RAK KORE JABUKE

Kraj veljače i početak ožujka o.g. obilježava prohladno i snježno kasnozimsko razdoblje. U
noći 28./29. veljače 2004. godine palo je 26 cm novog snijega, a sam početak ožujka je
započeo vrlo hladnim jutrima s temperaturama -13 C. Takvo je meteorološko razdoblje
"zaustavilo" već vidljivi početak vegetacije voćnih vrsta (bubrenje pupova), koji je bio uočljiv
sredinom veljače. Rezidba voćnjaka i vinograda je u takvim prilikama usporena ili odgođena.
Iskustva ranijih godina dokazuju da kasniji početak vegetacije u voćarstvu smanjuje opasnost
od šteta uslijed kasnijih proljetnih mrazeva, ali česte izmjene jesensko-zimsko proljetnih
temperatura zraka s razlikama većim od 15 C pogoduju smrzavanju kore uz pojavu sitnih
pukotina. Na taj je način omogućen nesmetan razvoj uzročnika rak-rana na voćnim granama i
deblu. Ozbiljne štete mogu nastati na osjetljivim sortama u krajevima s hladnom
kontinentalnom klimom i vlažnim proljetnim mjesecima s kasnijim mrazevima (to je svakako
Međimurje). Jaču pojavu raka voćaka potiče i štetnik jabučna staklokrilka, čija je prisutnost
na području naše Županije poznata od samih početaka razvoja intenzivnog voćarstva.

Među štetnicima drva staklokrilci su posebna porodica leptira nešto većeg tijela i
staklenoprozirnih krila. Rubovi krila su obrubljeni obojenim ljuskicama, a raspon doseže 15-
20 mm. Jabukov staklokrilac je štetnik plantažnih nasada jabuka, a također može napasti
dunju, šljivu ili druge voćke. Posebno su osjetljive sorte iz skupine delišesa, gloster, a napada
i iadred. Leptiri staklokrilke se pojavljuju od kraja svibnja do kraja kolovoza (tipičan "ljetni"
ili termofilni imago), ali ne čine ekonomske štete. No, ženke staklokrilca odlažu jaja na
mjesta gdje je kora ozlijeđene obrezivanjem ili drugim uzrokom. Jaja su odložena pod
oštećenu koru najčešće u skupinama po 5 komada. Iz njih se razviju gusjenice blijedožute
boje, bez dlačica, a narastu veličinom 22 mm. Gusjenice staklokrilke se ubušuju u drvo
praveći plitke bušotine ispod kore. Žive hraneći se sokom voćaka, a mogu biti aktivni i
tijekom zimskih mjeseci. Voćka obično ne propada zbog gusjenica staklokrilca, ali rane
ispod kore su ulazna mjesta za uzročnike voćnih rak-rana koji uzrokuju prijevremeno
odumiranje stabla. Rakasta udubljenja na deblu i granama su često vidljiva na jabukama
uzgajanim u okućnicama, ali često zbog staklokrilke rak možemo vidjeti također u
plantažama. Jabuka u vrijeme zimskog mirovanja vegetacije dobro podnosi razmjerno niske
temperature. Posljednjih smo godina u voćarstvu bilježili pojačanu štetnost zbog smrzavanja
generativnih organa (plodnice tučka tijekom cvatnje), ali smrzavanjem kore nastaju i okom
nevidljive pukotine - pretežno na južnoj strani debla i granama s glatkom korom. Takva
mjesta ne zarastu odmah, pa je uz štetnike drva ova pojava također "ulaz" za uzročnike raka
(u štetnike drva osim staklokrilke navodimo i potkornjake, granotoča, te drvotoča). Razvoju
rakastih promjena kore pogoduju i mehaničke ozljede od tuče, ožiljci nakon otpadanja lišća,
mjesta gdje žica armature dodiruje deblo, prirodne lenticele, račvišta grana (zadržavanje vode,
smrzavanje i pucanje kore i drva) i dr. Bolest se počinje širiti u kori koja se osuši i raspuca, a
u drvu nastaju sve veća udubljenja. Uzročnici patoloških promjena na granama ili deblu
jabuka su gljivice Nectria galligena, Cylindrocarpon heteronemum, Cylindrocarpon mali i
Nectria cinnabarina. Kruška na mlađim izbojima oboljeva od rakastih ,p-p-p- promjena koje
uzrokuje Ventruria pirina (krastavost kruške). Na rakaste su promjene vrlo osjetljive sorte
jabuka Idared, Bjeličnik, Gala, Gloster, Melrose, Cox orange, James grive, Kanada i dr. Na
mjestu zaraze mladih izboja se oblikuju smeđe ulegnute pjege uz postupno odumiranje kore.
Na mrtvoj kori nastaju koncentrični ili spiralni krugovi. Pod povoljnim uvjetima gljivice se
proširuju dublje u drvo pa nastaje tipičan rak okružen "nabreklim" ili hipertrofiranim
staničjem kore. Voćka rijetko samostalno aktivnim i pasivnim obrambenim aktivnostima
uspijeva zatvoriti takva mjesta (uglavnom na jačim granama). Kada rak gotovo okruži granu
ili deblo prestaje kolanje biljnih sokova, pa se osuše svi dijelovi iznad zaraženog mjesta ili
nastaje lom bolesnog tkiva. Najteže posljedice nastaju u slučaju pojave raka kore na nekoliko
mjesta, čime se razvija sušenje etažnih grana. Voćka se iscrpljuje, nastaju teškoće u
oblikovanju krošnje ili cijelo stablo propada. Tijekom jesenskih i proljetnih kiša oslobađaju se
okom nevidljive askospore, koje vjetrom i vodom raznose zarazu na druga stabla. Stoga su
kiše nakon jesenskog otpadanja lišća pri temperaturama većim od 10 C, te proljetne oborine
u vrijeme otvaranja pupova, potencijalno najopasnije za širenje raka kore jabuke pa se
usmjerena kemijska zaštita provodi u tom razdoblju.

Oboljelo tkivo predstavlja tijekom godine stalni izvor zaraze za zdrava stabla. Kad je moguće
uvijek rakaste tvorevine treba ukloniti rezidbom, a mjesta reza premazati posebnom pastom
(npr. Mikazol pasta, Cambisan pasta i sl.) ili voćarskim voskom. Sve oboljele i odrezane
grane najbolje je iznjeti iz voćnjaka i spaliti. U vegetaciji povremeno pregledati mjesta raka
na granama ili deblu, po potrebi očistiti voćarskim nožem i ponovno premazati (za
premazivanje rana se može koristiti i 5 %-tna koncentracija bakrenog fungicida). Pojedinačna
stabla u okućnicama ili vikendicama preporučujemo "bijeliti" vapnom da se u određenoj mjeri
spriječi smrzavanje i pucanje kore (vapno+kuhinjska sol+sumporni fungicid). U vegetaciji ne
koristiti previše dušična mineralna gnojiva, jer se tijekom jeseni nedovoljno odrvene izboji. U
jače zaraženim voćnjacima rakom kore obavezno je tretiranje bakrenim fungicidima tijekom
jeseni, kad otpadne više od 70 % lišća.

U nasadima s rak ranama i jabučnom staklokrilkom moguća je također i jača pojava jabučne
krvave uši (opisana u listu "Međimurje" broj 2540 od 30-12-2003. godine). Tijekom ljeta, u
vrijeme pojave leptira staklokrilke je obavezno njihovo hvatanje u različite posude s jabučnim
sokom ili gnjilim jabukama (tzv. hranidbeni mamci). Napadnuta mjesta gusjenicama
staklokrilke treba ogoliti i mehanički uništiti gusjenice. Pri jačem napadu napadnuti dijelovi
debla se mogu "lokalno" prskati 5-10 x pojačanom koncentracijom volatilnih insekticida (npr.
Kofumin ili Nuvan EC 50, Beta -Baythroid EC, Actellic EC) = bolji je učinak ako se kora
prethodno mjestimično skine. Pojava leptira se može pratiti i feromonima a svaka primjena
insekticida u jabukama protiv uzročnika crvljivosti plodova istovremeno suzbija ili smanjuje
populaciju staklokrilke.

Mr.Milorad Šubić, dipl.inž.agr.