Bruno Osimo, Manuale del traduttore, Milano, Hoepli, 2008.

LINGUA DI PARTENZA, LINGUA D'ARRIVO (ISHODIŠNI ILI IZVORNI JEZIK,

ODREDIŠNI ILI CILJNI JEZIK)

Stariji termini za imenovanje jezika originala i prijevoda. Prednost izraza « kultura

pošiljateljica» i «kultura primateljica» u tome je što omogućuju da se prijevod ne
poima isključivo jezično, te s druge strane da se ne misli o transferu samo kao o
geografskom premještaju.

ANISOMORFISMO (ANIZOMORFIZAM)

Nepoklapanje jezičnih oblika; pojava koja obilježava sve načine govora uz pomoć kojih jezici
izriču slične misli u različitom obliku, tako da slične jezične strukture imaju značenja koja
nisu ekvivalentna.

TESTO APERTO/TESTO CHIUSO (OTVORENI/ZATVORENI TEKST)

TEKST KOJI OBILUJE KONOTACIJAMA (NPR. PJESNIČKI TEKST) OTVOREN JE
VIŠESTRUKIM MOGUĆNOSTIMA INTERPRETACIJE. TEKST KOJI SE ZASNIVA NA

DENOTATIVNOSTI (NPR. TELEFONSKI IMENIK) ZATVOREN JE U SMISLU DA IMA SAMO

JEDNU (ISPRAVNU) INTERPRETACIJU

DISAMBIGUAZIONE (DIZAMBIGVACIJA, OTKLANJANJE VIŠEZNAČNOSTI)

Otvoreni tekst, onaj koji sadrži konotacije, višeznačan je tekst. Značaj te višeznačnosti
u tome je što tekst može biti predmetom uvijek novih interpretacija u prostoru i
vremenu. Eventualna disambiguazione (dekodificiranje višeznačnosti izborom jedne
od mogućih interpretacija) posao je čitatelja kulture primateljice, a ne prevoditelja.
Prevoditelj koji namjerno tumači metatekst za čitatelja ne stvara međujezični prijevod,
nego uvodni didaskalijski tekst.

AUTORE EMPIRICO (EMPIRIJSKI AUTOR, STVARNI AUTOR)

Pisac od krvi i mesa koji je napisao tekst.

AUTORE MODELLO O AUTORE IMPLICITO (MODEL AUTORA, ZAMIŠLJENI AUTOR)

1
Pisac kako ga poima idealan čitatelj, pisac koji se razabire iz teksta ili narativna
tehnika empirijskog pisca.
LETTORE EMPIRICO (EMPIRIJSKI ČITATELJ, STVARNI ČITATELJ)
Svaki čitatelj od krvi i mesa, osoba koja čita tekst.
LETTORE MODELLO O IMPLICITO (MODEL ČITATELJA, ZAMIŠLJENI ČITATELJ)
Apstraktni čitatelj kojega zamišlja idealni pisac u provedbi vlastite narativne tehnike.
Piščev zamišljeni primatelj.

CULTURA EMITTENTE/ CULTURA RICEVENTE (KULTURA POŠILJATELJICA/KULTURA

PRIMATELJICA); PROTOCULTURA (PROTOKULTURA)/

METACULTURA/METAKULTURA

Budući da ne postoji jezični transfer koji je u potpunosti samostalan od kulturne

interakcije, ovi se izrazi koriste za «ishodišni» i «odredišni jezik» kako bi označili
kulturu (ne ograničuje se na isključivo jezične aspekte) iz koje se prevodi i prema
kojoj se prevodi.

PROTOTESTO (PROTOTEKST)
Izvorni tekst, tekst kulture pošaljiteljice, od kojeg započinje prevodilački proces. U
intertekstualnom prijevodu, prototekst je onaj na koji se poziva, a intertekst sadrži
poveznice.

METATESTO (METATEKST)
1. Tekst prijevoda, tekst kulture primateljice do kojega se dolazi prevodilačkim
procesom.
2. Paratekst; svi tekstovi koji okružuju i opisuju glavni tekst (npr. kritički aparat).

STRATEGIA TRADUTTIVA (PRIJEVODNA STRATEGIJA, PREVODILAČKA STRATEGIJA)

Skup postupaka koje prevoditelj poduzima kako bi preveo tekst iz kulture
pošiljateljice u kulturu primateljicu.

2
ADEGUATEZZA (ADEKVATNOST, ADEKVACIJA)
Jedan od polova prema kojemu može težiti prevodilačka strategija (drugi je pol
prihvatljivost). Prema strategiji adekvatnosti, dominanta metateksta nije lakoća
recepcije metateksta prema kanonima kulture primateljice, nego prototekst i izvornik
kao takav. Adekvatni prijevodi su oni koji daju veliki doprinos u razmjeni kultura,
budući da ono što je kulturospecifično u izvorniku ostaje sačuvano time što se
kulturospecifični elementi prenose u kulturu primateljicu ali se ne tumače uvijek s
lakoćom. To je prevodilačka strategija koja teži obilježiti metatekst analizom originala
i kulture pošiljateljice.

ACCETTABILITÀ (PRIHVATLJIVOST)
Jedan od polova prema kojemu može težiti prevodilačka strategija (drugi pol je
adeguatezza). Dok pristajanje uz norme kulture pošiljateljice određuje prikladnost
prijevoda (adeguatezza) s obzirom na prototekst, pristajanje uz norme koje potječu iz
kulture primateljice određuju prihvatljivost (accettabilità). Prema strategiji
prihvatljivosti, dominanta metateksta nije prototekst, nego lakoća prihvatljivosti
metateksta prema kanonima kulture primateljice. Prihvatljivi su oni prijevodi koji se
čitaju s više lakoće, ali ne daju veliki doprinos u razmjeni među kulturama, budući da
se mnogo toga što je kulturospecifično u izvorniku mijenja, time što se zamijeni
kulturospecifičnim elementima kulture primateljice, ili nekulturospecifičnim tj.
standardnim (standard) elementima.

ADATTAMENTO (ADAPTACIJA, PRILAGODBA)

S tradicionalnog stajališta značenje ove riječi podrazumijeva proces transformacije
različit od prijevoda „u užem smislu riječi“ u kojemu se o prototekstu vodi računa
samo kao o glavnoj ideji, a transpozicija se prilagođava kulturi primateljici. Prema
općem poimanju prevođenja, prilagodba teksta je jedan od traduktoloških postupaka,
ukoliko se mogu razaznati prototekst i metatekst (prilagođeni tekst). Govor o
«prilagodbi» implicitno se nadovezuje na kulturu prototeksta (individualnu piščevu ili
kolektivnu piščevog kulturnog konteksta) i na kulturu metateksta (individualnu

3
 prevodiočevu ili kolektivnu prevodiočevog kulturnog konteksta. Prilagodba se provodi
na temelju kriterija prilagodljivosti i prihvatljivosti.
PRIJEVODNI POSTUPCI: ASSE SPAZIALE

ATOPIZZAZIONE (ATOPIZACIJA)
Prevodilačka strategija koja se odnosi na kronotop mjesta. Za razliku od lokalizacije i
egzotizacije radi se o izmjenama u (meta)tekstu koje podrazumijevaju eliminaciju
poveznica na specifična mjesta kako iz kulture pošiljateljice, tako i iz kulture
primateljice.
ESOTIZZAZIONE (EGZOTIZACIJA)
Prevoditeljska strategija koja podrazumijeva uvođenje ili zadržavanje kulturnih
elemenata koji pripadaju kulturi različitoj od kulture primateljice, općenito kulturi
prototeksta. Na suprotnoj strani kontinuuma strategija koje se odnose na kronotop
mjesta je lokalizacija.

PRIJEVODNI POSTUPCI – ASSE TEMPORALE

ACRONIZZAZIONE (AKRONIZACIJA)

Eliminiranje poveznica koje se odnose na povijesni period ili općenito na dijakronijske

trenutke.

ARCAIZZAZIONE (ARHAIZACIJA)
Prevodilačka tehnika koja se sastoji u pokušaju prevoditelja da se koristi leksikom i
sintaksom ranije epohe koja je bliska onoj u kojoj je prototekst napisan.

ATTUALIZZAZIONE (AKTUALIZACIJA)
Riječ ima dva važna značenja u znanosti o traduktologiji. To je prevodilačka strategija
koja se odnosi na kronotop vremena. Za razliku od historizacije i akronizacije radi se
o izmjenama (meta)teksta koje podrazumijevaju eliminaciju poveznica na povijesno
vrijeme prototeksta i zamjenu s aktualnim povijesnim poveznicama kulture
primateljice.

4
.
LOCALIZZAZIONE (LOKALIZACIJA)
Prevodilačka strategija kojom prevoditelji eliminiraju kulturne elemente koji pripadaju
drugačijoj kulturi od kulture primateljice, općenito one koje pripadaju kulturi
prototeksta a zamjenjuju ih elementima kulture primateljice. Na taj se način prijevod
tumači kao lokalan i originalan. Na suprotnoj strani kontinuuma strategija koje se
odnose na kronotop mjesta je egzotizacija.

NATURALIZZAZIONE (NATURALIZACIJA)
Promjena teksta koja se sastoji u uvođenju kulturnih elemenata koji pripadaju vlastitoj
kulturi. Naturalizacija može zahtijevati lokalizaciju kao i aktualizaciju.
NEUTRALIZZAZIONE (NEUTRALIZACIJA)
Postupak kojim prevoditelji eliminiraju iz teksta sve poveznice na kulturne različitosti
(geografske, povijesne, umjetničke) prototeksta, čineći tekst neutralnim, to jest ne
kulturospecifičnim. Neutralizacija može podrazumijevati atopizaciju i akronizaciju.
STORICIZZAZIONE (HISTORIZACIJA)
Prevodilačka strategija koja se odnosi na kronotop vremena. Za razliku od
aktualizacije i akronizacije radi se o promjeni metateksta koja se sastoji od
zadržavanja ili naglašavanja poveznica na povijesno vrijeme prototeksta.
.
UNIVERSALIZZAZIONE (UNIVERZALIZACIJA)
Izmjena teksta koja se sastoji u uvođenju kulturnih ali ne kulturospecifičnih elemenata.

5
6