1.

DRUŠTVENE NEJEDNAKOSTI
1.1. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA
egalitarno društvo - ravnopravno društvo (podjela položaja i nagrada temelji se na načelu jednakosti)

društvena diferencijacija - nejednakost pojedinca

društvena stratifikacija - trajni oblik nejednakosti koji se odnosi na hijerarhijski poredane društvene
skupine

- obilježje društva, ne pojedinca

- hijerarhijski odnos

- stabilna i postojana -> posljedica dugotrajnih procesa

- vjerovanja i ideologije koji te podjele opravdavaju

SUSTAVI DRUŠTVENE STRATIFIKACIJE

1) ropstvo - robovlasnici i robovi, Egipat, stara Grčka i Rim, Karipski otoci, Latinska Am. i jug SAD-a

2) kaste - staroindijsko društvo (brahmani, kšatrije, vajšije, šudre, parije), cijeli život na jednom
društvenom položaju, dodijeljena zanimanja unutar kaste, stupanja u brak unutar kaste, moralna
dužnost

3) staleži - europski feudalizam i dr. tradicionalne civilizacije, zakoni, običaji i tradicije, nasljeđivanje
privilegija, titule i kodeksi, brakovi unutar staleža, rijetka pokretljivost među staležima (svećenstvo,
plemstvo i kmetovi)

4) klase - moderna industrijska društva od 18. st., statusi određeni društv. okolnostima i
postignućima, klase na temelju sličnosti (radnička, srednja i kapitalistička - buržoazija), radnici
podređeni kapitalistima (Karl Max), strukturalna soc. nejednakost, otvoreni sustavi, mogućnost
pokretljivosti i sklapanja braka izvan klasa, pozicija nije determinirana

GLEDIŠTA O DRUŠTVENOJ STRATIFIKACIJI

1) konfliktna - teoretičari tvrde da strat. koristi samo nekim skupinama, a ne cijelome društvu
(deprivilegirani doživljavaju otuđenost i bijedu; zategnuti odnost poslodavca i radnika još postoji -
klasni sukob i nestabilno društvo)

2) funkcionalnistička - strat. je bitna za nesmetano funkcioniranje društva, nužna je, poticajna i

korisna, što je zahtjevnije to je veća nagrada

meritokracija - sustav u kojemu će društveni položaj pojedinca ovisiti isključivo o njegovim zaslugama

- pozitivni učinak: nagrade daju poticaj na rad, trud, ulaganja i inoviranja

- negativni učinak: razlike u nagradama nisu povezane s produktivnošću

1.2. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA U MODERNIM DRUŠTVIMA
DRUŠTVENI RESURSI

1) bogatstvo - razlike u vlasništvu (osobno + tvornice, poduzeća), dohotku (rad ili kapital) i standardu
života (visok ili nizak)

2) ugled - različito vrednovanje pojedinih položaja na hijerarhijskoj ljestvici

3) moć - mogućnost da se drugima nametnu vlastiti ciljevi (onaj koji ima moć i onaj koji je podložan
moći), elite

- obrazovna stratifikacija (šanse, pritisak, degradacija, izrugivanje)

- slojevitost po zanimanjima (viši prof., niži prof., rutinska zanimanja, radnička klasa + podslojevi)

statusna nedosljednost - nepoklapanje bogatstva, ugleda, moći ili nekog drugog obilježja strat. u
određenome društv. položaju

1.3. DRUŠTVENA POKRETLJIVOST

stakleni plafon - pol. izraz kojim se opisuje nemogućnost žena i drugih manjina da, bez obzira na
njihove kvalifikacije, sposobnosti i dostignuća, u poslovnoj hijerarhiji napreduju do najviših
rukovodećih pozicija

društvena pokretiljivost - pomicanje pojedinca unutar ili između različitih društveno-ekonomskih

položaja

I. HORIZONTALNA (prostorna ili lateralna) -> migracije (selidbe, emigracije...)

II. VERTIKALNA -> gore ili dolje na ljestvici društvene stratifikacije (uzlazna i silazna, intergeneracijska i
intrageneracijska) - obrazovanje, rad, ženidba, bolest, nezaposlenost...
2. DEVIJANTNOST I KONFORMIZAM
2.1. DEVIJANTNOST
devijantnost - sklonost neprihvaćanju normi i vrijednosti koje većina ljudi prihvaća u nekoj zajednici
ili društvu

društvena kontrola - mehanizam tj. ukupnost reakcija kojima se devijantno ponašanje pokušava
ispravit, kazniti ili se pruža podrška

2.2. OBJAŠNJENJA DEVIJANTNOSTI U SOCIOLOGIJI

zločin - sva ponašanja kojima se, svjesno i nesvjesno, krše zakoni

- kaznenim djelima se nanosi šteta javnosti ili drugima (nasilno ponašanje), dok devijantnost
obuhvaća i društveno neprihvatljiva ponašanja koja nisu obuhvaćena zakonom (loše ocjene, samački
život...)

VRSTE ZLOČINA

1) uobičajeni zločin - namjerno ili nenamjerno nanošenje štete drugoj osobi; protuzakonito (mala in
se-loš po sebi: ubojstvo, mala prohibita-loše jer je zabranjeno: preprodaja)

2) zločin bijelih ovratnika - počinitelji vezani za radna mjesta (zloupotreba moći - prijevare, odavanje
službenih tajni, korporativno kršenje ekoloških zakona, nepoštena trgovina...), korupcija (iskvaren),
male kazne

3) maloljetničko prijestupništvo (delikvencija) - sklonost mladih da krše zakone, zbog maloljetnosti

nisu zločinci već delikventi jer kršenje zakona najčešće proizlazi iz loših obiteljskih odnosa, škole, itd.
zbog čega su blaže kažnjeni - preodgoj

INDIVIDUALISTIČKA OBJAŠNJENJA DEVIJANTNOSTI

- razlozi se pronalaze u pojedincima

I. BIOLOŠKI PRISTUP

- devijantno ponašanje rezultat je biološkog ustroja organizma

- genetska obilježja, hormonske promjene, tjelesna građa, biokemijski procesi

- Lombroso je definirao zločince na temelju tjelesnih karakteristika

II. PSIHOLOŠKI PRISTUP

- devijantno ponašanje rezultat je poremećaja strukture ličnosti

- pretjerana agresivnost, povučenost, podređenost drugima, neempatičnost i neemotivnost

- za devijantno ponašanje potrebni su i drugi čimbenici poput siromaštva, nezaposlenosti,

neobrazovanost...

SOCIOLOŠKA OBJAŠNJENJA DEVIJANTNOSTI

- utjecaj društvenih grupa

I. TEORIJA ANOMIJE

- anomija je stanje društvene dezorijentiranosti ljudi uslijed čestih promjena u društvu kada pojedinci
ostaju bez jasnih normi dok već postoji potreba za prilagodbom
- Emile Durkheim -> devijantnost je proizvod modernog društva kojima se pojedinci nikada neće
prilagoditi te je nužna jer pruža mogućnost pronalaska drugačijeg puta

- Robert K. Merton -> cilj je materijalno bogatsvo, sredstva nisu određena - pojedinci iz nižih slojeva
se koriste devijantnočću kako bi postigli svoj cilj

-> tipologija društvenih reakcija:

1) konformizam ili prilagodba (usklađivanje vlastitih normi, vrijednosti i oblika ponašanja s izvanjskim
i rezultat je pritiska grupe ili je svjestan odabir pojedinca) - jedini nisu devijanti

2) inovacija ili novost (prihvaćanje ciljeva, ali korištenje drukčijim sredstvima)

3) ritualizam ili ponavljanje (odustajanje od cilja, ponavljanje sredstava)

4) povlačenje (odustajanje od cilja i sredstava)

5) pobuna (nametanje drukčijih ciljeva i sredstava)

III. TEORIJA UČENJA

- devijantnost se uči kao i ponašanja (teorija socijalizacije)

- učenje normi i vrijednosti proizlazi iz povezanosti pojedinca s okolinom te tako usvaja očekivana
ponašanja

- deferencijalna asocijacija je proces ostvarivanja veza s različitim društvenim grupama

- svi možemo postati prihvaćeni ili neprihvaćeni, ovisi prihvaćanje kojih normi će prevladati

- tehnike devijantnosti + obrasce opravdavanja i razumijevanja vlastitih postupaka

- Edwin H. Sutherland -> devijantno ponašanje je grupno ponašanje (sukobi normi u kolektivima)

IV. TEORIJA ETIKETIRANJA

- etiketiranje je proces pripisivanje uloge ili položaja osobi s kojom se okolina ne slaže, a pod
pritiskom okoline pojedinac to prihvaća kao obilježje svog indentiteta

- kriterije nameće grupa koja ima moć

- primarna devijantnost (zaobilaženje pravila)

- sekundarna devijantnost (devijant se počinje ponašati u skladu s etiketom
- devijantna subkultura (ima specifične norme s kojima normalna većina nema dodira)

- Becker -> začetnik teorije

V. KONFLIKTNI PRISTUP

- bavi se uzrocima devijantnog ponašanja -> raspodjela moći ili utjecaja

- pljačka dobiva veću kaznu od korupcije iako korupcija uzrokuje veću štetu

- negativci su najčešće siromašni, imigranti...

- društvo naglašavanjem materijalnog uspjeha povećava stope zločina

- moralna panika -> strah da bi devijantnosti mogle uzeti velik broj novih žrtava
UZROCI DEVIJANTNOSTI

1) SOCIOLOŠKI

- obiteljsko okruženje

- socio -ekonomski položaj

- utjecaj vršnjaka

- loš uspjeh u školi

- nedostatak društvene kohezije

2) OSOBNOST

- rodne uloge

- neurološki uzroci

- psihološki