22.čas – Poslanikov, a.s.

, doprinos čovječanstvu (islamska vjeronauka)

Muhammed, a.s., je posljednji Božiji poslanik u nizu glasonoša Božijih Riječi. Čovjek koji je
preporodio čovječanstvo, koji je arapsko društvo, a kasnije i cijelo čovječanstvo, izveo iz zabluda
svih oblika griješenja i zalutalosti na svjetlo Upute i ispravnog puta. Neupitan je doprinos
Poslanika, a.s., čovječanstvu u svim sferama života. Ono što je u svemu najžalosnije u
današnjem vremenu a to je da, čini mi se, sami muslimani najmanje prepoznaju veličinu ljudske
ličnosti Poslanika, a.s., dok su drugi duboko toga svjesni.

Najbitnije u ličnosti, životu i ponašanju Muhammeda, a.s., predstavlja njegovo realističko

ljudsko postavljanje u životu i svijetu uopće. On je prije svega čovjek. Ostao je u tim ljudskim
granicama i nikada nije ni pokušavao da izađe iz njih, osim izuzetnih trenutaka primanja Objave.
Kur'an na više mjesta kategorički poriče bilo kakvo nadljudsko porijeklo ili natprirodnu moć
Muhammeda, a.s. Nikada se u svom radu, izvršavajući svoj veliki historijski zadatak, nije služio
čudom. Njegova ličnost predstavlja savršeno uravnoteženje materije i duha, puni sklad između
duše i tijela, vrline i znanja, htijenja i mogućnosti, ljudskih i životinjskih elemenata. Njegova
veličina i uspjesi leže upravo u tome što je znao, inspiriran i prožet učenjem Kur'ana, da u ovom
pojavnom svijetu, koji živi svojim vlastitim životom, nađe svoje mjesto, uskladi svoja htijenja i
nastojanja sa redom i zakonima koji vladaju u svijetu i da Božiju Riječ najprikladnije primjeni.

Otvoren i okrenut čitavom svojom dušom, čitavim bićem prema apsolutnoj isitini, on je
istovremeno, bio otvoren i okrenut i prema svijetu koji nije ništa drugo nego odraz i znak te
istine i kojeg je on kao takvog najsnažnije doživljavao. U tom doživljaju ukazalo mu se i otkrilo
puno jedinstvo i puni sklad između Božije Riječi i prirode. U tom uravnoteživanju, jedinstvu i
usklađivanju leže osnovne karakteristike Muhammedove, a.s., ličnosti, njegova djela i puta. To je
ujedno bitna osobina islamskog učenja koje ističe posredničku ulogu muslimana, a koja se sastoji
u održavanju ravnoteže između duha i materije, tijela i duše, srca i razuma, vrline i nauke,
dunjaluka i ahireta, smrti i života, pojedinaca i društva, ličnog i općeg, riječi i djela.

Kad se govori o Muhammedu, a.s., kao uzoru, mora se misliti na uzor u prilaženju islamu, kao
živoj i dinamičnoj misli, koja se nikada ne smije zatvarati u sebe i u određene forme primjene,
kao i na uzor u moralno-etičkom pogledu. Za nas je, kad je riječ o uzoru, važan metod, taktika i
strategija kojom se služio Božiji poslanik, važno je kako je prilazio problemima, kako se
suočavao sa datim situacijama, kako se u njima postavljao i kako je na njih primjenjivao Kur'an.

Što se tiče moralno-etičke komponente u ličnosti Muhammeda, a.s., ona je veoma bitna. Sama
Objava stavlja glavni akcenat na moralno-etičke principe i duhovne vrijednosti. Tako je i sam
Muhammed,a.s., definirao svoj poziv i označio smisao svoga poslanja kada je rekao da je poslat
da usavrši moralne vrline. Objava nam otkriva zakone moralno-etičkog života, zakone duha.
Njena oblast je naša duša, srce i savjest ili duhovne vrijednosti. Otkrivanje materijalnih
vrijednosti i zakona koji upravljaju materijalnim svijetom ostavljeno je razumu ili nauci.
 Kada je riječ o moralnim principima, mora se istaknuti da ih Poslanik, a.s., nije gledao kao
neke više apstraktne vrijednosti. Gledao ih je u primjeni kao životne vrijednosti. Sve je, pa i
duhovne vrijednosti, vezao za život i namjenjivao čovjeku da bi mu olakšao borbu za svoj
opstanak i sreću. Vrijednost koja ostaje samo u apstrakciji i ne nalazi svoje primjene, nije
nikakva vrijednost. U islamu je sve okrenuto čovjeku i životu i sve mora imati životni smisao.

Kakva je ličnost bio Muhammed, a.s., najbolje govore riječi određenih ljudi u svijetu, a koji su
ga opisali onako kako su ga uistinu i vidjeli:

MAHATMA GANDI: Želio sam saznati sve o čovjeku koji danas neosporno vlada srcima
miliona ljudi. Uvjerio sam se u potpunosti da islam nije mačem sebi osigurao mjesto u
današnjem životu. To je uradila stroga jednostavnost i krajnja skromnost Poslanika, njegovo
striktno ispunjavanje obećanja, izuzetna posvećenost svojim prijateljima i sljedbenicima,
hrabrost i neustrašivost i apsolutna vjera u Boga i u svoju misiju.

LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ: Nema nikakve sumnje da je Muhammed jedan od najvećih

reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je čovječanstvo uputio istinskom
svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolijevanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka
napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao
nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.

THOMAS CARLYLE (BRITANSKI HISTORIČAR): Uistinu, ja Muhammeda volim zbog

njegovog čistog karaktera, čistog od svakog licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio
je čovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio
ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen. Slobodno i jasno korespondira s bizantskim i perzijskim
carevima, upućujući ih na obaveze oba svijeta. Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s
arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na
milost, plemenitost i oprost. Muhammed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao
s drugim.