PERIOD ZIMSKOG MIROVANJA I KRETANJA VEGETACIJE, SA

OSVRTOM NA ZAŠTITU VINOVE LOZE I VOĆAKA

Voćke i vinova loza su živa bića, višegodišnje biljke što znači da na istom staničju ostaju
niz godina, da na njima i oko njih prezimljuju mnogi patogeni čekajući proljeće da
krenu sa svojim razvojem i oštećivanjem biljke domaćina. Čovjek svojim ciljanim i
preventivnim  djelovanjem, posebno u ovom periodu može puno učiniti da se napad
izbjegne ili ublaži. Nadalje, sam čovjek treba shvatiti da mnogim postupcima kojima
djeluje u voćnjaku i vinogradu, pridonosi sve boljim uvjetima za razvoj bolesti i
štetnika.

Dakle, pregledom razvoja te simptoma napada bolesti i štetnika koji će uskoro početi
raditi štete na navedenim kulturama, želimo skrenuti pažnju na značaj poduzimanja
mjera zaštite u ovo vrijeme.

POČNIMO SA  PREGLEDOM NAJVAŽNIJIH ŠTETNIKA POJEDINIH VOĆNIH

VRSTA I VINOVE LOZE!

KRUŠKA-možda najopasniji štetnik kod nje je obična kruškina buha (Psylla pyri).
Prezime imaga u pazušcima pupova i pukotinama kore. Već krajem zime (temp. Iznad
+5°C) aktiviraju se i sišu na pupovima. Direktne štete nastaju zbog deformacije
napadnutih organa i sušenja. Neizravne štete nastaju zbog naseljavanja gljiva čađavica.
Kasno zimsko prskanje uljanim ili uljnim organofosfornim sredstvima pomaže
smanjenju šteta.

Nadalje,

 LISNE UŠI   (podred Aphidina) su velika i važna skupina štetnika na mnogim voćnim
vrstama i vinovoj lozi. Mogu imati 10-20generacija godišnje. Prezimljuju u obliku
zimskih jaja na voćkama ili na drugom drvenastom bilju. Jaje je sjajno crne boje
veličine 0,5-0,6mm. Krajem zime izlazi iz jaja ,,uš osnivačica´´. Leže žive mlade i stvara
velike kolonije beskrilnih ušiju. Najveće štete od lisnih ušiju nastaju u proljeće dok su
biljni organi mladi i sočni, a vremenski uvjeti povoljni za njihov razvoj. Direktne štete se
ogledaju u deformacijama i promjenama boje napadnutih organa, kovrčanju lišća,
sušenju pupova, venuću sočnih dijelova i sl. Indirektne štete su u tome što lisne uši
prenose biljne viruse koji izazivaju mnoge opasne viroze, izlučuju mednu rosu gdje se
naseljavaju gljive čađavice i smanjuju asimilaciju. Suzbijanje jaja lisnih ušiju provodi se
mineralnim uljima ili uljanim organofosfornim insekticidima. Ako želimo sigurno
utvrditi potrebu za prskanjem, to se radi metodom zimskog pregleda grančica.
Uzimamo nekoliko uzoraka iz voćnjaka (jedan uzorak=10 dvogodišnjih grančica duljine
20cm). Prag tolerantnosti je 3-25 jaja lisnih ušiju /m daljinski. Ujedno se utvrđuje broj
štitastih ušiju i broj jaja crvenog pauka, te prisustvo drugih štetnika.

JABUKA-jako proširena, posebno u nasadima intenzivnog uzgoja je jabučna krvava uš

(Eriosoma lanigerum). Rado naseljava mjesta reza tj. rane  koje nastaju. Intenzivna
gnojidba, neki načini uzgoja te uništavanje njenog prirodnog neprijatelja osice
Aphelinus mali primjenom brojnih sredstava za zaštitu, pogoduju pojavi i širenju
krvave uši. Ta uš je smeđe boje, veličine oko 2mm i sasvim prekrivena gustom
specifičnom voštanom prevlakom. Ako se prevlaka makne, pa se uši zdrobe, pojavi se
crvena boja (krv). Na mjestima sisanja ove uši, nastaju rak rane. Daljnja posljedica
napada je sušenje grana i pucanje kore. Prezimi u stadiju ličinki na vratu korijena i na
debljem korijenju,  te u rak ranama grana i pukotinama debla. Krajem zime, vrlo rano,
počinje njen razvoj. Ima 10-15 generacija godišnje. Najbolji način suzbijanja je zimsko
prskanje uljnim organofosfornim insekticidima jer to prskanje u visokom postotku
pošteđuje spomenutu osicu Aphelinus mali koja je glavni prirodni neprijatelj ovog
štetnika. Također je vrlo važno i prskanje insekticidima pred cvatnju, jer je tada osica
još uvijek manje aktivna pa je stoga dosta pošteđena, a i voštane prevlake na krvavoj uši
nisu još tako guste. Daljnja mjera zaštite je odstranjivanje i spaljivanje jače napadnutih
grana te premazivanje rana.

Također, kod jabuke moramo spomenuti i jabučnu zelenu uš (Aphis pomi). Zimska jaja
su najčešće na jednogodišnjim izbojima. U vrijeme bubrenja pupova javlja se uš
osnivačica koja siše pupove. Daljnji razvoj je takav da idućih do 17 generacija živi na
vršnom lišću koje se uslijed sisanja deformira, bez promjene boje. Jabučna pepeljasta uš
(Dysaphis plantaginela) je također važan štetnik jabuke. Tijelo je sivkasto, ružičasto ili
smeđkasto, veličine do 2,5mm, pokriveno brašnjavom, voštanom prevlakom. Stvara
velike kolonije na naličju lista i vršcima izboja. Lišče se kovrča oko srednje žile.

ŠLJIVA-najraširenija lisna uš kod šljive je šljivina mala uš kovrčalica koja ujedno

prenosi virus šarka šljive. Tu je još i šljivina zelena uš. Siše na naličju lišća koje se
kovrča i često otpada. Uslijed napada, plodovi ostaju sitni.

BRESKVA-od lisnih ušiju, breskvu najviše napada breskvina zelena uš (Myzus

persicae), koja izaziva jako kovrčanje lišća i izlučuje obilnu mednu rosu. Prenosilac je
mnogih virusa .

VIŠNJA I TREŠNJA-trešnjina crna uš (Myzus pruniavium) javlja se rano u proljeće.

Stvara kolonije na pupovima i naličju lišća na vrhovima izboja . Također jako kovrča
lišće i deformira izboje , koji zaostaju u rastu i na kraju se suše. Izboj karakteristično
izgleda kao "buket zgužvanog lišća".

Lisne uši također napadaju i ostale voćne vrste kao što su : orah , lijeska , malina,
jagoda, i dr.

ŠTITASTE UŠI( podred Coccina)

Tu se ubrajaju mnogi fiziološki štetnici voćka i vinove loze. U prirodi, imaju brojne
prirodne neprijatelje kao što su bube mare, zlatooka, stjenice, te ose najeznice. Zimsko
prskanje je osnovna mjera suzbijanja ovih štetnika, posebno kod individualnih
proizvođača, koji kroz godinu ne koriste mnogo kemijska sredstva za zaštitu. Zimska
zaštita se svodi na upotrebu mineralnih ulja koja najbolje suzbijaju  ovu skupinu ušiju.
Zatim , možemo vršiti kasno zimsko prskanje , u fazi bubrenja pupa, sve do otvaranja
pupa i pojave prvih zelenih listića.
Iz skupine štitastih ušiju, izdvojit ćemo kalifornijsku štitastu uš (Quadraspidiotus
perniciosus ). Izraziti je polifag tj. napada mnoge biljne vrste a najčešće jabuku, krušku,
vinovu lozu te ribiz , glog i razno ukrasno drveće i grmlje. Tipična slika napada ovog
štetnika je sušenje od periferije prema unutrašnjosti krošnje , dok se ne posuši cijelo
stablo. Štete se ogledaju i u smanjenju kvalitete i kvantitete plodova. Uslijed uboda,
pojačava se tvorba antocijana pa se javljaju specifične crvene pjege. Odrasla uš ima
štitić promjera oko 2mm, tamno sive boje, spljošten, sa koncentričnim krugovima i
žućkastim  dugmetom u sredini.
Vinovu lozu također napadaju neke vrste štitastih ušiju kao što su : siva štitasta uš, crna
lozina uš, dudova štitasta uš i oleandrova štitasta uš.
Šljivina štitasta uš  (Eulecanium  corni) jedan je od najvažnijih štetnika šljiva kod nas.
Napada i vinovu lozu te sve druge voćne vrste kao i razno ukrasno drveće i grmlje.
Prezimljuje kao ličinka 2.stadija , duguljastog  crvenkastosmeđeg ili naranđastocrvenog
tijela duljine oko 2mm , i to na granama i stablu. Pokretne postanu čim temperatura
pređe 13ºC , znači odmah krajem zime, s početkom kolanja sokova. Tada kreću prema
vršcima izboja i tu se hrane. Odrasla uš je sjajne ljubičastosmeđe boje .

VINOVE PIPE –red Coleoptera (kornjaši)

kao što su crna vinova pipa  i prugasta vinova pipa , u ovom periodu mogu izazvati
velike štete , izgrizajući pupove vinove loze.
Zimskim prskanjem i kasnim zimskim prskanjem, uljnim ili uljano organofosfornim
insekticidima, ciljano suzbijamo i  MOLJCE VIJUGAVIH MINA, koji prezime na
voćkama. Također suzbijamo JABUČNOG MOLJCA, SAVIJAČE PUPOVA  I
LISTOVA ,SAVIJAČE PLODOVA. Posebno moramo izdvojiti jabučnog savijača
(Carpocapsa pomonella) kao najvažnijeg štetnika jabuka i krušaka u plantažnim i
drugim većim nasadima. Jer , dok savijači lista i pupa oštećuju uglavnom vegetativne
dijelove voćaka, pa se ubrajaju u fiziološke štetnike, dotle savijači pupova oštećuju sam
plod (i do 50% plodova u nezaštićenim nasadima ), izazivajući "crvljivost" . Uslijed 
ranijeg napada plodovi mogu otpasti , a kod kasnijeg napada zbog "crvljivosti",
plodovima je znatno smanjena tržišna vrijednost. Štetnik prezimi kao odrasla
gusjenica , (u kokonu), na stablu, ispod kore, u pukotinama debla i debljih grana.
Od savijača štetnih vinovoj lozi , izdvajamo pepeljastog grožđanog moljca (Lobesia
botrana) i  žutog grožđanog moljca (Eupoecilia ambiquella ). Spadaju u najvažnije
štetnike vinove loze. Prezimljuju u stadiju kukuljice na skrovitim mjestima, na i oko
čokota. Štetan može biti i lozin savijač (Sparganothis pilleriana ), čije tamnozelene
gusjenice sa crnom glavom, dužine do 3cm, prezimljuju na čokotu i već  u vrijeme
bubrenja izgrizaju pupove vinove loze. Specifično za njih je da se kreću trzajima sličnim
skokovima. Pupove loze , na samom početku proljeća, može izgrizati i  lozin pupar
(Theresimima ampelophaga ). Gusjenica je žućkaste boje, sa crnim bradavicama i
smeđim prugama, obrasla dugim sivim dlakama. Naraste do 1,5mm. Na čokotu
prezimljuje i gusjenica grba korak (Boarmia rhomboidaria) koja kad se umiri, djeluje
poput grančice (mimikrija). Izgriza pupove vinove loze od samog njihovog bubrenja, pa
može nanijeti velike štete.
Kod pregleda štetnika vinove loze i voćaka iz reda Acarina (grinje) svakako u ovom
razdoblju treba spomenuti voćnog crvenog pauka (Panonychus ulmi), najvažnijeg od
svih grinja ima izrazito crveno tijelo i crvena zimska jaja. Nažalost, čitav niz mjera koje
čovjek poduzima u voćnjacima i vinogradima, kao što su pojačana gnojidba dušikom,
primjena pesticida, rez i druge agrotehničke mjere, povećavaju biotički potencijal
crvenog pauka. S obzirom da prezimljuje u stadiju zimskih jaja, zimsko suzbijanje može
samo djelomično djelovati. Do najvećih šteta dolazi baš u vrijeme kretanja vegetacije jer
ako je napad jak, velika je koncentracija paukova na maloj površini lista. Prvo se vide
žućkaste točkice koje zatim poprimaju više ljubičastu boju, i skoncentrirane su uz žile.
U slučaju jakog napada (može biti i preko 5000 jaja na jedan metar dužni rozgve ili
grane), prvo prskanje treba provesti kad je izašlo iz jaja oko 30% ličinki, i to najbolje
specifičnim akaricidima.
Kod loze, velike štete mogu nanijeti grinje šiškarice. Akarinozu uzrokuje Phyllocoptes
vitis. Prezimi ženka ispod kore na čokotu ili ispod ljuski na pupu. Kako pup bubri, tako
grinja ulazi sve dublje u pup i siše, premještajući se s rastom izboja na najmlađe
dijelove. To sisanje može uzrokovati posmeđenje i propadanje pupa ili pojavu izboja sa
skraćenim internodijima i dvostrukim izbojima. Erinozu uzrokuje lozina grinja
šiškarica (Eriophyes vitis). Njen napad izaziva specifične nabrekline na licu lista, sa
vunastom prevlakom na naličju. Pored tog klasičnog simptoma, izaziva još neka
oštećenja. Zimsko prskanje i kasno zimsko prskanje u vrijeme otvaranja pupova ( stadij
C ) navedenim uljnim ili pak uljano organofosfornim insekticidima, ima dobar učinak
kod suzbijanja ovih grinja. S početkom vegetacije (izboji veličine nekoliko cm)
preporučuju se koristiti specifični akaricidi.  
PREGLED NAJVAŽNIJIH BOLESTI POJEDINIH VOĆNIH VRSTA I VINOVE
LOZE, SUZBIJANJE KOJIH SE PREPORUČUJE POČETI U PERIODU
MIROVANJA, PRED POČETAK VEGETACIJE TE ODMAH NAKON KRETANJA
VEGETACIJE
U sklopu zaštite voćaka i vinove loze, želimo se osvrnuti na najvažnije bolesti koje
prezimljuju , a pričinjavaju velike štete, pogotovo ako se ne počnu suzbijajati u ovom
periodu.
     U VINOGRADU, nažalost, sve više zapažamo simptome crne pjegavosti (Phomopsis
viticola) pogotovo u toku reza, kada želimo ostaviti zdravo rodno drvo, a uslijed napada
ove bolesti mnoga rozgva je sivkasta (sa crnim točkicama- piknide). Iz takve rozgve
mnogi pupovi ne potjeraju, a koji i potjeraju, mladice iz njih se slabije razvijaju.
Fomopsis  se suzbija veoma teško. Jedan od razloga  je i taj što se piknide kada u
proljeće dozriju, nalaze ispod površine kore, u kori, a spore u njima su još dublje
skrivene, pa niti jedan fungicid ne može tako duboko prodrijeti. Glavna zaraza događa
se vrlo rano u proljeće, kod samog početka razvoja mladica. Spore mogu klijati već kod
1°C, za vlažna vremena. To je tipična bolest "visokog standarda". Danas su čokoti sve
bujniji, pa velika lisna masa tokom vegetacije onemogućava fungicidu da dođe do
rozgve. Iako fomopsis napada sve organe loze, simptomi se najbolje vide na mladicama,
u obliku produženih pjega ljubičastocrne boje, od kojih se mnoge uzdužno raspucavaju.
Na odrvenjeloj rozgvi, koja tokom zime izbjeljuje, do proljeća se javljaju spomenute
crne točkice – piknide. Vrlo je važno naglasiti da bi se odrezana, zaražena rozgva
morala iznositi iz vinograda, a ne ostavljati ispod čokota kao veliki izvor zaraze. Jaču
zarazu preporučuje se suzbiti bakrenim preparatima u višoj koncentraciji, tik pred
kretanje pupova. Nakon prolistavanja, također izvršiti prskanje nekim organskim
fungicidom , koji je ujedno i protiv peronospore.
JABUKA I KRUŠKA –krastavost ili fuzikladij (Venturia inaequalis)
To je svakako najvažnija bolest ovih voćnih vrsta, pa se obično cijeli plan prskanja
ravna prema planu prskanja protiv fuzikladija. Suzbijanje se provodi od samog početka
vegetacije pa gotovo sve do berbe. Bolest uglavnom prezimljuje u obliku peritecija na
otpalom lišću (ali i na lišću koje ne otpadne). Periteciji dozrijevaju već u ožujku i
travnju. Uglavnom se maksimum dozrijevanja poklapa sa početkom vegetacije.
Fuzikladij napada list, cvijet, mladice i plod. Čim s proljeća padne obilnija (i toplija)
kiša, periteciji izbacuju askospore u zrak, koje onda zračne struje nose na mlade listove.
Na listovima se javljaju maslinasto-zelene mrlje. Ako je u toj fazi puno kiše, pojaviti će
se puno mrlja na maloj lisnoj površini. To jako smanjuje asimilaciju i povećava
transpiraciju. Tako se događa primarna zaraza. Gljiva nakon primarne zaraze i isteka
inkubacije, fruktificira u mrljama tvoreći konidije. Rani fuzikladi na lišću, izvor je
zaraze za plod. Zato je važno suzbijanje ove bolesti početi čim ranije tj. kad je kišovito
vrijeme u doba prolistavanja. Na plodovima se također javljaju maslinasto-zelene mrlje,
koje mogu deformirati plod. Kasnije, ako mrlja ne može pratiti rast ploda, dolazi do
raspucavanja na tom mjestu, što je idealno mjesto za ulazak monilije. Takvi napadnuti
plodovi, nemaju tržišnu vrijednost. Preporučuje se zimsko prskanje, prskanje u fazi
"mišjih ušiju", prskanje pred cvatnju, u slučaju potrebe i u cvatnji, dva prskanja iza
cvatnje, pa nadalje.
Kod jabuke i kruške, na neki način možda najopasnija bolest je bakterijska palež
(Erwinia amylovora), jer ako ta bolest jače zahvati voćnjak, ne preostaje ništa drugo
nego krčenje. Dakle, samo strogim preventivnim mjerama možemo sačuvati voćke od
ove bolesti. Simptome uočavamo u vrijeme cvatnje, kad se cvijetovi suše kao da su
spaljeni. Kroz cvjetove bakterija ulazi u mladice i izboje koji se također suše te savijaju
prema dolje (u obliku kuke). Za vlažnog vremena, na plodovima se javlja specifični
iscjedak u obliku ljepljivih kapljica, prepun bakterija. Na granama se pojavljuju rak-
rane, iz kojih u proljeće curi iscjedak s bakterijama i širi se zaraza na cvjetove.
Napomenuli smo da treba preventivno djelovati tj. rezati zaražene izboje barem 20cm
ispod zaraženog mjesta te sterilizirati pribor za rezanje. Zaštita fungicidima svodi se na
prskanje bakrenim sredstvima na početku vegetacije.
Iduća važna bolest jabuke (manje kruške), vrijedna upozorenja, je rak jabuke i kruške
(Nectria galligena). Zaraza nastaje putem rana (od mraza, tuče, rezidbe ili raznih
mehaničkih oštećenja). Na starijim se granama javljaju rak-rane, koje se udubljuju i
stvaraju koncentrične krugove oko rana. Biljka nastoji zarasti rane, stvaranjem
kalusnog tkiva. Obično ne uspije zatvoriti rane pa bolest prodire duboko u tkivo. Zbog
toga se suše pojedine grane, ponekad i cijelo stablo. Prilikom zimske rezidbe, treba
ukloniti sve grane sa takvim simptomima, a rane po mogućnosti premazati Mikazol
pastom, koja sadrži fungicid tiabendazol. Također, valja voćke poprskati bakrenim
sredstvima.
Druga skupina ekonomski važnih voćaka je skupina koštićavih voćaka, pa treba
spomenuti i najvažnije bolesti ove skupine voćaka (šljiva, višnja, trešnja, breskva,
marelica).
Jedna od zajedničkih bolesti ovih voćaka je šupljikavost lista (Stigmina carpophylla ili
stariji latinski naziv-Clasterosporium carpophyllum). Javlja se na listovima, plodovima i
mladicama. Na listovima se vrlo rano razvijaju crvenkaste pjege 2-6mm. Uskoro mrtvi
dio staničja pjege ispada, pa na listovima ostaju šupljine. Jače zaraženi listovi otpadaju
već u lipnju-srpnju (najviše na donjem dijelu krošnje). Naime, konidije koje su izvor
zaraze, kiša ili dugotrajna magla cijedi niz krošnju, na listove i tako nastaje primarna
infekcija. Gljiva prezimljuje na ljuskicama pupova, u kori grana (najviše u rak-
ranicama na kori), u otpalom lišću i na zaraženim suhim plodovima koji ostanu visjeti
na stablu. Tipični simptomi napada na mladicama su rak-ranice, u kojima se često
nalazi pokoja kap smole. Na plodovima, bolest izaziva smeđe, često crveno obrubljene
pjege.
Druga zajednička bolest koštićavih voćaka je palež cvjetova i sušenje izboja (Monilia
laxa). Infekcija je najopasnija u doba cvatnje. Tada gljiva svojim konidijama kroz
cvjetnu njušku prodire u cvjetnu stapku i nastavlja razvoj u mladice. Izlučujući toksine,
izaziva sušenje mladica, često već u završetku cvatnje. Tipična slika ove bolesti jesu
"spaljeni cvjetovi" tj. cvjetovi se sasuše, posmeđe i propadnu. I mladice na kojima su
napadnuti cvijetovi, također se posuše. Za razliku od mraza, koji često u isto vrijeme i
na sličan način oštećuje cvjetove, kod ove bolesti suše se samo cvjetovi na pojedinim
mladicama. Naravno da tu nema ploda. Gljiva prezimljuje u zaraženim mladicama i u
mumijama. Napad ove bolesti posebno je jak ako u vrijeme cvatnje vlada kišovito i
prohladno vrijeme. Ako se zaraza događa više godina uzastopce, suše se mladice, javlja
se smolotok, voćka slabi i na kraju se posuši. Pored otklanjanja svih suhih izboja (koje
treba odrezati do 20 cm ispod suhog dijela ), te uklanjanja mumija , suzbijanje se
provodi prskanjem bakrenim sredstvima pred kretanje vegetacije i prskanjem pred
cvatnju i u cvatnji nekim organskim fungicidima , najbolje botriticidima.
Bakterijska bolest koštićavih voćaka koju izaziva bakterija Pseudomonas mors-
prunorum sin. Pseudomonas syringae, dolazi pod nazivom rak koštićavih voćaka .
Bolest je vrlo opasna, jer ako jače zahvati nasad, nama pravih mjera zaštite, osim
krčenja. Simptome možemo dobro uočiti prilikom rezidbe, u obliku plićih upala na kori
na mlađim granama, a na starijim granama i deblu javlja se jaka smolotočina i gumozni
iscjedak. Nastaju velike rak-rane i velike hipertrofije okolnog staničja. Do zaraze
najviše dolazi u jesen, preko lisnih ožiljaka. Također, bakterija izaziva zaraze u vrijeme
pupanja. Suzbijanje je dakako preventivno i to bakrenim sredstvima, od opadanja lišća
u jesen do kretanja vegetacije u proljeće. Iako je to obično nedovoljna mjera zaštite,
drugih načina kod nas za sada nema.
Pored zajedničkih bolesti koštićavih voćaka, kod breskve je potrebno izdvojiti bolest
kovrčavost lista . Malo koja breskva danas nije napadnuta tom bolešću. Kada donesete
nakovrčano, hipertrofirano, zadebljalo, već crvenkasto-bijelo-zeleno lišće, tražeći savijet
ta zaštitu, tada je nažalost  prekasno da se nešto učini. Ti će listovi otpasti već u svibnju i
lipnju, s njima i mnogi mladi plodovi, a voćka će se iscrpljivati trošeći hranjiva za
stvaranje nove lisne mase. Zato obično nema dovoljno snage i hranjiva za stvaranje
rodnih pupova za na godinu. Pored toga , mnogi naknadno izrasli izboji neće stići
odrvenjeti do zime, pa se mogu smrznuti. Bolest izaziva gljivica Taphrina deformans.
Do zadebljanja listova dolazi uslijed podražaja micelija gljive na stanice mezofila lista.
Taj micelij neko vrijeme prorašćuje tkivo lista, zatim na gornjoj površini stvara lagani
bijeli mašak. To su askusi sa askosporama koji u drugoj polovici svibnja pucaju pa
oslobođene askospore, nošene kišom i vjetrom, dospijevaju na koru i ljuskice
pupova,stvarajući micelij. Sljedeće godine, u rano proljeće, taj micelij stvara konidije
koje se kišom cijede na otvorene pupove i mlade listiće, izazivajući spomenute simptome.
Tako dolazi do primarne i jedine infekcije, jer sekundarnih infekcija nema. Stoga smo
naglasili da se zaštita može izvršiti samo prije pojave simptoma tj. prskanjem bakrenim
sredstvima do početka vegetacije, te prskanjem nekim organskim fungicidom u ranoj
fazi otvaranja pupova i pojave mladih listića. Treba strogo paziti da bakrena sredstva
ne dođu kad vegetacija kod breskve već krene jer može doći do fitotoksičnosti.
Kod lupinastih voćaka, dosta upita ima u vezi zaštite oraha i lijeske.
Ako se na listovima i plodovima primjećuju tamne pjege sa iscjetkom na plodu, riječ je o
bakterijskoj pjegavosti koju uzrokuje bakterija Xanthomonas campestris pv.juglandis ,
a slično izgleda i antraknoza oraha ( Gnomonia leptostyla) samo što kod nje nema
iscjetka na plodu. Zaštita se sastoji u otklanjanju zaraženih dijelova i prskanju
bakrenim sredstvima krajem zime i do pred cvatnju. Ako je potrebno, prskamo i nakon
cvatnje.
Kod lijeske treba izdvojiti također bakteriozu, koju izaziva bakterija Xanthomonas
campestrios pv.corylina. Bolest se raspoznaje po rak-ranama i bakterijskom iscjetku na
granama. Zaštita je ista kao i kod oraha tj.prskanje bakrom na početku vegetacije i
otklanjanje zaraženih grana.
Nadalje, što se tiče bobičastog voća, naročito malina i kupina, sve je veći broj uzgajivača
tih kultura. One ne traže velike površine (nego više ljudskog rada) i sve su
perspektivnije, ali literatura o njima vrlo je oskudna. Stoga se često vlasnici ovih voćnih
vrsta obraćaju s pitanjima kako ih zaštititi. Kod njih ćemo izdvojiti bolest sušenje izboja
maline i kupine . Uzročnik bolesti je gljivica Didymella applanata. U rano ljeto, na
ovogodišnjim izdancima , pojavljuju se plavoljubičaste do purpurnocrvene pjege,
najčešće u pazušcu peteljke lista, oko spavajućeg pupa. One se prema jeseni šire u
obliku pruga između dvaju nodija. Kasnije, kora oko pjege odumire, odlupljuje se a
pjege su sve više sive boje (sa crnim točkicama-plodištima gljiva).na tim se izbojima lišće
prerano suši, a na prerezu, srž izboja je smeđe boje. Sljedećeg proljeća takvi izboji ili ne
tjeraju ili pak tjeraju kržljavo.
 Kod maline, neposredno iznad tla može izboj potamniti i raspucavati tj. tipično se
lomiti. Bolest izaziva gljivica  Leptosphaeria coniothyrium.
Ovim bolestima pogoduje pregusti nasad, slaba prozračnost, neuravnotežena gnojidba i
sl. Kod maline je važno da tlo nije "golo" jer isušivanje tla pogoduje napadu bolesti.
Dakle, dobro je tlo prekrivati listincem ili gnojem te sasvim plitko okopavati. Zatim
odmah nakon berbe, prošlogodišnje izboje koji su već dali rod,  trebalo bi odmah
uklanjati, režući sasvim pri tlu. Pred početak vegetacije, i kad  izboji narastu do veličine
oko 20 cm (malina), ili 30-40 cm (kupina), dobro je poprskati maline i kupine nekim
bakrenim preparatom. Prskanje u vegetaciji može se provesti i nekim organskim
fungicidom.
Kod jagoda, uzgoj kojih se također dosta kod nas proširio, važno je u ovom periodu
spomenuti bolesti kao što su: siva pjegavost lista  i crvena pjegavost lista. Gljivice
prezimljuju u zaraženom lišću. Dobra mjera zaštite je košnja lišća jagoda u kolovozu i
micanje tog lišća iz nasada (do jeseni – zime biljka će stvoriti novo lišće ), te prskanje
bakrenim sredstvima tada, i na proljeće, pred početak vegetacije.
Tokom  pregleda najvažnijih štetnika i bolesti u ovom razdoblju (kontinentalni dio
Hrvatske ) , spominjana su sredstva za zaštitu-uglavnom na bazi bakra, uljni ili uljano
organofosforni insekticidi.
Slijedi preporuka za zaštitu vinove loze i pojedinih voćnih vrsta, sa popisom
sredstava pod trgovačkim nazivima. Radi lakšeg sagledavanja i snalaženja na
ovom kompliciranom području, ograničavamo se na period pred početak vegetacije i na
sam početak vegetacije.
Najprije , skrećemo pažnju na preparat pod nazivom CRVENO ULJE , koji ima
jedinstvenu primjenu u ovom periodu. To je kombinirani insekto-akaro-fungicid tj. u
jednom preparatu ujedinjen je bakar i rafinirano mineralno ulje. Stoga on svojom
bakrenom komponentom dobro djeluje protiv opisanih bolesti, a mineralno ulje (bez
insekticidne komponente) djeluje na prezimljujuće forme štetnika.
VINOVA LOZA

fenofaza razvoja bolesti i štetnici naziv preparata koncentracija

primjene
mirovanje vegetacije crna pjegavost Nordox 75WG 0,2-0,3%

A-B jaja crvenog voćnog (75% bakra)  

pauka, jaja lisnih
ušiju, štitaste uši i dr. ili  

Cuprablau Z 1%

(35%bakra+2%cinka)  

ili  

Champion 0,4%
 (50%bakra)  

ili  

Kocide DF 0,3%

(40%bakra)  

ili  

Crveno ulje 2-3%

ili

dr.
kretanje vegetacije crna pjegavost Nordox 75WG 0,15%

C-D grinje, pipe, +  

gusjenice, medonjice
i dr. Sumpor SC 1%

+  

Basudin 600EW 0,1%

ili  

Crveno ulje 1%

Ili  

Cuprablau Z 0,5-0,75%

+  

Oleoultracid 0,3%

ili

dr.
Od pojave do razvoja listića i veličine mladice oko 5cm, u slučaju jačeg prisustva
fomopsisa, prskamo sa nekim organskim fungicidom npr. Antracol ili Polyram DF ili
Mankozeb ili Captan ili Mikal, Winner, Rival ili dr. Ako se očekuje jači napad grinja,
prskamo sa nekim specifičnim akaricidom kao što su: Orthus ili Demitan ili Global ili
Pinoron ili dr. a dobro je dodati sumpornu komponentu kao što su Sumpor SC ili
Chromosul 80 ili Kalinosul WG80 ili Kossan ili dr.
JABUKA
 fenofaza razvoja bolesti i štetnici naziv preparata koncentracija
primjene
mirovanje vegetacije fuzikladij, Nordox 75WG 0,2-0,3%
bakterijska palež,
i rak +  

početak vegetacije jaja crvenog voćnog Bijelo ulje 3-4%

(bubrenje pupova) pauka, jaja lisnih
ušiju, štitaste uši i dr. ili  
A-B
Crveno ulje 2-3%

ili  

Champion 0,7%

ili  

Kocide DF 0,5-0,7%

ili

dr.
stadij "mišjih ušiju" fuzikladij Crveno ulje 1-1,5%

C jaja crvenog voćnog ili  

pauka, jaja lisnih
ušiju, štitaste uši, Cuprablau Z 0,5%
jabučni cvjetojed
+  
i dr.
Oleoultracid 0,3%

ili

dr.
Kod zaštite jabuke, važno je napomenuti da već u stadiju malih zelenih listića, u slučaju
kiše (bilo obilnije i toplije ili pak hladnije i dugotrajne) možemo očekivati napad
fuzikladija. Na temelju praćenja vremenskih uvjeta te drugih izvještaja i informacija,
mora se poprskati voćnjak (pa makar i po kiši), nekim od fungicida kao što su
Mankozeb ili Polyram DF ili Chomodin ili Chorus ili dr.
 KRUŠKA

fenofaza razvoja bolesti i štetnici naziv preparata koncentracija

primjene
Cuprablau Z 1%
mirovanje vegetacije krastavost,
bakterijska palež, Ili  
rak
Nordox 75WG 0,2-0,3%

ili  

Champion 0,7%

ili  

Kocide DF 0,5-0,7%

ili

dr.
krastavost, bakterije, Crveno ulje 2-3%
pred početak rak
vegetacije ili  
jaja kruškine buhe,
crvenog voćnog Cuprablau Z 0,8%
pauka, lisnih ušiju
+  
i dr.
Oleoultracid 0,3%

ili

dr.
krastavost, hrđa Crveno ulje 1%
početak vegetacije
krušna buha, grinje Ili  

Cuprablau Z 0,3%

+  

Oleoultracid 0,3%
 VIŠNJA I TREŠNJA

fenofaza razvoja bolesti i štetnici naziv preparata koncentracija

primjene
kozičavost lista, rak Cuprablau Z 0,8%
pred početak koščićavih voćaka
vegetacije ili  
 jaja lisnih ušiju i dr.
Crveno ulje 2-3%

ili  

Champion 0,5-1%

ili  

Kocide DF 0,5-0,7%

ili

dr.
palež cvijeta i Teldor 0,1-0,15%
pred cvatnju
rodnih grančica ili  

(Monilia) Ronilan 0,15%

ili  

Kidan 0,3%

ili            

Baycor WP 25 0.1%

ili

dr.
Kad je u voćnjaku prisutna Monilija, prskamo i u cvatnji sa jednim od gore navedenih
botriticida.
 ŠLJIVA

fenofaza razvoja bolesti i štetnici naziv preparata koncentracija

primjene
šupljikavost lista, rak Crveno ulje 2-3%
pred početak koščićavih voćaka,
vegetacije rogač šljive ili  

jaja lisnih ušiju, Cuprablau Z 0,8%

štitaste uši
+  
i dr.
 Oleoultracid 0,3%

ili

dr.
stadij bijelog pupa, palež cvijeta i Teldor 0,1-0,15%
pred cvatnju
rodnih grančica, ili  
D rogač šljive,
šupljikavost lista Ronilan 0,15%

ili  

Kidan 0,3%

ili  

dr.  

+ 0,25%

Mankozeb  

ili  

Polyram 0,25%

ili

dr.
 BRESKVE, NEKTARINE I MARELICE

fenofaza razvoja bolesti i štetnici naziv preparata koncentracija

primjene
šupljikavost lista, rak Nordox 75WG 0,3%
pred početak koščićavih voćaka,
vegetacije kovrčavost lista +  

jaja lisnih ušiju, Bijelo ulje 2%

štitaste uši
ili  
i dr.
Crveno ulje 2-3%

ili  

Cuprablau Z 0,8%

+  

 Oleoultracid 0,3%

ili

dr.
početak cvatnje Chromodin S-65 0,15%
kovrčavost lista
D ili  

Mankozeb 0,25%

ili  

Captan 0,2%

ili           

Baycor WP25 0,1%

ili

dr.
cvatnja Teldor 0,1-0,15%
bolest Moniija
F ili  

Ronilan 0,15%
 ili  

Kidan 0,3%

ili

dr.
Breskvu, pored prskanja u jesen, dobro treba "okupati" nekim bakrenim preparatom
pred kretanje vegetacije (mirovanje i bubrenje pupa). Nakon toga, bakar ne smije doći
na breskvu jer može doći do fitotoksičnosti.
 JAGODA

fenofaza razvoja bolesti i štetnici naziv preparata koncentracija

primjene
Nordox 75WG
rano proljeće siva pjegavost lista 0,15%
ili

drugi bakreni
preparati
siva pjegavost lista,        Mankozeb           0,25%
prije cvatnje
pepelnica ili  

grinje, pipe, jagodin Euparen 0,2%

savijač
+           

Actellic 50 EC 0,1%

ili  

Global 0,15%

+  

Sumpor SC 0,3%

Ili

dr.
LIJESKA I ORAH
Pred početak vegetacije i u vrijeme bubrenja pupova, lijesku i orah štitimo od
navedenih bakterioza, prskanjem bakrenim sredstvima (Nordox 75 WG ili Champion ili
Cuprablau Z ili drugi). U toj fazi nastojimo suzbiti i uobičajene štetnike, poput štitastih
ušiju i jaja lisnih ušiju, dodatkom npr. Bijelog ulja , ili prskamo samim Crvenim uljem.
MALINE I KUPINE
U ovom razdoblju mirovanja vegetacije i na početku vegetacije, naglasak je na
suzbijanju bolesti-sušenje izboja , te prezimljujućih formi štetnika poput štitastih ušiju i
jaja lisnih ušiju. U zaštiti se također preporučuju već navedena bakrena sredstva i
mineralno ulje, ili već gotova kombinacija – Crveno ulje.
                                                                    Prilog pripremila za Pa-vin:
Dipl.ing.agronomije Nada Ban-Celinšćak