na nastanak SH
 Ta osjetljivost (dijateza) može biti biološka, psihološka, okolinska ili
kombinirana
o Na pojedinca potom djeluju stresni i drugi okolinski događaji
o U njihovu međuodnosu s predisponiraom osobom javlja se SH
o I sami događaji koji pridonose pojavi SH su biološke, psihološke i socijalne naravi

e) Komorbiditet
- Pojavljuje se s mnogobrojnim bolestima
o Najčešće su to metaboličke, maligne, upalne i kardiovaskularne bolesti
o Više od 80% SH bolesnika ima tjelesnu bolest
- Najčešće se javlja s depresijom, ovisnostima (80% njih je ovisno o nikotinu, 30-50% o
alkoholu, 15-25% o kanabisu, a 5-10% o kokainu) i p. ličnosti
- Poseban odnos SH i p. ličnosti iz shizofrenog spektra (shizoidni i shizotipni p. ličnosti)
o Shizoidni p. često prethodi SH
 U njih 30-40% će se javiti SH
 Oko 50-ć60% SH bolesnika je premorbidno imalo shizoidni p. ličnosti
o Shizotipni p. se rjeđe pojavljuje kao preteča SH, a i umanjeg broja ljudi s ovim p. se
kasnije razvije SH, u odnosu na shizoidni p.
 No on je više od shizoidnog genetski povezan sa SH
 Više srodnika sa shizotipnim p. ličnosti ima SH nego srodnici osobe sa
shizoidnim o. ličnosti
- U SH se javljaju i specif. odstupanja u nekih osobina ličnosti
o Viši rezultat na dimenziji izbjegavanja štete i niži rezultati na dimenziji samovođenja

f) Klinička slika
- Najčešće počinje u adolescenciji
- Može započeti naglo, brojnim i ozbiljnim simptomima, ali i postupno, polagano,
povlačenjem iz okoline, bez jasno vidljivih simptoma
- Pozitivni simptomi → u dvije skupine
o Pozitivni psihotični simptomi
 Deluzije – sadržajni p. mišljenja, zablude nastale na bolesnoj osnovi koje
nisu dostupne razuvjeravanju
• Najčešće ideje odnosa, proganjanja, religiozne sumanutosti,
mesijanske sumanutosti, etotomanske sumanutosti
 Halucinacije – kvalitativni p. opažanja kod kojih ne postoji podražaj, a
bolesnik se ponaša kao da postoji
• Mogu biti vezane za bilo koji osjet, a najčešće su slušne, potom vidne
i cenestetičke
o Pozitivni simptomi smetenosti ili dezorganiziranosti
 Formalni p. mišljenja – oblici smetenog mišljenja i govora
• Najčešće je riječ o disociranom mišljenju kada ne postoji uobičajen
slijed asocijacija
• Svijest je u SH uvijek očuvana
 Dezorganizirano ponašanje – može biti vrlo različito
• Mogu se javiti katalepsija, katatoni stupor, katatoni negativizam,
katatona uzbuđenost, manirizam, stereotipija

105
 .

- Negativni simptomi
o Alogija – siromaštvo govora koje obilježava usporeno mišljenje, oskudnost
produkcije, odgovaranje kratkim odgovorima
o Poremećaj afektivnosti – udaljeni, hladni, zaravnjeni afekt
 Paratimija – raspoloženje ne odgovara misaonu sadržaju, tj. bolesnik osjeća
radost na tužnu vijest
 Paramimija – mimika ne odgovara raspoloženju koje prati misaoni sadržaj, tj.
bolesnik je tužan, a smije se
o Anhedonija – potpuni gubitak životnih interesa, nemogućnost da se doživi
zadovoljstvo
o Avolicija – nemogućnost započinjanja i održavanja cilju usmjerena ponašanja što
rezultira gubitkom socijalne aktivnosti i inicijative
o Ovo su primarni neg. simptomi, dok su sekundarni neg. simptomi posljedica poz.
simptoma bolesti, odgovora na antipsihotičnu terapiju, izostanka socijalne potpore
- Kognitivni simptomi – dovode do privremene ili trajne ometenosti mentalnih procesa
o Specif. kogn. deficiti od nižih razina procesiranja inf. (pažnja, percepcija) do najviših
razina i najsloženijih intelektualnih funkcija
 Nemogućnost zadržavanja pažnje, oslabljena koncentracija, rastresenost te
oštećenje pamćenja, učenja, apstraktnog mišljenja i opće inteligencije
- Mogu pokazivati i depresivne i/ili tjeskobne simptome
- Suicidalnost i nasilničko ponašanje također mogu pratiti SH
- SH mogu pratiti i neki neurološki i očni znakovi te znakovi podraženosti AŽS-a
- Oko 17% ih ima simptom polidipsije (pojačano pijenje vode)

g) Podjela shizofrenije
- Paranoidna SH → najčešća SH koju obilježava trajna paranoidna sumanutost ili više njih
o Paranoidni sindrom čine ideje odnosa, nepovjerenja, proganjanja koje su neobične,
fantastične, očito sumanute (oteli ga izvanzemaljci, špijuniraju ga i sl.)
o U neshizofrenoj psihozi paranoidni sindrom je mnogo bliže stvarnosti (npr. partner
ga vara, djeca nisu njegova, kradu ga i sl.)
 Ovdje obično nema halucinacija
o U paranoidnoj SH mogu postojati slušne halucinacije i drugi p. opažanja
o Ovdje ili ne postoje ili su prisutni u lakšem obliku p. govora, afekta, volje i
psihomot.
o Najčešće se javlja u kasnim 20. i ranim 30.g. života
- Hebefrena SH → naziva se i dezorganiziranom SH
o Javlja se najranije od svih SH – obično između 15. i 25.g.
o Počinje naglo u obliku afektivnih promjena uz sumanute misli i halucinacije koje su
prolazne i fragmentarne
o Raspoloženje je neadekvatno, a mišljenje dezorg.
o Kasnije dolazi do soc. izolacije i većinom neg. simptoma (bezvoljnost,
nezainteresiranost, udaljeni afekt)
o Prognoza je nepovoljna
- Katatona SH → najrjeđi oblik bolesti s izraženim psihomotornim p.
o Simptomi idu od stupora, preko hiperkinezije i katatone uzbuđenosti do stereotipije,
manirizma, voštane savitljivosti i negativizma
o Mogu se javiti i oneiroidna stanja sa slikovitim halucinacijama
o Ovi bolesnici dolaze na liječenje najranije, tj razdoblje do hospitalizacije je najkreće
- Nediferencirana SH → naziva se i atipičnom SH

106
 .

o Ima različite simptome koji ne zadovoljavaju kriterije ni za jedan drugi oblik SH ili
ima obilježja više od jednog tipa SH

107
 .

- Postshizofrena depresija → to je SH na koju se nastavlja različito duga depresivna epizoda

o Simptomi SH su trajno prisutni, ali ne izrazito
o Ako se potpuno izgube, riječ je o depresiji, a ako su naglašeni i dominantni,
postavlja se dijagnoza SH
o Ovakvo stanje koje se javi nakon primjene antipsihotika naziva se depresivnim
pomakom
- Rezidualna SH → kronificirana forma obilježena odsutnošću izrazitih sumanutosti,
halucinacija ili dezorg. Ponašanja
o Obično je riječ o ireverzibilnim negativnim simptomima
o Naziva se i kroničnom nediferenciranom SH
- Shizofrenija simpleks → jednostavna forma koja počinje neupadno, postupno i polagano se
razvija
o Prevladavaju deficitarni (neg.) simptomi i socijalno nefunkcioniranje
o Najvažniji simptomi su bezvoljnost i p. afekta (bez depresije)
o Nakon duljeg trajanja mogu se pojaviti i neki od poz. simptoma
o Osoba se povlači iz radne okoline, društva, obiteljo, emoc. veze, živi u svom svijetu
ne vodeži brigu o sebi, prehrani, higijeni
o Negativni oblik bolesti
- Shizofreniformna psihoza → psihoza slična SH koja ne zadovoljava kriterije za neki od
prethodnih oblika SH
o U MKB-u svrstana u dvije zasebne kategorije: ostale SH i akutni psihotični
poremećaj nalik na SH
o U DSM-u je svrstana u skupinu drugih psihotičnih p. (odvojeno od SH)
o Sliči SH, traje 1-6mj
o Ako traje dulje od 6mj, svrstava se u skupinu SH
o Jedna trećina ovih bolesnika izlazi iz psihotičnog stanja i ulazi remisiju, a u dvije
trećine se razvije SH

h) Faze bolesti
- Shizofrena psihoza obično prolazi kroz nekoliko faza (četiri faze) koje nemaju uvijek jasne
granice te imaju neke međufaze koje se teško mogu prepoznati
- Premorbidna faza → razdoblje u kojem nema znakova bolesti, ali postoje neka obilježja
ličnosti kao što su povlačenje, nedruštvenost, submisivnost, sramežljivost, anksioznost,
nesigurnost, preosjetljivost
o Ove crte ličnosti mogu trajati cijeli život, a mogu se i razviti u neki od p ličn. ili SH
o Mogu se pojaviti i shizoidni i rjeđe shizotipni ili paranoidni p. ličnosti
- Prodromalna → razdoblje kada se javljaju nespecif. simptomi i znakovi (prodromi), a prije
psihotičnih fenomena
o Ovo je faza postupne deterioracije
o Može trajati nekoliko godina
o U njoj osoba pokazuje povlačenje iz društva, nezainteresiranost, bezvoljnost,
tjeskobu, zaokupljena je neobičnim interpretacijam, prisilnim i precijenjenim
mislima, nepovjerljiva i sumnjičava, pokazuje ljutnju i bijes
o Poslije se javljaju depresivnost, iluzije, kompulzije, ekscentrično ponašanje
o Prisutne smetnje nagona
o Prijelaz iz ove u akutnu fazu može biti nagli ili traje nekoliko dana za koje se vrijeme
javlja osjećaj straha od nečega strašnog što će se dogoditi, a osoba ne zna o čemu se
radi i ne može to spriječiti
o Javlja se i tvrdokorna nesanica koja dodatno povećava zabrinutost i anksioznost

108
 .

- Akutna ili floridna → naglo javljanje pozitivnih simptoma kada nastaju sumanute misli,
formalni p. mišljenja, halucinacije, dezorg. ponašanje, kvalitativno promijenjeni afekt
o Ti simptomi ometaju bolesnika u funkcioniranju, a toliko su izraženi da obično
dovode do hospitalizacije
o Može započeti i monosimptomatskom sumanutošću ili nekim impulzivnim činom
(autoagresije ili heteroagresije)
- Kronična ili rezidualna → katkad se može javiti nakon prve akutne faze, a ponekad nakon
više godina pogoršanja i pobolšanja bolesti
o Obilježavaju ju poremećaj funkcioniranja, trajne afektivne promjene, kognitivna
deterioracija

i) Prognoza SH
- Prognoza je različita jer ovisi o mnoštvu čimbenika, a postoje i brojne interindividualne
razlike
- Ne znamo što utječe na to koji će tijek i ishod poprimiti SH u određenog bolesnika
- Najviše ovisi o obiteljskoj opterećenosti ovom bolešću, premorbidnim funkcioniranjem,
dobi i načinu kako bolest započinje, podvrsti SH, odgovoru na farmakoterapiju, ali i
mnogim drugim čimbenicima

Čimbenici koji utječu na povoljan ishod SH

Vezani za bolest
Kasniji početak bolesti
Nagli početak bolesti
Kratko trajanje akutne faze
Prisutni pozitivni simptomi
Prisutni simptomi poremećaja
raspoloženja
Odsutnost negativnih simptoma
Odsutnost rezidualnih
simptoma
Vezani za bolesnika Okolinski čimbenici
Ženski spol Percipitirajući čimbenici
Bolje premorbidno
Brak ili život s partnerom
funkcioniranje
Bolje intermitentno
Dobra obiteljska podrška
funkcioniranje
Razvijenije intelektualne
Podrška okoline
funkcije
Odsutnost strukturnih promjena
Viši SES
SŽS-a
Dobar odgovor na primijenjene Poremećaji raspoloženja u
psihofarmake obitelji
Aktivno sudjelovanje u
Nema SH u obitelji
psihoedukaciji

- Što je više ovih čimbenika zadovoljeno to je prognoza bolja

- Smatra se kako je liječenje prve psihotične epizode jedan od presudnih čimbenika za
konačni ishod SH
- Najveći dio bolesnika ima kronični tijek s izmjenama faza bolesti i poboljšanog stanja
- Najpovoljniji ishod → pojavljuje se u 20-30% ili u 7-41% SH bolesnika
o Bolesnik se nakon akutne faze u potpunosti oporavlja
o SH simptomi nestaju ili se smanjuju u tolikoj mjeri da osoba funkcionira na svim
razinama
o Bolesniku se i dalje preporučuje uzimanje lijekova tijekom duljeg vremena, tzv.
produljena farmakoterapija, jer je zamijećeno da njezino smanjivanje ili prekidanje
dovodi do ponovne akutizacije shizofrene psihoze
o Iz ove kategorije se najčešće javljaju pokušaji samoubojstva u SH
 Počinju razmišljati na suicidalni način jer se boje novog pogoršanja i žele ga
izbjeći

109
 .

- Srednje povoljan ishod → kada se SH bolesnik nakon izlaska iz akutne faze djelomično
oporavi
o U 20-30% bolesnika
o Ostanu neki SH simptomi koji ometaju različite oblike funkcioniranja
o Bolesnik uspijeva funkcionirati na jednoj razini, ali ne i na drugoj
o Oni mogu u kasnijim fazama pogoršanja svoje bolesti proširiti područje slabijeg
funkcioniranja, tj. mogu tijekom vremena sve slabije funkcionirati pa mogu ići
prema kroničnim i rezidualnim oblicima SH
- Kronični oblik → neki bolesnici pokazuju ovaj oblik od prvih simptoma SH
o Najteži oblik bolesti kada simptomi stalno i u velikoj mjeri ometaju bolesnike u svim
područjima funkcioniranja
o Oni se nikada ne vraćaju na početnu razinu funkcioniranja
o Pojavljuje se u 40-60% bolesnika, tj 50-75% bolesnika ima različite socijalne i
psihološke posljedice kroničnog tijeka bolesti
- Prosječni životni vijek SH bolesnika je 10g kraći u usporedbi s općom populacijom
o Oko 50% njih pokuša suicid, a oko 10% ga učini

j) Diferencijalna dijagnoza
- SH treba razlikovati od triju skupina poremećaja
- Organske psihoze → stanja u kojima se javlja psihotičnost u okviru tjelesnih bolesti ili
nakon uzimanja određenih droga, tj. lijekova
- Različiti psihotični sindromi → shizofreniformna psihoza, akutni i prolazni psihotični p.,
perzistirajući sumanuti p., inducirana psihoza, reaktivna psihoza, shizoafektivna psihoza
- Ostali psihijatrijski poremećaji → p. raspoloženja i p. ličnosti te teški oblici OKP-a

k) Liječenje
- Biološka terapija
o zlatni standard za Sch (kao i za svaku psihozu) je farmakoterapija antipsihoticima
o antipsihotici djeluju blokirajuće na dopaminske receptore- ciljno mjesto je D2
o osim antipsihotika se koriste i anksiolitici i antidepresivi
o nemamo dovoljno dobrih antipsihotika da pokrijemo sve podskupine Sch (imamo
svega par lijekova koji pokrivaju heterogeno područje Sch)
- EKT (elektrokonvulzivna terapija)
o vidjelo se da epileptički napadaji smanjuju simptome Sch pa se analogno tome išlo
izazivati epileptičke napadaje pomoću električne struje
- Psihoterapija
o ne može se koristiti u akutnoj formi Sch (terapeut bi morao 24h biti s bolesnikom-
terapeut je više support u smislu imitacije kako bi psihotični bolesnik kontrolirao
neke oblike ponašanja- svega par centara se time bavi, ali bez značajnih rezultata)
o psihoterapija dolazi do izražaja u kroničnoj formi Sch
o grupna i individualna terapija na bilo kojem modelu (psihoanalitiči, geštalt,
bihevioristički..), ali je sekundarna (lijek je primaran)
- Socioterapija
o koncept napravio Maxwell Jones kad je uvidio da se ljudi tretirani u grupi brže
oporavljaju od tuberkuloze (shvatio lječidbeni utjecaj grupe)
o održavaju se socioterapijski sastanci (grupa socioterapeuta radi s bolesnicima)
o psihoterapijske grupe su manje (iste dijagnoze i simptomi) i traju vrlo dugo, a
socioterapijske su puno veće te je veća fluktuacija (puno češće izlaze i ulaze u
grupu) jer se sastoje od bolesnika koji su trenutačno na odjelu

110
 .

o socioterapijske grupe imaju organiziran ritam koji imitira realan život- bitna uloga
resocijalizacije (npr. radna terapija- izložba radova, sportske priredbe...)
PERZISTIRAJUĆI SUMANUTI POREMEĆAJ
- Uključuje dugotrajne sumanute ideje, a izostaju simptomi koji bi ovo stanje uvrstili u
shizofreni, afektivni ili organski poremećaj
- S obzirom na to da su sumanutosti najčešće paranoidne, za ovaj se p. upotrebljavaju i nazivi
paranoidna psihoza, paranoja, parafrenija
o Ove sumanutosti nisu bizarne i fantastiče, nego vezane za realitet
- Glavni je simptom sumanuta misao
o Najčešće sumanutosti ljubomore, paranoidne, erotomanske, grandiozne, somatske
- Halucinacije su rijetke
- Tijek je poremećaj obično kroničan
- S obzirom na dominirajuću sumanutost:
o Paranoidni ili persekutorni oblik – obilježen sumanutim idejama proganjanja
 Bolesnik ima dojam da ga netko prati i da mu želi nauditi
 Izostaju drugi psihopatološki fenomeni
o Ljubomorni oblik – sumanute ideje nevjere i ljubomore
 Bolesnik je uvjeren da ga je partner prevario, emoc. ili seksualno
o Erotomanski – označuje sumanutost tajne ljubavi
o Somatski – sumanutosti koje upućuju na bolesno tjelesno zbivanje
 Bolesnik misli kako je zaražen, kako mu se dijelovi tijela mijenjaju
veličinom ili izgledom, kako smrdi i sl.
 On misli da je sve to znak tjelesne bolesti
o Grandiozni – megalomanske sumanutosti (nadnaravne moći, izumio stroj...)
o Mješoviti – dvije ili više skupina specif. simptoma pri čemu ni jedna nije
prevladavajuća da bi se na temelju nje mogla postaviti dijagnoza od prethodnih p.
o Nespecificirani – sadržava neku monosimptomatsku sumanutost koja potpuno
određuje ponašanje oblika
o Capgrasov sindrom – uvjerenje kako je osoba iz okoline zamijenjena dvojnikom
o Cotardov sindrom – bolesnik misli da je sve izgubio, to se odnosi i na njegovo
tijelo – misli da mu tijelo ne postoji

AKUTNI I PROLAZNI PSIHOTIČNI POREMEČAJ

- Psihotično stanje koje naglo počinje, kratko traje i najčešće završava potpunim oporavkom
- Obično traje od jednog dana do jednog mjeseca
- Dominiraju psihotični simptomi uz p. raspoloženja.
- Od samog početka su prisutne sumanute misli i halucinacije
- Mogu se pojaviti konfuznjost, oslabljena pažnja, smanjeno zapamćivanje novih informacija,
ali nema specif. simptoma delirija, demencije, zlouporabe psihoaktivnih tvari

INDUCIRANA SUMANUTOST
- Javlja se kod osobe koja živi s psihotičnim bolesnikom
- Psihotični fenomeni prelaze s bolesnika na drugu, njemu blisku osobu
- Simptomatika odgovara psihotičnom poremećaju primarnog bolesnika

SHIZOAFEKTIVNA PSIHOZA
- Poremećaj u kojem su istodobno prisutni simptomi SH i afektivnog p.
- Mogu biti izraženiji SH (nametanje misli, sumanutosti odnosa, utjecaja i kontrole, slušne
halucinacije, smetnje govora i psihom.) ili afektivni simptomi
- S obzirom na karakter afektivnih simptoma radi se podjela na podtipove

111
 .

o Depresivni, manični i bipolarni tip

- Bolesnici s prevladavajućim shiofrenim simptomima imaju lošiji ishod nego oni s izrazito
afektivnim simptomima
- Ishod je sličniji ishodu SH bolesnika – zato se svrstana u shizofreni spektar poremećaja
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA ILI AFEKTIVNI POREMEĆAJI

- Najčešći psihijatrijski entiteti

- Glavni simptom je promjena raspoloženja, a sekundarna obilježja su poremećaji nagona i
kognicije
o Simptomi depresivnog p. raspoloženja dijele se na emocionalne, motivacijske,
ponašajne, tjelesne i kognitivne
- Bolesnik s p. raspoloženja na neki način gubi kontrolu nad svojim emocijama
- Depresija → osim sniženog raspoloženja (hipotimije), uključuje oskudnu emocionalnu
reakciju, gubitak volje, inicijative, energije i interesa, osjećaj krivnje, smetnje nagona
o Mogu se javiti i suicidalna razmišljanja i pokušaji
o Psihotična depresija – kada su prisutne sumanutosti i/ili halucinacije
 Sumanutosti su obično ideje krivnje, osiromašenja, postojanja tjelesne bolesti
(hipohondrijske sumanutosti), negiranja svega pa i svog postojanja
o Unipolarna depresija – stanje koje je samo depresivno
o Izmjena jakih depresivnih faza i normalnih raspoloženja
- Manija → povišeno raspoloženje (hipertimija), pojačanje nagonskih dinamizama, ubrzano
mišljenje, osjećaj veličine i bezgranične energije
o Mogu se javiti i sumanutosti (u dvije trećine svih manučnih bolesnika) i halucinacije
o Manija je uvijek psihoza pa i kada se ne jave sumanute misli, zbog svojeg
funkcioniranja izvan realiteta
 Manija bez sumanutosti – glavna terapija su antipsihotici
o Unipolarna manija – stanje u kojem je prisutna samo manija
 Izmjena jakih maničnih faza i normalnih raspoloženja
 Po novim klasifikacijama se svrstava u bipolarni p.
- Bipolarni afektivni poremećaj → stanje u kojem se depresija izmjenjuje s manijom ili
hipomanijom te stanje izmjenjivanja manije s normalnim raspoloženjem (eutimija)
- Hipomanija → stanje blažeg povišenog raspoloženja (i drugih maničnih simptoma), ali koje
ne zadovoljava kriterije za manični poremećaj
- Ciklotimija → označuje oscilacije raspoloženja, između hipomanije i blaže depresije, koje
traju najmanje dvije godine
o Izraženije promjene pa je vidljivo i jasno i okolini
- Distimija → depresivni poremećaj u kojem osoba najmanje dvije godine pokazuje pretežno
depresivno raspoloženje
o Lakši oblik depresivnog p.
- Dvostruka depresija → istodobno javljanje distimije i velike depresivne epizode
- Melankolija → depresija koja se javlja u starijoj životnoj dobi

S PREDAVANJA:
KVANTITATIVNI POREMEĆAJI AFEKTIVITETA
- Depresivno raspoloženje
- Distimija
- Ciklotimija
- Apatija
- Emocionalna labilnost
- Patološka razdražljivost
112
 .

- Manično raspoloženje

113
 .

MANIČNO-DEPRESIVNI SPEKTAR

D
Ciklotimna
ličnost
Bipolarni II
Normalne Unipolarna Bipolarni I
Ciklotimni
varijacije manija
poremećaj
raspoloženja

LIJEČENJE
- Ukloniti ili smanjiti simptome
- Uspostaviti socijalno, radno, partnersko, obiteljsko funkcioniranje
- Smanjiti mogućnost recidiva

FARMAKOTERAPIJA
- Neselektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina i serotonina
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina
- Inhibitori monoaminooksidaze (MAO)
- Triciklički antidepresivi
- Stabilizatori raspoloženja

OSTALE BIOLOŠKE METODE LIJEČENJA

- Elektrokonvulzivna terapija
- Deprivacija spavanja
- Terapija svjetlom
- Hormonalna terapija

PSIHOTERAPIJA
- Suportivna
- Kognitivno-bihevioralna
- Psihodinamska (psihoanalitička)
- Gestalt
- Grupna
- Obiteljska
- Partnerska

114
 .

DEPRESIVNI POREMEĆAJ
- Pojavljuje se u dva oblika: depresivna epizoda i povratni depresivni poremećaj
o U njima nema faza povišenog raspoloženja te se za njih koristi naziv i unipolarna
depresija
- Depresivna epizoda → epizoda depresije koja se javlja jednom, a jačina i karakter simptoma
određuju njezinu težinu
o Može biti blaga, srednje teška, teška bez psihotičnih simptoma, teška s psihotičnim
simptomima.
o Teška epizoda se naziva i velikom depresijom, velikom depresivnom epizodom,
velikim depresivnim poremećajima, major depresijom
- Povratni depresivni poremećaj → ponavljanje depresivnih epizoda
o Naziva se i ponavljajućim ili rekurentnim depresivnim poremećajem
o Može bit blagi, srednje teški, teški bez psihotičnih simptoma, teški s psihotičnim
simptomima
o U oko 25% bolesnika relaps se javlja u prvih 6 mjeseci nakon oporavka od prve
epizode depresije, a 58% bolesnika ima relaps unutar 5 godina
a) Epidemiologija
Depresivni poremećaj je najčešći od svih psihijatrijskih poremećaja općenito
Depresija je danas 4. a 2020. bit će 2. javno zdravstveni problem (ispred nje su: 1. kardiovaskularne
bolesti; 2. maligne bolesti; 3. infektivne bolesti, dominiraju TBC i AIDS)
Depresija se događa u svakoj životnoj dobi
o Najčešće između adolescencije i 45. godine života
o Prosječna dob javljanja je 27 godina
- Spolnih razlika u pojavi depresivnog p. nema do puberteta, a nakon njega se ovaj p. javlja
češće u Ž nego u M
o Rizik obolijevanja za Ž je 10-25%, a za M 5-12%
o Različita objašnjenja za spolne razlike
 Oscilacije spolnih hormona i smetnje u funkciji štitnjače
 Žene pokazuju obrazac bespomoćnosti, sklonije su pasivnom pristupu izlaska
iz depresivnosti, razmišljanju o svojoj situaciji
 Učenje spolnih uloga u djetinjstvu – M aktivnost i suočavanje s problemom,
Ž razmišljanje o vlastitim osjećajima i njihovim zrocima
- Velike etničke i geografske razlike u učestalosti depresije
o Češće se javlja u seoskim nego u gradskim podrušjima
- Ne postoji veza između depresije i SES-a

b) Etiologija
- Biološka tumačenja depresije
o Naslijeđe – najbliži srodnici depresivnog bolesnika imaju 1,5 do 3 puta veći rizik za
obolijevanje od depresije
 Konkordantnost je u jednojajčanih blizanaca veća nego u dvojajčanih (40
nasuprot 11%)
 Prenosi se poligenetski
 Na naslijeđe otpada 30%, a preostali dio se može objasniti drugim
čimbenicima
o Istraživanja metabolizma i prokrvljenosti pojedinih područja mozga
 Smanjenje metaboličke aktivnosti u prefrontalnom korteksui hipokampusu te
povećanje aktivnosti u amigdalama i povećanje prokrvljenosti u
prefrontalnom korteksu i amigdalama

115
 .

o Neurotransmitorski sustavi – najviše zahvaćeni noradrenergički, serotoninergički i

dopaminergički
 Smanjenje serotoninergičke i dopaminergičke funkcije dovodi se u vezi s
pojavom depresije
o Neuroendokrinološka podloga depresije – proizlazi iz hiperaktivnosti hipotalamo-
pituitarno-adrenalne osi
o Promjene u cirkadijurnom ritmu – ranije ili kasnije buđenje te drugačije oscilacije
tjelesne temperature
o Promjene u arhitektonici spavanja – skraćena REM latencija (REM faza počinje
ranije nego kod nedepresivnih osoba), povećana REM gustoća (veća zastupljenost
REM faza) i povećanje sporovalnog spavanja (faze 3. i 4.) u drugoj polovini
spavanja
- Psihološke hipoteze depresije
o Analitičke teorije – objašnjavaju depresiju fiksacijom na oralnu fazu
 Dijete je u toj fazi doživjelo frustraciju pa ostaje trajno fiksirano za ovo
razvojno razdoblje
 Razlog za depresivnost je gubitak nečega (osobe)
 Strah od separacije je osnova za razvitak depresivnog poremećaja
o Kognitivni model – počiva na više teorije
 Beck smatra da depresivne misli, afekti, ponašanje mogu nastati zbog
pogrešnog mišljenja i procesiranja informacija
• Negativna kognitivna shema (samo u endogenim depresijama)
o Osoba zbog negativnih životnih događaja stječe negativna
vjerovanja koja oblikuju neg. kogn. shemu
• Kogn. iskrivljenja i negativna trijada (ovo dvoje u svim depr.
stanjima)
• Neg. trijada – neg., pesimistični stavovi o sebi, budućnosti i svijetu
 Seligmanov koncept naučene bespomoćnosti – izloženost neugodnim
situacijama na koje se ne može utjecati, dovodi do osječaja bespomoćnosti
• Proširen u atribucijsku teoriju naućene bespomoćnosti – osoba će biti
depresivn(ij)a ako neg. životne događaje i neuspjehe pripisuje
globalnim, unutrašnjim i postojanim uzrocima.
• Teorija beznađa – beznađe je ključno u nastanku depresije jer je to
osjećaj da se pozitivni i željeni ishod neće dogoditi.
o Bihevioralne teorije depresije – pokazuju da depr. bolesnici imaju manjak socijalnih
vještina
 Imaju nisku razinu interpersonalnih odnosa u kojima ne nalaze zadovoljstvo i
smatraju ih nepotrebnima i nepodupirućima
 Svojim averzivnim ponašanjem dovode do odbijanja drugih ljudi, a to izaziva
osamljivanje bolesnika i pogoršanje depresije
- Premorbidno funkcioniranje i osobine ličnosti
o Važnu ulogu u nastanku depresivnog p. imaju crte ličnosti te poremećaji ličnosti
o Najčešće je riječ o depr. p. ličnosti koji prelaze u depresiju
o S depresijom mogu biti povezani i ostali p. ličnosti (OKP, histrionski,granični...)
o U osoba koje imaju teži p. ličnosti gdje su obilježja ličnosti čvrsta i nepromjenjiva,
ishod depresije je nepovoljniji

116
 .

- Stresni životni događaji

o Pretpostavlja se da stresor izaziva prvu epizodu depresije, a ona dovodi do fiziološke
osjetljivosti SŽS-a
 U konačnici će izrazita osjetljivost SŽS-a rezultirat pojavom depresije i bez
stresa
o Drugo objašnjenje je da je riječ o osjetljivosti na stres SŽS-a koja će pri izlaganju
sve manjim i manjim stresorima dovesti do novih depresivnih epizoda
o Stresni događaji su različiti i individualno uvjetovani
o Nakon traumatskih događaja sadržaj reakcije je usmjeren na mjesto (mogu dovesti
do javljanja različitih simptoma, sve do PTSP-a), a kod gubitaka na izgubljenu osobu
(izazivaju reakciju tugovanja)
c) Komorbiditet
- Depresija prati različite psihičke p.: anksiozne p., bolesti ovisnosti, p. nagona, p. ličnosti
- Od tjelesnih bolesti depresija se pojavljuje sa srčanim bolestima, bolestima dišnog sustava,
zloćudnim bolestima, metaboličkim i endokrinološkim bolestima.
- Prati i cerebrovaskularnu bolest, Parkinsonovu, epilepsiju, tumore mozga
- Kod starijih bolesnika u komobirditetu s tjelesnim bolestima i oštećenjima
d) Klinička slika
- Početak može biti akutan ili postupan
- Trajanje je različito dugo, od nekoliko tjedana do nekoliko godina
- Depresija može završiti s remisijom, ponavljanjem epizoda depresije, kroničnim tijekom,
samoubojstvom
- Tipična slika uključuje p. raspoloženja, mišljenja, psihomotorike, nagona, volje, pažnje,
pamćenja
- Najčešći simptomi: sniženo raspoloženje, tuga, žalost, briga; sporiji govor, usporena
psihomotorika; zapušten vanjski izgled, neodržavanje higijene; smanjen tek, nesanica,
oslabljen spolni nagon; gubitak volje; povećan tenacitet pažnje; oslabljena koncentracija,
zaboravljanje, slabije pamćenje novih sadržaja.
o Javljaju se i anksiozni fenomeni
o Svijest – očuvana
o Izgled – zapušten
o Afekt – depresivan
o Psihomotorika – zakočena ili agitirana
o Mišljenje – usporeno, ideje krivice i propasti
o Pažnja – hipovigilna, hipertenacitetna
o Opažanje – rijetko halucinacije
o Pamćenje – negativno
o Nagoni – sniženi
o Kritičnost – pretjerana
o Vegetativne funkcije – srčani ritam, opstipacija i bolovi
- Oko dvije trećine depresivnih bolesnika povremeno ima suicidalna razmišljanja, a 10-15%
bolesnika učini samoubojstvo
- Tjelesni simptomi – glavobolja, vrtoglavica, probavne smetnje, bolni sindromi, umor
- Psihotična depresija → obilježena psihotičnim simptomima
o Sumanute misli (ideje krivice, samooptuživanja, preuzimanje odgovornosti za
globalna zbivanja), derealizacija, depresonalizacija, halucinacije
- Atipična depresija → ima neke od uobičajenih simptoma depresije (tuga je glavni
sindrom), ali i niz onih koji odudaraju od klasične slike depr. p.
o Može se javiti psihomotorno povišenje, pažnja može biti hipervigilna, govor ubrzan,
nagoni promijenjeni u suprotnom smislu

117
 .

o Raspoloženje i opće stanje obično pogoršani navečer, a ne ujutro

- Melankolija → depresija koja se javlja kod starijih osoba pa se naziva i involutivnom depr.
o Uz depr. raspoloženje, psihomotorika je ubrzana ili usporena
o Mogu se javiti i psihotični fenomeni
- Sezonski afektivni poremećaj → obuhvaća depresiju koja se pojavljuje u zimskim
mjesecima, a traje do proljeća
o U ovih bolesnika je utvrđen porast sekrecije melatonina
- Sindrom kroničnog umora → oblik depresije s izraženim tjelesnim simptomima
o Yuppie gripa – poseban oblik ove depresije koji se pojavljuje kod profesionalno
uspješnih mladih ljudi vezano za stres na poslu

e) Diferencijalna dijagnoza
- Utvrditi je li riječ o unipolarnoj (prisutna samo depresivna faza) ili bipolarnoj depresiji (ako
postoje faze povišenog raspoloženja)
- Tada je treba svrstati u kategoriju prve ili ponavljajuće depresivne epizode
- Potom ju treba odvojiti od psihičkih, neuroloških, ali i raznih tjelesnih bolesti

S PREDAVANJA:
- Unipolarna (velika depresija) i bipolarna depresija (bipolarni poremećaj)
- Major (velika) i minor (mala) epizoda
- Povratni depresivni poremećaj
- Endogena → dolazi «iz čistog mira»
- Reaktivna i organska (uslijed hipotireoze, tumora, ciste, atrofije dijelova mozga)
- Psihotična i nepsihotična (većina depresija)
- Maskirana (larvirana) → stanje prikriveno nekim drugim simptomima (psihičkim ili čak
više tjelesnim – sve pretrage dobre, a osoba se osjeća loše); u osnovi je tuga (u početku je
neuočljiva)
Rizični faktori za depresiju
- Poremećaji raspoloženja u obitelji
- Gubitak roditelja prije 10. godine života
→ Gubitak jednog roditelja uz adekvatnog drugog roditelja ne dovodi do depresije
→ Gubitak oba roditelja u 99% slučajeva dovodi do depresije
- Seksualno i tjelesno zlostavljanje → veća šansa za depresiju i kod žrtve i kod zlostavljača
Hormonalni tretman (kontracepcija, hormonalna nadomjesna terapija, liječenje neplodnosti)
- Trajni životni stresori (npr. gubitak posla)
- Gubitak društvene podrške

MANIČNI POREMEĆAJ
- Manija je stanje povišenog raspoloženja u kojem se javlja i ubrzana psihomotorika,
formalni i sadržajni poremećaji mišljenja, smetnje nagona
o Uključuje postojanje abnormalne emocionalne ekspresije s povećanjem ili
promjenama jačine emocija, koje idu od vrtoglavice do ekstaze i od razdražljivosti
do bijesa
o Svrstava se u bipolarne poremećaje bez obzira je li riječ o maničnoj epizodi
(unipolarna manija) ili o izmjeni manije i depresije (bipolarni afektivni poremećaj)
a) Epidemiologija
- Pojava same manije je rijetka, a učestalost nije poznata
- U njezinu pojavljivanju nema spolnih razlika

118
 .

b) Etiologija
- Biološka tumačenja → manija je češća u nekim obiteljima
o Nađeno smanjenje volumena prefrontalnog korteksa
o Porast koncentracije noradrenalina
o Razina serotonina je smanjena
o Sniženje kortizola i povišenje hormona štitnjače
o Nema specifičnih polisomnografskih promjena tijekom spavanja
 No deprivacija spavanja može potaknuti maniju
 Povećanje trajanja spavanja dovodi do ublažavanja simptoma manije
- Psihoanalitička objašnjenja → maniju smatraju negacijom ovisnosti o voljenom objektu
o Poricanje (kao osnovni mehanizam obrane) omogućuje izbjegavanje odgovornosti,
obveza i smanjenje osjećaja depresivnosti

c) Komorbiditet
- Pojavljuje se u komorbiditetu s p. ličnosti, bolestima ovisnosti i p. nagona

d) Klinička slika
- Suprotna kliničkoj slici depresije
- Emocionalni simptomi → povišeno, euforično, razdražljivo raspoloženje
o Javljaju se i emocionalna labilnost, brza izmjena raspoloženja te oscilacije između
euforije i ljutnje
- Kognitivne smetnje → formalni i sadržajni poremećaji mišljenja
o To su ubrzani misaoni tok i bijeg od ideja te sumanute ideje veličine, moći, utjecaja,
bogatstva, pronalazaštva, visokog podrijetla
o Sumanutosti se javljaju u dvije trećine maničnih bolesnika
- Ponašajne smetnje → ubrzani govor i psihomotorika
o U stalnom je pokretu, ne može biti na jednom mjestu i govori brzo
o Bolesnik mijenja aktivnosti, interese, ciljeve
- Socijalni odnosi → bolesnik ih sam potiče, društven je i srdačan
o U početku je prihvaćen, ali kako manija eskalira druge osobe ga napuštaju,
izbjegavaju pa i izoliraju
- Opažajne smetnje → polaze od p. pažnje
o Pažnje je lako otkloniva, tj. distraktibilna
o Pozornost mu privlače različiti podražaji i informacije, često nebitni
o Mogu se javiti i halucinacije
- Da bi se postavila dijagnoza, povišeno, ekspanzivno ili razdražljivo raspoloženje treba biti
prisutno najmanje tjedan dana
o Bolesnik treba imati barem tri od navedenih simptoma:
o Svijest – očuvana
o Izgled – upadan
o Afekt – egzaltiran, disforičan
o Psihomotorika – hiperaktivna
o Mišljenje – ubrzano i ideje veličine
o Pažnja – hipervigilna, hipotenacitetna
o Opažanje – rijetko halucinacije
o Volja – hiperbulija
o Nagoni – pojačani
o Pamćenje – očuvano
o Inteligencija – očuvana
o Kritičnost – smanjena

119
 .

o Spavanje – skraćeno
o Vegetativne funkcije – hiperaktivne
e) Diferencijalna dijagnoza
- Maniju treba razlikovati od hipomanije te odrediti radi li se o BAP-u ili unipolarnoj maniji
- Treba isključiti shizoafektivnu psihozu, shizofreniju, moriju, p. ličnosti, smetnje nagona,
bolesti ovisnosti
- Često se ne prepozna u adolescentnoj dobi pa se pogrešno dijagnosticira kao SH, granični ili
disocijalni p. ličnosti

S PREDAVANJA:
- Unipolarna manija
- Simptomatska (organska) → zbog tumora frontalnog režnja
- Reaktivna → npr. dobitak na lotu dovodi do manije; alkohol i amfetamini također uzroci

BIPOLARNI AFEKTIVNI POREMEĆAJ

- Obuhvaća depresiju i epizode manije ili hipomanije
- Spomenuta stanja nisu uzrokovana psihoaktivnim tvarima, lijekovima, hormonima ni
tjelesnim bolestima

a) Epidemiologija
- Životna prevalencija 0,4 – 1,6%
- Oko 1% odraslog stanovništva ima BAP
- Podjednako kod oba spola
- Češći u samaca i razvedenih osoba

b) Etiologija
- Naslijeđe → rođaci oboljelog 8-18 puta češće obolijevaju od BAP-a i 2-10 puta češće od
depresije (veća vjerojatnost obolijevanja od depresije nego što je imaju srodnici depresivnih
bolesnika)
o Oko 50% bolesnika ima barem jednog roditelja s p. raspoloženja
o Ako roditelj boluje onda dijete u odrasloj dobi ima 25% vjerojatnosti da će oboljeti
 Između 50 i 75% ako oba roditelja boluju
- Patoanatomske i metaboličke promjene → slične promjenama u depresivnih bolesnika
o Smanjenje volumena prefrontalnog korteksa te promjene u amigdalama
- Neurotransmiterska podloga → smanjenje koncentracije serotonina i njegovih metabolita
o Disregulacija noradrenergičke i dopaminergičke aktivnosti
- Endokrinološka istraživanja → povišena razina kortizola
- Polisomnografske promjene → slične promjenama u depresiji

c) Komorbiditet
- Pojavljuje se s anksioznim p., bolestima ovisnosti, p. ličnosti

d) Klinička slika
- Izmjena epizoda sniženog i povišenog raspoloženja i stanja eutimije (normalnog
raspoloženja)
- Depresivni ili manični podtip bipolarnog poremećaja
o Individualne varijacije za svakog bolesnika – kod nekih više depresivnih faza koje
slijedi jedna manična ili obratno

120
 .

- Mješoviti podtip BAP-a → ako je broj depresivnih i maničnih epizoda podjednak

- Bipolarni poremećaj tip I → ako se depresivna faza izmjenjuje s maničnom
- Bipolarni poremećaj tip II → izmjena depresije s hipomanijom
- U nekih bolesnika između epizoda nastupa remisija, a kod nekih jedna faza prelazi u drugu
- Brzoizmjenjujući bipolarni afektivni poremećaj (BIBAP) → oblik s brzim izmjenama
faza i s kratkim razdobljem remisije (ili bez nje)
o Katkad nastaje kao posljedica intenzivne farmakoterapije
o Vjerojatnije se radi o sprecifičnom tijeku BAP-a, a ne o zasebnom entitetu
o Više se pojavljuje kod žena
o Češće ppčinje depresivnom nego maničnom fazom
o Depresivne faze nastaju postupno (obično imaju obilježja velike depresivne
epizode) dok manična epizoda nastaje naglo

S PREDAVANJA:
- BAP II može imati različite izmjene faza

→ ako se ne liječi ili je terapija prejaka ili

neadekvatna, sve se više smanjuju faze između
maničnih i depresivnih faza

→ jatrogeno (kad je terapija lijekovima

neadekvatna) →
manija odmah prelazi u depresiju (greška liječnika),
nema neke prijelazne faze

- terapija održavanja
→ korištenje stabilizatora (lijekovi kojima se maksimalno produžava zadovoljavajuća razina
raspoloženja) kojima smo maniju i depresiju pretvorili u blaže oblike
→ najpoznatiji i najstariji: litij + smanjenje doze antipsihoticima i antidepresivima
- trajanje → manična epizoda traje par dana/tjedana, a depresivna par mjeseci (i do 6
mjeseci)

PERZISTIRAJUĆI POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA

- Označuju trajne promjene raspoloženja koje ne dosižu razinu depresije, manije ili
hipomanije
- Traju veći dio odrasle dobi i mogu dovesti do smetnji funkcioniranja, pa i onesposobljavanja
- Ciklotimija → perzistirajuća promjenjivost raspoloženja koja uključuje depresivna stanja i
blaže povišeno raspoloženje
o Da bi se postavila dijagnoza, promjene raspoloženja moraju biti prisutne dvije
godine
o Životna prevalencija 1%
o U žena 1,5 puta češće nego u M
o Obično započinje između 15.i 25. godine
o U trećine osoba s ciklotimijom se razvije veliki depresivni p. samostalno ili u
kombinaciji s epizodama hipomanije
o Pojavljuje se s p. ličnosti, anksiozno-depr. p. i bolestima ovisnosti
o Simptomi slični kao kod bipolarnog p. tipa II
o Oscilacije raspoloženja su brže i traju kraće nego u BAP-u

121
 .

- Distimija → stanje kroničnog neraspoloženja (traje neprekidno najmanje dvije godine), uz

izostanak manije i hipomanije, koje nije uzrokovano tjelesnim bolestima, lijekovima ili
psihoaktivnim tvarima
o Osim depresivnog raspoloženja trebaju biti prisutna barem tri od ovih simptoma:
oslabljeni tek ili prejedanje, nesanica ili pospanost, gubitak energije, nisko
samopoštovanje, oslabljena koncentracija ili teškoće pri donođenju odluka, osjećaj
beznađa
o Nema psihotičnih simptoma
o Blaži oblik depresivnog poremećaja
o U 5-6% odrasle populacije bez spolnih razlika
o Dolazi u komorbiditetu s drugim p. raspoloženja, anksioznim p., ovisnostima, p.
ličnosti
o U oko 20% bolesnika se razvije velika depr. epizoda, kod 15% bipolarni p. tipa II, a
do 5% bipolarni p. tipa I.

OSTALI DEPRESIVNI POREMEĆAJI

- Mali depresivni poremećaj →ima osnovne depresivne simptome samo su oni manje
izraženi nego kod velikog depresivnog p., kojem odgovaraju po trajanju
o Osnovni simptom je sniženo raspoloženje, a prisutni su i bezvoljnost, umor,
nezainteresiranost te smanjene nagonske funkcije
o Učestalost oko 5% u općoj populaciji
o Češće kod žena
o Pojavljuje se s ostalim p. raspoloženja, anksioznim p., bolestima ovisnosti, p.
ličnosti, somatoformnim p.
- Kratki depresivni poremećaj → ponavljajući depresivni p. koji po simptomima odgovara
velikoj depresivnoj epizodi, ali traje kraće od 2 tjedna
o Nema spolnih razlika, a učestaliji je u mlađim dobnim skupinama
o Pojavljuje se zajedno s drugim p. raspoloženja, anksioznim p., ovisnostima, p.
ličnosti te kod tjelesnih bolesti
- Premenstrualni disforični poremećaj → obuhvaća simptome promijenjenog raspoloženja,
ponašajne i tjelesne simptome
o Javlja se u određeno vrijeme menstrualnog ciklusa, povlači se početkom
menstruacije, a simptomi potpuno izostaju u tjednu nakon mesntruacije
o 30-80% žena ima blaži oblik ovog poremećaja, a 5-10% žena teži oblik
o Dolazi s drugim depresivnim poremećajima, ovisnostima, anksioznim i p. ličnosti

122
 .

ANKSIOZNI POREMEĆAJI

- Danas su, uz depresiju, anksiozni poremećaji najčešći u psihijatriji ('era anksioznosti') jer
smo daleko više i češće izloženi ispitnim situacijama (ispunjavanje normi različitog tipa)
- Sociološko objašnjenje → svijet više nije siguran - radi se o realnoj opasnosti koja
objektivno postoji i kojoj smo svi izloženi (Ovo su sve neki pokušaji objašnjavanja zašto
proporcija anksioznih poremećaja raste jer se još uvijek ne zna točan uzrok)
- Najznačajniji su: panični poremećaji ( s i bez agorafobije), agorafobija bez postojanja
paničnog p., socijalna fobija, specifične fobije, opći anksiozni p. i OKP
- Anksioznost je jedini i glavni simptom
o Riječ je o pretjeranom stanju pobuđenosti koje je obilježeno neizvjesnošću,
anksioznošću i strahom

ŠTO JE ANKSIOZNOST?
- Pojam anksioznost označava različite osjećaje koji svi imaju zajedničku karakteristiku –
strah.
- Anksiozni fenomeni su međusobno različiti obzirom na karakter, intenzitet i trajanje.
- Oni se javljaju kao nelagoda, uznemirenost, strepnja, plašnja, tjeskoba, strah (difuzan ili
fobičan – usmjeren prema nekoj situaciji, predmetu), panika.

Normalna anksioznost
- Česti pratilac svakodnevnih situacija
- Ona prati donošenje odluka, razmišljanje o budućnosti, stresove, ispitne situacije, putovanja.
- W. H. Auden je rekao da živimo u „eri anksioznosti”.
- Anksioznost je strah da će se u našim životima nešto loše dogoditi (bolest, nesreća,
siromaštvo, bol, patnja).
o Ona ima adaptivnu funkciju – čini nas opreznijim, tjera nas da promišljamo,
planiramo, omogućuje izbjegavanje ili suprotstavljanje opasnosti
- Spontano se povlači nakon prestanka uznemirujuće situacije ili realne opasnosti
- Nemoguće ju je u potpunosti ukloniti, ali se može naučiti kako je kontrolirati
- Ona može svojim intenzitetom i kvalitetom prijeći u poremećaj

Patološka anksioznost
- Kada osoba više ne može kontrolirati anksioznost, već anksioznost kontrolira pojednca
- Javlja se:
 izvan ili mimo opasnosti
 postoji dugo nakon stresa ili opasnosti
 remeti funkcioniranje osobe
- Kod anksioznih p. anksioznost prevladava kliničkom slikom, dok se kod ostalih p. (npr. SH,
paranoidni p., depresija) javlja kao sekundarni simptom

Fiziološka anksioznost
- javlja se zbog realne opasnosti (npr. prometna nesreća), ona je evolucijska datost, bez nje
nema preživljavanja

Kada fiziološka anksioznost prezlazi u patološku?

- Ako mi kontroliramo anksioznost tada je ona fiziološka
- Ako ona kontrolira nas (ometa naše funkcioniranje) tada je patološka
- -ako se strah javi mimo opasnosti ili dugo nakon što je opasnost prošla, također se radi o
patološkoj anksioznosti

123
 .

a) Epidemiologija
- Pojavljuju se u svim životnim razdobljima, najčešće u ranim 20im i na prijelazu iz 30ih u
40e godine života
- Češći u žena (iznimka OKP kod kojeg nema spolnih razlika)
- Učestalost svih AP u općoj populaciji kreće se od 5 do 10%, životna prevalencija 16,6%
- AP se međusobno razlikuju po učestalosti, tako da je OKP najrjeđi, a generalizirani AP i
socijalna fobija su najčešći od svih AP

b) Etiologija
- Anksioznost je multifaktorijalno uzrokovana
- Biološke teorije → obično se govori o genetskoj predispoziciji za razvitak AP na koju se
nadograđuju drugi, ne samo biološki čimbenici
• Naslijeđe – rizik od pojave AP kod bliskih rođaka oboljelog je od 16-17%
• Hiperfunkcija autonomnog živčanog sustava
• Preosjetljivost i hiperreaktivnost amigdala
• Povećanje koncentracije metabolita noradrenalina
• Promjene serotoninergičke ravnoteže
- Psihodinamske teorije → transformacija libida u strah
• Signalna teorija straha – anksioznost se javlja kao odgovor ega na nesjesne impulse
iz ida i ona je signal za buduću opasnost
• Teorija o strahu od separacije
- Bihevioralni model → AP je uvjetovana reakcija na okolinske čimbenike
- Kognitivne teorije → kognitivne distorzije zahvaćaju percepciju (iz mnoštva podražaja
selekcioniraju one koji su moguća prijetnja), interpretaciju (skloniji nejasne podražaje
tumaćiti kao opasne) i pamćenje (skloniji bolje upamćivanju i lakžem dosjećanju anksioznih
situacija)

c) Komorbiditet
- Pojavljuju se zajedno s nizom drugih psihijatrijskih i/ili tjelesnih bolesti i stanja
- Najčašće u komorbiditetu s drugim anksioznim p. i depresijom

1. Panični poremećaj s agorafobijom

- Intenzivan strah od otvorenog prostora, javnih mjesta, prisustva mnoštva ljudi, kada se
bolesnik ne može skloniti na sigurno mjesto
- Javlja se panični napadaj s uznemirenošću, neugodom, lupanjem srca, vrtoglavicom,
nesvjesticom, tjelesnim simptomima i senzacijama, općom slabošću
- Prisutan osjećaj užasa, nadolazeće smrti, gubitka kontrole
- 3 X češće u žena
- Godišnja prevalencija 3-4%
- Pojavljuje se s depresijom, AP te OKP-om

2. Panični poremećaj bez agorafobije

- Uključuje napadaje paničnog straha koji nastaju spontano i nisu uvjetovani životno opasnom
situacijom niti prisutnošću drugih prihijatrijskih i/ili somatskih p.
- Ozbiljna anksioznost (panika) koja nije ograničena na posebnu situaciju, nepredvidiva je, a
počinje naglo u obliku kratkotrajnih napadaja intenzivnog straha te osjećaja užasa i
nadolazeće propasti – napadaji traju do desetak minuta
- Prisutni su lupanje srca, suhoća usta, znojenje, drhtanje, mučnina, gušenje, bol u prsima,
vrtoglavica, nesvjestica, strah od gubitka kotnrole/od smrti
- 2 X češće u žena

124
 .

3. Agorafobija bez paničnog poremećaja

- Strah od mjesta i situacije (ili njihovo izbjegavanje) iz kojih bi bijeg bio otežan ili nemoguć
- Kod osobe koja je sama izvan doma, na putovanju, u gužvi, u redu
- Ne radi se o strahu od otvorenog prostora, već o strahu od velikog prostora (npr. košarkaška
dvorana)
- Prati ju misao kako se s takvih mjesta neće moći brzo otići, tj. kako je pomoć na takvim
mjestima teško dostupna
- Strah se javlja u određenim situacijama ili kad se one očekuju
• Bolesnik izbjegava takve situacije ili zahtjeva stalnu prisutnost drugih ljudi
• U najtežem obliku osoba ne izlazi iz kuće te joj je funkcioniranje smanjeno
- 2x češća kod žena
- Učestalost kod odraslih 0,6 – 1,6%
- Može se javiti s drugim fobijama, OKP, p. ličnosti i depresijom

4. Socijalna fobija
- Strah od ljudi i socijalnih situacija u kojima bolesnik ima doživljaj evaluacije
- Poglavito kod javnog nastupa
- Bolesnici misle da ih druge osobe pozorno promatraju te da ih mogu poniziti i uvrijediti
- Osoba izbjegava takve situacije pa se javljaju poteškoće u socijalnom funkcioniranju, na
radnom mjestu, u emocionalnoj vezi
- Osoba prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman
- Životna prevalencija 10-13%, češća kod žena u općoj populaciji, a među psihijatrijskim
bolesnicima nema razlike
- Najčešća u djetinjstvu i adolescenciji, a obično započinje prije 18e

5. Specifična fobija
- Jednostavna ili izolirana fobija
- Strah od specifičnih situacija i objekata koji djeluju zastrašujuće pa ih bolesnik izbjegava i
zbog toga postoji radna i socijalna disfunkcija
- Strah od životinja (zmije, pauci), prirodnog okoliša (visina, voda, grom), krvi, injekcije,
povrede
- Pri izlaganju fobičnom podražaju nastaje neposredna anksiozna reakcije koja može poprimiti
razinu paničnog napadaja
- Osoba prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman
- Prevalencija 10-12%, dvostruko učestalije kod žena

6. Opći anksiozni poremećaj

- Obilježava ga opća, neodređena anksioznost, uznemirenost, psihomotorna napetost
o Slobodnolebdeća anksioznost
- Osjećaj strepnje, tjeskobe, iščekivanja da će se nešto loše dogoditi, briga oko različitih
situacija koja je praćena somatskim obilježjima anksioznosti
o Mogu se javiti umor, glavobolja, vrtoglavica, suhoća usta, znojenje, crvenjenje,
lupanje srca, mučnina proljev
- Moraju biti zadovoljeni ovi kriteriji:
o Pretjerana zabrinutost i anksioznost, osoba teško kontrolira zabrinutost, katastrofična
razmišljanja
o Tri ili više od ovih simptoma: neimr, osjećaj kao da je osoba na rubu živaca, lako
umaranje, teškoće koncentracije, razdražljivost, p. spavanja
- Ovo stanje mora trajati barem 6 mjeseci
- Učestalost do 5%, 2 do 4 puta češće javlja kod žena (za tu spolnu razliku ne postoji
objašnjenje; npr. za depresiju postoji-hormoni)

125
 .

7. Mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj

- Pojava anksioznosti i depresivnosti pri čemu ni jedna simptomatika ne prevladava pa nisu
zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze samostalnog anks. ili depr. poremećaja
- Glavni simptom je disforija, a prisutni su i zabrinutost, uznemirenost, napetost, tjeskoba i
strah
- Istodobno postoje umor, sniženo osnovno raspoloženje, nezainteresiranost, bezvoljnost,
psihomotorna usporenost.....
- Smetnje trebaju biti prisutne barem mjesec dana za dijagnozu

8. Opsesivno kompulzivni poremećaj

- Prisustvo prisilnih misli (opsesija) i radnji (kompulzija) pri čemu bolesnik shvaća njihovu
iracionalnost
- Prisilne se misli javljaju mimo volje oboljelog, on shvaća njihovu besmislenost, ali se ne
može njima oduprijeti
- Opsesije su prisilne, ponavljajuće i nametajuće misli, ali i osjećaji i doživljaji
- Kompulzije su svjesna,ponavljajuća ponašanja i radnje koje bolesnik doživljava nametnutima
- Oko 80% bolesnika ima oba simptoma (i opsesije i kompulzije) zajedno
o Opsesivni poremećaj – prisutne samo opsesije, tj misli, ruminacije i ideje
o Kompulzivni p. – prevladavaju prisilne radnje i opsesivni rituali
- Prisilne radnje: pranje ruku, tuširanje, pokreti tijela, način hodanja...
- Nakon što učini prisilnu radnju bolesnik ne osjeća zadovoljstvo, ali je smireniji i anksioznost
je manja
- Dovode do teškoća u svakodnevnom funkcioniranju
- Obično se javlja oko 20. godine, a može početi i u djetinjstvu te često nakon stresnih događaj
- Podjednaka spolna zastupljenost, ali se u M javlja ranije (s prisilama provjeravanja), a u Ž
kasnije (s prisilama čišćenja)
- 50% bolesnik s OKP-om ima i depresivni p.
- Blaži oblici → kraćeg trajanja, ne dovode do oštećenog funkcioniranja, dobro reagiraju na
liječenje (lijek ili psihoterapiju)
- Srednje teški oblici → veći problem za bolesnika, ali i njegovu okolinu
o Smetnje u radnom, socijalnom, emoc. i obiteljskom funkcioniranju
o Nužna kombinirana primjena racionalne farmakoterapije i psihoterapije
- Najteži oblici → kronični i refrakterni na psihoterapiju i farmakoterapiju, čak i na
neurokirurške uahvate
o Osoba prestaje raditi, prekida emoc. i obiteljske veze, do iznemoglosti je opsjednuta
mislima i radnjama
o Slom kontrole mišljenja i ponašanja

REAKCIJE NA TEŠKI STRES I POREMEĆAJI PRILAGODBE

- Uključuju akutnu reakciju na stres, PTSP i poremečaje prilagodbe

o Uzrokovani su različitim traumatskim iskustvima (stresorima)
- Stres → specif. stanje koje se sastoji od nespecifično potaknutih promjena u sklopu
biološkog sustava
o Psihofizička reakcija na različite uzroke, a ti su uzroci stresori
o Predstavlja biološki i ponašajni odgovor organizma na djelovanje stresora, a
pojavljuje se kada pojedinac procijeni da novonastala situacija premašuje njegove
prilagodbene mogućnosti i sposobnosti
- Krizna situacija → situacija u kojoj je narušena individualna psihosocijalna ravnoteža
o Osoba nije u mogućnosti ponovno ostvariti ovu ravnotežu

126
 .

- Krizno stanje → stanje poremećene prilagodbe koje nastaje kada se osoba ne može
prilagoditi zahtjevima koje pred nju postavljaju životni događaji (stresori)
o Poremećaj prilagodbe koji je „lakši“ i dulje traje
o Naziva se psihičkom ili pshosocijalnom krizom
- Koncept životnih događaja → obuhvaća niz uobičajenih situacija koje se gotovo
svakodnevno događaju te su manjeg intenziteta od tramuatskog događaja
o Smatra se da svaki pojedinac u svakom trenutku doživljava neki životni događaj
o Osnovno obilježje životnih događaja jest potreba za većom ili manjom prilagodbom
na novonastalu situaciju
- Traumatski događaji → nakon njega sadržaj reakcije je usmjeren na mjesto, javlja se
poricanje osjećaja i izbjegavanje svega što podsjeća na događaj te neželjeno proživljavanje
događaja (snovi, flashback epizode)
- Gubitak → može biti predvidljiv i nepredvidljiv te vezan uz emoc, materijalno ili soc.
stanje
o Nakon gubitka sadržaj reakcije je usmjeren na izgubljenu osobu (ili drugi objekt
gubitka)
o Osoba traži podršku drugih, prisjeća se izgubljene osobe i želi razgovarati o njoj
o Reakcije tugovanja

1. Akutna reakcija na stres (akutni stresni poremećaj)

-Prolazni psihički poremećaj koji se javlja kao reakcija na stresni događaj
- Akutna reakcija na stres(or) koja se javlja u roku od nekoliko minuta do nekoliko dana
- Traje od nekoliko dana do 4 tjedna (ako je duže može se javiti PTSP)
- Poremećaji pažnje i koncentracije, smetnje orijentacije, disocijativni fenomeni, p. svijesti
- Osoba je ustrašena s vegetativnim znakovima anksioznosti, razdražljiva te brzo i žestoko
reagira na najmanji povod

2. Posttraumatski stresni poremećaj

- Odgođen ili produljen odgovor na stresni događaj
- Osnovni preduvjet za pojavu PTSP-a je izlaganje ekstremnom traumatskom iskustvu
(prisustvovanje zlostavljanju, ranjavanju, smrti druge osobe ili je bio ugrožen sam bolesnik).
- Traumatski događaji mogu biti izazvani od drugih ljudi (rat, otmica, zarobljavanje, mučenje,
fizičko i spolno zlostavljanje), u prometu, u stanju teških bolesti, kod prirodnih nepogoda
(potres, poplava).
- Osjećaj bespomoćnosti je ključan za razvitak PTSP-a.
- Zatim dolazi do izbjegavanja svega onoga što podsjeća na traumatski stres
- Ponovno proživljavanje traumatskog iskustva (flash back epizode, „ ružni” snovi)
- Simptomi pojačane pobuđenosti
- Klinička slika ovisi o intenzitetu i karakteru samog traumatskog događaja, premorbidnom
funkcioniranju, ranijim zlostavljanjima i agresivnom ponašanju, socioekonomskom statusu,
inteligenciji
- Životna prevalencija 1-3% pa sve do 6,8%
- Može se javiti u bilo kojoj dobi, a najčešći je kod mlađih odraslih osoba
U civilnoj domeni je podjednako zastupljen među spolovima, u vojnom smislu je više oboljelih
muškaraca

127
 .

- Rizični faktori za razvitak PTSP-a:

o Osobine stresora
 Broj 1 je silovanje - preko 90-95% žrtva silovanja razvije PTSP
 Broj 2 su specijalne (vojne) postrojbe - oko 70% pripadnika razvije PTSP
 Broj 3 su obične ratne postrojbe ili civili u bombardiranju tj. sudionici općih
ratnih događaja - do (manje od) 50% pripadnika razvije PTSP
 Broj 4 su žrtve ekstremnih prirodnih nepogoda (tsunami i sl.) - do 20% žrtva
 Broj 5 su žrtve teških prometnih nesreća - 10-15% sudionika razvije PTSP
o Socijalni status (obrazovanje, prihodi) → niži SES je vulnerabilniji
o Karakteristike ličnosti (načini nošenja, coping)
 Ako postoji neki poremećaj ličnosti
 Ako je osoba ranije imala neki psihijatrijski entitet
 Ako je neki psihijatrijski entitet u početnoj fazi
 Ako postoji heteroagresivno, asocijalno, antisocijalno ili autodestruktivno
ponašanje
o Intelektualni status – niži IQ (viši IQ je faktor zaštite)
- MORAJU biti prisutni simptomi iz tri skupine simptoma za dijagnozu:
o Ponovno proživljavanje traumatskog iskustva
 Tijekom dana, javljaju se slike-tzv. intruzivni fenomen (žive slike)
 Tijekom noći, javljaju se ružni snovi (obično u drugoj polovici spavanja u
REM-u)
o Izbjegavanje svega onoga što podsjeća (realno ili simbolično) na traumu
o Simptomi pojačane pobuđenosti - imaju nizak prag tolerancije na frustraciju, na
sitnice žestoko reagiraju (heteroagresivno ili autodestruktivno)
o Simptomi moraju trajati više od mjesec dana, traju različito dugo, a mogu biti
prisutni i 30 godina nakon traumatskog događaja
Terapija PTSP-a:
o Farmakoterapija (anksiolitici, antidepresivi, antipsihotici)
o Psihoterapija (BK, suportivna, gestalt, psihoanalitički orijentirana; individualna,
grupna, partnerska, obiteljska)
o Socioterapija
- Najbolji je prognostički ishod oporavak koji uslijedi u godinu dana nakon traumatskog
događaja
o Oko 30% ih doživi potpuni oporavak
o 40% djelomični (imaju blaže simptome PTSP-a)
o 20% ih ima srednje izražene simptome
o 10% je nepromijenjenog ili pogoršanog stanja

3. Poremećaji prilagodbe
- Krizna stanja u užem smislu
- Posljedica nepovoljnih životnih događaja koji se mogu i kumulirati
- Karakteristično je stanje jake uznemirenosti koje ometa funkcioniranje
- Dva osnovna simptoma su anksioznost (zabrinutost, uznemirenost, napetost, tjeskoba, a
mogu se javiti i fobični i panični strahovi) i depresivnost ( neraspoloženje, potištenost,
socijalno povlačenje, pad nagonskih dinamizama)
- Osoba se osjeća krivom zbog nemogućnosti rješavanja novonastalog stanja, ne može
planirati budućnost, javljaju se depresivne interpretacije, ideje besperspektivnosti i nemoći
- Sve to može pratiti i suicidalnost

128
 .

DISOCIJATIVNI POREMEĆAJI

- Disocijacija → potpuni ili djelomični gubitak ujedinjavanja sjećanja, svijesti o sebi i/ili
okolini, osjeta i kontrole pokreta
o Obuhvaća nemogućnost integriranja sebe i vlastite svijesti s traumatskom situacijom
o Javlja se kada osoba nije kadra traumatska iskustva prihvatiti i uključiti u vlastito
iskustvo
o Primarna disocijacija – kada traumatska iskustva nisu integrirana već su odvojena od
ostalih sjećanja
o Sekundarna – stanjem u kojem osoba „napušta“ svoje tijelo i traumatski događaj
promatra „sa strane“
o Tercijarna – stvaranje odvojenih ego stanja pri čemu su neka svjesna traumatskog
događaja, a neka to nisu
- Akutni oblik → simptomi se javljaju naglo, obično kao posljedica različitih traumatskih
životnih događaja
- Kronični oblik → vezuje se uz nerješive probleme, međuljudske odnose, emoc. konflikte
- Pokazuju iznimno velike geografske i etničke razlike u učestalosti

1. Disocijativna amnezija
- Stanje u kojem se javlja nagla amnezija, a pri tome ne postoji organska podloga u smislu
oštećenja mozga
o Traje od nekoliko sati do nekoliko tjedana
o Kognitivne i druge funkcije su očuvane
- Nastupa nakon stresnog događaja i reverzibilna je
- Najčešći disocijativni p., učestalost 1,8%

2. Disocijativna fuga
- Neuobičajeno ponašanje u kojem bolesnik neočekivano otputuje u druga mjesta te se ne
može sjetiti svog identiteta (potpuno ili djelomično)
o Osoba u drugom gradu može preuzeti novi identitet i započeti novi život
- Traje nekoliko dana ili tjedana, a za to razdoblje se javlja amnezija

3. Disocijativni stupor
- Stanje bez motoričke aktivnosti koje se javlja nakon nedavnog stresnog događaja,
neriješenih emocionalnih ili drugih značajnih problema
- Bolesnik ne izvodi voljne pokrete i ne reagira na podražaje, leži ili sjedi psihomotorno
ukočen te ne govori, ne prati pogledom i potpuno je „odvojen“ od okoline

4. Stanje transa i opsjednutosti

- Obilježava nagli, privremeni gubitak vlastitog identiteta
- Riječ je o gubitku svijesti o sebi i okolini
- Osoba je u promijenjenu stanju svijesti, ne reagira ili slabo reagira na vanjske podražaje
- Ovo stanje se doživljava kao nametnutim izvana
- Kada trans završi nastupa više ili manje izražena amnezija za to razdoblje

5. Višestruka ličnost (disocijativni poremećaj identiteta)

- Riječ je o barem dvama odvojenim identitetima koji ne znaju jedan za drugoga
- Dugotrajna stanja koja se ne mogu objasniti organskim uzrocima

129
 .

6. Ganserov sindrom
- Stanje u kojem se bolesnik ponaša kao da je intelektualno trajno oštećen
- Nije riječ o svjesnom simuliranju bolesti, nego o nesvjesnom izbjegavanju neugodnih
događaja

7. Konverzivni poremećaj
- Uklučuje niz simptoma koji navode neurološku bolest, a medicinska obrada isključuje takvu
mogućnost
o Riječ je o motoričkim, senzornim i visceralnim simptomima
- Često je vidljiv izostanak zabrinutosti koja bi trebala pratiti teške simptome
o Prekrasna blažena ravnodušnost

SOMATOFORMNI POREMEĆAJI

- Osoba se ponavljano žali na tjelesne simptome i traži medicinsku obradu

- Svrstavaju se u zasebnu skupinu s anksioznim i disocijativnim poremećajima (nekadašnje
neuroze) jer imaju neka zajednička obilježja
o Pojava je obično vezana uz neko stresno iskustvo, a anksioznost uvijek prati taj
poremećaj

1. Somatizacijski poremećaj
- Somatizacija kao glavni simptom
- Bolesnik iznosi brojne, višestruke, ponavljajuće tjelesne simptome koji se ne mogu objasniti
medicinskom obradom
- Te simptome prati anksioznost, depresivnost, disforija, umor

2. Hipohondrijski poremećaj
- Somatoformni poremećaj u kojem postoji neosnovana zaokupljenost tjelesnim funkcijama i
strahom da se boluje od neke teške, ozbiljne bolesti
- Pretjerano reagiraju na uobičajene tjelesne senzacije i promjene
- Nikakva medicinska obrada ih ne može uvjeriti da nisu bolesni
- Najčešće se razvije u kronični oblik ovo poremećaja

3. Dizmorfofobija
- Poremećaj sheme vlastitog tijela
- Osoba je zaokupljena vlastitim izgledom ili zamišljenim nedostatkom vlastita tijela
- Bolesnik je zabrinut i traži pomoć kako bi promijenio svoj izgled
- Ima dojam da je fizički neatraktivan, čak odbojan i ružan
- Sve to ometa svakodnevno funkcioniranje
o Dolazi do povlačenja iz društva, prekida emoc. veza, zatajivanja u aktivnostima

4. Bolni poremećaj
- Stanje praćeno kroničnom, tvrdokornom, opterećujućom boli koja se javlja u različitim
dijelovima tijela, nejasno je lokalizirana
- Ona se ne može u potpunosti objasniti tjelesnim stanjem ili poremećajem, a povezana je sa
stresnim događajem, emoc. poteškoćama i problemima
- Bol mora trajati najmanje 6mj da bi se postavila dijagnoza
- Bol dovodi do zabrinutosti, anksioznosti, depresivnosti, suicidalnih misli i pokušaja
samoubojstva

130
 .

BIOLOŠKE METODE LIJEČENJA

BIOLOŠKA TERAPIJA
- Psihofarmakoterapija
- Elektrokonvulzivna terapija
- Transkranijalna magnetna stimulacija
- Neurofeedback
- Fototerapija
- Regenerativna terapija
- Neuromodularna terapija
- Hormonalna terapija

Psihofarmakoterapija
- Anksiolitici → smanjuju ili uklanjaju anksiozne fenomene u liječenju anksioznih p. te
anksioznosti u drugim p. i bolestima
o Smanjuju napetost, uznemirenost, agitiranost, tjeskobu, strah, paniku
o Ne oštećuju spoznaje i opažajne procese.
o Nisu učinkoviti u djelovanju na depresivne i psihotične simptome, ali se i kod njih
koriste kao dodatna terapija
o Najstariji su bromidi i barbiturati koji su imali najviše nuspojava i brzo su izazivali
ovisnost te su zamijenjeni anksioliticima II. generacije
o II. generacija su benzodiazepini koji djeluju preko GABA receptora te mogu izazvati
ovisnot
o Zato se koriste oni III. generacije koji djeluju na serotoninergičke receptore
- Hipnotici → izazivaju hipnotski učinak, olakšavaju usnivanje, omogućuju prosnivanje,
povećavaju kvalitetu spavanja i poboljšavaju jutarnju budnost
o Kod nesanice i drugih p. spavanja
o Prvi su bili barbiturati koje su zamijenili bezodiazepini te najnoviji
nebenzodiazepinski agonisti GABA-benzodiazepinskih receptora
- Antipsihotici → smanjuju ili uklanjuju psihotične simptome (sumanutosti, halucinacije...)
o Imaju antipsihotični efekt, a pritom ne sediraju
o Zbog izazivanja neuroleptičkog učinka (reduciraju psihomotornu aktivnost te dovode
do emoc.-afektivnog smirenja) nazivaju se i neurolepticima
o SH, psihotična depresija i manija, psihoza u sklopu drugih psihijatrijskih poremećaja
(demencija, p. ličnosti, PTSP), psihoze kod somatskih bolesti
o Prvi antipsihotik - klorpromazin
- Antidepresivi → smanjuju ili uklanjaju depresivne simptome
o Kod depresivnih poremećaja i svih ostali p. kod kojih postoji depresija
- Stabilizatori raspoloženja (litij, antiepileptici) → lijekovi koji onemogućuju izmjene
raspoloženja te su indicirani kod BAP-a
- Lijekovi u tretmanu ovisnosti

Elektrokonvulzivna terapija
- Kod SH i epilepsije uočeno povlačenje SH simptoma nakon epi atake
- Danas se primijenjuje na potpuno drugačiji način i uz pristanak bolesnika
- Kod terapijski refrakterne depresije i katatone SH
o Tek nakon što smo isprobali najmanje 2 lijeka koji ne djeluju
- Može se primijeniti i kod kronificirane psihoze, BAP-a koji ne reagira na uobičajenu
terapiju te kod teških oblika OKP-a

131
.

132
 .

PSIHOZE

Sve psihijatrijske termine možemo podijeliti na:

1. NEUROZE
o NEUROZA je zastarjeli (opsoletan) pojam i odnosi se na lakše poremećaje
o Danas govorimo o SOMATOFORMNIM POREMEĆAJIMA/HISTEROIDNIM
P./HISTERIČNIM P./ANKSIOZNIM POREMEĆAJIMA.
2. PSIHOZE

PSIHOZA
- Osoba ne testira realitet
- Generalna slika: dezorijentiranost, halucinacije, sumanute misli, prisilne misli, precijenjene
misli, neorganizirani govor, 'vidi' promjene na sebi i drugima

1. PODJELA PSIHOZA:
a) shizofrene psihoze-paranoidne SH, katatone SH, rezidualne SH...
b) neshizofrene psihoze
- RAZLIKA: SH imaju 4 velika A (autizam, ambivalencija, poremećaj (kvalitativni)
afektiviteta, poremećaj asocijacije), s time da nije nužno da sva 4 simptoma budu prisutna
kako bi se dijagnosticirala SH; SH imaju strogo specifične simptome, svijest je UVIJEK
očuvana (kod drugih psihoza ne mora biti očuvana), prisutne su kvalitativne promjene afekta,
nije povezana s halucinacija, tj. halucinacije nisu patognomonične za SH (ako imaju, onda su
slušne, vidne vrlo rijetko; kod ostalih psihoza vidne halucinacije su vrlo česte), SH se javlja
najčešće između 15 i 25 godina.

RAZLIKE IZMEĐU PARANOIDNE PSIHOZE KOJA NIJE SH I PARANOIDNE SH

PARANOIDNA PSIHOZA KOJA NIJE SH PARANOIDNA SHIZOFRENIJA

- potpuno logični-počiva na realitetu,
nema šanse da će ga se razuvjeriti
- sustav je u realitetu, vrlo jasan
- često stvar počne na realitetu, a
nadograđuju ga sumanutostima
- nema halucinacija
- ekstremna nelogičnost, iracionalnost
(npr. osoba misli da ju je oteo
vanzemaljac i sl.)
- prisutne su slušne halucinacije
(naređuju osobi da nešto napravi)

NESHIZOFRENE PSIHOZE
1. manične psihoze - prisutne su megalomanske i erotomanske ideje, te promjene afekta; manija je
UVIJEK psihoza
2. depresivne psihoze - prisutne su ruminacije; kod obične depresije nisu prisutne sumanute misli
depresivnog karaktera i osoba testira realnost
- SUICIDALNOST kod psihotične depresije može i ne mora biti prisutna; suicidalnost NIJE
kriterij za određivanje stupnja depresije ili njene psihotičnosti

133
 .

SHIZOAFEKTIVNE PSIHOZE
- Osoba ima neke izolirane simptome, ali ne dovoljno njih da bi bila prava SH→ ''mali a
simptomi''
- ANHEDONIJA-osoba ne može doživjeti zadovoljstvo u nečemu u čemu je prije uživala
- Anhedonija nije nužan uvjet SH, ali ako je prisutna uz varijante simptoma manično-
depresivne psihoze, tada se radi o shizoafektivnoj psihozi

MANIČNO-DEPRESIVNA PSIHOZA
- MANIJA je uvijek psihoza
- DEPRESIJA može i ne mora biti psihoza

2.PODJELA PSIHOZA: PO ETIOLOGIJI, TJ. UZROKU

a. ENDOGENE PSIHOZE (funkcionalne)

- Uzrokovana iznutra, tj. pojavljuje se bez vanjskog, organskog razloga; npr. SH, većina
manija, često depresija

b. EGZOGENE PSIHOZE
- Uzrokovane izvana
- Uzrokovane intoksikacijom (alkohol, kombinacija opijata, psihostimulansi, kombinacija
lijekova i alkohola); npr. marihuana je čast uzrok SH (tj. taj rizičan stil života, a ne sama
marihuana)
- Uzrokovane visokom temperaturom, trovanjem olovom, radijacijom, hipoksijom
- Uzrokovane promjenom u funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, tzv. AKUTNI
MOŽDANI SINDROM rezultira kliničkom slikom psihoze
- Egzogene psihoze imaju ograničeno trajanje i bez posljedica su (samo mali % završi u
kronicitetu, ali oni bi ionako tamo završili)

c. REAKTIVNE PSIHOZE
- Izazvane su obično neugodnim traumatskim životnim događajem ili iskustvom (anksioznim
ili depresivnim); psihotična reakcija na takav događaj je u stvari psihička kompenzacija
- Postoje reaktivne manije i reaktivne depresije, ali NE i reaktivne SH; neugodni događaji
mogu biti trigger za SH, ali ne i njen uzrok!

d. SIMPTOMATSKE PSIHOZE
- Podgrupa egzogenih-uzrokuju ih tumori, promjene u cirkulaciji mozga, dijabetes

- Psihoze se uvijek liječe antipsihoticima, a kod simptomatskih psihoza se, osim terapije
antipsihoticima, radi i na rješavanju pretpostavljenih uzroka organiteta koji je doveo do
psihotičnog stanja

134
 .

3. PODJELA PSIHOZA: S OBZIROM NA TO KOLIKO JE DOMINIRAJUĆA

SIMPTOMATIKA ILI VELIKIH (SUMANUTOST, DEREALIZACIJA,
DEPERSONIZACIJA) ILI NEGATIVNIH SIMPTOMA (POVLAČENJE, AUTIZAM)

a. POZITIVNE I NEGATIVNE PSIHOZE

- Danas se sve više razlikuje terapija antipsihoticima ovisno o prevladavajućoj kliničkoj slici
(je li + ili – forma psihoze)
- Pozitivne psihoze ili produktivne psihoze ili + forme; pozitivni simptomi: sumanutost,
derealizacija, depersonizacija, halucinacije
- Negativne psihoze ili neproduktivne psihoze ili – forma; negativni simptomi: autizam,
ambivalencija, negativizam
- Stari antipsihotici su puno učinkovitiji za pozitivne simptome; danas se sve više razvijaju
antipsihotici za negativne simptome
b. AKUTNA PSIHOZA
- Oznaka da je psihoza naglo počela i da traje kratko vrijeme
- Može biti uvod u SH, ali i ne mora (tj. može proći bez posljedica)

AKUTNA P. → SUBAKUTNA P.→ SUBKRONIČNA P.→ KRONIČNA P.

ADOLESCENTNA KRIZA je termin koji se koristi:

- Kada se radi o akutnoj psihozi ili čak SH
- Zbog umanjivanja stigmatizacijskih efekata
- Kada nismo sigurni da li je SH (neznaje)

c. ALKOHOLNE PSIHOZE
- Javljaju se uslijed konzumacije alkohola ili kombiniranjem alkohola i lijekova

4. PODJELA PSIHOZA:

a. TIPIČNE
b. ATIPIČNE - npr. alkoholne psihoze, postpartalne psihoze (nakon poroda)

135