Savjeti za roditelje

Prepoznaj zlostavljanje i pruži podršku

djetetu za sigurno odrastanje
 "Zahvalni smo na doprinosu Kanade ovom projektu putem Kanadskog
fonda za lokalne inicijative."

PREDGOVOR
Dragi roditelji,

Ova brošura je za Vas kako bi stekli nova znanja o odgoju djece i promjenama
kod njih koje dolaze s njihovim odrastanjem. Naši stari kažu: „Malo dijete mala
briga, veliko dijete velika briga“.

Brošura „ Prepoznaj zlostavljanje i pruži podršku djetetu za sigurno odrastanje”

je rezultat rada na projektu „Prepoznaj! Reagiraj! Mijenjaj!.

Brošura je namjenjena roditeljima kako bi aktivno učestvovali u odrastanju

djece, pružajući im ljubav i podršku u svakom trenutku.

Djeci i mladima je potrebna podrška kada dožive zlostavljanje u

mladelačkim vezama, a ova brošura govori kako roditelji mogu i trebaju pomoći
mladima u tim situacijama.

Projekt implementira Humanitarna organizacija „Alfa.“

“Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno mišljenja Vlade

Kanade”
 "We are grateful for Canada's contribution to this project through the
Canadian Local Initiatives Fund."

FOREWORD

This brochure is intended for you to gain new knowledge about raising children
and the changes in them that come with their growing up. Our elders say, "Little
child little care, big child great care."

The brochure "Recognize abuse and support a child to grow up safely" is the
result of work on the project "Recognize! React! Change!.

The brochure is intended for parents to actively participate in the growing up of

children, providing them with love and support at all times.
Children and young people in particular need support when they experience
abuse in youthful relationships, and this brochure tells how parents can and
should help young people in those situations.

The project is implemented by the Humanitarian organization "Alpha."

"The opinions contained in this publication do not necessarily reflect the

views of the Government of Canada"
 Roditeljstvo

Biti roditelj najljepši je, ali i najteži posao. O vještini roditeljstva znamo mnogo, ali to nekada
nije dovoljno.
Savremeno doba je pred roditelje postavilo nove izazove, a manjak vremena.
Roditelji sa djecom moraju graditi odnos povjerenja i saradnje kako bi ih pripremali za
samostalni život.
Uloga roditelja jedna je od najizazovnijih, najtežih i najljepših životnih uloga. Priprema za tu
ulogu često je nedovoljna ili je uopće nema. 
Učimo se biti roditelj «u hodu». Za svaki drugi zadatak se obrazujemo i dugotrajno
pripremamo.
Očekivanja koja se postavljaju pred roditelje su velika. Roditelje se nerijetko kritizira. Često se
pri tome zaboravlja da su roditelji osobe sa svojim osjećajima, sposobnostima, potrebama i da
kao i svi čine pogreške. Savršeni roditelji ne postoje.
Važno je biti odgovoran roditelj, koji želi uvijek učiti zbog sebe i svoga djeteta. Na probleme i
poteškoće u odgoju djece nailaze svi. Nekad se s njima nosimo lakše, nekada teže. 
 Najvažnije dimenzije roditeljstva

Roditeljska topina

Roditeljska toplina je količina podrške, ljubavi i ohrabrivanja nasuprot neprijateljstvu i

odbacivanju.

Roditeljski nadzor

Roditeljski nadzor djetetovih aktivnosti mora biti adekvatan i primjeren uz postavljanje pravila
ponašanja. Nadzor mora biti umjeren, a ne pretjeran kako bi dijete imalo slobodu izbora.

Roditeljska dosljednost
Roditelji moraju dosljedno i redovito provoditi postupke u odgoju, koji djeci i mladima daje
osjećaj sigurnosti, poštovanja i osjećaj da se roditelji brinu o njemu.
 Zlatna pravila odgoja

Zlatna pravila odgoja roditeljima pomažu kao usmjerenje na osnovi kojega grade svoj način
odgoja djece.

Osim ljubavi i osjećaja sigurnosti koji su djetetu nužno potrebni za njihov razvoj vrijedi
zapamtiti i sljedeće:

Pohvala u odgoju mora biti pravilo, a ne izuzetak

Pohvalama dajemo do znanja djetetu da ono što radi je dobro i da može to raditi i u
budućnosti. Svaka pohvala pomaže djetetu da oblikuje pozitivnu sliku o sebi.

Ciljevi, zahtjevi, ograničenja

Ciljevi i zahtjevi koja postavljamo djetetu moraju biti usklađeni s djetetovim sposobnostima.
Nije dobro postavljati visoke ciljeve koje dijete može teško ispuniti. Visoki ciljevi izazivaju
previše negativnih iskustava i mogu loše utjecati na djetetovu sliku o sebi.

Kritika djeteta

Kritika djeteta mora se odnositi samo, na njegovo trenutno ponašanje, a nikako na dijete kao
osobu. Nikada nije dobro reći : “Ti si zločesta djevojčica” nego:treba reći “To što si učinila nije
u redu”.

Nikada ne udarajte svoje dijete!

Udaranjem djetetu šaljete jednu poruku koju vjerojatno nikada ne želite uraditi - da je u redu
udariti slabijeg od sebe, da je u redu udariti osobu koju voliš, da je u redu udariti kad ne znaš
miroljubivi izlaz iz situacije, da je u redu primjeniti fizičku silu, da se roditelje "sluša" zbog
straha.

Poštujte dijete!

Vaše dijete je također ljudsko biće koje zahtijeva odnos pun ljubavi i uvažavanja. To ne znači
da morate ispuniti svaki prohtjev, ali biste trebali pustiti da slobodno izrazi svoje želje, iako će
neke od njih možda biti odbijene. 
 Komunicirajte! Razgovarajte!

Što više razgovarajte sa djetetom. Pokažite iskren interes za ono što dijete radi, razgovarajte o
njegovim razmišljanjima, osjećajima i potrebama.
Dopustite djetetu da samo iskaže svoje želje i potrudite se da ima mogućnost izbora. Pažljivo
slušajte svoje dijete.

Dopustite djeci da budu ono što žele biti!

Dopustite svom djetetu da bude ono što želi biti, a ne ono što mislite da bi trebalo biti.
Uostalom, to je njihov život - njihovo putovanje. Vi ste samo tu da gledate i dajete smjernice
kad god je to potrebno.
 PRAVA DJECE

UN KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

UN konvencija o pravima djeteta usvojena je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda

20.11.1989.godine. Postigla je jedinstveni uspjeh tako što je u vrlo kratkom roku bila
prihvaćena od velikog broja zemalja. UN Konvencija o pravima djeteta je dogovor između
zemalja koje djeci garantiraju ista prava gdje god živjela. Ovom Konvencijom djeca su po prvi
put izdvojene kao poseban subjekt međunarodnog prava i zaštite. Bosna i Hercegovina je
pristupila Konvenciji i složila se kao i zemlje koje su se prije nje pridružile, da će poštivati i
štititi prava djece. Konvencija sadrži 54. člana.

Definicija djeteta
Djetetom se smatra osobom ispod 18 godina ukoliko se zakonom date
zemlje punoljestvo ne stiče ranije.
 Ovo su neka od prava djece
koja su izuzetno važna

Pravo na jednakost svakog djeteta

Bez obzira na da li je djevojčica ili dječak, koje su boje kože, kojim jezikom govore, koje su
vjere, političkog uvjerenja, etničkoga porjekla sva djeca imaju jednaka prava.

Pravo na život

Svako dijete ima pravo na život. Zato svi odrasli moraju nastojati činiti što više da bi svako
dijete živjelo i raslo u najboljim uvjetima.

Pravo na ime i državljanstvo

Svako dijete čim se rodi ima pravo na ime, državljanstvo, nacionalnost, pravo da zna za svoje
roditelje i da uživa njihovu brigu.. Dijete mora dobiti i vlastite dokumente.

Pravo na život sa svojim roditeljima

Svako dijete ima pravo živjeti u obitelji zajedno sa svojim roditeljima. Ali, ako roditelji više ne
žive zajedno, svako dijete ima pravo sastajati se i družiti s roditeljem s kojim ne živi. Ako
roditelj zanemaruje ili zlostavlja dijete ili čini nešto drugo što za dijete može biti štetno, sud
može odlučiti da se takav roditelj odvoji od djeteta da se ono zaštiti.

Pravo na izražavanje svog mišljenja

Dijete ima pravo reći i izraziti svoje mišljenje, a posebno u stvarima koje se odnose na njega i
onda kada se odlučuju o njemu. Ostala djeca, njegovi roditelji, nastavnici stručnjaci i svi drugi
moraju znati za djetetovo pravo i ne smiju se praviti kao da njegovo mišljenje nisu čuli.
 Pravo na slobodu izražavanja i na pristup obavijestima

Dijete ima pravo na slobodno izražavanje onoga što misli i osjeća, a ima pravo dobiti i sve
obavijesti o stvarima koje ga zanimaju, a koje su korisne za njega i važne za njegov razvoj..

Pravo na zaštitu od nasilja i zanemarivanja

Dijete ima pravo na zaštitu od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda,
zlouporaba, zanemarivanja, zapuštenosti, zlostavljanja i iskorištavanja.

Pravo na zdravstvenu zaštitu

Svako dijete ima pravo na najbolju zdravstvenu zaštitu i liječenje u slučaju bolesti.

Pravo djeteta bez obitelji na zaštitu

Djeca koja ne žive sa svojom obitelji, imaju pavo na posebnu pomoć i zaštitu države u kojoj
žive. Za njih treba biti osigurana briga i skrb izvan obitelji u zajednici sa drugom djecom gdje
će biti sretni i gdje će dobro napredovati.
Može se odlučiti i da žive u drugoj obitelji (udomitelj, posvojitelj), ali će se prvo dobro provjeriti
da li će ta druga obitelj u svemu biti dobra za dijete.

Pravo na obrazovanje

Svako dijete ima pravo na obrazovanje. Za svu djecu osigurat će se besplatno i obavezno
osnovno školovanje, poticati će se razvoj različitih oblika srednjoškolskog obrazovanja, raditi
da više i visoko obrazovanje bude dostupno svima.

Pravo na životni standard

Svako dijete ima pravo da se podmire sve njegove potrebe koje se odnose na prehranu,
odijevanje i stanovanje. Roditelji ovisno o svojim materijalnim mogućnostima dužni su
uzdržavati djete, ali ako to ne mogu država im je dužna pomoći koliko god može.

Pravo na slobodno udruživanje, odmor, igru i kulturne aktivnosti

Dijete ima pravo družiti se sa svojim vršnjacima i sklapati prijateljstva, odmarati se, igrati se i
baviti se aktivnostima koje ga vesele i zanimaju, a koje su korisne za njegov razvoj kao što su
sport, muzika ili druge umjetničke aktivnosti. Svako dijete ima pravo živjeti bezbrižno i mirno.
 Pravo djeteta u sukobu sa zakonom

Prema svakom djetetu koje je osumnjičeno ili optuženo ili za kojega je utvrđeno da je prekršio
krivični zakon treba se postupati da se poštuje njegovo dostojanstvo ne smije mučiti, tući ili
ponižavati. Ima pravo na branitelja, pravo da postupak prati socijalni radnik i drugi stručnjaci.

Nesmije se zaboraviti da postoje djeca koja imaju i neke posebne potrebe

Takva djeca imaju pravo na dodatnu skrb i pomoć. Treba nastojati osigurati im najbolju
moguću zdravstvenu zaštitu i liječenje. Treba im omogućiti uključivanje u školu i obrazovanje i
dostupnost svih drugih mjesta gdje bi se mogli družiti, igrati se i učiti s drugom djecom.
Svako dijete mora živjeti veselim i ispunjenim životom zajedno sa drugom djecom.
 RAZVOJ DJETETA
Stvaranje cjelovite ličnosti od male osobe dug je i višeznačan proces. Počinje rođenjem i traje
godinama. Dijete prolazi kroz različite faze, prevladava različite vrste dječjih problema, uči
se nositi s njima i to izgrađuje njegov karakter.

Razvoj djeteta po godinama ima svoje osobine koje su zajedničke za svako doba, ali
istovremeno strogo individualne za svako dijete.

Prvih šest godina djetetova života su najintenzivnije razdoblje u razvoju ljubavi, pažnje,
mentalnog i fizičkog stanja djeteta. Psihički, socijalni i intelektualni razvoj traju cijeli život.
Kako će se dijete razviti i kakav će čovjek postati ovisi o razdoblju od samog začeća pa sve do
šeste godine.

U ranom djetinjstvu zdrava obitelj djetetu daje sigurnost, zdravlje, znanje, vještine i dobre
navike. Zdrava okolina u kojoj odrasta dijete zadovoljava sve njegove potrebe i pruža mu sreću
i samopouzdanje.

U školskoj dobi obitelj još uvijek ima glavnu ulogu u djetetovom razvoju. Ona vodi brigu o
djetetu, njegovom učenju, napredku te izvanškolskim aktivnostima. Veza djeteta sa širom
obitelji razvija kod djeteta prijateljstvo i socijalizaciju. Za kvalitetan razvoj djeteta je važno
dobro organizirano njegovo slobodno vrijeme.
 Faze u razvoju djeteta 
1. Prva faza (rođenje do 6 mjeseci)

U ovoj fazi roditelji mogu pomoći djetetu tako što će dosljedno odgovarati na dječiji plač, te mu
pružati puno fizičkog kontakta.

2. Druga faza (6 -18 mjeseci)

U ovoj fazi roditelji djetetu trebaju osigurati sigurnu okolinu, za svako izgovoreno „Ne“ reći dva
„Da“ i zaštiti ga da se ne bi ozlijedilo.

Treća faza (18 mjeseci-3. godine)

U ovoj fazi roditelji bi se trebali suzdržati od

pomaganja djetetu i davanju rješenja, poticati
uzročno-posljedično razmišljanje, često ga
pitati za njegovo mišljenje, prihvatiti
 ponašanje djeteta kada je pod utjecajem snažnih emocija i učiti ih opcije kako mogu te emocije
na adekvatan način izraziti.

Četvrta faza (3.-6. godine)

U ovom periodu jako je važno dosljednost u ponašanju roditelja prema djetetu. Poželjno je
odgovarati na sva njegova pitanja, učiti o ljudskom tijelu i omogućiti mu da se osjeća
zadovoljno kao dječak ili djevojčica. Suzdržati se od zadirkivanja ili posramljivanja djeteta.

3. Peta faza (6. -12. godine)

U ovoj fazi razvoja djeteta roditelji trebaju pokazati povjerenje u dijete da je sposobno nositi se
s životnim izazovima. Voditi brigu o njegovom obrazovanju i surađivati sa školom.
Šesta faza (13.-18. godine)

U ovom periodu djeca se počinju ponašati kao male odrasle osobe. Roditelji trebaju to
poštovati i tako se ponašati prema djetetu.
 Pubertet – Adolescencija
Pubertet je razdoblje odrastanja, koje obično počinje oko dvanaeste godine i traje do
dvadesete.To je životna faza između djetinjstva i odrasle dobi.

Ovo razdoblje je iznimno važno u životu djeteta jer se tada događaju najintenzivnije promjene
u fizičkom i psihičkom razvoju djeteta. 

Promjene koje se događaju adolescentima u fizičkom smislu su vidljive i očekivane, zbog čega
ih je lako uočiti i prepoznati, a najčešće ne predstavljaju temelj za strahove, nesporazume i
brige roditelja.

U ovom razdoblju kod djece može doći do nemira, neposlušnosti, nepoštivanja pravila i
izražavanje zahtjeva koje roditelji ne mogu ispuniti.

Roditelj mora shvatiti da je razdoblje puberteta iznimno teško za dijete, jer upravo ono prolazi
kroz mnoge sukobe. Ono što djetetu u ovom razdoblju najviše treba od roditelja i drugih
odraslih u okruženju je ljubav, podrška, ohrabrenje, toplina i pravilno vodstvo. Najčešća dilema
koju roditelji imaju je trebaju li uvijek biti uz svog tinejdžera u svakoj situaciji, a odgovor je
uvijek nedvosmislen i isti – DA!
 Postoje četiri faze adolescencije
 Prva faza – rana adolescencija obuhvata dob od 9 do 13 godina.
Dijete ima potrebu da ga okolina poštuje kao zreliju osobu. Počinje ispitivati granice i pri
tome krši pravila, izbjegava ili odgađa svoje obveze te razvija negativan stav u ponekim
situacijama. Ćesto  ne prihvata savjete već radi po svome.

 Druga faza – srednja adolescencija obuhvata dob između 13 i 15 godina.

Dijete traži više slobode, ponekad se služi neistinama kako bi izbjeglo neželjene
posljedice ili prekršilo pravila u porodici.
Popušta pritiscima vršnjaka koji dijete mora zadovoljiti da bi se osjećalo prihvaćeno u
grupi u kojoj se nalazi. Taj pritisak često uključuje rizična ponašanja poput pušenja i
pijenja alkohola.

 Treća faza - kasna adolescencija obuhvata dob između 15 i 18 godina. Mladi imaju
osjećaj veće samostalnosti jer se bave aktivnostima koje se smatraju “odraslima,” poput
sezonskih poslova, vožnje, romantičnih veza i drugih stvari uz manju roditeljsku
kontrolu. Za većinu adolescenata to je faza novih emocionalnih iskustava. Djeca u ovoj
fazi teže neovisnosti za koju često nisu još potpuno spremna.

 Četvrta faza– rana neovisnost ,obuhvata dob između 18 i 23 godine. 

U ovoj fazi razvoja mladi imaju često osjećaj nesigurnosti jer ne znaju šta ih čeka u
daljnjem životu. Dalje su podložni utjecaju vršnjaka, ali sada znaju šta nije dobro za
njih.
 Značaj roditelja u vrijeme puberteta –adolescencije
njihovog djeteta

Kako se roditelji trebaju postaviti prema tinejdžerima

Adolescencija može biti komplicirano razdoblje za djecu, odnosno tinejdžere, a i njihove

roditelje. Ovo razdoblje je posebno teško za roditelje jer se njihov odnos s djetetom
počinje mijenjati, njihovo dijete se počinje odvajati od njih, te im je teško suočiti se s
time. Djeca se počinju suprotstavljati roditeljima, ne smatrajući više da sve mora biti onako
kako roditelji kažu i misle. 

Djeca ulaze u fazu emocionalnih i tjelesnih promjena, dolazi do razvoja mišljenja, razvijanja
identiteta, vlastitih vrijednosti i stavova te neovisnosti od roditelja. Kako postaju neovisni u
svojim akcijama, ali i načinu razmišljanja, tako može doći do svih većih konflikata između
adolescenata i roditelja.

Do sukoba djeteta i roditelja može doći zbog lošeg uspjeha u školi, potrebe za stalnim
izlascima, odabir romantičnog partnera, ali i zbog financija ili izgleda. 

Adolescent želi svoju slobodu i samostalnost, želi donijeti odluku za sebe i imati pravo na svoje
mišljenje, pravo da ga čuju, dok s druge strane još uvijek jako ovisi o svojim roditeljima i osjeća
se nesigurno bez njihovih potpore.

Roditeljski zadatak je da razumiju dijete, da ga uvijek prihvate što će dovesti do dobrih odnosa
između djeteta i roditelja.
Roditelji vi ovo možete učiniti da smanjite sukob ako imate
tineđera

Slušati - više slušati, manje govoriti.

Razgovarati - da prvo pokušate razumjeti situaciju, shvatiti je iz njihovog

položaja, a ne svojega i dati im savjet .

Uvažiti njihovo mišljenje i stavove, poticati njihove interese i aktivnosti.

Imati vremena za zajedničke aktivnosti koje su u interesu djece.

Zajednički s djecom postaviti jasna pravila i objasniti njihove posljedice.

Naučiti ih da preuzimu odgovornost za njihove riječi ili djela.

Biti uz njih i dati im do znanja da se vama mogu obratiti.

 ZAPAMTITE!

Dijete u adolescenciji zahtijeva prilagodbu roditeljskog ponašanja.

Odnosite se prema adolescentima dosljedno, razumijevanjem i

poštovanjem.

Dajte im do znanja da ste tu za njih ako Vas budu trebali.

 Važna je sigurnost mladih

Izbori koje činimo čine naš život sretnim ili nesretnim, uspješnim ili neuspješnim. Jedan krivi
izbor mladog čovjeka može obilježiti cijeli život. Ako izaberetu osobu za partnera nasilnog
ponašanja mogu sebi stvoriti velike probleme i dovesti se u opasnost.To im se može lako
dogoditi ako ne prepoznaju zlostavljačka ponašanja.

Često mladi ljubomoru smatraju iskazom ljubavi, a u stvari je to samo potreba za kontrolom i
moći. Mladi moraju biti oprezni i naučiti o dobrim i lošim vezama prije nego vezu započnu.
Tako će izbjeći opasne veze i opasne ljude, te saznati koja je osoba za njih odgovarajuća i šta
im je potrebno za sretnu i kvalitetnu vezu.

Mlade osobe zbog određenih predrasuda i nedostatka edukacije ili razgovora s odgovornim
odraslim ljudima, često ne prepoznaju zlostavljanje te ostaju u nekvalitetnim prijateljstvima, a
kasnije i vezama.

Mnogi su prepušteni metodi pokušaja i pogrešaka, a time i većem riziku od raznih opasnosti.
To se negativno odražava na njihove živote, postaju nesretni, a nesretni ljudi često biraju
nedjelotvorna ponašanja, koja ponekad mogu prijeći u rizična.

Najčešće posljedice kod mladih ljudi koji su izloženi nasilju su nisko samopoštovanje, tjeskoba,
depresija, agresija, pokušaji samoubojstava, ovisnosti i loše funkcioniranje u školi.
Da bi izgradili zadovoljavajuće odnose mladi oba spola, trebaju biti informirani o pojavnosti,
uzrocima i posljedicama nasilja u vezama, prepoznati nasilje, te razvijati vještine nenasilnog
rješavanja problema.

Za mladiće je važno da razviju svijest o potrebi njihovog uključivanja u problematiku

suprotstavljanja nasilja nad ženama, neprihvaćanja seksističkog ponašanja u društvu i
suprotstavljanja seksizmu drugih muškaraca.

Roditeljima i mladima je često neugodno razgovarati o takvim temama, posebno u obiteljima

gdje su prisutni loši odnosi. Mladi jednostavno imaju malo odraslih s kojima mogu razgovarati
o svojim vezama.

Zlostavljanje se može desiti bilo kome, bilo koje starosne dobi, kulture ili religije.
Sa zlostavljanjem se mogu suočiti i djevojke i momci, ali se mnogo više suočavaju osobe
ženskog spola.
 Nasilje u vezama mladih
Mladi ljudi mogu biti izloženi nasilju u njihovim prvim ljubavnim vezama. Nasilje mlade ljude
može dovesti u poziciju žrtve ili mogu i sami postati zlostavljači.

Nasilje u vezama mladih je društveni problem jer je se dešava često, a posljedice tog nasilja
mogu biti velike za osobu koja ga doživi. Ovim nasiljem su češće izložane osobe ženskog
pola.

Nasilje u vezama mladih se smatra kršenjem ljudskih prava.

O nasilju u vezama se teško govori radi brojnih oblika zaštite, poricanja i izbjegavanja, zbog
osobne (zavjera, stid), društvene (tradicionalna vjerovanja i „dozvole“ za agresivnost
muškaraca) i odbojnosti da se prizna o kakvom ponašanju je riječ.

Djevojke koje su doživjele nasilje u vezi češće izjavljuju da se osjećaju beznadno i tužno i da
su razmišljale o pokušaju ili su pokušale samoubojstvo. Mladići koji su doživjeli nasilje u vezi
imaju veći rizik od upuštanja u tučnjave, te su kao i djevojke skloniji iskazivati da se osjećaju
tužnima, uplašenim i strahuju da se nasilje ne ponovi.

Veoma je važno prepoznati znakove nasilja u vezi, iako to nije uvijek jednostavno. Mlade
osobe u vezi mogu biti izložene nazivanju pogrdnim imenima, ljubomornim scenama, fizičkim
napadima, čestom provjeravanju i potrebom partnera za stalnom kontrolom.

U slučajevima kada su adolescenti izloženi nekom obliku nasilja skloni su kontrolirati i

mijenjati svoje ponašanje kako ne bi izazvali bijes kod partnera, pod pritiskom vrlo često
odustaju od onoga što je za njih važno (npr. izlasci, druženja s prijateljima i sl.) sve više
postaju izolirani i usmjereni na partnera.

Onaj partner koji je izložen nasilju u vezi, može ići toliko daleko da i za vidljive fizičke povrede
daje neuvjerljiva obrazloženja.

Znaci nasilja u vezi mogu dovesti do promjena koje su vidljive i za okolinu, kao što je pad
školskog uspjeha, uočljive promjene fizičkog izgleda, povlačenje u sebe. Dešava se da
ponašanje i geste osobe s kojom su u emocionalnom odnosu adolescenti smatraju
strastvenom ljubavi, a to zapravo mogu biti znakovi ljubomore i posesivne potrebe za
kontrolom.
Vrste nasilja u vezama mladih
• Tjelesno nasilje
šamari, guranja, ugrizi,
povlačenje za kosu, zatvaranje usta dlanom u
cilju ušutkavanja

• Emocionalno nasilje
kontrola odijevanja,
zabrane, uvredljive riječi, ismijavanje, kontrola
društvenih mreža, ucjenjivanje

• Spolno nasilje
dobacivanje, dodirivanje bez
pristanka druge osobe, prisiljavanje na spolni
odnos

• Ekonomsko nasilje
prigovaranje na kupovinu
stvari, zabrana zapošljavanja, uzimanje novaca
 Uzroci nasilja u vezama mladih

O uzrocima nasilja u vezama mladih, teško je izdvojiti jedan, jer je svaka osoba i svaki odnos
jedinstven i poseban. O uzrocima možemo govoriti samo ako poznajemo oba partnera i njihov
odnos. Dobro poznavanje uzroka i posljedica nasilja u vezama mladih uvjet je za kvalitetnu
prevenciju kako nasilja općenito tako i nasilja u vezama mladih.

Što je društvo patrijarhalnije, to su naglašenije različite vrijednosti koje bi trebale usvojiti osobe
različita spola. U takvim su uvjetima dječaci i djevojčice, žene i muškarci, "zatočeni" u "zatvoru"
rodnih stereotipa i od njih se očekuje da ispune svoje suprotne uloge: dječak / muškarac uvijek
mora biti pobjednik, imati kontrolu i biti jak, agresivan i natjecati se, dok djevojčica / žena mora
biti osjetljiva i osjećajna, tolerantna, pasivna i požrtvovna.

Uz ovako jasno definirane načine gledanja, gdje je jedan spol jasno nadređen drugom, nije
čudo da može doći do pojave nasilja u intimnim partnerskim vezama. Paradoks je očit: svi mi,
više ili manje svjesno, jačamo društvene stereotipe, koji vode do nasilja, a istovremeno se
"borimo" da nasilje izbrišemo iz svojih zajednica, pri čemu ne uviđamo vezu između rodnih
stereotipa i nasilja protiv žena i djevojaka.

Nasilje u vezama mladih utječe na fizičko i mentalno zdravlje svake osobe koja je
izložena nekom od nasilju, posljedice za takvu osobu manifestuju se kroz: poteškoće za
uspostavljanje zrele emocionalne veze, nedostatak samopouzdanja, samopoštovanja,
poteškoće sa koncentracijom, zloupotreba psihoaktivnih suspstanci, depresivnost,
anksioznost, povlačenje u sebe, izolacija, sucidalne misli.

Važno je naglasiti da žrtva nikada ne zaslužuje nasilje, za njega je odgovoran isključivo

počinitelj. Svatko zaslužuje osjećati se sigurno te ima pravo na kvalitetnu vezu punu
razumijevanja, povjerenja, poštovanja i naravno, bez nasilja.
 Najčešći uzroci nasilja su:

 Izloženost nasilju u vlastitoj obitelji

 Loša slika o sebi i nesigurnost u sebe

 Za dokazivanjem u vezi pod ˝svaku cijenu˝

 Posesivnost i ljubomora

 Uvjerenje da mladićima dopuštamo puno više nego djevojkama.

 Neprepoznavanje određenih ponašanja u vezi kao oblik nasilja.

 Nepoznavanje svojih i tuđih prava u vezi.

 Prihvatanje nasilja kao načina rješavanja nesuglasica, razlika u

mišljenju i sukoba.

 Medijske poruke o prihvatljivosti nasilja.

 Nedostatak kontrole nad vlastitim ponašanjem.

 Mišljenje da u svakoj vezi ima nasilja.

 Osobine nasilnika

 Koristi pogrdna imena za partnera.

 Vrlo ljubomorno se ponaša.

 Stalno provjerava partnera.

 Gubi živce, udara ili razbija predmete.

 Ponekad fizički zlostavlja partnera.

 Izolira partnera od prijatelja.

 Uvijek vodi glavnu riječ.

Osobine žrtve
 Pronalazi isprike za ponašanje partnera i stalno ga opravdava
pred drugima.

 Brine se da ne razljuti partnera.

 Odustaje od aktivnosti koje su joj prije bile važne, postaje

izolirana.

 Ocjene, fizički izgled, tjelesna težina drastično se mijenjaju.

 Ima povrede, rane koje ne može objasniti ili su objašnjenja

neuvjerljiva.

 Ne razmišlja o svom zdravlju. Nikome se ne povjerava.

 Ne traži pomoć od prijatelja, roditelja, nastavnika.

Znakovi nasilja u vezama mladih

 koje često ne vidimo i ne prepoznajemo

 Ljubomorni ispadi su znak posesivnosti i kontrole, iako ponekad mogu

izgledati kao strastvena ljubav.

 Nazivanje pogrdnim imenima.

 Zabrane izlazaka sa prijateljima. U takvim vezama, mladi mogu odustajati

od sebi važnih stvari da ne bi izazvali bijes partnera.

 Pad školskog uspjeha i povlačenje u sebe.

 Pretraživanje osobne pošte i poruka u mobilnom telefonu je znak

nepoštivanja osobnosti i granica partnera.

 Žrtva ima modrice ili ožiljke, za koje nalazi izgovore.

 Neki od razloga za ostajanje u nasilnoj vezi su želja da se pomogne

partneru kako bi se promijenio, ideja da ne može živjeti bez njega, sram da
se ne dozna za nasilje u vezi.

 Osoba zašuti i čini se nervoznom kad joj je partner/partnerica u blizini.

 Žrtva redovito u zadnji tren otkazuje planove i postepeno postaje izolirana

od obitelji i prijatelja.

 Osoba koja zlostavlja kontrolira sve: novac, ponašanje žrtve, s kim žrtva
provodi vrijeme.

Posljedice nasilja u vezama mladih

 Povlačenje od prijatelja.

 Gubitak samopoštovanja.

 Loše raspoloženje, tuga, bezvoljnost.

 Strah od osobe do koje joj je stalo, s kojom želiš biti blizak.

 Gubitak ljubavi i bliskosti.

 Gubitak povjerenja u mogućnost ostvarivanja dobre veze.

 Poteškoće s koncentracijom, spavanjem, apetitom.

 Povećano korištenje alkohola i cigareta.

 Počinje više izostajati s posla ili iz škole.

 Imati poteškoća sa spavanjem.

 Prestati sudjelovati u aktivnostima koje su je prije veselile.

 Najčešći razlozi ostajanja mladih u nasilnoj vezi
Možemo govoriti o tome da mladim ljudima u određenom trenutku prija ili bolje
rečeno da uživaju u saznanju je njihov partner ovisan o njima, da je vezan za
njih i da bi patio ako bi se rastali.
Upravo to saznanje nam govori da ih partner doživljava i voli na jedan nezreo i
ovisnički način.

Razlog za ostajanje u nasilnoj vezi, može biti i osjećaj sažaljenja prema

nasilniku, koji povremeno pokazuje kajanje za svoje postupke, traži oprost i
sažaljenje uz obećanje da se takve stvari neće ponavljati.

Jedan od razloga za ostajanje u nasilničkoj vezi može biti i želja da se pomogne

partneru da promijeni ustaljeni obrazac ponašanja, zatim stid da se ne sazna za
nasilje. Često se kod žrtve pojavljuje osjećaj vlastite krivice za nasilje kojem je
izložen/na od strane njihovog partnera. Razlog za ostajanje u vezi sa nasilnikom
može da proizilazi iz straha za vlastitu sigurnost, praćen unutrašnjim osjećanjem
bespomoćnosti.
 Nasilje ne može biti ljubav
Važno da mladi imaju na umu da je za nasilje odgovoran nasilnik, da o tome ne
trebaju da šute, da trpe nasilje, već da se obrate za podršku i pomoć.

Važno je da mladi prepoznaju nasilje i situacije u kojima se ne osjećaju lijepo,

ugodno, sigurno, slobodno, što su ujedno indikatori da zatraže pomoć od
roditelja, stručnog osoblja u školama, savjetovališta i svih drugih institucija koje
kroz svoj rad imaju za cilj pružanje stučne podrške u prevazilaženju poteškoća
koje imaju karakter nasilja.
Neophodno je znati da kvalitetna veza podrazumjeva uzajamne odnose pune
poštovanja, povjerenja, uvažavanja, podrške, iskrenosti, prihvaćanja različitosti. To
znači poštovati ličnost i granice partnera, ne nanositi mu emocionalnu i fizičku bol.

Roditelji kao
preventivni faktor
pojave nasilja
Svi znamo da je uloga i značaj roditelja u razvoju mlade ličnosti nemjerljiva i
nezamjenjiva, iz toga proizilazi potreba za izgradnjom osjećaja povjerenja
između roditelja i djece.

Osjećaj povjerenja veže se za osjećaj sigurnosti adolescenta, da u svakom

momentu mogu razgovarati sa roditeljima kada naiđu na neke poteškoće i
situacije koje ih dovode u stanje ugroženosti. Važno je da roditelji potenciraju
slobodu govora kod svoje djece, da postoji mogućnosti iznošenje i uvažavanje
mišljenja djeteta od strane roditelja. Tako doprinosimo da dijete ne razvija strah
od roditelja kada naiđe na bilo kakve poteškoće ili probleme u svom životu.

Bliskost, otvorenost i posvećenost djeci, doprinosti izgradnji povjerenja na relaciji

roditelj-dijete, čime se u velikoj mjeri stvaraju preduvjet da na vrijeme roditelji
budu uključeni u situacije koje su veoma važne kako za dijete, tako i za njih.

 Šta roditelj može učiniti kako bi pomogao mladoj

osobi za koju sumnja da je izložena nasilju?
  Biti spreman saslušati ako mladić ili djevojka pokaže želju za
razgovorom.

 Prihvatiti svoje dijete bez obzira na neslaganje s

njegovim/njezinim izborom partnera.

 Intervenirati u slučaju da primijeti znakove fizičkog nasilja, čak i

ako mlada osoba to odbija.

 Reći da nasilje nije njena / njegova krivnja i da za nasilje NIKAD

nema opravdanja.

 Zaštiti i podržati svoje dijete u svakom trenutku.

Postupci koje
roditelji trebaju
izbjegavati i koji nikako ne pomažu su :

 Govoriti: “Jesam ti govorio(la) da ta osoba nije dobra za tebe”.

  Zabranjivati susrete s tom osobom.

 Ustrajati na povjerenju i razgovoru ako mlada osoba nije na to

spremna.

 Prigovarati djevojci/mladiću zbog veze čak i ako posumnjamo

da je ponovno u vezi s istom osobom.

Šta prijatelj može učiniti kako bi pomogao mladoj

osobi koja je izložena nasilju u vezi
Prijateljstva s vršnjacima u dobi puberteta su jako važna za svaku mladu osobu.

Tokom puberteta - adolescencije vršnjaci utječu na ponašanje prijatelja i

prijateljica, možda čak i više nego roditelji.

Mladi otvorenije razgovaraju s vršnjacima o ljubavi, izlascima, zajedničkim

interesima, najintimnijim mislima i osjećajima.

Često mladi jedni drugima daju emocionalnu podršku, pružaju savjete i

informacije, a sve to pogoduje razvoju samopoštovanja i promjenama ponašanja
mladih koji su u pubertetu.

Prijateljica ili prijatelj trebaju:

 Razgovarati s prijateljicom ili prijateljem koji su doživjeli nasilje.

 Pokazati zabrinutost i brigu jer se osoba koja trpi nasilje u vezi

osjeća izolirano i nesretno.

 Pažljivo slušati bez komentara sve što prijateljica ili prijatelj

govori i ne postavljati nepotrebna pitanja.

 Glasno reći da se ne slaže s nasilnim ponašanjem pa bilo koje

vrste.

 Ne kritizirati prijateljicu što ostaje u vezi ili je pokušava

popraviti.

 Poštujte njene osjećaje i ne vršite pritisak da prekine vezu.

 Pomoći prijatelju i prijateljici da potraži informacije gdje može

potražiti pomoć.
 Reći odrasloj osobi što se događa prijatelju/prijateljici otići s
njom/njim kod neke odrasle osobe da potraži pomoć

 Dozvolite prijateljici da sama odlučuje i poštujte njene odluke,

ako se s njima i ne slažete.

Mladi imaju pravo!!

 na ljubav,
 na pažnju,
 na brigu,
 na razumijevanje
 na izbor ,
 na podršku,
 na traženje pomoći,
 na to da kaže „ne“...
 na vlastito odlučivanje,
 na vezu bez nasilja

Važno je graditi povjerenje!

Mladi traže pažnu, ljubav i razumijevanje.
N A S I LJ U